NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20041107].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 212182 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>07.11.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Ne uzrujavam se zbog podmetanja jer mi ona samo podižu rejting </p>
<p>Nije točno da ne iznosim svoja stajališta. Iznosila sam ih vrlo precizno u osam godina svoga zastupničkog mandata. Zbog upornog inzistiranja na nekim upravo svojim stajalištima, i jesam već dulje vrijeme pri vrhu u svim anketama po popularnosti političara u Hrvatskoj, i dok sam bila u opoziciji i sada na poziciji / Moja će kampanja biti čvrsta i odlučna, ni od koga se neću dati vrijeđati. Još jednom pozivam sve neka se klone sad više neću reći samo udaraca ispod pojasa, nego i po gležnjevima i tabanima. Ako toga bude, znat ću vratiti. Kampanja za predsjednika države nije gladijatorska borba, cirkus i igra, to je vrlo ozbiljan posao. Bit će presudna ozbiljnost i dosljednost. Neću se baviti drugim kandidatima, a nadam se da ni gospodin Mesić više neće dirati u moju obitelj</p>
<p>Dobijemo li za predsjednicu države Jadranku Kosor, imat ćemo predsjednicu poput Irske koja joj je uzor, kaže u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik. Kampanju će započeti u rodnom Pakracu i Lipiku, i kad ona službeno krene, više neće biti damskih uzvraćanja na podmetanja i uvrede. I s njezine strane bit će žestoko vraćeno, poručuje predsjednička kandidatkinja vladajućeg HDZ-a. </p>
<p> • Kažu da ste idealan predstavnik stranačke politike, branite političke stavove stranke, a svoje ne iznosite, nemate afera, niste sudjelovali u pretvorbi... Jesu li to bili kriteriji pri izboru?</p>
<p>- Kao što znate, prije odlučivanja o našem kandidatu proveli smo anketu na velikome uzorku. Ključna pitanja odnosila su se upravo na profil kakav bi trebao biti predsjednik države.</p>
<p> I to su bili temeljni kriteriji. </p>
<p>A što se tiče obrane stranačkih stajališta, mislim da se to samo po sebi podrazumijeva od osobe koja je zamjenica predsjednika stranke. Dobro je biti lojalan i vjeran, u životu inače pa tako i stranačkom. </p>
<p> • Da, ali predsjednički su izbori prvenstveno personalizirani?</p>
<p>- Točno. Nije točno da ne iznosim svoja stajališta. Iznosila sam ih vrlo precizno u osam godina svoga zastupničkog mandata. Zbog upornog inzistiranja na nekim, upravo svojim stajalištima, i jesam već dulje vrijeme pri vrhu u svim anketama po popularnosti političara u Hrvatskoj, i dok sam bila u opoziciji i sada na poziciji.</p>
<p> • Što su pokazale ankete? Kakve se vrline traže od predsjednika države?</p>
<p> - Upornost, ustrajnost, odlučnost, briga za druge, suosjećajnost, okrenutost budućnosti. I naravno, obrana nacionalnih interesa. </p>
<p> • I na tome ste Vi prošli, a Andrija Hebrang pao?</p>
<p>- Nije se biralo između dvoje kandidata. Gospodin Hebrang, moj prijatelj, među prvima mi je čestitao i vrlo jasno izrekao svoje stajalište na Središnjem odboru.</p>
<p> • Analitičari svih profila kažu da morate jasnije istaknuti svoju osobnost, da se morate »odlijepiti« od stranke. Hoće li tako i biti kad krene kampanja?</p>
<p>- Moja osobnost bit će moj program. Taj ću program čvrsto zastupati i vjerujem da će dobiti potporu birača.</p>
<p> • Niste li zasad blagi u odgovorima zato što još radite redovni posao u Vladi? </p>
<p>- Što god tko mislio, to jest tako. I sad dok razgovaramo već je večer, dojurila sam iz svog ministarstva. Pa ne mogu zaključati Ministarstvo i reći - ja sam sad predsjednički kandidat.</p>
<p> To je teško ministarstvo po količini problema koje svakodnevno treba rješavati, a ja još nisam u kampanji. Dakle, radim svoj posao, nisam u kampanji i potencijalni sam kandidat dok ne skupim deset tisuća potpisa i dok se ne raspišu izbori.</p>
<p> • Vi niste u kampanji, no po zastupničkim pitanjima koja su bila upućivana najviše Vama u sabornici, čini se da HDZ jest u kampanji?</p>
<p>- Pa moglo bi se reći onda da je i SDP u kampanji jer su mi dobar dio pitanja uputili SDP-ovi zastupnici!</p>
<p> • Pobijedite li, odričete li se HDZ-a? Predsjednik je, naime, nestranačka osoba. </p>
<p>- U tom slučaju postupit ću prema odredbama Ustava.</p>
<p> • U kojoj je fazi ovog trenutka Vaš program?</p>
<p>- O programu sad još ne mogu govoriti jer ću ga promovirati na početku kampanje. Kad za to dođe vrijeme, dobit će konačne obrise i bit će poznat javnosti.</p>
<p> • Zasad možemo samo nagađati što bi se u programu moglo naći slijedeći Vaš dosadašnji rad?</p>
<p>- Da, ali u tim nagađanjima treba široko uzeti u obzir sve što sam radila dosad i kao novinarka, zastupnica i sada u izvršnoj vlasti. Kao novinarka bila sam nagrađena Zlatnim perom HND-a, dobila sam HRT-ovu nagradu za životno djelo »Ivan Šibl« na što sam osobito ponosna, dobila sam i priznanje Europske zajednice za humanitarni rad u emisijama »Dobar dan, ovdje Hrvatski radio«.</p>
<p> • Obraćate se ciljanim skupinama, braniteljima, stradalnicima, ženama, majkama... Kome još?</p>
<p>- Obraćam se biračima. Svima. Moj je glavni cilj zaštita nacionalnih interesa i početak pregovora za ulazak u Europsku uniju. Dio mog programa, sasvim sigurno, temeljit će se na tom važnom trenutku u kojem je sada Hrvatska i na mogućnostima koje u tom smislu ima predsjednik države. </p>
<p>A dio programa odnosit će se na ono što tišti svakog čovjeka danas u Hrvatskoj, a to je rast standarda i briga za marginalizirane ili potpuno zaboravljene skupine.</p>
<p> • Što tu uopće može učiniti predsjednik države s tako smanjenim ovlastima? Sve je na izvršnoj vlasti.</p>
<p>- Može, i te kako može. Predsjednik može predlagati promjene kad su u pitanju nepravedni ili loši zakoni koji idu na štetu nekih kategorija.. Predsjednik može ići prema Ustavnom sudu, može reagirati i reći - ovo je loše, nepravedno i to treba zaustaviti. Primjerice, kad je prošla vlada smanjivala rodiljne naknade kroz nekoliko zakona koji nisu bili pravični, izravno je udarala na dostojanstvo obitelji i žene... Ili na primjer, u slučaju Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Predsjednik se mora oglasiti, reći svoje mišljenje.</p>
<p> • Je li, po Vašem mišljenju, aktualni predsjednik to dobro ili loše radio?</p>
<p> - Moja briga nije gospodin Mesić, nego kako se što bolje pripremiti za ovu utrku koja neće biti nimalo laka, ni blaga, ni harmonična...</p>
<p> • A oboje ste najavljivali mirnu, kohabitacijsku kampanju?</p>
<p>- Pa to su najavljivali promatrači koji očito nisu dobro upućeni. Mislim da će ovo biti vrlo teška utrka, puna niskih i prljavih udaraca. Moja će kampanja biti čvrsta i odlučna, ni od koga se neću dati vrijeđati. Još jednom pozivam i ja sve neka se klone, sad više neću reći samo udaraca ispod pojasa, nego i po gležnjevima i tabanima. Ako toga bude, znat ću vratiti.</p>
<p> • Kada? Tek kad budete u službenoj kampanji?</p>
<p>- Naravno. Nije kampanja za predsjednika države ni gladijatorska borba, niti cirkus i igra, to je vrlo ozbiljan posao i ljudi očekuju ozbiljne kandidate u ozbiljnoj utrci. Bit će presudna ozbiljnost, dosljednost, programi i uspješnost obrane tih programa.</p>
<p> • Jeste li po tome Vi i predsjednik Mesić jedini ozbiljni kandidati?</p>
<p>- Rekla sam već da se neću baviti drugim kandidatima. A nadam se da ni gospodin Mesić više neće dirati u moju obitelj.</p>
<p> • Njegovom objašnjenju koje je kasnije uslijedilo - kako je mislio na Tuđmana kao Vašeg političkog oca - niste povjerovali?</p>
<p>- Čula sam ono što sam čula, pročitala što sam pročitala i nije mi se to svidjelo. I mislim da se to nikome ne bi svidjelo. I vjerujem da se neće ponoviti. Ponavljam još jedanput, mene ne zanimaju tuđi životi, ne zanimaju me tuđe obitelji. Svakom normalnom čovjeku obitelj je svetinja.</p>
<p> • Predsjednik je kasnije rekao da nije dirao ni u čiju obitelj i da je mislio na političkog oca.</p>
<p> - Među onim sam političarima koji su skloni ispričati se kad misle da su pogriješili. Mislim da inače među hrvatskim političarima fali više poniznosti u tom smislu. </p>
<p>Uvijek se treba sjetiti onih čarobnih riječi: molim, oprosti, izvoli, hvala, pa tako i u političkom životu.</p>
<p> • Dakle, Vi ste očekivali Predsjednikovu ispriku nakon toga?</p>
<p>- Da. </p>
<p> • Očekujete li i Vi, kao i predsjednik Mesić, podmetanja iz redova kandidata »Kluba dva posto«?</p>
<p>- Podmetanja su već počela, kao i gnjusne laži, ali ne uzrujavam se jer mislim da mi to digne svaki put koji postotak više. </p>
<p> • Nikoga ne želite imenovati?</p>
<p>- Nemojte me tjerati da izgovaram bilo čije ime. Uzalud.</p>
<p> • Koliko ćete potrošiti na kampanju? Bilo je nagađanja da je parlamentarna kampanja koštala 13 milijuna kuna, pa dakle ni ova neće biti jeftina.</p>
<p>- Ne, parlamentarna kampanja koštala je upola manje. Ne mogu još procijeniti koliko ćemo potrošiti, mnogo poslova odradit ćemo sami. No mislim da će biti manje od onog što je za svoju kampanju najavio gospodin Mesić.</p>
<p> • On je najavio dva milijuna kuna?</p>
<p>- O svemu ću na vrijeme obavijestiti javnost.</p>
<p> • Je li točno da će HDZ angažirati irsku agenciju u osmišljavanju kampanje?</p>
<p>- Još nismo počeli razgovore o kampanji. Kad budu raspisani izbori, počinje pravi posao. </p>
<p>Ne bavim se Mesićevim likom i djelom</p>
<p> • Kakav je, po Vašem mišljenju, Vaš jedini ozbiljni rival predsjednik Mesić? Koje su mu prednosti, a koje slabosti u odnosu na Vas?</p>
<p>- Ne vidim nijednog razloga zašto bih ja morala govoriti o gospodinu Mesiću. Nisam se bavila analizom predsjednika Mesića, ni njegova lika ni djela. Ići ću u kampanju afirmativno i pokušat ću govoriti o onome što ja nudim. Kad sam bila na čelu Prve izborne jedinice na parlamentarnim izborima, govorila sam što ćemo mi, ako dobijemo izbore, učiniti. Govorila sam o rodiljnim naknadama, zakonu o braniteljima... Tako ću i sada ponuditi konkretne projekte, ono što mislim da bismo Ured Predsjednika i ja kao predsjednica trebali pokrenuti.</p>
<p> • Što biste drukčije radili ako dođete na Pantovčak? Smanjili putovanja?</p>
<p>- Mnogo toga bih radila drukčije. Najavila sam da bi svakako od Sabora zatražila smanjenje proračuna Uredu predsjednika, a taj bih novac usmjerila za izgradnju domova za nezbrinutu djecu bez roditelja koja nakon škole, kad izađu iz domova, nemaju kamo. Svakako bih smanjila reprezentaciju. </p>
<p> • Na što ste aludirali kad ste rekli da bi Pantovčak trebalo provjetriti?</p>
<p>- Doslovce sam mislila na to da bi tamo jedna ženska ruka dobro došla. </p>
<p>Tamo je nužno napraviti neke preinake, uvesti više reda, a žene i u doslovnom i u prenesenom smislu uoče puno prije što treba napraviti, gdje što preurediti, popraviti, smanjiti. Eto, u tom smislu sam to rekla. Nisam rekla počistiti, rekla sam - provjetriti.</p>
<p> • Koliko afera Žužul može naštetiti Vama i stranci u kampanji?</p>
<p>- Mediji su rekli svoje, no mene zanima što ima reći gospodin Žužul. Dakle, treba čekati punu istinu, ali mislim da to nema nikakve veze s predsjedničkom kampanjom.</p>
<p> • Mnogo se buke diglo oko Predsjednikove izjave da Hrvatska i Crna Gora nisu nikad ratovale? Objašnjavajući što je rekao, poručio je da ga patriotizmu neće učiti školarci kumrovečke škole. Jeste li se u tome prepoznali?</p>
<p>- Ne, apsolutno, ja se u tome nisam prepoznala. Nije me time dotaknuo. Ali moram reći da predsjednik države mora biti svjestan da uvijek, svugdje i u svemu što govori mora biti vrlo jasan i precizan jer njegove riječi uvijek imaju velik odjek, dopiru do mnogih, znaju se vraćati kao bumerang i naravno, mogu imati i dalekosežne posljedice. Prema tome, predsjednik mora biti i te kako koncentriran na ono što govori. Mora govoriti tako da ga svi razumiju i da ga ne treba tumačiti. </p>
<p> • Kažu kolege novinari da nakon zadnjih izjava Vi i predsjednik Mesić više ne razgovarate te da je to bilo očito za susreta u Vojnom ordinarijatu. Je li to točno?</p>
<p>- Mi nemamo mnogo prilike razgovarati, tu i tamo susrećemo se u protokolarnim prilikama. Bili smo zajedno tada na misi, pozdravili se, rukovali i ne bih prihvatila tu konstataciju da ne razgovaramo. Uljuđeni odnos apsolutno mora opstati i u našoj komunikaciji, i u komunikaciji sa svim drugim potencijalnim predsjedničkim kandidatima. Odgovor je - da, razgovaramo, ali to su kurtoazne rečenice koje se izmjenjuju u letu, dobar dan, kako ste... </p>
<p> • Koga biste htjeli u svom najužem timu? Imate li iznenađenja za javnost?</p>
<p> - Mogu samo reći da bih htjela ljude koji mogu slijediti moj ritam, šesnaest sati na dan najmanje. Okretni, iskusni s medijima. Vode se neke konzultacije o šefu Stožera, no zasad se zna jedno ime - glasnogovornik kampanje bit će Mate Radeljić.</p>
<p> • Očekujete li od nekih kandidata da u drugom krugu pozovu svoje birače da glasaju za Vas?</p>
<p>- Očekujem, očekujem.</p>
<p> • Ćiro, na primjer?</p>
<p>- Gospodin Blažević se u jednoj anketi u jednom dnevnom listu izjasnio da bi glasao za gospodina Mesića. </p>
<p> • I na kraju, koga očekujete u drugom krugu? </p>
<p>- Mesića ili Leticu. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Je li raketni sustav S-300 s jarunske parade 1995. još u Hrvatskoj ili je tajno prebačen u SAD</p>
<p>Zvonko Zubak, koji je zastupao tvrtku Winsley Finance Limited što je isporučila dijelove sustava S-300, tvrdi da su rakete ove godine tajno prebačene u SAD, protivno jamstvima države. U Ministarstvu obrane navode da »u svom vlasništvu imaju dijelove sustava«. No, nejasno je što se sve događalo sa sustavom jer je tijekom 1999. direktor RH Alana Vladimir Zagorec dogovarao s tadašnjim ministrom obrane Pavlom Miljavcem da se S-300 vrati isporučitelju. Spomenute su i adrese isporuke - prvo Dušanbe, a zatim Istanbul. Ipak, potkraj 1999. predstavnici Winsleyja, kao da ne znaju za te dogovore, i traže da im se dijelovi opreme vrate ili da se plati isporučeno / U Češkoj je počelo suđenje Petru Pernički i Zybehu Švejnohi, preko kojih je nabavljen raketni sustav za Hrvatsku. Njih dvojica optuženi su za krijumčarenje visoke vojne tehnologije iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza u Sjevernu Koreju, Bugarsku, Iran, Libiju... Perničkin potpis, inače, nalazi se i na predugovoru o nabavi sustava S-300 uz potpis tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška </p>
<p>Priča o nabavi protuzračnog sustava S-300 za HV, jednoga od najmoćnijih takvih oružja na svijetu, mogla bi dobiti neočekivani epilog. Zvonko Zubak, koji s državom na zagrebačkom Općinskom sudu vodi spor jer potražuje 200 milijuna dolara za nabavu tog sustava, tvrdi da je S-300 ove godine tajno prebačen u SAD iako mu je država pismeno zajamčila da do okončanja spora ne postoji namjera niti mogućnost otuđenja sustava. </p>
<p>Zubak također tvrdi da su strani stručnjaci, koje je on plaćao iz vlastitog džepa, od isporuke pa sve do prije nekoliko mjeseci održavali sustav u prostorima Ministarstva obrane, no prilikom posljednjeg takvog »posjeta«, pristup skladištima im nije dopušten uz objašnjenje da je u tijeku spor pred sudom. </p>
<p>Zbog toga Zubak želi dokaz da je sustav još u zemlji, a zatražio je i očitovanje premijera, no samo je obaviješten da će mu odgovor dati MORH. </p>
<p>Tragom tih Zubakovih tvrdnji, Nedjeljni Vjesnik poslao je MORH-u dva upita, no odgovori nisu nimalo razjasnili poduzetnikove optužbe.</p>
<p>Naime, na prvi pisani upit upućen prije mjesec dana, iz MORH-a su odgovorili da Republika Hrvatska »i dalje ima u svom vlasništvu dijelove sustava S-300 za koje je osigurala primjerene sigurnosne uvjete, kao i uvjete održavanja«. Mjesec dana nakon prvoga upita, te nakon što su neki naši izvori, a ponovo i Zubak, ustrajali na tome da je informacija o »izvozu« S-300 točna, poslali smo i drugi upit, decidiraniji od prvoga. U njemu smo tražili očitovanje o informaciji da su dijelovi S-300 prebačeni u SAD, te o tvrdnjama da su strani stručnjaci cijelo vrijeme imali pristup skladištima MORH-a radi remonta. No, iz Ministarstva obrane stigla je samo kopija odgovora na prvi upit, koji u biti ne odgovara ni na jedno pitanje. </p>
<p>Ostavljajući mogućnost da je možda riječ o zabuni, telefonom smo razgovarali s glasnogovornikom Matom Radeljićem koji nam je rekao: »Možete poslati bilo kakvo pitanje na tu temu, ali dobit ćete samo taj odgovor«.</p>
<p>Priča o sustavu S-300 mnogo se puta pojavljivala u medijima, no njezin veći dio ostao je nepoznanica za javnost. Tako je malo poznato da će se na okružnom sudu u Liberecu, u Češkoj, uskoro nastaviti suđenje Petru Pernički i Zybehu Švejnohi, čelnicima Agroplasta, preko kojih je sustav nabavljen. Optuženi su da su preko te tvrtke, registrirane za odlaganje rudarskog otpada, devedesetih godina krijumčarili visoku vojnu tehnologiju iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza u Sjevernu Koreju, Bugarsku, Iran, Libiju...</p>
<p> Dok se zamjenik direktora Švejnoha redovito pojavljuje na raspravama, glavni direktor Agroplasta Pernička već je pet godina nedostupan. On je sucu Petru Neumannu, posredovanjem odvjetnika, poslao pismo s Djevičanskih otoka u kojem negira krivnju i tvrdi da zbog vlastite sigurnosti ne može doći na raspravu.</p>
<p>Agroplast se pojavio u većini svjetskih medija kad je 1999. u avionu te tvrtke u Bakuu, u Azerbajdžanu, otkriveno šest rastavljenih MiG-ova 21, u službenoj deklaraciji registriranih kao - metalni otpad. </p>
<p>U avionu je tada bio i Švejnoha, koga su azerbajdžanske vlasti zadržale 12 dana, nakon čega se u Rusiji skrivao godinu dana, a zatim se javio vlastima u Češkoj. Tijekom istrage počeli su se pojavljivati dokazi o stvarnom angažmanu Agroplasta u međunarodnoj trgovini oružjem. Naime, iz zaplijenjene dokumentacije otkriveno je da je posao s MiG-ovima za Pyongyang bio samo vrh ledenog brijega. </p>
<p>Ime Petra Perničke poznato je i hrvatskoj javnosti nakon što je u medijima objavljen predugovor o nabavi S-300, na kojem je uz Perničkin potpis bio i potpis Gojka Šuška. Naši izvori tvrde da je upravo Pernička, uz njemačkog državljanina Josefa Rothaichnera, dolazio u Zagreb pregovarati o nabavi raketnog sustava S-300. Svjedočeći u sporu na Općinskom sudu, Vladimir Zagorec je potvrdio da je s dobavljačem potpisan predugovor.</p>
<p>Naime, tijekom istrage Državnog odvjetništva o poslovanju tvrtke RH Alan pojavile su se indicije da je Hrvatska platila dio pristiglih dijelova, ali nisu pronađeni materijalni dokazi o toj navodnoj isplati. Vjesnikov izvor uporno tvrdi da je informacija o dijelu isplate točna i da su, kao svojevrsno jamstvo isporučitelju plaćeni samo projektili za sustav: tri kompleta s ukupno 20 raketa.</p>
<p> »Kad su u Hrvatsku stigli projektili, iz RH Alana su poslali nekoliko požurnica da se u skladištima napravi zapisnik o zaprimanju, tzv. primka, što je trebalo poslužiti kao opravdanje za isplatu, a riječ je otprilike o 25 miljuna dolara«, kaže naš sugovornik. »Primku« je potpisao tadašnji zapovjednik Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, general Imra Agotić. </p>
<p>Sustav S-300, odnosno njegovi dijelovi, dopremljeni su u Hrvatsku u razdoblju od 1994. do 1996. preko zračne luke u Puli, a javnosti su prvi put prikazani na jarunskom mimohodu 1995. Kao njihov dobavljač pojavljuje se off-shore tvrtka Winsley Finance Limited koju u Hrvatskoj zastupa Zvonko Zubak, dok je u ime države nastupila MORH-ova tvrtka RH Alan, čiji je direktor bio general-bojnik Vladimir Zagorec. </p>
<p>Nakon što je tročlano Arbitražno vijeće početkom srpnja 2002. odbacilo zahtjev za isplatu 200 milijuna dolara Zubaku i Winsleyju, Zubak na zagrebačkom Općinskom sudu pokreće spor koji i danas traje. Suglasnošću obiju stranaka, iz spora je isključena javnost.</p>
<p>Prije nekoliko godina, Zubak je novinarima pokazao kopiju predugovora na kojem su bili potpisi Petra Perničke i bivšeg ministra obrane Gojka Šuška, no arbitraža je ustvrdila je riječ o nevaljanom dokumentu.</p>
<p>Osim tog predugovora, koji nabavu sustava povezuje s Agroplastom, iz dopisa koje je Winsley Finance Ltd. slao MORH-u vidljivo je da je jedna od Winsleyevih podružnica smještena upravo u Liberecu u Češkoj. Naime, iako se u medijima navodilo da je Winsley tvrtka s Djevičanskih otoka, riječ je o međunarodnoj tvrtki sa sjedištem u Zürichu i filijalama u Dubaiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u Road Townu na Britanskim djevičanskim otocima, te u Liberecu .</p>
<p>Malo je poznato da je Winsley Finance Ltd., gotovo odmah nakon prispjeća dijelova sustava u Hrvatsku, više puta od RH Alana tražio da mu se isplati novac, a ako to nije moguće, da se dijelovi sustava vrate. </p>
<p> Tako 12. listopada 1999. tvrtki RH Alan stiže pismo koje potpisuje Andrej Kridl, direktor Winsleyjeva menadžmenta, tražeći da se posao napokon zaključi uz napomenu da »dug za komponente raketnoga sustava isporučene Hrvatskoj iznosi 69,500.000 USD«, te da »dugovi rastu zbog proteka vremena«. </p>
<p>Sljedeće pismo Winsley šalje 18. studenoga 1999. tražeći da se RH Alan odluči hoće li isplatiti taj iznos, dovršiti cijeli projekt i dobiti ostatak sustava, ili će vratiti dijelove, za koje u Winsleyju tvrde da će ih prodati drugom klijentu. Winsley je također zajamčio da će u tom slučaju potpuno preuzeti na sebe troškove prijevoza iz Hrvatske. </p>
<p>U dopisu poslanom 15. prosinca iz Winsleya poručuju da su njihovi ljudi, obavljajući inspekciju dijelova S-300 u hrvatskim skladištima, uočili da su na dijelovima nastala mnoga oštećenja zbog neprikladnih uvjeta uskladištenja, te odlučno traže da se dijelovi na njihov trošak i njihovim avionima »vrate« radi prodaje novom kupcu - turskoj vojsci. Dijelovi bi se trebali prebaciti u šest letova transportnim avionom. </p>
<p>Zanimljivo je, prema informacijama Nedjeljnog Vjesnika, da je već 6. srpnja 1999. RH Alan inicirao operaciju povrata dijelova sustava pošiljatelju - Winsleyju, koju odobrava sam vrh tadašnjeg Ministarstva obrane. Kako je tada u srpnju napisao general Zagorec, RH Alan i isporučitelj Winsley Finance Limited »sporazumjeli su se da se dijelovi sustava S-300 vrate isporučitelju na njegov trošak«. </p>
<p>A iz interne komunikacije RH Alana i Ureda ministra obrane, vidljivo je da je direktor RH Alana tražio i dobio suglasnost za povrat dijelova S-300.</p>
<p>Tadašnjem ministru obrane Pavlu Miljavcu Zagorec šalje zamolbu za povrat dijelova sustava, obrazlažući dogovor o njegovoj nabavi usmenom zapovijedi ministra Gojka Šuška. Zagorec tvrdi da su se Winsley i RH Alan već sporazumjeli da se dijelovi sustava vrate, iako čelnici međunarodne tvrtke, sudeći prema njihovim dopisima, ostavljaju mogućnost da Hrvatska otkupi cijeli sustav. </p>
<p> Tadašnji direktor RH Alana napominje da su dijelovi sustava uvezeni u Hrvatsku bez carinskog nadzora, te da se tako trebaju i vratiti. U dopisu od 6. srpnja 1999. ministru Miljavcu spominje da sustav treba biti isporučen avionima iz Pule u Dušanbe, glavni grad Tadžikistana. </p>
<p> U rujnu 1999. godine Zagorec ponovo kontaktira s Uredom ministra tražeći da se dijelovi vrate, no ovaj put kao odredište navodi Istanbul. Također traži da MORH angažira Sektor za obavještajno-sigurnosne poslove kako bi se obavještajno nadgledala cijela operacija.</p>
<p>Potkraj rujna Zagorec piše stožernom brigadiru Anti Gugiću, tadašnjem pomoćniku ministra za obavještajno-sigurnosne poslove, kako je »ministar dao 28. rujna usmenu suglasnost« za cijelu operaciju te da treba imenovati članove obavještajnog tima za nadgledanje operacije. Brigadir Gugić mu, pak, nedugo zatim, odgovara da se u zajednički tim imenuje pukovnik Ivan Jurić. </p>
<p>No, po svemu sudeći, operaciju je prekinula promjena vlasti, pa se Zagorec u veljači 2000. godine obraća novome ministru Jozi Radošu inzistirajući na povratu dijelova i pozivajući se na prijašnju »Miljevčevu usmenu suglasnost za operaciju«.</p>
<p>Zanimljivo je također da je Zagorec, svjedočeći u sporu na Općinskom sudu, izjavio da je i trećesiječanjska vlast također odobrila povrat sustava isporučitelju, no kako je on u međuvremenu smijenjen, nema informacija zašto je i gdje sve to zapelo. </p>
<p> A predstavnici Winsleyja poslali su 15. veljače 2000. dopis u kojem su izrazili nezadovoljstvo zato što iz Hrvatske još ništa nije poduzeto u vezi s njihovim zahtjevima. Tvrde da su nakon četiri mjeseca čekanja razočarani i njihovi poslovni partneri, a zbog otezanja troškovi rastu.</p>
<p>Nakon svega, nije jasno jesu li dijelovi sustava S-300 još u Hrvatskoj ili su otpremljeni negdje u inozemstvo kao što tvrdi Zubak. Ako su, pak, prebačeni u SAD, bilo bi zanimljivo znati kako će sud ocijeniti jamstvo Državnog odvjetništva da se sustav neće otuđiti dok traje spor. I, napokon, je li Hrvatska u toj dugotrajnoj misterioznoj operaciji profitirala ili je ostala i bez dijelova raketnog sustava i bez 25 milijuna dolara. </p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Putinu odgovara hladni mir s Europom </p>
<p>Ruski predsjednik Vladimir Putin ne želi da se Rusiju izjednačava s ostalim susjedima Europske unije, nego traži da joj se uvaži status svjetske sile i strateškog partnera s kojim se uspostavljaju ravnopravni bilateralni odnosi i priznaju slobodne ruke u nastojanjima da reintegrira svoje »blisko inozemstvo«. Nije riječ o hladnome ratu u kojem je Rusija težila svjetskoj dominaciji, nego o hladnom miru u kojem se želi poslovati sa Zapadom, ali i traži nemiješanje u ruske poslove. A nastojanje Moskve da stekne veći utjecaj nad susjedima samo slijedi model koji je Washington </p>
<p>primijenio u Srednjoj Americi </p>
<p>Nezadovoljan nepopustljivošću europskih pregovarača, Vladimir Putin je posljednjih dana listopada zaprijetio da neće biti summita Europske unije i Rusije, predviđenog za 11. studenoga u Haagu. Da je ostao kod prijetnje, ruski predsjednik bi zapravo spriječio održavanje susreta na vrhu, osobno bi povrijedio europske kolege i ozbiljno usporio razvoj sve uspješnije suradnje. No, 28. listopada diplomati uključeni u pripreme summita izjavili su da je Putin odlučio doći u Haag, ali je gotovo sigurno da svi pripremani dokumenti neće biti dovršeni. Potvrđuje se još jednom da je politika zapravo veoma slična trgovanju, a pritom je uobičajeno cjenjkanje, natezanje daj-dam, što u pravilu ne ide bez poteškoća. </p>
