NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040704].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 173458 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>04.07.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Oporba prigovara da Sabor malo radi jer želi većini diktirati prioritete</p>
<p>O OPORBI U SABORU: Potpuno je legitimno pravo opozicije da nastoji parlament koristiti kao jedno od svojih najjačih oružja, kako bi njezino viđenje politike dobilo prevagu. No, opozicija će to uvijek zamaskirati prigovorima da parlament dovoljno ne zasjeda / O SVOJOJ PREDSJEDNIČKOJ FUNKCIJI: Posao nije jednostavan. Često treba uvjeravati naše kolege iz stranaka koje nas podupiru da je to to, da je to u funkciji sporazuma kojeg smo sklopili. Taj rad je nevidljiv, ali vrlo složen / O POLA GODINE VLASTI HDZ-a: Mislim da smo uspjeli. Ključna politička aktivnost bila je vezana za promjenu pretpostavki bitnih za prepoznavanje Hrvatske u svijetu. Trebalo je promijeniti kopernikanskim zaokretom političku situaciju u Hrvatskoj, da bi Europa i svijet mogli spoznati jednu drugačiju Hrvatsku / O PROSVJEDIMA ZBOG OSUDE NORCA: To nije nikakva usluga Mirku Norcu. Hrvatski sudovi su donijeli svoje odluke i pitam se tko i protiv koga može demonstrirati / O KĆERINOJ KANDIDATURI ZA SUCA: Ona radi na mjestu savjetnika u osječkom sudu. Budući da je stekla uvjete, natjecala se i za mjesto suca. Nisam nikad ni pomislio razgovarati s nekim o njezinoj kandidaturi i smatram da je sasvim prirodno što je izabran raniji sudac tog suda s iskustvom. Da je kojim slučajem prošla, onda bi se vjerojatno pisalo da sam ja nešto utjecao</p>
<p>Uoči posljednje saborske sjednice prije ljetne stanke predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks govori za Vjesnik o želji oporbe da u parlamentu diktira tempo rada, maskirajući to tezama da Sabor premalo radi. Unatoč tim kritikama Šeks ističe da će Sabor do 15. srpnja uspjeti raspraviti sve zakonske prijedloge koji su upućeni u proceduru, te da vjerojatno neće biti potrebe za održavanjem izvanredne sjednice. Jesensko zasjedanje predsjednik Sabora najavljuje za sredinu rujna, a tada će, kaže, zakonodavna aktivnost sigurno biti intenzivirana. </p>
<p> • Hoće li Sabor zbog kritika da malo radi na jesen intenzivirati rad ili za to, prema Vašem mišljenju, nema potrebe?</p>
<p>– Ovaj saziv Sabora je dosad radio racionalnim tempom raspravljajući one teme i zakonske projekte koje je vladajuća koalicija označavala kao svoje prioritete. Ne postoji niti jedan moderni parlament u kojem tempo, dinamiku i redoslijed prioriteta određuje opozicija. Stoga se korijen i motivacija prigovora o smanjenom intenzitetu Sabora treba promatrati s gledišta da ti prigovori, koji su pronašli i određenu medijsku rezonancu, zapravo imaju skrivenu motivaciju. Nije bit prigovora oporbe da bi Sabor trebao više raditi, nego želja da se diktira prioritetima i da se oduzme legitimno pravo vladajućoj većini koja određuje te prioritete. Potpuno je legitimno pravo opozicije da nastoji parlament koristiti kao jedno od svojih najjačih oružja, kako bi njezino viđenje politike dobilo prevagu. Ali svaka opozicija će to uvijek zamaskirati ovakvim prigovorima – parlament dovoljno ne zasjeda. Time u javnosti pokušavaju stvoriti percepciju da je Vlada pasivna i ne radi dovoljno. To je klasična politička, potpuno uobičajena zamjena teza. Svaka Vlada procjenjuje kad je s njezinog političkog stajališta pogodno vrijeme da se, moguće i potpuno sadržajno isti zakonski prijedlozi kao i oni oporbe, rasprave. Vrijednosna procjena političkog tajminga pripada poziciji i to je vječni ključ nesporazuma u našoj demokraciji, mladoj i još nedovoljno zreloj.</p>
<p> • Znači ne stoje prigovori da Vlada prepisuje oporbene prijedloge?</p>
<p>– Ne prepisuje. U programu vladajućeg HDZ-a i u programima opozicijskih stranaka su više manje identične teze i programske odrednice. Razlika je što vladajuća koalicija određuje prioritet i vrijeme kad će nešto doći na dnevni red. No, oporba se žuri i želi nametnuti tempo. </p>
<p> • Kasni li Hrvatska u usklađivanju svog zakonodavstva s zakonodavstvom Europske unije?</p>
<p>– U prošlom sazivu Sabora kad je Hrvatska pripremala podnošenje molbe za ulazak u EU obavljen je velik dio posla i donijet je veliki broj zakona kojima je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s pravnim stečevinama europskog zakonodavstva. Mi smo donijeli plan zakonodavnih aktivnosti za ovu godinu prema kojem je predviđeno donošenje 43 zakona s tim da je težište na trećem i četvrtom kvartalu. Sabor je do danas donio desetak zakona, a do kraja aktualne sjednice bit će ih doneseno još nekoliko. No plan će se revidirati jer će Europska komisija u listopadu odrediti okvirnu pristupnu strategiju u kojoj će biti zadano koje zakone još moramo donijeti. Izvršit će se inventura cjelovitog zakonodavstva kako bi se vidjelo je li naše zakonodavstvo u skladu sa stečevinama EU. Nakon toga će sigurno biti potrebna povećana zakonodavna aktivnost Sabora, ali to će biti tek potkraj godine. Ne treba međutim zaboraviti da je najveće težište zapravo na podzakonskim aktima kojih će trebati donijeti stotine i stotine da bi se donesenim zakonima udahnuo život.</p>
<p> • Je li HDZ uspio u prvih pola godine vlasti napraviti ono što je zacrtao?</p>
<p>– Mislim da smo uspjeli. Ključna politička aktivnost bila je vezana za promjenu pretpostavki bitnih za prepoznavanje Hrvatske u svijetu. Trebalo je promijeniti kopernikanskim zaokretom političku situaciju u Hrvatskoj, da bi Europa i svijet mogli spoznati jednu drugačiju Hrvatsku. Morala se proklamirati i inaugurirati, ali i početi dosljedno provoditi politika na tri sidra. To je bila politika koja je najprije na simboličkoj razini trebala biti prepoznata u suradnji Hrvatske s Haaškim sudom, zatim u osiguravanju i provedbi politike povratka Srba koji su napustili Hrvatsku, jamčenje njihovog sigurnog povratka i vraćanje imovine te politika prema manjinama. Učinjen je korijeniti, golemi proboj u domaćoj politici, a očigledno da je to Europa prepoznala i priznala.</p>
<p> • Zašto to SDP nije napravio dok je bio na vlasti?</p>
<p>– Njihovi prigovori da im je smetala opozicija nisu vjerodostojni jer je opozicija bila u manjini. No unutarkoalicijski sukobi su blokirali rad Račanove vlade. Ona je golemi dio svog vremena utrošila na nalaženju kompromisa. Račan nije imao odlučnosti da, osim jedanput kad je ponudio ostavku i tražio glasovanje o povjerenju vladi, preuzme odlučnu lidersku ulogu. Oklijevao je, pomaknuo se, prepustio tijeku događaja. Nije imao snage i odlučnosti kao što ima ova Vlada i ovaj premijer. </p>
<p> • Na početku mandata i HDZ-u su, zbog tanke saborske većine, predviđali znatne probleme s koalicijskim partnerima. Čime ih držite pod kontrolom?</p>
<p>– Nakon izbora i dobivanja mandata za sastav vlade HDZ je uistinu ozbiljno i odgovorno razgovarao sa svojim partnerima i sklopio s njima određene sporazume, te im dao jamstvo da će ih se pridržavati – od stranke umirovljenika do nacionalnih manjina. Jasno je da je za čuvanje 77 glasova nužno držati svih potpisanih dogovora s onima koji Vladi daju potporu. No treba i u Saboru osigurati potporu iako neminovno dolazi do određenih izmjena tih sporazuma.</p>
<p> • Ali oni se ništa ne bune.</p>
<p>– Vlada ispunjava svoj dio dogovora, a zastupnici HDZ i koalicijski partneri ispunjavaju svoj dio suradnjom i dogovorima sa zastupnicima koji podupiru vladu. Na primjer prema sporazumu s HSU-om Vlada se obvezala da će do svršetka lipnja Saboru uputiti prijedlog Zakona o provođenju odluke Ustavnog suda o povratu duga umirovljenicima. Taj će rok dogovorno biti pomaknut, a o zakonu će se raspravljati u jesen. Slično je i s dijelom sporazuma s SDSS-om koji govori o određenim kadrovskim kvotama – državnim tajnicima i pomoćnicima ministra koji je ispunjen. Drugi dio kaže da će se do 30. lipnja vratiti privatno vlasništvo onima u čijim kućama se bespravno stanuje. Dakle, samo je stvar poštovanja dogovora. Pritom zastupnici HDZ-a imaju vrlo ozbiljnu ulogu jer moraju uoči svakog zasjedanja i na samom zasjedanju usklađivati svoja stajališta s ovim političkim grupacijama. </p>
<p> • S obzirom da ste Vi šef je li vam teško sve to držati pod kontrolom?</p>
<p>– To nije jednostavno. Često treba uvjeravati naše kolege iz stranaka koje nas podupiru da je to to, da je to u funkciji sporazuma kojeg smo sklopili. Taj rad je nevidljiv, ali vrlo složen.</p>
<p> • Što mislite o najavljenim prosvjedima podrške generalu Norcu u Sinju?</p>
<p>– To nije nikakva usluga Mirku Norcu. Hrvatski sudovi su donijeli svoje odluke i pitam se tko i protiv koga može demonstrirati.</p>
<p> • Po čemu se to razlikuje od onih prosvjeda podrške generalu Norcu od prije nekoliko godina?</p>
<p>– Politička situacija je ipak u nekim bitnim stvarima bila drugačija. Hrvatska je tada bila jako daleko od primisli da će se približiti EU-u, u dijelu naroda je postojao snažan osjećaj visoke politizacije Haaškog tužiteljstva, ljudi su osjećali da se kriminalizira Domovinski rat i da se braniteljima čini velika nepravda. Taj splet racionalnih ali i emocionalnih naboja rezultirao je ponašanjem pojedinih dijelova hrvatske političke pozornice pa i HDZ-a. No ključno je bilo to što je tadašnja vlada svojim postupcima stvarala snažno uvjerenje kod velikog dijela ljudi i oporbe da je krenuo revanšizam prema sudionicima Domovinskog rata. To sve odredilo je tada i politiku HDZ-a kao oporbene stranke. Sada kad je HDZ na vlasti i kad su se neki od navedenih parametara izmijenili, spoznali smo da je primarni državni interes voditi takvu politiku koja neće ugroziti hrvatske državne interese, koja neće ometati Hrvatsku na putu u EU i NATO, koja će presjeći korijene o tome da HDZ vodi zemlju u izolaciju, spoznali smo da su to realni i jedini mogući putovi. Drugi putovi, neovisno o tome što nešto osjećamo kao nepravedno kao na primjer dijelove haaških optužnica, ne bi bili racionalni i odgovorni.</p>
<p> • Kakvi su Vaši dojmovi nakon posjeta britanskom parlamentu?</p>
<p>– U velikom dijelu naše javnosti zanemarena je politička pozicija parlamentarne diplomacije. Pretežito je mišljenje, pa i u medijima, da su odnosi između našeg Sabora i drugih parlamenata na jednoj deklarativnoj razini, jer u hrvatskoj nedemokratskoj praksi još postoji jako osjećanje da je parlament trećerazredni faktor. No ta se svijest ipak mijenja, a međusobno povezivanje parlamenata otvara put i Vladi. Britanska politika je bila vrlo kritična prema Hrvatskoj i puna sumnji i predrasuda. Kad predsjednik Hrvatskog sabora dobije poziv predsjednika Donjeg doma britanskog parlamenta to je već davanje jedne potpore Hrvatskoj na simboličkoj razini i signal da Velika Britanija neće više s posebnom oštrinom i kritičnošću promatrati Hrvatsku. Mi smo dobili šansu da argumentirano suzbijamo te moguće sheme mišljenja i ugovaramo suradnju. U jesen će tako jedan odbor britanskog parlamenta doći nama u posjet. To je kao da u proljeće sijete, a u jesen očekujete plodove. Ta uspostava parlamentarne suradnje rezultat je i zaokreta britanske politike, na simboličkoj razini, otvaranje prema Hrvatskoj, priznanje Hrvatskoj. A jedan od strateških vanjskopolitičkih ciljeva Hrvatske od 1990. do danas bio je uspostaviti dobre političke veze s Velikom Britanijom. </p>
<p> • Mediji su ovih dana objavili da Vaša kćer nije prošla u utrci za sutkinju osječkog Općinskog suda, pa niste li Vi tu mogli nešto pomoći?</p>
<p> – Moja kćer ima samostalni život. Nakon što je diplomirala, zaposlila se kao pripravnik na Općinskom sudu u Osijeku, odradila dvogodišnji staž, položila pravosudni ispit, na natječaju primljena na mjesto savjetnika u tom sudu i nakon tog staža i dalje tamo radi. Budući da je stekla uvjete, natjecala se i za mjesto suca. Nisam nikad ni pomislio razgovarati s nekim o njezinoj kandidaturi i smatram da je sasvim prirodno što je izabran raniji sudac tog suda s iskustvom. Da je kojim slučajem prošla, onda bi se vjerojatno pisalo da sam ja nešto utjecao, ovako mislim da je jasno kako je Državno sudbeno vijeće neovisno.</p>
<p> • Znači nema nepotizma?</p>
<p>– Ja mislim da ga nema. S moje strane sigurno ne.</p>
<p> • A ima li uopće smisla Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa ovakvo kakvo je sad?</p>
<p>– Zakon koji je donijet u prošlom sazivu Sabora bio je manjkav i generirao je brojne nesporazume, a došlo je i do političkih prepucavanja oko izbora članova Povjerenstva. Smatram da je Povjerenstvo trebalo čekati najavljenu izmjenu Zakona o sprječavanju sukoba interesa koji će otkloniti brojne probleme. Njihov djelokrug je vrlo precizno utvrđen ovom promjenom zakona i još samo treba naći političke pameti da se izabere sedmi član. No pojedini članovi Povjerenstva moraju biti realni u pogledu svoje uloge, jer je bilo tendencija da se Povjerenstvo postavi kao neki posebni ustavni čimbenik. Očekujem da će sad, donošenjem izmjena Zakona, biti bolja klima za njihov rad.</p>
<p> • Je li HDZ-ova zasluga što su predstavnici srpske manjine prvi put na ovaj Dan državnosti odali počast žrtvama Domovinskog rata?</p>
<p>– Da. Jedna razumna hrvatska politika ne smije i ne može zanemariti da se moraju urediti i normalizirati ti odnosi i nacionalne manjine integrirati u hrvatsko društvo. Naravno najdelikatniji je slučaj sa srpskom nacionalnom manjinom i tu je sigurno trebalo poći prvo od jasnih poruka i ohrabriti srpsku manjinu u političkom integriranju u hrvatski politički korpus. To ohrabrenje je učinjeno na nekoliko razina. Prije svega to da je s njima postignut politički sporazum o podršci Vladi, a drugo su poruke na simboličkoj razini koje su snažno odjeknule poput čestitke na pravoslavni Božić. To vraća povjerenje i nisu u pravu oni koji to smatraju znakom slabosti i kompromiserstva. Uređenje hrvatsko-srpskih odnosa, i sada u suverenoj Hrvatskoj, mora se promatrati i u povijesnom kontekstu i svaka politika koja ne bi vodila računa o tome stvarala bi izvore destabilizacija.</p>
<p>Ivana Knežević</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Razlozi svih nesreća - mladost, brzina, pretjecanje i alkohol</p>
<p>Putovanje jadranskom magistralom od Splita do Dubrovnika, na kojemu se jedan za drugim izmjenjuju krasni vidici na more i otoke, pravi je užitak, no, nažalost, taj dio magistrale prepun je opasnih i crnih točaka koje vrebaju na svakom zavoju, kod svakog mjesta</p>
<p>Zbog stalnog pogleda na more i otoke, putovanje jadranskom magistralom od Splita do Dubrovnika, pravi je užitak, ali, nažalost, prepuno opasnosti i crnih točaka.</p>
<p> Dionica jadranske magistrale kroz Split opasna je zbog loše izvedenih križanja, uglavnom bez semafora za skretanje ulijevo.</p>
<p>– Dolazi do čestih sudara jer su vozači koji skreću ulijevo, usred sveopće gužve, prisiljeni oduzimati prednost. Na raskrižju prema Mravincima i Žrnovnici, kraj Solina, od 2002. do danas imali smo 95 nesreća s jednom poginulom osobom - kazao nam je Mijo Franić, policijski službenik Odjela Prometne policije PU splitsko-dalmatinske. Identični problemi su i na križanjima lokalnih cesta s D8 u Kaštelima.</p>
<p>– U Kaštel Štafiliću u proteklih pet godina imali smo stotinjak nesreća, a prošle i ove godine troje ljudi poginulo je. </p>
<p>U Kaštel Starome, prošle godine bilo je 26 nesreća, a ove, samo u prvih pet mjeseci - 17. U Kaštel Lukšiću, u protekle tri godine bilo je pet nesreća s poginulima - napominje Franić. </p>
<p>Idući dalje magistralom prema Omišu, na sam spomen splitskih predgrađa Sirobuje i Stobreča, mnogima se smrkne, jer se odmah sjete nepreglednih kolona, u kojima se dnevno gubi i po sat-dva samo da bi se izašlo ili ušlo u Split. Srećom, nedavno napravljenu obilaznicu preko Sirobuje, lokalno pučanstvo odmah je prigrlilo, pa se na taj način barem malo rasteretila magistrala.</p>
<p> I na samoj magistrali od splitskoga groblja Lovrinac do Sirobuje, sagrađena su proširenja s novim trakama u oba smjera, a ovih dana nastavlja se izgradnja proširenja i od križanja sa splitskom veletržnicom TTTS do Žrnovnice. </p>
<p> Prolazak kroz Split zbog svega toga nije više noćna mora, ali je problem gužvi samo 'protjeran' u Podstranu. Ona je postala usko grlo zbog slijevanja vozila sa splitske brze ceste u jednu traku. </p>
<p>Od Podstrane do Omiša, magistralom se prolazi uz kuće, apartmane, restorane, škole… Gotovo da nije moguće bilo gdje na toj dionici voziti brže od 60 km/h jer su stanovnici i kupači na plažama doslovce na cesti, a auti svaki čas izlijeću sa sporednih putova i iz dvorišta. Cesta je vrlo zavojita, a noću ubojita jer je rasvjeta - čista nula. »Najcrnija« točka je mjesto Krilo Jesenice.</p>
<p>– Prvi zavoj iza središta Krila Jesenica koban je za vozače - vozila gube kontrolu i doslovce uvijek udaraju u istu kuću! Prošle se godine dogodilo osam nesreća, a ove godine samo u prvih pet mjeseci - već 16! - priča Jasmin Hasukić, pomoćnik načelnika za sigurnost cestovnoga prometa u Policijskoj postaji Omiš.</p>
<p>Grad Omiš u posljednje dvije-tri godine postao je još i uže grlo od Splita, jer magistrala prolazi kroz središte, a uz to, i Split svoje gužve 'protjeruje' prema Omišu.</p>
<p> Kolone u zavoju kraj luke, ubacivanja iz sporedne ulice na Priku - svakodnevne su slike prometa u ljetnome Omišu. Kraj omiške luke ginu pješaci koji pretrčavaju magistralu. </p>
<p>Nedaleko Omiša je turističko naselje Nemir. U dvostrukom oštrom zavoju kada pada kiša događa se mjesečno barem jedna nesreća. Ove godine bilo ih je četiri, s petero ozlijeđenih osoba. Vozeći dalje prema Makarskoj, prolazi se uz turistička mjesta Lokva Rogoznica, Medići, Mimice, Marušići i Pisak. Gotovo na cijeloj toj dionici magistrale skroz do Makarske, ovih dana dovršeno je presvlačenje kolnika asfaltom. Kod Piska za našeg prolaska radnici su mijenjali prometne znakove.</p>
<p>Do Brela prolazi se predio Dubci, s poznatim 'ipsilon' križanjem jadranske magistrale s državnom cestom prema imotskoj krajini i Zagrebu. I to, inače vrlo opasno križanje, potpuno je obnovljeno nakon dosta nesreća. </p>
<p>Na cijeloj dionici oko Dubaca valja upozoriti na buru, koja može biti pogubna.</p>
<p>Odlično su uređena i križanja na prilazima Brelima, Baškoj Vodi i Baškome Polju, na Makarskoj rivijeri. Na ulazu u Makarsku s magistrale, uvedeni su i semafori.</p>
<p> No, ostalo je problematično križanje na izlazu iz Makarske, s cestom D 512 prema Vrgorcu.</p>
<p>– Ceste su pod kosim kutovima, preglednost je vrlo slaba. Pri pokušaju uključivanja na magistralu ili skretanja u trgovački centar, dolazi do sudara. Prošle godine bilo je između 40 i 50 nesreća, a ove oko 15. U barem 30 posto nesreća imamo ozlijeđene osobe - kaže Zoran Marević, službenik za preventivu cestovnog prometa Policijske postaje Makarska. </p>
<p>Od Makarske do Ploča, neke su dionice i mjesta zbog oštrih zavoja označena znakovima »opasna dionica«... Na oko tri kilometara dugoj dionici od Igrana do Živogošća samo ove godine dogodilo se tridesetak prometnih nesreća zbog proklizavanja. Prije nekoliko dana zbog toga je stavljen mikroasfalt.</p>
<p>Iza Živogošća, prema Zaostrogu i Pločama, ima dosta loših i neobnovljenih dijelova magistrale. No, od Ploča prema Opuzenu i petlji za Metković - cesta je odlična, s velikim ravninama na predjelu Komin.</p>
<p>– Kad smo mi ovdje, svi se uglavnom pridržavaju propisanih 80 km/h, ali kada nas nema, ovo je kao Grobnik! - rekli su nam pločanski policajci Ivica Batinović i Denis Žderić.</p>
<p> Najkritičnija je dionica od Rogotinskoga mosta do petlje sa skretanjem za Metković i BiH. No, na cijelome kominskome dijelu magistrale, nema nigdje znaka ograničenja brzine. </p>
<p> No, sa znakovima ili bez njih, na dijelu između Ploča i Opuzena valja biti posebno oprezan jer su uz cestu štandovi s neretvanskim voćem, pa se ljudi prilično naglo zaustavljaju. </p>
<p>Vozeći od Opuzena prema Neumu, na predjelu Raba - Klek promet se naizmjenično propuštao zbog obnove kolnika. Neumsko područje, kroz teritorij susjedne BiH, prolazimo bez zadržavanja na granici. Dovoljna je osobna iskaznica. Na neumskome području cesta je odlična. Doznajemo da naši ljudi vole uzimati benzin u Neumu jer je, navodno, kvalitetniji i jeftiniji od hrvatskoga. </p>
<p>Od Stona do Dubrovnika, ima dosta neobnovljenih dijelova magistrale, a nedostaju i zaštitni odbojnici. Oko Slanoga, u oštrim zavojima u kamenim usjecima, nailazimo na manje odrone kamenja, te vijence i svijeće uz cestu. </p>
<p>- Neprimjerena brzina, nepropisno pretjecanje i skretanje - glavni su uzroci prometnih nesreća na dubrovačkom dijelu magistrale. </p>
<p>Nemamo toliko mnogo nesreća, ali kada se one dogode, u pravilu su s tragičnim posljedicama - upozorio nas je Dario Mihaljević, šef sektora Prometne policije Dubrovnik.</p>
<p>Najcrnja točka je zavoj na ulazu u Zaton - lani, pet nesreća - dvije s troje poginulih. </p>
<p>– Prije tih nesreća u zavoju je bila isprekidana crta. Intervenirali smo kod Hrvatskih cesta, ali su je tek nakon tragedija ispravili u punu - kaže Mihaljević. </p>
<p>Na dubrovačkom dijelu jadranske magistrale, nesreća ima i u Dolima, te kod Slanoga i Smokvine, gdje je prije mjesec i pol dana poginuo motociklist. Na dubrovačkom Mostu dr. Franje Tuđmana, nedavno je bura prevrnula šleper. Od Dubrovnika do Prevlake ove godine jedan je poginuo u mjestu Gruda.</p>
<p>Razlozi gotovo svih nesreća uvijek su isti - brzina, pretjecanje i mladost-ludost pomiješana s alkoholom.</p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Radni tjedan u Engleskoj, vikend u Zagorju</p>
