NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040201].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 204683 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>01.02.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Napadaju me jer sam gurnuo ruku u osinjak, no ja ću i dalje raščišćavati financijsko poslovanje u zdravstvu</p>
<p>Ni sada nisam Liječničkom sindikatu obećao povećanje plaća, već samo – za razliku od prošle vlasti – da ćemo razgovarati i pregovarati. Vjerujem u kompromis po kojem će se plaće povećavati postupno / Lošom transakcijom i protuzakonitim postupkom smatram objavljivanje natječaja za robu za koju u proračunu nema stavke rashoda. Zatekao sam niz takvih natječaja i zaustavio ih, što je izazvalo velik revolt onih koji su ih dobili / Borim se da u idućem proračunu bude 400 milijuna kuna za investicije u županijama i još toliko u proračunu Ministarstva, čime ćemo nastaviti sve započeto i pokrenuti niz novih projekata. Ne slažem se s dosadašnjom politikom investicija, jer je, recimo, vukovarska bolnica ostala zamalo ista onakva kakvu smo preuzeli od okupatora</p>
<p>Potpredsjednik Vlade prof. dr. Andrija Hebrang, novi ministar dvaju spojenih resora, zdravstva i socijalne zaštite, u samo mjesec dana mandata stekao je i epitet Sanaderova »gromobrana« koji na sebe navlači bijes javnosti. Svojim istupima oko dugova zdravstva izazvao je kontroverze i velike reakcije oporbe. Na vrhu su popisa pitanja o prekinutim investicijskim natječajima, nastavku započete obnove bolnica, smjenama upravnih vijeća... </p>
<p>U intervjuu Vjesniku dr. Andrija Hebrang objašnjava neka svoja već poznata stajališta o politici u zdravstvu i socijalnoj zaštiti koju će voditi kao jedan od čelnih ljudi HDZ-a i nove Vlade te pozadinu nastupa od kojih su neki izazvali negodovanje i predsjednika države.</p>
<p>• Mnogi misle da ste preuzeli previše posla za jednog čovjeka – zdravstvo, socijalu, koordinaciju gospodarstva u Vladi. Usput predajete i na Medicinskom fakultetu, imate tvrtku... Kako stižete sve to?</p>
<p>– Opterećenje čovjeka ovisi o njegovim organizacijskim sposobnostima. Neki moji kolege u inozemstvu vrhunski su stručnjaci, znanstvenici, nastavnici i praktičari koji k tome vode velika poduzeća, daleko veća od mojeg. Volio bih da se više uspoređujemo sa Zapadom, a manje s našim tradicionalnim razmišljanjem po kojem jedan čovjek može raditi samo jedan posao. Ako netko uspješno radi pet poslova, ne vidim razloga da to ne radi. No, sve svoje poslove u vezi s tvrtkom prebacio sam na poslovnog partnera, a probleme rješavamo subotom. Na fakultetu držim samo jedan sat tjedno, a dužnost u Ministarstvu obnašam od ponedjeljka ujutro do petka navečer.</p>
<p>• Primate li za to dvostruku plaću, kako je objavljeno?</p>
<p> – To je bio politički napad na mene nakon što sam gurnuo ruku u osinjak. No, ja sam se prethodno cijepio protiv uboda pa mi to ne smeta i dalje ću raščišćavati financijsko poslovanje u zdravstvu. Pritom se mora računati na velike udarce, jer tu se krešu nezaslužene pozicije i profiti. Ono što želim jest da najveći financijski resor – zdravstveni, sa 13 milijardi kuna, – vodim po propisu i etičkim načelima, jer to je novac koji građani odvajaju od svojih usta za svoje zdravlje i tu ću biti beskompromisan kao i u prethodnom mandatu. Što se tiče plaće, do 31. siječnja dobivam je na svom starom radnom mjestu, jer se ona administrativno nije stigla prenijeti na novo te će nova plaća teći od 1. veljače. Ako nekoga veseli, ova ministarska za 10 je posto manja od redovne profesorske.</p>
<p> • Znači li to da su profesorske i liječničke plaće dobre?</p>
<p>– Profesori su po zakonu u kumulativnom radnom odnosu, obnašaju dužnost na Medicinskom fakultetu i u bolnici, jer nastava je nemoguća bez spajanja prakse i znanosti. Mislim da bi to trebalo prenijeti i na druga područja. Kumulativna je plaća veća od plaće redovitog profesora.</p>
<p>• Kad smo kod plaća, obećali ste liječnicima izjednačavanje sa sudačkim plaćama. Koliko je to realno u ovoj situaciji?</p>
<p>– Taj je problem još iz 1998. kad su suci dobili plaće dvostruko veće od liječničkih. Bio sam protiv toga, ne zato što suci nisu zaslužili ta primanja, već stoga što na to imaju pravo i liječnici. Te dvije profesije posve su jednake po odgovornosti, ali liječnička ima dodatno i nepovoljne uvjete rada, moguće zaraze, zračenje, dulju edukaciju, itd. No, novca u proračunu nije bilo. Ni sad nisam Liječničkom sindikatu obećao povećanje plaća, već samo – za razliku od prošle vlasti – da ćemo razgovarati i pregovarati. Vjerujem u kompromis po kojem će se plaće povećavati postupno. Pregovori počinju onda kad počne socijalni dijalog i s ostalim sindikatima u zdravstvu i socijalnoj skrbi, ovisno o dogovoru i sa sindikalnim središnjicama i Gospodarsko-socijalnom vijećem. Zbog poziva pojedinim sindikatima na razgovor i upoznavanja s njihovim vodstvom i problemima, već sam dobio »packe«.</p>
<p>• No, štrajk je »u mirovanju« i može se, kako tvrdi čelnik sindikata, opet aktivirati, bude li potrebe...</p>
<p>– Štrajk je privremeno izvan snage u očekivanju socijalnog dijaloga, u kojemu imam veliko iskustvo i jedan vrlo uspješan kolektivni sporazum iz 1996. Na njega do kraja njegovog trajanja 2000. godine nije bilo značajnih primjedbi.</p>
<p>• Hoćete li liječnicima dati i strukovni ugovor?</p>
<p>– I o tome moramo dogovoriti u sindikalnim središnjicama koje su u ovom času glede toga podijeljene. Osobno mislim da liječnici trebaju imati strukovni ugovor, kao i u Sloveniji i nekim zemljama EU, jer ta profesija po odgovornosti i značaju u društvu to i zaslužuje, kao i mnoge druge.</p>
<p>• Jeste li pri preuzimanju zdravstva otkrili kakve nezakonite transakcije?</p>
<p>– To ja neću istraživati. Za to postoje mjerodavne službe, ali činjenica je da je bilo neracionalnog gospodarenja.</p>
<p> • U vezi s investicijama?</p>
<p>– Lošom transakcijom i protuzakonitim postupkom smatram objavljivanje natječaja za robu za koju u proračunu nema stavke rashoda. Zatekao sam čitav niz takvih natječaja, neki su završeni, a sve protupropisno. Zaustavio sam ih, što je izazvalo velik revolt onih koji su ih dobili. Ali, prvi mi je cilj i zadatak poštivati zakone i dok sam tu, radit ću ono što sam radio i za prvoga mandata: striktno se pridržavati zakona.</p>
<p>• Na koji proračun mislite? Nisu li to investicije koje se ne mogu »zacementirati« u jednoj godini, tj. jednom proračunu?</p>
<p>– Sve investicije moraju biti »zacementirane« u jednoj godini. To je predmet velikog spora ove i prošle Vlade, ali taj smo raskol zagladili jer ne vodi ničemu. Ne može se ispraviti što je učinjeno. No, činjenica je da je lani u mnogim resorima potrošen novac za ovu godinu. Pokazalo se da sam u pravu jer, kako je u subotu objavljeno i u Vjesniku, manevarski prostor Vlade, na što sam upozoravao i stoga bio kritiziran, sužen je za četiri do pet milijardi kuna. Takav način rada, trošenja unaprijed, privremeno može biti dobar, ali dugoročno ne.</p>
<p>Gdje je granica u kojoj ćemo pro futuro prestati trošiti? Nisu to krediti koji imaju svoju dinamiku otplate i koji bi se kao rate ugradili u proračun, što bi bilo normalno i pristojno. Tu je riječ o ugovorima sklopljenim između Ministarstva zdravstva i ustanova na temelju kojih su raspisani natječaji za raznu medicinsku opremu teški oko 180 milijuna kuna. Sklopljeni su nekorektno – nakon izbora, bez rashodovne stavke u privremenom proračunu. Kad mi krajem godine dođe Državna revizija i vidi da sam dopustio natječaj bez stavke rashoda, tražit će obrazloženje. A ja ne želim raditi protiv zakona.</p>
<p>Suštinski, problem je u tome što Sabor i ne mora prihvatiti tu stavku koju ću predložiti u proračunu. Nemojte pitati zašto, ali ne mora. Po propisu, kad napravim neku obvezu za iduće tri godine, onda ugovorim samo dio obveze za ovu godinu, predložim to Saboru i ugovorim posao. Sljedeći posao ne ugovaram dok se ne prihvati druga faza, itd. I ovdje i u drugim resorima napravljene su obveze, a da se nije znalo hoće li proći. Nadajmo se da ipak hoće, jer ova je Vlada tako odlučila, ali pričekajmo Sabor. Kako bilo, postupak bivše vlasti bio je protuzakonit i politički nekorektan. </p>
<p>• Je li bivša vlast požurila ne bi li tako novoj stvorila probleme?</p>
<p>– Ne, nisu oni znali da će izgubiti izbore pa da bi nam to »uvalili«, osim u onom dijelu u zdravstvu koji je došao poslije izbora. To jest podvala. No, Čačić nije očekivao da će izgubiti izbore, to je bio način razmišljanja zbog kojeg imamo 22 milijarde dolara inozemnog duga. U makroekonomiji vrijedi pravilo da su investicije dobre u okviru održiva razvoja. Investirate li toliko, bez obzira što je to razvoj, da ugrozite tekuće poslovanje, učinili ste veću štetu danas, nego što bi bilo koristi sutra. Da, ceste su bezuvjetna investicija, ali one će se isplaćivati u idućih 15-20 godina i moramo planirati tu investiciju tako da bude održiva. Rashode za prekinute natječaje predložio sam u prijedlogu proračuna i kad ih odobre, idu dalje. </p>
<p>Drugo je pitanje cijena postignutih na natječaju. Za tri višeslojna spiralna CT-a, uređaja za kompjutoriziranu tomografiju na vrhu dostignuća radiološke dijagnostike, u jednoj bolnici izlicitirana je cijena od 15 milijuna kuna, u drugoj osam, a u trećoj šest. Potonje dvije cijene izlicitirane su u razmaku od samo mjesec dana. Ispitat ćemo je li moguća takva razlika za opremu iste kategorije.</p>
<p>• Za koje su bolnice bili ti CT-i?</p>
<p>– O tome nakon revizije. Ali bilo je tu i puno izuzetaka od natječaja i slobodne pogodbe. Neki sam dan na potpis dobio narudžbu za 50 automobila u socijalnoj skrbi, neposrednom pogodbom. S tim se ne slažem jer se na javnom natječaju moraju postići bolji uvjeti.</p>
<p> • Koliki će biti zdravstveni proračun i ima li istine u priči da ste stanje u resoru htjeli prikazati što crnjim kako biste dobili više?</p>
<p>– Pregovori s ministrom Šukerom počeli su pa bi bilo nekorektno govoriti o svotama, ali je logično da se svaki ministar bori za svoj resor i da pritom bira sredstva za koja vjeruje da će biti uspješna. Tu sam u dvostrukoj ulozi, s obje strane barikade – na tri mjeseca kao potpredsjednik za gospodarsku koordinaciju, dok se ne uhodaju resorni ministri – s ciljem da proračun za oba resora, zdravstvo i socijalu, ne bude manji od lanjskog, uvećanog za pet posto.</p>
<p>• Što je s kapitalnim investicijama na Rebru, sa Sveučilišnom bolnicom, Biomedicinskim središtem...?</p>
<p>– Mislim da to nisu tako velike investicije jer smo nakon rata investirali mnogo više za srušene objekte – bolnice u Koprivnici, Pakracu, Gospiću, više od 100 ambulanti i domova zdravlja. Investicije u zdravstvu su konstanta, prije svega u opremu, a budući da su kod nas stare i zgrade, treba investirati i u njih. U sljedećem proračunu, za što se borim, bit će i 400 milijuna kuna za investicije u županijama (dislocirane) i još toliko u proračunu Ministarstva, čime ćemo nastaviti sve započeto i pokrenuti čitav niz novih projekata. </p>
<p>No, ne slažem se s dosadašnjom politikom investicija, jer je, primjerice, vukovarska bolnica ostala zamalo ista onakva kakvu smo preuzeli od okupatora. Kupljen je CT za 15 milijuna, a aparat iste kvalitete mogao se dobiti za pola te cijene. Razlika se mogla investirati, recimo, u laboratorijsku opremu, za intenzivnu skrb u Vukovaru.</p>
<p>Nisam za investicije po nalogu lobija, već za strategiju investicija. U tom se smislu zalažem za nastavak započetih investicija, a osnovni kriterij za obnovu opreme starost je veća od osam godina. U Europi je prosječan vijek opreme sedam godina, mi smo ga podigli na osam iz razumljivih razloga, a s obzirom na rashodovne stavke rok zamjene bit će devet godina. U ovom trenu radiološka oprema u kliničkim bolnicama u Zagrebu stara je u prosjeku više od 20 godina, a prosječna starost opreme na pojedinim je odjelima veća od 10 godina.</p>
<p>S druge je strane investicija poput Rebra koja nije rezultat konsenzusa javnosti, već program jedne interesne skupine i zato sam za preusmjeravanje. Ta je bolnica zadužena sa 750 milijuna kuna, a svoje poslovanje zasniva na ugovoru s HZZO-om. To znači da svoje prihode usmjerava na građevinu, što je protuzakonito u socijalnom zdravstvu kakvo je naše. Investicije moraju biti posebna stavka u proračunu, a ne uzimati ih od zdravstvene zaštite. Sad je sve isprepleteno, jer su i bolnice i HZZO investirali u opremu i proširenja. Državna revizija u HZZO-u još je 2002. upozorila na to da je 390 milijuna kuna zdravstvene zaštite potrošeno na investicije. No, Rebro ne možemo zaustaviti zbog velikih penala. Ostaje i problem nezdravstvenih sadržaja koji čine trećinu toga projekta. Jasno mi je da se htjelo zarađivati na hotelu, trgovini i garaži, ali – osim što se to ne smije graditi novcem osiguranika – uz sadašnji standard naših građana nije sigurno da će se to moći. Idućih desetak dana pozvat ću na razgovor sve zainteresirane strane, pa i zaposlenike sa Šalate, koji imaju ozbiljne stručne primjedbe na projekt.</p>
<p>• ...na selidbu sa Šalate ili na Biomedicinsko središte?</p>