<p>Kao golemi susjedi, EU i Rusija upućeni su jedni na druge, a iako posljednjih godina sve uspješnije posluju, njihova suradnja isprepliće se s nadmetanjem. Pola ruske vanjske trgovine odvija se s europskim partnerima, Europa bi teško živjela bez ruske nafte i plina i najveći je strani ulagač u Rusiju. Upravo je dovršena velika nagodba: Unija je podržala primanje Rusije u Svjetsku trgovinsku organizaciju, a Rusija je prihvatila Protokol iz Kyota, čime taj međunarodni sporazum - usprkos protivljenju Busheve administracije - ipak stupa na snagu. Ukratko, gradi se partnerstvo koje bi - kako neki kažu - moglo »vedriti i oblačiti 21. stoljećem«. </p>
<p> Ipak, točnije bi bilo reći da se upravo određuju uvjeti te suradnje, što ne teče baš glatko. A što je to toliko oneraspoložilo Putina i navelo ga da zaprijeti nedolaskom, a time i neodržavanjem dogovorenog susreta na vrhu na kojem se namjeravalo u svečanom ozračju prihvatiti sporazum o partnerstvu i suradnji? </p>
<p>Pripremalo se veoma opsežan i detaljno zamišljen sporazum za četiri područja, a to su gospodarska suradnja, posebno ulaganja Unije u ruske prometnice, telekomunikacije i energetske projekte; poštivanje ljudskih prava i suradnja u unutarnjoj sigurnosti, pravosuđu i neširenju oružja masovnog uništavanja; suradnja u obrazovanju, znanosti i kulturi; vanjska sigurnost i mirno rješavanje graničnih i manjinskih sporova Rusije i novih članica Unije Estonije i Latvije, te - posebno važan - sporazum o ukidanju viza. </p>
<p>Na summitu održanom potkraj svibnja prošle godine u Sankt Petersburgu, Putin je osudio stvaranje »novog schengenskog zida« koji ponovo dijeli Europu i Rusiju (neki znatno nategnuto kažu: poput nekadašnje »željezne zavjese«), te izrazio žaljenje što se sporo napreduje u pregovorima o ukidanju viza. Čak je izričito prigovorio tadašnjem predsjedniku Europske komisije Romanu Prodiju što nije osnovana radna skupina za pitanja viza. </p>
<p> Njemački kancelar Gerhard Schröder podržao je Putinov prijedlog o ukidanju viza, francuski predsjednik Jacques Chirac govorio je o potrebi slobodnog kretanja ruskih državljana po zemljama Unije i stanovnika EU po Rusiji »jer je to apsolutno u skladu s našom zamisli o kontinentu bez linija razdvajanja«. Talijanski premijer Silvio Berlusconi rekao je kako »neće trebati mnogo vremena da sve europske zemlje shvate potrebu za jednom velikom Europom« u kojoj živi i 150 milijuna ruskih državljana. Samo takva Europa moći će biti partnerica »najvećoj i jedinstvenoj svjetskoj sili - Sjedinjenim Državama«. No, usprkos tako uzvišenim proklamacijama od prije više od godinu dana, ni na tom području još nisu pronađena zadovoljavajuća rješenja. </p>
<p>Doduše, sudionici pripremnih sastanaka izjavljivali su potkraj listopada da im preostaje još samo dotjerivanje pojedinih formulacija, no kako je pokazala Putinova prijetnja nedolaskom u Haag, razlike su ozbiljnije nego se želi javno priznati. Dogovori najčešće zapinju u detaljima i s prepletanjem pojedinih rješenja. </p>
<p> Putin nije zadovoljan sporazumima o »novom europskom susjedstvu«, koje Unija poslije najnovijeg proširenja nastoji potpisati sa susjedima. Ne želi da Rusija bude izjednačena s ostalima, nego traži da joj se uvaži status svjetske sile i strateškog partnera s kojim se uspostavljaju ravnopravni bilateralni odnosi i priznaju slobodne ruke u nastojanjima da reintegrira »blisko inozemstvo«. Pritom, Putin najviše negoduje što se Unija gospodarski i politički miješa u tradicionalna područja ruskog utjecaja kao što su Ukrajina, Bjelorusija, Moldavija ili nekadašnje sovjetske republike na Kavkazu. Traži da se Unija drži podalje, a Unija pak želi da barem može reći što misli. </p>
<p>Razlike su izrazite i u formulacijama o suradnji u neširenju oružja masovnog uništavanja, a potpuno su nepomirljive u povodu ruskih zahtjeva da Velika Britanija i Danska izruče vođe čečenskih pobunjenika i izbjegle prebogate Ruse kojima se u tim zemljama omogućava da u medijima kritiziraju Putina. Iako neki europski lideri poput Chiraca, Schrödera i Berlusconija o ruskom predsjedniku govore kao o važnom partneru i prijatelju, niz utjecajnih ličnosti na tek nešto nižim razinama kritizira ga, osobito zbog ruske politike prema Čečenima i najnovijim autoritarnim potezima koji Rusiju pretvaraju u neku vrstu sovjetskog ili carskog imperija s Putinom u glavnoj ulozi. </p>
<p> Za kritičare, Putinovi posljednji potezi pokazuju da je rusko eksperimentiranje s demokracijom pred završetkom. Postupno ukidanje političkih sloboda, Putinova sklonost autoritarnosti, odluka da imenuje guvernere, pretvaranje parlamentaraca u poslušnike, rat u Čečeniji, spirala terorizma i neuspjeh oporbe da ponudi i nametne išta bolje s pravom oživljavaju sjećanja na nekadašnje diktatore. Doduše, nije riječ o hladnome ratu u kojem je Rusija težila svjetskoj dominaciji, nego o hladnom miru u kojem se želi poslovati sa Zapadom, ali i traži nemiješanje u njezine poslove, osobito kad je u pitanju »blisko inozemstvo«. Pritom, kako se objašnjava, nastojanje Moskve da stekne veći utjecaj nad susjedima samo slijedi model koji je Washington primijenio u Srednjoj Americi. </p>
<p>Hoće li se i kako naći izlaz iz zastoja? I održati summit u Haagu kako je predviđeno, ali i sačuvati dostojanstvo i Unije i Rusije? U srijedu su se, osam dana prije Haaga, sastali Putin i Berlusconi kako bi - kao prijatelji - uskladili stajališta i izbjegli otvoreni razlaz. Najbezbolnije će biti da se dogovori dovršetak onih dijelova sporazuma o kojima je već postignuta suglasnost, ili su razlike najmanje. To će omogućiti da se summit proglasi uspjelim iako će razbijanje pripremanog »paketa« značiti da EU odustaje od nekih važnih zahtjeva, na primjer da bi Putinova vlast trebala dosljednije poštivati ljudska prava. Uostalom, ta prava ionako najčešće služe samo kao ulog u međudržavnim cjenkanjima i od njihove zaštite obično se najlakše odustaje. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Bush mlađi morat će se ubiti od posla zbog deficita i Iraka </p>
<p>Financije i gospodarstvo najtanja su bilanca Busheva prvog mandata, no ni u vanjskoj politici američkog predsjednika ne čeka lagan posao. Uz irački problem, morat će se baviti i pitanjem »što nakon Yassera Arafata«. Bush si, nakon Arafatova odlaska, više neće moći dopustiti da ga o stanju u palestinsko-izraelskim odnosima informiraju između dvije partije golfa. Želi li biti zapamćen kao veliki vođa i strateg, morat će se potruditi i da Irance i Sjevernokorejce nauči »dobrom ponašanju«, ali ne pomoću »iračkog recepta« nego ekonomskim sankcijama i destabilizacijom vladajućih režima </p>
<p>FRAN VIŠNAR </p>
<p>U trenutku dok je preplavljen snažnim osjećajem velikog postignuća, američki predsjednik George Bush mora pažljivo složiti prioritete u drugom predsjedničkom mandatu. Iako izjavljuje da neće mijenjati svoju politiku, jasno je da će već kod prvih poteza naići na probleme i nedoumice. U sljedeće četiri godine Bush se mora odlučiti što mu je važnije: stvaranje ljepše vlastite slike za povijest ili pripremanje terena za novog republikanskog vođu koji bi trebao pobijediti na izborima 2008. godine.</p>
<p>George Bush mlađi zapravo više neće moći mesti negativne strane svoga predsjedništva pod tepih. Svjestan da je reizborom stekao respektabilni politički kapital, ne smije ga uzalud trošiti. Golem deficit zemlje mora neodgodivo barem prepoloviti. I tu se odmah vidi njegova Ahilova peta u unutarnjoj politici. Deficit može svesti na poželjnu razinu samo ako smanji poreze i skreše potrošnju. Rezove u porezima dočekat će na nož svi američki tajkuni (njihovoj pohlepi nema kraja) koji su glasali za njega, a smanjiti potrošnju može samo ako manje izdvaja za obranu (što se, naravno, neće dopasti Pentagonu).</p>
<p>Financije i gospodarstvo najtanja su bilanca Busheva prvog mandata, no Johnu Kerryju nije uspjelo uvjeriti američke birače da on ima bolje rješenje. Protiv njega je glasao čak i dio tradicionalno demokratskog biračkog tijela (npr. katolici koji se ne slažu s pobačajem, genetskim istraživanjima, homoseksualnim brakovima...), kao i nemali broj profesionalnih političara iz Demokratske stranke (one demokrate koji glasaju za republikance u stranci zovu »plavim psima«).</p>
<p>Ni u vanjskoj politici Busha ne čeka lagan posao. Dapače! Uz irački problem, u sljedećem razdoblju morat će se baviti pitanjem »što nakon Yassera Arafata«. Nije svejedno tko će ga zamijeniti, koliki će biti vakuum nakon njegove smrti, tko je u palestinskom taboru pravi američki prijatelj, a tko »plavi pas«. Arafatov odlazak Bushu neće omogućiti bilo kakav makar i kratki vanjskopolitički predah. Američki predsjednik morat će uložiti daleko više političke volje da napokon utre put stvaranju palestinske države, što znači da će morati početi ozbiljnije pritiskati i Izrael, što je lakše reći nego provesti. Ranije, George Bush je mogao komotno tvrditi da je »za sve kriv Arafat jer zbog vlastite pozicije u PLO-u blokira dogovore s Izraelcima«. </p>
<p>Nakon Arafata, američki predsjednik više si neće moći dopustiti da ga o stanju u palestinsko-izraelskim odnosima informiraju između dvije partije golfa koje su se ponekad znale protegnuti i na drugi dan. U drugom mandatu Bush mlađi morat će se satrti od posla ako želi važno mjesto u povijesnim udžbenicima (kao na primjer Ronald Reagan i njegov glavni uzor Richard Nixon). Ono što su u Ovalnom uredu prije bile mjesečne ili tjedne situacije, sada postaju dnevne.</p>
<p>Arafatov odlazak nije se mogao dogoditi u težem trenutku. U Iraku terorizam se još opasnije razmahuje. Broj vojnika u toj zemlji Bush ne može povećavati (smanjio ih je uoči izbora na 121.000) jer bi time prekršio obećanje koje je dao ruralnoj Americi (listom je glasala za njega) da se »naša mladost neće kući vraćati u mrtvačkim sanducima«. Kerry bi tu imao veći manevarski prostor. Jednostavno bi se izljubio i izgrlio s Europljanima, te u ime pomirbe i obnove punoga savezništva odmah odvukao u Irak barem 30.000 neameričkih vojnika, a sve začinio dodatnim rezolucijama Vijeća sigurnosti. George Bush to ne može napraviti. Nepovjerenje »stare Europe« prema njemu neće nestati preko noći.</p>
<p> Senator John Kerry bi kao predsjednik lakše šarmirao ključne zemlje poput Francuske i Njemačke koje su ga do samoga kraja smatrale »svojim«, dok bi s Kofijem Annanom i UN-om uspostavio srdačne odnose (Bush je tu hendikepiran jer mu se i na samo spominjanje imena glavnog tajnika UN-a koči vrat).</p>
<p>Ovako, Amerikanci će i dalje ginuti u Iraku, a Bushu makar i mala utjeha može biti to da će sada za uspostavu demokracije u toj duboko podijeljenoj zemlji češće umirati i britanski profesionalni vojnici koji su prije dugo uživali u relativnom miru u zoni Basre (u zauzimanju južnog Iraka i kasnijoj okupaciji jeftino su prošli). Istodobno, želi li osigurati provedbu siječanjskih izbora u Bagdadu (2005. godine), američki predsjednik mora narediti svojoj vojsci u Iraku da »ognjem i mačem« prvo pacificira Falluju (razori je do temelja), a da onda pod kontrolu stavi i ostale točke otpora u takozvanom smrtonosnom sunitskom trokutu. Bez toga, izbor će ostati samo lijepa namjera. </p>
<p>U istom paketu Bush će morati pokušati pronaći i eliminirati ako ne Osamu bin Ladena, onda sve njegove »satelite« i učenike ne samo u Iraku nego i u čitavoj regiji. Al Qaida se prestrojila i učvrstila u Iraku i Saudijskoj Arabiji, a izvan tog područja pustila duboko korijenje u Pakistanu, Indoneziji, najnovije u pretežno budističkom Tajlandu (gdje potiče na pobunu tamošnje muslimane koji čine četiri posto populacije, što nije zanemarivo za zemlju sa 62 milijuna stanovnika).</p>
<p>George Bush sada više neće moći zaobilaziti ni ignorirati još dvije »otpadničke« države: Iran i Sjevernu Koreju. Za razliku od Iraka Saddama Husseina, obje imaju ili su blizu stvaranja »oružja za masovno uništenje«. Želi li biti zapamćen kao veliki vođa i strateg, Bush će se morati potruditi da Irance i Sjevernokorejce nauči »dobrom ponašanju«. Ali, na njih neće moći primijeniti irački recept - munjeviti rat i multinacionalnu okupaciju jer bi to bilo preriskantno. </p>
<p>Prije će se odlučiti za mjere diplomatskog pritiska, ekonomskih sankcija i političke destabilizacije vladajućih režima (to se u CIA-inu žargonu zove »posao iznutra«) nego za vojnu opciju. Jer, ne bi bilo dobro da se atomske gljive ponovo uzdignu iznad Japana ili, ne daj Bože, dogode u Izraelu.</p>
<p>I Teheran i Pyongyang imaju kakvu-takvu uzvratnu moć koja će vjerojatno odvraćati Georgea Busha od naglih intervencijskih avantura. </p>
<p>U predizbornoj kampanji Bushev izborni stožer potrošio je milijune dolara za propagandne spotove u kojima se, među ostalim, tvrdilo da se aktualni predsjednik SAD-a moli i za one koji su američki neprijatelji. U takvim prigodama Bush mlađi ubuduće bi se morao sjetiti i mrskog sada »zagipsanog« Fidela Castra, jer bi u ovom času i njegov iznenadni fizički odlazak i politički potres na Kubi značio previše zemljopisnih pojmova i geopolitičkih nevolja odjednom za čovjeka koji voli američku vanjsku politiku kreirati u malo sporijem tempu.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Nema straha od krize vina: prohibicija je obuzdala pilce, a uvoz (posebno - »vina«) je u porastu...</p>
<p>Nema niti može biti nekoga većega ili značajnijeg zbora nakon kojega neće uslijediti službeni zaključci i to je sasvim u redu! Ali što znači kad se među tim zaključcima nađe više onih iz ranijih zapisnika s istih skupova? Prvo da se nije takoreći ni maklo prstom, drugo da bi se na slijedećem zasjedanju moglo pričati o »objektivnim okolnostima«, treće... I tako dalje</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Blagdan Svih svetih je dan koji, poput i svih ostalih poznatijih svetaca, ima svoj tradicionalni gastro-program. A ti specijaliteti ne mogu bez »pokrića« u vinima ili pivu. Brojni stanovnici velikih i većih gradova i ovaj su put, dakako, išli u svoja rodna mjesta, na groblja, a u svojim domovima imali »drugo poluvrijeme« ili u usputnim ugostiteljskim objektima i izletištima. Ove godine za Sve svete i Dan mrtvih ugostitelji i u Zagrebu, a posebno u bližoj i daljoj okolici govore o zabrinjavajućem nastavku padu prometa jer se i normalna ili obična jela, a kamoli delicije, ne mogu »pratiti« kiselom vodom i sokovima, a što se tiče onih koji su išli kućama ili kod prijatelja uglavnom nisu išli dalje od jednog ili dva gemišteka...</p>
<p>»Već nešto više od tri mjeseca traje naša prohibicija, promet iz dana u dan pada i neće, nastavili se ovako, biti nikakavo čudo ako budemo primorani smanjivati plaće osoblju ili čak otpuštati zaposlene«, glase otprilike izjave više ugostitelja, ali i vinotekara i trgovaca namirnicama. Možda će ta opasnost zaprijetiti i proizvođačima jer ugostiteljstvo i trgovina traže sve manje njihove robe... Istodobno ima i (službenih!) vijesti kako uvoz vina raste, te kako je to vino jeftinije od domaćega (što je većinom točno), a koliko je, zapravo, u uvoznim kontingentima vina i koliko »vina« - o tome službenih podataka po običaju nema. Istina je i to da je »kemija« napredovala, da nije više ona »divlja« i lako prepoznatljiva, ali su istodobno napredovale i sprave za analizu i mjerenja, samo je pitanje u - čijim su rukama...</p>
<p>Ne samo stoga, ali doista nije na odmet ponoviti nedavnu izjavu za »Vinske razgovore« upravitelja Vinarije Smokvica Lovora Salečića kako su nam »... prohibicija i promili manja nesreća nego veliki nered u našoj branši!«... Zašto? Između ostaloga i zato što na to upućuju i zaključci nedavne »Sabatine«, tradicionalne fešte dalmatinskih vinara i vinogradara nakon jematve.</p>
<p>Naime, ni ovaj put, kao uostalom ni dosad, ne samo u zaključcima ove manifestacije ili branše, nije, na žalost, rečeno (napisano) gotovo ništa novoga!? Na primjer: »Konstatirano je da je ovo prijelomna godina radi približavanja Europskoj uniji kad se konačno moramo okrenuti povećanju vinogradskih površina i proizvodnji kvalitetnih vina koja cijenom i kakvoćom moraju biti konkurentna na svjetskom tržištu«... I još: »Vlada je prihvatila Operativni program podizanja trinaest tisuća hektara vinograda od 2004. do 2007. godine, a za realizaciju toga programa treba riješiti vinogradski katastar, upisnik proizvođača grožđa, probleme zemljišta, proizvodnju sadnog materijala, potpore podizanju vinograda«...</p>
<p>Što tu ne »štima«? Prvo što nema niti slova »n« od imenice »novost«, što znači da se iz godine u godinu (ne samo nakon Sabatine!) ponavljaju te priče... Na primjer, ove o podizanju novih vinograda na trinaest tisuća hektara stare su najmanje pet godina, a one o izradi vinogradskog katastra barem dvostruko više, dok priče o kreditiranju, infrastrukturi (navodnjavanje, protugradna zaštita, tehnologija proizvodnje vina, mehanizacija, proizvodnja loznih cjepova, zatim cjepova autohtonih sorata...) pripadaju u tko više znade koju kategoriju nekakvih valjda »bajki«... Uostalom, dovoljno je navesti podatak iz »Zaključaka Sabatine '04.« kako je na području Dalmacije (priobalje i otoci) godine 1907. bilo 82.279 hektara vinograda, a danas Dalmacija nema više od desetine tih negdašnjih površina!? Komentar? Sasvim je jasan!</p>
<p>No, ostaje ipak nejasno i neprihvatljivo kako to da se godinama sve to ponavlja, uporno stavlja na dnevne redove raznih skupova, prigodnih i izvanrednih, da se mijenjaju Vlade i njihovi poljoprivredni ministri... a priča ostaje uvijek ista ili slična. Sve to, zapravo, nalikuje na, kako naš duhoviti narod kaže, »prodaju magle«, a kad su stvari zamagljene moguć je, naravno, raznoliki mutež... </p>
<p>Ipak, srećom, ima i pokoja iznimka - na primjer tvrtka »Badel 1862« koja je započela izvedbu projekta sadnje vinograda oko Benkovca, te pojedini vinari koji u okviru mogućnosti povećavaju svoje površine, ali sve je to ukupno još daleko od onih davno najavljivanih trinaest tisuća hektara. </p>
<p>Ipak, ne treba kukati, jer vina ipak ima i bit će ga: prvo - manje ga se pije zbog prohibicije i drugo - uvoz višestruko nadmašuje izvoz!</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Nitko na rimskim barikadama nije ni pogledao u novinarski kofer </p>
<p>Usprkos silnom osiguranju u Rimu, prilikom potpisivanja europskog ustava, hrvatski su novinari slučajno došli do mjesta gdje je samo nešto kasnije prošla europska krema. Dok su Talijani potpuno blokirali Rim, u Solunu se premijere moglo vući za rukav</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>Na europskim političkim sastancima na vrhu ne zna se kome je bolje ili gore</p>
<p> - političarima ili novinarima. Prvi imaju tako precizno isplaniranu satnicu da uglavnom i ne znaju u kojem su gradu, dok oni drugi vode neprestani rat s rokovima, glasnogovornicima i - osiguranjem.</p>
<p>Ipak, rijetko je koji skup imao tako brižno isplaniranu satnicu i tako strogo osiguranje kao onaj nedavni u Rimu, tijekom kojega je potpisan europski ustav. Nije ni čudo, jer su se na jednom mjestu našli premijeri dvadeset i devet europskih država, uz pet predsjednika država i niz europskih visokih dužnosnika. Drevni Kapitol bio je okružen sa svih strana, i u tom trenutku to je bila najbolje čuvana gradska zona u svijetu. Trgovine u okolici bile su zatvorene, na cestama nikoga, a na prilazima barikade pune policije i vojnika. </p>
<p>Nekim čudom izvjestitelji Vjesnika i Jutarnjeg lista prošli su sve barikade i samo uz novinsku iskaznicu došli i do posljednje, koja je s jedne strane vodila do press-centra, a s druge do epicentra zbivanja - Kapitola. Prošli su i posljednju provjeru, uz kimanje glave nekog visokog policijskog dužnosnika i uputili se širokom ispražnjenom cestom do samog Kapitola i stuba do kojih će za koju minutu doći europska krema.</p>
<p>Prizor je bio komičan. Dok su ugledni talijanski listovi toga jutra najavljivali da je Kapitol i sve oko njega zona najvišeg rizika u koju neće ući ni tjelohranitelji premijera i predsjednika, dvoje hrvatskih novinara se, s noge na nogu, vuklo do svog cilja, nešto udaljenijeg press-centra. Nije se čula ni muha, a uz pločnik su stajali kordoni policije i vojske. I da bude tragikomičnije, Vjesnikov novinar još je vukao pilotski kofer pun tehnikalija, od računala nadalje, čiji su kotačići odzvanjali pustom ulicom. Naravno, nitko mu nije provjerio što ima u koferu kupljenom u Kini za 10 dolara. Eksploziv ili laptop.</p>
<p> I dok su hrvatski novinari bez problema prošli zonom najvišeg rizika, solidno su pregledani na ulazu u press-centar. Slično kao u zračnoj luci, morali su sve stvari staviti u uređaj za pregled prtljage, isprazniti džepove i tek tada ući u dvoranu za koju su imali akreditacije.</p>
<p>Jednostavno, nema tog osiguranja koje može posve izbjeći previde, no činjenica je da su organizatori velikih europskih skupova sve spretniji i djelotvorniji. Delegacije dojure i odjure u najbržem ritmu, policijske pratnje osiguravaju visoke goste, ali se čini sve da život gradova u kojima se to zbiva ne trpi zbog organizacije summita. Rim je bio izuzetak, dok su u Bruxellesu slični skupovi rutina. </p>
<p>Ali, svi vole ugostiti premijere, pa se i hoteli osjećaju počašćeni kad oni odsjedaju u njima. U rimskoj »Plazi« domaćica hotela, koja je sigurno dočekala mnoge ugledne goste, bila je vidljivo impresionirana što može poslužiti Ivu Sanadera i Miomira Žužula, a usput su to, naravno, iskoristili i hrvatski novinari.</p>
<p>I dok su Talijani bili na svoj način rigorozni s osiguranjem, Grci samo nekoliko dana prije, u Solunu, bili su do te mjere nonšalantni da je Vjesnikov izvjestitelj predsjednika srbijanske vlade Vojislava Koštunicu diskretno dotaknuo za rukav zatraživši izjavu. Na skupu koji su organizirale europske pučke stranke, osiguranja nije ni bilo iako je uz Sanadera i Koštunicu bio prisutan i grčki premijer. Duge kolone uglednih gostiju došle su do hotela »Macedonia Palace«, a sigurnjaci su ostali - vani. Premijeri i europski lideri slobodno su se kretali hotelom, uz goste u kratkim hlačama koji su došli s okolnih plaža okupanih jesenskim suncem.</p>
<p>Jedino su crkveni dostojanstvenici imali osiguranje kamuflirano u svećeničke odore, ispod koje su se vidjele karirane košulje i poznate žičice koje idu u uši. Grčki organizatori bili su toliko slobodni i sigurni da se ništa neće dogoditi gostima pa akreditacije nisu ni postojale. U dvoranu je mogao ući tko bilo jer nitko ništa nije provjeravao.</p>
<p>Jedno je ipak jedinstveno za sve takve skupove - točnost. Ako se satnica i poremeti iz bilo kojeg razloga, sve se brzo nadoknadi, jer premijeri i predsjednici imaju tako zgusnute rasporede da nema improvizacije. Razgovori s novinarima su brzi i efikasni, sve se obavi za deset, najviše petnaest minuta. Veće je umijeće juriti s jednoga kraja na drugi i izboriti se za slobodno mjesto na računalu koje omogućuje pristup svemoćnom internetu, nego se naći licem u lice s europskim moćnicima.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>HRW: Etnička pristranost suđenja u Hrvatskoj</p>
<p>Osnovne prepreke pravičnim i učinkovitim suđenjima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj te Srbiji i Crnoj Gori uključuju: pristranost sudaca i državnih odvjetnika; slabo pripremanje slučajeva tužiteljstava; neadekvatnu policijsku suradnju u istrazi; slabu suradnju među državama u pravnim stvarima i neučinkovite mehanizme zaštite svjedoka</p>
<p>HOLLY CARTNER</p>
<p>RICHARD DICKER</p>
<p>Nedavni komentar Vlade Rajića u Vjesniku (Uravnilovka boraca za ljudska prava«, 16. listopada 2004.) o izvješću Human Rights Watcha o domaćim suđenjima za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, i Srbiji i Crnoj Gori, pogrešno prikazuje izvješće i stanje sudskog gonjenja ratnih zločina u Hrvatskoj. </p>
<p>Prema nalazu Human Rights Watcha, osnovne prepreke pravičnim i učinkovitim suđenjima u spomenute tri države uključuju: pristranost sudaca i državnih odvjetnika; slabo pripremanje slučajeva tužiteljstava; neadekvatnu policijsku suradnju u istrazi; slabu suradnju među državama u pravnim stvarima; i, neučinkovite mehanizme zaštite svjedoka. U Hrvatskoj, Human Rights Watch je zamijetio i problem korištenja grupnih optužnica u kojima se ne konkretizira uloga optuženika u počinjenju zločina, kao i problem suđenja u odsutnosti optuženika.</p>
<p>Upitno je da li je g. Rajić pročitao izvješće koje naširoko kritizira. Izvješće posvećuje cijelo poglavlje – »Osnivanje specijaliziranih odjela za ratne zločine« – objašnjavanju specijalne prirode županijskih sudova u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu kad je o suđenjima za ratne zločine riječ, Rajić piše: »Županijski sudovi u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu nisu 'obični nacionalni sudovi', kako ih izvješće HRW-a naziva«. Očito, HRW-ovo izvješće uopće ne naziva te sudove »običnim«, i HRW pozdravlja to što su specijalni odjeli u njima osnovani.</p>
<p>Vjesnikov komentator neosnovano optužuje HRW da ne zna, ili ne uzima u obzir, da je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić izdao naputak svojoj službi kojim je tražio da se odustaje od optuženja za osobe koje nisu dostupne sudu. HRW, dakako, zna za taj naputak, kao i za druge inicijative gospodina Bajića, čije napore vrlo uvažavamo. </p>
<p>Međutim, naputci sami po sebi ne rješavaju problem. Suđenja u odsutnosti optuženih su se nastavila do današnjeg dana, u mjestima kao što su Zadar i Vukovar (u tekućem suđenju u Vukovaru protiv osamnaestorice optuženih za ratne zločine u Lovasu, svim optuženicima osim jednom sudi se u odsutnosti).</p>
<p>G. Rajić je posebno zabrinut što izvješće HRW ne cijeni dovoljno koliko je Hrvatska drukčija od drugih dviju država, kad je o suđenjima za ratne zločine riječ. Da bi to dokazao, on piše: »Hrvatska ima sudove za suđenja za ratne zločine, dvije druge zemlje imaju samo po jedan sud«. Situacija u Hrvatskoj je u tom pogledu u biti ista kao u Bosni. </p>
<p>U Bosni je određeni broj kantonalnih i okružnih sudova sudio za ratne zločine u prošlosti, čini to sada, a sudit će većinu slučajeva za ratne zločine i nakon što specijalni odjel za ratne zločine pri Sudu BiH počne s radom početkom 2005. godine. Slično tome, u Hrvatskoj, u prvoj godini provedbe zakona koji je dao specijalan status sudovima u Rijeci, Zagrebu, Splitu, i Osijeku, samo je sud u Osijeku zaista i osudio slučajeve za ratne zločine. »Obični« sudovi u Zadru, Gospiću, Karlovcu, Vukovaru, Bjelovaru, Sisku, i Šibeniku, nastavili su suditi u svim drugim slučajevima. </p>