<p>Jedina su nam zapreka nesređeni vlasnički odnosi nad nekretninama i nesređene zemljišne knjige, govori engleski bračni par koji zbog, za njihove prilike jeftinih zagorskih kuća, namjerava otvoriti agenciju za nekretnine i zagorske kuće prodavati - Englezima</p>
<p>Kad u malome zaselku, okruženi guskama i patkama koje se brčkaju u bistrom potočiću, čujete da ljudi na terasi razgovaraju tečnim engleskim jezikom, pomislite da ste se našli u nekome engleskom slikovitome seocu. Ova pretpostavka napola je točna: Na terasi doista sjede Englezi, i to iz istočnoengleske pokrajine Norfolk, no terasa je ispred drvene kuće u Zagorju, u hraščinskom zaselku Grđani. U ovoj oazi mira i zelenila, u usjeklini vinorodnog brijega i guste šume, supružnici Carolyn Ilott (44) i deset godina stariji André Wilding kupili su staru kuću i nedavno je potpuno preuredili.</p>
<p>– U ponedjeljak smo kupili još jednu kuću jer ovdje je prekrasna priroda i savršen mir, koji su nas osvojili na prvi pogled - pohvalili su nam se Carolyn i Andre, te su nas kao dobri domaćini odmah pozvali da im se pridružimo u ispijanju jutarnje kave. Carolyn i Andre ne govore hrvatski, tek razumiju pokoju riječ, koje su naučili otkad od prošle jeseni dolaze u Hraščinu.</p>
<p>– Oduševljeni onime što smo vidjeli kad smo u rujnu prvi put došli u Jarek, krenusmo u kupnju ove kuće koja je bila u dosta lošemu stanju - priča nam Andre, koji sa Carolyn u Engleskoj vodi poduzeće za uvoz uredske opreme.</p>
<p> A sve je krenulo od gospodina Zdravka Štimca, našeg čovjeka koji već 35 godina živi u Engleskoj, a koji je oženio Carolyninu sestru. Zdravkova majka živi u Vrbovcu, baš kao i Franjo Grđan, koji je od pokojnog oca naslijedio kuću i prodao ovim srdačnim Englezima. Tako su Andre i Carolyn preko nekoliko posrednika doznali da se prodaje drvena kućica, koju su oni danas pretvorili u prekrasnu dvosobnu kuću za odmor i stanovanje. </p>
<p>– Ljudi su ovdje predivni, srdačni i otvoreni. Pomažu nam da se što bolje snađemo u njihovu mjestu. Ovdje kao da je vrijeme stalo prije stotinjak godina. Susjedi su mirni i neopterećeni stvarima koje zaokupljuju suvremeni svijet. Zanimljivo nam je to što su većinom samo muškarci zaposleni, a žene rade sve kućanske poslove. U nevjerici su gledali dok je naš prijatelj Richard prostirao rublje, te dok su Robina (Richardova supruga) i Carolyn sastavljale namještaj koji smo kupili. U Engleskoj već odavna ne postoji podjela poslova. Ovdje je muškarcima predivno, žene gotovo sve rade – peru, glačaju, kuhaju, kopaju na polju i u vinogradu. Blago vama!</p>
<p> A i Hrvatice su predivne žene - šale se Andre i prijatelj Richard Fanneran, koji je za ženom došao posjetiti svoje prijatelje, inače susjede u njihovu selu 130 kilometara udaljenom od Londona. Naši domaćini kažu da im prija i domaća zagorska hrana, purice i kokice, koje kupuju od susjeda. Sretni su što, za razliku od Engleske, u Hrvatskoj ima puno sunčanih dana i mogu gotovo uvijek pripremati omiljeno im meso s roštilja. Ugodno su i iznenađeni što je zagorski humor gotovo jednak onome britanskome. </p>
<p>Kako bi svojim sunarodnjacima, kojih 30 - 35 posto ima ili namjeravaju kupiti kuću za odmor u inozemstvu, približiti ljepote Zagorja, Andre i Carolyn ovih dana sređuju papirologiju oko otvaranja agencije za nekretnine. </p>
<p>– Naše će se poduzeće zvati »Seoske kuće« d.o.o. i posredovat će u prodaji zagorskih kuća Englezima, koji svi odreda, kojima smo pokazali fotografije Hraščine, žele doći ovamo. Nas, Engleze, Zagorje privlači, ne samo zbog netaknute prirode, već i zbog povoljnih cijena kuća i jeftinog života. Ovdje možemo kupiti kuću za 10-12.000 funti (120-140.000 kuna), a iste su takve u Engleskoj deseterostruko skuplje. Prosječna plaća u Engleskoj iznosi 25.000 funti godišnje (oko 300.000 kuna). To ne znači da ćemo mi sada kupovati kuće pošto-poto, nego po realnim cijenama. Jedina su nam zapreka nesređeni vlasnički odnosi nad nekretninama i nesređene zemljišne knjige. Inače, kad Englezi na našim web stranicama vide što im se i po kojoj cijeni nudi u Zagorju, vjerujemo da ćete imati navalu Engleza i velike koristi što ćemo u domovini zarađeni novac trošiti kod vas. Kod vas i oni, za Engleske prilike siromašni građani, mogu i te kako dobro živjeti - govori Andre.</p>
<p>– Nije li vam naporno i preskupo često putovanje od Engleske do Hrvatske? - pitali smo supružnike.</p>
<p>– Ne, pa mi putujemo brzo - zrakoplovom od Londona do Graza, i to samo za 500 kuna. Slijećemo u Austriji, jer nam je Croatia Airlines više nego duplo skuplji do Zagreba, nego naš avioprijevoznik do susjedne vam zemlje. U Grazu imamo stari ford karavan s kojim za tri sata stignemo u Jarek. Idealno bi bilo da radni tjedan provedemo u Engleskoj, a vikendom zrakoplovom dolazimo u Hrvatsku, što nije neizvedivo i blizu smo tog rješenja - pojašnjavaju britanski supružnici.</p>
<p> Živjeti u Hraščini, odnosno u Zagorju i Hrvatskoj, kažu, njihov je san koji im se polako ostvaruje. Još samo da nauče praviti vino, jer su kupili i manji vinograd, te da u Zagorju nađu dobre majstore za potpuno preuređenje drvenih kuća, njihovom veselju ne bi bilo kraja … </p>
<p>Zoran Gregurek</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Ćiru za urednika! </p>
<p>MARIN ŠAREC </p>
<p>Osim što su svi Hrvati nogometni izbornici, trenutačno su svi i u funkciji izbornika novog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije. Ta se kampanja, međutim, toliko zahuktala i zakomplicirala da su neki lobisti, čini se, zaboravili što se zapravo bira. Tako je član Stručne komisije Hrvatskoga nogometnog saveza Tonko Vukušić navodno rekao sljedeće:</p>
<p> »S obzirom na njegove kolumne iz Portugala i patriotizam, moj je izbor Ćiro Blažević«. </p>
<p>Hmm, kolumne i patriotizam... Nekako nam se čini da nijedna od spomenutih karakteristika nije baš presudna za nogometnog izbornika. Ćirine kolumne bi bile dobra referenca (njemu ili onima koji mu ih pišu) za kolumnista ili čak urednika nekih novina. Naročito onih koje bi bile najsretnije da se kompletan nogomet, sport, pa i život u Hrvatskoj svede na »ćiromaniju«. I Vlatko Marković će na upit je li Ćiro budući izbornik odgovoriti - pola u šali, pola zaozbiljno - protupitanjem »Nije li on novinar?«. </p>
<p>Sasvim je, pak, nejasna funkcija patriotizma u ovom kontekstu. Patriotizam bi, valjda, trebao osigurati da izbornik u hrvatsku reprezentaciju poziva Hrvate, a ne Eskime, Čečene ili Papuance, što izbornik-nepatriot sasvim sigurno ne bi činio. Kao i to da tijekom utakmice navija za svoju, a ne za suparničku momčad. Ili bi, možda, izbornik-patriot tu svoju dužnost obnašao volonterski pa ne bi svojim financijskim prohtjevima opterećivao HNS. Tko zna što je Vukušić htio reći zazivanjem izbornika patriota... </p>
<p>Postoji, naravno, i pragmatičniji pristup izboru nogometnog izbornika. Plasmanom Otta Rehhagela s Grcima u finale Europskog prvenstva u Portugalu potvrđena je Linekerova teza da je nogomet igra u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci. Bilo bi, zato, uputno i na mjesto hrvatskoga nogometnog izbornika instalirati nekog Nijemca, tj. Švabu. Ili barem »Švabu« (nadimak Ivice Osima, op. a.). Prema Vukušiću i sličnima, naš Švabo, međutim, ima dvije velike mane: nije kolumnist i prema vlastitom priznanju samo je »nekakav Hrvat«. A traži se neosporni patriot...</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Tko bolje ocjenjuje: »Potrošački putokaz« na vagi vinoznalaca i vinoljubaca</p>
<p>Nedvojbeno je da u takozvana »vječno zelena« pitanja pripada i jedno iz enologije – kakva vina pijemo? Odgovora po običaju ima svakojakih, počesto više s minus predznakom nego s onim drugim, uostalom svatko po svome ukusu, ali budući da o proizvodnji i prometu grožđa i vina uglavnom u nas nema konkretnih podataka ne preostaje drugo nego probati, pa prihvatiti ili ostaviti...</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>U raznim zagrebačkim samoposlugama, marketima, vinotekama... najprije se kupi dvadesetak do tridesetak boca vina raznih etiketa i naziva, a zatim komisija sastavljena od sommeliera i enologa na svojim »seansama« sve to pomno degustira i stručno ocjenjuje, pravi zapisnik i piše nalaze i zaključke. U godini dana to se događa oko deset puta i tako nastaje »Potrošački putokaz« zagrebačke revije za vino, kulturu stola i turizam »Svijet u čaši« koja ove godine provodi desetu po redu spomenutu akciju. Zanimljivo!</p>
<p>Nakon skupljanja i ocjenjivanja uzoraka, dakle nakon što se »ispita teren« slijedi, kako ga u redakciji nazivaju, Susret vinoznalaca i vinoljubaca, što praktično znači da su s jedne strane stola enolozi i sommelieri, a s druge – pilci! E, to je već druga i još zanimljivija priča u kojoj stručnjaci nastoje dokazivati i objašnjavati svoje nalaze i ocjene svojim stručnim jezikom, a pilci su u tim razgovorima kraći i jasniji – ili valja za piće ili ne valja... Ali, zadovoljni su i jedni i drugi jer »Svijet u čaši« objavljuje (šest puta godišnje) te nalaze i eto svojevrsnog putokaza ili preporuke gdje i što kupovati.</p>
<p>Kad je riječ o potrošnji vina u nas nedvojbeno je da svi ozbiljni i stručni savjeti dobro dođu zainteresiranima posebno stoga što su u našemu trgovačkom i ugostiteljskom sustavu sommelieri (peharnici ili vinotoče) naglašeno rijetki, a nije baš brojnije ni osoblje u lokalima koje nudi vina, a posebno nije ono prodajno u trgovinama. Stoga je dobro da je u porastu broj vinoljubaca koji o svome piću znaju više, neki od njih čak i znatno više od osoblja...</p>
<p>No, ima i tvrdnja da je ipak najbolje je ono vino koje se pilcu sviđa, koje mu »fino sjedne« i ne treba tu neke velike filozofije, a jedan moj kolega po profesiji, poznat po naklonosti prema (dobrim) vinima, kaže da (ne)odgovorno ugostiteljsko osoblje vino često »ubija« na dva načina – nedopuštenom hladnoćom i isto tako nedopuštenom toplinom! Radi se, naravno, o držanju i čuvanju vina u rashladnim »ormarima« (komorama, hladionicima...) gdje, kaže, i najbolja vina često gube vrijednost zahvaljujući osoblju koje ne kontrolira temperaturu. Točno, ima i toga, a posebno nevjerojatno izgleda kad su ponegdje u istome »ormaru« crna i bijela vina!?</p>
<p>Baš početkom srpnja prije tri godine dio teme Vinskih razgovora odnosio se, jer je to početak glavne turističke sezone, na ponudu vina duž jadranske rivijere. Pisalo je, uz ostalo, da ovaj put »...veće količine vina putuju prema moru« (informacija iz vinske kuće Gro-Prom u Zagrebu), a naslov reportaže glasio je ovako: »I fino ohlađeno dobro vino za pilce na rivijeri često je 'vruće'«. Kakvo je stanje na početku ovogodišnje glavne turističke sezone?</p>
<p>Iz spomenute vinoteka stiže odgovor da su ovaj put količine znatno manje, što je vjerojatno jer je turistički promet u predsezoni bio »tanak«, posebno u lipnju koji je u odnosu na lanjski i predlanjski isti mjesec bio u minusu, pa nije nikakvo čudo da je i potražnja slabija, a kako najave za srpanj također nisu ohrabrujuće onda je sve jasnije... No, bilo kako bilo ipak će potražnju (potrošnju) vina ponajprije diktirati – cijene, a te, dobro je poznato, uglavnom visoko lete. Zapravo, ništa novoga što otprilike znači da je »turističko-vinski putokaz« – krivudav...</p>
<p>I za kraj ponovo nekoliko misli o vinu iz vodiča »Sto najboljih hrvatskih restorana '04.«! »Voda i kruh – pasji je život, a vino i kruh – život dostojan čovjeka«, »Ugodno sjedite, natočite vina i dopustite snovima da vas odnesu negdje daleko« (R. Hutchison), »Dođite brzo, kušam zvijezde!« (Dom Perignon u trenutku kad je izumio pjenušac), »Pijte tako da vas pamet i noge uvijek služe«, »Duša bez vina je kratkog daha«, »Tko pije vino ne poznaje njegovu štetnost, tko ga ne pije ne poznaje njegovu korist« (japanska narodna). Na zdravlje!</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Što učiniti da Varaždinske Toplice opet postanu turističko odredište?</p>
<p>Strogi tržišni uvjeti i kriminalna pretvorba i privatizacija doveli su do propasti topličkih proizvodnji pa je 500 ljudi ostalo bez posla. Jedna od kočnica pravog turističkog razvoja u Toplicama je veliki broj atraktivnih nekretnina u vlasništvu bolnice koja ih ne obnavlja zbog nedostatka novca</p>
<p>KARMEN GUMBAS</p>
<p>Prošlotjedno otvorenje novog balneoterapijskog centra u sklopu Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama ponovno je skrenulo pozornost javnosti na ovaj gradić kontinentalne Hrvatske, obdaren prirodnim ljepotama i izvorom ljekovite termalne vode. Njezine blagodati po zdravlje koristili su još prije 2000 godina Rimljani, o čemu postoje zapisi na kamenim spomenicima pohranjenim u Zavičajnom muzeju. </p>
<p> Kao dokaz njihovog boravka, u topličkom parku postoje iskopine sa ostacima zgrada, kupelji, hramova… Na području Varaždinskih Toplica i okolice podosta je ovakvih turističkih bisera, no oni su ili nedovoljno prezentirani, kao što je to slučaj sa iskopinama, ili su pak zapušteni. To sigurno ne djeluje pozitivno na povećani dolazak turista, no toplička prošlost od jednog stoljeća unatrag govori kako su Toplice bile atraktivno mjesto za odmor i elitno austrougarsko okupljalište. Što učiniti da Varaždinske Toplice postanu pravo turističko odredište? </p>
<p>Očito nije dovoljno ulagati samo u bolnicu, iako treba naglasiti značaj novog balneoterapijskog centra u medicinskoj terapiji. Otvorili su ga ministar zdravstva i socijalne skrbi dr. Andrija Hebrang i varaždinski župan dr. Zvonimir Sabati. Centar je napokon primjereno uređen u što je uloženo 14 milijuna kuna za adaptaciju bazena, hidromasažnih kada, sustava ventilacije i klimatizacije te uređenje dnevnog boravka i terase.</p>
<p> Tajnik Grada Varaždinske Toplice Miroslav Hreljac podsjeća kako je još 1997. godine Institut za turizam Hrvatske izradio studiju »Mogućnosti turističkog razvoja mjesta i Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice«. »Nakon sedam godina Toplice su postale grad, postavlja se pitanje što danas imamo vezano uz planove u turizmu? Odgovor je jednostavan – neiskorištene mogućnosti. To je dijelom zbog objektivnih poteškoća, ali dobrim dijelom i zbog nekompetentnosti ljudi zaduženih za poticanje turističkog razvoja topličkog kraja«, navodi Hreljac. </p>
<p>Spomenuta studija ističe da zbog velikih smještajnih kapaciteta (bolničkih i privatnih) od 1200 kreveta, daljnji razvoj treba tražiti u pružanju usluga u zdravstvenom turizmu. Studija sugerira da Toplice kao turističko mjesto i bolnica kreiraju novi turistički proizvod (za što postoji valjana osnova – jedna od najljekovitijih termalnih voda u nas, prirodne ljepote i relativna nezagađenost kraja) koji bi potaknuo gospodarski razvoj i riješio problem nezaposlenosti. </p>
<p> Strogi tržišni uvjeti i kriminalna pretvorba i privatizacija doveli su do propasti topličkih proizvodnji, pa je 500 ljudi ostalo bez posla. Jedna od kočnica pravog turističkog razvoja u Toplicama je veliki broj atraktivnih nekretnina u vlasništvu bolnice, koja ih ne obnavlja zbog nedostatka novca. Tako su zapušteni i mrtvi kapital Vila Gajer iznad Toplica, iako se pokazalo da kao ugostiteljski objekt može dobro poslovati, pučko kupalište u središtu mjesta i VIP apartmani u Starom gradu. </p>
<p>Nekretnine koje bolnica ne koristi trebale bi se prodati, kako bi došle u ruke investitorima koji znaju stvoriti novac. U objekte koje bi trebalo prodati spada i kurija u Pišćanovcu za koju je prije tri godine bilo ponuda iz inozemstva, no ondašnje gradske vlasti nisu dozvolile prodaju pa je kurija posve propala.</p>
<p>»Bolnički menadžment nije učinio nijedan važniji iskorak kako bi prekinuo s praksom da bolnica djeluje samo kao bolničko i gerijatrijsko odredište, umjesto da Toplice s novim turističkim proizvodom pretvori u rekreacijsku rivijeru za klijentelu mlađe i srednje dobi i na taj način promijeni imidž mjesta. Da je tvrdnja točna govori podatak o prošlogodišnjih 140.000 noćenja onih koje na liječenje šalje HZZO i tek 73.000 noćenja onih koji boravak plaćaju sami i ujedno plaćaju boravišnu taksu«, govori Hreljac. </p>
<p> Treba podsjetiti kako je na kraju 19. stoljeća u tri ljetna mjeseca Varaždinske Toplice posjetilo 90.000 gostiju i to, kako se navodi, »ne samo puka, već i pripadnika visokog društva sa širokog područja«. Početkom 20. stoljeća u Toplicama je izgrađen tada najmoderniji hotel – »Josipova kupelj«, koji su partizani spalili 1944. godine. Nedavno su se javili neki potencijalni austrijski investitori, voljni hotel izgraditi u prvobitnom obliku i na istom mjestu. S obzirom da je zemljište za gradnju u vlasništvu bolnice, ostaje nada će investicija biti realizirana. Bit će to možda naznaka da će i druge sada neiskorištene nekretnine u vlasništvu bolnice biti privedene turističkoj svrsi.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Donesimo nove, bolje zakone, koji će služiti hrvatskim građanima a ne prevarantima i lopovima</p>
<p>Neučinkovitost našeg pravosuđa prepoznata je i u svijetu pa smo po korupciji i bezakonju zauzeli visoko negativno mjesto i na svjetskim rang listama. To što Hrvatska nije u još težoj pravnoj situaciji, treba zahvaliti tome što smo vjerska i katolička zemlja pa kao nacija nismo masovnije skloni kriminalu i bezakonju. Samo naivni još misle da se u desetak proteklih godina zemlja nije mogla pravno bolje urediti, da je to bilo u interesu onih koji su je vodili</p>
<p>GRGO JELINIĆ</p>
<p>Nikad se toliko otvoreno i negativno nije pisalo o našem pravosuđu kao u posljednje vrijeme. Gotovo da i nema dana da neko pravosudno čudo ne iskrsne, a neki događaji vezani uz pravosuđe, kao oni o dužini sporova, trebali su odavno ući u Guinnessovu knjigu rekorda i čuda.</p>
<p>Narod je odavno izgubio povjerenje u instituciju koja se zove pravosuđe. Neučinkovitost našeg pravosuđa prepoznata je i u svijetu pa smo po korupciji i bezakonju zauzeli visoko negativno mjesto i na svjetskim rang listama, gdje se mjeri stupanj pravednosti. Ne znam što bi se još trebalo dogoditi da odgovorni na vlasti shvate da ovako više ne ide i da zakone treba mijenjati.</p>
<p>Uvođenje krim-policije u sudove i gruntovnice nije pravi put sređivanja stanja u pravosuđu jer upućuje na pomisao da je riječ o kriminalcima a ne o ljudima pravnicima koji svoj svakodnevni posao obavljaju prema postojećim zakonima i ništa drugo. Ne tvrdim da i u sudovima, kao i u drugim profesijama, nema i po koji grešnik, ali to nije pravilo. Teško je vjerovati da aktualna ministrica, kao i njezini prethodni kolege ministri, ne zna da nije problem u sucima nego u vrlo lošim zakonima.</p>
<p>Što reći na to da je u posljednjih deset godina zemlja gospodarski uništena i pokradena na razne načine, a stotine tisuća radnika završilo na ulici bez posla samo zato što su suci, stečajni upravitelji, ali i drugi subjekti, radili prema postojećim zakonima koji su im to omogućili.</p>
<p>Nisu li suci krivi i zato što je Hrvatska u posljednjih nekoliko godina za sanaciju banaka izdvojila iz proračuna oko 19,5 milijardi kuna, a od prodaje banaka strancima prihodovala jedva oko 5,4 milijarde. Banke su se prodavale po postojećim zakonima koje je donio Hrvatski sabor. Zar nam baš ništa ne govori najnoviji primjer pokušaja prodaje Sunčanog Hvara, s natječajem i bez njega, ali u oba slučaja sve je – prema zakonu.</p>
<p>Lopovština i bezakonje u nas počeli su na početku devedesetih s financijskim inženjerinzima, koji su također radili prema nekakvim divljim zakonima, pa su dosjetljivi prevaranti unesrećili tisuće i tisuće naših sugrađana, ali je rijetko tko odgovarao za takvu prijevaru. Jesu li i u ovom slučaju krivi suci koji su radili prema postojećim zakonima i nisu mogli doskočiti prevarantima?</p>
<p>Danas, kad smo se našli u bezizlaznoj pravnoj situaciji, pitamo se što činiti? Odgovor je vrlo jednostavan. Mijenjajmo napokon neučinkovite zakone i donesimo učinkovitije, one koji će služiti hrvatskim građanima, a ne prevarantima i lopovima.</p>
<p>To što Hrvatska nije u još težoj pravnoj situaciji, treba zahvaliti tome što smo vjerska i katolička zemlja pa kao nacija nismo masovnije skloni kriminalu i bezakonju. Inače, što se zakona tiče, oni su vrlo poticajni za sve vrste kriminala i lopovštine pa je samo pitanje broja ljudi koji se odluče na protuzakonito djelovanje: ubojstvo, krađu, iznudu i reket, silovanje, provalu u banke i u tuđe stanove, uzurpiranje tuđe imovine, krivotvorenje dokumenata i slično.</p>
<p>Samo naivni još misle da se u desetak proteklih godina zemlja nije mogla pravno bolje urediti, da je to bilo u interesu onih koji su je vodili. Još je i razumljivo da nismo mogli ostvariti veći gospodarski rast, smanjiti nezaposlenost i ostvariti veći izvoz naših proizvoda na svjetsko tržište jer je rat učinio svoje, ali da nismo mogli napisati (ili prepisati tuđe) zakone, koji bi bili bolji i pravedniji od naših današnjih, to nije točno.</p>
<p>Mnogima na vlasti upravo su odgovarali i još odgovaraju zakoni koji se mogu tumačiti proizvoljno, i prema kojima se može privatizirati i uzurpirati tuđa imovina a da se za to ne odgovara. Danas se pitamo kakva smo mi to pravna država kad nam provalnici, kad odemo na posao, uđu u stan, a mi ih potom godinama ne možemo izbaciti iz njega jer su nam zakoni takvi. I onda još netko kaže da nam zakoni nisu poticajni za lopove.</p>