<p>– Na selidbu, a Biomedicinsko središte nije moj, već resor znanosti. Bit će tu i HZZO, grad Zagreb kao investitor, Komora, Zbor, Sindikat. Ponudit ću im svoje zaključke, a već sad mogu reći, na primjer, o ortopediji koja je sada na Šalati, mjesto u općoj bolnici, s obzirom na bolničke infekcije. Ni bolnica u Lovranu nije u Rijeci, nego u Lovranu, iz istog razloga. Mnogo je otvorenih pitanja o kojima se nije raspravljalo. Kredit za Rebro je uteg iako otplata stiže tek za više godina. No, prošli su tjedan na naplatu dospjela dva milijuna kuna na ime jamstva. A dužni su lijekove 210 milijuna kuna. Umjesto lijekove, sad moraju platiti taj račun. Bojim se da će toga biti koliko hoćete. Kad dospije otplata duga, na pomolu je financijski slom, tim više što se Vladino jamstvo ne može pokrenuti bez pokretanja stečaja dužnika. No, ja sigurno neću dopustiti da Rebro ode u stečaj. S novcem za Rebro moglo bi se završiti pola nove bolnice u Novom Zagrebu, koji na 220.000 stanovnika nema ni jedan bolnički krevet.</p>
<p>• Prošla je vlast rekla da smo na kraju reforme zdravstva, no pacijenti nemaju taj osjećaj. Gdje je tu dostupnost zdravstvene zaštite za sve, što je s listama čekanja, punim čekaonicama...?</p>
<p>– Reforma je stalan proces, jer nema kraja transformaciji tehnologije i potrebama ljudi. Možda smo pri kraju neke faze reforme, no o tome nemam izvješće. Što se tiče dostupnosti, nedavno je u najuglednijem svjetskom časopisu Health policy and planning izašao članak u kojemu sam analizirao privatizaciju primarne zdravstvene zaštite s obzirom na dostupnost. Pokazalo se da je dostupnost kod nas bitno bolja u privatiziranim ordinacijama. Na temelju toga i primjedbi struke nastavljamo privatizaciju. Priznajem samo rezultate reorganizacije koje je prihvatila međunarodna recenzija, a ne onih koji su reorganizirali.</p>
<p>Silno je značajna i anketa iz 2001. i 2002. godine koja nikad nije objavljena, a plaćena je čak 700.000 kuna: zadovoljstvo zdravstvenom uslugom 105.000 hospitaliziranih pacijenata ocijenilo je prosječnom ocjenom od 4,4. Za 400 dolara po glavi, koliko se izdvaja za zdravstvo iz našega BND-a, to je izvanredno. Za odnos liječnika prema bolesniku ocjena je 4,28. Tvrdim da naši liječnici i medicinske sestre svojom humanošću, stručnošću i zalaganjem nadoknađuju komfor i komoditet koji ne možemo osigurati. Anketa nije objavljena zato da se ne bi pohvalili liječnici. Ocjene kažu da nije tako loše, no nema mjesta zadovoljstvu. Pripremamo niz mjera za uklanjanje bolnih točaka u zdravstvu, a jedna od njih i liste su čekanja koje su problem i u svijetu. U Engleskoj su čak i duže nego kod nas. Predložit ću HZZO-u da se ugovori o pružanju zdravstvenih usluga prošire i na privatne ordinacije koje prihvaćaju državni cjenik. Izvan ugovornog sustava imamo oko 3000 ordinacija. A od ustanova gdje postoje oprema i prostori, tražit ćemo da se produži radno vrijeme, da se radi i u smjenama, slično kao i u primarnoj zaštiti.</p>
<p> • Naš je problem vječni manjak novca...</p>
<p>– To je posljedica stalnog rasta cijena opreme i lijekova i to, u svijetu, po stopi od osam do 10 posto godišnje, dok naš BND raste dva, tri, pet posto. Taj procjep postoji u cijelom svijetu: francusko zdravstvo proživljava bankrot, teška je kriza u njemačkom. Mi to stanje možemo ublažiti samo dosljednom kontrolom financijskog poslovanja i namjenskog trošenja po prioritetima, kako je bilo i prije. I drugo, nažalost, dio troškova morat ćemo prebaciti na participaciju. Trenutačno Hrvatska ima najnepovoljniji omjer broja osiguranika koji plaćaju i broja onih oslobođenih od plaćanja participacije.</p>
<p>• Što će biti s dopunskim osiguranjem?</p>
<p>– Predložit ću HZZO-u da se dopunsko osiguranje potpuno izbaci iz osnovnog. Sadašnja situacija glavni je pokretač enormne potrošnje lijekova. Lani su na lijekove potrošene tri milijarde kuna: 2,4 milijarde u primarnoj zaštiti i 600 milijuna u bolnicama! Tome treba dodati i oko 750 milijuna za potrošni materijal. Ravnoteža je sad u prilog trgovaca (proizvođači i trgovci lijekovima među vodećih su 200 tvrtki u nas), a dugovi sustava ugrozili su poslovanja pa su isti ti trgovci zatražili blokade računa. Ravnotežu moramo okrenuti u korist bolesnika, za što imamo određena rješenja. Konačno, najveći je problem neracionalna terapija odnosno propisivanje terapije koja ne koristi bolesniku. To je svjetski problem koji se rješava samo trajnom edukacijom liječnika o novim lijekovima. Lanjski je porast izdataka za lijekove bio 30 posto, a zdravstveni pokazatelji nisu bolji ni za promil.</p>
<p>• Što mislite o kažnjavanju liječnika koji su lani potrošili više recepata?</p>
<p>– Uobičajena je praksa u svijetu da se liječnici moraju pridržavati odobrenog fonda, već prema populaciji koju liječe. Kod nas nije određen financijski »plafon«, već su stimulirani oni koji su, pišući manje recepata i uputnica, uskraćivali zdravstvenu zaštitu. To energično osuđujem. Ubuduće će biti ograničenja potrošnje uz odstupanja zbog objektivnih okolnosti. </p>
<p>• Požalili ste se na velik rast broja zaposlenih u zdravstvu. Hoće li biti otkaza?</p>
<p>– Ne, to ne bi bilo socijalno ponašanje, iako je od proglašenja izbora do mog dolaska u Ministarstvo primljeno 370 novih ljudi, što nije bilo potrebno. Za svako novo mjesto u sustavu ubuduće će biti potrebna suglasnost Ministarstva.</p>
<p>Socijala će u Ministarstvu imati tri čelna mjesta</p>
<p>• Najavili ste kolektivne pregovore u zdravstvu. Što mogu očekivati zaposleni u socijali?</p>
<p>– U svakom slučaju moramo stupiti u dijalog s djelatnicima socijalne skrbi, no za to još nismo spremni jer dio Ministarstva, zadužen za socijalnu skrb, još nije ustrojen. Tek smo na pola puta ustrojavanja toga dijela. Nakon primopredaje počeli smo, naime, s objedinjavanjem resora socijalne skrbi tako da smo sastavili novi prijedlog funkcioniranja Ministarstva u kojemu će socijalna skrb biti jedna od uprava. Na njezinom će čelu biti državni tajnik koji će vjerojatno biti imenovan na idućoj sjednici Vlade. Socijala će imati i pomoćnika ministra. Osnovat ćemo i upravu za zaštitu sudionika Domovinskog rata na čijem će čelu također biti pomoćnik ministra, što znači da će socijala imati tri čelna mjesta u Ministarstvu. Poduzeli smo sve da resore objedinimo i prostorno, obavili smo zamjenu s Ministarstvom rada i Ministarstvom pomorstva, tako da će u zgradi Ministarstva zdravstva biti dosta prostora za sve ljude. Ujedno radimo na tome da se takva podjela resora uključi i u državni proračun, kako bi oni mogli normalno funkcionirati.</p>
<p>• Možete li najaviti koji će ljudi biti vaši pomoćnici u tim upravama?</p>
<p>– Zasad ne, o tome će na idućoj sjednici raspravljati Vlada.</p>
<p>• Koliko je istine u tvrdnjama o navodnoj trgovini s predsjednikom HSLS-a Ivanom Čehokom oko imena tajnika za socijalnu skrb?</p>
<p>– Postoje određeni međustranački sporazumi između HDZ-a i HSLS-a koje ćemo uzeti u obzir, no ono za što se zalažem jest da oba dužnosnika budu ljudi iz struke koji su dosad obnašali važne funkcije. Ne dolaze u obzir početnici, laici, a najmanje političari.</p>
<p>• U javnost su stizale različite poruke oko osnivanja Zavoda za socijalni rad. Hoće li ga u novom ustroju biti ili ne?</p>
<p>– Hrvatski zavod za socijalni rad već je utemeljen Zakonom o socijalnoj skrbi. Mi ćemo nastaviti sve započete promjene, što znači da idemo u osnivanje Zavoda. U zdravstvu smo takvo razdvajanje struke od uprave napravili još 1993., a to sada treba napraviti i u socijali. Svi stručni poslovi moraju prijeći u Zavod, a u Ministarstvu će ostati upravni poslovi i poslovi nadzora. No, mislim da za to treba još dobrih godinu dana. Očekujem, dakle, da će Zavod biti u punoj funkciji tek početkom 2005. godine. </p>
<p>• Hoće li uskoro biti proveden natječaj za imenovanje ravnatelja Zavoda?</p>
<p>– U skoroj budućnosti neće jer najprije moramo osmisliti sadržaj Zavoda, uskladiti ga s postojećim propisima i prostorno smjestiti, pa tek onda rješavati kadrovska pitanja.</p>
<p>• Znate li da je bivša Vlada navodno platila oko 300.000 kuna za studiju u okviru koje su definirani neki od tih detalja? Jeste li je vidjeli?</p>
<p>– Da, uvodno sam je proučio i mislim da je realna. A to što je plaćena 300.000 kuna, to je predmet moje kritike. U Ministarstvu sam zatekao malo veće stavke na ime intelektualnih usluga. Ovdje je u tri godine potrošeno oko 60 milijuna kuna za intelektualne usluge. Ja sam protiv tako skupih intelektualaca, više sam za realne intelektualce. </p>
<p>Moja tvrtka model je uspješnog pilot-projekta</p>
<p>• Što je istina o vašoj privatnoj tvrtki? Objavljeno je da navodno ne donosi profit, što baš nije pohvalno za čovjeka koji u Vladi koordinira gospodarstvo...</p>
<p>– To je laž koja mi je nanijela velike gospodarske štete. Riječ je o proizvodnoj tvrtki koju sam osnovao s prijateljem, a htio sam vidjeti zašto je Hrvatska upala u tako tešku gospodarsku krizu. Glavni je uzrok krize otvaranje 16 međunarodnih trgovačkih lanaca koji su dobrom i jeftinom robom uništili domaću proizvodnju.</p>
<p>Hrvatska godišnje uvozi robe za osam milijardi kuna više nego što izvozi. Uvozimo i 1,2 milijarde kuna prehrambenih proizvoda, dok su poticaji domaćim proizvođačima oskudni. Slovenci su dopustili ulaz samo jednom lancu, s obrazloženjem da žele svoju proizvodnju učiniti konkurentnom Europi. Danas izvoze »po glavi« dvostruko više nego mi, iako smo prije 10 godina startali s istih pozicija.</p>
<p>Svoj smo kapital lako mogli uložiti u trgovinu i danas bismo poslovali s profitom, no time bismo plaćali pet inozemnih, a ne svojih radnika. U Hrvatskoj je vrlo jak lobi uvoznika koji u medijima zagovaraju uvoz, a o proizvodnji stvaraju negativnu sliku. Temeljni uvjet za otvaranje radnih mjesta jest proizvodnja. To je važnije i od zdravstva, jer bude li proizvodnje, bit će više i za zdravstvo. Treba općenito prebaciti zanimanje s uvoza na izvoz, iz trgovine na proizvodnju. To je i temelj gospodarskog programa HDZ-a, na kojem inzistiram. Tome se daje premalen publicitet, dok tvrtka koju sam osnovao dobiva u tisku negativne predznake, iako posluje izrazito pozitivno. Više od 50 posto tog proizvoda iz domaćeg je repromaterijala, po čemu je to hrvatski proizvod, no, na žalost, kod nas nitko ne proizvodi pante, bravice, metalne ukrase..., pa to moramo uvoziti. Proizvodimo ukrasna vrata koja su se dosad uvozila, zapošljavamo pet radnika i može se reći da je to model uspješnog gospodarskog pilot-projekta.</p>
<p>Biserka Lovrić i Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Priče iz vremena kada je biti Židov značilo sigurnu smrt</p>
<p>Kako su Ana, Vera i Olga spasile Paulu i Raula, Sylviju-Suzanu i Danka u vrijeme kad je biti Židov značilo sigurnu smrt. Njihove su priče upozorenje na zlo što postoji u svijetu. Svojim svjedočanstvima istodobno odaju počast ljudima čiji su životi okončani bez ikakvoga ljudskog dostojanstva </p>
<p>U sklopu obilježavanja Svjetskog dana holokausta kao i 59. obljetnice oslobođenja Auschwitza, u utorak su u Zagrebu dodijeljena odličja Pravednik među narodima svijeta. Najviše priznanje Države Izrael kojim odlikuje ljude koji su tijekom Drugoga svjetskog rata, riskirajući vlastiti život, od sigurne smrti spasili progonjene Židove, ove je godine uručeno Olgi Neumann, Ani Jakić, Veri Oberiter a posthumno je dodijeljeno i Jozi Jagodiću, Dani Vukoviću te Ludviku Valentinčiću. Oni su se tako pridružili hrabroj svjetskoj obitelji od 19 tisuća ljudi a među njima je i oko 90 Hrvata.</p>
<p> Vjesnik donosi priče žena koje svojim ispovijestima šalju poruku mlađim naraštajima podsjećajući ih na šest milijuna Židova koje su tijekom rata ubili nacisti i njihovi suradnici. Svojim svjedočanstvima istodobno odaju počast ljudima čiji su životi okončani bez ikakvoga ljudskog dostojanstva. </p>
<p>»Spašavanje Paule i Raula bila je impulsna reakcija. Naravno da je rizik bio velik ali u tim trenucima o tome nisam razmišljala, nisam bila svjesna čemu se izlažem. Nekako mislim da je svaki čovjek poslan na ovaj svijet da učini nešto dobro i potom se vraća gore«, počela je svoju priču Ana Jakić (94) koja danas živi u Zagrebu. </p>
<p>Čovjek čini dobra djela, kaže Ana, srcem, a ne razumom. »To je naredba koja dolazi iznutra, božanski impuls«, objašnjava te počinje priču koju je zbog njena narušenog zdravlja nadopunjavala kći Biserka. </p>
<p>U njihovom susjedstvu u Prizrenu, gdje je Ana živjela sa suprugom i kćerima, stanovao je liječnik Josef Tajtelbaum sa suprugom Paulom i sinom Raulom. U ljeto 1941. talijanske okupacijske snage odvele su Josefa u logor u Albaniji, a majku i sina izbačene iz stana prihvatila je Ana, s kojom su živjeli iduće dvije godine. </p>
<p>»U vrijeme talijanske kapitulacije, u rujnu 1943., Raul je s majkom krenuo prema Albaniji kako bi pronašli Josefa koji je kao logoraš radio u ambulanti«, priča Biserka. Oslobođeni logoraši priključili su se partizanima no obitelj Tajtelbaum uhvatili su pripadnici SS-a i doveli je u Prištinu, gdje su sakupili oko 350 Židova s područja Kosova, Metohije i Crne Gore.</p>
<p> »Vagonima su ih prevezli do logora u Zemunu, gdje su ostali mjesec dana i preživjeli savezničko bombardiranje Beograda«, dodaje Biserka. Neposredno potom upućeni su u Bergen-Belsen u zadnjem transportu jugoslavenskih Židova. </p>
<p>»Josef je smrtno stradao, Paula i Raul su preživjeli i krajem lipnja 1945. vratili su se u Prizren. Moja majka uspjela im je u bunaru sačuvati kovčeg s dokumentima i uspomenama te trezor sa zlatom«, ispričala je Biserka. Raul je zbog školovanja s majkom 1948. preselio u Beograd, a dogodine su se oboje nastanili u Izraelu. »Paula je umrla 1982. Raul živi u Jeruzalemu i radi kao novinar i publicist. Kad god dođe u Zagreb obvezatno nas posjeti. Tada se obično prisjećamo djetinjstva i naših bezbrojnih svađa«, kaže Biserka uz osmijeh.</p>
<p>Vera Oberiter s tugom se prisjeća ratnih dana te kaže kako je sve lakše kad je čovjek mlad. »Mladi ljudi su hrabriji jer nisu svjesni koliko zla ima na ovom svijetu«, kaže Vera. Priznanje za nju, kaže, znači veliku satisfakciju no, ujedno je vraća u dane kad život nije vrijedio previše. </p>