<p>Netočno je reći, a g. Rajić to ipak kaže, i to da su hrvatski suci prošli gotovo u cijelosti obuku na prihvaćanju predmeta iz Haaga, a da proces te obuke nije ni počeo u drugim dvjema državama. Suci i državni odvjetnici u Bosni i u Srbiji su prošli određenu, mada ograničenu, obuku. Suci i državni odvjetnici iz četiriju posebno označenih sudova u Hrvatskoj su također prošli određenu obuku – seminare tijekom vikenda – iako to teško da je dovoljno da bi se potpuno upoznali s kompleksnom materijom međunarodnoga humanitarnog prava. Oni koji tuže i sude za ratne zločine u većini slučajeva – pred običnim županijskim sudovima – imali su malo, ili nimalo, obuke do danas.</p>
<p>Human Rights Watchov zaključak je da su suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj patila od etničke pristranosti. Konkretno, protiv pripadnika srpske manjine podnijet je neproporcionalno veliki broj optužnica, često za mnogo manje teška djela nego kad se optužnice podnose protiv etničkih Hrvata. Također, etnički Srbi su osuđivani, u nekim slučajevima, i tamo gdje dokazi nisu poduprli optužbe. Vlado Rajić bi želio uvjeriti čitatelje da su informacije o etničkoj pristranosti koje koristi HRW zastarjele, odnosno da se tiču razdoblja prije 2000. godine. HRW je zapravo zasnovao svoje zaključke na statistici koja se odnosi na razdoblje poslije 2000., uključujući i 2002. i 2003. godinu. Na primjer, naše izvješće citira OESS iz 2002. godine, kada je osuđeno 83 posto od svih onih Srba kojima se sudilo pred hrvatskim sudovima, dok je samo 18 posto Hrvata kojima se sudilo zaista i bilo osuđeno. Iste te godine, 114 od 131 osoba pod istragom zbog ratnih zločina, kao i 90 od 115 osoba kojima se sudilo, bili su etnički Srbi. </p>
<p>Kao što HRW zaključuje u izvješću, i kad se pogleda iza tih brojki i fokusira na konkretne slučajeve, opet ima napretek dokaza o etničkoj pristranosti. Na primjer, do sada se samo jednom dogodilo da je pred hrvatskim sudovima slučaj ratnog zločina protiv Srba i istražen i procesuiran adekvatno – riječ je o postupku u Rijeci za ubojstvo srpskih civila 1991. godine. </p>
<p>Kao rezultat tog suđenja, više je pojedinaca privedeno pravdi i osuđeno za zločin. Zapanjujuće je da ratni zločini za koje se navodi da su počinjeni u Medačkom džepu, Vukovaru, Zagrebu (ubojstvo obitelji Zec), Lori, Pakračkoj Poljani, na Koranskom mostu, u Bjelovaru, ili uopće nisu procesuirani ili su doveli do oslobađanja optuženika. Slično, u slučaju Paulin Dvor, samo je jedna osoba osuđena, iako su i mnoge druge sudjelovale u ubojstvu srpskih civila. </p>
<p>Nasuprot tome, hrvatski sudovi su proglasili etničke Srbe krivima za ratne zločine i kad im je na teret stavljena krađa posteljine, posuđa, ili budilice iz privatne kuće (slučaj Ivanke Savić, osuđene u Vukovaru 2004. godine). Nijedan etnički Hrvat nije ni optužen za slična djela. </p>
<p>Autori su izvršni direktor Odjela za Europu i Centralnu Aziju i direktor Programa za međunarodnu pravdu Human Rights Watcha.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Na kraju će o Borisu Mikšiću odlučiti hrvatski birači </p>
<p>Gospodin Mikšić u jednom je trenutku dvojio da li nastaviti s najavom predsjedničke kandidature, smatrajući da skup koji je održao pred više stotina simpatizera i s podrškom u hrvatskoj javnosti poznatih osoba u hotelu »Opera« zaslužuje barem nekakav tretman u medijima, a ne potpuno ignoriranje. Zanimljivo je da su gotovo svi mediji reagirali kada je on objavio možebitno odustajanje od kampanje</p>
<p>SANJA BUTKOVIĆ </p>
<p>U Vjesniku od 26. listopada u svojoj kolumni »Graktanje«, u tekstu pod naslovom »Kandidatura za osobni užitak«, novinar Dubravko Grakalić iznio je nekoliko komentara koji diskvalificirajući i uvredljivo govore o predsjedničkom kandidatu i uspješnom poslovnom čovjeku Borisu Mikšiću, bez činjeničnog utemeljenja. </p>
<p>Gospodin Grakalić je konstatirao da je Boris Mikšić izveo »stari marketinški trik koji primjenjuju zvijezde želeći da se o njima još više govori u javnosti«, ali to kod njega (Borisa Mikšića) nije upalilo jer »gotovo nikoga na javnoj sceni ne zanima«. </p>
<p>Činjenica je da je gospodin Mikšić u jednom trenutku dvojio da li nastaviti s najavom predsjedničke kandidature, smatrajući da skup koji je održao pred više stotina simpatizera i s podrškom u hrvatskoj javnosti poznatih osoba u hotelu »Opera« zaslužuje barem nekakav tretman u medijima, a ne potpuno ignoriranje. Zanimljivo je da su gotovo svi mediji reagirali kada je on objavio možebitno odustajanje od kampanje. </p>
<p>Ne dovodeći u pitanje što nečija uređivačka politika smatra viješću dostojnu objave želimo upozoriti da smatramo da nije u redu ignorirati uspješan skup i predstavljanje predsjedničkog kandidata te na neizravan način favorizirati druge kandidate, a koji odjednom postane »zanimljiv« tek u trenutku kada je razmišljao o povlačenju kandidature. </p>
<p>Ističemo da je i ugledan dnevni list tražio intervju s Borisom Mikšićem. Razgovor, pa čak i autorizacija su obavljeni, a iz samo njima znanih razloga taj dnevni list je odbio objaviti razgovor. To nije nimalo profesionalno, etično i ne omogućava Borisu Mikšiću jednak tretman u odnosu prema ostalim kandidatima. </p>
<p>Poštujući slobodno novinarsko mišljenje i pravo na komentar, smatramo nekorektnim opasku da je Boris Mikšić »politički važan kao mrav na šećeru«. Naime, iako je Boris Mikšić sve donedavno živio u Americi, gdje je ostvario golem poslovni uspjeh to ne znači da je politički inferioran, a sama činjenica da je počasni generalni hrvatski konzul u Minnesoti, govori u prilog suprotnom. </p>
<p>Isto kao i rezultat na proteklim parlamentarnim izborima koji je ostvarila nezavisna list kojoj je na čelu bio gospodin Mikšić, jer je taj rezultat bio bolji od mnogo drugih političkih stranaka s mnogo duljim stažem u političkom životu Hrvatske, pa i nekih stranaka koji danas participiraju na raznim razinama na vlasti, a samo jedan posto slabiji od HSS-a. Pa, ako je HSS politički nevažan, tada bi i Boris Mikšić mogao pristati na takav komentar Vjesnikova kolumnista. </p>
<p>No na kraju će prvu riječ o tome imati birači na nadolazećim predsjedničkim izborima.</p>
<p>Apsolutno je netočno da Boris Mikšić nema potporu hrvatskog iseljeništva i da iza njega nitko ne stoji. Dapače, da je gospodin Grakalić bio nazočan ili se informirao o posjećenosti skupova koje je samo u prošlih mjesec dana Boris Mikšić održao hrvatskom iseljeništvu i pozitivnih reakcija na njih, te da bi mu na primjer poslije održanog skupa u Duisburgu predložili da to učini sutradan i u Kölnu, što je i učinio pred novih tisuću Hrvata, tada bi možda Vjesnikov kolumnist pisao drukčiji komentar. </p>
<p>Boris Mikšić je višekratno isticao da su mu u čast nuđene formalne potpore kako političkih stranaka tako i raznih interesnih udruženja, ali on za svoj program isključivo traži potporu građana domovinske i iseljene Hrvatske i vjeruje da će je i dobiti. </p>
<p>Nadalje, Boris Mikšić ne »propovijeda« ekonomsko čudo, kako piše Vjesnikov novinar, on je ekonomsko čudo već ostvario s vlastitom tvrtkom koja posluje po cijelom svijetu, a gradeći je svojim znanjem, radom i umijećem od temelja. Istina je da Boris Mikšić tvrdi kako Hrvatska može napraviti ekonomsko čudo i ako postane predsjednik to će dokazati, a »propovijedanje« je pojam koji više priliči onima koji su sada ili prije bili na vlasti u Hrvatskoj. </p>
<p>Što se tiče objeda o navodnoj prijevari na štetu g. Stjepana Tuđmana, osim što će u slučaju daljnjeg plasiranja tih laži Boris Mikšić posegnuti za pravnim sredstvima kako bi zaštitio istinu i svoj ugled, napominjemo da nikoga ne možete prevariti tako da mu nepotrebno ne date svoj novac i riskirate poslovni gubitak, a što se u predmetnom slučaju otprilike dogodilo (spremni smo Vjesniku poslati dokumentaciju koja to potvrđuje). </p>
<p>Aluzija da Boris Mikšić pripada miljeu »sklonijem uzeti novac, a ne ga potrošiti« u Hrvatskoj je uvredljiva i diskriminirajuća, poglavito u svjetlu prave istine da je gospodin Mikšić često materijalno potpomagao i donirao razne obespravljene kategorije građana, kulturno-umjetnička društva, crkvene župe, znanstvene ustanove i druge, a i dalje će to činiti iskreno i sa srcem.</p>
<p>Na kraju predsjednički kandidat Boris Mikšić se neće »rolls roysom« voziti na svoje skupove, a da to i čini ne vidimo razlog za cinizam, jer ga je svojim radom i zaradio. Poželjnije bi bilo da se gospodin Grakalić pozabavi voznim parkom aktualnog predsjednika i rezultatima njegova rada. Unatoč svemu, cijenimo rad i stavove gospodina Dubravka Grakalića, iako smatramo da je u slučaju Borisa Mikšić bio nekorektan. </p>
<p>Autorica reagira u ime Izbornoga stožera predsjedničkoga kandidata Borisa Mikšića.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Prijatelji životinja prosvjeduju protiv proizvođača pseće hrane</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Bojkotirajte Iams i Eukanubu« naziv je subotnjeg prosvjeda Udruge Prijatelji životinja održanog u podne na zagrebačkoj špici.</p>
<p>Aktivisti Udruge su sa psima, koji su oko vrata nosili rupce protiv Iamsa, dijelili letke pozivajući građane na bojkot. Odaziv građana bio je velik, a reakcije su uglavnom pozitivne. »Podupiru nas svi koji su svjesni nehumanog ophođenja prema životinjama, a negativne reakcije su od onih koji zatvaraju oči i ne žele znati što se zapravo događa«, rekla je aktivistica Udruge Nina Ćorić. Većina prolaznika, bez obzira na dob, bezrezervno je podržala akciju. </p>
<p>Iams je tvrtka u vlasništvu Procter & Gamblea, a koja, kako tvrde Prijatelji životinja, dopušta patnje životinja u eksperimentima koji nisu niti obvezni zakonom. Dosadašnja istraživanja otkrila su kako su, osim što žive u neljudskim uvjetima, prestravljenim, nesocijaliziranim i zapuštenim psima odstranjivane glasnice kako ne bi lajali i prisilno su hranjeni cjevčicom. Prijatelji žele, upravo iz gore navedenih razloga, da se nastavi kampanja protiv Iamsa unatoč njihovoj objavi da neće ubijati životinje jer, kako tvrde iz Udruge, vjeruje se da ne prestaju s mučenjem i ubijanjem životinja. »Mi želimo približiti ljudima ono za što se zalažemo, želimo da otvore oči i aktiviraju se«, rekla je jedna od aktivistica.</p>
<p>Istovremeno, najavljen je prosvjed za subotu, 13. studenoga, pod nazivom »Vlatka Pokos je sramota za Hrvatsku«, apelirajući na voditeljičino promoviranje životinjskog krzna u javnosti. Prosvjed je predviđen za podne na Preradovićevom trgu, ispred zgrade gdje živi Vlatka Pokos. </p>
<p>S. S.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Bogat program od 9. do 13. studenoga</p>
<p>Na prošlotjednoj konferenciji u prostorijama Zagrebačkog velesajma najavljene su manifestacije koje će održati u sklopu 36. međunarodnog sajma informacijske tehnologije, telekomunikacije i novih medija od 9. do 13. studenoga. Uporedo će se održavati već poznati Interliber i EDUKA Plus, uz druge popratne sadržaje što će upriličiti T-Com sa zabavnim urbanim igrama naslova INFO Playbox Underground 2004, zatim Algoritam s projektom Carrera, te razni drugi programi i stručna događanja. </p>
<p>Ovogodišnji INFO održava se pod pokroviteljstvom Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske kao najvažniji poslovni događaj te vrste i marketinška platforma ICT branše u jugoistočnoj Europi. Susret korisnika i proizvođača poslužit će kao i prošlih godina za razmjenu iskustava o informacijskoj tehnologiji koja postoje u Hrvatskoj i u zemljama okruženja. Sudjeluje gotovo isti broj od 231 izlagača iz Hrvatske i inozemstva, a očekuje se i oko 50.000 posjetitelja. Prva dva dana bit će namijenjena samo stručnim i poslovnim posjetiteljima, a u ostale će dane sajam otvoriti vrata širokoj publici. </p>
<p>Pretpostavlja se da će osobiti interes pobuditi međunarodna konferencija »Tržišni i tehnološki trendovi u zemljama Adriatic regije«, koju će voditi vodeća svjetska tvrtka market inteligencije i konzaltinga IDC. Novost je i uspostavljanje poslovne suradnje ZV i Udruge pokretnih komunikacija Hrvatske (UPKH) koja se ove godine pojavljuje kao partner sajma INFO. Edukacija o novim tehnologijama malog i srednjeg poduzetništva i dalje se vodi kao projekt Start-up foruma kojemu je partner Microsoft Hrvatska, sponzor VIPNet, a djeluje poput »malog centra nove ekonomije«.</p>
<p>Predviđena je i 7. konferencija o call centrima koja treba okupiti stručnjake telekomunikacijske i informatičke tehnologije, informacijskih sustava, teleprodaje i telemarketinga, organizatore raznovrsnih telefonskih servisa i usluga, te dobavljače tehnologije, gotovih rješenja i usluga infrastrukture. Održat će se i stručni skup »e-održivost« u organizaciji Hrvatskog savjeta za održivi razvoj i ZV, a predviđene su nagrade i priznanja izlagačima. </p>
<p>»Interliber« ima također vrlo bogat program, dok će EDUCA Plus održati 2. međunarodnu izložbu poslovnog obrazovanja i upravljanja ljudskim potencijalima. Program će obuhvatiti promjene u sustavu obrazovanja, zatim interne komunikacije kao motivacijski faktor, te ulaganje u ljude i budućnost razvoja ljudskih potencijala u Hrvatskoj.</p>
<p>Mario Bazina</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Obrazovanje gluhih osoba u Algebri</p>
<p>U suradnji s Hrvatskim savezom gluhih i nagluhih osoba, Učilište Algebra školuje već drugu generaciju osoba oštećena sluha za računalne operatere, uz pratnju prevoditeljice za znakovni jezik Mirjane Juriša. </p>
<p>Polaznici su između 20 i 40 godina, a njihovo školovanje financira se djelomično iz sredstava Saveza, te sufinanciranjem Učilišta Algebra i tvrtke Končar. Dio troškova snose i polaznici obrazovnog programa. </p>
<p>Nakon uspješno završenog obrazovnog programa, polaznici će dobiti uvjerenja o usavršavanju koji im se upisuje u radnu knjižicu, a bit će osposobljeni za unos svih vrsta zapisa i kreiranje raznih dokumenata, te održavanje računala, instaliranje programa i uklanjanja jednostavnijih kvarova.</p>
<p>M. B.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="12">
<p>Koncert žalovanja i bijesa skupine R.E.M.</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Starim hitom »To je kraj svijeta kakvog poznamo« rock skupina R.E.M., jako angažirana u kampanji protiv predsjednika Busha, započela je svoj prvi koncert nakon predsjedničkih izbora u Americi.</p>
<p> U prepunom Madison Square Gardenu vladalo je raspoloženje tuge i bijesa. Više od 80 posto stanovnika Manhattana glasalo je za Johna Kerryja i mnogi su tri dana nakon izbora još nosili bedž »Kerry-Edwards«. Ovaj koncert, prvi na početku nove turneje R.E.M.-a, poslužio je kao odušak nakon prošlotjednih događaja.</p>
<p> Kada je lider Michael Stipe započeo »It's the end of the world as we know«, masa okupljenih zapjevala je u glas »but I feel fine«. Skupina je zatim zaredala podjednako simbolične pjesme poput »Welcome to the occupation«, »Losing my religion« i završila je pjesmom » Man on the Moon«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Svaka zubna pasta je dobra ako se koristi</p>
<p>Na zadah iz usta utječu godine života, doba dana, razne bolesti pa čak i strah. Neugodan zadah može biti rezultat pokvarenih zubi, bolesnih dišnih putova ili nedovoljne higijene. Gdje god ležao uzrok, neugodan zadah stvara dodatne komplikacije u svakodnevici. Žvakaća guma sigurno neće naškoditi zadahu, ali ipak valja potražiti uzrok zbog kojeg dolazi do ovoga problema i uhvatiti se s njime u koštac</p>
<p>Koliko puta smo u razgovoru sa sugovornikom osjetili neugodu zbog vlastitog daha i rukom lagano pokrili usta, koliko puta smo primijetili da isto to radi i naš sugovornik. Gotovo ne postoji osoba kojoj se tako nešto nikada nije dogodilo, koja nikada nije osjetila da joj dah iz usta nije ugodnog mirisa, baš kao ni njezinom sugovorniku. Često smo to osjetili i pri poljupcu s dragom osobom. Problem nije zabrinjavajući ako je hrana koju smo jeli ostavila intenzivan miris u ustima, primjerice crveni ili bijeli luk; stavimo žvakaću gumu u usta i »kamufliramo« ručak. Problem postaje veći ako dan za danom i mjesec za mjesecom osjećamo iz usta zadah koji nije nimalo ugodan. Koliko god bio dosadan, on nam uporno govori da nešto nije u redu s našim organizmom. Zadah iz usta ne smije se zanemariti, jer bi moglo doći do mnogo većih komplikacija u životu no što je nesigurnost u svakodnevnim kontaktima. Budući da je zadah iz usta na neki način tabu tema i ljudi o tom problemu govore s velikom neugodnošću, otišli smo u zubnu ordinaciju doktora Darka Beloševića.</p>
<p> Mnogo njegovih pacijenata se žali na problem zadaha iz usta. Ako je on oralnog porijekla pomaže im riješiti taj problem, a ako je ekstraoralan upućuje ih na daljnje preglede. Objasnio nam je glavne uzroke zbog kojih dolazi do ovoga problema i jednostavan test kojim sami možemo saznati je li uzrok oralnog ili ekstraoralnog porijekla. </p>
<p>Foetor ex ore ili zadah iz usta vrlo je neugodna pojava koja mlade i stare čini nesigurnima u bliskoj komunikaciji. Uzroka ima mnogo i oni su različiti. Javlja se u patogenim slučajevima (kad je uzrok neka bolest), ali isto tako i u fiziološkim kao, primjerice, u doba menstruacije, ili čak pretjeranog straha, što je naravno kratkotrajno. Čak i doba života igra određenu ulogu, s tim da je zadah intenzivniji u poznijim godinama, nego kod mladih. Interesantno je primijetiti da i doba dana ima stanovitu ulogu u varijacijama neugodnog mirisa iz usta. Tako je, primjerice, za vrijeme spavanja smanjeno lučenje sline, pa to ubrzava propadanje epitela i ostatka hrane. Zato ujutro kad se probudimo imamo osjećaj određene »gorčine« u ustima, objašnjava dr. Belošević. </p>
<p>Zadah iz usta uglavnom je simptom neke bolesti ili stanja. Uzroke bismo mogli uglavnom podijeliti u dvije skupine. U jednoj skupini uzroci neugodnog zadaha mogli bi biti posljedica bolesti izvan usne šupljine, dok bi u drugoj oni bili neposredan simptom stanja u usnoj šupljini. U prvu skupinu spadaju bolesti gornjih dišnih putova (sinusitisi, rinitisi, angine, ozena, karcinomi) i donjih dišnih putova (ulcero-gangrenozni procesi u traheji, bronhima i plućima te karcinomi) te na kraju bolesti jednjaka i želuca (gastritisi, karcinomi). Kad bismo pokušali nabrojati sve bolesti koje su s tim u vezi, bilo bi toga podosta, kaže naš sugovornik, pa ćemo spomenuti ono najbitnije za tu skupinu. Zadah koji je posljedica ovih bolesti smatramo onim pravim zadahom koji, na žalost, može ostati trajan, ali na sreću, mnogo je rjeđi od zadaha koji je posljedica uzroka oralnog porijekla. Postoji jednostavan test koji bi mogao isključiti tzv. ekstraoralne uzroke. Test se izvodi na sljedeći način: snažno se ispuhuje zrak kroz nos, uz potpuno zatvorena usta. Ako osoba koju smo zamolili da nam pomogne pri testu i omiriši naš dah ne osjeti nikakav zadah, uzrok je sigurno oralnog porijekla.</p>
<p> Naizgled najbenigniji oralni uzrok je nedovoljna higijena usne šupljine. Navika održavanja higijene usne šupljine najbolje se stječe u djetinjstvu. Svaki roditelj trebao bi se potruditi da njegovo dijete redovito i pravilno pere zube. Kad kažemo pravilno, govori dr. Belošević, to se odnosi na tehniku pranja zubi, odnosno ne peru se samo frontalni zubi već i otraga, s tim da se kružnim pokretima masiraju sve zubne plohe, a i rubni dio rubnog mesa, kako bi ono ostalo tvrdo i čvrsto, otporno na eventualne ozljede tvrđom hranom.</p>
<p> Zubi mogu biti i zdravi, bez ijedne plombe i karijesa. Međutim, kod nedovoljne higijene zubni plak (naslage hrane zalijepljene na zube) truli i izaziva neugodan miris. Kod karioznih zubi ti se ostaci hrane nalaze još i u tim šupljinama zubi te je truljenje ostataka hrane još opsežnije, a time i zadah intenzivniji. Međutim, kad karijes toliko uznapreduje da je probio stijenku komorice zubne pulpe, a to je prostor u zubu u kojem se osim krvnih žilica (arterija i vena) nalazi i naš »famozni« živac, bakterije koje uđu kroz taj otvor uništavaju sadržaj »riznice« zuba. Pri tome nakon različitih faza bolesti zuba koje nazivamo pulpitisima, nastaje gangrena. Sadržaj vitalnog dijela zuba potpuno je propao te izaziva karakterističan oštar smrad raspadnute pulpe. Dakle, nedovoljna higijena je osnova, onaj početak od kojeg dolaze svi jadi. Jedan od tih je i ubrzano stvaranje zubnog kamenca koji oštećuje rubni dio zubnog mesa koji se pri tome zacrveni i »upali« te postane osjetljiv na sva ranjavanja. Naročito je opasan tzv. subgingivalni kamenac koji se »zavlači« ispod zubnog mesa na vratu zuba. Tu uzrokuje još veće iritacije gingive, koje se sada nalaze između »čekića« i »nakovnja«, odnosno između zalogaja hrane i od kamenca hrapavog zuba. Pri tome često dolazi do krvarenja, pa takva krv prilikom raspadanja uzrokuje neugodan zadah, koji je jednak zadahu koji se osjeća nakon raspadanja krvnog ugruška, nakon vađenja zuba. </p>
<p>Posebna priča na temu zadaha iz usta predstavlja parodontoza. Kod parodontoze dolazi do nestajanja kosti u koju je zub usađen. To nestajanje može biti tzv. horizontalno ili vertikalno ili pak kombinacija istih. Kod vertikalnog nestajanja kosti stvara se između zuba i kosti jedan usjek u obliku slova V. Širi dio slova V uglavnom je pokriven zubnim mesom, pa hrana koja uđe u taj usjek ne može izaći i nađe se u svojevrsnoj »mišolovci«. </p>
<p>Ova hrana propada i truli te izaziva neugodan zadah, a ujedno pospješuje propadanje kosti i dalje. U stomatološkom žargonu bi tu pojavu nazvali dubljim zubnim džepom. Postoje lažni zubni džepovi, a to su prostori između dva zuba, gdje je nastala interdentalna zubna papila pa neupućeni misle da imaju rupu u zubu. Osim zubi i zubnog mesa, u ustima se nalazi vrlo važan organ, a to je jezik. Jezik na svojoj površini ima niz sitnih »izbočina« koje nazivamo papilama. One su veće na korijenu jezika, pa prema tome između njih može isto zaostati talog hrane koji svojim raspadanjem uzrokuje određeni zadah. Zato od vremena do vremena treba protrljati jezik zubnom četkicom i pastom. Jedan od uzroka neugodnog zadaha su i upaljene tonzile na kojima se u tom trenutku nalaze gnojni čepići. Poznata je činjenica da milijuni ljudi na civiliziranom dijelu našeg planeta imaju nekakve protetske nadomjeske. Ako su oni loše izvedeni predstavljaju opasnost od povećanog zadržavanja hrane koji se uz nedovoljnu higijenu raspada i uzrokuje neugodan zadah. Dakle, uzroka ima zaista jako mnogo i teško ih je sve nabrojiti. Terapija u domeni usta je higijena, ispiranje raznim dezodoransima. Ako loš zadah ima uzrok u nekoj bolesti onda se ta bolest treba liječiti. Primjerice, kod dijabetesa se osjeća jak miris na aceton, kod uremije na mokraću i amonijak, a kod trovanja olovom i živom osjeća se metalni miris.</p>
<p>Blanka Doko</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Dame prigrlile vježbanje, a kavalira ni za lijek </p>
<p>Vježbanje doprinosi jačanju mišića i boljoj pokretljivosti tijela, a izvanredno je i za kardiovaskularni sustav. Barem 15 do 20 minuta vježbanja dnevno može mnogo značiti, napomenula je dr. Klajić</p>
<p>Svakoga jutra energične umirovljenice iz Doma za starije i nemoćne osobe »Maksimir« započinju dan s »Amerikancima«. Tako, naime, u Domu od milja zovu aerobik za starije osobe koji je do nas stigao iz SAD-a. U maksimirskom domu udomaćio se prije sedam godina.</p>
<p>Fizioterapeutkinje Sanja Gašparović Lukenda, koja radi s naprednom grupom, i Nada Majcen koja radi s teže pokretnima složile su se da je tjelovježba vrlo korisna u starijoj dobi. </p>
<p>»Radimo vježbe za cijelo tijelo. Započinjemo trening s aerobnim vježbama, a zatim radimo i s opterećenjem, dakle s bućicama i utezima za noge. Na taj način poboljša se cirkulacija, a radimo i na istezanju tijela«, rekla je Gašparović-Lukenda. Majcen je dodala kako osobama koje su u hodalici ili se kreću pomoću štaka program malo prilagođava. Takve osobe vježbaju laganije i bez opterećenja, kao i naglih pokreta. Fizioterapeutkinje su istaknule da je važno sudjelovati i vježbati, a tempo se određuje individualno, bez forsiranja. </p>
<p>Dr. Sanja Klajić koja, između ostaloga, prati zdravstveno stanje vježbača u Domu naglasila je kako je vježbanje nužno za dobru psihofizičku kondiciju. </p>
<p>»Vježbanje doprinosi jačanju mišića i boljoj pokretljivosti tijela, a izvanredno je i za kardiovaskularni sustav. Barem 15 do 20 minuta vježbanja dnevno može mnogo značiti«, napomenula je dr. Klajić. </p>
<p>Liječnica je naglasila kako sve osobe bez obzira na razne bolesti, poput dijabetesa te srčanih oboljenja, smiju vježbati. Ono jedino nije namijenjeno osobama koje su, primjerice, pretrpjele moždani udar ili ih je bolest shrvala u krevet. Međutim, čak i osobe u stacionaru mogu lagano vježbati te se, što je katkad slučaj, znaju vratiti i u stambeni dio Doma. Svima onima koji upražnjavaju tjelovježbu redovito se mjeri <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> u krvi kao i gustoća kostiju. </p>
<p>Vitalne gospođe u zlatnim godinama demonstrirale su nam kako izgleda njihov uobičajeni trening koji provode svakog radnog dana. Nakon vježbe u dvorani nerijetko se zapute i u prirodu ili odrade i žustri hod po stubama. </p>
<p>»Da ne vježbam ne bih se vjerojatno više mogla niti obući. Ovako, iako sam operirala jedan kuk redovito dolazim na aerobik, jer osjećam da mi pomaže«, priznala nam je Anđela Dolenec koja je ostala vjerna »Amerikancima« od prvih dana.</p>
<p>Zagorka Jurec pridružila se grupi prije više od tri godine kao vanjski član, jer stanuje u blizini. </p>
<p>»Sportom sam se bavila od rane mladosti pa to činim i sada radi sebe i svog zdravlja«, rekla nam je Jurec.</p>
<p>Biserka Krmelić, pak, toliko voli vježbati da odlazi na obje grupe. Jer to je, smatra ona, svakako bolje od sjedenja u sobi. </p>
<p>Na upit kako to da među njima nema pripadnika muškog spola dame su nam otkrile da oni nisu dovoljno strpljivi za to te da im fali volje. Dosad je uglavnom u svakoj grupi znao biti svega jedan gospodin. U grupi se čuo i uzdah olakšanja što kavaliri barem dosad nisu odustali od plesanja, kad već ne mare za tjelovježbu. </p>
<p>Ravnateljica Jasminka Dlesk-Božić ipak je pohvalila stogodišnjaka Petra Gaćešu koji svoju vitalnost zahvaljuje svakodnevnom vježbanju u sobi. Usput nam je prišapnula i njegovu tajnu starenja bez bora, a to je – maska od sirovog krumpira. </p>