<p>Građani se svakodnevno pitaju odakle tolik obzir i oprez u ovoj zemlji prema nasilnicima i razbojnicima. Spomenimo samo one »sitne« standardne događaje i izgrede te goleme materijalne štete tijekom nogometnih utakmica. Tramvaji, autobusi i lokali razbijaju se kad god je kakav derbi, bez obzira na to čija je momčad pobijedila ili izgubila – plavi ili bijeli. </p>
<p>Nedavni izgredi zagrebačkih maturanata, u kojima su razbili i oštetili »samo« trideset devet tramvaja te nanijeli i drugu materijalnu štetu, ozbiljno su upozorenje da se zakoni napokon moraju mijenjati a izgrednici odgovarajuće kazniti. </p>
<p>Vrlo je znakovito da naša policija svaki put kad i pokuša spriječiti izgrednike »prekorači ovlasti«. Ni u jednoj se zemlji korupcija, lopovština i nasilje nisu riješili takozvanom bečkom školom i lijepim ponašanjem, nego energičnim pravnim sredstvima i sankcijama.</p>
<p>Kako to da pravosuđe i politiku ne zanima da se najobičniji sporovi, čija vrijednost ne prelazi više od nekoliko desetaka tisuća kuna, vode desetljećima, i to sve u skladu s postojećim zakonima. Zašto netko na kojem pravnom ili ekonomskom fakultetu ne doktorira iz tog predmeta – ja bih mu asistirao, pa da se utvrdi cijena samo tog nepotrebnog spora. </p>
<p>Neki ekonomisti odavno su izračunali da je cijena pravosuđa veća od ratnih razaranja i od bilo kojeg drugog problema u zemlji, ali se ništa ne čini da se to popravi.</p>
<p>Čitam ovih dana negativno Rješenje Ustavnog suda upućeno građaninu koji se žalio na odredbe Zakona o PDV-u. Žalba je upućena prije nekoliko godina kad građanin nije uspio naplatiti obavljeni posao od poduzeća koje je završilo u stečaju, a porezna mu je uprava za nenaplaćeni posao naplatila PDV od 22 posto jer je tako prema zakonu. I Ustavni sud, ta visoka pravna institucija, kaže da je to prema zakonu.</p>
<p>I što onda reći? Pa koji su to sotonski zakoni koji propisuju da gospodarstvenika koji financijski strada i ne naplati svoj obavljeni posao (ne svojom krivnjom) još dodatno treba i kazniti i to za golem iznos od četiri milijuna kuna. Hoćemo li s takvim zakonima poticati gospodarstvo i uskoro u EU?</p>
<p>Autor je magistar ekonomskih znanosti, gospodarstvenik iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Antifašizam ne može posvetiti sve pa i zločine</p>
<p>Među partizanima je bilo antifašističkih boraca, ali i ratnih i genocidnih zločinaca. Kojih je bilo više a kojih manje, treba istraživati. Ako se hrvatskim generalima, osloboditeljima, sudi za možebitne zločine počinjene u vrtlogu Domovinskog rata, načelo pravde zahtijeva i suđenje partizanskim pobjednicima za zločine koje su počinili nad Hrvatima nakon završetka Drugoga svjetskog rata.</p>
<p>ANTE VUKASOVIĆ</p>
<p>O Titu i njegovim partizanima izrečene su brojne, različite i posve oprečne ocjene. Za jedne su antifašistički borci, osloboditelji, a za druge tvorci srbokomunističke Jugoslavije, komunističkog terora i ratni zločinci. Što je istina? </p>
<p>Njezino viđenje nedavno je javnosti ponudio Zvonko Ivanković Vonta.</p>
<p>U Stajalištima od 21. i 22. lipnja 2004. Vonta piše o antifašističkoj borbi kao civilizacijskoj stečevini hrvatskog naroda, o prazniku najviše europske časti, vrijednostima antifašizma, afirmaciji Hrvatske, o Titu kao velikom vojskovođi, državniku koga veličaju američki predsjednik Roosevelt, Churchill, Staljin, o sisačkom partizanskom odredu i o legendarnom narodnom heroju Vladi Janiću Capi. To su za njega »važne činjenice«, ali je posve zanemario i ispustio neke druge isto tako važne, i za opstanak hrvatskoga naroda još važnije činjenice.</p>
<p>Slovenska parlamentarna komisija, koja je istraživala tamošnja poslijeratna partizanska umorstva zarobljenih vojnika i civila, utvrdila je da je u tim likvidacijama ubijeno najviše Hrvata. Slovenci otkrivaju da su u jamama, napuštenim rudnicima, protutenkovskim rovovima i masovnim grobnicama u Sloveniji posmrtni ostaci 195 tisuća Hrvata, muškaraca i žena, djece i staraca. Svi su okrutno poubijani bez suda i suđenja i nakon završetka rata.</p>
<p>Na križnim putovima, marševima smrti, logorima i stratištima komunističke Jugoslavije ubijeno ih je još mnogo više od toga. Je li to antifašistički i narodnooslobodilački rat ili genocidni pokolj nad Hrvatima nakon rata? Dr. Jože Pučnik, prvi predsjednik spomenute slovenske parlamentarne komisije, tvrdi da je masovnošću i brutalnošću zločina komunistička vlast dokazala da »ni u čemu nije bolja od nacističke i fašističke«.</p>
<p>Bezdušnost zločina potvrđuje i svjedočenje Ante Prlića, preživjelog sudionika Bleiburga, u knjizi Branimira Kovačevića »Suza za Bleiburg«. Svjedok kazuje: »Primio sam više udaraca kundakom nego što imam vlasi na glavi. Ležao sam najčešće na golom podu u lokvi krvi i vode... U nekoliko navrata glavu su mi zabijali u zahodsku jamu punu ljudskih izmetina. Tukli su nas, ali nisu dotukli. Ima Boga: vjerujem da me je ostavio živa samo zato da razotkrijem ta mučilišta i zločine komunističkih zvijeri«.</p>
<p>Brat moje žene, Tomislav Terzić, i njegov kolega Ivica Jurčić pohađali su ondašnji šesti, danas drugi, razred gimnazije u Sisku. Na početku svibnja 1945. mobilizirani su u hrvatsku vojsku. U Zagrebu su dobili mornarske odore i kretali su se, bez oružja, s vojskom i civilima, prema Austriji. Zarobljeni su kod Dravograda i križnim putem, izmaltretirani i gladni, vratili se u Sisak. Zatvoreni su u zgradu današnjeg Autobusnog kolodvora. Bili su tu pet-šest dana. Posjećivali su ih članovi obitelji. Jedne večeri nestali su bez traga. Partizani su tvrdili da nikada tu nisu ni bili.</p>
<p>Majka je, kazuje mi žena, išla partizanskom heroju Vladi Janiću Capi, koji je predstavljao partizansku vlast u Sisku, da od njega dozna o sinovoj sudbini. Doživjela je poniženje. Derao se na nju i vikao da su svi zlikovci i da ih treba pobiti. Rasplakana majka rekla je samo to: »Moj sin je još dijete«. Ali djeca su okrutno ubijena, a nisu jedini. Imali su samo šesnaest godina. Rat je bio završen. U borbi nikada nisu bili. Za grob im se ne zna!</p>
<p>Je li ondašnji nositelj partizanske vlasti u Sisku, Vlado Janić Capo, odgovoran za počinjeni zločin? Je li on samo antifašist, narodni heroj ili, možda, i poratni zločinac? Je li za desetke i stotine tisuća hrvatskih majki i očeva, sinova, kćeri, sestara, braće, rođaka, prijatelja okrutno ubojstvo njihovih najdražih »civilizacijska stečevina hrvatskog naroda« i »praznik najviše europske časti« ili nezacijeljena rana, najteža osobna, obiteljska i nacionalna tragedija i zločin bez presedana u službi velikosrpske i komunističke ideologije?</p>
<p>Zvonko Ivanković Vonta piše: »Budimo otvoreni: Oni, kojima smeta Tito, smetala je i smeta stvarna borba protiv fašizma i njegovih recidiva!«.</p>
<p>To je jednostrani pogled iz jednoga kuta. Moguć je, i logičan je, i drugi: Oni, kojima smeta Tito, smetaju im i duboko bole okrutna pogubljenja stotina tisuća njihovih sinova i kćeri, očeva i majki, braće i sestara koje su, s njegovim odobrenjem, počinili njegovi partizani! Moguć je još jedan zaključak: Oni koji veličaju Tita ne osuđuju nego se i danas naslađuju i odobravaju genocidne pokolje nad Hrvatima!</p>
<p>Ivanković Vonta opisao je jednu stranu medalje, onu koja mu se sviđa, koja potvrđuje njegove teze i zaključke, a potpuno je previdio, ignorirao, prešutio pa i negirao onu drugu koja mu se ne sviđa i koja bi osporila njegova motrišta i izvode. A istina je cjelovita, sveobuhvatna. </p>
<p>Nepotpuna, prešućena, polovična istina i nije istina nego manipulacija istinom koja se najčešće pretvara u njezinu negaciju, neistinu, laž.</p>
<p>Tek kada se razmotre obje strane i sve okolnosti, može se otkriti istina koja smiruje strasti, ublažava suprotnosti, omogućava dijaloge. Antifašizam ne može posvetiti sve pa i genocidne zločine. Među partizanima je bilo antifašističkih boraca, ali i ratnih i genocidnih zločinaca. Kojih je bilo više a kojih manje, treba istraživati. Svi nisu ni antifašisti, ni zločinci. Moramo ih razlučiti i svaku skupinu vrednovati i tretirati prema zaslugama.</p>
<p>I na posljetku, ako se hrvatskim generalima, osloboditeljima, sudi za možebitne zločine počinjene u vrtlogu rata, načelo pravde zahtijeva i suđenje partizanskim pobjednicima za zločine koje su počinili nad Hrvatima nakon završetka Drugoga svjetskog rata. </p>
<p>Autor je pedagog, sveučilišni profesor u mirovini.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Kosor položila vijenac na spomenik u Maksimiru </p>
<p>ZAGREB </p>
<p> - U povodu pete obljetnice postavljanja spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu s područja zagrebačkog Maksimira u subotu je potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor s predstavnicima braniteljskih udruga položila vijenac i zapalila svijeću kod tog spomenika u Parku maksimirskih branitelja. Spomenik je podignut u spomen na 49 poginulih branitelja iz Maksimira, od kojih je najmlađem bilo tek 16 godina. </p>
<p> Spomenik je, nedavno, na Dan državnosti, 25. lipnja, bio meta vandalskog izgreda još uvijek nepoznatih počinitelja. Oni su autolakom nacrtali crvenu zvijezdu petokraku i zašarali hrvatsku zastavu iznad spomenika. Zato je Kosor, nakon što je položila vijenac i zapalila svijeću, ponovila novinarima da je osobno, kao i Ministarstvo koje vodi, već osudilo taj vandalski čin te da očekuje rezultate istrage i imena počinitelja. Dodala je da je od predstavnika braniteljskih udruga doznala da su mladi Maksimira samoinicijativno već izbrisali zvijezdu petokraku s tog spomenika. </p>
<p> »To je dokaz da su ljudi bili zgroženi s tim činom i da su mladići, djeca, šesnaestogodišnjaci, vidjevši u novinama da je na spomeniku upisano i ime šesnaestogodišnjaka poginulog braneći Domovinu došli samoinicijativno brisati ucrtano znakovlje kojim se htjelo povrijediti sve one čija su imena upisana, njihove roditelje i obitelji, ali i sve branitelje«, rekla je Kosor. Njeno Ministarstvo pomoći će u obnovi spomenika i osvjetljenju prostora oko njega. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Završni dan Zagrebačkoga sajma knjiga</p>
<p>Posljednji dan prvoga Zagrebačkoga sajma knjiga bio je, baš kao i protekli, ispunjen raznolikim događajima. Dan je počeo u »Booksi« na »Kavi s autorom«, koju je s publikom ispila mlada spisateljica Tatjana Gromača, nakon čega je uslijedilo i predstavljanje knjige »Šumski duh« Gorana Samardžića te okrugli stol »Mediji i književnost«, ujedno jedan od središnjih događaja sajma kojemu je tema bila »Novinari i pisci«. Sajam knjiga završava u klubu »Gjuro II« noćnim čitanjima </p>
<p>S. V. A.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="11">
<p>Panični strah od debljanja u SAD-u dobio je sve naznake pandemije</p>
<p>Kada kažem da u prehrani vlada pomodarstvo kao i u odijevanju, uglavnom mi nitko ne vjeruje. Ali, evo još jednog jakog dokaza; Amerika se trese od pokreta protiv ugljikohidrata. Uzalud piramide o zdravoj prehrani, uzalud velika državna propagandna mašinerija i TV spotovi, jer Amerikom vlada dr. Atkins, a njegova reprizirana knjiga »New Diet Revolution« u kojoj i dalje propagira poznatu parolu »smrt ugljikohidratima« postala je bestseler i prodana je dosad u preko 10 milijuna primjeraka. Šteta što je autor prošle godine nesretno preminuo pa ne može uživati u pobjedi nad stručnjacima USDA i Klinike Mayo koji imaju, naravno, klasične poglede na prehranu </p>
<p>Različite industrije hrane prihvatile su poruku na svoj način, a ruke najviše trlja mesna industrija koja je sve do nedavno bila na lošem glasu zbog kolesterola, zasićenih masnoća i potencijalne opasnosti od BSE-a. Sada su se stvari okrenule. Trljaju ruke i korisnici mliječne masti, jer punomasni sladoled je opet došao u modu. Ako iz sladoleda maknete <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> i sirup, morate povećati masti. Ako pak povećate masti u sladoledu, bit će zasićenih masnoća, a bit će i kolesterola. Naravno, mnogima će skočiti vrijednosti triglicerida u krvi, ali koga je briga kad je u pitanju moda. Valja se hraniti u trendu. Ako mislite da je dr. Atkins umro mršav, varate se – neposredno prije smrti imao je preko 90 kg. Nikada nikome od književnika samo dvije knjige nisu donijele više novca nego njemu! Neposredno prije smrti njegovo carstvo je procijenjeno na preko 100 milijuna dolara, a ako otvorite stranice CNN-a, njegova reklama je uvijek prva, jer su unosan posao nastavili njegova rodbina i sljedbenici.</p>
<p> Danas je zadnji dan u kojem je »vrag« animalna masnoća, a već sutra će biti ugljikohidrati. Amerika voli nešto razapinjati na stup srama, a trenutno su na njemu ugljikohidrati. Svijet uvijek mora imati neku zabavu pa tako i u prehrani. Nekad smo na majicama imali Che Guevaru, a danas mnogi nose lik Bin Ladena. Svijet traži junake u pozitivnom ili negativnom smislu. Dr. Atkins se usudio dirnuti u prirodne zakone SAD-a koje su postavili njegovi kolege iz Ministarstva poljoprivrede (USDA) i zbog toga njega narod slavi. Doduše, slave ga u Americi, ali ne u staroj dobroj Europi koja još uvijek ima neke svoje vrijednosti i zna uživati u hrani. </p>
<p>Svaka manija ima svoje apsurde pa tako i karbomanija; u namjeri da budete u trendu, da vam se roba prodaje i ne usmrdi u skladištima, morate napraviti neku glupost. Ni to ne bi bilo strašno kada s glupostima ne bi bilo pretjerivanja. Primjerice, vino bez ugljikohidrata, kečap bez ugljikohidrata i, naravno, ono što se upravo sada najviše troši, pivo bez ugljikohidrata. Čitateljstvu je dobro poznato da su namirnice načinjene od proteina, masti i ugljikohidrata. Izvaditi jednu od te tri dobro nam znane komponente, znači poremetiti one druge dvije, odnosno one će se ili bitno povećati ili morate staviti nešto treće, neutralno, da bi stvari bile u redu. I to se sada radi. Smanjuju se ugljikohidrati kao što smo prije desetak godina smanjivali masti. No, tko zapravo stoji iza novog trenda? Je li to možda moćna industrija za preradu mesa? Ako se sjetimo kampanje protiv jaja pa kampanje protiv maslaca, onda možemo zaključiti otprilike ovako – ako netko stoji iza toga neće dugo jer, srećom, sve se brzo mijenja.</p>
<p>I vino i pivo nastaju poznatim procesom vrenja ugljikohidrata pa govoriti o tim pićima bez ugljikohidrata je isto kao govoriti o čovjeku bez glave. Kruh se priprema od brašna i ugljikohidrati su mu glavna komponenta. Ako napravimo kruh bez ugljikohidrata ili sa smanjenim ugljikohidratima onda taj kruh mora biti od proteina i neće se više zvati kruh već – meso. Ako nastavimo dosljedno s borbom protiv »vraga« koji se zove ugljikohidrati, onda ćemo sve slastice, kruh i pecivo ukloniti iz prehrane i bacit ćemo se na hamburgere. Zatvorit ćemo mlinove i pekare. Zašto? Zato što tako kažu Atkins i Sears. Ljudi su kao ovce i uvijek nekoga slijede. Ako je to moda onda su tu modni kreatori iz Londona i Pariza, ako je, pak, prehrana onda su to Atkins i Sears.</p>
<p> Uzalud su vrli stručnjaci pokušali iz svih snaga objašnjavati istraživanja koja jasno pokazuju kako sportašima trebaju energenti ugljikohidrati i kako prije nastupa treba dnevno konzumirati 500 g ugljikohidrata kako bi se mišići napunili glikogenom, kad je Sears napravio potez perom i rekao da to nema nikakve veze i da je (prema izračunu njegovih jelovnika) dovoljno svega 140 g. Kad su prije 100 godina ekspedicije hrabrih istraživača otkrivale nepristupačne dijelove svijeta, kao energente su nosili rozine, dvopek i suhe smokve, a ne hamburgere, jer im je već tada bilo jasno da za energiju trebaju ugljikohidrati.</p>
<p>Kada na vagi jedna strana krene dolje, a to su sada ugljikohidrati, onda ona druga mora gore, a to su crveno meso i jaja. Za čas je nestao strah od masnoća i kolesterola, a puk je masovno krenuo prema McDonald'su.</p>
<p>Što to znači u praksi? Ako se apsurd dogodi u glavama ljudi, onda on serijski seli u sve sfere života. Ugljikohidrati su iznenada došli na zao glas i kao da se radi o nekom opakom otrovu, izbjegavaju ih. U restoranima nitko ne servira krumpir, kruh je nepoželjan, a kolači prava napast. Prženi krumpirići, sve do jučer neodoljiva napast na ulicama SAD-a, sada su neprijatelj nacije, a to znači da ga treba istrijebiti gdje god se pojavi. A iza svega leži (zna se) panični strah od debljanja koji je u SAD-u dobio sve naznake pandemije. Netko svjesno (kao Atkins), a netko nesvjesno podržava karbomaniju tako da su po svemu sudeći nastradali svi oni koji na ovaj ili onaj način proizvode hranu na bazi ugljikohidrata. </p>
<p>Klinika Mayo je previše poznata u SAD-u i cijelom svijetu da bi vodila neki rat protiv dr. Atkinsa, no po svemu sudeći Atkins je vodio rat protiv skupine stručnjaka s te klinike, koji su specijalisti za redukciju tjelesne težine. Ili da budem precizniji, Klinika Mayo i njeni istraživači smetali su razvitku tvrtke »Atkins Nutritionals Inc.«. Naime, najnovija istraživanja oborila su većinu teza s kojima ova tvrtka nastupa u javnosti. Rezultati istraživanja su objavljeni u uglednom stručnom časopisu »Annals of Internal Medicine« prošle godine i pokazuju da su nakon prvih šest mjeseci dijetnog režima, oni koji su bili na nisko-ugljikohidratnoj dijeti izgubili nešto više kilograma od onih koji su bili na malomasnoj dijeti, ali nakon 12 mjeseci gubitak tjelesne težine u oba je slučaja bio isti. Dakle, nema trajnog uspjeha pa ni revolucije. Mozak i živci se isključivo hrane glukozom, a ova dolazi konzumiranjem ugljikohidrata. Nema glukoze ni u hamburgerima, a nema ni u jajima. A kada mozak oskudijeva u hranidbenim tvarima, nastaje konfuzija i ništa u tijelu ne funkcionira kako treba. </p>
<p>Teorija nisko-ugljikohidratne dijete nastavljena je pojavom dr. Arthura Agatstona koji je napisao knjigu pod naslovom »The South Beach Diet« i koja je preko noći postala bestseler te s prvog mjesta maknula Atkinsovu knjigu »Atkins for Life«. Riječ je o kardiologu iz Miamija koji je dobro shvatio da mu se više isplati napisati knjigu nego biti anoniman i svakodnevno operirati. On se vratio na dobro nam znani glikemični indeks ugljikohidrata za koji tvrdi da je presudan kada je u pitanju debljanje. Podjela na »dobre« i »loše« ugljikohidrate je nešto što smo već vidjeli kod masti i kod kolesterola i kao što je čitateljstvu poznato, ništa nam dobroga nije donijela. Preciznija analiza njegove knjige pokazuje da je pomalo zavirivao u mediteransku prehranu jer on preporučuje svježe voće, povrće, krto meso, masline i orašaste plodove.</p>
<p>Amerikanci troše milijarde dolara u borbi protiv pretilosti, ali za sada nema naznaka da je stvarno nastupila revolucija u njihovu tanjuru. Grozničavo se traže čarobna sredstva kojih nema pa nema. U slobodan prostor uskaču tvorci nebuloznih dijeta kao što kod nas uskaču novokomponirane pjesme. Sve ovisi hoće li vas u svoju emisiju pozvati Oprah ili ne. Ako se to ipak dogodi, onda ste sretnik jer ste preko noći postali vlasnik zlatnog rudnika. Što kaže svemoćna Oprah – to je za Amerikance zakon.</p>
<p>Glavni argument protivnika ugljikohidrata jest činjenica da oni pobuđuju inzulin koji onda čini probleme u tijelu i uglavnom izaziva novu glad. Teorija dakle polazi od te činjenice, a završava logičnim zaključkom da treba smanjiti ugljikohidrate. Primjerice, Atkinsova dijeta limitira ugljikohidrate na svega 20 g dnevno! Nije potrebno spominjati da je to totalno suprotno preporukama koje kažu minimalno 130 g dnevno, a sportaši pred natjecanje čak 500 g ugljikohidrata dnevno. Teorijska postavka takve dijete ide ovako – smanjivanjem ugljikohidrata troše se zalihe glikogena za produkciju energije i kada je proces gotov oslobađa se voda i vi gubite težinu. Međutim, proces se ne može kontrolirati pa se počinju trošiti i zalihe masnog tkiva, a kada se to događa bez prisutnosti ugljikohidrata nastaju ketoni koji dolaskom u krv izazivaju ketozu (isprovocirana ketoza).</p>
<p> Bubrezi rade užurbano i eliminiraju ketone iz tijela, ali posljedica njihova djelovanja je gubitak apetita uz nagon za povraćanje i jaki umor. Premda će vam autori Atkinsove dijete priopćiti kako se radi o »bezazlenoj ketozi«, svaki će vam medicinski početnik reći da ketoza nije bezazlena. Naime, kada dulje vrijeme postoji, može doći do poremećaja metabolizma minerala u kostima i pojave osteoporoze. Na kraju možemo zaključiti da je Atkinsova dijeta učinkovita na kratke staze odnosno do šest mjeseci, a dugoročno je identična svakoj malomasnoj (reduktivnoj) dijeti. Također je zdravstveno sigurna samo kratkoročno, ali kod višestrukog ponavljanja (što mnogi čine) vjerojatno nije što je zasigurno – individualno.</p>
<p>Dr. Ignac Kulier</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Većina prirođenih deformacija stopala mogu se liječiti vježbama</p>
<p>Najlakši oblici deformacija stopala su malpozicije. Kod njih stopalo ima punu pokretljivost, pa ga je moguće dovesti bez poteškoća u pravilan položaj. Liječenje treba započeti što ranije, već u rodilištu</p>
<p>Kada govorimo o deformitetima stopala u dječjoj dobi tada moramo razlikovati prirođene od stečenih deformiteta, a isto tako strukturalne od onih koji nastaju zbog dugotrajne imobilizacije stopala u nepovoljnoj poziciji tijekom trudnoće (malpozicije). Najlakši oblici deformacija stopala su malpozicije. Kod njih stopalo ima punu pokretljivost, pa ga je moguće dovesti bez poteškoća u pravilan položaj. Liječenje treba započeti što ranije, već u rodilištu. </p>
<p>Veći dio prirođenih deformacija može se liječiti vježbama, fizikalnom terapijom, sadrenim povojem ili elastičnim trakama, a manji dio operacijama. </p>