<p>»Ne volim se sjećati toga vremena i svih sam se godina trudila tu priču zatvoriti u ladicu. Generacije koje nisu osjetile nacističku čizmu vjerojatno ne znaju o čemu govorim«, priča Vera koja je 1944. godine bila u braku sa Slovencem Ludvikom Valentinčićem, s kojim je živjela u središtu Zagreba. </p>
<p>U to doba Ludvik je potajno prikupljao oružje za partizane, a Vera je kao studentica postala ustaškim vlastima sumnjiva zbog protivljenja nacizmu. U njihov dom iz Beča je preko poznanika stigla djevojčica Sylvia Suzana Knoll, služeći se dokumentima s lažnim imenom. Djevojčicu su pod lažnim imenom upisali i u školu a susjedima su rekli da je ona dijete njihovih znanaca iz Ozlja, te da je u Zagrebu radi školovanja. </p>
<p>Zbog svojih političkih uvjerenja Ludvik je u prosincu 1944. uhićen i strijeljan, a i Vera je u siječnju 1945. uhićena i zatvorena u Petrinjskoj ulici, otkuda su je nakon mjesec dana pustili bez objašnjenja. </p>
<p>»Bio je to strašan zatvor«, prisjeća se Vera. Sylvija je s Verom i njenim roditeljima ostala do jeseni 1945., kada se s roditeljima vratila u Beč. Od tada se nisu vidjele, a ponovni susret dogodio se u ljeto 2001., nakon što je u okviru istraživanja ovoga slučaja objavljen oglas u austrijskome židovskom glasilu. </p>
<p>»Naš prvi susret nakon dugog niza godina bio je vrlo srdačan. U trenu nam se sve vratilo i od tada smo u stalnom kontaktu«, kaže Vera koja kao umirovljena profesorica engleskoga jezika živi u Zagrebu sa suprugom Vladimirom Oberiterom. </p>
<p>»Orden Pravednik među narodima za mene znači priznanje, iako nikada nisam mislila da će me za Dankovo spašavanje netko nagraditi. Ljubav koju osjećam za njega time neće biti veća«, započela je priču Olga Neumann (89). </p>
<p>Danko Stockhamer rođen je u Novoj Gradiški gdje je živio s roditeljima i sestrom. Godine 1941. godine Nijemci su zarobili njegovog oca, a majka je s djecom otišla u Pakrac, svome ocu Juliusu Neumannu. U prosincu 1941. zajedno s majkom i sestrom Danko je odveden u logor Staru Gradišku, a potom u Đakovo. </p>
<p>»Danka je iz logora uspjela izvesti neka žena iz Pakraca a njegova majka i sestra nisu preživjele. Gdje su točno stradale nije poznato, jer su nakon Đakova žene odveli u Jasenovac a zatim u Auschwitz i Buchenwald«, ispričala je Olga. Danko je neko vrijeme lutao od rodbine do prijatelja ali pošto bi ih otkrili, starije članove odmah bi ubili. </p>
<p>»Nakon nekog vremena Dankov otac i ujak Zlatko Neumann, moj budući suprug, obojica ratni zarobljenici u Njemačkoj, uspjeli su organizirati da ga prebace u moju obitelj«, ispričala je Olga koja je tada živjela u Derenčinovoj ulici u Zagrebu, s roditeljima i sestrom. U svom stanu skrivali su mnoge progonjene, ne samo za Židove. Susjedima su pak rekli da je Danko njihov rođak. </p>
<p>Bio je kod njih nekoliko mjeseci, dok netko iz susjedstva nije prijavio da Olga čuva židovskog dječaka, te su ga odveli u zatvor u Savskoj cesti. Kako bi spasila Danka, Olgina obitelj obratila se i nadbiskupu Alojziju Stepincu, zahvaljujući čijoj je intervenciji pušten. Potom su ga smjestili u dom za djecu bez doma, neprestano brinući za njega. Po završetku rata Danko se našao s ocem, koji je preživio rat. </p>
<p>Danko je 1958. godine diplomirao na medicinskom fakultetu i potom odselio u Chicago gdje živi sa suprugom Leom, koja je također preživjela holokaust. Imaju dvoje djece. Olga se nakon rata udala za Dankova ujaka Zlatka i danas živi u Domu za starije i nemoćne osobe Park. </p>
<p>»Nisam imala djece, tako da sam spašavanjem Danka spasila i svoj život. Poštedjela sam svoj život praznine jer on je sin kojega nisam imala«, kaže Olga koju Danko posjećuje svaki put kad dođe u Zagreb. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»Prosječni« nezaposleni dobro je poznat: stariji, s nižim obrazovanjem, najčešće žensko </p>
<p>Zavod za zapošljavanje priprema nacionalni akcijski plan zapošljavanja oko kojega bi trebalo postići opći konsenzus kako bi se svi osjećali odgovornima za njegovo provođenje. Zavod će morati bolje informirati poslodavce o pogodnostima pri zapošljavanju teže zapošljivih, nezaposleni pak trebaju biti aktivniji pri traženju posla i spremniji na doškolovanje ili prekvalifikaciju</p>
<p>Nakon što smo nedavno objavili rezultate istraživanja o obilježjima nezaposlenih, koje su proveli profesori s Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Vjesniku se javilo petnaestak čitatelja koji su se pronašli u tvrdnji da trećina nezaposlenih čeka posao dulje od tri godine. Podsjetimo, rezultati istraživanja pokazali su da je prosjek čekanja na posao u toj skupini oko sedam godina i osam mjeseci. </p>
<p>No, kad smo pokušali među našim sugovornicima pronaći rekordera koji može svjedočiti o tome da nezaposlenima Zavod za zapošljavanje i nije od velike pomoći – a činilo se da je to industrijski psiholog-kadrolog Žarko Marić iz Zagreba, koji je u pismu objavljenom u rubrici »Pisma čitatelja« ustvrdio da mu u 15 godina, koliko je prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, nije ponuđen nikakav posao – ispostavilo se da on nije taj.</p>
<p> Prema riječima ravnateljice Sanje Crnković-Pozaić, na Zavodu je u tom razdoblju bio prijavljen dvaput po tri godine. Posao mu nije nuđen jer je tražio posao u skladu sa svojim zvanjem, a natječaja za profesore industrijske pedagogije nema, kaže ravnateljica Zavoda.</p>
<p>»Moguće je da Zavod nekome dugo ne ponudi posao, ako čovjek inzistira na poslu u zanimanju koje na tržištu nije traženo. Razina obrazovanja pri tome nije presudna, jer ni visoko obrazovanje u zanimanju koje nije traženo nije nikakva garancija za zapošljavanje«, kaže Sanja Crnković-Pozaić. </p>
<p>Upravo to, čini se, ponajbolje govori da bi sustav obrazovanja u Hrvatskoj što prije trebalo početi usklađivati s potrebama na tržištu rada te, pogotovo, očekivanim potrebama. Zavod za zapošljavanje najavio je redovne ankete među poslodavcima, kako bi se utvrdilo koji će profili radnika u određenom razdoblju biti potrebni. To bi – bude li mudrosti u nekoliko Vladinih resora – trebalo ukazati na to kako razvijati obrazovni sustav. Ili, u najmanju ruku, pokazati koliko novih đaka treba na početku školske godine upisati za određeno zanimanje.</p>
<p>Većina drugih Vjesnikovih sugovornika željela je ostati anonimna. Najdulje među njima, čini se, posao preko Zavoda traži 52-godišnji nekvalificirani radnik iz okolice Splita, koji se Zavodu javlja već osam godina. U telefonskom razgovoru za Vjesnik doznali smo kako ga je Zavod u tom razdoblju nekoliko puta uputio poslodavcima, no nakon prvih nekoliko rečenica oni su se uglavnom »zahvaljivali«, jer traže mlađe radnike. U međuvremenu je prikupio samo nekoliko mjeseci staža, jer se prijavio na poljoprivredno osiguranje, no nakon što je supruga ostala bez posla, i to je obustavio. Moglo bi se, zapravo, reći da je riječ o prosječnoj nezaposlenoj osobi, jer ima gotovo sva najčešća obilježja nezaposlenih, prikupljena u spomenutom istraživanju. Prema odgovorima koje smo dobili u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, ta se slika iz istraživanja ne razlikuje značajno od prosjeka koji proizlazi iz podataka o nezaposlenima što ih ima Zavod.</p>
<p>»Od ukupno 318.000 nezaposlenih, 29,5 posto osoba čeka na posao dulje od tri godine. U ukupnoj populaciji nezaposlenih 36,4 posto osoba imaju niže obrazovanje, a među onima koji čekaju posao dulje od tri godine takvih je 45 posto«, odgovorila je Vjesniku ravnateljica Zavoda Sanja Crnković-Pozaić. Oko 45.000 nezaposlenih, pritom, na posao čeka od tri do pet godina, oko 30.000 njih do osam godina, a 18.300 ljudi na evidenciji Zavoda dulje je od osam godina. Među onima koji na posao čekaju dulje od tri godine gotovo je 60 posto starijih od 40 godina, a otprilike isti udio čine žene.</p>
<p>»Uzroci dugotrajnoj nezaposlenosti jesu slaba obrazovanost, starija dob, ženski spol i, naravno, opće pojave na tržištu rada koje ove skupine čine diskriminiranima u odnosu na ostale nezaposlene«, kaže ravnateljica Zavoda. Dodaje kako ima istine i u tome da Zavod ne poznaje dovoljno svoje poslodavce, kako bi ih mogao uvjeriti u kvalitetu osoba koje spadaju u ove skupine. Dodatni je problem dugotrajno nezaposlenih činjenica da se ni mjere aktivne politike zapošljavanja nisu provodile u kontinuitetu, »pa poslodavci nemaju dugoročnije istoznačne poruke o skupinama koje su dodatno sufinancirane«. Očito, činjenica da su se mjere malo provodile pa malo (zbog nedostatka novca) nisu, dovela je do toga da većina poslodavaca ni ne zna da za zapošljavanje nekih dobnih skupina može ostvariti poticaje i tako smanjiti troškove poslovanja.</p>
<p>Malo nade u cijelu priču ulijeva informacija o tome da je Zavod za zapošljavanje dovršio radnu verziju Nacionalnog akcijskog plana, s mjerama zapošljavanja koje se uglavnom odnose upravo na dugotrajno nezaposlene osobe. U Zavodu očekuju da će uskoro početi javna rasprava o tom prijedlogu, s ciljem da se postigne konsenzus socijalnih partnera na nacionalnoj i lokalnoj razini, kako bi se za provedbu tog programa svi osjetili odgovornima. Prije svega, država, koja mora usvojiti paket ciljanih mjera zapošljavanja, potom Zavod za zapošljavanje, koji uz provedbu tih mjera više pažnje mora posvetiti i suradnji s poslodavcima, a onda i sami nezaposleni – prihvaćanjem aktivnije uloge u tom procesu. To, između ostaloga, podrazumijeva i veću spremnost na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju te veću aktivnost u traženju posla, kažu u Zavodu.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Kako do demografske obnove kada »jedno radi, a troje hrani«</p>
<p>GORDAN PANDŽA</p>
<p>Katolička je crkva tijekom posljednjeg desetljeća u Hrvatskoj pokrenula niz inicijativa, usmjeren na demografsku obnovu našeg društva. Organizirala je Tjedan života 1991., u sklopu Godine obitelji 1994. čitava je korizma posvećena obiteljskim temama, a 1996. hrvatski su biskupi uveli obilježavanje Dana života.</p>
<p>Uoči ovogodišnjeg, devetog zaredom Dana života, koji se slavi 1. veljače, Katolička je crkva u javnosti ponovno potencirala neka bitna pitanja o biološkoj revitalizaciji nacije. U tom je kontekstu krčki biskup Valter Župan, predsjednik HBK-ova Vijeća za obitelj, javnosti predstavio svoju poruku prigodom Dana života. Msgr. Župan izrazio je pritom uvjerenje kako je Hrvatskoj, kao napokon slobodnoj zemlji, hitno potreban demografski oporavak. Štoviše, on ističe kako je kucnuo zadnji čas da se u Hrvatskoj poduzmu dobro organizirane, konkretne mjere da se spriječi demografski rasap naroda. »Da spriječimo pad nataliteta, demografsku krizu i starenje nacionalnog bića, dakle pad na onu razinu biološke prisutnosti koja nam više ne može jamčiti opstojnost i budućnost, potrebno je odgovorno, hitno i ciljano zalaganje«, upozorio je krčki biskup, pozivajući društvo i državne institucije da učine sve što je moguće za promicanje života.</p>
<p>Glavne uzroke opadanju volje za životom msgr. Župan pripisuje stanju društvene svijesti o obitelji, suprotne kršćanskim nazorima, ali i gospodarskoj situaciji, nepogodnoj stvaranju obitelji i rađanju potomstva. Ako Hrvatskoj otkucava biološki sat, onda prije svega treba u obitelji uzgojiti velikodušnost i duh zajedništva, istaknuo je msgr. Župan, pozivajući vlasti da pomognu višečlanim obiteljima, a posebice majkama. On u nastavku svoje poruke težište odgovornosti za demografsku obnovu prebacuje na politiku i političare, upozoravajući ih da je »iluzoran bilo koji materijalni napredak ako nema onih koji će ga uživati« i da je viziju hrvatske budućnosti moguće ostvariti samo s obitelji, »ulažući u djecu koja su naše sutra«. </p>
<p>Međutim, vizija hrvatske budućnosti o kojoj govori biskup Župan, kršćanska je i katolička. To je vizija preživjele, pastoralne Hrvatske za kakvu je teško naći mjesta u suvremenom svijetu. Hrvatska više nije 80 posto poljoprivredna zemlja kao u doba Stjepana Radića, zemlja brojnih seoskih kućanstava koja su mogla prehraniti obitelji s prosječno petero djece, zemlja u kojoj je prosječan muškarac kopao od »jutra do sutra« da bi mogao prehraniti brojnu obitelj, a prosječna žena rađala djecu i održavala četiri kuta doma. </p>
<p>Suvremena je Hrvatska dio modernog svijeta, pogotovo moderne Europe, i demografski trendovi u njoj ne razlikuju se mnogo od prosječnih europskih (pogotovo srednjoeuropskih) trendova. Emancipacija žene i muškarca u modernom, urbaniziranom društvu, ne može se zanemariti. I stoga se ne može očekivati od žene da se odrekne posla, karijere (a s time i socijalno-ekonomske neovisnosti) da bi doma rađala i podizala brojnu djecu. S druge strane, Hrvatska je i dalje razmjerno siromašno društvo koje teško može stvoriti kvalitetne gospodarske preduvjete za stimulaciju i pomoć brojnim obiteljima. Tri četvrtine hrvatskog pučanstva danas živi u gradovima. A urbana sredina postavlja kudikamo složenije egzistencijalne probleme i zahtjeve pred mnogobrojnu obitelj nego život na selu. </p>
<p>Osim toga, svaki razuman i civiliziran čovjek postavlja razložno pitanje: zašto stvarati brojnu obitelj kojoj ne može osigurati dostojan dom, kvalitetan život, odgovarajuće školovanje i osobni razvoj s maksimumom potrebne pažnje i ljubavi svakom njezinom članu? Jer, obitelj se stvara iz ljubavi (to barem Crkva stalno ističe), a ne zato da bi bila poluga demografskoj obnovi nacije.</p>