<p>»Najveći problem je motivacija za pojedine aktivnosti. No, kada otkriju koje im sve blagodati one pružaju mnogi se rado odazivaju«, rekla je Dlesk-Božić. </p>
<p>Svi oni koji ne žive u Domu mogu na vježbu doći u nedavno otvoreni Gerontološki centar koji se nalazi odmah pored maksimirskog doma. </p>
<p>Osim brojnih aktivnosti poput seniorskog plesa, folklora ili mažoretkinja u Domu se nerijetko organiziraju i raznolika zdravstvena predavanja. Dr. Klajić je rekla da je osim zdravstvenog aspekta bavljenje fizičkim aktivnostima vrlo važno, jer se ljudi lijepo druže i pričaju. </p>
<p>U Domu se posebno vesele i Festivalu sportske rekreacije koji će se održati na proljeće sljedeće godine. Za tada će se pripremiti i posebna koreografija uz glazbu. </p>
<p>Ravnateljica nam je rekla da su dame iz Doma nedavno prezentirale svoje aktivnosti i na gerontološkom tulumu koji je povodom Međunarodnog dana starijih osoba održan na Trgu bana Jelačića. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Pretjerana potrošnja antibiotika - ubija</p>
<p>Ritam adaptacije na nove antibiotike i stvaranje »superbugova« brži je od ritma otkrivanja novih antibiotika. Treća generacija antibiotika prolazi slično kao i treća generacija insekticida</p>
<p>Prosječni Francuz na godinu potroši više antibiotika nego ijedan drugistanovnik Europske unije, dok njemu sasvim blizak Nizozemac potroši - najmanje! Tako, naime, tvrde rezultati istraživanja potrošnje antibiotika u 31 europskoj zemlji (projekt ESAC), među kojima je i Hrvatska. Očito, bakterije kao ni građani u Europskoj uniji ne poznaju granice među državama. </p>
<p>Razlozi tako velikih razlika kulturološke su prirode, u pitanju su navike liječnika i pritisak farmaceutskih kompanija koje proizvode i plasiraju antibiotike na tržište.</p>
<p>U istraživanju je izdvojen najveći problem - masovna pojava rezistencije i primjena antibiotika uslučaju prehlade. Iako je riječ o virozama koje su potpuno neosjetljive na antibiotike, ti se lijekovi propisuju i konzumiraju pod motom prevencije komplikacija (upala pluća), ali se potpuno zaboravljaju indirektne komplikacije do kojih može doći kad neki od aktualnih antibiotika više ne djeluje. </p>
<p>Budući da se tako najviše postupa kad je riječ o djeci, stasat će zasigurno potpuno nova generacija mladih koji će nositi rezistentne sojeve bakterija.</p>
<p> Samo letimičan pregled usporedbe rezultata u 31 zemlji na europskom kontinentu pokazuje da one na jugu (Portugal, Španjolska i Grčka) propisuju znatno više antibiotika od sjevernih susjeda iako bi, s obzirom na klimatološke razlike, trebalo biti obrnuto. Hrvatska, na sreću, nije u toj skupini nego se drži zlatne sredine. </p>
<p>Zaključak istraživanja je nedvojben: visoka potrošnja antibiotika koincidira s visokim stupnjem otpornosti. Primjerice, uzročnik upale pluća u Francuskoj (Streptococcus pneumoniae) potpuno je otporan na penicilin u svim oblicima i dozama, pa se niti ne daje već se prelazi na druge antibiotike. Ako se pažljivo analizira što u Francuskoj liječnici najviše propisuju, uočit ćemo svugdje eritromicin pa čak i za bezazlene bronhitise, iz čega nije teško shvatiti što se tamo zapravo događa. Liječnici su komotni, neće riskirati i najčešće »gađaju« najtežim oružjem pa je preživljavanje bakterija pitanje »biti ili ne biti«. Sojevi koji prežive, opasni su do krajnjih granica i njihove infekcije najčešće završavaju - fatalno! Tako je dobri stari penicilin ispao iz igre iako je još itekako djelotvoran tamo gdje ga se ne zloupotrebljava.</p>
<p>Zanimljivo da se, za razliku od Francuza, Britanci - sukladno svojoj tradiciji - ponašaju krajnje konzervativno i skloni su sve liječiti što više na prirodan način, s tim da im je prva generacija antibiotika pri ruci samo u krajnjoj nuždi, dakle kad se pojavi visoka tjelesna temperatura. Što vrijedi za Francuze i Britance, ne vrijedi za Talijane; oni, naime, najradije propisuju cefalosporinske antibiotike širokog spektra. Takva praksa inače ne postoji ni u jednoj drugoj zemlji u Uniji.</p>
<p>Kuga je 1300. godine ubila trećinu stanovništva u Europi jer nije bilo nikakvog lijeka. Svaki neoprezni stručnjak rekao bi danas kako je era antibiotika zbrisala ne samo bubonsku kugu, nego i većinu drugih opasnih zaraza. No, priroda se zna grubo poigrati što se pokazalo s mladim bolesnikom koji je bolovao od te iste kuge 1995. na Madagaskaru. Njemu, naime, antibiotici nisu pomogli. Taj slučaj opisan je u New England Journal of Medicine 1997. godine i smatra se početkom antibiotske rezistencije. Stanje je u Sjedinjenim Državama takvo da mnoge infekcije srednjeg uha, neki slučajevi upale pluća, meningitisa, gonoreje i drugih bolesti uopće ne reagiraju na antibiotike. </p>
<p>Premda alarmno zvonce odavno zvoni na uzbunu, tek dva stručna mikrobiološka skupa održana u razmaku od dvije godine, digla su prašinu do neba, a nadležni u zdravstvu shvatili su da moraju poduzeti drastične mjere. Nadam se da su to shvatili i mikrobiolozi KBC-a Zagreb koji mjesecima žive i rade pri neviđenom zagađenju prašinom koje ulazi kroz prozore i filtere za zrak. </p>
<p>Prvi skup Američkog mikrobiološkog društva (American Society for Microbiology) održan je na Floridi u svibnju 2001. , a drugi je bio 13. Kongres Europske unije za kliničku mikrobiologiju i infektivne bolesti u Glasgowu u svibnju 2003. Dok je prvi dramatično prikazao stanje u SAD-u, zemlji koja troši svoje viškove antibiotika u stočnoj hrani (od pilića do baby beefa), drugi se pozabavio Starim kontinentom i stanjem u pojedinim državama. Ide se tako daleko da su neki ugledni znanstvenici pojačali tonove svoje diskusije kako bi uvjerili nadležne zdravstvene vlasti da je »vrag odnio šalu«. </p>
<p>Sve što imaju novoga, znanstvenici kažu na takvim stručnim skupovima, a čuje li netko njihov glas, sasvim je drugo pitanje. Pojava »superbugova«, otpornih sojeva bakterija koja je prije desetak godina dala naslutiti što se sprema, sve je češća, a gotovo zastrašuje činjenica da postoje takvi mikrobi koji su razvili otpornost na više antibiotika. </p>
<p>Od vremena prof. dr. Alexandera Fleminga 1940. godine kad je svega jedna injekcija kristalnog penicilina mogla riješiti bilo koju gnojnu ranu ili upalu, do danas 63 godine kasnije stvari su se bitno promijenile. Pretjerivanjem u korištenju suvremenih antimikrobnih sredstava antibiotska rezistencija postala je noćna mora mnogih svjetskih bolnica i klinika. Dvije su zemlje posebno istaknute - SAD zbog sustavnog guranja antibiotika i njihovih smjesa u stočnu prehranu, a Francuska zbog najveće potrošnje antibiotika po stanovnika u Europskoj uniji. </p>
<p>Nema nikakvih izgleda da se nešto promijeni jer je proizvodnja antibiotika u SAD-u tako velika da višestruko premašuje potrebe, a zbog relativno brzog pada učinkovitosti višak se troši u stočnoj hrani. Sve bi bilo dobro da se tamo završi krug, ali na stol svakodnevno dolaze proizvodi animalnog podrijetla (meso, mlijeko, sirevi, maslac) gdje se mogu utvrditi njihovi ostaci (rezidue). Kad takva prehrana traje godinama, na male doze antibiotika naviknu tjelesne bakterije koje u jednom trenutku mogu »poluditi« i primjerice izazvati opasnu upalu pluća ili meningitis. Naravno, najviše su izložena djeca i stare osobe. Bakterije se, dakle, brže adaptiraju na antibiotike nego što znanstvenici mogu otkriti nove vrste učinkovitih sredstava. </p>
<p> Sigurnih je lijekova sve manje, a otpornih sojeva bakterija sve više! Ako se primjerice u jednoj poznatoj bolnici 50 posto rana nakon operacije inficira, onda je sasvim jasno da u bolnici postoje »superbugovi« koji ne reagiraju na standardne mjere zaštite. Među takvima na prvom je mjestu zlatni stafilokok (Staphylococcus aureus), koji je odnio više života nego sami operativni zahvati. Za takve slučajeve (sepsa zbog gnojnih rana) sredstvo spasa bio je vankomicin, tj. antibiotik koji spašava onda kad svi drugi antibiotici zataje. Tako je bilo sve do 1987. kad je službeno prepoznat prvi »superbug«. Bila je to banalna crijevna bakterija enterokok, koja je postala otporan na vankomicin! I sada ojačana može se zajedno sa zlatnim stafilokokom naći u gnojnim ranama nakon operacije urogenitalnog trakta, kao i drugih operativnih zahvata.</p>
<p>Soj zlatnog stafilokoka otporan na vankomicin danas se može naći širom svijeta što potvrđuje relevantna stručna literatura. I ne samo to: postao je otporniji na vankomicin od čovjeka! Naime, doza iznad 32 mikrograma po mililtru lijeka postaje toksična za čovjeka, a »superbug« u toj koncentraciji - uživa! </p>
<p>Jedan od sojeva zlatnog stafilokoka nazvan »Michigan« može izdržati 30 puta veću dozu od te a da pritom zadrži sva svoja patogena svojstva. Kako su na takve spoznaje reagirali znanstvenici - istraživači? Predložili su intenzivan razvoj novih još jačih antibiotika (linezolid i kinupristin), ali nisu se tako reći ni zagrijali u potrošnji, a već je bilo dojava o rezistenciji zlatnog stafilokoka. Kao što se može vidjeti u biologiji, sve ide po određenom obrascu; treća generacija antibiotika prolazi isto kao i treća generacija insekticida.</p>
<p>Kao što među ljudima postoji otpornost na antibiotike, tako je slučaj s tovnom stokom, koja tijekom rasta dobiva male doze antibiotika (ili njihove smjese) kako bi se izbjegle opasne crijevne zaraze i tako povećao prinos mesa. </p>
<p>Isti mehanizam adaptacije bakterija na antibiotike i porast broja neosjetljivih sojeva javlja se dakle i među domaćim životinjama uz napomenu - njihovim mesom ili mlijekom ostaci antibiotika dolaze na naš tanjur. U Hrvatskoj, na sreću, taj problem nije toliko izražen, ali je u SAD-u gorući. Ako uzimate neki antibiotik jer ste bolesni i k tome dobivate male doze antibiotika svakodnevno konzumirajući meso i mlijeko, rezistencija se povećava i samo je pitanje gdje će vas uloviti na lijevoj nozi!</p>
<p> To potvrđuje i danski slučaj. Ta je zemlja hrabro ukinula dodavanje antibiotika u hrani za stoku i odmah je zabilježen dramatičan pad otpornosti na antibiotike. To je ujedno prvi veliki pokus uživo koji je samo potvrdio kako nam antibiotici rade o glavi kad se s njima pretjeruje. Naravno, ukidanje antibiotika povećalo je gubitke u tovu životinja i nagnalo farmere na prosvjede, ali se postavlja pitanje je li važnije zdravlje ljudi ili povećanje prinosa mesa za 10 do 15 posto?</p>
<p>Nakon što se prekinulo s dodavanjem antibiotika, u danskoj stočarskoj i peradarskoj industriji postignuti su spektakularni rezultati. U slučaju tovljenih pilića (brojlera) 1995. godine rezistencija na antibiotike bila je 73 posto, a 2002. samo šest posto. Kod tovljenih svinja pojava rezistencije na tilozin pala je s 94 posto u 1995. godini na svega 28 posto u 2002. Danski slučaj jasno poručuje da se drastičnim mjerama mogu postići itekako dobri rezultati. Slučaj je vrlo ilustrativan ali je nesreća što je Danska kao i Hrvatska mala zemlja, pa se takav način rada ne može primijeniti na veće zapadne zemlje jer je tamo pritisak farmaceutske industrije prejak da bi ga se izdržalo! Pokazalo se da je u slučaju tova životinja antibiotik korišten na krivom mjestu jer se bumerang vratio u tanjur tom istom čovjeku koji je izmislio novi način lake zarade! </p>
<p>Plemenita zamisao dr. Fleminga te cijele plejade istraživača na antibioticima bila je liječenje bolesti i spašavanje ljudi od groznih infekcija koje vode u sigurnu smrt. Guranje viška produkcije u tov stoke iz čisto komercijalnih razloga vratilo se natrag na najgori mogući način, a to je da vrlo jaki antibiotici nisu više djelotvorni. </p>
<p>Svaki put kad upotrijebite neki antibiotik zbog bakterijske infekcije, najveći broj mikroba bit će zbrisan, ali će ipak mali broj preživjeti, umnožit će se i eto rezistentnog soja! To može, ali ne mora pri sljedećoj upotrebi rezultirati povećanjem doze ili promjenom antibiotika. No ako ste zbog bolesti prisiljeni uzimati antibiotike, ne morate konzumirati piletinu tovljenu i takvim lijekovima. </p>
<p>Dokazano je da postoje rezistentni sojevi salmonela, enterokoka i Esherichiae coli koji su s domaćih životinja kojima su davani antibiotici preselili na ljude i tamo izazvali po život opasna stanja. Zanimljivo je da ljudska crijeva mogu biti stalni rezervoar otpornih mikroorganizama pa čak i onih rezistentnih na više antibiotika istodobno. Nesreća je svih antibiotika što uništavaju slabije mikroorganizme, a to istodobno znači da omogućuju lakši razvitak onih jačih koji su preživjeli.</p>
<p>Dr. Ignac Kulier</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Novi sponzor i novi automobil za pobjedu</p>
<p>Potpisivanjem ugovora o partnerstvu tvrtka T-HT postala je glavni sponzor Cro Dakar Teama. Ugovor su početkom tjedna u upravnoj zgradi T-HT-a potpisali član i glavni direktor za financije T-HT-a Werner Hohenadel te članovi Cro Dakar Teama Zvonimir Martinčević i Marin Frčko. Kako je istaknuo Werner Hohenadel, pružajući potporu ovom trećem po redu sudjelovanju hrvatske ekipe na zahtjevnom reliju Dakar T-Com želi našoj ekipi omogućiti uvjete za vrhunski plasman. </p>
<p>Suvozački dio posade Marin Frčko istaknuo je kako je partnerstvo s T-HT-om omogućilo nabavku potpuno novog automobila, pa će se »ovaj put moći i utrkivati« na najzahtjevnijem automobilističkom maratonu. Hrvatska posada u reliju će sudjelovati kao dio Toyotinog tima sa specijalnom izvedbom »toyote land cruisera«, s trolitarskim D4D dizel motorom ojačanim na 220 KS. Kompletno vozilo sastavit će Toyotin trkaći tim.</p>
<p>Riječ je o verziji koja je za pola metra duža od »land cruisera« s kakvim je naša ekipa prošle godine nastupila na utrci. Zahvaljujući većem međuosovinskom razmaku zajamčena je bolja stabilnost, što je itekako značajnu uzme li se u obzir da se na ravnim dijelovima postižu brzine od oko 190 kilometara na sat. </p>
<p>»Cijeli je automobil pripremljen po recepturi službene Toyotine momčadi. Podvozje je pojačano na 2000 točaka, slično je i s karoserijom u koju je ugrađen sigurnosni kavez«, objasnio je Zvonimir Martinčević koji će za upravljačem »toyote« pokušati ostvariti što bolje vrijeme. Napomenuo je kako je samostalno pripremanje automobila kao što je bio slučaj s njihovim prošlogodišnjim primjerkom stvar povijesti, jer više ne mogu sudjelovati vozila bez odobrenja međunarodnog automobilističkog saveza FIA. </p>
<p>»Za utrku se pripremamo već skoro godinu dana i nadamo se da ćemo ostvariti što bolji rezultat i opravdati povjerenje. Odgovara nam što je start ove godine u Barceloni jer otpada dio utrke po europskom kontinentu koji ionako ima više medijski značaj, jer prava sirova i beskompromisna utrka počinje tek na afričkom kontinentu«, izjavio je Martinčević.</p>
<p>Napomenuo je kako će konkurencija biti iznimno jaka jer će sudjelovati i neka od najvećih reli imena. Budući da će u vožnji dnevno morati provoditi između 16 i 17 sati, hrvatski reli dvojac je neprekidno radio na fizičkim pripremama. </p>
<p>Ovogodišnji, 27. reli počinje 1. siječnja 2005. sa startom u Barceloni, a završava 16. siječnja u Dakaru. Na startu će se okupiti 230 motorista, 165 posada u automobilima i 70 u kamionima. Očekuju se natjecatelji iz 50 zemalja svijeta.</p>
<p>U T-HT-u su obećali kako će se nakon starta utrke na T-Portalu moći pratiti cjelokupni tijek događaja i dobiti informacije o rezultatima hrvatskog tima. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Ksenijini međimurski suveniri</p>
<p>Za suvenir se zasad zanimaju samo naši ljudi koji rade u inozemstvu ili, pak, posjetitelji folklornih manifestacija na kojima se lutkice mogu kupiti</p>
<p>Iako su Međimurci poznati po svojoj bogatoj narodnoj i kulturnoj baštini, nemaju suvenir po kojem bi bili poznati u Hrvatskoj, ali i izvan nje. Poznati su i po svojoj radišnosti i kreativnosti pa stoga čudi da već netko nije izradio nešto čime bi predstavio međimurski kraj. </p>
<p>Suvenir Međimurja traži se već godinama, a već godinama i vodeći ljudi međimurskog turizma ističu da nema izvornog međimurskog suvenira. Bilo je različitih prijedloga, pa se tako neko vrijeme smatralo da bi dobar međimurski suvenir bila krava izrađena od kamenčića s obala Drave i Mure. U Čakovcu su se potom pojavile glinene »hižice« koje se i danas mogu kupiti, dok su u Prelogu razmišljali o starom kukuružnjaku od pletene šibe s loncima, no to je ostalo samo na modelu. Članice KUD-a »Veseli Međimurci« izradile su krpene lutkice u međimurskim nošnjama kao suvenir, ali i od toga nije bilo nešto više. </p>
<p> Hoće li se to konačno promijeniti? Ksenija Kolarić iz Čakovca na dobrom je putu. Ona je, naime, prije godinu dana otvorila malu radionicu i počela izrađivati lutkice u međimurskim narodnim nošnjama. Lutkice su porculanske, raznih veličina, a Ksenija ih oblači u nošnje. Riječ je o unikatnom ručnom radu za koji je već dobila brojna priznanja stručnjaka, ali i kupaca. </p>
<p> Lutkice se, ističe ova poduzetnica, oblače u međimursku nošnju prema uzorcima iz muzeja i knjiga, a svaki kupac uz lutku dobije i popratni materijal. U njemu se navodi da međimurska nošnja pripada panonskom tipu odjeće te da je bila izrađena od domaćeg platna koje se nosilo i ljeti i zimi. Međimurci su se u nošnju oblačili do Drugog svjetskog rata. Ksenija nije zaboravila strane kupce pa se sve može pročitati i na engleskom i talijanskom jeziku. </p>
<p> Iz materijala se doznaje i da su osnovni elementi ženske nošnje spodnjica (podsuknja), zdulci (potkošulje), plećek (nešto poput bluze), robača s ružicami (suknja), bešva (pojas), fertuf (pregača), prusljek (prsluk), tibet (velika marama za ogrtanje), poculica (kapica), štrumfi (čarape) i cokli (visoke cipele). Muškarci su se, pak, oblačili u robaču (košulju), gaće (hlače), prusljek (prsluk), čarape, čizme i škrljak (šešir). Nazivi su preuzeti iz knjige »Narodna nošnja Međimurja« Katice Bošković iz Oporovca.</p>
<p> Za ovaj se suvenir, kaže Ksenija, zasad zanimaju samo naši ljudi koji rade u inozemstvu ili, pak, posjetitelji folklornih manifestacija na kojima se lutkice mogu kupiti.</p>
<p> Cijena originalnih porculanskih lutkica vrlo je povoljna pa se tako one najmanje mogu kupiti za 40 kuna, dok za veće lutke ili one u paru treba izdvojiti od 180 do 200 kuna. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Ugodna tradicija i korisne kune </p>
<p>Što se konkurencije tiče, gotovo da je i nemaju, jer malo se tko danas želi baviti starim zanatima. Iako je područje Vrlike i Kijeva bilo poznato po izradi predmeta tkanjem, pa je svojevremeno osnovana i otkupna stanica, danas se malo tko time bavi</p>
<p>Očuvati tradiciju i uz to zaraditi pokoju kunu ideja je kojom se vodila nekolicina nezaposlenih žena kad su prije dvije i pol godine osnovale Tkalačku zadrugu »Tkanica«. Stigavši u Knin po završetku Domovinskog rata, prognanice iz Bosne i Hercegovine, bezuspješno su pokušavale pronaći posao i osigurati bilo kakvo primanje, no kninsko tržište rada nije im pružilo priliku. Šansu su pak, vidjele u dva, nešto više od sto godina stara, tkalačka stana. </p>
<p>Tkalačka zadruga s izradom pomalo zaboravljenih starinskih predmeta s autohtonim motivima uglavnom ovog dijela dalmatinskog zaleđa, počela je 2002. godine. »U početku je to više bio način da nekako upotpunimo dan, osjetimo se korisnima pa samo uglavnom radile narodne nošnje. Ipak, s vremenom smo shvatile da je hobi prerastao u posao i danas izrađujemo i odjevne predmete«, priča voditeljica »Tkanice« Mira Dilber. Iako su žene kojih danas u zadruzi ima 10-ak, već imale nekakvog tkalačkog iskustva, pomoć im je pružila prof. Mira Ovčagić Kovačević iz Zagreba, koja ih je podučila tkanju i restauriranju. </p>
<p>Prostor u kojem se zadruga nalazi, u neposrednoj blizini željezničkog kolodvora, bio je u vrlo lošem stanju, no trud i upornost novopečenih Kninjanki nisu prošli nezapaženo pa je »Tkanici« u pomoć priskočila švicarska humanitarna organizacija CRS. »Oni su financirali uređenje prostora, nabavku tkalačkih stanova i vune«, priča Dilber. Donirani novac nije bio dovoljan za kupnju stanova, barem ne u Hrvatskoj, pa su ih odlučile, napominje Dilber, kupiti u Srbiji. </p>
<p>I tako je malo po malo krenulo, pa danas se njihovi proizvodi mogu pronaći u suvenirnicama, a naročito su dobro prihvaćeni u nacionalnim parkovima. »Uz to, rukotvorine prodajemo na sajmovima, jer nemamo prodavaonicu, no nadamo se da ćemo jednog dana i to ostvariti. Kad bi se nas pitalo najviše bismo željele imati izložbeno-prodajni prostor negdje u Zagrebu«, kaže Dilber. </p>
<p>Što se konkurencije tiče, gotovo da je i nemaju, jer malo se tko danas želi baviti starim zanatima. Iako je područje Vrlike i Kijeva bilo poznato po izradi predmeta tkanjem, pa je svojevremeno osnovana i otkupna stanica, danas se malo tko time bavi. </p>
<p>»Ne znam zašto se sve manje ljudi želi baviti tkanjem, jer od toga se može preživjeti, a sudjelujete na neki način i u očuvanju kulturnog nasljeđa. Predmeti koje izrađujemo su zapravo suveniri koje možete pronaći u gotovo svakoj kući, bilo da je riječ o šibenskoj kapi, torbama s različitim motivima, tepisima i sl.«, kaže Dilber. S obzirom da je turizam najbolji hrvatski izvozni proizvod, »Tkanica« kroz suvenire, smatra Dilber, može ponuditi i dio hrvatske povijesti što su strani turisti odlično prihvatili. </p>
<p>Uz to što izrađuju predmete, nerijetko im u zadrugu sa zamolbom da spase što se spasiti da, ljudi donesu stare torbe, tepihe i druge predmete oštećene zubom vremena. </p>
<p>»Zanimljivo je da kroz boju ili vez možete otkriti društveni status osobe koja ju je nekada davno nosila ili posjedovala«, kaže Dilber. Iako se možda čini, tkanje nije baš najjednostavnije pa je za izradu pregače s autohtonim motivima potreban cjelodnevni rad dviju žena. </p>
<p>Kako svaka hrvatska priča mora imati i drugu stranu, ima je i ova kninska. Problem je u tome što zadruga jedva podmiruje najamninu za prostor koji koriste pa se nadaju da bi im u tome Grad Knin mogao pomoći. </p>
<p>»Ili neka nam pomognu u plaćanju ili neka nam ustupe neki prostor«, kaže Dilber. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="19">
<p>Oporba optužila Gradsko vijeće za namještanje natječaja</p>
<p>PULA</p>
<p> – Redateljica Saša Broz nova je ravnateljica Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula. Na tu funkciju i mandat od četiri godine imenovalo ju je Gradsko vijeće u subotu u jedan sat iza ponoći, nakon duge i iscrpljujuće rasprave u kojoj su »pljuštale« oštre optužbe s obiju strana, vrlo niske razine političkog dijaloga, jer još jednom, čini se, politička pripadnost odigrala je presudnu ulogu. Dok je Gradsko vijeće žustro branilo stav kako je četverogodišnji umjetnički program Istarskog narodnog kazališta zagrebačke redateljice Saše Broz bio najbolji, oporba je optužila za namještanje natječaja kako bi baš Saša Broz došla na mjesto ravnateljice te je to argumentirala time što je za ovaj natječaj smanjen uvjet radnog iskustva u kulturi s pet na tri godine, a bilo je i dvostruko manje vremena za predaju prijava na natječaj što je, prema mišljenju oporbe, dodatno smanjilo mogućnost izbora i broj prijava. </p>
<p>Također, direktno su u više navrata optuživali predsjednika Gradskog vijeća Livija Bolkovića, zaručnika Saše Broz, za nepotizam i sukob interesa što su argumentirali prilagodbom uvjeta natječaja te činjenicom da redateljica Broz ima status slobodnog umjetnika tri godine pa da se slučajno tražilo pet godina iskustva rada u kulturi, što je bio uvjet na ranijim natječajima, ona ne bi zadovoljila. Oporba je zagovarala ostanak Roberta Raponje, dosadašnjeg ravnatelja Istarskog narodnog kazališta, Kazališne kuće Pula, koji je prvi inicirao promjenu ustanove u Gradsko kazalište kako bi se mogao napraviti i ansambl. Raponji nitko nije mogao osporiti dobar rad u proteklom mandatu, stvaranje Dramskog studija kao i Međunarodni kazališni festival mladih na kojem se okupljaju studenti, i ponajbolji europski i svjetski kazališni pedagozi te Raponjin kontinuiran i predan rad na čakavštini. </p>
<p>»Smatramo da je izbor ravnatelja u sljedećem mandatu prijeloman, ne samo za INK, nego i za sav kulturni život grada te da je Gradsko poglavarstvo, ne konzultirajući struku, samo na sebe preuzelo donošenje te važne odluke«, piše u priopćenju za javnost kojim se oglasilo pet od ukupno sedam članova Programskog savjeta Istarskog narodnog kazališta, savjetodavnog tijela Gradskog poglavarstva, dr. sc. Boris Senker, predsjednik, Sanja Cinkopan-Korotaj, zamjenica, akademski slikar Robert Pauleta, mr. Davor Mišković, predstavnik gledatelja te dr. sc. Robert Martijašić, dekan Filozofskog fakulteta u Puli. Programski savjet INK drži da je Raponja u proteklom mandatu kao redatelj predstava, kazališni pedagog te inicijator i organizator niza djelatnosti učinio iznimno važne i dalekosežne korake u afirmaciji i profesionalizaciji INK te osobno pridonio njegovu ugledu kako u stručnim krugovima tako i među građanstvom stoga, kažu, kako ne bi bilo produktivno prekidati kontinuitet dobrog rada i odustati od promišljenog i kvalitetnog programa. </p>
<p>Saša Broz nova je ravnateljica i kažu ima najbolji program. Zanimljiv je podatak, iako je sve uredno, da je Broz diplomirala režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu tek u ožujku nakon što je studirala gotovo 18 godina, no čulo se na Gradskom vijeću, negdje oko ponoći, kako to može biti dokaz upornosti. Možda vjetrovi promjene donesu mnoge dobre stvari pulskom kazalištu. Nova ravnateljica Saša Broz za sada je samo najavila da će se posvetiti poslu ravnateljice: </p>
<p>»Vrlo sam sretna i zadovoljna i velik je posao preda mnom. Prvo se moraju slegnuti dojmovi. Mogu zasad reći da mislim biti na svom radnom mjestu te ću na režiranje morati staviti moratorij. Svaka kazališna sezona sastojat će se od pet dijelova. Pratit ćemo klasike, recentnu svjetsku dramsku literaturu i hrvatske autore te dječje predstave. Uzor u poslu mi je ravnatelj Slovenskog narodnog gledališća Janez Pipan, on mi daje primjer ravnoteže i od njega sam naučila da je bolje posvetiti se jednom poslu«.</p>
<p>Saša Brnabić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Nacističko zlato u Argentini</p>
<p>BUENOS AIRES</p>