<p>Najčešći prirođeni deformiteti stopala koji se nalaze u novorođenačkoj dobi su: pes equinovarus, pes metatarsovarus, pes calcaneovalgus, pes calacaneus i pes convexus. </p>
<p>Pes equinovarus je najčešća prirođena deformacija stopala. Stopalo se nalazi u plantarnoj fleksiji i varusu, prednji dio stopala u aduktusu, stražnji dio povučen je prema gore i unutra. Kliničkim pregledom takvog stopala mogu se ustanoviti supinacija pete, hipotrofija potkoljenice, unutarnja rotacija potkoljenice, malo i zdepasto stopalo te izražene brazde s medijalne strane stopala.</p>
<p>Javlja se u jedan do dva djeteta na tisuću poroda. Samo djelomično se može pasivno izvršiti korekcija, nakon čega se vraća u prvobitni položaj. Pes equinovarus zahtijeva ortopedsko liječenje odmah poslije rođenja djeteta.</p>
<p>Stopalo kod deformacije pes calcaneovalgus je pokretljivo, ali zadržava položaj dorzalne fleksije tako da je petna kost izvrnuta prema van (valgus položaj pete). U većini slučajeva stopalo je moguće dovesti u položaj plantarne fleksije, a to treba preporučiti roditeljima kao vježbu. Ponekad se mora provesti liječenje udlagama. Često se vidi kod djece koja spavaju na trbuhu s flektiranim, abduciranim i rotiranim nogama prema vani. Treba se preporučiti roditeljima izmjenični položaj djeteta tijekom spavanja. </p>
<p>Pes calcaneus je najčešća malpozicija stopala u novorođenačkoj dobi. Kao kod calcaneovalgusa stopalo se nalazi u dorzalnoj fleksiji, a plantarna fleksija je otežana. Ove deformacije stopala su česte pa se danas smatraju fiziološkom pozicijom stopala u novorođenačkoj dobi. Ako perzistiraju u dojenačkoj dobi potrebno je provesti odgovarajuće liječenje uz nadzor ortopeda.</p>
<p>Serpentinasto stopalo nije tako rijetko koliko se ne obraća pažnja na njega. Najčešće se zamjenjuje s pes calcaneovalgusom i aduktusom. Klinička slika takvog stopala pokazuje valgus pete, skraćenje Ahilove tetive i aduktus s većom ili manjom supinacijom prednjeg dijela stopala. Uzrok je nepoznat, a ponekad se pojavljuje kao kasna komplikacija pes equinovarusa. Liječenje je konzervativno i operativno.</p>
<p>Kod deformacije stopala pes metatarsovarus prednji dio stopala se nalazi okrenut prema unutra (aduktus). Pes metatarsovarus prisutan je kod poroda, ali se otkriva obično u kasnijim mjesecima ili kad dijete prohoda. U 95 posto slučajeva korigira se spontano. Potreban je nadzor ortopeda.</p>
<p>Hod djeteta s uvrnutim stopalima prema unutra čest je uzrok zabrinutosti roditelja i doktora. Nastaje zbog jednog od tri sljedeća stanja: metatarus varusa, medijalne tibijalne torzije i perzistirajuće femoralne anteverzije.</p>
<p>Ako je prisutan pes metatarsus varus tada je položaj patela uredan, a prednji dio stopala se nalazi u varusu. </p>
<p>Kod medijalne rotacije tibije koljeno je okrenuto prema naprijed, a stopalo rotirano prema unutra. Spontano se ispravlja do dobi od tri do četiri godine. Potreban je pregled ortopeda.</p>
<p>Ako je uvrtanje stopala prema unutra posljedica perzistirajuće femoralne anteverzije, dijete u hodu uvrće i koljena prema unutra, što se može vidjeti po položaju patela, a klinički nalaz stopala je uredan. Cijela noga se rotira prema unutra iz kuka. Torzijska deformacija bedrene kosti pogoršava se načinom sjedenja koji je karakterističan za djecu s perzistirajućom anteverzijom – natkoljenice su savijene i rotirane prema unutra. Kliničkim pregledom ustanovi se poremećeni odnos između vanjske i unutarnje rotacije u kuku. U djece koja uvrću noge pri hodu unutarnja rotacija iznosi i do 70 stupnjeva, dok je vanjska rotacija manja od 30 stupnjeva. U 80 posto djece anteverzija se sponatno korigira do osme godine života. </p>
<p>dr. Ozren Vrdoljak, dr. Ernest Irha</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Elektrodama do vida</p>
<p>Namjera je znanstvenika dovesti slijepu osobu u stanje da može čitati, premještati razne objekte u kući i obavljati normalne kućanske poslove</p>
<p>Vratiti slijepima vid</p>
<p> – zadatak koji se sam po sebi već nalazi u predvorju čuda, cilj je tehničke ekipe koju čine Sandia National Laboratories, još četiri nacionalna laboratorija, jedna privatna kompanija i dva sveučilišta. Ideja koja se razvijala godinama polako ulazi u svoju praktičnu fazu.</p>
<p>S početnim kapitalom od devet milijuna dolara, u trogodišnjem razdoblju, u okviru Biološkog i okolišnog istraživanja koje provodi DEO (Department of Energy Office), znanstvenici namjeravaju kreirati sliku od 1000 točaka koristeći 1000 sićušnih memovskih (mem – mikroelektromehanički sustav) elektroda. Elektrode bi se smještale u/na mrežnicu osoba koje su izgubile vid zbog mrene ili retinitisa pigmentose (poremećaj smanjivanja noćnog i perifernog vida). Ova oboljenja u oku oštećuju fotoreceptore koji pretvaraju svjetlo u električne impulse, ali ostavljaju nedirnutima živčane staze do mozga kojima ti električni impulsi prolaze. Na kraju, bolest potpuno smanji »ulaz« s fotoreceptora, ali 70 do 90 posto živčane strukture kojima bi se ti »podaci« trebali kretati ostane neoštećeno. </p>
<p>Namjera je znanstvenika dovesti slijepu osobu u stanje da može čitati, premještati razne objekte u kući i obavljati normalne kućanske poslove. Oni neće biti u stanju voziti auto, barem ne u bliskoj budućnosti, jer umjesto milijuna piksela, oni mogu vidjeti otprilike tisuću. Slika će im se pojavljivati sporo i bit će nekako žućkasta. Ali će ljudi koji su slijepi – vidjeti, kažu znanstvenici. Zamisao je koristiti malu kameru i radio-frekvencijski emiter koji smješten u okvir pacijentovih naočala šalje potrebne informacije i napon modulima smještenim unutar očne jabučice. Moduli se povežu sa živcima mrežnice koji mozgu šalju električne impulse na obradu. Suprotno od očekivanja, fotoreceptori se nalaze ispod živaca, ne iznad njih, što donekle olakšava direktno vezanje sa živcima. </p>
<p>Trenutni odnos znanosti materijala i mikro i nanotehnologije u interdisciplinarnim laboratorijima obećava veliki napredak tamo gdje su ljudi prije stizali do zida. Pristup koji su odabrali u Sandiji za ugraditi meme u mrežnicu temelji se na površinskim mikromehaničkim silikonskim dijelovima i LIGI. Time bi bilo omogućeno neposredno stimuliranje živčanih završetaka unutar mrežnice, kojim bi se dobivala slika dovoljno dobra za čitanje velikih slova ili raspoznavanje objekata unutar prostorije. </p>
<p>L. K.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Tri tisuće ljudi na Balaševićevom koncertu </p>
<p>VIROVITICA</p>
<p> – Oko 3000 ljudi pristiglo je iz svih krajeva Hrvatske u petak u Viroviticu na hrvatsku promociju novog albuma novosadskog kantautora Đorđa Balaševića. U pratnji vrsnih glazbenika s kojima je snimio album »Rani mraz«, na kojem se nalazi glazba iz još uvijek nesnimljenog filma o Vasi Ladačkom, Balašević je svirao nešto više od tri sata, a repertoar je bio vrlo raznolik – od »Panonskog mornara«, »Oprosti mi Katrin«, »Neki novi klinci«, »Lijepa protina kći«… pa do »Aco-Braco«, »Kere Varošanske«… s posljednjeg albuma koji se u prodaji pojavio u svibnju ove godine. Pokazalo se da publika itekako pamti stare pjesme, a već zna i nove.</p>
<p>Gotovo cijeli koncert je kišilo, ali to nije obeshrabrilo publiku, kao niti snažan pljusak koji se oko 23 sata spustio nad Viroviticom. Atmosfera je u tome trenutku bila na vrhuncu pa pljusak gotovo nitko nije niti primijetio. </p>
<p>Između ostaloga, Đole je, naravno, na početku koncerta otpjevao i »Viroviticu«. »Kada sam napisao 'Viroviticu' neki su rekli da kako sam mogao napisati da su oko Virovitice litice. A onda sam se pokazao prorokom – one su odjednom narasle. Srećom, više ih nema i – evo me!«, pozdravio je publiku Đorđe Balašević. </p>
<p>Sedam minuta nakon ponoći sve je završilo s »Odlazi cirkus«...</p>
<p>Đorđe Balašević će ovoga ljeta održati u Hrvatskoj još dva koncerta – u Rovinju i na Krku. »Sad već polako starim, prelazim iz poezije u prozu i sve više pišem, a sve manje pjevam tako da ne znam hoće li biti još koncerata u Hrvatskoj. Radije ću sljedećih deset godina dolaziti dva puta godišnje da mi se razveselite nego da deset puta dođem u godinu dana pa da me poslije više nitko ne zove«, riječi su kojima se Đorđe Balašević u ranim jutarnjim satima u subotu oprostio od publike koja je došla na virovitički koncert. </p>
<p>S. B. G.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Žabe i u muzeju</p>
<p>U newyorškom Prirodoslovnom muzeju nova izložba posvećena je umijeću preživljavanja jedne životinjske vrste koja obitava u gotovo svakom okolišu na Zemlji – od bujnih kišnih prašuma do sprženih pustinja.</p>
<p>Ekipa zoologa stvorila je u jednom kutku Prirodoslovnog muzeja u New Yorku prirodna staništa desetaka različitih vrsta žaba. Ovi vodozemci imaju na raspolaganju minijaturne bare, skakuću s lista na list – ili, ovisno o vrsti, s grane na granu, povremeno pogledavajući posjetitelje kroz staklene izloge svojih izložbenih nastambi. Središnji dio postave zauzima skupina majušnih, ali vrlo šarenih žaba, nazvanih »otrovne strelice«. Žarkih boja – crvene, žute i plave – ove su žabice vrlo privlačne, ali, mogu biti i smrtonosne.</p>
<p>Njihova koža izlučuje otrove. Upravo zato ih druge životinje – koje bi se možda njima hranile – izbjegavaju. Osim što su izrazito neugodnog okusa, one mogu svog predatora otrovati, pa čak i usmrtiti, misli kustos Christopher Raxworthy. Ove vrste žaba uspijevaju kemijski pretvoriti laganije otrove insekata s kojima se hrane u koncentrirani sloj sluzi na koži, čime postaju pogibeljne po druge životinje. Svaka od tih majušnih žabica sadrži dovoljno otrova da usmrti desetero ljudi. Njihove jarke boje upozoravaju eventualne neprijatelje, koji ih se uglavnom klone, tako da su ove žabe aktivne po danu i ne kriju se, za razliku od svojih manje zaštićenih srodnika. </p>
<p>Možda nikada nećemo imati priliku vidjeti neke od tako neobičnih vrsta žaba u prirodi, ali i one i mnoge druge nesvakidašnje vrste tih vodozemaca dostupne su tijekom nekoliko mjeseci u Prirodoslovnom muzeju u New Yorku. </p>
<p>L. K.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Mravima upravlja miris</p>
<p>Američki znanstvenici otkrili su da urednim i harmoničnim radom u koloniji crvenih mrava-sakupljača zapravo upravlja njihov izniman osjećaj za mirise. Posao nekim ljudima može biti neugodan, frustrirajući, težak i dosadan, ali nekim mravima posao doslovce »smrdi«. </p>
<p>»Svi u jednoj mravljoj koloniji dijele jedinstveni miris koji ih odvaja od drugih mravljih kolonija. No kod crvenih mrava-sakupljača otkriveno je i to da ovisno o različitim zadacima koje obavljaju imaju i različite mirise«, rekla je Deborah Gordon, profesorica biologije s kalifornijskog Sveučilišta Stanford. Mravi imaju »antene« pomoću kojih primaju mirise hidrokarbona iz tijela. Različiti miris određuje mravu posao u koloniji. </p>
<p>Dok su proučavali crvene mrave-sakupljače u južnoj pustinji Arizone, profesorica Gordon i njezin kolega Michael Greene zabilježili su da mravi koji su zaduženi za skupljanje sjemena napuštaju koloniju tek kad se iz ophodnje u koloniju vrate mravi zaduženi za istraživanje. </p>
<p>V. J.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Češnjak, čekić, vatromet i zabava do svitanja</p>
<p>Posjetiti Portugal potkraj lipnja, a ne skoknuti do Porta 23. i 24. lipnja, bez imalo oklijevanja možemo proglasiti propustom. U ovom smo gradu na sjevernoj portugalskoj obali Atlantskog oceana, u kojem su se tijekom povijesti izmiješali mnogi europski narodi, proveli nezaboravnu i dojmljivu večer. Odnosno, poput mnogih, probdjeli smo noć u povodu blagdana sv. Ivana Krstitelja. Naime, u Portugalu je Ivanje državni praznik, a u Portu se u noći s 23. na 24. lipnja, u staroj gradskoj jezgri uz obalu, okupilo više od 200.000 ljudi! Malo tko se, počevši od onih najmlađih pa do najstarijih stanovnika, ili pak turista, te večeri odlučio ostati kod kuće. </p>
<p>Kako su nam mještani rekli, fešta zapravo počinje već u poslijepodnevnim satima, a to smo shvatili odmah nakon dolaska u grad u predvečerje. Slavlje se već prilično zahuktalo. Naime, gotovo pred svakim ulazom mještani po popularnim cijenama nude pržene srdele i, naravno, neizbježnu čašu poznatoga portugalskog vina. Jasno, glavni dio proslave odvijao se na »rivi«. Ulice su se posve ispunile odmah nakon zalaska sunca, a nisu se ispraznile niti izlaskom sunca sljedećeg jutra! </p>
<p>Susretljivost i toplina domaćina s koju smo doživjeli tijekom boravka u Portugalu nije izostala ni te večeri u Portu. A veselom ozračju uvelike su pridonijeli prepoznatljivi kockasti dresovi naše reprezentacije, koje malo tko nije prepoznao. Gotovo da nije prošla minuta, a da se netko od Portugalaca, navijača ostalih reprezentacija ili pak »običnih« turista nije zaustavio, te uputio riječ podrške ili bar osmijeh.</p>
<p> Kad je riječ o samim Portugalcima, nerijetko su izvikivali ime našeg reprezentativca Tome Šokote, što nas je prilično iznenadilo s obzirom na to da igra u Benfici, ljutom suparniku tamošnjeg aktualnog europskog prvaka. Dok smo boravili u Lisabonu shvatili smo da Šokota ima status nogometnog genija, no takav entuzijazam u Portu definitivno nismo očekivali.</p>
<p>Najveća je atrakcija večeri za sve bila zanimljiva tradicija koja bez obzira na dugogodišnju povijest nije dosadila ni tamošnjim stanovnicima. Prilikom prvog »probijanja« kroz gužvu naletjeli smo na udarce plastičnim čekićima po glavi, što smo u nevjerici još nekako prihvatili s čuđenjem, no kad su nam starije gospođe s dvometarskim stabljikama češnjaka premazivale lica odlučili smo se na »bijeg« i potražili objašnjenje. Kako su nam objasnili mještani, običaj je svakome prolazniku zaželjeti sreću u ljubavi i plodnost.</p>
<p> Prije nekoliko stotina godina to se radilo s već spomenutim stabljikama, a u novije vrijeme, shodno razvoju »tehnologije«, u »igri« su i plastični čekići koji se mogu kupiti na svakom koraku, a koriste se za udarce po tjemenu. Nakon što smo saznali za bit tradicije, prestali smo se buniti bliskim susretima s češnjakom, a uključili smo se i u »čekićanje«, što se pokazalo punim pogotkom i nezasitnom zabavom do jutra. Nismo se susreli s osobom koja je odbila pokoji udarac, čak se ni policajci nisu bunili kad smo ih »napali«. U jednom trenutku netko je i zgodno primijetio kako u životu nije vidio masovniju »tučnjavu«, i to bez ozlijeđenih sudionika... </p>
<p>Kulminacija večeri ipak je bio spektakularni vatromet koji je uz nekoliko pauza trajao više od sat vremena i kojeg se ne bi posramili ni organizatori dočeka Nove godine u bilo kojem svjetskom velegradu. </p>
<p>U svakom slučaju, bila je to nezaboravna noć koju bismo preporučili svakoj osobi željne sjajne zabave, veselja i topline domaćina. Uz to, cijene hrane i pića nisu porasle zbog velikog posjeta, što je čest običaj na našim prostorima. Čak su bile i niže od uobičajenih hrvatskih. </p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="18">
<p>Od sada će se govoriti o vremenu prije i poslije Branda</p>
<p>Jedna od najsjajnijih hollywoodskih zvijezda svih vremena, talentirani, drski, nepredvidljivi, šarmantni, neobuzdani i najomiljeniji Marlon Brando, umro je u 80. godini od komplikacija s plućima u Medicinskom centru Sveučilišta UCLA u Los Angelesu. Bio je to kraj burnog privatnog života i neponovljive karijere glumca koji je postao legenda koja je zauvijek obilježila svjetski film i poimanje glume, tako da će se od sada među filmašima govoriti o vremenu prije i poslije Branda. </p>
<p> Odmetnik od ustaljenih normi Hollywooda bio je buntovnik koji se svjesno i savjesno odrekao lažnog sjaja i sveopćeg licemjerja bježeći u svjetove tišine, na svoj usamljeni otok ili u vilu na vrhu Mullholanda gdje je pronalazio utočište i utjehu od svega lijepog i ružnog što mu se događalo. I bez obzira na godine, on je vječno bio i ostao obožavani muškarac, cijenjeni glumac i nepredvidljivi umjetnik. Bio je nedodirljivi car Hollywooda koji se svjesno odrekao svoga carstva u ime ponekad humanih razloga zaštite Indijanaca i njihovih prava, a često i zbog banalnih isprika vlastitim slabostima prema problematičnim ženama ili hrani, slabostima kojima se predavao bez ostatka. </p>
<p>Ipak je uvijek ostajao – Marlon Brando, jedna od najvećih zvijezda svjetskog filma, neprijatan i šarmantan, strastven, neodoljiv i neukrotiv. Bez obzira igrao rabijatnog Stanleyja Kowalskog u »Tramvaju zvanom čežnja«, boksača Terryja Malloya »Na dokovima New Yorka«, za kojega je dobio prvog Oscara (1954.), ili prelijepog »Divljaka«, raspjevanog mladića u »Guys and Dolls« ili opasnog Nijemca u »Mladim lavovima«, sve do nezaboravnog mudrog Don Vita Corleonea u Coppolinom »Kumu« za kojega mu je pripao drugi Oscar, a kojega nije želio primiti (1972.), te kontroverznog patnika i raspusnika u »Posljednjem tangu u Parizu«, godinu dana kasnije.</p>
<p>Uz dva Oscara bio je nominiran za uloge u filmovima »Tramvaj zvan čežnja« (1951.), »Viva Zapata« (1952.) i »Julius Caesar« (1953.), zatim 1957. za ulogu u filmu »Sayonara« i 1973. za ulogu u »Posljednjem tangu u Parizu« i 1989. prvi put za epizodnu ulogu u filmu »A Dry White Season«. </p>
<p>Rođen je 3. travnja 1924. u Omahi, Nebraska. Kao mladić stigao je u New York, prepun optimizma i energije koju je usmjerio na glumu i žene. U to vrijeme su na njega neizbrisiv trag ostavili Židovi koji su mu bili učitelji, dok su mu se najljepše ljubavne pustolovine događale upravo sa Židovkama. Kao glumac počeo je u kazalištu, a zatim i na filmu predajući se novom stilu glume što je kasnije postalo jedno od najjačih oružja američke glumačke škole, a on je ostao neka vrst mosta ili čvrstog spoja između dvaju stilova, s jedne strane glumaca koji su se proslavili ulogama junaka i heroja, kao Cary Grant i Gary Cooper te onih tipičnih anti-junaka našeg doba koje su utjelovili Robert De Niro i Jack Nicholson na drugoj strani. </p>
<p>Prije deset godina, za sedamdeseti rođendan darovao nam je svoju biografsku knjigu »Pjesme kojima me učila moja majka« koja je još uvijek idealno štivo za upoznavanje ovog neobičnog čovjeka koji je na samom kraju ispovijedne proze priznao:</p>
<p>»Ova knjiga izraz je onoga što sam dugo zadržavao u sebi, ona je moja objava slobode. Konačno se osjećam slobodnim i više ni malo ne marim što ljudi misle o meni. Veselim se i najmanjim sitnicama... Više ne pružam ruku, ali se nikada nisam umorio čekajući čaroliju«. </p>
<p>»Čekajući čaroliju«, posljednjih dana Marlon Brando je pisao scenarij za novi film »Brando i Brando« redatelja Ridha Benija u kojem bi igrao sebe, no nije dočekao taj provokativni eksperiment. Umro je iznenada i drsko neočekivano, kako je i živio, premda je otišao među zvijezde kojima je uvijek i pripadao.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Neupotrebljivi poticatelji mazohističkih fantazija</p>
<p>Obuća Birgit Jürgenssen uistinu se može protumačiti kao subverzivni aspekt feminizma. Riječ je o opusu autorice preminule prošle godine, jedne od onih koje je nemoguće jednoznačno odrediti medijem djelovanja ili stilskom pripadnošću. Sama autorica svojedobno je izjavila kako je uzela slobodu raditi od različitih materijala bez da razmišlja o marketinškim rezultatima</p>
<p>Već se po pozivnici samostalne izložbe austrijske umjetnice Birgit Jürgenssen dalo zaključiti kako je riječ o nesvakidašnjem događaju. Fotografija je prikazivala cipelicu izrađenu od stabljika šećerne trske povezanih voštanim papirom, položenu na svileni jastučić. No to, dakako, nije sve, jer osim neobična materijala, i oblik cipele »potpomognut« krilima te naziv »Leteća cipelica«, upućivali su na rijetko izložbeno događanje kojim je svoje posjetitelje počastio bečki MAK – Muzej primijenjenih umjetnosti. </p>
<p>Obuća Birgit Jürgenssen uistinu se može protumačiti kao subverzivni aspekt feminizma. Riječ je o opusu autorice preminule prošle godine, jedne od onih koje je nemoguće jednoznačno odrediti medijem djelovanja ili stilskom pripadnošću. Sama autorica svojedobno je izjavila kako je uzela slobodu raditi od različitih materijala bez da razmišlja o marketinškim rezultatima: »Realizirala sam predmete koje sam željela nacrtati kao objekte, a kad se oba pristupa nisu pokazala prikladnima, radila sam fotografije«. </p>
<p>U MAK-ovoj galeriji neposredno uz ulaz postavljena je monumentalna cipela-stolica, objekt od kože koji ilustrira umjetničinu želju da neutralnim predmetom, svima dobro poznatim, izrazi svoje erotske i cinične fantazije, omogućivši pritom i druge interpretativne razine.</p>
<p>Cipele-skulpture i niz izvanrednih crteža nastali su sredinom sedamdesetih godina. Riječ je o grupi radova prvi put prikazanih u cijelosti, fragilnih tvorevina što potiču raznovrsna, ne uvijek ugodna, maštanja. »Cipela trudne žene« izrađena je od ružičaste kože, presvučena tilom, na gornjem dijelu proširena fetusoidnim oblikom povezanim s vrškom cipele naborima što podsjećaju na organske veze djeteta i majke. Uz nju je model posvećen Mary Stuart – »Hrđava cipela« izrađena od željeznih dijelova spojenih cinom. Preparirana ptica grabljivica preoblikovana je u »Ptičju cipelu« – glava i kljun prednji su dio tog nenosivog predmeta čija je peta izrađena od ptičje noge, ukrašena perima što se zavodljivo povijaju za njom. </p>
<p>Letenje je jedna od tema koje je Birgit Jürgenssen nastojala izraziti svojim nesvakidašnjim radovima. Leteće cipelice izrađene su od prozračne organza-svile i djeluju poput niskih čizmica prikladnih za astronaute. Da bi letenje bilo što uspješnije, cipelice su ukrašene muhama pričvršćenima u okrugle aplikacije. </p>