<p>Tako da se neki stavovi o demografskoj obnovi, koji dolaze iz crkvenih redova, katkad naivno temelje na jednoj nerealnoj predodžbi iz razdoblja kada su svećenika za blagdanskih blagoslova dočekivali seoski domovi puni djece, a crkve za nedjeljnih misa bile prepune vjernika.</p>
<p>»Zato je posebno važno da vjerskim odgojem u obitelji, vrtićima, školi i u župnoj zajednici odgajamo djecu i mlade za što zauzetije vrednovanje života od njegova začeća«, poručuje msgr. Župan u svojoj poruci. Sasvim razumljivo, jer u djeci, mladima i nadolazećim naraštajima Crkva vidi temelj reevangelizacije društva. Izumiruća Hrvatska znači poluprazne domove, ali i poluprazne crkve. </p>
<p>Nitko ovdje ne želi osporiti zalaganje Crkve za demografsku obnovu biološki ostarjele Hrvatske. Međutim, demografska se obnova ne može provesti pozivanjem na lijepu tradiciju i kršćansku baštinu, a teret prebacivati na leđa pučanstva u kojem je samo jedna trećina zaposlena. U Hrvatskoj u kojoj »jedno radi a troje hrani« teško je provesti demografsku obnovu povećanjem broja obitelji u kojima će »jedno raditi a petero hraniti«. Osim toga, kada bi katolički župnik bio u mogućnosti pružiti svojim župljanima praktičan primjer podizanja brojne obitelji (uz sve brige poziva i životne svakodnevnice), poput pravoslavnog paroha, protestantskog pastora, židovskog rabina ili muslimanskog hodže, onda bi njegovo zalaganje djelovalo vjerodostojnije. Ovako, sve te inicijative za demografskom obnovom ostaju teorijske konstrukcije koje upućuju »zašto«, ali ne i »kako« je provesti.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Kako je počelo, mogla bi se pod Lotrščakom »dogoditi« loza</p>
<p>Polovicom prošlogodišnjeg studenoga prvi je put najavljen idejni projekt »Vinogradi na Griču«, a polovicom ovoga tjedna inicijatori su objavili rezultate »prvih koraka« koji potvrđuju da se atraktivnom projektu ozbiljno prišlo, čini se ozbiljnije nego onome o sadnji »toliko i toliko« tisuća hektara godišnje do već famoznog ulaska u EU i »zatečenog stanja«... </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>I prošla je godina završila i ova počela istim pričama</p>
<p> – sadnja trsja ili podizanje novih vinograda do navodnog ulaska Hrvatske u EU jer će kad se to dogodi važiti tzv. »zatečeno stanje« i sadnje više nema. Novi gazda – nove mjere, pa što Bog dade... Uglavnom, najave stižu jedna drugu, ostvarenja su još uvijek »stidljiva«, a skupina entuzijasta okupljena oko zagrebačkog projekta »Vinogradi na Griču« vjeruje u ostvarenje i – ozbiljno na tome radi. </p>
<p>Dokaz je, na primjer, i sastanak polovicom ovoga tjedna na kojemu je dogovorena i utvrđena izrada studije čiji će autori biti prof. dr. Nikola Mirošević (Agronomski fakultet, Zagreb), vinski kroničar Srećko Ljubljanović, agrometeorolog Marko Vučetić, povjesničar umjetnosti Silvije Novak, te stručnjakinja za parkovnu arhitekturu Jadranka Janjić.</p>
<p>– Dogovoreno je da ova studija bude ukoričena najkasnije do kraja ožujka, a u svibnju će se prirediti javna izložba o tome projektu i otvoriti javna rasprava, kaže Nenad Janjić (Hrvatski prirodoslovni muzej) »tehniko« projekta.</p>
<p>A važno su još dva podatka: ostvarenju projekta pomoći će i grad Beč, a javio se i predsjednik uprave tvrtke »Badel 1862« Anto Perković i izrazio je želju da ovaj poznati proizvođač sudjeluje u projektu, što je, naravno, prihvaćeno.</p>
<p> Podsjetimo, da projekt »Vinogradi na Griču« zapravo znači povratak u povijest, u doba kad je na južnim padinama zagrebačkog Gornjega grada ispod kule Lotrščak rasla vinova loza. Bilo je davno, što bi se reklo, danas je to uglavnom zapušteno zemljište, a ostvarenje projekta značilo bi (i) turističku atrakciju u našoj metropoli. A znači i još nešto važno ili (polu)komično: EU na toj lokaciji ne može zabraniti sadnju...</p>
<p>Hoće li se dogoditi da se ove godine piju bolji naši pjenušci i u više prigoda? Naime, predsjednik Udruge »Vinum Croatica« Antun Katunar (Vrbnik, otok Krk) krajem prošle godine je najavio, a ovih dana potvrdio da je 2004. u našoj vinoskoj branši proglašena Godinom pjenušaca! </p>
<p>To praktično znači, ili bi trebalo značiti, da domaći proizvođači više učine na promociji te vrste vina koja je, čini se, sve traženija u određenim prigodama (a tih, znamo, kod nas ne fali, naprotiv u porastu su), ali je »u igri« i izvan protokola... Ne oskudijevamo ni s proizvođačima, ima ih, primjerice, u Istri, Dalmaciji, Slavoniji, Međimurju, Hrvatskom Zagorju i Primorju, Plešivičkom vinogorju... </p>
<p>Uglavnom raste broj vinara koji imaju volje i mogućnosti da se okušaju i u toj ponudi, a vjerojatno bi prijatelji pjenušaca nakon Katunarove (službene) najave mogli očekivati poneke specijalizirane manifestacije i događanja. Uostalom, kao što je i običaj u ovim zgodama.</p>
<p>Na popisu Hrvatske turističke zajednice (HTZ) za promocije na ovogodišnjim europskim turističko-poslovnim sajmovima je čak devedesetsedam nastupa (plus pet u prekomorskim zemljama), dio ih je već apsolviran, a glavni tek slijede (npr. Munchen, Milano, Berlin, Budimpešta, Hamburg, Beč, Salzburg, Torino, Napoli..). Žao mi je što se ne mogu točno sjetiti koja bi ovo bila obljetnica da naši vinari pričaju kako bi bilo korisno »povezati se« s HTZ i na određenome broju sajmova nastupiti, dakle provirati našu ponudu vina...</p>
<p> »Nema ih na spisku«, bio je u četvrtak kratak odgovor iz Glavnog ureda HTZ. Iznenađenje? Ni govora, na žalost! Oni dosadšnji nastupi vinara na štandovima HTZ na euro-sajmovima bili su rijetki, tu i tamo nastupali bi Istrani i vinario iz Vrbnika na Krku, ponegdje iz Dalmacije, ali sve u svemu – premalo, posebno kad se ima na umu da je vino (uz ribu!) jedan od naših turističkih aduta. Ili bi trebalo i moralo biti.</p>
<p>Uostalom, godinama su, na primjer, na proljetnoj priredbi Zagrebačkog velesajma odmah paviljon do paviljona izlagali turisti (ITTF) i vinari (Vinovita), ali nikad nije došlo do dogovora o zajedničkim nastupima vani. Za ovu sezonu već je sve kasno, a dogovori za dogodine bit će s vinarske strane ponovo najavljivani. Dakle, po običaju... Šteta, jer su oni rijetki nastupi vani u improviziranoj konobi i uz klapsku pismu ostavljali dobar dojam. Naime, valja podsjetiti da su štandovi sredozemnih receptivnih zemalja na euro-sajmovima u pravilu dobro posjećeni, dakle i naši, pa zar nije propust da se tamo konkretno »slikaju« i naši vinari i dio njihove ponude...</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Drskost u pisanju o hrvatsko-slovenskim odnosima</p>
<p>Nije prvi put da se hrvatsko vodstvo optužuje za nacionalizam, i to zato što ustraje na primjeni međunarodnog prava o razgraničenju na moru. Prema tome, slovensko posezanje za morem preko granice na polovici Piranskog zaljeva nije nacionalizam, a hrvatsko suprotstavljanje i obrana vlastita teritorija je nacionalističko postupanje. Neobična i izokrenuta logika... Hrvatskoj i Sloveniji su potrebni nepomućeni, dobrosusjedski odnosi, kao i uzajamna potpora kad se obje nađu u Europskoj uniji i glavni kamen spoticanja, pitanje morske granice, valja što prije riješiti</p>
<p>ŽELJKO SABOL</p>
<p>Slovenski novinari su upravo opsjednuti hrvatsko-slovenskim sporom zbog mora i o tome često pišu, dok ostalim otvorenim pitanjima: dugovima Ljubljanske banke i Nuklearne elektrane Krško, te zaposjednutosti vojarne na Svetoj Geri, ne posvećuju pozornost. Smatraju da je postignut dogovor parafiranjem sporazuma Račan – Drnovšek i smatraju da on treba biti polazište za nove pregovore ili postupanja međunarodne arbitraže.</p>
<p>Ljubljanski Dnevnik komentira posjet ministra Miomira Žužula Sjedinjenim Američkim Državama i prigovara mu što je nakon prijateljskog hrvatsko-slovenskoga diplomatskog sastanka u Zagrebu »obnovio poznat nacionalistički govor« i obraćajući se američkim Hrvatima ponovio čvrsta stajališta.</p>
<p>Što je govorio Miomir Žužul?</p>
<p>Rekao je da neće biti pregovaranja o ustupanju hrvatskog teritorija i odlučno odbacio sporazum Račana i Drnovšeka o granici. Zar je to nacionalistički istup? </p>
<p>Nije prvi puta da se hrvatsko vodstvo optužuje za nacionalizam, i to zato što ustraje na primjeni međunarodnog prava o razgraničenju na moru. Prema tome, slovensko posezanje za morem preko granice na polovici Piranskog zaljeva nije nacionalizam, a hrvatsko suprotstavljanje i obrana vlastita teritorija je nacionalističko postupanje. Neobična i izokrenuta logika. </p>
<p>Autor članka Saša Vidmajer iznosi kako su očekivali nove međunarodne odnose i medijske nastupe premijera Sanadera i njegova ministra smatra »čudnim izjavama«. Prema njegovu stajalištu, novi odnosi bi trebali značiti oživljavanje Račanova i Drnovšekova sporazuma.</p>
<p>Nadalje, taj komentator piše kako se Žužul pobrinuo za još jednu pljusku imenovavši Davorina Rudolfa, »hrvatskog stručnjaka za pomorsko pravo s upitnim referencama i ekstremista koji se može mjeriti s ovdašnjim Jelinčičem«.</p>
<p>To je drska uvreda i kleveta Davorina Rudolfa, sveučilišnog profesora, doktora pravnih znanosti koji je međunarodno i komparativno pravo specijalizirao na američkom Sveučilištu Princeton. </p>
<p>Bio je dekan Pravnog fakulteta u Splitu, osnivač i voditelj poslijediplomskog studija prava mora na tom fakultetu, sudionik međunarodnih skupova o pravu mora, predsjednik Državne komisije Republike Hrvatske za granice, veleposlanik u Italiji, redoviti je član HAZU, autor brojnih knjiga i znanstvenih radova o međunarodnom pravu mora.</p>
<p>I takvoga vrsnoga, moralno nekompromitiranog stručnjaka sjajne karijere, površni i zlonamjerni ljubljanski novinar uspoređuje s radikalnim političarom, notornim hrvatomrziteljem Zmagom Jelinčičem. </p>
<p>Taj je tvrdio, bez ikakvih državnopravnih, etničkih i povijesnih argumenata, da je Istra dio Slovenije, kao i da je Jadransko more zapravo jugoslavensko more koje valja bratski podijeliti između svih zemalja bivše SFRJ.</p>
<p>Iznosio je i brojne druge izopačene zamisli i prijedloge od kojih se vodeći slovenski političari nisu ogradili. </p>
<p>Dapače, i od ministra Dimitrija Rupela čuli smo ideju o jugoslavenskom moru.</p>
<p>Također Vidmajer piše da se Hrvatska u pregovorima »ponaša prema Sloveniji gotovo kao prema BiH« i čudi se što, s obzirom na slab vanjskopolitički položaj, svladava Sloveniju. Nije li takvo pitanje izraz bahatosti i umišljenosti? </p>
<p>Pripadniku male zemlje, koja je kakav-takav državnopravni položaj stekla tek 1918. godine, više bi priličila skromnost i uvažavanje zemalja s kojima je Slovenija dugo dijelila zajedničku sudbinu i koje su bile pogođene ratom. Da nije bilo agresije i Hrvatska bi jamačno 2004. postala članicom Europske unije.</p>
<p>O nesposobnosti slovenske diplomacije da »sagleda horizonte« piše kolumnist Dela Boris Jež, poznat po oštrim bodljama uperenim prema Hrvatskoj. Prigovara slovenskim političarima što su išli pregovarati u Zagreb, jer je jasno da se nema o čemu dogovarati kad »gospodin premijer Sanader vidi hrvatsko more do Helsinškog zaljeva i malo sjevernije«.</p>
<p>Ne, tovariš Jež, Hrvatska ne traži ni stopu teritorija izvan avnojevskih granica potvrđenih međunarodnom odlukom Badinterove komisije, a što se tiče Piranskog zaljeva, želi granicu sredinom uvale, onakvu kakvu predviđa međunarodno pravo.</p>
<p>U Delu se javlja i zagrebački politolog Davor Gjenero i razmatrajući hrvatsko-slovenske odnose ističe kako slovenska politika nepotrebno »juri u zagrljaj novoj hrvatskoj vladi« i to u vrijeme kada se »obnovila nacionalistička politička većina u Zagrebu« i kad je ministar Žužul za osobnog savjetnika imenovao Davorina Rudolfa, »hrvatskog političara i kontroverznog međunarodnog pravnika« koji se posvetio raskidanju ugovora o razgraničenju i »produbljavanju protuslovenskog raspoloženja u hrvatskoj javnosti«.</p>
<p>Dok se Vidmajeru, novinaru iz susjedne zemlje, može ne zamjeriti neupućenost glede Rudolfa, Gjeneru se ne može oprostiti što ga neutemeljeno smatra prijepornim pravnim stručnjakom i optužuje za šovinizam.</p>
<p>Gjenero nadalje smatra da su temeljni odnosi između Slovenije i Hrvatske već uređeni, jer Hrvatska još »mora potpisati i provesti sporazum o razgraničenju«, ratificirati Bečki sporazum o sukcesiji, čime je uređeno pitanje Ljubljanske banke. </p>
<p>Zar ne zna za hrvatski stav da se problem Ljubljanske banke ne može tretirati kao dio sukcesije, a isto tako da Hrvatski sabor neće ratificirati sporazum o granici, pa nema nikakvoga pravnog učinka.</p>
<p>Hrvatskoj i Sloveniji su potrebni nepomućeni, dobrosusjedski odnosi, kao i uzajamna potpora kad se obje nađu u Europskoj uniji i glavni kamen spoticanja, pitanje morske granice, valja što prije riješiti. </p>
<p>Realna rješenja su postupak međunarodne arbitraže, što može potrajati godinama, ili brže i najpravednije rješenje: razmjena teritorija.</p>
<p>Autor je doktor pravnih znanosti, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Kao nigdje u svijetu, potomci Hrvata vinuli su se u Čileu u sam vrh politike, gospodarstva, kulture... </p>
<p>Potomci Hrvata vinuli su se u vrh čileanskih društvenih, političkih, gospodarskih, znanstvenih, kulturnih i inih dostignuća. Dovoljno nam to potvrđuju podaci o sedamnaest akademika, 142 sveučilišna profesora i nastavnika, četiri rektora, blizu dvjesto pisaca, sedamdeset novinara među kojima su nacionalne veličine, osam zastupnika i senatora u Parlamentu, po nekoliko ministara i državnih tajnika u gotovo svakoj vladi u posljednjih dvadesetak godina. Među njima je i devet dobitnika Nacionalne nagrade, tri biskupa, dvadesetak diplomata i čileanskih veleposlanika diljem svijeta / Ricardo Lagos Escobar u svoju političku stranku PPD (Partido por la Democracia) okupio je prije petnaest godina sve one kojima je već bilo dosta i Pinocheta i Allendea, Honneckera i sovjetskih lidera, sve one koji su poštivali političke različitosti i bili spremni za povratak demokracije. Od samih početaka, Lagos je okružen i brojnim uglednim hrvatskim ljudima. Oni ga okružuju od njegova kabineta do zauzimanja ministarskih mjesta, senatskih i zastupničkih klupa, do zvučnih imena čileanskog javnog života</p>