<p> – Dokumentarni film »Nacističko zlato u Argentini«, redatelja Rola Pereyrea, koji je prošli mjesec doživio ovacije na Filmskom festivalu u Sao Paulu, pravi je triler, priča o špijunima i tajnim pristajanjima na dalekim obalama Patagonije, priča koja istražuje kako su nacisti krijumčarili zlato i novac iz Europe u Argentinu, ozloglašeno utočište ratnih zločinaca nakon Drugog svjetskog rata.</p>
<p> Filmom se nastoje osvijetliti događaji i načini kako su švicarske banke, rimokatolički biskupi i argentinski političari pomagali u pljački blaga vrijednoga stotine milijuna dolara. U filmu se podrobno objašnjava bijeg mnogih nacista, uključujući i doktora iz Auschwitza Josefa Mengelea i Adolfa Eichmanna. Filmu je prethodilo desetogodišnje istraživanje, a temelji se na knjizi »Odessa al Sur« argentinskog pisca Jorgea Camarase. Dokumentarac pomno slaže sličice iz Švicarske, Španjolske, Njemačke i Argentine.</p>
<p> »Čudi nas da trag krijumčarenog zlata i novca vodi do nasljednika mnogih obitelji, sve do 80-ih i 90-ih«, rekao je Pereyra. »Ti su ljudi povezani s argentinskom oligarhijom i gospodarskim moćnicima«, dodao je.</p>
<p> Stotine nacista pohrlile su nakon rata u Argentinu, privučene politikom »otvorenih vrata« generala Juana Dominga Perona, pragmatičnog političara koji nije skrivao simpatije prema fašistima. No, nacističke veze s političkom i gospodarskom elitom nadživjele su Perona, kazao je Pereyra. Camarasa smatra da se taj film apsolutno morao snimiti kako bi se ljudi u Argentini suočili sa sramotnom epizodom u povijesti njihove zemlje.</p>
<p> »Ovo je još jedna priča o dobrim i lošim momcima i kako loši momci trijumfiraju«, rekao je Camarasa. Dokumentarac će u prosincu biti prikazan na festivalima u Belgiji, Španjolskoj i Kubi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Bolni rastanak s prošlim i nesiguran susret s novim stoljećem </p>
<p>Britansko kazalište danas, u svojim najboljim primjerima, nastoji udovoljiti očekivanjima gledatelja. A oni u teatar više ne ulaze neopterećeni, radi zabave ili zaborava, već se nadaju da će na pozornicama pronaći neke odgovore ili barem pitanja koja i sami sebi svakodnevno postavljaju. Od američkih izbora preko britanskoga obrazovnog sustava do žaljenja za stoljećem što je prošlo - teme su kojima je trenutačno okupirano britansko kazalište. Slika svijeta koju nudi sa svojih pozornica rasuta je, a njezine krhotine ponuđene su publici da ih sama posloži u red ili ostavi u neredu</p>
<p>Erdmanov »Mandat« komedija je čije vrijeme ponovno dolazi... Tom rečenicom londonski Royal National Theatre najavljivao je krajem listopada premijernu izvedbu na sceni Cottesloe. Redatelj predstave koja britanskoj javnosti prvi put u teatru nudi uvid u dramski tekst što se desetljećima smatrao izgubljenim, jest Declan Donnellan, umjetnički ravnatelj proslavljene engleske kazališne skupine Cheek By Jowl. Na britanskoj je sceni Donnellan obilježio devedesete godine režijama klasika – Shakespearea, Racinea, Corneillea, Lessinga, Ostrovskog, a posljednjih godina privučen ruskim kazalištem režira u Moskvi.</p>
<p>Za svoj povratak na pozornicu središnjega londonskog teatra odabrao je dramski tekst kontroverznoga ruskog pisca Nikolaja Erdmana koji je iza sebe ostavio samo dvije drame (»Samoubojstvo« i »Mandat«), a za kojega je Majakovski rekao: »Nikolaj Robertovič me je naučio kako se piše drama«. Erdmanov grijeh za Sovjetsku Rusiju bio je u tome što se pojavio u vrijeme kada su riječi dobile novu snagu, odzvanjajući u javnosti poput oružja. Stoga je njegova farsa o gubitku identiteta obitelji Pavela Sergejeviča Guljačkina, koja u haljini kćerke cara Nikolaja II. prepoznaju povratak carske Rusije, u Staljinovo doba iščitana kao provokacija te je nakon slavnog Mejerholdova uprizorenja iz godine 1925. prisilno zaboravljena.</p>
<p>Pitanje koje se postavlja u »Mandatu« – što se ovdje dogodilo i kako je uopće moguće da se to dogodilo? – Declan Donnellan je prepoznao kao jedno od ključnih pitanja našeg vremena i upravo je preko toga pitanja predstavio publici Erdmana kao našeg suvremenika. Njegova je predstava slika straha, panike i nemoći postrevolucionarne Rusije, ali i svijeta u kojem živimo i u kojem se svakodnevno gubimo. Ludilo iz osiromašenih salona ruskih gubitnika širi se i osvaja ovu suvremenost te granice postaju gotovo nevidljivima, a mi se s lakoćom uspijevamo poistovjetiti s tragikomičnim Erdmanovim junacima.</p>
<p>Ući u dijalog sa stvarnošću preko klasičnih, ali i novih dramskih tekstova bila je želja redatelja Nicholasa Hytnera koji je prije nešto više od godinu preuzeo vodstvo Royal National Theatra. Nakon spektakularnog uspjeha njegova uprizorenja popularnog romana za mlade Philipa Pullmana »His Dark Materials«, središnje londonsko kazalište, koje je do tada slovilo kao konzervativno, otvorilo je vrata mlađim etabliranim umjetnicima te postalo prestižno mjestom čitave britanske kazališne scene. </p>
<p>Nicholas Hytner potpisuje u svom teatru režiju čak dviju svjetskih praizvedaba. Prva je novi tekst Davida Harea, pisan za scenu Olivier National Theatrea. Za dramu ga je potakla rečenica američkog ministra obrane Donald Rumsfelda izrečena na konferenciji za novinare 11. travnja 2003., povodom pljačke u Bagdadu – »stvari se događaju... i one su uznemirujuće, i sloboda je ograničavajuća i slobodni ljudi su slobodni da pogriješe i počine zločin ili učine neke druge loše stvari«. »Stvari se događaju« (»Stuff Happens«) naziv je Hareova dramskog teksta koji na primjeru rata u Iraku ispisuje povijesne, ali i ljudske drame što se događaju u politički nesigurnim vremenima kada se granice, ponajprije one moralne, s lakoćom pomiču.</p>
<p>Druga je svjetska praizvedba u Hytnerovoj režiji drama Allena Bennetta o dječacima sa sata povijesti – »History Boys«, koja obnavlja autorova sjećanja na školovanje u Oxfordu i Cambridgeu iz 80-ih godina prošlog stoljeća, u britanskoj povijesti poznato kao vrijeme tačerizma. </p>
<p>Fragmentalna dramaturgija Bennettove drame priziva kod gledatelja nostalgična sjećanja na traumatično doba odrastanja u školskim klupama, izazivajući, po riječima britanskih kritičara, »istodobno i smijeh i suze«. Po mnogo čemu atipična predstava u rasporedima engleskih teatara, »History Boys« polemizirajući s britanskim obrazovnim sustavom polemizira istodobno i s tradicionalističkim smjerovima britanskog kazališta.</p>
<p>Ono što je Nicholas Hytner u godinu dana uspio moglo bi se s pravom nazvati teatarskim čudom. Kazalište na južnoj obali Themze odbacilo je pridjeve uspavanoga tradicionalističkog skloništa za teatarske konzervatice i pretvorilo se u prostor hrabrih scenskih istraživanja kojima je namjera mijenjati smjerove svjetskog teatra. Uostalom, prva Hytnerova predstava s kojom se predstavio britanskog javnosti bila je »Jerry Springer Opera«, koja se nakon National Theatrea još s uspjehom izvodi na londonskom West Endu. Na repertoaru Hytnerova teatra ove sezone je i, po riječima kritičara Guardiana, »jedan od najsmješnijih musicala ikada do sada izvedenih« – »Smiješne su se stvari dogodile na putu za forum«, čiji su junaci grčki filozofi zatečeni u bizarnim situacijama što su bliže našem, nego njihovu vremenu.</p>
<p>Da je britanski teatar danas doista spreman na izravan dijalog s kaotičnom suvremenošću kojoj pripada, dokazalo je kazalište Old Vic u Bristolu svojom novom produkcijom Shakespeareove komedije »Na Tri kralja«. Redatelj David Farr poznat je zagrebačkoj publici po uprizorenju »Zimske priče« premijerno izvedene u Dramskom kazalištu »Gavella« prije nekoliko sezona. Posljednju Shakespeareovu komediju Farr je iščitao kao oproštaj s jednim vremenom iz perspektive melankoličnog pogleda što ga priskrbljuje bolećivost čitavog kulturnog konteksta u doba odlaska kraljice Elizabete. Shakespeare je komediju »Na Tri kralja« počeo pisati godine 1600., a dovršio ju je 1601. Te iste godine kraljica Elizabeta održala je posljednji govor pred Donjim domom, a umrla je godine 1603. Njezinom smrću završilo je i »zlatno doba« engleske literature, ali i engleskog prosperiteta. Čitava jedna era je prošla i njezin je kraj Shakespeare obilježio svojom posljednjom komedijom. Engleska se tako oprostila od 16. stoljeća i krenula nesigurnim putem u 17. stoljeće, a Shakespeare je nastavio pisati samo tragedije.</p>
<p>Za Farrea »Na Tri kralja« je drama o smrti i žaljenju. Na samom početku komedije Olivia žali zbog smrti svog oca, smatrajući kako je s njegovim odlaskom i budućnost čitave zemlje postala neizvjesna. Izgubljeni Viola i Sebastijan vjeruju u smrt onog drugoga. Gubitak i smrt postavljeni su kao opsesivni motivi predstave koja komediju prikazuje drugim licem tragedije. Jer, Violino lice je još u prvom prizoru prikriveno crnim velom, a glazba koja prati izvedbu nostalgičnim tonovima priziva doba koje umire pred očima Shakespeareovih karaktera. I sama scenografija se tijekom predstave urušava, da bi na samom kraju popadali zidovi i prašina prekrila sve što se na pozornici zateklo.</p>
<p>Dvadeseto stoljeće je prošlo i sami smo zatečeni onim što nas očekuje u ovom dvadesetprvom stoljeću – poručuju autori bristolske predstave. Shakespeare je prepoznao te bolne prelaske iz staroga u novo, a redatelj David Farr je pak taj moćni rukopis preveo u prepoznatljivu situaciju u kojoj se danas nalazimo. Tranzicijsko vrijeme nije sklono komediji, pa kad je i postavlja, ne može izbjeći diskurs blizak tragediji. Upravo u tom zrcalu koji je postavila izvedba na sceni Old Vica u Bristolu ogleda se i njezina atraktivnost. Jer, teatar danas, bez obzira kojim se problemom bavio i koju dramsku literaturu propitivao, ne može izbjeći suočenje s trenutkom u kojem nastaje i koji ga određuje.</p>
<p>Nakon novoga britanskog dramskog vala koji su obilježili pisci »krvi i sperme« poput Sarah Kane ili Marka Ravenhilla u 90-im godinama, britansko kazalište, u svojim najboljim primjerima, nastoji udovoljiti očekivanjima gledatelja. A oni u teatar više ne ulaze neopterećeni, radi zabave ili zaborava, već se nadaju da će na pozornicama pronaći neke odgovore ili barem pitanja koja i sami sebi svakodnevno postavljaju. Od američkih izbora preko britanskoga obrazovnog sustava do žaljenja za stoljećem što je prošlo – teme su kojima je trenutačno okupirano britansko kazalište. Slika svijeta koju nudi sa svojih pozornica rasuta je, a njezine krhotine ponuđene su publici da ih sama posloži u red ili ostavi u neredu. Ništa nije unaprijed zadano, kažu britanski kazališni umjetnici, i sve je još posve neizvjesno. </p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Sv. Franjo u dvorcu Eltz</p>
<p>Trideset skulptura i više od dvadeset i pet skica, crteža i akvarela Josipa Diminića u Gradskom muzeju Vukovar gdje je izložio tragične ljude-ptice kao simbole oslobođenog čovjeka i utopističku nadu u bolji život najljepši su dar zaboravljenom gradu... </p>
<p>Sv. Franjo u svom širenju ljubavi Božje, kao što je dobro poznato, održao je propovijed pticama. Upravo su ptice, stvorene petog dana postanka, jedan od glavnih motiva izložbe skulptura, crteža i akvarela Josipa Diminića u Gradskom muzeju Vukovar. Sraz između apsolutne vedrine djela koja prikazuju krhka ptičja bića, morske vedute i jedrilice, jednog radosnog svijeta, postavljena u prostoru dvorca Eltz što je svojim ruševinama tako dugo bio jedan od najrazornijih simbola rata – odveć je velik da ne bi nametnuo dvojbu – je li Vukovar zaboravljeni grad?</p>
<p>Izložba na kojoj je čista ljepota jednog opusa u cijelosti posvećenog životu kontrirana prostoru s improviziranim krovištem i natkritim podom, bolno podsjeća na nedavnu TV polemiku s pitanjima – zašto Domovinski rat nema heroja i jesu li mediji iskrivili sliku rata? Čak devedeset i pet posto potvrdnih odgovora gledatelja, odalo je simptome opasnog zaborava, točnije, besramne medijske zloporabe rata koji je u cijelosti marginaliziran.</p>
<p> Ne samo da o vukovarskim braniteljima i opsadi 15.000 ljudi koji su od 1. kolovoza 1991. do 18. studenog 1991. branili grad, da bi potom bili odvedeni na stratišta i u logore ne postoji adekvatno mjesto muzejskog sjećanja (kao što će to biti novi muzejski postav Jasenovca), već je Hrvatska i ono jedno memorijalno mjesto – Oltar Domovine – također prepustila zaboravu. </p>
<p>Vukovar kao grad na rubu, prepušten teškoj etapnoj obnovi države na financijsku kapaljku, u ekonomskom kolapsu, teško da će zadobiti onu medijsku pažnju kakvu zadobiva politički establishment, estradni polusvijet, kriminalni milje i slično. </p>
<p>Ukratko, mediji kreiraju sliku hrvatske stvarnosti po svojoj želji, odnosno čistim interesima pojedinih grupa, a ta iskrivljena slika najporaznije se odrazila upravo na nedavnu povijest. Rat je u tom informativnom kaosu izbrisan, medijski postoji samo hrvatska krivnja koja jest preuveličana do neslućenih razmjera pa je teško za očekivati da zemlja koja više dostojno ne obilježava niti obljetnice svog stvaranja dostojno sačuva uspomenu na sve one heroje od Blaga Zadre do Malog Jastreba, zahvaljujući kojima je uopće opstala.</p>
<p>A izložba što je vedrinom obasjala tugu i žalosnu svakodnevicu jednog grada gurnutog na margine prikazuje tek djelić jednog od onih rijetkih opusa što su davno trebali biti predstavljeni u svijetu. </p>
<p>No, da bi se shvatila estetika, a posebno etika djela, valja poznavati samog Josipa Diminića – jednog od najplemenitijih hrvatskih umjetnika. Već tri desetljeća Diminić ugošćuje svoje kolege u Labinu na Mediteranskom kiparskom simpoziju. </p>
<p>Nema u njega one strašne zlobe tako svojstvene zagrebačkim umjetnicima sklonima pokopati svakog likovnjaka, pogotovo ako je uspješan! Gotovo i nema hrvatskog kipara kojeg Diminić nije kraljevski ugostio u parku skulpture Dubrova koji će uskoro postati europskim Muzejom kiparstva na otvorenom.</p>
<p> Tako je Diminić, u stvari, među onim rijetkim preostalim džentlmenima kakvi se još jedino u Istri mogu i naći.</p>
<p> U Vukovaru su svakako najpotresnije skulpture ljudi-ptica. Ta čudesna stvorenja u kojima je čovjek postao mnogo bolje biće nego što jest – s ljudskim tijelom i ptičjom glavom, jedan su od najpoetskijih priloga u suvremenom hrvatskom kiparstvu. »Čovjek ptica 2«, »Moj čovjek«, »Ona«, a posebice tragična »Ima nade« gdje se lik ptice oslanja o cvijet, svi nastali u rasponu od 70-ih do 90-ih godina prošlog stoljeća, posveta su onom oslobođenju čovjeka za kojim je sam čovjek oduvijek žudio. </p>
<p>Ptice kao bića koja u svim mitologijama i civilizacijama simboliziraju vezu između zemlje i neba, anđele (islam), naklonost bogova (vedski tekstovi), a najčešće predstavljaju dušu, spojene s ljudskim tijelom oslobađaju ga sve prljavštine i zla.</p>
<p> Diminićev »Čovjek ptica« stoga je nastavatelj mnogo boljeg svijeta od onoga kojeg poznajemo.</p>
<p>Od antologijskih djela tu je i »Drvo života« izvedeno u majolici. Svjetloplavo deblo koje je kipar okrunio jabukama, oblacima i pticama u tom je smislu simbol diminićevskog poimanja svijeta. Ne manje životu su posvećene poznate skulpture iz 70-ih godina – »Usta istine«,</p>
<p> »Naročiti otkucaji«, »Opravdavajuće suprotnosti« i »Tokovi«. Blistavo obojene skulpture, sljubljenih oblika, odišu vrlo jakom erotičnošću.</p>
<p> Izvedene u jarko obojenom fiberglasu evociraju i sočne biljne plodove, kapi kiše i brazde istarske zemlje, ukratko neprekinuti životni ciklus koji raste i obnavlja se.</p>
<p> Naposljetku u prozračnim akvarelima »Iz Rijeke u Rijeku«, »Pred Vrsarom«, pokazao je tek djelić onog bogatog svijeta Mediterana kojeg je uskrsnuo u brojnim djelima. </p>
<p>A Vukovaru je Diminić poput sv. Franje Asiškog darovao izložbu svojih ptica (od okovane do posve slobodne) kao zalog životu za kojim ovaj napaćeni i zaboravljeni grad toliko žudi. </p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Posveta posvećenom</p>
<p>Biukovićev je crtež iz stripa u strip postajao sve istančanijim, a detalji svemirskih brodova i ostale opreme iscrtani do posljednjeg detalja samo su govorili o temeljitosti autora - o njegovoj posvećenosti onom što je radio </p>
<p>Edvinu Biukoviću Eddyju posvećen je novi broj strip časopisa »Q« koji je donio jedan od njegovih posljednjih stripova – »Srednji prst, lijevo stopalo«. Na taj je način dijelom obilježena petogodišnjica smrti ovog »vječito mladog« strip crtača čiji odlazak njegovi suradnici, ali i brojni ljubitelji stripa i izvan granica Hrvatske još ne mogu prežaliti. Epitet vječito mladog Biuković je stekao nagradama »za mlade nade« koje je dobio, prvo na salonu stripa u Vinkovcima, a potom i na strip konvenciji u San Diegu, iako je već tada, barem u Hrvatskoj slovio za jednog od najboljih autora.</p>
<p> Biuković je stripove crtao do svoje 30. godine, kada je, za samo dva tjedna otkad mu je dijagnosticiran tumor na mozgu, preminuo ostavivši iza sebe radove koji su svojom kvalitetom lako doprinijeli i do američke »razmažene« publike. </p>
<p>I dok preko oceana bio najpoznatiji po stripu »Grandal Tales« i »Star wars-ima« u Hrvatskoj je najveću popularnost, barem u mlađih čitatelja stekao stripovima koje je radio za »Modru Lastu« prema knjigama Ivana Kušana. »Koko u Parizu« i »Ljubav ili smrt« izlazili su dugi niz godina u ovom edukativnom časopisu, a potom su 2000. godine objavljeni u samostalnom albumu. Stariji čitatelji Biukovića se sjećaju još iz vremena strip časopisa »Patak«, a osobito po liku »Salvatorea«, koji je, iako nije imao brojne epizode osvajao na prvi pogled.</p>
<p> Biuković je bio pripadnik generacije, među stripašima znane kao »Izgubljene generacije« uz Gorana Sudžuku, Esada T. Ribića, Štefa Bartolića, Gorana Parlova, Miroslava Zubovića i Igora Vilagoša. »Izgubljenom generacijom« ovi su autori prozvani, jer su svi redom počeli intenzivno raditi i objavljivati za strane izdavačke kuće, a kovanicu su osmislili starije strip generacije koje su zaključile kako time hrvatski strip gubi. Jedan od pripadnika te skupine je i Darko Macan s kojim je Biuković najviše surađivao i prema njegovim scenarijima stvarao osobite svjetove koji su odisali životom iz svakog do krajnjih detalja iscrtanog kadra. </p>
<p>Nakon prvog objavljenog stripa »Dokaz« svojevrsnog hommagea »Bladeruneru« kojeg je objavio u »Patku« s 18 godina, Biuković je s Macanom radio na stripovima za njemački časopis »Gespentser«. Svi su ti stripovi 1993. godine objavljeni u albumu »Citati« i u njima se vidi, iako su nastajali unutar kraćeg vremenskog razdoblja, Biukovićev, ali i Macanov napredak. Nakon toga slijedio je ponovo zajednički projekt, ovaj put za Amerikance, odnosno serijal o ratničkom klanu »Grandel«.</p>
<p> Izniman crtež i izuzetna priča smještena u postapokaliptični Zagreb i sukobe zagrebačkog klana s klanovima Sava i Karantanaca, sa svim potrebnim elementima, i crtača i scenaristu visoko su pozicionirali u svijetu stripa. Svih šest priča koliko su ih napravili izašli su potom u albumu »Ponos vragova«, štivu kojem se svi koji su ga ikada pročitali uvijek vračaju otkrivajući svakim novim čitanjem svu dubinu i slojevitost ovog epskog djela.</p>
<p> Osim II. svjetskim ratom Biuković je bio opčinjen i »Zvjezdanim ratovima« te je kao njihov veliki poklonik rad na serijalu za američki »Dark Horse Comics« prihvatio s oduševljenjem i prionuo mu rijetko viđenom predanošću. Američka je publika sjajno prihvatila album nastao prema prvoj knjizi Michaela A. Stockpolea »X-Wing – Rogue Squedron«, odnosno »The Phantom Affair«. Biukovićev je crtež postao sve istančaniji, a detalji svemirskih brodova i ostale opreme iscrtani do posljednjeg detalja samo su govorili o temeljitosti autora – o njegovoj posvećenosti onom što je radio.</p>
<p>Prema scenariju Mike Barona, adaptaciji knjige Timothy Zahna radio je na stripu »The Last Command«, a potom s Axelom Alonsom za »Vertigo«, podkuću »DC-a« album »Human Target«, odnosno »Živu metu« pod kojim će iduće godine izaći u dva albuma u Biblioteci »Q«-a.</p>
<p> Sa scenaristom Bruceom Jonesom Biuković je iscrtao i osmislio u potpunosti svijet i likove stripa »Srednji prst, lijevo stopalo«, jer nije bila riječ o klasičnom strip-scenariju koji sadrži i opise slika već je imao samo priču. Prema priči istog autora započeo je rad na »Molitvi sunca«, no strip nije stigao završiti. Tri obojena i tri tabloa u tušu, te dva tabloa u olovci bit će objavljena zajedno s izborom radova i crteža u monografiji koja se nalazi u pripremi. </p>
<p>Božidar Trkulja</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="24">
<p>Reklama na hrvatski dres niti za milijun eura!</p>
<p>»Naš je hrvatski dres svetinja i nikakva reklama na službenim natjecanjima ne može ići na njega, a kamoli nekakvog alkoholnog pića! Ni za milijun eura ne bih dao da reklama upropaštava hrvatski dres. Pristalica sam da HNS ustupi svoj prepoznatljivi dres i ostalim hrvatskim reprezentacijama u svim sportovima«, kaže Marković</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Predsjednik Hrvatskoga nogometnog saveza Vlatko Marković, koji u Uefi drži čelno mjesto Tehničke komisije, zagovornik je teze da na dresovima reprezentacija nema mjesta za reklame. Predsjednik našeg Saveza sudjelovao je u brojnim raspravama koje su se ticale ideje o nošenju sponzorskih reklama na nacionalnim dresovima, no, kako tvrdi, ni u jednom trenutku nije popustio zagovornicima reklama na reprezentativnim majicama. </p>
<p>– Gledao sam to iz naše prizme, prisnažuje Marković. – Hrvatski dres je svetinja i nikakva reklama na službenim natjecanjima ne može ići na njega, a kamoli nekakvog alkoholnog pića. Ni za milijun eura ne bih dao da reklama upropaštava hrvatski dres. Razgovarao sam sa Srebrićem, koji je apsolutno za reklamu. Štoviše, pristalica sam da Hrvatski nogometni savez ustupi svoj prepoznatljivi dres ostalim hrvatskim reprezentacijama u svim sportovima. Jer, osim nogometaša malo tko nosi takav dres. Obično su dresovi u ostalim sportovima prilično neprepoznatljivi. Ovdje imamo uokviren dres zlatne rukometne olimpijske reprezentacije - bijeli s crvenom trakom. Koji god stranac dođe pita čiji je to dres. Zato bi svi hrvatski sportaši trebali nositi prepoznatljive dresove s crvenim i bijelim kockama. </p>
<p>U Nyonu je u petak održana Uefina konferencija, na kojoj su sudjelovali tajnici nacionalnih saveza. Dakako, bio je tu i glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić, a donesena je odluka koja je odmah proslijeđena u savez. </p>
<p>– Sponzora na reprezentativnim dresovima i dalje neće biti. </p>
<p>Dakle, Vlatko Marković u Uefi nije bio usamljen u borbi protiv »sponzorizacije« reprezentativnih dresova. </p>
<p>– Stojim čvrsto iza tvrdnje da svaki savez, pa tako i naš, upornim i dosljednim radom može i bez ove ideje pronaći dovoljno sponzora za financiranje svojih aktivnosti. Mora nešto biti i sveto. Nije li to u nogometu reprezentativni dres?, pitao je Marković. </p>
<p>Ovih je dana aktualna priča o postavljanju jednog člana Hrvatskoga nogometnog saveza u Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora. Kako na posljednje događaje u HOO-u gleda Vlatko Marković i tko bi mogao predstavljati nogomet u Vijeću?</p>
<p>– Moram iskazati svoje zadovoljstvo ponovnim izborom Zlatka Mateše na mjesto predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. Sudjelujući na malom broju sjednica, mogu reći da je izabran čovjek koji taj posao vodi malim prstom. Dakle, izvanredno i efikasno. Sredio je financijsku situaciju i mislim da je njegov ponovni izbor prirodan. Naravno da sam sretan što je HNS odlučio da se glasuje za Matešu. Nismo imali konkretne primjedbe na Ivicu Miočića Stošića, imali smo pristojne odnose. No, ne mogu se oteti dojmu kako je čudno da netko dovede čovjeka za glavnog tajnika, kao što je Mateša doveo Miočića Stošića, a da mu ovaj kasnije praktički konkurira za mjesto predsjednika. To bi bilo isto kao da mene ovdje u Savezu smjenjuje Zorislav Srebrić. Mislim da su takve stvari amoralne. Uvjeren sam da je to kod većine ljudi u hrvatskom sportu presudilo u donošenju odluke. Mislim da je Stošić morao naći drugi model, dogovoriti se sa svojim predsjednikom o daljnjem radu. Ja na to zapravo gledam onako kako bih želio da svi moji tajnici djeluju. </p>
<p>HNS se odlučio za Matešu zbog njegova rada i uspješnih Igara na kojem su nastupali hrvatski sportaši. </p>
<p> • Koga ćete delegirati u Vijeće HOO-a, sebe ili nekoga drugoga? </p>
<p>– Sigurno ne idem u Vijeće HOO-a, jer zaista nemam vremena. Mislim da u Savezu imamo dosta kandidata i ovog trenutka ne bih govorio o imenima. Poslati ćemo kvalitetnog čovjeka. Što se tiče pomoći hrvatskom olimpijskom sportu, pomagat ćemo iz sve snage, u to neka Mateša bude uvjeren. </p>
<p> • Kao predsjednik tehničke komisije Uefe možete li nam reći o čemu tamo razgovarate i koje odluke i prijedloge donosite?</p>
<p>– Tehnička se komisija najviše bavi općepoznatim problemom u europskom nogometu - kako iznova zainteresirati djecu, mlade i veterane za nogomet. Uefa želi potaknuti široke mase na igranje nogometa i stoga se pristupilo akciji izgradnji malih, montažnih igrališta koje će se raširiti diljem Europe, sve kako bi se potaknula izgubljena masovnost. Kod nas situacija nije nimalo dobra, samo je u Zagrebu u posljednjih desetak godina nestalo isto toliko igrališta. Djeca ne mogu igrati nigdje drugdje nego u klubovima. </p>
<p>Sjećam se kad su Mirko Novosel i Ranko Žeravica u bivšoj državi, 70-ih godina nakon povratka iz SAD-a, inicirali program igranja košarke na ulicama. Tih godina nije bilo mjesta gdje se nije vidio obruč i djecu koja su igrala danonoćno. Sada nešto slično želi potaknuti i nogometna organizacija, a u Hrvatskoj bi nositelj tog projekta bio HNS. Jedno smo takvo igralište dobili, a ima male montaže tribine. Bit će stacionirano u školi u Kušlanovoj ulici u Zagrebu. Poslije će doći još igrališta i moći će igrati tko god želi. Naš je plan da svaka od 21 hrvatske županije dobiju takva igrališta koje proizvode Norvežani, koji su u svojoj zemlji time napravili pravu revoluciju. Naš je konačni plan postaviti stotinjak takvih stadiona. </p>
<p> • Nakon vremenskog odmaka, kako gledate na rezultate naše reprezentacije u kvalifikacijama za SP u Njemačkoj 2006. godine? </p>