<p>Peter Noever, ravnatelj MAK-a, radove Birgit Jürgenssen smatra napadno izravnima, djelima na razmeđi realnog i nadrealnog, kojima se umjetnica opirala postojećim kategorijama i granicama između vanjskog i unutarnjeg svijeta. Uspoređujući je s Valie Export, Noever Birgit Jürgenssen ubraja među one austrijske umjetnice koje su sedamdesetih godina 20. stoljeća preispitivale društvene dogme i kulturalno nametnute definicije ženskog rodnog pitanja. U skladu s tim, čizmica »Naš svakodnevni kruh«, što oblikom podsjeća na dio tradicionalnih ženskih kostima, prekrivena je krušnim mrvicama i djelićima slanine, a gotovo istodobno nastaje »Cipela-relikt«, pomalo zastrašujući preostatak iz vremena kad su se životinjske čeljusti koristile u raznovrsne svrhe. U varijanti obuće, tetive su pretvorene u remenčiće koji pridržavaju čeljusnu konstrukciju šiljatih zubi. </p>
<p>Birgit Jürgenssen tijekom života radila je u mnogim drugim medijima, slikala je, fotografirala, bavila se videom, objektima i body-artom, predavala na akademiji. Ciklus »Obuća« nastao je sredinom sedamdesetih, i nakon izložbe u nürnberškoj Kunsthalle potonuo je u zaborav. Strast prema umjetnosti, jednako kao i strast prema cipelama, umjetnicu su definirali na način koji je vremenom nastojala izbjeći. U okruženju izrazite muške dominacije, te specifičnog odnosa prema umjetnicama, karakterizacija »one s cipelama« uistinu joj nije bila potrebna. Stoga je značajno što su rijetki i osjetljivi primjerci njezinih cipela izvučeni iz kutija u kojima su godinama bili pohranjeni, omogućujući iz današnje perspektive drugačiju kontekstualizaciju njezina djelovanja. </p>
<p>Neupotrebljivi poticatelji mazohističkih fantazija (jer, tko bi poželio balansirati u okovanim »Cipelama-krevetima«, unatoč tome što su im podnožja izrađena od svilenih jastučića i prekrivača) nisu u potpunosti realizirani. Jer, sudeći prema izloženim crtežima, duhovitim, ali istodobno i vrlo okrutnim varijacijama na temu obuće, ideja nije nedostajalo. No, Birgit Jürgenssen odlučila je da svoj kreativni statement ne želi povezivati s atributom »obućarke«. Predmeti za kojima žude čudaci i ljubitelji umjetnosti ostali su rijetki, subverzivni pokazatelji krhkih granica između onog za čime žudimo i onog što pod svaku cijenu nastojimo izbjeći. </p>
<p>Sandra Križić Roban</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Hip hop spektakularnost</p>
<p>Gotovo svi albumi Beastie Boysa, pa čak i oni najzabavniji, ubrajaju se među ploče koje su svaka u svoje vrijeme vratile vjeru u mogućnost rock glazbe da uz efektne pomake dosegne širi krug publike i tržišno respektabilne rezultate. I zahtjevniji albumi BB-a dosezali su prva mjesta američke top-liste, što je jedan od dokaza za ranije navedenu tvrdnju, a činjenica da čak dva naziva albuma u sebi sadrže riječ »ill« (bolestan), opisuju glavnu namjeru Beastie Boysa: liječenje komunikacijskih bolesti svih vrsta. No, usprkos 'šmajhlanja' s najširim krugom poklonika, Beastie Boys ne samo da ni za dlaku nisu odstupili od svog puta nego su prijelomnim albumima još više probijali barijere pop-glazbe osamdesetih i devedesetih. </p>
<p>U vrijeme prvog albuma »Licensed To Ill« sredinom osamdesetih, glazba koju su izvodili možda je još shvaćana kao štos, poput singlea »(You Gotta) Fight For Your Right (To Party)«, ali vrlo brzo nakon toga Beastie Boys su zagorčali život skepticima. Suradnja s producentom Rickom Rubinom unutar njegove etikete »Def Jam«, specijalizirane za bjelački hip-hop, premještena je ubrzo na teren eksperimenta drugim albumom »Paul's Boutique« (1989.), s producentima The Dust Brothers. Nakon preteškog, slabije prodavanog zalogaja, treći »Check Your Head« (1992.) označio je povratak na top-liste »pravim« instrumentima, a vječan odmak od srednje struje pop-glazbe tada se ipak počeo mijenjati. Na sreću, promijenili se nisu Beastie Boys, nego mainstream.</p>
<p>Nesumnjivo značajan zgoditak u takvoj karijeri je i i novi »To the 5 Boroughs« koji se pojavljuje šest godina nakon izvrsnog posljednjeg »Hello Nasty«. U samo 45 minuta trajanja Beastie Boys uspjevaju dokazati da jedna od najznačajnijih postava pop glazbe nije izgubila ništa od privlačnosti pri prelasku u srednje godine. Minimalistička zvučna slika, electro-party šokovi i tematski povratak u New York, odakle su i krenuli, su tu. Priliv novog materijala djelomično je određen novijom američkom poviješću pri čemu Beastie Boys ne ostaju dužni aktualnoj američkoj politici i ratu u Iraku, referirajući se temom albuma na događaje od 11. rujna u New Yorku, koji se s modificiranim WTO neboderima našao i na naslovnici. I izvan rap/hip hop okvira i crossover 'šmajhlanja' s nu-metalom, kao bjelački prototip osnovan na neosporno »crnoj« glazbi, Beastie Boys u pjesme stavljaju dovoljno autorskih potpisa, brojne žanrovske diverzije, zvučne akrobacije, suludo korištene samplove, završivši naposljetku s pločom koja usprkos ozbiljnosti ne gubi šarm njihovih početnih zabavljačkih ekskurzija. </p>
<p>Prelazak iz fizičkog hedonizma u »svete« vode (Adam Youch jedan je od začetnika redovitog godišnjeg koncerta za pomoć Tibetu (Tibetan Freedom Concert) i gorljivi pristalica Dalaj Lame, raspon zanimacije premijernog bjelačkog hip-hop ansambla još je širi Beastie Boys su uspjeli utjecati na suvremenu popularnu glazbu kao malo koji drugi američki izvođač posljednjih godina, a postupak da su povremeni mega hitovi poput »Sabotage« s albuma »Ill Communication« redovito smjenjivani višeslojnim zamislima djelotvorno potvrđuju i briljantan »Hello Nasty« i novi »To the 5 Boroughs«. Iako se radi o trojki, masa zvuka i razina sviračko/aranžerske spektakularnosti pod vlastitom producentskom palicom na »To the 5 Boroughs« doseže ranije salve zvuka i pojačava dojam uspješnog spajanja u jedno različitih elemenata. Postavši usput i izuzetna koncertna atrakcija, primijenivši u stvarnosti »znanje« s albuma, Beastie Boys su pokazali da nisu virtualan proizvod nego američki »real thing«. </p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Studij dizajna na cesti</p>
<p>U trenutku kada dolazi do prvog velikog povezivanja hrvatske industrije i dizajna, zahvaljujući novoosnovanom Dizajn centru, kada konačno postaje jasnim da je dizajn temelj identiteta i jedan od ključnih pokretača ekonomije, Studij dizajna ostat će 22. srpnja bez prostora u Frankopanskoj 12 </p>
<p>Drevna indijska legenda kazuje o čovjeku koji nije shvaćao što ima. Sve što je trebao u životu bilo je pred njim, ali on to nije vidio. Ista tragična priča moguća je u Hrvatskoj, zemlji koja ne shvaća vlastite ekonomske kapacitete i ulogu dizajna koji ima presudnu važnost.</p>
<p>A ne samo da je (nacionalni) dizajn pojedinih zemalja u svijetu već šezdeset godina jedan od temelja identiteta, već je i vitalan pokretač ekonomije. Engleska i Finska – prva još 1944. godine, uoči invazije na Normandiju, a druga unatrag nekoliko desetljeća, osnovale su dizajn centre i uvele dizajn u nacionalne strategije razvoja. Hrvatska je dugo vapila za vlastitim dizajn proizvodima – sve do nedavno kada je u Ministarstvu kulture predstavljen prvi veliki projekt novoutemeljenog Dizajn centra što kani povezati hrvatsku industriju s produkt dizajnerima, pozvavši ih na veliki natječaj do 10. srpnja. Rezultati tog poziva, podsjetimo, bit će predstavljeni na Ambijenti 2004. koju će pohoditi ne samo hrvatski proizvođači namještaja, već i talijanski. </p>
<p>U istom tom trenutku uzleta temeljni Studij dizajna, koji već 15 godina vodi s velikim uspjehom dizajner prof. Stipe Brčić, lavovski se bori da ne ostane bez prostora u Frankopanskoj 12, što se 22. srpnja treba vratiti nasljednicima. </p>
<p>»Moram reći da već dvadeset godina koliko se bavim dizajnom, uvijek struka stvara inicijative, što je valjda jedinstven primjer u svijetu u kojem uvijek industrija ide prema dizajnerima, a ne obrnuto«, ističe prof. Brčić. Japan je od 60-ih godina poduzeo golema ulaganja u dizajn čiji su rezultati danas prepoznatljivi japanski proizvodi. </p>
<p>Kako podsjeća, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća sazrela je svijest da »gospodarstvo bez dizajna ne može biti uspješno«. Tada je osmišljen Studij dizajna kojemu je prethodilo veliko istraživanje. Studij je potom organiziran daleko kompleksnije no što je ustrojen danas. Imao je, naime, pet specijalističkih usmjerenja (strojarstvo i bijela tehnika, potrebe drvne industrije, studij za robu široke potrošnje i studij grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija).</p>
<p>Sada je ovaj studij doveden u smrtnu opasnost jer se prostor vraća pravim vlasnicima, kojima je oduzet. Štoviše, poražavajuć je podatak da Brčić već tjednima preko medija moli javnost za pomoć, a istovremeno Sveučilište nije učinilo ništa da pronađe novi prostor. </p>
<p>»Problem je u kontekstu. Ne mogu shvatiti društvo kojem dizajn nije važan i sveučilište koje ne može pomoći u pronalaženju prostora veličine većeg stana. Zašto se sveučilište nije angažiralo u rješavanju problema doista ne mogu razumjeti«, ogorčen je prof. Brčić. »Dizajn je osobito važan faktor u izgradnji identiteta i integracije«, kaže Brčić. S druge strane, Ministarstvo znanosti se očitovalo po hitnom postupku. </p>
<p>»Sada samo imam informaciju da grad pokušava otkupiti prostor za potrebe Studija dizajna, no na žalost, samo pola prostora jer je, u međuvremenu, prizemlje već prodano...</p>
<p>Studij dizajna ove godine upisuje šesnaesta generacija studenata. Ako se za visoko školstvo s pravom može reći da je po prirodi stvari poprilično tromo u odnosu na dinamičko okruženje, to svakako ne vrijedi ili ne vrijedi u potpunosti za Studij dizajna.</p>
<p>Naime, Studij je krajem osamdesetih programiran, dimenzioniran i pokrenut u skladu s potrebama (prvenstveno gospodarskim) Republike Hrvatske, tada u sastavu Jugoslavenske federacije. U okviru produkt dizajna bila su predviđena tri specijalistička usmjerenja, a jedno usmjerenje je trebalo pokriti područje grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija. Događaji koji su uslijedili (nestanak čitavih gospodarskih grana i gubitak tržišta) doveli su u pitanje ovakav programski koncept pa je on »u hodu« prilagođen novom okruženju na način da Studij dobiva samo dva usmjerenja: produkt dizajn i grafički dizajn, što je zadržano do danas. Funkcionalnije prilagođavanje Studija hrvatskim gospodarskim potrebama nije nažalost moguće prije nego što hrvatska država artikulira svoju gospodarsku strategiju šire i preciznije od općeg opredjeljenja za razvoj turizma, proizvodnju zdrave hrane i izgradnju prometnica (što naravno nitko ne dovodi u pitanje). Do tada ćemo, ističe prof. Brčić, i dalje imati nesrazmjer između relativno visoke razine nastavnih programa i činjenice da većina diplomiranih dizajnera s oba usmjerenja u profesionalnoj praksi rade kao vizualizatori marketinških poruka. </p>
<p>Bez obzira na naprijed izneseno, Studij se kontinuirano bavi unapređenjem svog programa. Propituje se interakcija između kreativno-umjetničkog i znanstveno-istraživačkog u edukacijskom procesu. Zajednička društveno-humanistička osnova ima za cilj odgovorno pozicioniranje struke i dizajnera u odnosu na složene probleme suvremene civilizacije naročito po pitanjima iscrpivosti materijalnih resursa i zagađenja okoliša. S druge strane, izuzetno dinamičan razvoj komunikacijskih i proizvodnih tehnologija na globalnoj razini ima za posljedicu da se Studij otvara novim područjima kao što je web dizajn.</p>
<p>Od osnutka Studij funkcionira kao otvoreni projekt u čijoj realizaciji sada sudjeluje šest visokoškolskih institucija (Akademija likovnih umjetnosti, Ekonomski fakultet, Filozofski fakultet, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Šumarski fakultet) na čelu s Arhitektonskim fakultetom. Studij ima vlastito Vijeće (šezdesetak profesora) i visoku autonomiju kada je u pitanju program studija, izbor kadrova na kolegijima struke u užem smislu riječi, itd. Po mnogo čemu ovakav organizacijski koncept se pokazao vrlo sretnim kada je u pitanju jedan izrazito interdisciplinarni studij. </p>
<p>Kroz 15 godina postojanja na Studiju je diplomiralo nešto više od 300 studenata. Oni su vrlo uspješno zauzeli vodeća dizajnerska mjesta u zemlji, a mnogi od njih postižu značajne međunarodne uspjehe. Na taj način Studij je na najbolji mogući način dokazao da vrlo uspješno obavlja svoju važnu društvenu zadaću. </p>
<p>Sada, u vremenu snažnog opredjeljenja Hrvatske za europske integracije, u trenutku kada je upravo dizajn jedan od najznačajnijih faktora i identiteta i integracije, Studij dizajna se zbog mogućeg gubitka prostora nalazi praktično pred prekidom djelovanja što je upravo nevjerojatno jer su uvjeti prilagodbe Europskoj uniji neminovno vezani i uz dizajn. A mi se nalazimo u situaciji da ostanemo bez jedinog Studija dizajna u zemlji. </p>
<p>Inertnost koju je u ovom slučaju pokazalo Sveučilište posebno je neprihvatljiva. Bilo bi prirodno da je akademska zajednica ovaj put korigirala tradicionalno negativan odnos našeg društva prema dizajnu. </p>
<p>Studij dizajna nije nikada optužio Sveučilište da nije riješilo ovaj problem jer je svjesno njegovih ograničenih mogućnosti. Studij dizajna je, međutim, opravdano ogorčen ponašanjem Sveučilišta, a ono se, kako se to nedvosmisleno vidi iz javno objavljene dokumentacije (web stranica Studija dizajna) svodi na ignoriranje problema. U »pranje ruku« od svega u ovom slučaju Sveučilište ulaže silnu energiju i zahvaljujući tome dolazimo do apsurda da javnost čitav slučaj percipira kao sukob između rektorice Sveučilišta prof. dr. sc. Jasne Helene Mencer i voditelja Studija dizajna prof. Stipe Brčića.</p>
<p>Stipe Brčić ogorčeno kaže: »Mi smo nevjerojatan narod. Važno je da imamo aferu, a problemi mogu i ostati. Uz njih smo se uvijek dobro osjećali. U ovom slučaju zemlja koja je (deklarativno) opredijeljena za europske integracije, za tržišnu ekonomiju, za povećanje konkurentnosti svojih proizvoda, za vlastiti identitet – gotovo mirno promatra gašenje jedinog Studija za dizajn, činjenicu da Hrvatsko dizajnersko društvo (osnovano prije 20 godina) nema ni prostornih ni materijalnih uvjeta za djelovanje, da (kojeg li apsurda) ta ista Udruga dobrovoljnim prilozima članstva osniva Dizajn centar koji će omogućiti uzlet hrvatskom gospodarstvu. </p>
<p>Naravno, Dizajn centar nema ni prostor, ni telefon, ni sredstva. Ministar kulture Božo Biškupić i sam član Hrvatskog dizajnerskog društva pomaže kolegama prezentirati projekt Centra, istovremeno ne može ozbiljnije pomoći financiranju društva jer se to vjerojatno ne uklapa u strategiju Vlade kojoj pripada. Ministar gospodarstva, koliko znam, niti nije član Hrvatskog dizajnerskog društva, kao ni predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević pa ne možemo od njih ništa ni tražiti. Istovremeno s Dalekog istoka te zapada, dnevno nas zasipaju informacijama o brojnim aktivnostima koje države pokreću na području dizajna, a u cilju jačanja svog gospodarstva. Poznato je da se i slobodni kapital u svijetu sve češće opredjeljuje za dizajn projekte jer isti u pravilu imaju i karakter inovacije. Vesele i značajni uspjesi naših dizajnera u radu za strane proizvođače. Tim proizvodima trebalo bi dati prednost pri uvozu. To je ipak lakše nego da se sami gnjavimo proizvodnjom tih proizvoda. </p>
<p>Što se prostora Studija dizajna tiče, čini se da će grad Zagreb ipak jedini odgovorno participirati u rješenju trenutnog problema. To će vjerojatno spasiti život Studiju, ali Studij nije sam sebi svrhom. Za ozbiljno uvažavanje dizajna kao nezaobilaznog faktora u kreiranju vlastitog identiteta to nije dovoljno. »Ako nemate identitet nitko vas i ne treba. Integracija ne podrazumijeva jednosmjerni proces. Ako se on ipak dogodi netko za to treba preuzeti odgovornost. U ovom slučaju to sigurno nisu ni dizajneri, ni Studij dizajna, ni Hrvatsko dizajnersko društvo, ni Dizajn centar«, zaključuje Brčić. </p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="22">
<p>Roddickove »bombe« zaustavile Ančića</p>
<p>»Šteta, imao sam svoje šanse, ali on je sjajno igrao, mora se priznati. Kad igraš s tako velikim igračem, onda nemaš puno prilika. Osjećao sam da ga mogu dobiti, ali sam promašio nekoliko laganih voleja, napravio nekoliko dvostrukih pogrešaka u krivom trenutku i sve je otišlo na njegovu stranu», komentirao je Ančić</p>
<p>LONDON</p>
<p> – Subota nije donijela ništa novo. Roddick je nastavio pobjednički pohod i s terena broj jedan otišao u finale Wimbledona pobjedom protiv Marija Ančića sa 6-4, 4-6, 7-5, 7-5. Super Mario se nije tako dobro snalazio na mreži kao u petak, kada su prekinuli meč kod vodstva Roddicka sa 6-4, 4-3. Nisu mu pomogla ni dva kišna prekida, od kojih je samo drugi bio opravdan. Prvi je put Roddickov trener Brad Gilbert »namignuo« organizatoru, budući da je njegov pulen »skrenuo u krivu ulicu«. </p>
<p>– Bez obzira na poraz, ovo su dva najveća tjedna u mojoj karijeri. Šteta, imao sam svoje šanse, ali on je sjajno igrao, mora se priznati. Kad igraš s tako velikim igračem, onda nemaš puno prilika. Osjećao sam da ga mogu dobiti, ali sam promašio nekoliko laganih voleja, napravio nekoliko dvostrukih pogrešaka u krivom trenutku i sve je otišlo na njegovu stranu, komentirao je Ančić.</p>
<p>Nastavak meča počeo je »break« loptom za Ančića kod vodstva Roddicka sa 4-3. Duga izmjena udaraca pripala je Ančiću, što je ujedno bio velik poticaj za nastavak, S dodatnom dozom samopouzdanja bez problema je Ančić poveo sa 5-4. Pritisak je prebacio na Roddicka, koji je dvostrukom pogreškom »poklonio« Ančiću set-loptu. A Splićanin je osvojio treći gem uzastopce i izjednačio rezultat u setovima izvrsnim pasingom. </p>
<p>Ančić je nastavio niz u trećem setu, ne izgubivši poen servirajući za vodstvo sa 1-0. I u sljedećem je gemu Ančić dominirao, no Roddick se ipak izvukao servisima i spasio tri »break« lopte. A u trećem je gemu Roddick pokazao kako se zagrijao. Ipak, nije uspio realizirati dvije »break« lopte. Nakon toga je Roddick počeo sve jače i preciznije servirati te tako »ubrizgao« više sigurnosti u svoje reterne. Stoga su oba tenisača do vodstva Ančića sa 5-4 uvjerljivo osvajali servise. Tad je stigao signal s tribina, sudac je poslao tenisače u svlačionicu, teren je prekriven, iako se na svim ostalim terenima nastavilo igrati. </p>
<p>Stanka je trajala 30-ak minuta, a Ančić se na teren vratio nervozan zbog nepotrebnog prekida. Voleji su postali slabiji, neprecizni, a izlasci na mrežu sporiji. S druge strane, Roddick je počeo pogađati reterne pod noge Ančića te je tako i stigao do presudnog »breaka« u 11. gemu za 2-1 vodstvo u setovima. </p>
<p>I tada je kiša stvarno počela padati, no ispostavilo se kako je to bio samo prolazni pljusak. Ančić i Roddick vratili su se na teren nakon 20 minuta. A-Rod je nastavio igrati u jednakom ritmu, a Ančić se mučio sa svojim servisom. No, u osmom gemu Ančić je iznenadno stigao do »break« lopte, koju je Roddick anulirao asom. A kad je trebao osigurati »tie-break« Ančić je s dvostrukim pogreškama prilično pomogao Roddicku na putu do finala i konačno slavlje nakon dva sata i 58 minuta igre u dva dana.</p>
<p>• Rezultati, polufinale, tenisači: Federer (1) – Grosjean (10) 6-2, 6-3, 7-6 (6), Roddick (2) – ANČIĆ 6-4, 4-6, 7-5, 7-5. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Najmlađa nakon Martine Hingis</p>
<p>Ruskinja Marija Šarapova postala je druga najmlađa pobjednica Grand Slam turniru nakon što je sa 6-1, 6-4 nadigrala Amerikanku Serenu Williams u finalu Wimbledona. Sedamnaestogodišnja Šarapova prva je Ruskinja koja je slavila u All England klubu, a nakon Anastazije Miskine u Roland Garrosu, ljepotica bijelog sporta je druga Ruskinja sa Grand Slam naslovom.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Tri najbolja rezultata sezone</p>
<p>RIM</p>
<p> – Na drugom iz serije atletskih mitinga »Zlatne lige« troje je natjecatelja postavilo najbolji rezultat sezone. Danac Wilson Kipketer otrčao je 1:43.88 u utrci na 800 m, Rashid Ramzi ih Bahreina je bio najbrži na 1500 m (3:30.25 ), dok je Slovenka Jolanda Čeplak slavila na 800 m s vremenom 1:57.68. </p>
<p>• Rezultati, atletičari, 100 m: 1. Abdul Aziz Zakari (Gan)10.10, 2. Dwight Thomas (Jam) 10.19, 3. Kim Collins (SKN) 10.21; 200 m: 1. Stephane Buckland (Mri) 20.20, 2. Asafa Powell (Jam) 20.24, 3. Frank Fredericks (Nam) 20.36; 800 m: 1. Wilson Kipketer (Dan) 1:43.88 (najbolji rezultat sezone), 2. Hezekiel Sepeng (JA) 1:43.94, 3. Jurij Boržakovski (Rus) 1:44.19; 1500 m: 1. Rashid Ramzi (Bahrein) 3:30.25 (najbolji rezultat sezone), 2. Bernard Lagat (Ken) 3:30.81, 3. Mehdi Baala (Fra) 3:31.25; 110 m prepone: 1. Xiang Liu (Kin) 13.11, 1. Allen Johnson (SAD) 13.11, 3. Stanislavs Olijars (Lat) 13.32; 3000 m zapreke: 1. Paul Kipsiele Koech (Ken) 7:59.65, 2. Wesley Kiprotich (Ken) 8:15.25, 3. Eliud Kibet Kirui (Ken) 8:17.62; disk: 1. Virgilijus Alekna (Lit) 68,42 m, 2. Robert Fazekas (Mađ) 67,66, 3. Zoltan Kovago (Mađ) 66,19; 5000 m: 1. Eliud Kipchoge (Ken) 12:46.53, 2. Sileshi Sihine (Eti) 12:47.04, 3. Dejene Berhanu (Eti) 12:54.15; 400 m prepone: 1. Felix Sanchez (Dom. R.) 48.43, 2. Naman Keita (Fra) 48.82, 3. Christopher Rawlinson (VB) 48.86; motka: 1. Aleksandr Averbukh (Izr) 5.67 m, 1. Richard Spiegelburg (Njem) 5.67, 3. Patrik Kristiansson (Šve) 5.67, 3. Igor Pavlov (Rus) 5.67; troskok: 1. Christian Olsson (Šve) 17.50 m, 2. Danila Burkenja (Rus) 17.39, 3. Marian Oprea (Rum) 17.32;</p>