<p>DANE MATAIĆ PAVIČIĆ </p>
<p>U službeni posjet Republici Hrvatskoj došao je –i upravo ga završio –predsjednik Republike Čile, Ricardo Lagos Escobar. Ujedno je to i prvi posjet jednog predsjednika Čilea nezavisnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj, ali istaknimo da se to nije dogodilo ni u bivšoj državi. </p>
<p>Došao nam je prijatelj Hrvata i Hrvatske, predsjednik svih Čileanaca (kojih je 14 milijuna) među kojima je i oko 140 tisuća hrvatskih potomaka ili jedan posto stanovništva te daleke zemlje, za koju običavamo reći da je na kraju svijeta. </p>
<p>Potomci naših, odavno doseljenih Hrvata pozorno su i s oduševljenjem pratili taj povijesni događaj o kojem nisu mogli ni sanjati prije više od stotinu godina kada su se počeli doseljavati na obale Pacifika privučeni pričama o zlatu na Ognjenoj zemlji i dobroj zaradi »u salitri«, na sjeveru te, izdužene zemlje koja se više od pet tisuća kilometara provlači uz Pacifik od suptropskog pa do polarnog klimatskog pojasa. </p>
<p>U iseljeničkim valovima (1870. – 1940.) koje su diktirale nedaće poput filoksere koja im je poharala vinograde, famozne klauzule o slobodnom uvozu konkurentskih, talijanskih vina, o bijegu od neimaštine i ratova, od tadašnje austrijske, a kasnije od jugoslavenske antihrvatske politike – stizali su na daleke, druge obale, koje su do tada poznavali samo mornari i pustolovi. </p>
<p>Kako Hrvate nitko nije pozvao, niti dočekivao, naseljavali su se u područjima koja su ostala slobodna nakon organiziranog naseljavanja Nijemaca, Švicaraca, Engleza, Francuza, Talijana… Bili su to krajnji jug, susjed Južnome polu i krajnji, pustinjski, sjever koji se prži na 50 stupnjeva Celzijevih. </p>
<p>Ipak, našli su bolje mogućnosti za zaradu od onih koje su ostavili u zavičaju. U Čile su doselili Hrvati, a ostalih pripadnika naroda s područja bivše države zapravo nije ni bilo. </p>
<p>U svemu su imali i sreće, jer su došli u dobro organiziranu demokratsku i pravnu državu. Pred njenim zakonima bili su jednaki u pravima sa svim drugim građanima, imali iste šanse za napredak, slobodu udruživanja u vlastita društva uzajamne pomoći, vatrogasna, sportska, »gospojinska« i dr., te izdavanje svojih novina (45 naslova od 1902. – 1967.). </p>
<p>Gostoljubivi Čileanci koji su u njima s poštovanjem gledali Europljane, nisu se čak ni rugali njihovom nevještom španjolskom jeziku. Uvjeti pod kojima se moglo napredovati ubrzo su počeli davati rezultate u gospodarskom, društvenom, kulturom razvoju vlastite obitelji i čileanskog kraja u kojem su živjeli. Najpoznatije hrvatske naseobine nastale su u Iquiqueu i Antofagasti na sjeveru, te u Punta Arenasu i Porveniru, u pokrajini Magallanes. </p>
<p>Središnji Čile, sa Santiagom (sedam milijuna stanovnika) naseljavaju tek tridesetih godina dvadesetog stoljeća, nakon gašenja tvornica salitre na sjeveru. Štedeći na sebi, ulagali su i novac i ljubav u svoje potomstvo i školovali ih već u prvoj i drugoj generaciji do sveučilišnih zvanja, usadili su im ljubav prema Čileu, novoj domovini i ljubav prema domovini svojih predaka. </p>
<p>Jednako kao čileanski zavičaj, onaj drugi, nostalgični, je u Dalmaciji, većinom (80 posto) na Braču, potom u omiškom i dubrovačkom kraju, Hvaru i u Hrvatskom primorju. </p>
<p>Uspon hrvatskog potomstva bio je nezaustavljiv, sve do današnjih dana. Kao nigdje u svijetu, potomci Hrvata vinuli su se u sam vrh čileanskih društvenih, političkih, gospodarskih, znanstvenih, kulturnih i inih dostignuća. Dovoljno nam to potvrđuju podaci o sedamnaest akademika, 142 sveučilišna profesora i nastavnika, četiri rektora, blizu dvjesto pisaca, sedamdeset novinara među kojima su nacionalne veličine, osam zastupnika i senatora u Parlamentu, po nekoliko ministara i državnih tajnika u gotovo svakoj vladi u posljednjih dvadesetak godina. </p>
<p>Među njima je i devet dobitnika Nacionalne nagrade, tri biskupa, dvadesetak diplomata i veleposlanika Čilea diljem svijeta. Čileanci hrvatskog porijekla, taj su visoki posjet i zaslužili.</p>
<p>Gospodin Ricardo Lagos Escobar, ta karizmatična ličnost Čilea, ostao je poznat u cijelom svijetu kada je s televizijskih ekrana, još u svirepoj diktaturi, prstom zaprijetio generalu Pinochetu, da mora otići pred nadolazećim demokratskim snagama Čilea. Godine 1990. proglašen je novi, demokratski predsjednik Patricio Aylwin Azócar, naš, sutivanski zet (Ivanović), a među osnivačima njegove Demokršćanske partije su Radomiro Tomic i Edmundo Perez Žuhović. Hrvatska i Čile poznaju se odavno, od doseljavanja Hrvata u Čile. Još 1905. tamo stiže dalmatinsko vino, Jamnička kiselica, slane srdele, hrvatske pjesmarice i gramatike, tambure »Stjepušina« iz Siska. </p>
<p>U hrvatske luke uplovljavaju brodovi sa salitrom naših industrijalaca Baburice, Petrinovića iz Supetra, Lukinovića i Luje Mora iz Pučišća, Ivana Sarga iz Milne. Njihove tvornice nosile su naša imena: »Brač«, »Hervatska«, »Slavonia«, i dr. </p>
<p>Suradnju dviju zemalja poticali su konzulati Republike Čile u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku. Onaj u Zagrebu bio je na Zrinjevcu 17, a konzul je bio iz Antofagaste, ali rođen u Pučišćima, Jorge Matulić Zorinov. </p>
<p>Ricardo Lagos Escobar u svoju političku stranku PPD (Partido por la Democracia) okupio je prije petnaest godina sve one kojima je već bilo dosta i Pinocheta i Allendea, Honneckera i sovjetskih lidera, sve one koji su poštivali političke različitosti i bili spremni za povratak demokracije. </p>
<p>Od samih početaka, Lagos je okružen i brojnim uglednim hrvatskim ljudima. </p>
<p>Oni ga okružuju od njegova kabineta do zauzimanja ministarskih mjesta, senatskih i zastupničkih klupa, do zvučnih imena čileanskog javnog života.</p>
<p> Nabrojimo samo nekoliko, ovaj put samo Bračane: Lily Garafulic, jedna od najvećih kiparica, Mimi Marinovic, veleposlanica i sveučilišna profesorica, majka ministra Jadresica, Antonio Skarmeta i Ramon Diaz Eterovic, prva pera među književnicima, Hernan Vodanovic, senator, Domingo Mihovilovic, dramaturg, Ernesto Livacic i Mateo Martinic, akademici, Eric Goles, znanstvenik, Zarko Luksic, zastupnik u Parlamentu, itd. </p>
<p>U gospodarstvu su poznati Andronico Luksic A., obitelj Granic iz Supetra, Mladinici, Ostojici, Zlatari i mnogi drugi. Biskupi Alejandro Goic Karmelic i Tomislav Koljatic uz kardinala Ovieda pomogli su da se u rujnu 1991. u svim crkvama Čilea zvonila su zvona i molilo za mir u Hrvatskoj. </p>
<p>Čileanska javna glasila, čileanska vlada i politika uopće bili su s nama u Domovinskom ratu, priznali su nas prvi u Južnoj Americi. Hrvati u Čileu i u Hrvatskoj to nikada neće zaboraviti.</p>
<p>I zato je našem dragom gostu iz Čilea pruženo da se osjeća kao kod kuće. Na kamenjaru otoka Brača mogao se podsjetiti svih onih koji su učili svoje potomke, kako se može voljeti nova domovina, a da se ne zaboravi stara. </p>
<p>Autor je bivši diplomat u Čileu, suradnik Hrvatske matice iseljenika.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="8">
<p>Stanovnici Velikog Polja ne žele HT-ovu antenu u svome dvorištu</p>
<p>VELIKO POLJE, 31. siječnja</p>
<p> – Oko 200 stanovnika Velikog Polja u subotu ujutro okupilo se u Cavtatskoj ulici na mirnom prosvjedu protiv gradnje baznog odašiljača za pokretnu Cronetovu mrežu. No, sigurno nisu očekivali da će na poljani zateći radnike Zm-Montaga, a koji su dovezli odašiljač u namjeri da ga i postave tog istog jutra. Tako je najavljeni prosvjed, koji je trebao okupiti tek oko dvadesetak ljudi, iz kuća na hladnu ulicu izmamio jednu trećinu naselja. Da sve ipak protekne u redu pobrinulo se i nekoliko policajaca.</p>
<p>»Mi smo htjeli organizirati samo mirno okupljanje, no dolaskom radnika sve je izmaklo kontroli«, rekla nam je Zrinka Babić, predstavnica nezadovoljnih susjeda čije kuće se nalaze ni 50 metara od te parcele. Ona nam je i objasnila svu problematiku.</p>
<p>»Za postavljanje antene njima je izdana lokacijska dozvola još 26. rujna 2002. godine, no bez suglasnosti vlasnika susjednih parcela i protivno važećem urbanističkom planu, a što su bili dužni učiniti. Zato smo i zatražili poništavanje lokacijske dozvole.« U tome su i uspjeli. No, na spornoj parceli radovi su ipak započeli još prije proteklog Božića. Radnici su djeci govorili da tu grade fast food restoran, teren su okružili jutenom ogradom tako da se ne vidi što oni točno rade, a dodatnu sumnju stvaralo je vrijeme u kojem su obavljali radove. Radili su od 7 do 10 sati, a to je vrijeme u kojem inspekcije još ne izlaze na teren i tada je najmanje ljudi u naselju, rekla je Lana Landera, samohrana majka troje djece. A uz to, vlasnik parcele Jozo Matić uvjeravao je susjede da gradi temelje za novu kuću. Za vrijeme prosvjeda on se i dovezao automobilom njemačke registracije, no samo je izvidio situaciju i brzo se odvezao. </p>
<p>Inače, na tom širem području koje je građevinska zona gradit će se vrtić, privatne obiteljske kuće, a sporna antena nalazi se pokraj Osnovne škole »Bruno Bušić« i tik uz jedinu, neasfaltiranu cestu na putu prema školi. Stoga su djeca i s razlogom toga jutra vikala: »Nećemo zračenje, hoćemo asfalt«. »Ja mislim da je važnije naše zdravlje, nego jedna antena«, rekao je srednjoškolac Antonio Dragun, a u tome ga je podržao i njegov mlađi kolega Josip Jurić.</p>
<p>»Ako nam pokažu građevinsku dozvolu, mi ćemo prekinuti s prosvjedom i mirno se razići«, bila je ustrajna gospođa Babić, predstavnica i glasnogovornica naselja, a koja je bila uvjerena da takvo nešto ne postoji. Čak joj je i početkom ovog tjedna Biserka Burazin, građevinska inspektorica iz Velike Gorice, na indirektan način priznala da se boji, a na teren uopće nije ni izašla iako je morala. Na prosvjedu su bili i sinovi vlasnika parcele na kojoj HT, protivno volji stanovnika, želi postaviti antenu. Inzistirali su kod policije da se ljudi udalje s njihova privatnog vlasništva i uvjeravali su sve prisutne kako će se svakog trena pojaviti netko odgovoran sa svim potrebnim papirima. No, zbog nepoznatih razloga, taj netko odlučio je taj posjet odgoditi za ponedjeljak ujutro, izvijestio je prisutne nakon dva sata prosvjeda Željko Osvelčan, voditelj odgođenih radova. Kamioni s antenom su otišli. Stanovnici Velikog Polja su se razišli. Nastavak slijedi.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Završen PRIME</p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – Na Zagrebačkom velesajmu završeni su Drugi međunarodni dani marketinga – PRIME. Na 6000 četvornih metara nastupilo je 140 izlagača iz 15 zemalja svijeta. U tri dana sajma održana su brojna predavanja, radionice i predstavljanja. Oglašavanje, medij, dizajn, event i direkt-marketing, multimedija, grafička priprema i tiskarska tehnologija samo su neka od područja ovogodišnjeg programa PRIME-a. Dodijeljene su i nagrade za uspješnost nastupa na PRIME-u.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>Koncert za obnovu dubrovačke Crkve sv. Vlaha</p>
<p>DUBROVNIK, 31. siječnja</p>
<p> – Dobro raspoložene Dubrovčane i njihove goste okupljene na koncertu Festa 2004. u petak navečer zabavljale su neke od najpoznatijih zvijezda domaće estrade, ali i brojni mlađi još neafirmirani pjevači.</p>
<p> Od samog početka koncerta koji je otvorio trubadur Luciano Caprusa, preko nastupa uvijek atraktivne čelistice Ane Rucner i mladog eurovizijskog pobjednika Dina Jelusića pa sve do kraja kad je nastupila Tereza Kesovija i klapa »Maestrali«, sportskom dvoranom u Gospinom polju odjekivali su pjesma i aplauzi dokazujući da je Festa iz godine u godinu sve življa priredba. Istina, najveća mana samog koncerta leži u činjenici da su se mogle čuti isključivo starije skladbe jer su svi izvođači došli s već poznatim hitovima što se s druge strane pokazalo i prednošću jer je publika znala riječi većine pjesama te je mogla glasno pratiti izvođače na sceni. Dubrovčane je posebno oduševio Dino Jelusić s eurovizijskom skladbom »Ti si moja prva ljubav«, ali i svojim sigurnim i neposrednim scenskim nastupom.</p>
<p>Kako Festa nastoji njegovati međunarodni karakter, tako su i ove godine pred dubrovačkom publikom nastupili brojni gosti iz inozemstva predvođeni makedonskom zvijezdom Kaliopi te glazbenikom u usponu Martinom Vučićem. Izmjenjivanjem zvijezda poput Vanne, Vesne Pisarović i Petra Graše na sceni sportske dvorane koncert se bližio svom finalu u kojem su svi glazbenici zajedno izišli na scenu. No, pjevala je samo Tereza Kesovija, dok su svi ostali bili samo pratnja. </p>
<p>Sav prihod s koncerta koji se održava već treću godinu za redom i redovito je humanitarnog karaktera namijenjen je obnovi dubrovačke Crkve sv. Vlaha i udruzi »Dva skalina«.</p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Fantastične životinje na festivalu ZF-filma</p>
<p>Oko 30.000 ljubitelja filma okupilo se od srijede u francuskom gradiću Gerardmeru na 11. izdanju Fantastic'artsa, festivala znanstveno-fantastičnog filma koji je ove godine posvećen temi fantastičnih životinja na filmu. U konkurenciji je osam filmova, a ocjenjivačkim sudom predsjeda nizozemski redatelj Paul Verhoeven, redatelj filmova kao što su »Robocop« i »Sirove strasti«.</p>