<p>– Mislim da smo propustili strašnu priliku. S devet bodova već bismo bili na njemačkoj granici. Sada nam svaka utakmica nosi imperativ. Nažalost, to se s Bugarskom dogodilo. No, da nam je netko prije kvalifikacija kazao da ćemo iz ove tri teške utakmice osvojiti sedam bodova, prihvatili bismo. Sad nam je žao, jer smo imali jedinstvenu priliku. Ono što smo napravili u Švedskoj trebali smo kapitalizirati u Zagrebu protiv Bugarske. Konačno, Savezu nije svejedno hoćemo li dobiti 11 milijuna franaka, koliko dobiva svaka reprezentacija za plasman u Njemačku. Što je najgore, nakon Švedske su nam već počeli čestitati na osvojenom novcu. Moram biti uvjeren da će Kranjčar sa svojim stožerom naći snage i pameti, da ćemo ostatak kvalifikacija odigrati kvalitetno i plasirati se u Njemačku. Nismo u lošoj situaciji, ali moglo je biti i bolje. Obaveza je da budemo u Njemačkoj zbog pola milijuna naših ljudi ondje, a ako odemo na svjetsku smotru u Njemačku nema sumnje da će iz Hrvatske za nama krenuti barem pedesetak tisuća navijača. U Njemačku jednostavno moramo otići. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Jesenice kaznile umor »medvjeda« </p>
<p>Presudila je tradicionalno loša tjelesna pripremljenost Zagrepčana, koji su odlučujuće pogotke primili u posljednjim minutama, kao i loša realizacija igrača više na ledu </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U 9. kolu Interlige hokejaši Medveščaka propustili su pobijediti vodeće Jesenice. Presudila je tradicionalno loša tjelesna pripremljenost Zagrepčana, koji su odlučujuće pogotke primili u posljednjim minutama, kao i loša realizacija igrača više na ledu. Slovenska momčad, sastavljena od njihovih najboljih hokejaša, slavila je u Domu sportova sa 4-2 i nastavila niz nepobjedivosti u Interligi. </p>
<p>»Medvjedi« su u ovaj susret ušli znatno oslabljeni, bez većine slovačkih igrača. Uz već ranije ozlijeđene Chovaneca i Brumerčika, zbog reakcije na cjepivo gripe nisu nastupili Žitny, Priedhodsky i Šlamiar. Medveščak je poveo pogotkom Boštjana Kosa u 10. minuti. »Medvjedi« su imali priliku povećati vodstvo, ali nisu iskoristili prednost dva igrača više. U 15. minuti Jesenice su izjednačile, a Borut Vukčelič na putu do mreže okrznuo je domaćeg braniča i prevario vratara Ulčara. Sjajnim prodorom u 27. minuti Veljko Žibret izašao je sam pred vratara i pogodio za 2-1. Nakon primljenog pogotka, hokejaši Jesenica žestoko su krenuli na vrata »medvjeda«, no Anže Ulčar bio je nesavladiv. Sve do 44. minute kad je na asistenciju Razingara Rodman izjednačio na 2-2. </p>
<p>Medveščak ponovno nije iskoristio prednost dva igrača više, da bi u posljednjim minutama utakmice do izražaja došla tjelesna pripremljenost gostiju. U 57. minuti Tišlar je doveo Jesenice u vodstvo, a nepobjedivost slovenske momčadi za konačnih 4-2 pogotkom je potvrdio Kranjc minutu kasnije. </p>
<p>Daniel Jelenek</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Arapov tek peti u laseru </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Tonči Stipanović u klasi laser i Marin Mišura u finnu vodeći su nakon prvog dana otvorenoga Hrvatskog prvenstva u jedrenju za olimpijske klase, koje organizira jedriličarski klub Split. Na prvenstvu sudjeluje ukupno 87 jedrilica i 105 jedriličara, iznenađujuće puno za razdoblje nakon Olimpijskih igara. Najbrojniji su tradicionalno laseri sa 31 jedriličarem, u klasi europa nastupa 15 žena i devet muškaraca, finnaca je 14, u dvosjedima u 49-eru je sedam, a u klasi 470 11 posada. </p>
<p>Prvenstvo je po običaju izazvalo veliko zanimanje jedriličara iz okolnih zemalja, pa se u otvorenoj konkurenciji natječu jedriličari iz Slovenije, Italije, Mađarske, Austrije i Poljske. Zbog preslabog vjetra jedriličari su u petak na more izišli tek u popodnevnim satima, a regatno je polje premješteno iz kaštelanskog zaljeva u kanal između Marjana i otoka Čiova u splitskom kanalu. Jedrilo se po vjetru od šest čvorova, a u gotovo je svim klasama odrađen tek jedan plov. Zanimljivo je da je najveća zvijezda prvenstva olimpijac i član Mornara Mate Arapov u klasi laser zauzeo tek peto mjesto </p>
<p>• Rezultati, finn: 1. Marin Mišura (Labud) 2 boda, 2. Emil Tomašević (Labud) 6, 3. Damir Nakrst (O.S.C.O.) 12… europa: Dalibor Štrbac (Reful) 1, 2. Tina Mihelić (Galeb) 4, 3. Mateja Petronijević (Uljanik) 5… laser: 1. Tonči Stipanović (Mornar) 1, 2. Aron Lolić (Labud) 2, 3. Tonko Kuzmanić (Mornar) 3… 470: Fantela - Marenić (Sv. Krševan) 5, 2. Česić - Kujundžić (Split) 8, 3. Kostov - Cupač(Uskok) 10… 49er: 1. Ivanković - Ivanković (Croatia) 9, 2. Matulja - Matulja (Flying) 15, 3. Vršća - Paušić (Labud) 20… </p>
<p>R. P.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Mauresmo bolja od Venus Williams </p>
<p>PHILADELPHIA</p>
<p> – Rezultati četvrtfinala teniskog WTA turnira u Philadelphiji: Petrova (7) – Miskina (2) 6-3, 4-6, 6-4, Zvonareva (6) – Capriati (4) 6-0, 6-1, Šarapova (3) – Molik (8) 3-6, 6-1, 6-3, Mauresmo (1) – Williams (5) 7-5, 5-7, 6-1. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Odbojkaška Liga prvaka bez iznenađenja </p>
<p>RIM</p>
<p> – Najbolji su europski odbojkaški klubovi započeli oglede Lige prvaka, a dvoboji 1. kola protekli su bez većih iznenađenja. </p>
<p> • Rezultati, skupina A: Polska Energia Sosnowiec – Noliko Maaseik 0-3, Iraklis Solun – VfB Friedrichschafen 3-0, slobodna Lokomotiva Belgorod; skupina B: Aon HotVolleys Beč – Jastrzebski Wegiel 3-1, Vojvodina Novolin – Levski Sofija 2-3, slobodan Panathinaikos; skupina C: Tours VB – Hypo Tirol Innsbruck 3-0, Unicaja Almeria – Sisley Treviso 1-3, slobodan SCC Berlin; skupina D: Knack Roeselare – Paris Volley 2-3, Lokomotiva Harkov – Dinamo Moskva 0-3, slobodna Copra Piacenza. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Kamen zakomplicirao Interu borbu za vrh</p>
<p>Inter je u svim segmentima igre bio bolji od Veličana, osim u pogocima. Igrači Srećka Bogdana stvorili su četiri-pet stopostotnih prilika, ali lopta jednostavno nije htjela u mrežu</p>
<p>ZAPREŠIĆ</p>
<p> - Nogometaši Kamena Ingrada prvi su puta napustili Zaprešić neporaženi. U trećoj utakmici na gostovanju kod »žuto-plavih« osvojili su bod odigravši 0-0 te tako sebe još više napunili samopouzdanjem za nastavak prvenstva, a Interu još više zakomplicirali borbu za vrh ljestvice. Inter je u svim segmentima igre bio bolji od Veličana, osim u pogocima. Igrači Srećka Bogdana stvorili su četiri-pet stopostotnih prilika, ali lopta jednostavno nije htjela u mrežu, što zbog dekoncentracije interovaca, a što zbog Kamenovog vratara Silvija Čavline, koji je briljirao među svojim vratnicama. </p>
<p>Jedno od sadržajnijih poluvremena koje smo gledali u Zaprešiću otvorili su gosti već u 2. minuti. Lišnić je probio desni bok, uputio povratnu loptu za Kovača, koji je s ruba šesnaesterca pucao preko vratiju. Nakon toga uslijedile su akcije domaćina, koji može žaliti za dvije stopostotne prilike - jednu nije iskoristio Poljak u 34. minuti, a drugu Gulić četiri minute kasnije. Bili su to klasični ziceri, interovci su oba puta bili oči u oči s vratarom Veličana Čavlinom, koji kod Poljakova pokušaja nije morao reagirati, jer je veznjak »žuto-plavih« izgubio kontrolu nad loptom, a Guliću je sjajnim refleksom obranio udarac sa šest-sedam metara. Budući da Guliću nitko nije bio »na leđima«, to je promašaj zbog kojeg je domaća klupa najviše skočila hvatajući se za glavu. </p>
<p>Inter je mudrom varkom iz udarca iz kuta također bio blizu izjednačenja. Sličnu su akciju pokušali izvesti na utakmici protiv Hajduka, ali ih je tada lošom reakcijom spriječio sudac. Ovaj subotnji, Batinić iz Osijeka, nije prekidao igru. Što se zapravo dogodilo? Modrić je, došavši do kornera, pozvao suigrača Poljaka da umjesto njega izvede udarac iz kuta, ali obrana Kamena nije shvatila da je Modrić već pogurnuo loptu iz prostora za izvođenje kornera. Lopta je, dakle, već bila u igri. Poljak se došetao do lopte, a onda naglo okrenuo prema Kamenovim vratima i jurnuo. Uslijedio je prizemni ubačaj, lopta je prošla šumu nogu na nekoliko metara od Čavline i na kraju došla do Ćorluke, koji nije pucao dovoljno precizno. Čavlina je opet očuvao svoju mrežu. </p>
<p>Inter je još više stisnuo u nastavku, u kojem se većina igre odvijala na Kamenovoj polovici terena. Nadmoć igrača Srećka Bogdana bila je veća nego u prvom dijelu, ali realizacija se nije popravila. Već su nakon minutu-dvije Modrić i Gulić zakasnili na dobar Piškorov ubačaj, a u 50. minuti još je jednom nadigrana velička obrana. Nakon deset minuta zatišja sjevnuo je dobar udarac Rendulića. Iskusni lijevi vezni svojim je ubojitim oružjem, snažnom ljevicom, odapeo iz trka nadomak kaznenog prostora, ali je u ovoj prilici pljesak zaslužio Interov vratar Darko Horvat, koji je krajnjim je naporom spriječio vodstvo Kamena. </p>
<p>Nije dugo trebalo do nove prilike, ponovno je zaprijetio domaćin, i to dva puta u razmaku od dvije minute. Skulić je dobro skočio nakon udarca iz kuta, ali je loše pucao glavom, a samo minutu kasnije još se jednom istaknuo Čavlina, sjajno reagiravši pri Piškorovu slobodnjaku. Napadač Intera je s ruba šesnaesterca naciljao suprotne rašlje, ali je Kamenov čuvar mreže još jednom sjajno reagirao. Inače, drugo je poluvrijeme bilo prožeto nervozom, djelomično i zbog kriterija suca Batinića, na kojeg su pritužbe imali i jedni i drugi. </p>
<p> • Stadion Intera</p>
<p>INTER - KAMEN INGRAD 0-0 (0-0)</p>
<p>INTER: Horvat 6.5 -Vidak 6; Ćorluka 6.5, Pecelj 6.5 - Skulić 6.5; Ceraj 6, Modrić 7, Poljak 5.5 (od 59. Ćale 6), Krznar 6 - Gulić 6 (od 77. Stanić -), Piškor 6 (od 83. Gondžić -).</p>
<p>KAMEN INGRAD: Čavlina 7.5 - Božinovski 6; Smoje 6.5, Vuica 6 - Kralj 7, Kovač 6 (od 63. Balašković 6); Lalić 6, Bajsić 6 (od 76. Čižmek -), Rendulić 6 - Lišnić 5.5, Šaranović 6 (od 80. Milas -).</p>
<p>SUDAC: Batinić (Osijek) - 6. GLEDATELJA: 850</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Smoje, Pecelj, Bajsić, Božinovski, Vidak </p>
<p>CRVENI KARTONI: -</p>
<p>IGRAČ UTKAMICE: Silvije ČAVLINA. </p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Hajduk razočarao u pobjedi </p>
<p>Mnogo bolje su Splićani igrali u prvom poluvremenu nego u drugom kada su doista bili blijedi i na kraju mogu biti zadovoljni što za slabije izdanje u nastavku nisu bili kažnjeni... </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Nogometaši Hajduka su teže nego što se očekivalo pobijedili posljednje plasiranu momčad Hrvatskog prvenstva Međimurje s rezultatom 2-0 (1-0). Mnogo bolje su Splićani igrali u prvom poluvremenu nego u drugom i na kraju mogu biti zadovoljni što za slabije izdanje u nastavku nisu bili kažnjeni. </p>
<p>Od početka utakmice redale su se prigode ispred vratara Međimurja Tomića, i pravo je čudo, da udarci Vejića u 2. minuti, zatim Vučka i Munhoza nisu rezultirali vodstvom Hajduka. Domaćini su s lakoćom gradili svoje napade, mučili obranu gostiju, ali nisu šanse znali pretvoriti u pogotke. Međimurje se trudilo, pokušavalo parirati domaćinu, no, nedostajalo im je više agresivnosti i hrabrosti. Do vodstva su Splićani došli u 14. minuti, Pralija je dodao usamljenom Grguroviću loptu na 20 metara od vratara Tomića. Mladi, nadareni vezista naciljao je i preciznim udarcem matirao ukopanog vratara Tomića. Uslijedio je odgovor Međimurja, Silva je izbjegao zaleđe, ali je loptu lansirao na sjevernu tribinu. Međimurje je imalo još jedan pokušaj, Žuljević je testirao koncentriranost vratara Kale, koji je udarac gostujućeg napadača iskoristio za efektnu paradu. Do kraja poluvremena domaći su se dobro ispromašivali, i to: Bartulović, Munhoz, Pralija... Pred odlazak u svlačionicu mladi Bartulović je s 20-ak metara zatresao vratnicu. Sveukupno, gosti mogu biti zadovoljni što su prvih 45 minuta završili samo s jednim pogotkom u mreži. </p>
<p>U nastavku trener Međimurja Orehovec je promiješao karte, povukao Čordaša u vezu, a Haxhiua je gurnuo do Žuljevića. Na taj način su se gosti oslobodili pritiska bijelih. U 60. minuti Čordaš je s 30-ak metara natjerao vratara Kalu da se dobro rastegne, prstima je loptu izvadio iz svog lijevog gornjeg kuta. I u idućem napadu Čordašev je udarac iz daljine za koji centimetar bio neprecizan. Hajduk je, pak, djelovao mlitavo, a do 71. minute nije uspjevao ništa konkretno napraviti. Tada se Bartulović pokušao probiti po lijevom boku, ušao je u kazneni prostor, gurnuo je loptu pokraj Habuša i pao. Na iznenađenje gledatelja i igrača sudac Pristovnik je dosudio jedanaesterac. Blatnjak je jedanaesterac pretvorio u Hajdukovo vodstvo od 2-0 i riješio domaćina neizvjesne završnice. Hajdukovci u drugom poluvremenu nisu odigrali dobro, mučili su se, pa mogu biti zadovoljni što su osvojili tri nova boda. </p>
<p>• Stadion na Poljudu </p>
<p>HAJDUK – MEĐIMURJE 2-0 (1-0)</p>
<p>HAJDUK: Kale 6,5 – Vučko 6, Vejić 6, Neretljak 6 – Rukavina 6,5, Pralija 6, Grgurović 6,5 (od 82. Lojić -), Bartulović 6; Turković 6 (od 64. Damjanović 6) – Blatnjak 6, Munhoz 6 (od 66. Dragičević 6). </p>
<p>MEĐIMURJE: Tomić 6,5 – Habuš 6, Andre Silva 5 (od 45. Bratković 6), Sesar 6 – Krznar 5 (od 72. Golubić -), Jančetić 5,5, Ačkar 5,5, Martins 6, Matešan 5 (od 32. Haxhiu 6) – Čordaš 6,5, Žuljević 6. </p>
<p>SUDAC: Igor Pristovnik (Zagreb) 5</p>
<p>GLEDATELJA: 3000 </p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Grgurović (14.), 2-0 Blatnjak (73., 11 m)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Turković, Lojić, Sesar</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marijo GRGUROVIĆ (Hajduk)</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Varteks i šesti put zaredom</p>
<p>Zadar nije mogao parirati nadahnutom Varteksu, koji se nije povukao čak ni sa igračem manje. Osim šest uzastopnih pobjeda, Varaždinci imaju i impresivan omjer pogodaka - 17 postignutih i nijedan primljen</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – »Vratimo se na stadion, jer se vratio nogomet«, poziv je kojim su varaždinski navijači White Stonesi pozvali gledatelje na utakmicu Varteksa protiv Zadra. A domaći su nogometaši na najbolji način uzvratili pobjedom 3-0 (2-0), iako se na tribinama stadiona okupilo skromnih 1500 gledatelja. Varaždinci su pobijedili angažiranom igrom bez podcjenjivanja suparnika, koji je igrao hrabro, ali nedovoljno efikasno. </p>
<p>Zadrani su utakmicu počeli otvoreno i agresivno, pa su i prvi zaprijetili u 6. minuti, kad je Čustić iskosa pogodio vanjski dio Varteksove mreže. Varaždinci su brzo uzvratili - u 9. minuti Halilović je s korner linije vratio loptu na deset metara gdje je usamljen bio Šafarić. Kapetan Varaždinaca pucao je odlučno iz prve, ali je pogodio samo gredu. Odbijenu loptu ponovo je prihvatio, ali je i ovaj put bio neprecizan. Obje momčadi nastavile su igrati napadački i atraktivno. Zadar je ipak bio prisiljen više vremena provoditi na svojoj polovici i prijetiti samo u protunapadima. U jednom od najizglednijih prodora Barnjak je istrčao sam ispred Rumbaka i pucao, ali je Varteksov vratar obranio, opet dokazavši svoju iznimnu formu. U 26. minuti Varteks je poveo. Jolić je nabacio pred Zadrova vrata, a Petričević je glavom precizno skrenuo loptu u mrežu za vodstvo od 1-0. I nakon vodstva Varteks je nastavio s napadima, a gosti su sve rjeđe dolazili u prilike za protunapade, jer je mladi hrvatski reprezentativac Pokrivač odlično obavljao posao u Varteksovoj obrani. U 40. minuti bilo je 2-0 – Petričević je driblingom potpuno izmiješao obranu Zadra i snažno pucao, mladi vratar Subašić je obranio, ali je odbijenu loptu nespretno u svoju mrežu ubacio Duilo. </p>
<p>Varteks je nastavio dominirati u drugom poluvremenu. U 54. minuti Jolić je izigrao obranu Zadra i idealno poslužio Benka koji je izašao sam ispred vratara Zadra, no ovaj put kao pobjednik je izašao Subašić obranivši težak udarac. </p>
<p>U 74. minuti dozu neizvjesnosti u krajnji ishod utakmice unijelo je isključenje Igora Jančevskog koji je potpuno nepotrebno zaradio drugi žuti karton. No, odnos snaga nije se izmijenio. Varteks je i dalje napadao, a u 84. minuti i Zadrani su ostali bez igrača. Naime, Leonardo Barnjak je udario Benka, pa ga je sudac Vučkov opravdano isključio. Potvrdu konačne pobjede Varteks je dobio u 88. minuti kada je Šafarić povukao protunapad, a Halilović ga završio preciznim ubacivanjem lopte u mrežu kraj očajnih Zadrana. Ovo je sjajan niz od šest uzastopnih pobjeda i fantastični omjer postignutih i primljenih golova – 17-0!</p>
<p>• Stadion NK Varteks</p>
<p>VARTEKS – ZADAR 3-0 (2-0) </p>
<p>VARTEKS: Rumbak 7, Kristić 6, Pokrivač 8, Mujanović 6 (od 88. Ipša), Šafarić 7, Granić 7, Jančevski 6, Petričević 8, Benko 6, Jolić 7 (od 62. Pavličić 6), Halilović 7 (od 89. Novinić 6)</p>
<p>ZADAR: Subašić 6, Jurić 5, Zebić 5, Modrić 6 (od 90. Šoprić -), Zubak 5, Surać 6, Barnjak 6, Čustić 7, Duilo 6, Jurjević 6 (od 61. Ljuta 5), Prpić5 (od 76. Škorput 5)</p>
<p>SUDAC: Vučkov (Rijeka) 6. GLEDATELJA: 1500</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Petričević (26.), 2-0 Duilo (40., autogol), 3-0 Halilović (88.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Jančevski, Jurjević, Zebić, Pavličić, Ipša</p>
<p>CRVENI KARTONI: Jančevski (drugi žuti), Barnjak (grubost)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Frane PETRIČEVIĆ </p>
<p>Dražen Dretar</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Pula 70 dana bez pobjede</p>
<p>PULA</p>
<p> - Nogometaši Pule 1856 ni nakon 70 dana nisu okusili slast pobjede. U derbiju začelja Zagreb je maksimalno iskoristio slabosti domaćina te iz Pule odlazi s osvojenim bodom. </p>
<p>Puljani su prvi zaprijetili u 6. minuti, kad je nakon udarca iz kuta Guća Stošić glavom zatresao vanjski dio mreže. U 25. minuti Čutura je s pet metara šutirao preko vratiju Pule. U 34. minuti uslijedila je najbolja akcija domaćina. Guć je ponovno nakon udarca iz kuta pronšao Stošića, koji je glavom loptu prebacio do Jerneića, koji je s tri metra u padu glavom zatresao vratnicu. U 35. minuti u ulozi asistenta našao se Stošić, a neprecizan je bio Guć. U 40. je minuti najbolju šansu za goste propustio Đalović, koji je iskosa s lijeve strane šutirao kraj vratiju. </p>
<p>U 18. sekundi nastavka Guć se odlično oslobodio pratnje te na kraju slabo šutirao prema vrataru Stojkiću. Tisuću je gledatelja na noge skočilo u 53. minuti. Dubinsku loptu Mijatovića odlično je iskoristio Darko Deranja, koji je postigao četvrti ligaški zgoditak i Puljanima donio vodstvo od 1-0. U 60. minuti prodor i ubačaj Jerneića po lijevoj strani nije iskoristio Guć. Gosti iz Zagreba ne mire se s porazom te je u 67. minuti iz gužve Čutura ponovno s pet metara šutirao preko vratiju. No, samo minutu kasnije dobru akciju gostiju zgoditkom završaio je Đalović. Do kraja smo utakmice uglavnom gledali veliku borba na sredini terena. </p>
<p>Novi će izazov Puljani imati u Osijeku, koji također traži optimalnu formu. Debi mladog suca Dražena Rapića iz Vinkovaca pamtit će se po nepotrebnom sjeckanju igre. </p>
<p>• Stadion Uljanika </p>
<p>PULA 1856 - ZAGREB 1-1 (0-0)</p>
<p>PULA 1856: Radulović 7, Mijatovć 6, Jerneić 5.5 (od 81. Lukonić -), Deranja 6 (od 73. Kosić -), Kontešić 6, Pauletić 6, Stošić 6, Raić-Sudar 6, Kolić 6, Guć 6 (od 75. Trešnjić -).</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 6, Čutura 6, Labudović 5.5, Brnaz 5.5, Vidović 5 (od 74. Klić 5.5), Ibričić 6, Pelajić 6, Brkljača 6, Vrdoljak 5.5, Bartolović 5.5, Đalović 6 (od 88. Mujdža -).</p>
<p>SUCI: Rapić (Vinkovci) - 5. GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Deranja (53), 1-1 Đalović (68).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Stošić, Kolić, Labudović, Brnas, Pelajić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ervin RADULOVIĆ</p>
<p>Marino Perhant</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Hegel deseta u Nagoyi </p>
<p>NAGOYA</p>
<p> – Slobodnim programima okončan je drugi Grand Prix klizačica u japanskoj Nagoyi. Naša Idora Hegel ostala je na 10. mjestu od 11 sudionica. Hrvatska je prvakinja u drugom nastupu bila daleko sigurnija kod trostrukih skokova te izražajnija kod prezentacije, budući da je svladala početnu tremu koja ju je sputavala. Tako jaka natjecanja dobro će doći Idori pred skorašnji nastup na Zlatnoj pirueti u Zagrebu (od 11. do 14. studenoga) te kasnije i za prave izazove na Europskom i Svjetskom prvenstvu 2005. u Torinu i Moskvi. </p>
<p>Shizuka Arakawa iz Japana ostala je prva, zahvaljujući sjajnom kratkom programu.</p>
<p> Najbolji je slobodni program prikazala njezina sunarodnjakinja mlada Miki Ando. Pretekla je tako Jelenu Sokolovu iz Rusije, koja je na kraju treća, iako je također bila bolja u drugom nastupu od Arakawe. </p>
<p> • Rezultati nakon slobodnog programa: 1. Arakawa (Jap) 179.06, 2. Ando (Jap) 170.36, 3. Sokolova (Rus) 148.76, 4. Onda (Jap) 146.68... 10. HEGEL 111.22. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Poraz Lare Stock </p>
<p>IRAKLION</p>
<p> – U drugom kolu Svjetskog prvenstva mladih šahista i šahistica, što se igra u dobnim skupinama do 10, 12, 14, 16 i 18 godina, Saša Martinović (12) i Marin Bosiočić (16) postigli su obojica drugu uzastopnu pobjedu. Puni je pogodak ostvario i Ante Brkić (16), a u hrvatskom okršaju u skupini do 18 godina Davorin Kuljašević pobijedio je Gorana Đurovića. Zvonimir Iveković (12) je remizirao, a Mihovil Vučić (10) je pretrpio drugi poraz. </p>
<p>Naš najveći adut, europska prvakinja Lara Stock (12), izgubila je od Kineskinje Cai Jiaying. Borka Frančišković (16) je remizirala, a prve pobjede postigle su Tihana Iveković i Barbara Rački (10) te Ivana Iveković (14). Kristina Šolić (18) pretrpjela je prvi poraz. </p>
<p>Nakon 2. kola Saša Martinović i Marin Bosiočić u vodećoj su skupini sa po dva boda, a Ante Brkić, Davorin Kuljašević i Borka Frančišković imaju po 1.5 bod. Ukupno će se odigrati 11 kola. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Hrvatski šahisti izgubili od Poljaka </p>
<p>TARAGONA</p>
<p> – U trećem kolu Olimpijade slijepih i slabovidnih šahista hrvatska je reprezentacija pretrpjela prvi poraz. Od olimpijskih pobjednika Poljaka izgubila je sa 1-3, nakon što su Vlatko Marendić i Hinko Cajzler upropastili izglednije pozicije. Krešimir Kačić i Milutin Šakić su remizirali. Prvi poraz pretrpjela je i Rumunjska, pa je u vodstvo prešla Rusija, zahvaljujući maksimalnoj pobjedi nad Kazahstanom. Punom parom voze i Ukrajinci, koji su sa 4-0 svladali Kolumbiju.</p>
<p> • Rezultati: Poljska – Hrvatska 3-1, Španjolska – Rumunjska 2.5-1.5, Rusija – Kazahstan 4-0, Češka – SCG 1.5-2.5, Ukrajina – Kolumbija 4-0, Litva – Švedska 3-1, Finska – Francuska 2-2, Makedonija – Engleska 3-1, Moldavija – Njemačka 1.5-2.5, Austrija – Slovenija 1.5-2.5, Grčka – Indija 1.5-2.5, Norveška – Mađarska 0.5-3.5, Slovačka – Danska 4-0, Južna Afrika – Irska 2.5-1.5, Švicarska – Italija 1.5-2.5, Turska – Nizozemska 4-0. </p>
<p> • Poredak: Rusija 10 bodova, Ukrajina 9.5, Poljska, Španjolska, Rumunjska po 8.5, SCG, Litva po 8, Hrvatska 7... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Riječani iznenadili Varaždince</p>
<p>KAŠTELA</p>
<p> – Odigrane su prve utakmice Hrvatskoga kupa za odbojakše. Momčad Rijeke iznenadila je aktualnog prvaka iz Varaždina pobjedom sa 3-0 (25-17, 25-22, 25-21). U drugoj je utakmici domaća Mladost iz Kaštele lakše od očekivanog svladala Šibenik sa 3-0 (25-22, 25-18, 25-14). Riječani su igrali vrlo dobro, borbeno u napadu i obrani te s više strpljenja u završnici protiv favoriziranih Varaždinaca. </p>
<p>M. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="37">
<p>Diplomatski juriš na Bruxelles</p>
<p>BRUXELLES (Od Vjesnikova posebnog izvjestitelja)</p>
<p> - Hrvatskoj diplomaciji preostalo je nešto više od mjesec dana lobiranja kako bi Hrvatskoj 17. prosinca u Bruxellesu bio određen datum za početak pregovora za ulazak u Europsku uniju. Iako zasad nema signala iz Bruxellesa da će datum zaista tada biti određen sudeći prema izjavama vodećih europskih lidera šanse su za to ipak velike. </p>
<p>Ivo Sanader se u protekla dva tjedna sastao s gotovo svim najznačajnijim europskim političarima, a od mnogih je dobio i izravnu podršku za Hrvatsku. U Rimu je nakratko razgovarao s njemačkim kancelarom Gerhardom Schröderom, francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom, britanskim premijerom Tonyjem Blairom i mnogim drugima. U Bruxellesu u četvrtak i petak sastao se s predsjednikom Europske komisije na odlasku Romanom Prodijem - koji uskoro dolazi u Hrvatsku - i Nizozemcem Janom Peterom Balkenendenom i budućim predsjedavateljem Europskog vijeća Jean Claudeom Junckerom.</p>
<p>Sporno ostaje isključivo i jedino pitanje hrvatske suradnje s Haaškim sudom i slučaj Gotovina. Premijer je i na proteklom summitu Europske unije objašnjavao da je hrvatska vlada svjesna svojih obaveza i da će sve učiniti da se te obaveze ispoštuju. Ali Sanader je svima rekao da se od njega ne traži nemoguće. </p>
<p>Dva su se povijesna trenutka dogodila za europsku Hrvatsku u posljednja dva tjedna. U Rimu je Hrvatska sudjelovala na ceremoniji potpisivanja Europskog ustava zajedno sa svim zemljama Europske unije i kandidatima koji će to tek postati. U Bruxellesu su prvi puta hrvatski premijer i njegovi suradnici bili informirani što se na summitu događalo i koje su teme zaokupljale europske čelnike. »To je bio povijesni čin na našem putu prema Uniji i zadovoljan sam što sam dobio priliku iznijeti naša stajališta«, kaže Ivo Sanader. »Od sada će to biti stalna praksa i time se otvara Hrvatskoj put do Europske unije«.</p>
<p>Iako zasad nema naznaka da bi neka zemlja mogla stopirati određivanje datuma početka pregovora s Hrvatskom hrvatska diplomacija će s velikom pažnjom pratiti daljnji razvoj događaja.</p>
<p> Izvješće Carle del Ponte pred Vijećem sigurnosti bit će još jedna »prepreka« koju treba preskočiti do posljednjeg ovogodišnjeg summita Europske unije. </p>
<p>Europski političari, što se vidjelo na posljednjim velikim skupovima ove jeseni, dobro su upoznati sa stanjem u Hrvatskoj i prigovora je sve manje. Ali očito će do polovine prosinca trebati uložiti dodatne napore hrvatskog političkog vrha i u izravnim kontaktima s liderima Europske unije objašnjavati hrvatska nastojanja i želju za poštivanje europskih standarda.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Yasser Arafat i dalje kritično</p>
<p>Palestinski premijer Ahmed Korei u Gazi se sastao s predstavnicima svih pokreta i naglasio važnost palestinskog jedinstva </p>
<p>PARIZ/RAMALLAH </p>