<p>atletičarke, 100 m: 1. Julija Nesterenko (Bje) 11.13, 2. Natasha Laren Mayers (D. Otoci) 11.17, 3. Aleen Bailey (Jam) 11.19; 400 m: 1. Tonique Williams (Bah) 49.25, 2. Ana Guevara (Mek) 49.74, 3. Olga Kotljarova (Rus) 49.77; 800 m: 1. Jolanda Čeplak (Slo) 1:57.68 (najbolji rezultat sezone), 2. Svetlana Čerkasova (Rus) 1:58.02, 3. Mina Ait Hammou (Mar) 1:59.31; 5000 m: 1. Ejagayehu Dibaba (Eti) 14:37.99, 2. Werknesh Kidane (Eti) 14:38.05, 3. Meseret Defar (Eti) 14:44; 100 m prepone: 1. Gloria Alozie (Špa) 12.69, 2. Jenny Adams (SAD) 12.70, 3. Natalija Kresova (Rus) 12.82; dalj: 1. Tatjana Lebedeva (Rus) 7,01 m, 2. Tatjana Kotova (Rus) 6,76, 3. Irina Simagina (Rus) 6,73; 1500 m: 1. Olga Jegorova (Rus) 4:01.15, 2. Jelena Zadorožnaja (Rus) 4:01.38, 3. Tatjana Tomašova (Rus) 4:01.69; 400 m prepone: 1. Jana Pittman (Aus) 54.05, 2. Ionela Tirlea (Rum) 54.38, 3. Julija Pečjonkina (Rus) 54.88; vis: 1. Hestrie Cloete (JA) 2.03 m, 2. Jelena Slesarenko (Rus) 2.03, 3. Monica Iagar (Rum) 1.92. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Portugalce smeta sučevo prijateljstvo s grčkim izbornikom </p>
<p>»Nijemac Otto Rehhagel koji vodi Grčku i sudac finalne utakmice Markus Merk dobri su prijatelji mnogo, mnogo godina«, urliču Portugalci i nastavljaju: »Sve i da hoće, Merk ne može suditi objektivno!«. Scolari ima jedinstvenu priliku napraviti pravi pothvat, biti istodobno svjetski i europski prvak </p>
<p>LISABON</p>
<p> – Njemački sudac Markus Merk koji će suditi finale Europskog prvenstva Portugal – Grčka (nedjelja, stadion Luz, 20.45 sati) glavna je najavna priča utakmice koju zemlja domaćin očekuje kao sudnji dan. Postavljeni kao favoriti finala, a dobro pritom znajući kako se Grčka poigrala sa svim dosadašnjim favoritima, portugalski mediji »otkrili« su sjajnu istinitu priču. </p>
<p>»Nijemac Otto Rehhagel koji vodi Grčku i sudac finalne utakmice Markus Merk dobri su prijatelji mnogo, mnogo godina«, urliču Portugalci i nastavljaju: »Sve i da hoće ne može suditi objektivno!« </p>
<p>Portugalci pokušavaju pritiskom barem malo olakšati težak teret favorita. Jer, Grci će igrati zacijelo najlakšu utakmicu u svojoj karijeri. Bez imalo opterećanja sa sviješću da su sve, pa čak i previše dobroga napravili, u finalu mogu samo dobiti sve. Izgubiti ne mogu ništa. U takvim okolnostima momčadi po običaju igraju - najbolje. </p>
<p> – Rekao sa svojim igračima da se više ničega ne moraju plašiti. Ni kritika javnosti, ni straha od neuspjeha... Imali smo prekrasnu podršku ovdje na prvenstvu, ne samo od naših navijača, već i od Portugalaca. Prepoznao se naš trud i borbenosti, ljudi vole momčadi koje se bore do iznemoglosti, kazao je Nijemac Rehhagel, grčki izbornik. </p>
<p>Inače, Rehhagela se počelo spominjati kao novog njemačkog izbornika, no on je tim pričama odbio kontirati, rekavši kako je posvećen samo finalu. Grčki man novinari tvrde da u tome nema ništa istine. </p>
<p>Brazilac Felipe Scolari koji vodi Brazil sigurno je najsrdačniji i najotvoreniji trener na ovom prvenstvu. Njega novinarski pritisak niti najmanje ne smeta. </p>
<p> – Normalno je da ljude zanima sve oko nas. Igramo u finalu, u prilici smo ući u povijest. Znamo da smo favoriti i ne bježimo od toga. Koncentriramo se na sastav i igru koju mislimo predvesti. Grčka zahtijeva sama po sebi podrobnu pripremu. U njihovoj se igri najbolje od svih reprezentacija vidi ruka trenera, priča Scolari sa svojom uobičajenom gestikulacijom koja je meta fotoreportera. </p>
<p>Scolari ima jedinstvenu priliku napraviti pravi pothvat, biti svjetski i europski prvak. Vlasnik je svjetskog naslova s Brazilom od prije dvije godine iz Japana i Južne Koreje, sad je u finalu europske smotre. </p>
<p> – Ovo je veći uspjeh. Jer, Brazil je pet puta bio svjetski prvak, Portugal nikad nije bio u finalu EP-a, a kamoli europski prvak, tvrdi on.</p>
<p>Lisabon je već okupiralo desetak tisuća grčkih navijača, koji se odlično zabavljaju s Portugalcima. Sportski duh koji je vladao među navijačima ovdje još je nezapamćen.</p>
<p> – Biti sudionikom finala kao navijač najveća je čast jednoga nogometog zaljubljenika, govori nam mladić iz Soluna koji je prodao auto da bi gledao polufinale i finale njegove Grčke.</p>
<p> – Mi iz Grčke nikad nismo sanjali da bismo mogli doći tako daleko. Ovo nam je tako nestvarno tako da stalno mislim kako ću se svakog trenutka probuditi. </p>
<p>Čak i Scolari koji stalno poziva navijače da dođu na stadion u nacionalnim bojama kaže da Grčku treba pozdraviti. </p>
<p> – Oni su ovo prvenstvo učinili iznenađujućim. Nogomet je opet pokazao draž neizvjesnosti, mi ćemo im čestitati prije utakmice. Da, mi smo im na početku turnira pomogli, da smo onda izjednačili ili pobijedili ne bi bilo ovakvog iznenađujućeg raspleta. I oni bi nama morali barem malo zahvaliti.</p>
<p> Portugalac Maniche, autor prekrasnog zgoditka protiv Nizozemske, bio je gost kod novinara u glavnom press centru. Novi junak nacije zapravo se zove Nuno Ribeiro, a nadimak je, kako to obično rade Portugalci i Brazilci, uzeo po sjećanju na igrača kojeg je kao dijete obožavao – na Danca Mannichea, koji je igrao dugo godina za Benficu. </p>
<p> – Mislim da smo izvukli pouke iz onog našeg 1-2 poraza sa startne utakmice prvenstva. Dvaput biti poražen od Grčke? Ne, tako to ne može biti. Mislim da se u finalu nitko ne smije podcijeniti, uostalom mi znamo da igramo protiv momčadi koja nas je već pobijedila. Dakle, pustite priču o podcjenjivanju. Znamo koja nam je sreća nadomak, a trener nas zna usmjeriti na prave ciljeve. Ne opterećuje nas ni naša publika niti imperativ. Kako nam kaže trener, moramo se opterećivati samo igrom koju mislimo pružiti. Stalno nam to ponavlja Scolari, govori nam: »Mislite na igru, mislite na igru«. Jer, igra daje rezultate. A mi svaku utakmicu, vidite, igramo sve bolje i bolje. I neka u nedjelju bude najbolje.</p>
<p> »Antička je Grčka imala 12 bogova, moderna Grčka ima 11 bogova«, to stoji ispisano na službenom autobusu momčadi trenera Otta Rehhagela. Traianos Dellas tako kaže:</p>
<p> – Svima su nam karijere uljepšane. Još nam je malo ostalo, toliko smo puni samopouzdanja da se ne bismo bojali ni da igramo protiv 22 igrača. Najvažnije je da vjerujemo jedan drugome, to je osnovni razlog našeg uspjeha. Velik sam optimist prije finala, jer je naša šansa u tome što Portugal mora napadati. A mi se odlično branimo protunapadima. Mislim da će Portugalce publika potjerati prema naprijed, teško se othrvati pritisku navijača, bez obzira na upute trenera. </p>
<p>Portugal ili Grčka? Finale koje nitko nije mogao niti naslutiti. Nogomet je pokazao još jednom svoje iznenađujuće lice. Hoće li barem finale biti kraj iznenađenjima ili će ovo biti prvenstvo koje će u povijesti ostati upisano s najiznenađujućim pobjednikom. Priznajmo da bi tako bilo ako trijumfira Grčka. Bila bi to prava Portugalijada i Odiseja.</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Proslavljena stogodišnjica Bayera Leverksena </p>
<p>LEVERKUSEN</p>
<p> – Najpopularniji sportski klub u Njemačkoj, Bayer iz Leverkusena, u subotu je obilježio stogodišnjicu postojanja, a velikoj je ceremoniji nazočio i njemački kancelar Gerhard Schröder i mnogi poznati sportaši. Sportaši Bayer Leverkusena u ukupno su 14 sportova osvojili 55 olimpijskih medalja, 150 svjetskih i europskih naslova te više od 800 nacionalnih naslova. </p>
<p>Klub iz Leverksuena posebno se diči olimpijskim pobjednicima desetobojcem Willijem Holdorfom (1964.), daljašicom Heide Ecker-Rosendahl (1972.), visašicom Heike Henkel (1992.) i trkačem na 5000 metara Dieterom Baumannom (1992.). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Boroš u polufinalu </p>
<p>CHICAGO/ZAGREB</p>
<p> – Hrvatska stolnotenisačica Tamara Boroš igrat će u polufinalu ITTF Pro Tour turnira Otvorenog prvenstva SAD-a u Chicagu, dok je Cornelia Vaida izgubila u četvrtfinalu. Boroš je u 2. kolu lako pobijedila Ruskinju Ganinu sa 4-0, dok je u četvrtfinalu sa 4-1 nadigrala Japanku Konichi. Za plasman u finale Tamara će igrati sa Bjeloruskinjom Viktorijom Pavlovič. Vaida je u osmini finala sa 4:3 bila bolja od Amerikanke Jasne Reed, no u četvrtfinalu ju je Singapurka Li svladala sa glatkih 4-0. </p>
<p> • Rezultati, stolnotenisačice, osmina finala: TAMARA BOROŠ – Svetlana Ganina (Rus) 4-0 (11-7, 11-6, 11-3, 11-3), CORNELIA VAIDA – Jasna Reed (SAD) 4-3 (11-6, 8-11, 9-11, 11-4, 11-9, 8-11, 11-9); četvrtfinale: TAMARA BOROŠ – An Konishi (Jap) 4-1 (10-12, 15-13, 11-7, 11-9, 13-11), CORNELIA VAIDA – Wei Jia Li (Sin) 0-4 (11-9, 11-5, 11-6, 11-2). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Dvije Koreje pod istom zastavom na otvaranju OI u Ateni </p>
<p>LONDON</p>
<p> – Sportaši Južne i Sjeverne Koreje u svečanom će mimohodu prilikom otvaranja Olimpijskih igara u Ateni 13. kolovoza izaći na stadion pod istom zastavom, kao što je to bio slučaj i prije četiri godine u Sydneyju. </p>
<p>– Izlazak sportaša iz Koreje pod istom zastavom bit će jedan od najvažnijih trenutaka svečanosti otvaranja. Ta gesta pokazuje da sport ujedinjava te promovira mir, rekao je predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Jacques Rogge. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Alonsu »pole position« </p>
<p>MAGNY COURS</p>
<p> – Španjolac Fernando Alonso u Renaultu je odvozio najbrži kvalifikacijski trening i startat će kao prvi na Velikoj nagradi Francuske u Magny Coursu. Alonsu je to treći »pole-position« u karijeri, a vozio je 0.237 sekundi brži krug od svjetskog prvaka Michaela Schumachera, koji će sutra uz njega biti u prvom startnom redu. Britanac David Coulthard u novom McLaren-Mercedesu bio je treći. </p>
<p> • Poredak: 1. Fernando Alonso (Špa) Renault 1:13,698, 2. Michael Schumacher (Njem) Ferrari 1:13,971, 3. David Coulthard (VBr) McLaren-Mercedes 1:13,987, 4. Jenson Button (VBr) BAR-Honda 1:13,995, 5. Jarno Trulli (Ita) Renault 1:14,070, 6. Juan Pablo Montoya (Kol) Williams-BMW 1:14,172... (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="30">
<p>Tremonti podnio ostavku, Berlusconi preuzeo gospodarstvo </p>
<p>Lijeva oporba smatra da Tremontijev pad znači i propast Berlusconijeve gospodarske politike i zbog toga traži raspravu u parlamentu </p>
<p>RIM</p>
<p> - Nakon četverosatnog sastanka talijanske vlade desnog centra, talijanski ministar gospodarstva Giulio Tremonti podnio je ostavku rano ujutro u subotu, a ministarstvo je privremeno preuzeo premijer Silvio Berlusconi.</p>
<p>Sastanak vlade predviđen za subotu je odgođen, a vlada je najavila da će tražiti odgodu sastanka Ecofina, ministara gospodarstva zemalja Europske unije, koji su u ponedjeljak trebali raspravljati o talijanskim državnim računima i utvrditi eventualne mjere uopozorenja pošto je talijanski deficit premašio tri posto bruto domaćeg proizvoda, koliko je dopušteno kriterijima iz Maastrichta.</p>
<p>Tremontijevom ostavkom otvorena je najteža kriza Berlusconijeve vlade, teža od one na početku njezina mandata kada su ostavku podnijeli ministar vanjskih poslova Renato Ruggiero i ministar unutarnjih poslova Claudio Scajola. Tada je, naime, koalicija desnog centra bila kompaktna i ministri su odlazili zbog svojih grešaka.</p>
<p>Sada je Tremonti na udaru stranaka koalicije, posebno Nacionalnog saveza potpredsjednika vlade Gianfranca Finija. Tremontiju se zamjera vođenje ekonomske politike koja je bila restriktivna i nije poticala razvoj gospodarstva.</p>
<p>Posljednji sastanak u noći na subotu značio je provedbu ultimatuma. Fini je od Berlusconija jasno zatražio glavu Tremontija, koga je optužio za »uobičajene računske zavrzlame« kako bi se prikazao drugačiji rezultat stanja u državnim računima. </p>
<p>»Ako Tremonti ne podnese ostavku, mi ćemo izaći iz vlade«, zaprijetio je Fini povlačenjem Nacionalnog saveza iz vladine koalicije. Berlusconi je morao popustiti. »Pred krizom vlade koja ne znamo kako bi mogla završiti, radije žrtvujem jednog ministra«, rekao je Berlusconi.</p>
<p> »Silvio, budući da mi ti daješ otkaz i ja ne podnosim ostavku, želim formalno i protokolarno pismo na koje ću odgovoriti, želim se sastati i sa šefom države (Carlom Azegliom) Ciampijem, jer slučaj ne završava ovdje«, rekao je Tremonti.</p>
<p> Europska unije traži od Italije poravnavanje proračuna za oko sedam milijardi eura, a Tremonti je predvidio 5,5 milijardi eura rezova. Ecofin bi trebao odgoditi za nekoliko dana raspravo o talijanskim računima, koje će u Bruxellesu zatim predstaviti Berlusconi kao ministar gospodarstva. </p>
<p>Oporbeni lijevi centar odmah je nakon ostavke Tremontija zatražio formaliziranje krize talijanske vlade i eventualne prijevremene parlamentarne izbore. »Pad Tremontija znači i propast Berlusconijeve gospodarske politike. Takozvani sporazum koji je potpisao u predizbornoj kampanji s Talijanima više ne vrijedi. Zbog toga je potrebno da se vlada odmah predstavi parlamentu, jer je u pitanju zamjena ne jednog ministra, već neminovna promjena gospodarske politike politike«, rekao je čelnik oporbene stranke centra Margherite, Francesco Rutelli. »Za nas nije prihvatljiva jednostavna promjena ministra, već je potrebno formalno otvoriti krizu vlade«, dodao je Rutelli. </p>
<p>Berlusconi se pak u suboto ujutro sastao s najbližim suradnicima kako bi pronašao zamjenu za Tremontija. Kao eventualni novi ministri gospodarstva spominju se Antonio Marzano, sadašnji ministar proizvodne aktivnosti, i ministrica obrazovanja Letizia Moratti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Može li Gross sastaviti stabilnu vladu</p>
<p>Ekonomisti smatraju da bi za stabilnost gospodarstva najbolji bili prijevremeni izbori, koji bi rezultirali s jakom vladom spremnom da se odluči na radikalnije reforme</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Češki predsjednik Vaclav Klaus dao je mandat da službeno počne s razgovorima o sastavu nove češke vlade Stanislavu Grossu (34), dosadašnjem potpredsjedniku vlade i ministru unutarnjih poslova, koji je prošli tjedan izabran za vršitelja dužnosti predsjednika Češke socijalno demokratske stranke (ČSSD), najjače parlamentarne stranke, koja u 200-članom parlamentu raspolaže sa 70 mandata. Dosadašnji češki premijer Vladimir Špidla podnio je ostavku na obje svoje funkcije - premijersku i predsjednika ČSSD - nakon katastrofalnog neuspjeha socijaldemokrata na izborima za Europski parlament kad su od 24 moguća mandata socijaldemokrati osvojili samo četiri. </p>
<p>Nakon što je obavio razgovore s šefovima tri najjače parlamentarne stranke osim komunista (KSČM), Klaus je dao mandat Grossu da pokuša sastaviti novu vladu, naglasivši pritom da želi vladu koja bi u parlamentu imala stabilnu većinu i ne bi ovisila, kao prethodna, o jednom jedinom glasu ili glasovima komunista. Naime, dosadašnja vladina koalicija sastavljena od socijaldemokrata, narodnjaka (KDU-ČSL) i unionista (US-DEU), raspolagala je sa 101 glasom u parlamentu od 200 poslanika. Klaus je za tu svoju odluku dobio suglasnost svih predsjednika stranaka, s time da je Miroslav Topolanek, predsjednik građanskih demokrata (ODS) koji su prema anketama trenutačno daleko najjača politička snaga u zemlji, izjavio kako nova socijaldemokratska vlada neće dobiti podršku ODS-a u parlamentu. ODS se, naime, zalaže za prijevremene izbore, želeći iskoristiti trenutačno raspoloženje biračkog tijela, no Klaus nije sklon tome rješenju, možda i zbog toga da malo »zauzda« Topolaneka, koji ga je naslijedio na čelu ODS-a nakon što se Klaus kandidirao na predsjedničkim izborima prošle godine.</p>
<p>Stanislav Gross (34) sazvao je u subotu predsjedništvo svoje stranke kako bi se konzultirao o sastavu nove vlade. On je kao vrlo mlad čovjek, sa samo 22 godine, postao 1992. godine parlamentarni zastupnik i već godinama je najpopularniji političar u Češkoj. Dosad je zauzimao drugu najvišu poziciju u vladi i u stranci, a sad su mu se otvorila vrata i za premijersku funkciju. On je izjavio kako želi nastaviti dosadašnju vladinu koaliciju s narodnjacima i unionistima), odbio je da se želi oslanjati na podršku komunista u parlamentu a nije isključio ni mogućnost sastavljanje manjinske vlade od socijaldemokrata i narodnjaka.</p>
<p>Internetsko izdanje praškog dnevnika Pravo objavilo je u subotu rezultate ankete iz kojih proizlazi da većina anketiranih (57,2 posto) želi privremenu vladu stručnjaka, a 56 posto ih želi prijevremene izbore. Isto toliko (56 posto) ne želi Grossa za premijera, a najmanje, samo 32 posto, anketiranih želi manjinsku vladu koja bi se oslanjala na podršku komunista. I češki ekonomisti smatraju da bi za stabilnost gospodarstva najbolji bili prijevremeni izbori, koji bi rezultirali s jakom vladom spremnom da se odluči na radikalnije reforme.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Haiderova sestra na čelu Slobodarske stranke </p>
<p>LINZ</p>
<p> - U Linzu se danas održava izvanredni kongres Slobodarske stranke (FPÖ) na kojem se treba izabrati novo vodstvo i nova predsjednica stranke - Haiderova sestra Ursula Haubner. </p>
<p>Austrijski ministar socijalne skrbi - dosadašnji predsjednik Slobodarske stranke opraštajući se od te dužnosti kazao je da FPÖ mora prevladati rane iz prošlosti koje su sami sebi nanijeli i okrenuti novo poglavlje. Pozvao je na punu potporu Ursuli Haubner. </p>
<p>Na potporu novoj predsjednici pozvao je i koruški poglavar Jörg Haider koji zahtijeva da se prestane sa svađama i prepucavanjima u stranci.</p>
<p>Ursula Haubner obraćajući se delegatima upozorila je na opasnost podjela u stranci. Pozvala je na koncentriranje na rad i stabiliziranje stranke te se je zauzela za ostanak u saveznoj koalicijskoj vladi. </p>
<p> Oporbene stranke, Socijaldemokrati i Stranka zelenih, smatraju da »promjena glava« u FPÖ-u neće riješiti probleme u toj desničarskoj stranci te očekuju zaoštravanje krize na saveznoj političkoj sceni - u saveznoj koalicijskoj vladi koju s Narodnom strankom čini Slobodarska stranka.</p>
<p> Analitičari procjenjuju da bi novi izbori doveli u pitanje egzistenciju FPÖ te da zbog toga izvanredni dan stranke u Linzu prolazi mirno.</p>
<p>Politički promatrači upozoravaju da je Slobodarska stranka u vrlo »delikatnoj situaciji«, odnosno da mora riješiti pitanje osnovne strategije stranke - hoće li nastaviti raditi u saveznoj vladi kao koalicijski partner Narodnoj stranci ili će se povući iz vlade i kao oporbena stranka okupljati nezadovoljne birače. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>BiH napokon dobiva jedinstvenu državnu policiju</p>
<p>Trenutačno u BiH ima oko 18 tisuća policajaca, no oni su podijeljeni u čak 18 cjelina na entitetskim i državnom nivou koje su međusobno loše kooridinirane </p>
<p>SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Visoki međunarodni predstavnik u BiH Paddy Ashdown i predsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercgovine Adnan Terzić, predstavili su u petak u Sarajevu novouspostavljeno Povjerenstvo za reformu policije u BiH, kojemu je zadaća osigurati da ova zemlja umjesto sada rascjepkanih i loše koordiniranih policijskih snaga, napokon dobije učinkovitu policiju na državnoj razini.</p>
<p>Mandat Povjerenstva kojemu je na čelu bivši belgijski premijer Wilfred Marteus je da do 21. prosinca ove godine, primjenjujući najbolje europske standarde, osigura da se u BiH stvori učinkovita policija, sasvim oslobođena političkih utjecaja, s jedinstvenom strukturom i središnjom kontrolom, odnosno s mehanizmima političkoga nadzora na razini Vijeća ministara BiH, preciznije Ministarstva sigurnosti unutar toga Vijeća.</p>
<p>Trenutačno u BiH ima oko 18 tisuća policajaca, no oni su podijeljeni u čak 18 cjelina na entitetskim i državnom nivou, a ove su cjeline međusobno loše kooridinirane.</p>
<p>Visoki predstavnik Ashdown tvrdi da je reforma policijskih snaga u BiH ključna za daljnje europske integracije i članstvo ove zemlje u strukturama Europske unije i NATO-a, ali da je jednako važno za učinkovitu borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije.</p>
<p>»Važna poboljšanja u sposobnosti policije su omogućena uz podršku prvo UN-ove međunarodne policije (IPTF), a sada Europske policijske misije (EUPM), međutim jasno je da sama struktura policije u BiH sprječava da se poduzme efikasna akcija protiv glavnih šefova i mreže organiziranog kriminala koji djeluju unutar i širom BiH. Communique s summita NATO-a u Istanbulu i Studija izvedivosti Europskog povjerenstva posebno navode ovo područje i traže od BiH da ojača svoje policijske strukture kako bi se pridružila Partnerstvu za mir i napredovala prema europskim integracijama«, tvrdi Ashdown. </p>
<p>Prvi sastanak Povjerenstva za reformu policije BiH kojemu će predsjedati Marteus trebao bi biti održan u Sarajevu 22. srpnja. U ovom tijelu koje će odlučivati na bazi koncenzusa bit će trojica međunarodnih eksperata i devet domaćih stručnjaka.</p>
<p>Predsjedatalj Povjerenstva Marteus tvrdi da će početni koraci u radu ovog tijela biti analiza postojećeg stanja, jačanje organizacijske i financijske stabilnosti policijskih snaga, te zajednički rad na definiranju njihove buduće strukture. Reforma bi trebala biti provedena u tri faze, a uključit će i potrebne izmjene postojećih zakona.</p>