<p>Christopher Lee (81), glumac poznat po ulogama Drakule, Sarumana iz »Gospodara prstenova« i lika iz trilogije »Ratovi zvijezda«, počasni je gost Festivala sa šest filmova, od kojih će dva biti prikazana prvi put. Natjecateljski dio počeo je u srijedu američkim filmom »Jeepers Creepers 2« Victora Salve, o novom pojavljivanje zlotvora »Creepera« koji svake 23. godine izlazi iz dubina kako bi se u 23 dana nahranio. Slijede brojni azijski filmovi: »Acacia«, treći film Korejanca Park Ki Hyunga, redatelja u Koreji kultnog filma »Whispering Corridor«, te »A tale of two sisters« Kim Jee-Wonga, također korejskog redatelja zapaženog na festivalu Fantasporto u Portugalu gdje se predstavio filmom »The Quiet Family«. Japanac Takashi Miike predstavit će pak svoj 17. dugometražni film »The Happiness of Katakuris«.</p>
<p>Nova natjecateljska kategorija ove je godine u Gerardmeru otvorena animiranim znanstveno-fantastičnim filmovima i to pod imenom »Anim'Arts«, a bit će posvećena azijskoj dominaciji na tom području. Bit će to prilika za prikazivanje najskupljeg animiranog filma u povijesti korejske produkcije – »Wonderful Days« Kim Moon-Saenga. </p>
<p> Iako su neki animirani filmovi zabranjeni mlađima od 16 godina, Festival koji završava u nedjelju djeci je namijenio posebne projekcije filmova »Horus, princ sunca« Isaa Takahate te »Spy Kids 3-D« sa Sylvesterom Stalloneom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Softverom iz »Gospodara prestenova« protiv raka </p>
<p>Australska bolnica »Sir Charles Gairdner« u Perthu prva je u svijetu primijenila »FastScan« tehnologiju u terapiji zračenja oboljelih od raka, koja je korištena za izradu fizionomija hobita i vilenjaka u filmu »Gospodar prstenova«. </p>
<p>Pacijentima oboljelima od tumora na mozgu i u predjelu glave stavlja se pri zračenju gipsani odljev kako bi im se glava imobilizirala. Izrada takvih odljeva nekada je trajala danima, no sada se skenerom uz tehnologiju »FastScan« posao obavi za nekoliko sati. </p>
<p>Lice se snimi tijekom 15 sekundi, a u idućih 40 minuta mjere se unesu u uređaj koji iz plastičnog bloka izreže repliku lica. Replika zatim služi kao kalup za izradu plastične maske koju pacijent nosi tijekom zračenja. </p>
<p>»Mnogo pacijenata ima tumore koji mogu biti vrlo mali i za to je potreban precizan tretman, što znači da pacijent mora biti imobiliziran u što udobnijem položaju«, objasnio je David Joseph iz bolnice u Perthu. Na taj je način skraćeno vrijeme izrade maske pa se u odnosu na klasičan način izrade maske i pacijent poštedi duljeg boravka u bolnici. </p>
<p>Ova tehnologija bila je osmišljena na Novom Zelandu specijalno za izradu fizionomija likova hobita, vilenjaka i drugih mitskih bića u filmovima snimljenima po trilogiji engleskog autora J. R. R. Tolkiena.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Mit o manje štetnim cigaretama otišao u dim</p>
<p>Ako mislite da pušenje cigareta s manje katrana smanjuje rizik od raka pluća, griješite. Cigarete s manje katrana ili tzv. cigarete light jednako su opasne, ako je vjerovati velikoj studiji provedenoj u SAD-u, prenosi časopis New Scientist. Cigarete s filterom, s druge strane, pokazale su studije, sigurnije su od onih bez filtera. </p>
<p>Dakle, oni koji smatraju da je manja količina katrana automatski sinonim za sigurnost, ne mogu biti više u krivu jer su neke studije čak pokazale da te vrste cigareta mogu biti i opasnije s obzirom da pušači dim uvlače »dublje«. Industrija duhana brani se da je uvela light vrste cigareta u dobroj namjeri zasnovanoj na znanstvenim studijama provedenim u to vrijeme, a riječ je o 70-im godinama 20. stoljeća </p>
<p>Otkriveno je da su sve cigarete s filterom, od onih s niskom do onih sa srednjom razinom katrana, sigurnije od cigareta bez filtera. Osobe koje puše cigarete bez filtera imaju 44 posto više šansi dobiti rak pluća. Istraživanje nije uključilo duhan koji se mota u listiće za duhan, ali znanstvenici vjeruju da su i takve cigarete jednako opasne kao i cigarete bez filtera.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Kava smanjuje opasnost od dijabetesa </p>
<p>Ljudi koji popiju nekoliko šalica kave na dan mogu znatno smanjiti opasnost od dijabetesa u kasnijem životu, čak i ako su debeli, pokazala je najnovija američka studija. Studijom je obuhvaćeno 125.000 ljudi i pokazalo se da prava kava, ali ne i ona bez kofeina, možda pozitivno utječe na čovjekov metabolizam, tvrde istraživači s Harvardske medicinske škole.</p>
<p>Muškarci koji su pili više od šest šalica kave na dan za više od pola smanjili su opasnost od dijabetesa u razdoblju od 12 do 18 godina, kaže se u studiji. Žene koje su pile toliko kave smanjile su opasnost za trideset posto. Istraživači još ne znaju kako kava smanjuje opasnost od dijabetesa tipa II, onoga od kojega obolijevaju starije osobe. Procjenjuje se da 15 milijuna Amerikanaca ima takav oblik dijabetesa i on je šesti uzrok smrti u Sjedinjenim Državama. Izrazito je povezan s pretilošću i nedovoljnim vježbanjem, a može voditi do srčanih bolesti, moždane kapi, sljepila, amputacija udova i drugih problema.</p>
<p>Dijabetes tipa I drukčija je bolest i od nje boluje otprilike milijun do dva milijuna Amerikanaca. Taj oblik bolesti izazvan je uništavanjem važnih stanica gušterače. U dijabetesu tipa II tijelo gubi sposobnost pravilne uporabe inzulina za obradu hrane, osobito šećera. Znanstvenici pod vodstvom dr. Eduarda Salazara-Martineza i doktorice JoAnn Manson kažu kako je poznato da kofein utječe na način na koji tijelo prerađuje <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT>. Kofein ubrzava metabolizam, tvrde znanstvenici, a može utjecati i na druge aspekte metabolizma kao što su oksidiranje masnoća i aktiviranje glikogena u mišićima.</p>
<p>Kava sadrži i mnoge druge sastojke koji mogu pridonijeti suprotnom ponašanju, piše u izvještaju. Na primjer, kava sadrži znatnu količinu kalija, niacina, magnezija i antioksidanata poput tokoferola. Ti sastojci možda imaju učinak na razvoj dijabetesa sinergijom ili neovisnim djelovanjem na metabolizam glukoze i otpornosti na inzulin.</p>
<p>Rezultati ove studije potvrđuju nedavnu nizozemsku studiju koja je isto pokazala da kava snižava opasnost od dijabetesa. </p>
<p>V. J.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="15">
<p>Nagrade su često rezultat kompromisa, a ne uvjerenja da je riječ o najboljem filmu </p>
<p>»Trenutačno me najviše intrigiraju filmovi u konkurenciji Berlina, oni su mi najzanimljiviji, a još ih nisam vidio. Od onog što sam vidio, oduševio me ruski 'Povratak', na nivou priče, emocija i profesionalne razine. To je film koji daje smjer kako treba izgledati pravi europski film. Ja bih taj film svima dao da ga gledaju za zadaću, da vide što je to autorski film«, kaže Brešan / »Kod nas autor koji ima veliku gledanost s prethodnim filmom, ili ugledne međunarodne nagrade, ne da nema prednost, nego mu je to čak otežavajuća okolnost kod biranja novih projekata«</p>
<p>Film Vinka Brešana »Svjedoci« koji je na prošlogodišnjoj Puli osvojio pet zlatnih Arena, uvršten je u službeni program Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu, što je velik uspjeh za hrvatsku kinematografiju i prvi put da se od osnivanja neovisne hrvatske države jedan naš film našao u konkurenciji ovako uglednog festivala. To je i dovoljan povod za razgovor s redateljem Vinkom Brešanom neposredno prije njegovog odlaska u Berlin gdje u četvrtak, 5. veljače, počinje Festival, a Brešanov film na programu je u subotu, 7. veljače.</p>
<p>• Prvi put poslije više od 20 godina, hrvatski se film našao na jednom od vrhunskih svjetskih filmskih festivala?</p>
<p>– Ne znam je li igrom slučaja ili zato što kao autor pripadam Berlinu, ali činjenica da je moj glavni promotor zapravo Berlinski festival. »Maršala« je Ulrich Gregor uvrstio u program Foruma kad sam i dobio nagradu, a sad je Koslich uvrstio »Svjedoke« u glavni program. Između toga sam bio u žiriju Foruma 2001, što znači da sam dosta vezan uz Berlin. Zato mi je posebno drago što sam upravo u glavnom programu Berlinalea, jer se tamo osjećam »kao doma«.</p>
<p>• Je li vam lakše ili teže, zato što znate o čemu je riječ?</p>
<p>– Teško mi je reći je li mi lakše ili teže, ali se ugodnije osjećam. Ne dolazim u potpuno nepoznat prostor gdje ne znam tko, što, gdje i kako. Imam osjećaj da ću se dobro snaći jer mi je sve poznato, čak i lokacijski, od banalnih stvari, gdje popiti kavu, do toga kako nabaviti karte za projekcije.</p>
<p>• Događa se da su se dva Brešana, u rasponu od 27 godina, našla u Berlinu – prvi je bio »Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja« Krste Papića, za koji je scenarij napisao Ivo Brešan?</p>
<p>– Da, zapravo su dva zadnja hrvatska filma koja su bila u Berlinu vezana za Brešane, što scenariste, što redatelje. Valjda po duhu pripadamo tamo, onako obiteljski. U Berlinu valjda vole takav način razmišljanja. To je pitanje pristupa stvarnosti i u kojoj si mjeri kritičan prema stvarnosti koja te okružuje s jedne strane, a s druge postoji jedna umjetnička forma, a ne samo sadržaj, koja je kompatibilna.</p>
<p>• Nakon što je prošlo dosta vremena, kako vam se danas čini vaš film? </p>
<p>– Ja sam već malo umoran od tog filma. Kako gledam kopije, prestajem ga gledati kao priču, gledam boju svjetlo, titlove... pa sam malo umoran i trenutno o njemu ne mislim ništa. No, znam iz iskustva da ću drugim očima gledati film na projekciji jer ću ga početi gledati tuđim očima.</p>
<p>• Biste li nešto mijenjali?</p>
<p>– Da, sebe! Ne znam, previše sam u filmu da bih mogao iz daljine vidjeti što bi bilo bolje. U svakom slučaju, ne bih mijenjao ni jednog glumca ni jedan rakurs ni priču.</p>
<p>• Kakve su prve reakcije nakon prve objave da će film biti prikazan u Berlinu, mislim na kupce zainteresirane za inozemnu distribuciju?</p>
<p>– Postoji određen interes kod nekih distributerskih kuća, no još ne želim ništa objavljivati da se ne bi izjalovilo. Sve će se dogoditi u Berlinu kad će se vjerojatno i postići konačni dogovori da film bude preuzet i otkupljen za svjetsku distribuciju. </p>
<p>• Je li riječ o puno novca?</p>
<p>– Ovisi o tome kako će film proći, hoće li funkcionirati u svjetskoj ponudi, hoće li to biti kino distribucija u dosta zemalja, ili će biti samo tv-distribucije. O svemu ovisi i kako će film proći u Berlinu. To je zapravo i jedna od osnovnih ambicija s kojom idem u Berlin. Cilj je svakog autora da se film vidi na što više mjesta, a Berlin je, kao i svaki festival, idealno mjesto na kojem se filmovi prodaju i kupuju. </p>
<p>• Je li hrvatska delegacija napokon dostojno pripremljena za odlazak na veliki festival?</p>
<p>– S ovim filmom imam dosta sreće zato što se film našao u prvoj grupi objavljenih naslova za glavni program. To se dogodilo jako rano, što nam je pomoglo da se pripremimo. No, koliko god su nam rano javili, još uvijek smo u vremenskom tjesnacu i sa stotinu problema, ali imam osjećaj da smo, u okviru onoga što znamo i možemo, napravili maksimum. Pri tome nemojmo imati iluzija, jer mi nismo američki film niti pripadamo velikoj kinematografiji i velikim producentskim kućama koje to pripremaju na puno bogatiji i temeljitiji način. A sve zato što sutradan nakon Berlina, kreću u distribuciju u Njemačkoj i svijetu. Mi nismo u toj poziciji pa su njihove pripreme sigurno bitno bolje nego naše, ali s druge strane, računajmo da je naša kinematografija za svijet relativno nepoznata, i vjerujem da smo napravili maksimalno što u ovom trenutku možemo.</p>
<p>• Tko sve ide u Berlin?</p>
<p>– Producent Ivan Maloča, direktor fotografije Živko Zalar, scenarist Jurica Pavičić, montažerka Sandra Botica Brešan i ja kao redatelj, a od glumaca Alma Prica, Leon Lučev i Krešimir Mikić.</p>
<p> • Kako Vam se čini konkurencija?</p>
<p>– Konkurencija je dokaz da ne postoje godišta. Redatelj nema starosti, starost može imati samo njegov film. Tu su redatelji kao što su Theo Anghelopulos, John Boorman, Eric Rohmer... naši klasici bili su studenti kad je on već bio ugledan redatelj. Činjenica je da stara generacija apsolutno funkcionira i siguran sam da će se dogoditi da neki redatelji od 25 godina imaju »starije« filmove od onih koji imaju preko 70. Znači, redatelj nema godišta.</p>
<p>• Što kao autor očekujete u Berlinu?</p>
<p>– Već sam rekao da me primarno zanima da film dobije distribuciju, da nađe svoje mjesto u kino dvoranama u Europi i svijetu. U kolikoj će se mjeri to dogoditi, to će samo budućnost pokazati.</p>
<p>• A nagrade? Mi smo sportska nacija pa javnost samo zanimaju nagrade.</p>
<p>– Da, kod nas računaju da je, ako se vratim bez nagrade, bolje da se i ne vraćam. Imam užasno čudan stav prema nagradama koji mi se stvorio kad sam bio u žiriju Foruma. Bila su tri člana žirija, redatelj iz Kine, glumica iz Njemačke i ja. Divno smo se družili svih dana festivala sve do trena kad smo počeli raspravljati o nagradama. Tu smo se Kinez i ja prilično zakvačili jer je on zagovarao kineski film, a ja njemački. I kako je svatko od nas protiv »onog drugog« filma iznio puno argumenata, nije bilo moguće da ijedan od njih dobije nagradu. Zato smo donijeli kompromisno rješenje i nagradili treći, francuski film. Premda je bio dobar, ipak nitko od nas nije mislio da je to najbolji film. Kad je sve završilo, pitao sam staru gospođu, tajnicu žirija s ogromnim iskustvom, je li svake godine ovako. Odgovorila je potvrdno, a onda sam pitao je li tako bilo i s mojim filmom koji je nagrađen u ovoj konkurenciji. Odgovorila je: »Naravno«. Tada sam shvatio da su nagrade često rezultat mnogih kompromisa, rješenja koja nisu uvijek idealna, koja su rezultat rasprave, a ne ideala i uvjerenja da je riječ o najboljem filmu. Od tada o nagradama imam posebno mišljenje; zahvalan sam, veselim se, ali ne zanosim se i ne živim od njih jer znam na koji ih se način dobiva ili ne dobiva.</p>