<p> - Stanje palestinskog predsjednika Yassera Arafata i dalje je kritično i nema većih promjena u njegovu zdravlju, kazao je u subotu njegov suradnik. »Liječnici kažu da njegovo stanje nije nepovratno. Nema promjena, i dalje je kritično. Doktori još ne znaju od čega boluje«, rekao je Nabil Abu Rdainah, Arafatov pomoćnik.</p>
<p>U posljednjih pet sati pojavile su se proturječne vijesti o Arafatovu zdravstvenom stanju, dok su njegovi najbliži suradnici zaokupljeni mišlju kako spriječiti sve veći metež. Mnogi Palestinci strahuju da će doći do vakuuma u vlasti i do borbe za vlast ako Arafat umre.</p>
<p>Izraelski dnevnik list Yediot Aharonot, kako prenosi AFP, objavio je u subotu na svojoj internetskoj stranici da je palestinski čelnik Yasser Arafat otvorio oči u noći s petka na subotu, u bolnici nedaleko od Pariza, gdje je primljen prije osam dana.</p>
<p> List piše, pozivajući se na neimenovanog palestinskog čelnika koji je posjetio Arafata u bolnici, da se Arafat djelomično probudio iz kome te da je komunicirao s liječnicima.</p>
<p> Web-stranica Yediota dodaje da liječnici misle da će za tri dana utvrditi od čega Arafat boluje i da će ga moći izliječiti.</p>
<p>Palestinski premijer Ahmed Korei posjetio je u subotu Gazu kako bi s predstavnicima palestinskih pokreta razgovarao o stanju na tom području. Korei je napustio Ramallah na Zapadnoj obali pošto se u svom uredu nakratko sastao s čelnicom američkog State Departmenta Elisabeth Dibble, doznaje se od službenog palestinskog izvora koji nije rekao o čemu su razgovarali.</p>
<p>Službeni predstavnik islamističkog pokreta Hamas Sami Abu Zahri ponovno je pozvao da se »utemelji jedinstveno palestinsko zapovjedništvo ili privremena zajednička uprava«, istaknuvši potrebu »očuvanja nacionalnog jedinstva tijekom ovog iznimno osjetljivog razdoblja«.</p>
<p> U četvrtak je jedan palestinski čelnik kazao da je Korei na neodređeno vrijeme odložio posjet pojasu Gaze koji je nekoliko sati ranije najavio za petak nakon naglog pogoršanja Arafatova zdravlja.</p>
<p>U subotu se u Ramallahu sastao i Izvršni odbor PLO-a. Prije otvaranja sastanka, palestinski ministar zadužen za pregovore Saeb Erakat ustvrdio je da Palestinci ne pregovaraju s Izraelacima o eventualnom pokopu Yasera.</p>
<p> »Nema pregovora u ovom trenutku o tom pitanju«, rekao je Erakat novinarima. No, on je pozvao Izraelce da pokažu »senzibilitet« o pitanju mjesta pokopa palestinskog vođe.</p>
<p>Izraelski premijer Ariel Sharon prije nekoliko dana rekao je da se kategorički protivi da Arafat bude pokopan u Jeruzalemu, dok je u prošlosti palestinski čelnik dao na znanje da ima želju počivati u istočnom Jeruzalemu. (Reuters/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Ohridski sporazum na referendumskoj kušnji</p>
<p>Makedonci u nedjelju odlučuju o zakonu o teritorijalnom ustroju koji je dio Ohridskog sporazuma. Prema zakonu kojega podupire međunarodna zajednica, pripajanjem nekih ruralnih naselja povećao bi se udio albanskog stanovništva u nekim većim makedonskim gradovima tako da bi oni postali općine s većinskim albanskim stanovništvom, čemu se oporba i većina građana žestoko protive </p>
<p>SKOPJE</p>
<p> - U dobrom općem raspoloženju zbog američkog priznanja njezina ustavnog imena, Makedonija je spremna za referendum u nedjelju na kojem će se građani izjasniti o reorganizaciji lokalne samouprave, odnosno o tome podupiru li dosadašnji teritorijalni ustroj ili su za novi prijedlog, za koji se u vladajućim i međunarodnim krugovima smatra da ide u prilog snažnijem utjecaju albanske manjine u lokalnim zajednicama. Referendumsko pitanje tražit će da se građani izjasne »za« ili »protiv« dosadašnje teritorijalne podjele iz 1996. </p>
<p> Nakon što je u kolovozu ove godine donesen novi zakon o teritorijalnoj samoupravi, koji je izazvao buru nezadovoljstva građana, pokrenuta je inicijativa za prikupljanje potpisa na temelju kojih je sazvan referendum o ovom pitanju. Prema tom novom zakonu, pripajanjem nekih ruralnih naselja povećao bi se udio albanskog stanovništva u nekim većim makedonskim gradovima tako da bi oni postali općine s većinskim albanskim stanovništvom. </p>
<p> Najveće nezadovoljstvo novim zakonom izrazili su stanovnici gradova Struge, Kičeva i dijela Skopja, koji promjene što ih donosi novi zakon doživljavaju kao daljnju albanizaciju Makedonije i njezinu konačnu podjelu.</p>
<p> Zakon o kojemu je riječ dio je Ohridskog sporazuma, koji je postignut uz posredovanje NATO-a i uz potporu Europske unije, a kojim je 2001. spriječeno izbijanje građanskog rata u Makedoniji nakon petomjesečnih sukoba s albanskom gerilom. </p>
<p> Vladajuće makedonske stranke pokušale su uoči referenduma uvjeriti građane da apstiniraju od referenduma, što su stranke Albanaca već i najavile. Vladajuću koaliciju čine makedonski dio - Socijaldemokratski savez i Liberalnodemokratska stranka - i albanski dio - Demokratska unija za integraciju. Oporba je pak pozvala na zadržavanje postojeće teritorijalne podjele odnosno odbacivanje novog zakona.</p>
<p>Iznenadno američko priznanje ustavnog imena Makedonije, i oporba i vlast protumačili su kao potvrdu njihovih zalaganja »za«, odnosno »protiv« referenduma. Ipak, presudit će građani, kojih će prema ispitivanjima javnog mišljenja izići na glasovanje od 60 do 70 posto, od čega će prema anketama njih samo 10 posto biti protiv stare teritorijalne podjele. </p>
<p>Antireferendumska kampanja vlasti s upozorenjem da će uspješan referendum značiti udaljavanje Makedonije od euroatlantskih integracija, a time i njenu propast, kao i brojne poruke međunarodne zajednice sličnog sadržaja, nisu djelovale na promjenu stajališta građana. Štoviše, prema zadnjim ispitivanjima javnoga mnijenja, koje je radila nezavisna agencija Brima-Gallup, naglo je pala i popularnost vladajućih stranaka i predsjedniku države Branku Crvenkovskom. Prema tim podacima, padu rejtinga pridonijelo je i sve teže gospodarsko stanje i 400 tisuća nezaposlenih, odnosno blizu 40 posto.</p>
<p> Dobar rejting zadržala je samo Demokratska unija za integraciju, vladajuća stranka Albanaca koji su jedini zadovoljni novim zakonom o teritorijalnoj podjeli, jer bi pripajanjem ruralnih općina postali većinsko stanovništvo u Strugi i Kičevu, a u Skopju dosegli cenzus od preko 20 posto, što je tvrde, predviđeno Ohridskim dokumentom.</p>
<p> Međutim, organizatori referenduma, Svjetski makedonski kongres i 40 političkih stranaka i nevladinih organizacija, izričiti su u tome da Ohridskim dokumentom ne samo da nisu određene granice općina, već naprotiv da se upravo u njemu naglašava kako nema teritorijalnih rješenja za etnička pitanja.</p>
<p> Spočitavajući vlastima da je novi zakon samo rezultat političkog dogovora koalicijskih partnera bez konzultiranja stručnjaka i građana, oporba tvrdi da nova teritorijalna podjela općina ne znači ostvarivanje ljudskih prava, jer Albanci i sada imaju pravo na upotrebu materinjeg jezika i iskazivanje svoje kulture i tradicija u Kičevu i Strugi pa i u Skopju, iako nisu zastupljeni s udjelom od 20 posto. Nove općine nisu ništa drugo, isticano je u predreferendumskoj kampanji, nego osvajanje teritorija i etničko čišćenje Makedonaca. Upravo se to, kako se ističe, događa u Tetovu i Gostivaru otkako su Albanci većina, tako da će u dogledno vrijeme, prema tim strahovanjima, zapadna Makedonija postati jednonacionalna s tendencijom odcjepljenja i pripajanja Albaniji.</p>
<p> Kako bi se potkrijepila ta tvrdnja predočena je i zemljopisna karta iz 1941. po kojoj se linija razgraničenja između Makedonije i Albanije, odnosno tadašnjih okupatora Bugarske i Italije, proteže upravo po liniji zacrtanoj novim zakonom o teritorijalnoj podjeli.</p>
<p> S tim što su, ukazuje oporba, apetiti Albanaca sada prošireni i na Skopje pa i na cijelu Makedoniju, tako da će jednoga dana, upozoravaju njezini predstavnici, Makedonci biti nacionalna manjina u velikoj Albaniji.</p>
<p> Bez obzira na rezultat referenduma, u makedonskoj javnosti očekuje se da će vlast smoći snage i pristupiti reviziji novog zakona zbog velikog nezadovoljstva građana, jer u suprotnom može dovesti u pitanje svoj opstanak. Naime, prema anketama, u slučaju neuspjeha referenduma, 35 posto građana izašlo bi na prosvjede i zahtijevalo ostavku vlade. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Beograd definirao pozicije za pregovore o Kosovu </p>
<p>BEOGRAD</p>
<p> - Na sastanku najviših srbijanskih državnih dužnosnika o Kosovu u petak navečer koji je sazvao premijer Vojislav Koštunica, postignuta je suglasnost o tome da za sve razgovore o rješavanju situacije na Kosovu polazište budu Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 1244 i Plan Vlade Srbije o Kosovu te je zaključeno da u razgovorima o decentralizaciji Kosova koju taj Plan predviđa moraju punopravno sudjelovati predstavnici vlasti u Beogradu i Srba s Kosova, navedeno je u priopćenju nakon sastanka srbijanskog državnog vrha.</p>
<p> Na sastanku nije bio nazočan predsjednik Srbije Boris Tadić, koji je u petak bio u obilasku jedinica Vojske SCG i Žandarmerije MUP-a Srbije u Kopnenoj zoni sigurnosti, ali je tijekom posjeta izjavio da »u potpunosti podržava Plan Vlade Srbije o Kosovu« te da je osnovno provesti decentralizaciju na Kosovu, odnosno da tamo gdje su u većini, kosovski Srbi dobiju nadležnosti u području zdravstva, obrazovanja, zaštite jezika, sudstva na prvostupanjskoj razini i policije.</p>
<p> Potpredsjednik Vlade Srbije Miroljub Labus na sastanku je predložio organiziranje međunarodne konferencije o statusu Kosova, ali rasprave o tome nije bilo.</p>
<p>Na sastanku su, osim premijera Koštunice, potpredsjednika Vlade Miroljuba Labusa, sudjelovali i predsjednik Skupštine Srbije Predrag Marković, ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Vuk Drašković i predsjednik Koordinacijskog centra za Kosovo Nebojša Čović, te predsjednici svih zastupničkih klubova u Skupštini Srbije. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Slovenija osniva istraživačke timove za pregovore s Hrvatskom</p>
<p>LJUBLJANA</p>
<p> - Jedan od utjecajnih suradnika budućeg slovenskog premijera Janeza Janše najavio je osnivanje istraživačkih timova koji će raditi na otvorenim pitanjima s Hrvatskom, pri čemu osobito ističe okupljanje eksperata za područje međunarodnog prava radi razgraničenja na moru.</p>
<p> »Postavlja se pitanje onemogućuje li Hrvatska svjesno i planski Sloveniji izlaz na otvoreno more, što je u našem dugoročnom interesu, kako u povijesnom tako i u strateškom smislu«, rekao je u razgovoru za vodeći slovenski list Delo od subote Peter Jambrek, nekadašnji ustavni sudac i ministar unutarnjih poslova u tzv. Bajukovoj i Janšinoj prijelaznoj vladi koja je bila na vlasti pet mjeseci pred redovne parlamentarne izbore 2000. godine.</p>
<p> Šezdesetčetverogodišnji pravnik, jedna je najutjecajnijih osoba u Zboru za republiku, krugu intelektualaca i političara desnog centra koja je uoči ovogodišnjih parlamentarnih izbora promovirala interese stranaka koje su pobijedile na parlamentarnim izborima odranim 3. listopada ove godine.</p>
<p> Jambrek je rekao da je Zbor za republiku nedavno analizirao odnose s Hrvatskom i zaključio da je Slovenija na području eksperata u otvorenim pitanjima s Hrvatskom deficitarna, osobito kad je riječ o području međunarodnog prava, pa je potrebno oformiti ekspertne timove koji će raditi na tim pitanjima.</p>
<p> »Otvorena pitanja u našim odnosima s Hrvatskom sve su brojnija, aktualnija i jasnija, no mi jednostavno nemamo dovoljno razvijenu struku koja se zove međunarodno pravo«, rekao je Jambrek.</p>
<p> Po njegovoj ocjeni buduća vlada mora zato oformiti timove stručnjaka koji će raditi na otvorenim pitanjima kao što su granica, Ljubljanska banka, nuklearka Krško i druga.</p>
<p> »Sve to zahtijeva ozbiljna istraživanja, a ne samo povremeni angažman savjetnika«, ocijenio je Jambrek za Delo. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Najmanje 33 mrtvih u eksplozijama u Samarri </p>
<p>SAMARRA/FALLUJA</p>
<p> - Najmanje su 33 osobe poginule, a nekoliko je desetaka ranjeno u subotu ujutro u tri eksplozije automobila-bombi i napadima na tri policijske postaje u iračkom gradu Samarri, oko 125 kilometara sjeverno od Bagdada, priopćili su policijski i bolnički dužnosnici.</p>
<p>Prema izjavama bolničkih dužnosnika, više od 20 osoba poginulo u dvije eksplozije automobila-bombi ispred gradske vijećnice i obližnje policijske postaje u središtu grada. Policija je izvijestila da su izvedena i tri istodobna napada na tri policijske postaje u kojima su poginula četiri policajca, a 17 ih je ranjeno i 10 zarobljeno. Pola sata poslije eksplodirao je i treći automobil kojemu je cilj bio američki konvoj koji se pokušao probiti do mjesta prvih eksplozija.</p>
<p>Koalicijske snage nastavile su ofenzivu na području Falluje i Ramadija. Američko zrakoplovstvo je od petka poslijepodne izvelo četiri nova napada na položaje gerile zapadno od Bagdada, navodi se u vojnom priopćenju. Napadi su dio ofenzivnih operacija u tom području usmjerenih na uništenje utvrđenih položaja, položaja protuzračnog topništva i skrovišta oružja, prema priopćenju. Falluja i Ramadi su dva glavna uporišta antiameričke gerile. Više od polovice od 300.000 stanovnika grada je pobjeglo, prema procjenama. Sve ceste prema Falluji su zatvorene. Američka vojska je od 14. listopada suzila krug oko Falluje i tamo rasporedila tisuću vojnika koje podržavaju postrojbe iračke nacionalne garde.</p>
<p> Američka vojska je topništvom tijekom noći između petka i subote napala nekoliko položaja na kojima smatra da se skrivaju članovi gerile u Falluji. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="43">
<p>Prerano je razgovarati o nositelju izborne liste za lokalne izbore</p>
<p>U tekstu Nataše Zečević »U HNS-u počela borba za nositelje zagrebačke liste«, objavljenom u Vjesniku od 4. studenoga 2004., iznesen je niz netočnosti, za koje nije jasno jesu li rezultat nečije podvale ili jednostavno neinformiranosti.</p>
<p>S obzirom na to da su izbori tek za šest mjeseci, razumljivo je da je u ovome trenutku prerano voditi razgovore o nositelju izborne liste za lokalne izbore te su i u HNS-u tek otvoreni razgovori o predizbornim koalicijama, pa i o eventualnim stranačkim integracijama. O rezultatima tih razgovora, potpuno jasno, ovisit će i izbor nositelja stranačkih lista.</p>
<p>U zagrebačkom HNS-u, kao ni u središnjici stranke, o tome se u ovom trenutku ni na koji način ne razmišlja, niti razgovara, sve dok pregovori s potencijalnim partnerima ne budu okončani.</p>
<p>Također je potpuno nejasno zbog čega se u tekstu problematizira naručivanje istraživanja mišljenja javnosti ili, pak, angažiranje marketinške agencije za poboljšanje odnosa s javnošću, s obzirom na činjenicu da je riječ o najobičnijim sredstvima i aktivnostima kojima se koriste sve stranke.</p>
<p>Žao nam je što Vjesnik kao ozbiljne novine nije provjerio činjenice, te i ovom prilikom ponavljamo da je HNS svim novinarima uvijek na raspolaganju za sva pitanja radi točnog informiranja javnosti.</p>
<p>BORIS BLAŽEKOVIĆglasnogovornik HNS-a</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Uzalud vam trud trubači: Čuvajte Hrvati taj plamen svijeće, taj ste plamen vi upalili i znate zašto </p>
<p>Vijenci i cvijeće prelijepi su, ali ne moraju biti iskreni koliko jedna jedina upaljena svijeća. Pale ih djeca svojim ručicama i starci drhtavom rukom, ali vatrom srca.</p>
<p>U Domovinskom nam je ratu danas pokojni predsjednik, zabrinut i suznih očiju, poručio da upalimo svijeću na prozorima u spomen žrtvama i sudbini koja se bila nad nama nadvila. Palio je i on!</p>
<p>Nisam želio vjerovati da je bilo Hrvata koji su i u tim časovima gledali svoju korist. Ali sada znam. A znam i to da oni danas ledena srca promatraju svoj narod koji grca u siromaštvu, narod koji je za slobodu Hrvatske dao svoju djecu, svoje muževe i svoje zdravlje. I ne traži ništa doli Hrvatske u kojoj će moći preživjeti.</p>
<p>Taj narod puntara, seljaka, partizana, domobrana i branitelja u Domovinskom ratu, taj mali narod, ti mali skromni ljudi, što god bili, uvijek su jedno: Hrvati i katolici. Okretali su njih mnogi, okretali su se i oni, ali u njima je gorio uvijek isti žižak.</p>
<p>I zato, ma što mu govorili, Franjo je oltar na kojem pale tisuće svijeća i Križ je dio toga oltara! Ljudi navikli na strašitelje kimnut će im možda i glavom kao da su u pravu, ali Hrvatsku i Franju neće izdati. Stoljećima su ih stavljali na galge, krunili užarenim krunama, izgladnjivali ih, stavljali u kazamate, ali nikad nisu i nikad neće zatrti sjeme koje klija već trinaest stoljeća na ovom istom tlu. Stoga, uzalud vam trud trubači!</p>
<p>U svakoj upaljenoj svijeći čuči na stotine glasova za. Kolebanje je katkad kao i lelujanje plamička na svijeći, ali ne gasi se dok ima voska. A voska ima. Uostalom, zašto je nekom tko u Hrvatskoj želi živjeti toliko stalo da Hrvati postanu nešto drugo? Čuvajte Hrvati taj plamen svijeće. Taj ste plamen vi upalili i znate zašto. </p>
<p>Prof. dr. DUŠKO MILIČIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Tako je predsjednik Mesić otvorio Pandorinu kutiju povjerljivih dokumenata koji su procurili u javnost</p>
<p>Predsjednik Stjepan Mesić svako se malo pobrine da svojim intrigantnim izjavama uveseljava puk i skreće pozornost. Tako se opet pojavila trakavica s transkriptima, duhoviti komentari o traženju oca Jadranke Kosor, kao i ozbiljni komentari o idiličnim odnosima s Crnom Gorom. Nakon reakcija javnosti slijede u pravilu demantiji s Pantovčaka: em su to neistine, em je to istrgnuto iz konteksta, em je krivo interpretirano...</p>
<p>Da se samo osvrnem na transkripte. Kada je 2000. godine postao predsjednikom, Stjepan Mesić latio se prvih desetak dana zdušno detektivskoga posla da istražuje Tuđmanove transkripte, u čemu mu je pomagao Pukanić sa svojim Nacionalom. Motiv je bio isti kao i njegov dobrovoljni posjet Haagu: razobličiti Tuđmana i njegove makinacije. </p>
<p>Nažalost, tu je stradala i hrvatska politika koju je pokojni predsjednik vodio čitavo desetljeće. Tako je predsjednik Mesić otvorio Pandorinu kutiju povjerljivih dokumenata, koji su procurili u javnost, u domaće i strane obavještajne službe, u Haag. I zato se u očima međunarodne javnosti stvorio dojam da je obostrana krivnja Srbije i Hrvatske: iste velikodržavne ambicije, isti prljavi rat, masovna ubijanja, etničko čišćenje.</p>
<p>Kad bih bio jedan od brojnih Predsjednikovih savjetnika, savjetovao bih mu da se možda ugleda u Ivicu Račana. Bivši premijer svojedobno je otpustio članove Komisije za granice, i ne obavijestivši nikoga, niti se s kime konzultirajući, otišao je u Otočec i potpisao sporazum s Drnovšekom. Informacije o sporazumu bile su veoma šture: navodno je granica bila negdje i u podmorju, nije bilo govora o nekim ustupcima Sloveniji. Nakon burne reakcije Sabora i javnosti, sporazum nije prihvaćen.</p>
<p>Na Zapadu bi za takav gaf premijer trebao dati ostavku. Naprotiv! Premijer nije nikada obrazložio svoj postupak, niti je priznao pogrešku. I dalje se ponaša kao da je netko drugi to potpisao!</p>
<p> Na zidovima u kuhinjama naših baka obično je stajala mudra izreka: »Kuharice, manje zbori, da ti jelo ne pregori!« Dobar savjet!</p>
<p>Prof. dr. TUGOMIR ŠURINAZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Prosvjed protiv senzacionalističkog i neobjektivnog izvještavanja o presudi </p>
<p>U povodu pisanja dnevnih listova u Republici Hrvatskoj o izrečenoj nepravomoćnoj osuđujućoj uvjetnoj presudi gospođi Vesni Balenović Udruga hrvatskih sudaca, Ogranak Općinskog suda u Zagrebu prosvjeduje protiv takvog senzacionalističkog, neprofesionalnog i u svojoj biti neobjektivnog načina izvještavanja, gdje se samo na prvi pogled prenosi izjava Vesne Balenović i promatrača tog postupka, a u biti se nedopušteno komentira nepravomoćna sudska presuda i dovodi se u pitanje moralni i profesionalni integritet sudaca. </p>
<p>Takvim izvještavanjem novinari demonstriraju svoju neobjektivnost i nepoznavanje položaja sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj. </p>
<p>ZDRAVKO MAJEROVIĆsudac, predsjednik Upravnog odboraOgranka UHS-a Općinskog suda u Zagrebu</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="47">
<p>Garažu koristio 30-godišnji Brođanin</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Na izvanrednoj konferenciji za novinare održanoj u subotu, policija je demantirala Vjesnikovu neslužbenu informaciju objavljenu dan ranije, u kojoj je navedeno da je zaplijenjeno oko 300 kg marihuane, već je novinarima rečeno da se radi o 174 kilograma te droge. </p>
<p>Na konferenciji je također izviješćeno da je osim 23-godišnjeg mladića, kojega je policija u petak oko 19 sati legitimirala ispred garaže u kojoj je pronađena »trava«, u subotu ujutro priveden još jedan 30-godišnjak, koji je po svemu sudeći koristio garažu i koji je u subotu ujutro zatečen kako prilazi garaži.</p>
<p>Marihuana je otkrivena, rečeno je na policiji, kada je 23-godišnjak odbio odgovoriti na pitanja policajaca o tome što radi ispred garaže, a kroz odškrinuta vrata, policajci su ugledali pakete za koje su posumnjali da su ispunjeni drogom. Tada je zatražen nalog istražnog suca za pretragu garaže, koja je obavljena u subotu ujutro. </p>
<p>Garaža je u međuvremenu bila zapečaćena te su je čuvali policajci. Tijekom noći je i utvrđeno da je pravi vlasnik garaže iznajmio prostor navedenom 30-godišnjaku iz Slavonskog Broda. Kriminalistička obrada se nastavlja u ovome slučaju te se pretražuju stanovi dvojice osumnjičenika, a oni bi tijekom noći trebali biti prepraćeni istražnom sucu. </p>
<p>Kako je policija najavila, protiv njih će Županijskom državnom odvjetništvu biti podnesena kaznena prijava zbog udruživanja radi preprodaje opojnih droga što predstavlja najtežu kvalifikaciju za »dilanje« droge. Dvadesettrogodišnjak, za kojega je policija priopćila samo godište, a neslužbeno se doznaje da je riječ o Dinu J. P., već je ranije kažnjavan zbog posjedovanja manje količine droge, dok tridesetogodišnji Alen K. iz Slavonskog Broda nije ranije evidentiran. </p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Smrtno stradao u BMW-u</p>
<p>RAJIĆ</p>
<p> – U teškoj prometnoj nesreći u subotu oko 2.10 sati u Rajiću nedaleko Novske u Vukovarskoj ulici ispred kućnog broja 200 smrtno je stradao Ranko Kukrika (24) iz Jasenovca.</p>
<p>Do nesreće je došlo u trenutku kada je Ranko Kukrika vozeći automobil marke BMW 316 kutinskih registarskih oznaka, krećući se iz pravca Novske prema Novoj Gradiški, izlazeći iz blagog lijevog preglednog zavoja zbog neprilagođene brzine zahvatio zemljanu bankinu nakon čega je došlo do slijetanja s ceste i prevrtanja. </p>
<p>Iz smrskanog automobila novljanski vatrogasci Ranka Kukriku izvadili su tek pošto su hidrauličkim škarama razrezali krov. Nakon pružanja pomoći, unesrećeni je u teškom stanju vozilom Doma zdravlja Novske odvezen u novogradišku bolnicu gdje su liječnici konstatirali smrt. </p>
<p>Z. S.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Napao ženu i ukrao joj novčanik</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nepoznati razbojnik u petak oko 18.50 sati u Čikoševoj ulici u Maksimiru nasrnuo je na 53-godišnjakinju kojoj je oteo novčanik.</p>
<p>Razbojnik je, naime, ženi prišao s leđa i počeo je čupati za kosu, nakon čega joj je iz torbice uzeo novčanik u kojem je bilo oko 1000 kuna. Prema opisu koji je policiji dala opljačkana žena, riječ je o muškarcu starosti između 30 i 35 godina, srednje tjelesne građe i visine oko 180 centimetara. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Pucnjava u noćnom klubu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U noćnom klubu NN u sesvetskoj Ninskoj ulici u subotu pola sata iza ponoći izbila je tučnjava u kojoj su sudjelovala četvorica muškaraca. Tučnjava je prekinuta nakon što je jedan od sudionika ispalio hitac iz pištolja u zrak.</p>
<p>Prema navodima policije, tučnjavi je prethodila svađa, nakon čega je 30-godišnji sudionik fizičkog obračuna izvukao pištolj marke »astra« i ispalio jedan hitac. U međuvremenu je netko od gostiju pozvao policiju koja je uhitila sudionike, s tim da su dvojica prevezena u bolnicu radi lakših ozljeda koje su zadobili u tučnjavi. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Odbjegli Ristić nije u Korčuli</p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> – U potrazi za Milanom Ristićem, koji je prije nekoliko dana pobjegao iz Istražnog centra Županijskog suda u Zagrebu, pripadnici Interventne policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske u petak oko 16.40 sati izvršili su pretragu kuće u Korčuli. </p>
<p>Naime, temeljem naloga Istražnog centra Županijskog suda u Dubrovniku specijalci su uz pomoć policajaca PP Korčula pretražili obiteljsku kuću na Trgu braće Radića u Korčuli, koja je u vlasništvu K. S. (59). Pretraga je izvršena nakon što je MUP doznao da postoji mogućnost da se odbjegli Ristić krije u Korčuli, no bjegunac tom prilikom ipak nije pronađen. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="52">
<p>Lencu krediti za bivše HDZ-ove vlasti </p>
<p>Ako se Vrhovniku eventualno dokaže krivnja, mogao bi biti osuđen na šest mjeseci do pet godina zatvora. Upućeniji tvrde da, ako je i bilo nepravilnosti u poslovanju škvera, do početka istrage bilo je dovoljno vremena da se »počiste« eventualni kompromitirajući papiri </p>
<p>Nakon što je početkom prosinca 2003. proglašen stečaj riječkog brodogradilišta Viktor Lenac, mnogi su očekivali da će se djelomično ponoviti slučaj Riječke banke, odnosno da će biti pritvoren direktor i vlasnik Lenca Damir Vrhovnik, kao što se to prethodno dogodilo direktoru Riječke banke Ivanu Štokiću. </p>
<p>No, ništa od Vrhovnikova pritvora ni tada, a ni danas. U međuvremenu, u Lencu je u kolovozu 2003. započela policijska istraga, koja je završena u veljači ove godine. Pri kraju te istrage Vrhovnik je bio pozvan na obavjesni razgovor u riječku policijsku uprave, vezano uz kupnju doka 11, te da razjasni kako je donosio poslovne odluke. Ni nakon toga nije pritvoren. Neki su tvrdili da je samo pitanje političkog trenutka kad će Vrhovnik »iza rešetaka«, dok su drugi uvjeravali da upravo politici, zapravo dijelu državnog vrha, uključujući lijeve i desne, nije cilj da Vrhovnik bude u pritvoru. Jer, privatizacija Lenca provedena je za prve vladavine HDZ-a, a gradnja novog brodogradilišta u Martinšćici protekla je za vrijeme koalicijske vlade koju je vodio SDP. </p>