<p>Iako je uspostava Povjerenstva za reformu policije najavljena još ranije, pretpostavlja se da će nedavne mjere koje je zbog neuhićenja Karadžića i Mladića donio visoki predstavnik Ashdown osnažiti njezin mandat - odnosno slomiti otpore u Republici Srpskoj (RS), gdje strahuju da je zapravo riječ o ukidanju postojećih etnitetskih MUP-ova, čemu se snažno protive.</p>
<p>No, čini se da je Ashdown dobio snažnu međunarodnu podršku za krupne promjene na ovom području, te da će (slično kao što su nakon afere s izvozom oružja iz RS u Irak stvorene jedinstvene oružane snage u BiH), nakon skandala s nesuradnjom RS s Haaškim tribunalom - najozbiljnija posljedica biti stvaranje jedinstvene državne policije u Bosni i Herecgovini.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Izrael - Palestina: Doktrina »dobar susjed je samo mrtav susjed«</p>
<p>U iračkom i palestinskom pitanju moćnije strane na duži rok ne igraju dobro: Amerikanci u Iraku nemaju dovoljno čvrste oslonce i moraju zemlju držati zajedno golom silom. Izraelci su pak presamouvjereni: podcjenjuju palestinsku žudnju za slobodom</p>
<p>U južnom Izraelu, uz granicu prema Gazi, izraelska naselja imaju posebnu sigurnosnu zaštitu i dobro su utvrđena. Stanovnici su na stalnom oprezu jer su palestinski ekstremisti počeli kopati tunele da bi se kroz njih ubacili na izraelski matični teritorij ili istim putem ispod izraelskih graničnih postaja postavili eksploziv. </p>
<p>Nisu opasne samo palestinske »krtice« nego i primitivno konstruirane rakete zemlja-zemlja koje Hamas rado lansira na izraelske vojne i civilne ciljeve. Iako ima mali domet i nedovoljnu količinu eksploziva taj raketni arsenal iz kućne radinosti ipak ubija (nedavno je izravnim pogotkom raznesen jedan stariji Izraelac koji je jedno prije podne šetao s unukom (od njega su ostale samo sandale i komadići odjeće, a od djeteta starog tri godine jedino duda i dječja kapa).</p>
<p>Taktika palestinskih fundamentalista oduvijek je bila da je najbolje terorističko oružje nasumično ubijanje odnosno »nekontrolirana paljba preko granica«. Ona zastrašuje Izraelce koji žive u područjima dodira s Palestincima, iscrpljuje izraelsku državu zbog neprekidnih sigurnosnih mjera i stvara u dobrom dijelu izraelskog društva mentalitet opsade i trajnog sukoba. Val palestinskih samoubojica koji su godinama harali po velikim izraelskim gradovima, dižući u zrak autobuse, restorane i disko-klubove, donekle su zaustavile oštre izraelske unutarnje sigurnosne mjere i još žešće vanjske akcije protuodmazde.</p>
<p>No, u takvoj taktici prema Palestincima sadašnja izraelska vlada često je »suptilna kao toljaga«. Izraelske vojne i protuterorističke »protumjere« stvaraju značajnu kolateralnu štetu na palestinskoj strani koja pak svako izraelsko prekomjerno korištenje sile vješto iskorištava u političke i propagandne svrhe.</p>
<p>A doktrina »dobar susjed je samo mrtav susjed« u palestinsko-izraelskim odnosima ne približava niti jednu stranu opipljivoj pobjedi iz koje bi bilo moguće ostvariti trajniji prekid vatre. Istodobno, za mir je potrebno daleko više političke volje od one koja povremeno, ovisno o okolnostima, zapljuskuje Yassera Arafata i Ariela Sharona. Sharon, osvjedočeni jastreb ne vjeruje Arafatu niti kada ovaj kaže »kiša je mokra«. Arafatov tabor u Sharonu pak vidi najgoreg izraelskog političara koji nemilosrdno upotrebljava represivne instrumente izraelske države. </p>
<p>Čak i u Izraelu umjerenije političke opcije tvrde da s tvrdim i krutim Arielom Sharonom Izrael nikada neće postići dogovor s Palestincima, niti imati osjećaja za njihove patnje, dajući pritom i ciničnu usporedbu po kojoj bi »Arik« (Sharonov ratni nadimak) čak i u slučaju transplantacije bio »jedini preživjeli davatelj srca na svijetu«. </p>
<p>No, unatoč međusobnoj mržnji i svakodnevnom krvoproliću, povremeno ta izraelsko-palestinska tragedija ima i svijetle (vedre) trenutke. Kada u Gazi i na Zapadnoj obali zavlada privremeno zatišje (broje se mrtvi, a ranjeni liječe) izraelske tenkovske posade, te vojnici koji opslužuju brojne oklopne transportere i ozloglašene buldožere, dovikuju se s Palestincima i puštaju u tim krajevima obostrano vrlo popularnu libanonsku glazbu. »Koje pjevače i trbušne plesačice voliš?«, deru se Izraelci, a Palestinci im odgovaraju »Pojačaj ton da bolje čujem«, ili »Podigni više sliku da joj kroz dalekozor bolje vidim pupak«.</p>
<p>Na tim crtama razdvajanja takva komunikacija odvija se bez poteškoća na arapskom, hebrejskom i engleskom jeziku kojima se služe obje strane. Istodobno, izraelski i palestinski političari, udaljeni jedni od drugih samo dvadesetak kilometara, nisu u stanju sjesti se i razgovarati barem dva sata. Jedini koji bi (silom ili milom) mogli približiti pregrijane glave izraelskih i palestinskih čelnika su Amerikanci. No, to će biti moguće tek nakon američkih predsjedničkih izbora u studenom, ali ovisno i od smirivanja prilika u Iraku gdje George Bush grčevito želi okupaciji dati »iračko lice«.</p>
<p>Iako Irak nije deva za prodaju da bi joj se odmah gledalo u zube, američki eksperiment s iračkim suverenitetom može krenuti loše, neovisno o tomu kako teče suđenje Saddamu Husseinu i što on na tom procesu (najvećem i najvažnijem u iračkoj povijesti) govori u svoju obranu. Većini iračkih pobunjenika »živo se fućka« za Saddama i njegovu sudbinu. Oni žele potpuni američki odlazak i, ono najvažnije - vlast, makar i njezin djelić.</p>
<p>U desetak najvažnijih iračkih gradova gerilsko podzemlje pustilo je duboko korijenje. Većina pripadnika ilegalnog pobunjeničkog fronta (barem dva tuceta raznih organizacija) izbjegla je američke racije i pouzdano identificiranje. Za njih su problem jedino Amerikanci, previše moćni i tehnološki opremljeni kao kakvi svemirski ratnici. Iračka policija, Nacionalna garda i druge sigurnosne postrojbe koje su okupili Amerikanci, za pobunjenike su »mačji kašalj«.</p>
<p>Obični irački seljak često je bolje naoružan od iračkog policajca koji uz to pati od nedovoljne motivacije i od straha. »Teroristi će mi pobiti obitelj«, najčešći je izgovor kojim se opravdava vlastito dezertiranje ili nemarna služba. Stoga mnogi policajci i sami nude usluge onima koje bi morali pronaći, uhititi ili ubiti: od davanja obavještajnih podataka do čiste »kupoprodaje« - npr. dvije deve za otkrivanje rute kojom neki ministar putuje na posao, dvadeset ovaca i po koji magarčić za njegovog pomoćnika, a za američke mete (vojnike, časnike , civilno osoblje) u obzir dolazi samo gotovina, isključivo u dolarima.</p>
<p>Ideja da NATO u Iraku sređuje nered kojeg nije ni napravio ima jednu vrlo bitnu slabu stranu: po kojim će to kriterijima i tehnikama Europljani bolje obučiti i motivirati iračke policajce, kada to do sada nije uspjelo Amerikancima koji ne žale (i ne štede) ni novac, niti znanje. Jer, na iračku se policiju okomljuje i Al Qaida koja je tako ozbiljan protivnik da joj teroristi drugdje u svijetu nisu ni do koljena. Kada šef policijske postaje bilo gdje u Iraku, prilikom preuzimanja jutarnje smjene, dobije na svoj stol svježe fotografije najužih članova njegove obitelji, trenutačno shvaća zlokobnu poruku Al Qaide: »Naše samoubojice u zrak će dići ne samo tvoju policiju nego i tvoju obiteljsku kuću zajedno sa svim ukućanima«.</p>
<p>Uz to Al Qaida koordiniranim napadima na policijske postaje sistematski uništava njihov ionako tanak vozni park (policijske automobile i skupa vatrogasna vozila) i postiže da iračka policija kasni prilikom dolaska na krizne točke. Njezine intervencije nisu učinkovite bez američke potpore (uključujući i onu iz zraka), a i to je često tako loše sinkronizirano da dio policajaca gine od tzv. »prijateljske vatre«.</p>
<p>Stoga ne čudi da je prijenos vlasti u Bagdadu obavljen formalno i skromno. Nije bilo vatrometa nad vodama Tigrisa niti svečanih vojnih parada koje su Iračani jako voljeli (mnogi su i morali) promatrati u protekla tri desetljeća. U novijoj povijesti nikada nije bilo tako malo slavlja i veselja kada se stvarala nova vlast i država. Može se očekivati da Amerikanci, koji su onako lako ušli u Bagdad 2003. godine, iz njega neće još dugo izaći. Kada i odu učinit će to po noći bez svečanih truba i ispraćaja.</p>
<p> U iračkom i palestinskom pitanju moćnije strane na duži rok ne igraju dobro: Amerikanci u Iraku nemaju dovoljno čvrste oslonce i moraju zemlju držati zajedno (Kurde, sunite i šijite) golom silom. Izraelci su pak presamouvjereni: podcjenjuju palestinsku žudnju za slobodom.</p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="35">
<p>Majke koje su izgubile djecu u ratu zaslužile su da se o njima snimi film</p>
<p>Pročitala sam dirljivo pismo koje je 30. lipnja, s naslovom »Što su još Kata Šoljić i njezina obitelj trebali dati za slobodu Hrvatske«, u ovoj rubrici objavio Mladen Pavković, predsjednik Podravkine Udruge branitelja Domovinskog rata, i ne mogu a da se ne javim. </p>
<p>Nemam riječi kojima bih pohvalila g. Pavkovića za sve ono što čini za hrvatske branitelje, a poglavito za nas stradalnike. Bila sam i na zagrebačkom Trgu bana Jelačića kad je prije mjesec dana vodio karavanu »Da se ne zaboravi - 2500 kilometara diljem Hrvatske«. Ta karavana pod njegovim vodstvom svake godine obilazi na stotine mjesta vezana uz Domovinski rat i polaže cvijeće i pali svijeće na grobove hrvatskih branitelja.</p>
<p>Ima li nešto ljepše, osobito danas kad već malo tko i spominje, kako taj veliki rodoljub lijepo kaže, ljude koji su bili prvi kad je trebalo. </p>
<p> Gospođa Kata Šoljić je stvarno naš simbol junaštva. Ona je zaslužila i više od naziva ulice. Zaslužila je da o njoj i o takvim majkama djeca uče u školi, da se o majkama koje su izgubile djecu u ratu snime i filmovi.</p>
<p>Eto za g. Vinka Brešana, filmskog redatelja, teme, a ne da nam podmeće nekakve »srpske izmišljotine«. Zašto ne snimi film o Kati Šoljić? Dobro kaže Pavković - što bi ta žena trebala još dati za Hrvatsku osim što je dala četiri sina i četiri brata?!</p>
<p>MARIJA VUKIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Hodanje osobe, pa i naroda, po rubu nije razborito jer prijeti posrtanjem </p>
<p>Svjedoci smo sve veće društvene poljuljanosti i neravnoteže i u njoj, na različite načine, suvremenog čovjeka u svim segmentima njegova života. Sve glasnija i upornija traženja određenih prava zauzimaju pozornost većine medija. Ta nastojanja za »pravnom jednakošću« nerijetko prelaze i granice zdravoga razuma, a dovode u pitanje i opravdanu zabrinutost za budućnost naše zemlje.</p>
<p> U liberalno-demokratskom vrijednosnom sustavu borci za prava nerijetko se pozivaju na slobodu mišljenja, stavova i ponašanja. Tome se svjesno ili nesvjesno priključila i Ivana Marković s tekstom »Kakvi su to ljudi koji se različitostima osjećaju ugroženima« (Vjesnik, Pisma čitatelja, 24. lipnja).</p>
<p> Tvrdnja da »svatko ima pravo postupati u skladu sa svojim mišljenjem i stavovima, te izražavati svoj identitet bez ugrožavanja tuđih prava i sloboda« ističe individualizam, liberalizam i uskogrudnost, bez ikakve moralne konotacije, na koju se ipak poziva autorica, a zaklanja socijalnu i društvenu dimenziju života, u kojoj je i jedino moguće njegovo ispravno vrednovanje i ostvarenje.</p>
<p> Bojim se da je u cijeloj priči o pravnoj različitosti, osobito u pitanju homoseksualizma, ključni problem pojam »slobode« i njezina poimanja. Služi li ona izgradnji čovjeka i društva ili njihovu rušenju i degradaciji u svim dimenzijama? Jednostavnije: je li riječ o slobodi od ili o slobodi za? Jedno je sigurno: slobode nikad toliko koliko danas. A čovjek današnjice i s njim suvremeno društvo uporno dokazuju da postoji njezina zloporaba.</p>
<p> Kad je riječ o homoseksualnosti u spomenutu pismu Ivane Marković, slažem se da je ona »oduvijek bila dio ljudske seksualnosti i jedna od njezinih mnogih varijacija«, ali je proglasiti jednako vrijednom i »normalnom« kao i heteroseksualnost, smionost je bez presedana.</p>
<p> Polazište i poimanje Ivane Marković izbacuje na površinu ono dublje: (ne)poznavanje zadaće i smisla ljudske spolnosti, a s njom i ciljeva bračnoga života – prokreativni i unitivni – što je moguće ostvariti samo u heteroseksualnoj instituciji braka, pa stoga homoseksualnost dobiva nenormalnost i spolnu neurednost (a koliko tek moralnu!) svojom protunaravnošću i suprotstavljanjem zdravu razumu.</p>
<p> Nisu li brak i obitelj zakonski povlašteni zbog njihova velikoga značenja za opće dobro? Smije li pravna jednakost zasjeniti brigu za opće dobro zemlje ili mu treba služiti? Zar je jedino i isključivo zakonska i pravna jednakost dostatna za napredak i zdravlje društva? </p>
<p>Društvo kroz svoju tešku povijest istina napreduje, ali ništa manje i nazaduje, često bez svijesti o dalekosežnim posljedicama. Društveno tkivo nam rapidno oboljeva i metastazira, pa je potrebno hitno liječenje s ciljem suzbijanja dugoročnije devijacije.</p>
<p> Na nepotpuno pitanje autorice teksta: »Koliko je moralno i koliko se smije dozvoliti da određena skupina ljudi, pa bila ona i većinska, zbog svojih uvjerenja traži smanjenje tuđe slobode, i to slobode koja se tiče posve osobne sfere«, odgovoram: Onoliko koliko je sadržaj tuđe slobode moralan, a njezina osobna sfera bez društvenih posljedica.</p>
<p> A hodanje osobe, pa i naroda, po rubu i granici nije razborito jer prijeti posrtanjem.</p>
<p>JADRAN BAŠIĆSplit</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Ne prihvaćam da me Smoljo i Vučković optužuju kako bi opravdali sebe</p>
<p>Čelnici splitsko-dalmatinske Udruge hrvatskih branitelja-dragovoljaca Domovinskog rata i Hvidre Ante Smoljo i Neven Vučković reagiarali su na moj tekst »Norac iz zatvora poručio: Prosvjedi ne dolaze u obzir«, objavljen u Vjesniku 29. lipnja 2004., pri čemu su naveli kako sam prenijela izjave »nekih građana koje sam njima stavila usta«.</p>
<p> Izjavu da je »Norac izdan od hrvatskih vlasti« izrekao je upravo Ante Smoljo, precizirajući da je Norac žrtvovan kako bi se zadovoljili apetiti Carle del Ponte. Prozvao je pritom i Račanovu vladu i predsjednika Mesića, dok je, iako to pokušava sada demantirati, najviše žuči istresao po glavama premijera Sanadera i sinjskoga gradonačelnika Jukića.</p>
<p> Za potonjega je rekao da se plaši Sanadera, pa se stoga nije očitovao o Norčevoj sudbini u Viteškom alkarskom društvu (VAD), jer da mu je važnija njegova fotelja od Norca i od kalvarije koju osuđeni general proživljava. Za Sanadera je, pak, ustvrdio da je bio najglasniji na spliskoj rivi kada je održan veliki prosvjedni skup »Svi smo mi Mirko Norac«, da bi sada, kada je došao na tron vlasti, zaboravio na svoje parole, podvrgavajući se diktatima Carle del Ponte.</p>
<p> Dakle, sve ovo nije izrekao, kako Smoljo kaže, neki građanin, nego upravo on, kao dopredsjednik županijskog UHBDDR-a.</p>
<p>U reagiranju na moj tekst spomenuti čelnici dviju braniteljskih udruga navode kako nije točno da su »najavili prosvjedne skupove u znak potpore generalu Norcu«, nego samo »skupove potpore, mirne i dostojanstvene«. </p>
<p> Iako ni uz najbolju volju ne mogu dokučiti razliku između »prosvjednih skupova u znak potpore« i »skupova potpore«, činjenica je da su skupovi najavljeni, kako mi je rekao Smoljo, a to su prenijele i sve dnevne novine, u znak potpore Norcu, ali i kao prosvjed protiv »montiranog sudskog procesa, ignorantskog odnosa državne i lokalne vlasti prema sudbini generala Norca, te kao upozorenje Haaškom sudu, koji je Norca optužio za ratni zločin u Medačkom džepu«.</p>
<p>Smoljo je još rekao da će prvi skup biti u Otoku, Norčevu rodnom mjestu, a središnji 8. kolovoza, na dan održavanja 289. Alke, na gradskom trgu u Sinju.</p>
<p>Budući da se većina braniteljskih udruga ogradila od sudjelovanja u tim i takvim skupovima, mogu razumjeti zašto se i Smoljo i Vučković sada povlače, ali ne prihvaćam da mene optužuju kako bi opravdali sebe.</p>
<p>DOBRILA STELLAnovinarka Vjesnika</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
<p>U raciji ispred »Besta« pronađena droga</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U policijskoj raciji koja je u noći na subotu provedena ispred diskoteke »Best« kod jedanaest posjetitelja techno partyija pronađeno je ukupno 29,2 grama amfetamina (»speed«) i 15,7 grama marihuane.</p>
<p>Kako se navodi u priopćenju PU zagrebačke, u selektivnoj kontroli posjetilaca koji su se nalazili ispred same diskoteke sudjelovali su službenici odjela za droge i policajci VII. policijske postaje Trešnjevka. Kod jednog 19-godišnjeg mladića pronađeno je 17,3 grama »speeda«, a kod 28-godišnje djevojke 14,3 grama marihuane. Ostali su imali manje količine droge, a ukupno je zaplijenjeno sedam »jointa« pripremljenih za pušenje. Svi kod kojih je pronađena droga privedeni su u policiju, a ispitivanju dvojice maloljetnika prisustvovale su njihove majka i baka.</p>
<p>Tijekom subote protiv svih privedenih podnesene su prekršajne i kaznene prijave. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Prodavačica se prepala, razbojnik odustao</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Razbojnik koji je u petak oko 19 sati pokušao opljačkati trgovinu »Čarli« u Branimirovoj ulici nije uspio u svom naumu zbog straha koji je gotovo paralizirao 26-godišnju prodavačicu. Naime, kako smo čuli od policije, lopov je ušao u dućan, uljudno pozdravio i zatim iz najlonske vrećice izvukao pištolj zatraživši novac iz blagajne. Prodavačica je namjeravala udovoljiti zahtjevu naoružanog muškarca, ali je zbog straha i šoka ruke nisu slušale te nikako nije uspijevala otvoriti kasu. Razbojnik joj je pokušao pomoći, no ni njemu to nije pošlo za rukom pa je jednostavno napustio mjesto zločina. Šokirana prodavačica pozvala je policiju i zatim ne dočekavši dolazak policijiskih službenika zaključala trgovinu i otišla kući. Policajci su je ipak pronašli u subotu ujutro, kada im je sve ispričala i opisala razbojnika kao muškarca 30 do 35 godina starog, srednje građe i duge crne kose. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="40">
<p>Radnicima plaće, upravi i sindikatu borba protiv stečaja </p>
<p>Trenutačno je svih deset hotelskih objekata Jadran hotela na području Crikveničke rivijere u funkciji, a radnici redovito primaju plaće. Prosječna neto plaća po zaposlenom u svibnju je iznosila 3668 kuna. Istodobno se provodi proces ovjeravanja nagodbi za vjerovnike koji su u procesu dokapitalizacije, a dio imovine ponuđen je u natječajnom postupku javno na prodaju </p>
<p>Unatoč desetogodišnjoj agoniji koja prati lanac hotela s 40-godišnjom tradicijom - Jadran hoteli Crikvenica, te nezavidnim uvjetima rada trenutačno 437 zaposlenika koji tek odnedavno redovito primaju plaću, Uprava na čelu s Vesnom Parat, kao i Radničko vijeće u kojem većinu čine članovi Samostalnog sindikata ugostiteljstva i turizma (SSHUT), ulažu sve napore kako bi spriječili stečaj. Uvjereni su kako su izgledi da se na taj način sanira to trgovačko društvo iznimno mali, tim više što je u proteklom razdoblju propuštena mogućnost provedbe stečaja sa preustrojem.</p>
<p> Podsjetimo kako su problemi Jadran hotela nastali 1995. godine, od kada je Društvo u blokadi tada teškoj 47 milijuna kuna. Blokada je ista kao i potkraj prošle godine, odnosno 26 milijuna kuna, od čega se 90 posto odnosi na dug državi za neuplaćene poreze i doprinose. Dugovi su nastali zbog visokih zaduženja bankama, jer se anuiteti nisu redovito vraćali, pa su se dugovanja ukamaćivala. Dugovanja prema radnicima trenutačno iznosi oko 30 milijuna kuna. </p>
<p>U razgovoru za Vjesnik Parat je kazala kako je trenutačno stanje u Društvu povoljno. Već drugu godinu zaredom Jadran hoteli pripremili su sezonu bez ijedne kune zaduženja. Naime, tu se i dalje provodi Program financijske konsolidacije i restrukturiranja, kako bi se izvršila sanacija Društva. Sanacija pak obuhvaća rješavanje blokade Jadrana putem dokapitalizacije Društva od dijela vjerovnika, prije svega Ministarstva financija, rješavanje dospjelih obveza putem reprograma kredita, eventualnih povrata, podmirivanjem duga kroz prodaju objekata ili putem nagodbi. Na prodaju je, naime, hotel »Varaždin«.</p>
<p>Budući da su obveze Društva iz protekle devetogodišnje blokade iznimno visoke, nova Uprava i Nadzorni odbor uz suglasnost svih relevantnih čimbenika, zbog strateške pozicije Društva na Crikveničkoj rivijeri tijekom 2003. godine pokrenuli su aktivnosti oko dokapitalizacije Jadran hotela od strane lokalne samouprave i njezinih poduzeća, zaposlenika, te Hrvatskog fonda za privatizaciju i Mirovinskog fonda kao većinskih vlasnika društva.</p>
<p> Prodaja dijela imovine, kazala je Parat, neizbježna je posljedica visokog zaduženja i namirenje vjerovnika u postupku nagodbi bez provođenja stečajnog postupka u kojem bi se Društvo objektivno moglo naći provodeći dosljedno Zakon o trgovačkim društvima. Trenutačno je svih deset hotelskih objekata Jadran hotela na području Crikveničke rivijere, u Dramlju, Crikvenici i Selcu u funkciji, a radnici redovito primaju plaće. Prosječna neto plaća po zaposlenom u svibnju je iznosila 3668 kuna, a za svih pet mjeseci ove godine 3270 kuna. Istodobno se provodi proces ovjeravanja Nagodbi za vjerovnike koji su u procesu dokapitalizacije, a dio imovine ponuđen je u natječajnom postupku javno na prodaju kako bi se izvršila deblokada žiro računa.</p>
<p> Paralelno se provodi i Program zbrinjavanja viška zaposlenika, restrukturiranje Društva i nova reorganizacija. Parat ističe kako se očekuje pozitivna odluka hrvatske Vlade oko nastavka sanacije društva i dokapitalizacije, nakon potpisivanja svih vjerovnika koji ulaze u proces dokapitalizacije. Do sada je ovjereno oko 200 nagodbi za radnike koji se uključuju u dokapitalizaciju, te dijelom namiruju svoja potraživanja iz prodaje dijela imovine, uz otpisivanje dijela kamata, dok dio dobivaju u dionicama novog društva.</p>