<p> • Ali ove se godine ipak pokazalo da su prva dva nagrađena filma u Puli, već na festivalima A kategorije. Vaš je film u Berlinu, a film »Tu« Zrinka Ogreste u programu je Karlovyh Vary?</p>
<p>– Žao mi je što se dosta toga medijski propustilo jer imam osjećaj da je prošlogodišnja Pula bila mnogo značajnija nego što je predstavljena. Imali smo klasika, Krstu Papića, čiji je film bio u programu Montreala, zatim imamo film u službenoj konkurenciji Karlovyh Vary, pa film u konkurenciji Berlina... To se nikako ne smije zanemariti, bez obzira da li se ljudima koji pišu o filmu, ti filmovi nužno sviđaju ili ne. Ali, uvijek imam osjećaj da bi profesionalizam u pisanju trebao pretpostavljati da čak, ako ti se film ne sviđa, moraš prepoznati njegove potencijale, a ja imam osjećaj da oni u Puli nisu prepoznati i zato mi je žao. </p>
<p>• To nas vraća na opće probleme unutar hrvatske kinematografije i međuljudskih odnosa?</p>
<p>– Lako za kinematografiju, mogli bismo sada o politici, o estradi, o svemu. Naprosto je riječ o kriterijima,... Nama trebaju Nizozemci ukazati da to što pjeva Thompson nije u redu, da bismo se mi toga sjetili... Vrlo često sami ne znamo odabrati kriterije niti prepoznavati loše i dobre stvari. Kad nam u goste dođe Pjer Žalica s filmom »Gori vatra« i kaže jednu značajnu misao da »nije problem samo kinematografije kad hrvatsku publiku uopće ne zanima što se događa s hrvatskim filmom, bez obzira bio on nužno dobar ili ne«. Znači, ne postoji ni ta elementarna znatiželja što se stvara u vlastitoj sredini. To je problem cjelokupnog društva. I dobro je što je to rekao stranac koji gleda sa strane. Mislim da je vrlo točno procijenio.</p>
<p>• Pjer Žalica također je rekao da su oni u BiH previše siromašni da bi radili loše filmove?</p>
<p>– To je također istina, a otvara problem koji ja uporno zagovaram, da se moraju pojačati kriteriji u odabiru scenarija. Scenarij je, dakako, najvažniji element u odabiru projekta, ali se strašno zanemaruje respektabilnost autora. Kod nas autor koji ima veliku gledanost s prethodnim filmom, ili ugledne međunarodne nagrade, ne da nema prednost, nego mu je to čak otežavajuća okolnost kod biranja novih projekata. </p>
<p>U toj ležernosti izbora događa nam se previše grešaka, a radi se o velikim sredstvima. Čini mi se da u ovih 14 godina, koliko postoji ovakav sustav, nismo došli do oštrih kriterija koji će eliminirati ono što je već u startu potencijalni neuspjeh. Zato ćemo, dok se ne napravi oštar rez i ne pojavi oštra metla, morati plivati i čekati hoće li »šljive roditi ili neće«, što je rekao jedan autor. Naprosto moramo smanjiti utjecaj slučajnosti i Boga na kinematografiju.</p>
<p> • Zanijeli smo se i uvjerenjem da će pristup Eurimagesu riješiti sve naše probleme, što je daleko od stvarnosti?</p>
<p>– Ne tvrdim da je Eurimages nepotrebna stvar. Problem je što su koprodukcije nužno zlo. No, nagledao sam se koprodukcija u kojima se izvor sredstava vidi u dramaturgiji. Gledam film, krene Turčin iz Turske prema Danskoj, onda preskoči dio zemalja, nađe se naglo u Češkoj pa se nađe u Danskoj... Iz dramaturgije se vidi iz kojih su zemalja došla sredstva. To je nesreća, to je neuvjerljivo i to su naporni filmovi za gledanje. Ima koprodukcija koje su i sretna rješenja, jer je, primjerice, prirodno da u Bosni budu i njemački vojnik i engleski general i belgijski vojnik i engleska novinarka... pa imamo »Ničiju zemlju« kao koprodukciju. No, gledam na vlastitom primjeru. »Svjedoci« su nemogući za koprodukciju jer se radnja filma događa u od svijeta izoliranoj sredini. I što bi za taj film značilo da u njemu šetaju tri europska promatrača i nešto hoće, jer ta priča više ne bi bila ista. U tom smislu koprodukcija je iracionalna i nema nikakvog smisla. Za koprodukcije treba imati scenarij koji je idealan za tako nešto, a ne silom prilika raditi filmove koji su blesavi samo zato što biste dobili neka sredstva.</p>
<p>• Što vas intrigira od recentne europske i svjetske produkcije?</p>
<p>– Trenutno me najviše intrigiraju filmovi u konkurenciji Berlina, oni su mi najzanimljiviji, a još ih nisam vidio. Od onoga što sam vidio, oduševio me ruski film »Povratak«, na nivou priče, na nivou emocija i izrazite profesionalne razine. To je film koji daje smjer kako treba izgledati europski film kao jedino moguće rješenje i jedini pravi put. Ja bih taj film davao za zadaću svima da gledaju, da vide što je to autorski film.</p>
<p>• Zlobnici kažu da će vaš film bolje proći vani nego pred domaćom publikom?</p>
<p>– I to je pitanje budućnosti. Ne želim gatati. Kad bismo govorili na nivou medija, onda bi se ispostavilo da sam afirmativne kritike dobio samo u dvije novine, jedna je zagrebački Vjesnik, druga beogradska »Politika« pa sam imao osjećaj da sam film napravio 1969. No, šalu na stranu, generalno mi se čini da je percepcija malo čudna. Nije da se žalim, svatko ima pravo vidjeti film kako želi. A kako će film proći u Hrvatskoj ili vani, to je pitanje budućnosti i ja tu ne bih kalkulirao. Bit će što će biti.</p>
<p>• Kada film kreće pred publiku?</p>
<p>– U Hrvatskoj će premijera biti 25. veljače, a film kreće u distribuciju 26. veljače. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Naše kazalište panično traži redatelja</p>
<p>Nikako ne bih htio biti taj koji bi vratio politički teatar na našu scenu, jer sam politički teatar oduvijek osjećao kao invalidni teatar. No, teatar koji ima uzemljenje – to da. Vidić ispisuje neke replike, ispisuje likove koji govore nešto što je na granici apsurda, a rezultat toga neobičnog govora krvavo je i najneposrednije prepoznavanje. Vidić političko pretvara u apsurdno. Možda je »Veliki bijeli zec« komad o politici, ali nikako politički komad</p>
<p>Nadam se izvrsnoj predstavi, ako se to dogodi, krasno, ali ako se ne dogoditi, citirat ću Vidića iz »Velikoga bijelog zeca« – »nama Hrvatima nikada ništa ne uspije, 'prekulturni' smo za to« – kaže redatelj Ivica Kunčević koji s ansamblom Zagrebačkoga kazališta mladih postavlja novi dramski tekst Ivana Vidića. Krajem 80-ih godina Vidić je, tada student dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti, svojim smionim rukopisom ispisivao nove stranice suvremene hrvatske drame. »Harpa«, »Netko drugi«, »Ospice« ili »Octopussy« dramski su tekstovi koji svjedoče o našem snalaženju u nesabranu vremenu povijesnih mijena. Izvedba »Velikoga bijelog zeca«, čija je premijera najavljena za 3. veljače, prvi je susret Ivice Kunčevića, redatelja antologijskih predstava novijeg hrvatskog teatra, i dramatičara Ivana Vidića. S Kunčevićem razgovaramo o Vidićevim dramskim izazovima, društvenim i kazališnim opsesijama našeg doba, recentnoj slici hrvatskog teatra...</p>
<p>• Vidićeva »Velikog bijelog zeca« neki očitavaju kao prvu dramu o »pustoši« tuđmanizma u nas. Slažete li se s tom tvrdnjom?</p>
<p>– Ne slažem se. Vidić je preozbiljan pisac da bi prva preokupacija njegova pisma bila neka politička društvenost. Nedvojbeno da negdje u pozadini komada stoji to vrijeme, ali ono čime se komad bavi daleko je uzbudljivije od simplificirane društvene kritike. Ako bi se uopće dalo ukratko definirati Vidićevo dramsko pismo, ono se u principu događa na nekoliko značenjskih razina. Ona prva razina, razina koja sve okuplja, priča je o uništenju mladog čovjeka. U Vidićevu »Velikom bijelom zecu« jedna mlada žena strada sistemom dugih i ozbiljnih nesporazuma. Ti su nesporazumi prvo unutar nje same, pa na relaciji s roditeljima, pa s ljubavnikom, pa s poznanicima, a negdje daleko, daleko na horizontu naslućuje se taj famozni tuđmanizam, kao neki sistem koji je zanemario čovjeka, sistem kojega nismo izmislili mi Hrvati, nego je poznat oduvijek.</p>
<p>• Koje opsesivne teme iz naše neposredne prošlosti istražuje Ivan Vidić u »Velikom bijelom zecu«?</p>
<p>– Izgledat će kao da sam sebi proturječim, ali ponavljam da se radi o piscu koji je u principu posvađan sa svima, pa i sa samim sobom. A ovog trenutka ja sam njegov advokat, i to s punim uvjerenjem. Vidićeva drama podijeljena je na dva dijela. Prvi se dio zove Dan prvi, a drugi je Dan posljednji. Dan prvi se događa godine 1995. na dan poznatoga vojnog mimohoda na Jarunu. U Danu prvom jedna djevojka upoznaje ljubav. U Danu prvom, u jednom umornom braku, ponovno će se roditi ljubav. U Danu prvom jedan mali hrvatski čovjek, vojni kuhar i nesuđeni sudionik vojne parade, s punim pravom očekuje da će mu ta parada promijeniti život. U Danu prvom je proljeće. U Danu prvom sve pjeva, pjeva nacija. I onda je stanka. I onda prođe pet godina. I onda je Dan posljednji kojeg nemam volje opisivati.</p>
<p>• Što Vas je privuklo Vidićevu tekstu? Vraća li Vaša predstava, barem u tragovima, politički teatar na našu kazališnu scenu?</p>
<p>– Nikako ne bih htio biti taj koji bi vratio politički teatar na scenu, jer sam politički teatar oduvijek osjećao kao invalidni teatar. No, teatar koji ima uzemljenje – to da. Vidić ispisuje neke replike, ispisuje likove koji govore nešto što je na granici apsurda, a rezultat toga neobičnog govora je krvavo i najneposrednije prepoznavanje. Vidić političko pretvara u apsurdno. Politika je komični apsurd – ostaju ljudi, a oni nisu ni komični, ni apsurdni. Hajdemo upotrijebiti još jedanput tu otrcanu frazu – možda je to komad o politici, ali nikako politički komad.</p>
<p>• Čini se da u Vašoj umjetničkoj biografiji nisu učestale režije domaćih dramskih tekstova.</p>
<p>– Davnih godina prvi sam postavio tekst »Govori mi o Augusti« Luke Paljetka. Potom sam, isto davnih godina, u ovom istom kazalištu, ZKM-u, prvi postavio »Malj koji ubija« Tomislava Bakarića, pa sam u Osijeku, u koprodukciji sa ZKM-om, režirao »Smrt Ligeje« Mislava Brumeca. Režirao sam i »Posljednju kariku« Lade Kaštelan, Bakmazove drame »Kupido« i »Ozračje«, »Pometa« Matka Sršena. Mislim da je to još uvijek premalo i nadam se da ću u ovom dijelu karijere, koji mi još preostaje, tu bilancu popraviti. Jer, kao što je poznato, naročito u zadnjih desetak godina, imamo ozbiljnu suvremenu dramsku produkciju.</p>
<p> • Je li naše kazalište prepoznalo suvremene hrvatske dramatičare? Ocrtava li se izgled toga kazališta preko novoga hrvatskog dramskog pisma?</p>
<p>– Ne. Imamo jaču suvremenu dramsku produkciju nego što imamo predstave rađene na toj produkciji. Imamo, uopće, tešku i paradoksalnu situaciju u hrvatskom kazalištu u zadnjih desetak godina. Postoje pisci, postoje sjajni glumci, sjajni suradnici – scenografi, koreografi, dizajneri svjetla, glazbenici, i postoji ozbiljan manjak redatelja. I to je poput situacije – »šest lica traže autora«. Taj problem manjka redatelja je paničan. Jednostavno, sve je spremno da se dogodi teatar, samo ga nema tko pokrenuti. Jasno da u takvoj situaciji neće propasti Shakespeare, ali može Vidić.</p>
<p>• Kako se snalazite u ovoj prilično razlomljenoj slici recentnoga hrvatskog kazališta?</p>
<p>– Na žalost, prisiljen sam postati skeptikom. Na žalost, jedva da me više zanimaju teatri. Nemam više iluzije o mogućnosti kontinuiteta na jednome mjestu. Ali utoliko upornije pokušavam uvijek iznova, na bilo kojemu mjestu, u bilo kojem teatru, konstituirati iznova kazalište. Tako da tu sliku recentnog kazališta u totalu vidim kao jedan respektabilan broj sjajnih umjetnika koji su utopljeni u institucionalnu nemoć. Radio sam, sigurno, u svim kazalištima Hrvatske i svugdje sam našao iznimno zanimljive ljude, ali uvijek ih je bilo premalo da nadvladaju inertnost institucije.</p>
<p> I sada tko o čemu, ja o Dubrovačkim ljetnim igrama. Ali smatram da je silno važno imati to jedno mjesto otvoreno svemu najboljem. To je mjesto umjetničke reprezentacije Hrvatske. To je mjesto koje je, uostalom, modelski sigurna budućnost organizacije kazališta. A to znači da nitko nije doživotno i zauvijek na jednome mjestu, nego da su ta mjesta, gdje se događa teatar, mjesta mogućnosti, a ne nekih sitnih, malih kombinatorika. Moram reći da ZKM i taj moj projekt ozbiljnim dijelom demantira moju jadikovku. Demantira već po tome što su to kazalište i njegovi članovi još uvijek mladi, koliko dugo ne znam, a kako su mladi tako nisu ksenofobični, pa su u principu otvoreni gostima.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Živa nakladnička scena dovela do hiperprodukcije nakladnika </p>
<p>Mogućnost je dovela do hiperprodukcije nakladnika, tako da u ovom trenutku možda djeluje i prevelik broj nakladnika, što će se sljedećih pet, šest godina profilirati na tržištu. Stvaranjem kruga knjižara stvorit će se i uvjeti za kvalitetnije praćenje produkcije i eliminirat će se oni koji neće moći kvalitetno funkcionirati na tržištu </p>
<p>Nakladnička kuća V.B.Z. posljednjih se godina istaknula brzinom kojom pred hrvatske čitatelje donosi velike svjetske hitove i dovođenjem poznatih i manje poznatih književnih zvijezda u Hrvatsku. O situaciji na tržištu knjiga, inflaciji novih nakladnika, prigovorima kako je brzo objavljivanje svjetskih uspješnica rezultiralo padom kvalitete prijevoda i planovima za 2004. razgovaramo s direktorom V.B.Z.-a Boškom Zatezalom.</p>
<p>• Ulažu li domaći nakladnici dovoljno u marketing knjige?</p>
<p>– Nikad nije dovoljno ulaganja u marketing. Knjiga kao proizvod kod nas još ne može podnijeti tolika marketinška opterećenja koliko može, recimo, Coca Cola. Konkretno, u našem slučaju mogu reći da V.B.Z. u okviru svojih izdvajanja za marketing izdvaja oko pet posto svojih prihoda. Knjiga više ne može podnijeti. </p>