<p>Nedavno osnovano saborsko povjerenstvo za istraživanje okolnosti pod kojima su davana jamstva Lencu na čudu je u koji dio Vrhovnikova poslovanja uopće taknuti kad je državna revizija još u svibnju objavila izvješće da se državna sredstva u Martinšćici nisu nenamjenski trošila.</p>
<p> Upućeniji kažu da ako je i bilo nepravilnosti u poslovanju Lenca, do početka istrage bilo je dovoljno vremena da se »počiste« eventualni kompromitirajući papiri. Prema pričama nekih radnika, bivši direktor je u to vrijeme viđen u nekoliko navrata kako navečer dolazi, a ujutro odlazi iz Lenca. Nakon što je osnovano povjerenstvo, Vrhovnik nam je rekao kako se on smatra loptom u utakmici između dviju političkih momčadi. </p>
<p>Kad je prije nepun tjedan riječka policija podnijela kaznenu prijavu protiv bivšeg direktora škvera u Martinšćici »zbog nesavjesnog poslovanja«, odnosno zbog donošenja neracionalnih poslovnih odluka, njega to nije posebno iznenadilo. </p>
<p>Vrhovnik naglašava i kako bi on odavno bio u pritvoru da je istraga utvrdila nepravilnosti u njegovu vođenju Lenca. Štoviše, kaže i kako jedva čeka da mu počne suđenje zbog tog »nesavjesnog poslovanja«. </p>
<p>Inače, kad se pokrene sudski postupak, trebao bi prestati rad saborskog povjerenstva o slučaju Lenac. Ako mu se eventualno dokaže krivnja, Vrhovnik bi mogao biti osuđen na kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora. </p>
<p>Na temelju kaznene prijave Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci moglo bi vrlo brzo podići optužnicu, odnosno pokrenuti sudski postupak, a moguće je i da zatraži dodatnu istragu, što bi onda moglo poprilično razvući slučaj. Budući da Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, koje je kaznenu prijavu proslijedilo Općinskom odvjetništvu, još nije zatvorilo »slučaj Lenac - Vrhovnik«, moglo bi se dogoditi da protiv bivšeg čelnika škvera u Martinšćici bude podnesena još koja kaznena prijava. </p>
<p>Kad je počela istraga o Vrhovnikovu vođenju Lenca, odnosno o kupnji doka 11, a zatim i gradnji broda »Kraka« za danski Alcatel, vjerovalo se, ili su možda to mnogi više priželjkivali, da bi se čelnika brodogradilišta moglo teretiti za zloporabu položaja. Takva optužba mogla bi ga odvesti u pritvor, dok se zbog »nesavjesnog poslovanja« ne ide iza rešetaka.</p>
<p>Priznata potraživanja Lenčevih vjerovnika iznose 1,4 milijarde kuna, od čega je oko 500 milijuna kuna državnih garancija tom prvom velikom privatnom brodogradilištu u Hrvata. </p>
<p> Dobar dio kredita u drugoj polovici devedesetih godina dobiven je davanjem pod hipoteku pomorskog dobra u Martinšćici?! Kako je takvo što bilo moguće, možda će na sudu imati prilike objasniti dužnosnici iz bivše HDZ-ove vlade koji su to dopustili. </p>
<p> Zanimljivo je da je Lenac za prve HDZ-ove vladavine bio SDP-ov financijski bastion u koji, valjda prema dogovoru, tadašnja vlast nije dirala. Naime, pod njom je taj škver i privatiziran 1993. kad je u tvrtku ušao talijanski kapital. </p>
<p>Tada je Lenac bio u talijanskom vlasništvu, a Giancarllo Zachello, koji je ujedno bio prvi čovjek konkurentskog talijanskog remontnog brodogradilišta »Arsenale Venezia«, bio je i na čelu škvera u Martinšćici. </p>
<p>U to vrijeme govorilo se da bi, po uzoru na Lenac, trebalo privatizirati i ostalih pet velikih hrvatskih brodogradilišta. Vrhovnik je svojedobno bio proglašen i hrvatskim menadžerom godine, a kad je na vlast došao SDP i njegovi bliski prijatelji Ivica Račan i Slavko Linić, u Martinšćici je započela gradnja novog brodogradilišta. </p>
<p>Na nemilosrdnom svjetskom tržištu remonta brodova sve je teže opstati, a gradnja svakog novog broda donosi najmanje 20 do 40 milijuna dolara, što je daleko unosnije, posebice ako se političkim vezama mogu osigurati poslovi.</p>
<p> Vrhovnik još nije imao ni brodogradilište, ni potrebnu opremu niti kadrove, a već je u knjizi narudžbi imao nekoliko trajekata za domaće brodare. </p>
<p>Preinvestiranje je Lenac odvelo u propast, a sve je krenulo nizbrdo raskidom ugovora s danskim Alcatelom za koji je građena »Kraka«. Taj je posao bio vrijedan oko 30 milijuna dolara.</p>
<p>Uslijedila je kupnja doka 11 za oko tri milijuna dolara, u čije je preuređenje utrošeno još deset puta toliko, ali on ni dan-danas ne radi. Prema Vrhovniku, ulaganje u taj dok nije bilo promašeno i on bi danas donosio novac da ga se u potpunosti osposobilo, odnosno da je osigurano još otprilike četiri milijuna dolara. </p>
<p>Za taj dok kupac iz Turske trenutačno nudi 10 milijuna eura, a od njegove prodaje namirili bi se razlučni vjerovnici (oni koji mogu prvi naplatiti potraživanja).</p>
<p> Upravo je podjela novca od prodaje Lenčevih nekretnina glavni problem oko kojeg se ne mogu dogovoriti banke-vjerovnici, a time se ne može završiti stečajni postupak. </p>
<p>Takvo stanje gura Lenac u likvidaciju pa preostalih 550 radnika poručuje da će opet u štrajk ne bi li tako natjerali vjerovnike da se napokon očituju o sudbini tog škvera. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Vina i za britansku kraljicu </p>
<p>»Iločki podrumi« proizvedu oko četiri milijuna litara vina na godinu, a željeli bi udvostručiti proizvodnju. Predsjednik Uprave Ivan Juroš podsjeća da se do 1991. proizvodilo 14 milijuna litara vina godišnje. Uz najkvalitetnija bijela vina, sve se više sade i sorte frankovke i crnog pinota. Još su Rimljani na obroncima Fruške gore uzgajali vinovu lozu</p>
<p>Krov Zapadnoga Srijema, kako vinogradari i žitelji Iloka nazivaju Principovac, mjesto je brojnih vinograda u vlasništvu tvrtke »Iločki podrumi«, s kojih nastaju najbolja bijela vina u Hrvatskoj. Ti vinogradi za koje kao da svakodnevno brine sam bog Bakho, plijene pažnju ne samo hrvatskih vinogradara i vinara. </p>
<p>Ilok, najistočniji hrvatski grad, kulturno je, administrativno i gospodarsko središte Zapadnog Srijema, smješten na zapadnim obroncima Fruške gore, na području izuzetno pogodnom za uzgoj vinove loze. Specifični geografski i klimatski uvjeti čine srijemsko vinogorje najznačajnijim u kontinentalnoj Hrvatskoj za proizvodnju vrhunskih vina prepoznatljivog okusa. Ta su vina priznata i višestruko nagrađena i u Hrvatskoj, i diljem Europe.</p>
<p>Još u rimsko doba na obroncima Fruške gore uzgajala se vinova loza. Već je rimski car Prob potvrdio područje Iloka kao najvažnije za uzgoj loze i proizvodnju vina.</p>
<p>U burnom srednjem vijeku, u obrani Iloka od prodora turske vojske sudjeluje i Ivan Kapistran, franjevac, svetac koji je umro i pokopan u Iloku 1456. godine. Nakon oslobođenja Srijema od turske okupacije papa Inocent XI. dao je Ilok i okolno područje na upravljanje talijanskoj obitelji Odescalchi, koja je podigla visokosortne vinograde, modernizirala podrum i uvela novost u prometu vinom prodajući ga prvi put u Europi u bocama.</p>
<p>Iločki traminac prvi put je poslužen na engleskom dvoru u 19. stoljeća, a vino je služeno na krunidbi kraljice Elizabete I. i izloženo u kraljičinoj zbirci vina.</p>
<p>Predsjednik Uprave »Iločkih podruma« Ivan Juroš, duhovit i gostoljubiv domaćin, kaže da proizvode između tri i pol i četiri milijuna litara vina na godinu, a cilj je postići osam do deset milijuna litara. Podsjeća da se do 1991. proizvodilo 14 milijuna litara vina godišnje. Lani je zasađeno 100 hektara vinograda, a dogodine je u planu još 25 hektara. </p>
<p>»Iločki podrumi« izvoze vina u šest europskih zemalja, a glavni im je cilj pronaći dugoročnog partnera. Mnogi se hvale kad izvezu pet ili deset kartona vina, no prava je narudžba 300.000 butelja godišnje, što je stigla iz Švedske, uz uvjet da se takve isporuke jamče u sljedećih pet do deset godina. U iločkoj tvrtki ističu da se ne žele natjecati s onima koji vino kupuju od zemalja u tranziciji pa ga onda dalje prodaju po bezobrazno niskim cijenama. </p>
<p>Plan je za dvije do tri godine proizvesti oko osam milijuna litara godišnje, a ulagati će se u tehnološki razvoj te nabaviti nove drvene bačve. U tvrtki žele potaknuti i tridesetak malih proizvođača vina u tom kraju da povećaju proizvodnju. </p>
<p>»Iločki podrumi« imaju udjel od oko sedam posto na domaćem tržištu. Tvrtka je cijelo vrijeme ostala na svojim nogama do privatizacije, a vlasnik joj je Reto iz Zagreba.</p>
<p>U vrijeme Domovinskog rata i srpske okupacije dio zemljišta zarastao je u šumu. Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, zaposlenici »Iločkih podruma« iskrčili su više od 400 hektara šuma.</p>
<p>Najstarija vina datiraju iz 1947. Berbe iz 1982. također su pažljivo složene u starom podrumu u kojem su temperature zraka između 10 i 15 Celzijevih stupnjeva kako bi vino ostalo u najbolje stanju. Kucanje u bačve nije preporučljivo, što mnogi rade, našalio se Juroš, jer se može uzburkati vinski talog na dnu bačve. </p>
<p>No, istaknuo je da je stari Iločki podrum jedini iz Hrvatske ucrtan u europski vinski put. </p>
<p>U tom području uzgajaju se najkvalitetnija bijela vina u Hrvatskoj, no okreću se i proizvodnji kvalitetnih crnih vina kao što su frankovka i crni pinot. Planiraju, naime, da od ukupne proizvodnje četvrtina vina bude crne sorte. Cijena vina prilagođena je građanima s prosječnim primanjima, onima koji smatraju da je vino sastavni dio jela. </p>
<p>Ivan Smirčić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Na plantažama uz Neretvu više od 40.000 tona mandarina</p>
<p>PLOČE</p>
<p> - Stanovnici u dolini Neretve ne pamte toliki urod mandarina na svojim plantažama kao ove godine. Također ne pamte ni tako nisku cijenu tom agrumskom voću. Ističe kako će ove godine ubrati i više od rekordnih 40.000 tona tog zlatnog voća, te da će biti otkupljeni svi tržišni viškovi. Naime, mandarine se naveliko otkupljuju po najnižim cijenama od 2 kune za kilogram u što je uračunata i državna subvencija od 40 lipa. Državni poticaji za proizvodnju mandarina, kao izravna potpora proizvođačima, ove je godine povećana za 25 posto. Problem je, međutim, u tome što svi proizvođači mandarina u neretvanskoj dolini ipak nisu bili upoznati o toj državnoj financijskoj potpori. Za investicijsku potporu mandarinama ove je godine iz državnog proračuna bilo osigurano čak 120 milijuna kuna. Ali, taj je iznos rebalansom smanjen na 83 milijuna kuna, jer navodno nije bilo dovoljno zahtjeva. Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva još pozivaju zainteresirane proizvođače mandarina da što prije podnesu svoje zahtjeve, iako je rok prošao. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Bajić: Ispitujemo slučaj Imostroj </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić potvrdio je u subotu da Državno odvjetništvo ispituje zakonitost postupka stečaja tvrtke Imostroj slijedom navoda u tisku i zahtjeva ministra vanjskih poslova Miomira Žužula. </p>
<p> »Potvrđujem da Državno odvjetništvo provodi izvide i provjerava tvrdnje iz dnevnog tiska o navodnim nezakonitostima Miomira Žužula u slučaju tvrtke Imostroj u stečaju, odnosno slučaja tvrtke MTS d.o.o. Zagreb«, izjavio je državni odvjetnik Mladen Bajić. </p>
<p> »Radi provjere novinskih napisa angažirano je i Županijsko državno odvjetništvo u Splitu da provjeri sve okolnosti pod kojima se provodi stečaj Imostroja i pod kojima je kupljena imovina Imostroja od strane tvrtke Karin Univerzal Inženjering d.o.o. S tim u vezi naglašavam da je u međuvremenu Državno odvjetništvo, 4. studenoga, dobilo i pismo Miomira Žužula u kojem on traži da sukladno našim ovlastima provedemo sve zakonske radnje kako bi se utvrdilo postoje li u njegovom postupanju i postupanju njegove supruge bilo kakve nezakonitosti«, kaže se u izjavi. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="56">
<p>Pola godine za magnetsku rezonancu</p>
<p>Oprema za dijalizu u Općoj bolnici Sveti Duh donedavno je bila toliko kritična da je ugrožavala pacijente na dijalizi / U Kliničkom bolničkom centru Zagreb kvar na magnetskoj rezonanci prouzročio je čekanje od 45 dana za takvu pretragu / U Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica najveće gužve vladaju za neurološke pretrage, dok se u KB Merkur za kardiološki pregled može dobiti termin tek krajem travnja sljedeće godine. </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Uzrečica »strpljen-spašen« mogla bi se lako primijeniti na sve naše bolnice. Jer, mnogi pacijenti kojima su potrebni specijalistički pregledi moraju se naoružati strpljenjem kako bi očuvali svoje zdravlje. Višemjesečna čekanja tiču se, između ostalog, kardioloških pregleda, mamografa, snimanja glave, kao i svih vrsta ultrazvučnih pregleda. U posljednje vrijeme sve je popularniji i sofisticirani uređaj magnetska rezonanca. </p>
<p>Uzrok dugotrajnog čekanja, prema mišljenju mnogih liječnika, leži u staroj medicinskoj opremi koja se, stoga, često i kvari. </p>
<p>Primjerice, oprema za dijalizu u Općoj bolnici Sveti Duh sve donedavno bila je toliko kritična da je ugrožavala pacijente na dijalizi. U Kliničkom bolničkom centru Zagreb kvar na magnetskoj rezonanci prouzročio je čekanje od 45 dana za takvu pretragu. Zanimljivo je da se u toj ustanovi čeka dva mjeseca za ultrazvučnu pretragu koja se zapravo može obaviti u bilo kojoj drugoj medicinskoj ustanovi. U Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica najveće gužve vladaju za neurološke pretrage, dok se u KB Merkur za kardiološki pregled može dobiti termin tek krajem travnja sljedeće godine. </p>
<p>U KBC Rijeka nedostatak novca i nedovoljno uposlenika razlog su dugom čekanju. Čak pola godine čeka se na magnetsku rezonancu. Nedovoljno educirano osoblje razlog je, pak, višemjesečnog čekanja na pregled dojki ultrazvukom u OB Zadar. U OB Pula na kardiološki pregled čeka se tri mjeseca, a na holter (uređaj kojim se 24 sata prati rad srca) – osam mjeseci. U KB Osijek na operaciju žuči mora se čekati dva mjeseca. Pola godine za posjet okulisti treba izdvojiti u KB Split. Na ugradnju umjetnih zglobova u OB Varaždin mora se čekati – godinu dana. U OB Šibenik lakše podnose čekanja od mjesec dana na dijagnostičke postupke, nego neljubaznost na šalterima. Prošle godine u OB Bjelovar nije bilo lista čekanja, zbog čega je ova ustanova premašila svoj limit za 20 posto. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Hrvatski vozači preuzeli tijelo ubijenog Burazovića</p>
<p>ZAGREB/MOSUL</p>
<p> – U subotu, oko 11 sati po hrvatskom vremenu, Vjesnikov pouzdan izvor iz Mosula javio nam je da su hrvatski vozači, nakon silnih, gotovo nevjerojatnih peripetija i administrativnih zavrzlama, napokon iz Instituta za forenziku preuzeli tijelo svoga kolege Dalibora Burazovića, što su ga prije točno dva tjedna, u subotu 23. listopada, za upravljačem njegova kamiona, s tri metka iz kalašnjikova, ubili irački pobunjenici. »Da, iako je bilo znatnih birokratskih problema, vaši su sunarodnjaci ipak dobili vozačevo tijelo. Evo, i sâm sam ih vidio, maloprije su ga prebacili u vozilo i krenuli prema izlazu iz Mosula«, potvrdio nam je naš izvor.</p>
<p>A tek nekoliko sati ranije činilo se da od primopredaje, već peti dan zaredom, neće biti ništa te da slijedi – nova odgoda. Oko 8 sati, kad nam se iz Mosula prvi put javio naš suradnik koji je hrvatske vozače čekao kod bolnice, saznali smo da bolnički dužnosnici ne kane predati tijelo jer da, navodno još nemaju suglasnost Ministarstva zdravstva u Bagdadu. Štoviše, pouzdano smo saznali kako su najozbiljnije razmatrali ideju da Burazovićevo tijelo najprije prevezu u Bagdad, a tek onda u Hrvatsku!</p>
<p>Vjesnikovu je suradniku to osobno kazao šef Instituta dr. Rabee Yassin Al-Khallel. No, odmah je dodao i da mu je, ako je u pitanju nesporazum, potreban tek »jedan jedini poziv iz Bagdada« pa da našim vozačima ipak preda tijelo. Vinko Ljubičić, voditelj radne skupine Ministarstva vanjskih poslova zadužene za zbivanja u Iraku, ubrzo nam je potvrdio da su se primopredaji dogovorenoj za subotu, unatoč obećanju iračkog ministra zdravstva, opet ispriječile neočekivane birokratske prepreke.</p>
<p>Istoga su časa stoga iznova počeli – »zvoniti telefoni«. Najprije su naši vozači koji su već stigli u Mosul – jedan nam se od njih čak i osobno javio na telefon Instituta – od tamošnjeg osoblja zatražili da što prije kontaktiraju svoje nadređene u Bagdadu. U istome su smjeru, ali iz Zagreba, krenuli i diplomatski pozivi državnog tajnika u MVP-u Gordana Bakote, kao i veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj, dok je Vjesnikov suradnik na licu mjesta, u Mosulu, također nastojao objasniti mjerodavnima da je posrijedi nesporazum. Pridužio im se i potpisani novinar koji je, tražeći dr. Shakira Al-A'enachija iz Ministarstva, tijekom jutra »okrenuo« desetak brojeva diljem Iraka.</p>
<p>A onda je, gotovo iznenada, iz Bagdada stigla priželjkivana suglasnost. Budući da su mrtvozornici već prije nekoliko dana nabavili lijes i pripremili tijelo, napokon je sve bilo spremno za povratak u Hrvatsku.</p>
<p>Hrvatskim su vozačima, predvođenim Zdenkom Bogovićem iz Velike Gorice, po preuzimanju tijela trebala gotovo tri sata da, uz posebnu pratnju američke vojske, izađu iz turbulentnoga Mosula i konačno, preko Turske, krenu put Hrvatske. O dramatičnosti atmosfere u kojoj se sve zbivalo, svjedoči i činjenica da je naočigled hrabroga Bogovića, kojemu je to bio već treći posjet Mosulu, samo 50-ak metara od njega jedna osoba ubijena.</p>
<p>Po prelasku tursko-iračke granice kod gradića Zakhoa, posmrtne ostatke Dalibora Burazovića preuzeli su diplomatski predstavnici RH i pogrebni prijevoznik iz Osijeka Eno Zjakić. U Hrvatskoj bi se, kako doznajemo, Zjakić trebao pojaviti možda već u nedjelju navečer, što je za Burazovićevu obitelj, unatoč potresnoj priči sa smrtnim ishodom, na kraju svega ipak svojevrstan sretan završetak.</p>
<p>Podsjetimo, naime, kako je neko vrijeme postojala čak i bojazan da bi Iračani njegovo tijelo mogli zakopati u nekoj od masovnih grobnica. U tom bi slučaju, zajedno s njime, pod zemljom završila i posljednja šansa da Burazovićeva obitelj ipak dobije posmrtne ostatke svoga Dalibora i osigura mu dostojan pogreb. A da se to uistinu i dogodi, pobrinulo se Ministarstvo vanjskih poslova koje je diplomatskom notom zatražilo od Ministarstava vanjskih poslova Bugarske te Srbije i Crne Gore nesmetan prijevoz preko njihovog teritorija.</p>
<p>Dalibor Burazović poginuo je 23. listopada, oko 11,35 sati ujutro po iračkom vremenu, kada su, u Mosulu, njegovom i kamionima još nekolicine vozača put prepriječili irački pobunjenici. Iskočivši iz vozila, zapucali su po nesretnim vozačima te pritom ubili dvojicu Turčina i našeg Dalibora kojega su pogodila tri metka - jedan u prsa, drugi u trbuh, a treći u noge. </p>
<p>U svoju se domovinu Dalibor, eto, vraća u lijesu. Ostaje nam samo nadati se da ovakvih »specijalnih prijevoza« više neće biti. </p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Podržana Mesićeva kandidatura</p>
<p>Predstavljen sporazum o zajedničkom nastupu SDP-a i HSS-a na lokalnim izborima u sklopu kojega je najavljeno partnerstvo s drugim strankama, ponajprije HNS-om</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vodstvo SDP-a podržalo je u subotu na sjednici Glavnog odbora kandidaturu Stjepana Mesića te pozvalo članove i birače SDP-a da glasuju za njega na predstojećim predsjedničkim izborima. Na konferenciji za novinare predstavljen je i sporazum o zajedničkom nastupu SDP-a i HSS-a na lokalnim izborima u sklopu kojega je najavljeno partnerstvo s drugim strankama, ponajprije HNS-om. </p>
<p>»Kandidaturu predsjednika Mesića podržavamo jer smo s njime u vrijeme trećesiječanjske vlasti uspješno surađivali na demokratskom, pravnom i gospodarskom razvoju Hrvatske te transformaciji političkog sustava iz polupredsjedničkog u sustav parlamentarne demokracije, a predsjednik Mesić snažno je doprinio i međunarodnoj afirmaciji Hrvatske, koja je omogućila korištenje inozemne akumulacije za krupne razvojne infrastrukturne projekte«, rekao je predsjednik SDP-a Ivica Račan. Račan je naglasio i da »Mesić možda nije tako ozbiljan kao što su to autokrati, duhovit je a iako ponekad pretjeruje, što mu neki uzimaju za zlo, građani ga doživljavaju kao bliskog čovjeka«.</p>
<p>Iako su radne skupine SDP-a i HSS-a potpisale temeljni sporazum o koaliranju za lokalne izbore, konačni dogovor još nije postignut u Zagrebačkoj, Krapinsko-zagorskoj te Brodsko-posavskoj županiji, priznao je Račan. Ako se u sljedećih nekoliko dana problemi ne riješe dogovorom, o omjeru i pozicijama na listi kandidata dviju stranaka odlučit će ankete. Prije slaganja lista stranke će dogovoriti kriterije za imenovanje kandidata a razmotrit će i prigovore druge stranke na nekog od svojih kandidata. </p>
<p>Naglasivši da to »nije koalicija protiv aktualne vlasti nego koalicija za boljitak Hrvatske«, Račan je najavio i koaliranje na parlamentarnim izborima: »Jasno je da će se dobra koalicija s lokalnih izbora, koja je izvukla pouke iz grešaka u prošlom mandatu, biti u stanju produžiti se i na parlamentarne izbore«. </p>
<p>Na upit novinara Račan je decidirano odgovorio da je lažan napis o njegovoj političkoj trgovini s premijerom Sanaderom. »Premijer i ja smo dosta dugo razgovarali ali nije bilo govora o koaliranju, pa ni u Zagrebu, a ni o Željki Antunović kao predsjednici Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa«. </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Mesić s oporbom priprema novu strategiju u kampanji </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nakon što se u petak navečer susreo s čelnicima triju najjačih stranaka koje ga podržavaju kao predsjedničkog kandidata - Vesnom Pusić, Ivicom Rračanom i Zlatkom Tomčićem - predsjednik Mesić u subotu je najavio novu strategiju u kampanji. »Htio sam do kraja presonalizirati izbore, međutim, dogodilo se nešto što nisam očekivao pa sada moram mijenjati strategiju. HDZ je kandidirao svoju kandidatkinju, no sada čujem izjave poput onih - mi ćemo pobijediti, HDZ će pobijediti, ne bojimo se Mesića... Ako na drugoj strani nemam samo protukandidata nego imam i Vladu i premijera i čitav HDZ, jasno je da ne mogu nastupati s nedefiniranom grupom građana«, poručio je predsjednik Mesić u pauzi druženja s građanima na Pantovčaku. Ne vidi, kako je rekao, ni jedan razlog da ga se itko u ovoj zemlji boji, ali je očito, dodao je, da »postoji bojazan polarizacije« na drugoj strani. </p>
<p>»Želio sam personalizirane izbore ali je očito da su interesi na drugoj strani drukčiji«, smatra Predsjednik. Stoga će združena oporba sedam stranaka, među kojima su SDP, HNS, HSS, IDS, PGS, SBHS, podržati njegovu kandiaturu. Pridužit će im se i razne udruge, regionalne stranke s kojima odsad predsjednik slaže izbornu strategiju i priprema se za izbore. Kako, nije želio detaljnije otkriti. No, očito je da će mu spomenute stranke, osim logističke pomoći na terenu, sada i politički »štititi leđa« kao HDZ i Vlada svojoj kandidatkinji Jadranki Kosor.</p>
<p> Na novinarski upit prokomentirao je i navodne financijske malverzacije u aferi Žužul i moguće štete zbog toga po Hrvatsku. Ako Hrvatska zauzima visoko mjesto u rangiranju zemalja u kojima postoji mito i korupcija, sasvim je jasno da mora poduzimati sve da se taj rejting spusti, poručio je šef države. U konkretnom slučaju ministra Žužula koji već danima puni medije predsjednik se nije želio upuštati u arbitriranje ni konačnu ocjenu. Vanjskopolitički ministar poslao mu je pismo u kojem detaljno objašnjava sve u vezi s firmom njegove supruge. No predsjednik, kako je rekao, čuje i čita priče koje dolaze s drugih strana. Prosuđuje stoga da najprije treba utvrditi činjenice i na temelju njih donositi odluke, a takve ocjene prepušta premijeru. </p>
<p>Ipak, dodao je, čim se radi o financijskim malverzacijama, pa makar i nepotvrđenim, to uvijek šteti Hrvatskoj. Ako se pak pokažu točnim bilo bi to za Hrvatsku »jako štetno«. Međutim, predsjednik smatra da je šteta manja ako pravna država funkcionira i ako se zakoni primjenjuju na sve jednako. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Đurđa Adlešić predsjednička je kandidatkinja HSLS-a</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Đurđa Adlešić bit će kandidatkinja HSLS-a za predsjednicu Republike, odlučilo je u subotu tajnim glasanjem Veliko vijeće stranke. Četrdesetčetverogodišnja potpredsjednica Hrvatskog sabora i HSLS-a i gradonačelnica Bjelovara nakon HDZ-ove kandidatkinje Jadranke Kosor druga je žena koja je za sada ušla u predsjedničku utrku, a slogan će joj biti »Pr(a)vi izbor za cijelu Hrvatsku«, čime se osim na njene kvalitete aludira i na to da će zbog svog prezimena vjerojatno biti prva na glasačkim listićima. Đurđa Adlešić novinarima je najavila da će za desetak dana predstaviti svoj predizborni program i najuži tim suradnika. </p>
<p>»Na izbore ne izlazim zato da bi spašavala stranku nego da bi ponudila drugačiji koncept utemeljen na građansko-liberalnim načelima na koje se ne poziva nijedan kandidat. Neću voditi populističku kampanju i baviti se protukandidatima, no spremna sam na udarce i uzvraćat ću na njih ako treba«, rekla je Đurđa Adlešić. </p>
<p>Predsjednik HSLS-a Ivan Čehok rekao je da od nje očekuju ulazak u drugi krug u kojem onda može pobijediti. »Imamo kandidatkinju koja shvaća da temeljna zadaća predsjednika nije piti kavu s građanima nego s predsjednicima drugih država i na međunarodnim konferencijama. Zbog svog dosadašnjeg iskustva u Bjelovaru, HSLS-u i Saboru Đurđa Adlešić je kandidatkinja koja budi nadu da možemo imati predsjednicu s inicijativama i na području unutarnje politike. Građanima kojima je stalo do liberalnih i građanskih vrijednosti želimo poručiti da razmisle kakvu Hrvatsku žele. Treba nam Hrvatska u kojoj će biti zaposlenost, koja će biti okrenuta mekšim temama o kojima ovisi naša budućnost, poput zdravstvene, radne i egzistencijalne sigurnosti, obrazovanja i znanosti, a bez vraćanja u prošlost«, kazao je Čehok. Govoreći o iskustvu i karijeri Đurđe Adlešić, istaknuo je njeno vođenje Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost od 2000. do sredine 2002. jer je kontaktima s građanima pokušala vratiti njihovo povjerenje u pravnu državu i jer tada nije bilo problema u nadzoru tajnih službi.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20041107].
|