<p>»Dugovanje prema radnicima je veliki iznos koje ovo društvo ne može podmiriti bez nagodbe s njima, kao ni dugovanja drugim vjerovnicima koji strpljivo čekaju stratešku odluku hrvatske Vlade, jer je država 80-postotni vlasnik. Uspješno je izvršeno preuzimanje hotela Therapia u sudskom postupku sa Nagodbom uz sve zaposlene radnike kako ne bi ostali bez posla od strane tvrtke Hypo Alpe Adria projekt iz Zagreba. Trenutačno se priprema Skupština društva na kojem se očekuje očitovanje vlasnika o daljnjem tijeku provođenja privatizacije društva«. </p>
<p> Naš proizvod je, nažalost, nekonkurentan na stranim tržištima te mu je hitno potrebna obnova kako bi se zadržala i ova postojeća radna mjesta. Većinski Sindikat SSHUT kojega u Jadranu predvodi Ivica Jurčić podržava postojeći Program sanacije, za čiju se ubrzanu provedbu i dalje zalaže kako bi se u paketu riješila dugovanja za neisplaćene plaće radnika iz razdoblja od 1995. do 2000. godine.</p>
<p> Predsjednica Uprave najavljuje kako se pokretanje investicijskog ciklusa u Jadran hotelima očekuje tijekom ovogodišnje jeseni. Dio sredstava iz prodaje objekata uložit će se u rekonstrukciju opožarenog hotela Esplanade, u izgradnju 50 novih kreveta , a uz državnu pomoć uredit će se i nove hotelske lokacije. Proces parcijalne privatizacije uz zadržavanje tzv. »core bussiness« Društva, naglasila je Parat, pokazao se ispravnim, te je Uprava uvjerena da je to jedini mogući način sanacije cjelokupne destinacije i jedina mogućnost zadržavanja nekoliko hotela.</p>
<p> Uprava smatra kako ne bi bila dobra niti monopolizacija od strane jednog vlasnika društva. Dioničko društvo, bez obzira tko su stvarni vlasnici u udjelima kapitala, uz dobar management može zadržati poziciju na turističkom tržištu, jer dugogodišnja tradicija Jadrana, uz produženje turističke sezone i obnovu hotelskih kapaciteta, jamči ostvarivanje uspješnih poslovnih rezultata u budućnosti.</p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>U prva tri mjeseca deficit središnje države 2,5 milijardi kuna </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Središnji državni proračun u prva je tri ovogodišnja mjeseca ostvario prihode od 17,51 milijardi, dok su rashodi iznosili 20,01 milijardi kuna, pa je ukupni deficit iznosio gotovo 2,5 milijardi kuna, podaci su Ministarstva financija. Cjelokupni iznos deficita središnje države financiran je na domaćem financijskom tržištu i to najvećim dijelom od depozitnih banaka. </p>
<p>U prva tri mjeseca ove godine prihodi proračuna od 17,51 milijardu kuna bili su za 5,6 posto viši nego u istom lanjskom razdoblju. Pritom je od PDV-a proračun prikupio 6,28 milijardi kuna, što je za 5,4 posto više nego u istom lanjskom razdoblju. </p>
<p> Više nego u istom razdoblju prošle godine proračun je prikupio od doprinosa za socijalno osiguranje, koji su iznosili 6,96 milijardi kuna, ili 8,9 posto više, poreza na dohodak, 863 milijuna kuna, ili 14 posto više, a najviši rast, od 33,5 posto više bilježi se kod poreza na dobit od kojega je u prva tri mjeseca prikupljeno 641,8 milijuna kuna. </p>
<p> Znatno manje od tih, rasli su prihodi od trošarina od kojih je proračun uprihodovao 1,67 milijardi kuna, što je za 1,7 posto više nego u prva tri lanjska mjeseca. Osim trošarina na duhanske prerađevine koje su zabilježile smanjenje od 2,1 posto, sve ostale komponente trošarina ostvarile su međugodišnji rast: na naftu i naftne derivate 1,7 posto, bezalkoholna pića 21,4 posto, na alkohol i alkoholna pića 18,8 posto, na luksuzne proizvode 17,6 posto, pivo 8,5 posto, kavu 8,2 posto te na automobile, motorna vozila, plovila i zrakoplove 0,3 posto. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Građanima 850 milijuna kuna povrata poreza </p>
<p>ZAGREB </p>
<p> - Poreznici su do početka srpnja obradili 612.680 ili 72,19 posto prijava poreza na dohodak, prema kojima država treba građanima vratiti više od 850,86 milijuna kuna, dok građani još trebaju uplatiti oko 200 milijuna kuna. Prijave poreza na dohodak za prošlu godinu predalo je 848.544 obveznika. </p>
<p> Prema obrađenim prijavama, u više od 90 posto slučajeva građani trebaju dobiti povrat poreza. Povrat, naime, treba dobiti 557.353 građana, a država im treba vratiti više od 850,8 milijuna kuna. Oko 42 tisuće građana pak državi još za porez na dohodak treba uplatiti 199,5 milijuna kuna. </p>
<p>Najviše prijava obradili su poreznici sa slavonskobrodskog, požeškog, sisačkog i bjelovarskog područja, a najmanje na dubrovačkom području.</p>
<p> I ove je godine najviše prijava zaprimljeno u Zagrebu, 224.284, od čega je do sada obrađeno njih 151.063 ili 67,35 posto.</p>
<p> Nakon Zagreba, područni uredi s najviše podnijetih prijava su Split i Rijeka. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="43">
<p>Američke tamburice u »Lisinskom«</p>
<p>Na festivalu sudjeluje ukupno 15 omladinskih sastava iz SAD-a i Kanade i jedan iz Hrvatske / »Danas je Hrvatska demokratska i moderna država na putu prema ujedinjenoj Europi, a pri tome računamo i na vašu pomoć«, rekao je predsjednik Stipe Mesić, koji je okupljenima čestitao 110. obljetrnicu Hrvatske bratske zajednice </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Osobito mi je zadovoljstvo da sam mogao prihvatiti poziv i prisustvovati otvorenju 38. tamburaškog festivala mladih kulturne federacije Hrvatske bratske zajednice. Hrvatska danas ima dobre odnose s mnogim zemljama svijeta upravo zahvaljujući hrvatskom iseljeništvu«, rekao je predsjednik Stjepan Mesić prilikom otvaranja festivala u Koncertnoj dvorani »Vatroslav Lisinski«. Festival koji se peti puta održava u Zagrebu organizirali su Hrvatska matica iseljenika i Hrvatska bratska zajednica. </p>
<p>Mesić je naglasio da su se kroz stoljeća Hrvati iseljavali u potrazi za boljim uvjetima života, a u novim mjestima gradili su mostove s raznim zemljama svijeta. U tim vezama jedan od temeljnih kamena postavila je Hrvatska bratska zajednica. </p>
<p>Predsjednik je okupljenima čestitao 110. obljetnicu Hrvatske bratske zajednice rekavši da će Hrvatska uvijek svoje ljude dočekivati otvorena srca. </p>
<p>»Danas je Hrvatska demokratska i moderna država na putu prema ujedinjenoj Europi, a pri tome računamo i na vašu pomoć. Bez pomoći iseljeništva pitanje bi li se Hrvatska mogla održati, no uz vašu pomoć to je bilo moguće«, zahvalio se predsjednik svim iseljenicima. </p>
<p>Omladinska kulturna federacija Hrvatske bratske zajednice danas okuplja čak 44 tamburaška sastava mladih svirača, pjevača i plesača u kojima hrvatsku baštinu upoznaje i širi na tisuće mladića i djevojaka hrvatskog podrijetla i ostalih ljubitelja hrvatske narodne umjetnosti u SAD-u i Kanadi. </p>
<p>Nikola Jelinčić, predsjednik Hrvatske matice iseljenika Zagreb rekao je da na festivalu sudjeluje ukupno 15 omladinskih sastava iz SAD-a i Kanade, dok je jedan iz Hrvatske. Ukupno, u Zagrebu se predstavilo oko 400 mladih tamburaša. U srpnju će biti održane dvotjedne turneje po Hrvatskoj i BiH svakog gostujućeg ansambla iz Amerike.</p>
<p>Utemeljitelj kulturne federacije HBZ-a SAD-a i Kanade Bernard M. Luketich naglasio je da je većina mladih iseljenika o Hrvatskoj saznala iz knjiga i priča svojih djedova i pradjedova. Većina njih je, istaknuo je Luketich, pokazala veliku ljubav prema tradiciji.</p>
<p>Morana Paliković Gruden, predsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba, rekla je da je čini sretnom to što vidi mlade ljude koji tako ozbiljno shvaćaju vrijednost starih običaja i propagiraju mir i ljubav. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Kazna pet tisuća kuna, a možda i oduzimanje glisera </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zbog sigurnosti ljudi na moru, osam lučkih kapetanija i 64 ispostave tijekom ljetnih mjeseci pojačano će nadzirati plovila za šport i razonodu, a ta će se akcija provoditi pod nazivom »Veća prisutnost na moru«. Osim na moru, nadzor će se provoditi i na rijekama.</p>
<p> U suradnji s pomorskom policijom brodovi lučkih kapetanija svakodnevno će obilaziti glavne plaže i kažnjavati one koji se zateknu u prekršaju, izjavila je Hini glasnogovornica Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Marina Halužan.</p>
<p> I ove sezone djelatnici lučkih kapetanija i ispostava kontrolirat će glisere, poglavito na javnim plažama i drugim mjestima gdje ima kupača. </p>
<p>Pomorskim zakonikom i podzakonskim aktima definirano je da se ne može ploviti gliserom bliže od 300 metara od obale. Oni koji budu zatečeni u takvom prekršaju mogu biti kažnjeni novčanom kaznom od pet tisuća kuna, a prijeti im i oduzimanje glisera, rekla je Halužan. Osim što će paziti na udaljenost od obale, nadzirat će i imaju li vozači glisera zakonom propisane svjedodžbe za plovidbu. </p>
<p> Na rijekama nadzor će provoditi četiri lučke kapetanije - iz Osijeka, Siska, Slavonskog Broda i Vukovara, u suradnji s policijom. Kapetanija Osijek, ovlaštena za Dravu i 60-ak kilometara dug tok Mure kroz Hrvatsku, početkom lipnja objavila je naredbu kojom se svim sportskim i motornim čamcima, gliserima i skuterima zabranjuje plovidba na udaljenosti manjoj od 30 metara od obale na kojoj je plaža ili naselje. </p>
<p> Ista pravila već su na snazi na kupalištima na Kupi na području Siska i Petrinje, a od nedjelje vrijede i za kupalište Vučedol kod Vukovara na Dunavu. </p>
<p> Uskoro, čim se otvori sezona kupanja, pojačan inspekcijski nadzor počet će i na Savi, na području Davora, te Županje, Slavonskog Šamca, Slavonskog Broda i Kobaša. Kapetanija Slavonski Brod upozorava kupače da kupališta na Savi, osim Davora, nisu sigurna jer se ne zna ima li na njima još mina. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Ravnatelj: Naši pacijenti ne umiru na putu za Zagreb</p>
<p>RIJEKA</p>
<p> - Činjenica je da je hrvatsko zdravstvo suočeno s određenom restrikcijom u financijskom smislu, ali je netočno da zbog tih restrikcija pacijenti riječkog Kliničkog bolničkog centra umiru na putu prema Zagrebu, kao što je to rečeno u četvrtak na sjednici Primorsko-goranske skupštine. To su na izvanrednoj konferenciji za novinare u petak u 20,30 sati naglasili ravnatelj KBC-a prof. dr. Herman Haller, njegov zamjenik prof. dr. Željko Mavrić, predstojnik Kirurške klinike prof.dr. Željko Fučkar, te voditelj loboratorija za dijagnostičku i intervencijsku kardiologiju dr. Željko Plazonić. </p>
<p>Novinari su tako kasno pozvani, jer navedene tvrdnje vijećnika upućuju na krivi zaključak da KBC, zbog štednje, nije spreman pružiti uslugu pacijentima, što predstavlja dezinformaciju koja uznemiruje javnost. </p>
<p>Podsjetimo, 10. lipnja je Vjesniku i službeno potvrđeno kako je era rigorozne štednje u riječkom KBC-u skoro rezultirala ostavkama peteročlanog tima angiosale, jer su im prepolovljena financijska sredstva za rad. No, liječnici su 9. lipnja odustali od ostavki, jer je s Hallerom dogovoreno da će se sredstva pronaći unutar KBC-a. </p>
<p>No, ravnatelj i njegovi suradnici duboko su uvjereni da su cijelu tu aferu nepotrebno izazvali mediji, tvrdeći kako su njihove izjave krivo protumačene i da je opseg poslva u angiosali smanjen zbog nedostatka - materijala.</p>
<p> Nakon dugotrajne rasprave složili su se da je riječki KBC iskorišten za politiziranje u kojem oni odbijaju sudjelovati. Haller će se idućega tjedna pojaviti pred Skupštinom i vijećnike informirati o stanju u bolnici, ističući kako je to čin njegove dobre volje, jer da to tijelo nema pravne mogućnosti tražiti izvješće koje ravnatelj KBC-a podnosi samo Ministarstvu zdravstva. </p>
<p>Na Vjesnikov upit zašto se ravnateljstvo KBC-a nije već oglasilo i demantiralo, navodno netočne tvrdnje o nefunkioniranju angiosale, Haller je kazao kako je to smatrao - nepotrebnim. </p>
<p>Naime, »šiljak« su mediji uperili prema predsjedniku Upravnog vijeća dr. Darku Milinoviću, koji se nije mogao načuditi kako je moguće da nema sredstava kada KBC raspolaže sa 3,2 milijuna kuna više sredstava nego lani. Haller je pak pojasnio da je u prvih pet mjeseci ove godine sa HZZO-om ugovoreno pružanje medicinskih usluga vrijednih 179 milijuna kuna, a napravljeno je 23 milijuna kuna, ili 13 posto više. </p>
<p>Kada je riječ o kardiološkoj dijagnostici, ugovorena je ugradnja 92 koronarne premosnice, a ugrađeno ih je 95. Jedino je dijagnostičke koronarografije učinjeno manje od ugovorenog, odnosno 290, umjesto 339. No, stentova je umjesto 36 ugrađeno 64, što je 60 postotno povećanje. </p>
<p> Fučkar je ustvrdio da je u javnosti značaj kardiokirurgije predimenzioniran, te da bi takvu pozornost trebale imati i druge kirurške discipline. Prema riječkom KBC-u gravitira oko 550.000 stanovnika Istarske, Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije. Godišnje se hospitalizira oko 45.000 ljudi i izvede oko 12.000 operacija, od čega je kardiokirurških oko 200. </p>
<p>Fučkar je demantirao tvrdnju da ljudi umiru na putu prema Zagrebu, rekavši da su samo dva slučaja upućena u glavni grad, jer je struka procijenila da ih treba uputiti u Zagreb. </p>
<p>LJILJANA MAMIĆ PANDŽA</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>SDP od subote u predizbornoj kampanji za lokalne izbore</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - SDP je na sjednici Glavnog odbora održanoj u petak navečer izborom članova Izvršnog odbora i vodstva stranačkih savjeta kompletirao novo vodstvo stranke. Predsjednik SDP-a Ivica Račan je na konferenciji za novinare u subotu kazao je da od stranačkog vodstva očekuje najavaljeni reformski iskorak u stranci. </p>
<p>U Izvršni odbor izabrano je devet članova, a u prosjeku su mlađi od 36 godina. Izabrani su čelnici četiri od pet stranačkih savjeta - Ljubo Jurčić za razvoj i gospodarstvo, Nikica Gabrić za zdravstvo i socijalnu politiku, Gvozden Flego za obrazovanje, znanost i kulturu i Ivo Josipović za ljudska prava i civilno društvo. Čelnik savjeta za lokalnu samoupravu bit će izabran nakon što Glavni odbor stranke utvrdi strategiju SDP-a za lokalne izbore. Tajnik stranke i dalje će biti Igor Dragovan, a novi poslovni direktor je Gordan Maras, dok će dosadašnji Josip Leko biti na čelu poslovnog odbora. </p>
<p>Predsjednik Glavnog odbora stranke Tonino Picula kazao je da je cilj stranke do sljedećih parlamentarnih izbora steći potporu 33 posto birača, što bi trebalo biti dovoljno za osvajanje vlasti. Picula je dodao da je u subotu seminarom posvećenim pripremi stranke za lokalne izbore počela i predizborna kampanja SDP-a za te izbore</p>
<p>Komentirajući odluku EU o zabrani ulaska donedavnom bliskom suradniku predsjednika Stjepana Mesića, Željku Bagiću, te njihove izjave da su sve radili koordinirano s tadašnjom Vladom, Račan je kazao da ono što su neki radili u skladu s Vladom i njenim Uredom za suradnju s Haaškim sudom ne može biti razlog za odluku o zabrani ulaska, a argumenti za tu odluku nisu mu poznati.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Može li se Norac nadati brzom povratku iz Haaga?</p>
<p>Već sama vijest da je Norac pozvan da se u Haagu 8. srpnja izjasni o krivnji za Medački džep iznenadila je one koji su vjerovali kako je gotova stvar da će se Norcu i Ademiju zajednički suditi u Hrvatskoj, jer su Carla del Ponte i OESS dali pozitivno mišljenje o stanju hrvatskog pravosuđa i njegovoj sposobnosti da preuzima haške predmete</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Boravak Mirka Norca u Haagu na izjašnjavanju o krivnji za događaje u Medačkom džepu 1993. možda neće biti tako kratak i formalistički kakvim ga prikazuju oni koji osuđenog alkarskog vojvodu ispraćaju na put.</p>
<p>Već sama vijest da je Norac pozvan da se u Haagu 8. srpnja izjasni o krivnji za Medački džep iznenadila je one koji su vjerovali kako je gotova stvar da će se Norcu i Ademiju zajednički suditi u Hrvatskoj, jer su Carla del Ponte i OESS dali pozitivno mišljenje o stanju hrvatskog pravosuđa i njegovoj sposobnosti da preuzima haške predmete.</p>
<p> Za njih je bilo nezamislivo da Norac u bilo kojoj varijanti ode u Haag, jer napose, »zar Ivica Račan ne tvrdi da je od Carle del Ponte dobio pismeno jamstvo da Norac neće ići u Haag?«.</p>
<p> Nakon što je Glavna haška tužiteljica u Vijeću sigurnosti UN-a ponovila svoj pozitivan stav o hrvatskom pravosuđu i suradnji hrvatske Vlade s njenim Uredom, predsjednik Haškog suda Theodor Meron u, za ICTY najmjerodavnijem mjestu, izrekao je zabrinjavajuće rečenice.</p>
<p>»U ovom trenutku još uvijek postoje ozbiljne sumnje u pravična suđenja za ratne zločine pred domaćim sudovima u Hrvatskoj. Europska komisija je nedavno zaključila da se u Hrvatskoj ne primjenjuje jedinstveni standard u sudskim postupcima na sve optuženike. Tribunal može na domaće sudove prebaciti samo one slučajeve za koje smo sigurni da su međunarodni standardi zadovoljeni, ne samo što se tiče vođenja sudskih postupaka, nego i što se tiče uvjeta u pritvoru i tretmana optuženika«, izjavio je Meron.</p>
<p> Podsjećajući na izviješća OESS, prema kojima u Hrvatskoj još uvijek nije dosegnuta puna sposobnost i nepristranost sudaca, Meron je dodao da se opća suradnja Hrvatske i ICTY-ja značajno popravila i da na taj napredak gleda sa zadovoljstvom, iako je »propuštanje da se uhiti Ante Gotovina razlog za ozbiljnu zabrinutost«. I zaključio je:</p>
<p> »Nije od pomoći razmatrati mogućnost prebacivanja slučajeva prije nego što nacionalno pravosuđe bude potpuno sposobno primijeniti međunarodne standarde suđenja. Odluka Sudskog vijeća da nekoga od optuženika pošalje iz Tribunala pred nacionalni sud predstavljala bi u takvim okolnostima ozbiljan problem«.</p>
<p> Zlobnici će odmah uprijeti prstom u činjenicu da je predsjednik ICTY-ja državljanin SAD-a i da je njegov stav podudaran sa stavom američke vanjske politike koja nam je i na sastanku NATO-a u Istanbulu prigovarala »nerješavanje slučaja Gotovina«. </p>
<p> Bile te činjenice u vezi ili ne, Meronovo mišljenje u dobroj mjeri korespondira sa sadržajem OESS-ovih izviješća o stanju hrvatskog pravosuđa i suđenjima za ratne zločine. OESS-ova izviješća zaključuju da je Hrvatska spremna preuzeti haaške predmete, ne zbog znatnog pomaka na razini pravosuđa i sudstva, već na promijenjenim političkim okolnostima i društvenom ozračju. </p>
<p> Pohvaljena je Sanaderova Vlada za konstruktivnu suradnju pri nedavnom odlasku osmorice generala u Haag i javnog stava da se zalaže za procesuiranje svih ratnih zločina bez obzira na nacionalnost počinitelja. Pozitivno je ocijenjeno i mirno (bez prosvjeda) društveno ozračje u kojem se odvijao odlazak osmorice u Haag.</p>
<p> Misija OESS-a izrazila je vjeru u nastavak reformi ističući za primjer organiziranje tečajeva o ratnim zločinima za suce, državne odvjetnike i branitelje koji se na Pravnoj akademiji u Zagrebu održavaju uz podršku Ministarstva pravosuđa. No, zaredale su kritike pobrojavanjem negativnosti:</p>
<p>Velike razlike procesuiranih Srba i Hrvata. Nastavljanje s postupcima u odsutnosti sudskom pojavom koja se skoro isključivo primjenjivala na Srbe. Velika većina Srba osuđena je u odsutnosti (90 posto u 2003.). Znatna razlika između Srba i Hrvata u stopi osuđujućih i oslobađajućih presuda</p>
<p> Znatan broj optužbi za ratne zločine, uključujući predmete u kojima je bilo uhićenja a suđenja su dovršena, bio je neutemeljen na što ukazuje odustajanje Državnog odvjetništva od optužbi uslijed nedostatka dokaza. Takvi su postupci gotovo isključivo obuhvaćali Srbe.</p>
<p> Tijekom 2002. i 2003. godine, za ukupno 18 posto (16 od 89) osuđenih pojedinaca izrečena je kazna manja od zakonski propisanog minimuma za najteža kaznena djela uslijed velikodušne primjene olakotnih okolnosti. Vrhovni sud je preinačio vrlo visok postotak osuđujućih presuda protiv Srba (95 posto u 2002. i 50 posto u 2003. godini) a nakon ponovnog suđenja, većina prethodno osuđenih Srba oslobođena je optužbi.</p>
<p> Stanovite pohvale OESS je izrekao Vrhovnom sudu i Glavnom državnom odvjetniku na gore spomenutim potezima u suzbijanju negativnosti, ali i kritičari OESS-ovog izviješća i tim su instancama uputili zamjerke. </p>
<p> Luka Šušak, odvjetnik u Zadru treći put osuđene Zorane Banić za zločin u Škabrnji i zastupnik žrtava na Koranskom mostu, u Paulin Dvoru i »Lori« kaže da našem pravosuđu nije potrebno obrazovanje za ratne zločine, već kadrovska reforma.</p>
<p> »U slučaju Koranski most prvu optužnicu podignuo je karlovački županijski državni odvjetnik Dragan Novosel protiv jednog počinitelja Mihajla Hrastova, iako je bilo dokaza da je više osoba pucalo u ratne zarobljenike. Danas je Dragan Novosel napredovao do zamjenika Glavnog državnog odvjetnika. Prvu oslobađajuću presudu u korist Mihajla Hrastova donijela je sutkinja županijskog suda u Karlovcu Vesna Vrbetić. Ona je napredovala do sutkinje Vrhovnog suda. Mislim da je ovom državnom odvjetniku i ovoj sutkinji i ranije bilo jasno što je to ratni zločin te da im se pamet neće prosvijetlit nekim tečejevima o ratnim zločinima«, izjavio je ŠuŠak za »Vjesnik«. </p>
<p> Budu li ovako kritičke ocjene o stanju našeg pravosuđa utjecale na odluku Haaškog suda o prepuštanju ili neprepuštanju slučaja Medački džep domaćem sudu, nije se za nadati Norčevom brzom povratku iz Haaga.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040704].
|