<p>• Za usporedbu; koliko se kreće taj postotak kod drugih djelatnosti?</p>
<p>– Kod Coca Cole je to 70 posto! VIPnet i Cronet izdvajaju 50 do 60, možda i više posto. Knjiga u strukturi svoje cijene u ovom trenutku ne može podnijeti više. Bilo bi dobro da je 10 do 15 posto, ali mislim kako je pet posto realno da ne povećavamo cijene.</p>
<p>• Kad već govorimo o novcu, postoji li način da se pisce i prevoditelje nekako izbavi od ogromnih tereta na honorare, s obzirom da su oni najslabija karika u nakladničkom lancu?</p>
<p>– Ne bih rekao da su najslabija karika. Što se tiče poreza na honorare, oni su u Hrvatskoj stvarno preveliki. Mislim da se brojka kreće negdje oko 25 posto od honorara. Mislim da je to za hrvatske prilike prevelik postotak i da bi se on morao, barem donekle, smanjiti ili bi ga trebalo staviti u kategoriju kao u susjednim zemljama, 10 do 15 posto. U BiH on iznosi 10 posto, a i u nekim drugim zemljama je sigurno toliko. Mislim da to nije značajan prihod za državu i da bi ova Vlada trebala razmišljati o tome i u interesu književnosti osloboditi te ljude nameta koji je stvarno prevelik. </p>
<p>• Kako ocjenjujete sajmove knjiga u Hrvatskoj?</p>
<p>– U posljednjih nekoliko godina Interliber je proširio djelatnost. Povećao se i prostorno i po broju izlagača, tako da se kreće prema dobrom sajmu. Ukoliko se i ubuduće nastavi suradnja između nakladnika i Zagrebačkog velesajma bit će i bolje. Jasno da tu još ima jako puno prostora za poboljšanja. Zapravo, mi više niti nemamo puno sajmova knjiga. Sajam u Puli je upravo onakav kakav bi trebao biti. To je vrlo dobro organiziran sajam autora i on je kao takav u Hrvatskoj vrlo potreban i treba ga dalje podržavati. Njegova voditeljica Magdalena Vodopija izvrsno radi i mislim da je i termin održavanja pogođen u pravo vrijeme i za izdavače i za autore, da se na kraju godine vide, saberu svoje dojmove i na neki način završe godinu. </p>
<p> • Možete li Interliber i Pulu usporediti sa sajmovima knjiga u susjedstvu, s beogradskim i sarajevskim, primjerice?</p>
<p>– Beogradski sajam ipak je drugačiji. On se događa u izvrsno vrijeme za knjigu, nakon sajma u Frankfurtu i sigurno je da je dugogodišnji rad na tom sajmu pridonio da se on aktualizira. Zadnjih desetak godina je pao, ali zadnje dvije, tri godine pokazuje trend razvoja. Još nije došlo do one nekadašnje euforije, ali u svakom slučaju interes publike i medijsko kretanje prema tom sajmu jako je pozitivno. Mediji, od televizije koja je tamo vrlo prisutna, do izvješća u tisku dosta aktualiziraju taj sajam, što kod nas nije slučaj. Sigurno da bi takva kretanja i stvaranje dobre atmosfere u Zagrebu pomoglo da on ne ostane samo regionalni sajam nego postane i europski, da tu dođu i strani izdavači i distributeri i da se stvori jedna živa scena. </p>
<p>• Jesmo li dovoljno prisutni na sajmovima knjiga u susjedstvu?</p>
<p>– Mislim da nismo. Sigurno ne pokazujemo dovoljno. Tu treba uspostaviti kvalitetnu organizaciju i predvidjeti što možemo plasirati da bi nam to bio kvalitetan interes. Jasno je da s događanjima u hrvatskoj literaturi, koja su dosta intenzivna u posljednjih nekoliko godina, možemo izaći. Imamo dovoljno mladih pisaca koji bi nas mogli prezentirati. </p>
<p>• S obzirom na širok profil V.B.Z.-ovih izdanja, možete li reći što domaću čitateljsku publiku najviše zanima?</p>
<p>– Najbitnije je da se u Hrvatskoj čitalačka publika vratila knjizi. Ponovnoj popularnosti svakako su pridonijeli pisci, pridonio je FAK, promocije i dovođenje stranih autora. Svakako da je to veliki trud i izdavača. Čita se sve. Pokušavamo zadržati trend čitanja knjiga. Internet je napravio da se glasine iz svijeta brzo prenose pa moramo biti spremni na to. Čita se kvalitetna beletristika, priručnici i publicistika. </p>
<p>• U Sloveniji izdajete knjige nekolicine hrvatskih autora. O komu je riječ?</p>
<p>– Prošle godine smo krenuli sa svojom tvrtkom u Sloveniji i naš plan je prenijeti tamo dio onog najkvalitetnijeg što se događa u Hrvatskoj. Krenuli smo s tri autora; to su Miljenko Jergović, Ante Tomić i Predrag Matvejević. Uz još neke prijevode koje radimo za slovensko tržište, nastojimo prenijeti ono najaktualnije što se događa na hrvatskoj sceni. Do sada smo objavili četiri knjige: Matvejevićevu »Drugu Veneciju«, Tomićeve romane »Što je muškarac bez brkova« i »Ništa nas ne smije iznenaditi«, Jergovićev »Sarajevski Marlboro« i za kojih petnaestak dana na slovenskom će izaći jedna od trenutno najinteresantnijih knjiga u Hrvatskoj, Jergovićevi »Dvori od oraha«. </p>
<p>Mislim da je to dobar način da se naši autori kroz naše tvrtke kvalitetnije i bolje predstave. Na kraju, kroz te prijevode hrvatskih autora mi i promičemo naše kulturne vrijednosti. </p>
<p>• Jesu li Slovenci zainteresirani za Tomića, Jergovića i Matvejevića?</p>
<p>– Jesu. Na prošlotjednom predstavljanju zabilježen je ogroman interes i medija i publike.</p>
<p> • Što kažete na česte prigovore kako je velika produkcija i brzo izdavanje prijevoda svjetskih hitova rezultiralo nizom prijevoda loše kvalitete?</p>
<p>– Ne bih se složio s tom konstatacijom. Mislim da i naša čitalačka publika ima pravo na svom jeziku pročitati najbolje što se objavljuje u svijetu. Mi smo mala zemlja, a u svijetu se godišnje objavljuje 100 do 120.000 novih naslova, većinom beletrističkih i Hrvatska bi, ako barem u najkvalitetnijem segmentu ne bi pratila te prijevode, vjerojatno brzo zaostajala. Stvari se danas brzo događaju i moramo biti aktualni. Uopće ne smatram da je razina prijevoda kod nas danas gora nego što je bila prije 10 do 12 godina. </p>
<p>• Izuzme li se V.B.Z.-ov natječaj, koliko hrvatski nakladnici uopće stimuliraju nove autore?</p>
<p>– Teško je motivirati autore na onaj način kako ih motiviraju izdavači u Engleskoj ili Americi. To je drugi red veličina. Kad tamo zamijete nekoga poput Zadie Smith oni mu odmah isplate 500.000 dolara da napiše novu knjigu. Ovdje toga nema, ali i izdavači i nakladnici shvatili su da su ista ekipa i da u stvaranju dobre proze treba zajednički raditi na tome. Jasno da financijski interesi nisu isti u usporedbi sa svijetom i to shvaćanje i sama aktualizacija nedavnih događaja da su hrvatski pisci traženi kod izdavača dokazuje da hoćemo zajednički kvalitetno raditi na promicanju i kako su svi na istoj strani. </p>
<p> • Može li se već reći da u Hrvatskoj postoje pojedini nakladnički brandovi?</p>
<p>– Naš nakladnički brand je promocija kvalitetne domaće i strane beletristike. Jasno da je to jedino što je u našim uvjetima moguće učiniti u izdavaštvu. Ne možemo stvoriti brand iz nečega što ne postoji, a u svakom slučaju promovirati kvalitetan proizvod iz svijeta i onoga najboljeg što imamo kod kuće svakako je najbolji brand.</p>
<p>• Za mandata ministra Vujića stvorila se živa nakladnička scena. Kako nastaviti započeto?</p>
<p>– Mogućnost je dovela do hiperprodukcije nakladnika, tako da u ovom trenutku možda djeluje i prevelik broj nakladnika, što će se sljedećih pet, šest godina profilirati na tržištu. Određeni krug ozbiljnih izdavača stvorit će još kvalitetnije mogućnosti za pojačavanje produkcije. Stvaranjem kruga knjižara stvorit će se i uvjeti za kvalitetnije praćenje produkcije i eliminirat će se oni koji neće moći kvalitetno funkcionirati na tržištu. U sljedećih pet godina isključivo će kvaliteta dozvoliti opstanak na tržištu.</p>
<p>• Sada malo o planovima: hoćete li i ove godine dovesti u Hrvatsku nekog pisca?</p>
<p>– V.B.Z. je kroz vlastite mogućnosti i autore s kojima surađujemo i koje objavljujemo nastojao unazad pet, šest godina dovesti kvalitetne autore. Možemo se pohvaliti s nekoliko stvarno uspješnih promocija. Bilo je tu velikih imena. Coelhova promocija teško da će se ponoviti. Na promociji je bilo prisutno 3000 ljudi. To je bilo kao na nogometnoj utakmici. Do dovođenja Irvinga Walsha, Kelmana Griffitsa i drugih vrlo aktualnih autora. Sigurno je da je to poticaj za čitatelja i da su ti ljudi vrlo zadovoljni s odjekom u našoj sredini. Jasno da ćemo uz tuđu pomoć, poput suradnje s Borom Radakovićem i Nenadom Rizvanovićem iz FAK-a, zahvaljujući kojima smo dobili neke zanimljive ljude koji inače uopće ne bi došli u Hrvatsku, tu scenu i dalje njegovati. </p>
<p> • Dogovarate li već nešto konkretno s budućim gostima? </p>
<p>– Naravno. Mnogo se stvari mora poklopiti kako bi se to ostvarilo, od njihovog slobodnog vremena do mogućnosti da se nađu u blizini, ako su, primjerice, iz Amerike pa se nađu u Europi da ih onda možemo kvalitetnije ugostiti, što uvijek i radimo, i predstaviti im našu sredinu i pisce i načiniti kontakte i vidjeti da se i kroz takve kontakte koji su zasigurno pomogli nekim našim piscima da pokušaju objavljivati vani.</p>
<p> Mislim da su te veze jako dobre. Primjerice, uskoro će izaći knjiga priča engleskih i hrvatskih autora.</p>
<p> To je plod suradnje engleskih pisaca i FAK-a. </p>
<p>Za ovu godinu razmišljamo, zapravo smo već i u nekim kontaktima s Jonathanom Franzenom. U pregovorima smo s Günterom Grassom i Monicom Ali. Ona je bila nominirana za Booker Prize i sigurno je jedna od najaktualnijih mladih književnica na svijetu. Franzen je trebao doći još prošle godine, a navodno da ovdje ima i vezu. Navodno je njegova djevojka Zagrepčanka. </p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Kako je spašena duhovna i umjetnička ostavština Jurice Muraia </p>
<p>O sudbini privatnih ostavština zna se malo, otprilike onoliko koliko dopre u javnost pri predaji poneke privatne zbirke kakvoj za čuvanje takve građe zaduženoj ustanovi. Stoga je i moguće da se dragocjenosti nađu u smeću jer mnogi vlasnici valjda i ne znaju što imaju i kako bi se prema tome valjalo odnositi</p>
<p>Kada je prije otprilike dvije godine prigodom redovnoga proljetnog čišćenja zagrebačkih tavana u hrpi smeća izbačenoj uzduž Klaićeve ulice pronađen autograf popijevke skladatelja Borisa Papandopula koja se dotad držala izgubljenom, bio je, dakako, ponuđen na prodaju i odmah otkupljen.</p>
<p>I prodavač i kupac bijahu svjesni o čemu je riječ, pa je pronađen zajednički jezik i ova je priča sretno završila, ali je ipak potakla neugodne misli o tome što se sve od hrvatske umjetničke i civilizacijske baštine našlo na takvim ili sličnim hrpama smeća, a da nije nikada zapelo za oko marnim pretraživačima zagrebačkog otpada. </p>
<p>Razvijajući ta neugodna razmišljanja i slijedeći pritom ne osobito jasne putokaze koji bi bar djelomice približili sudbinu brojnih materijalnih tragova naše civilizacije, kulture i umjetnosti našli bismo se u nezavidnom položaju u kojem se jamačno nalazi i svaki istraživač koji se sustavno bavi područjem što iziskuje istraživanje kakvog dijela ili aspekta hrvatske baštine.</p>
<p>U sve te manje ili više poznate prilike i neprilike uključene su, dakako, i privatne ostavštine koje ponekad uredno, a češće neuredno, drže na okupu kakvo takvo svjedočanstvo ne samo o aktivnosti svog vlasnika, nego i materijalno okružje u kojemu je živio i radio. </p>
<p>O sudbini privatnih ostavština zna se malo, otprilike onoliko koliko dopre u javnost pri predaji poneke privatne zbirke kakvoj za čuvanje takve građe zaduženoj ustanovi. Stoga je i moguće da se dragocjenosti nađu u smeću jer mnogi vlasnici valjda i ne znaju što imaju i kako bi se prema tome valjalo odnositi. »Na zemlji postoje samo tragovi onih koji su po njoj hodali«, kaže pjesnik, muzikolog Nikša Gligo u eseju »Divota arhivske prašine« nadovezuje kako bi »svatko tko se usudi dirati u spokoj tragova pod naslagama arhivske prašine morao biti svjestan (...) komplicirane sudbine pronađenoga...«. Ma kako bila zanimljiva moguća rasprava o brojnim implikacijama koje ta misao sadrži, ipak valja kazati kako je ovdje ponajprije riječ o sudbini ostavštine prije no što će je pokriti arhivska prašina, prije no što ćemo je pospremiti na način koji će jednom nekome omogućiti da se upusti u raspravu na gornju temu.</p>
<p>Prije dva ili tri dana zapela mi je, primjerice, za oko nevelika vijest objavljena u riječkom Novom listu u kojoj se javnost obavještava o vrijednoj donaciji biblioteke pokojnog akademika Eduarda Čalića, koja sadrži 770 svezaka knjiga, Sveučilišnoj knjižnici u Puli, čiji je fundus time znatno dobio na vrijednosti, a potencijalnim će korisnicima biti približeno štivo do kojega bi putevi bili inače mnogo složeniji.</p>
<p>Dakako, između tragova u smeću i ovako vrijedne donacije čak je i u nas dostojan izbor mogućnosti, možda manji za glazbu o kojoj je ovdje riječ nego za neka druga područja, ali uvijek postoji način da se nešto sačuva ukoliko postoji svijest o potrebi čuvanja. A ponekad se čini kao da najveći dio problema čuvanja baštine, raznoga civilizacijskog blaga koje nam je prošlost prepustila da o njemu skrbimo i jest u neizgrađenoj, nedovoljno oblikovanoj svijesti ne samo o potrebi, nego o važnosti čuvanja kao neizostavnog segmenta u bar donekle izgrađenom i formiranom odnosu prema vlastitoj povijesti.</p>
<p>Drugi je nedavni primjer zagrebački. Gotovo 2200 notnih i knjižnih svezaka profesorica Ella Murai predala je prije tjedan dana Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Neposredni je povod bio obilježavanje pete obljetnice smrti pijanista Jurice Muraia, čija je nototeka jamačno najopsežnija notna zbirka u privatnom posjedu u Hrvatskoj. Ti su svesci ne samo svjedočanstvo o znanju, erudiciji, intelektualnom i emocionalnom bogatstvu akademika Jurice Muraia, umjetnika i intelektualca kojemu je glazba podjednako bila prostor mišljenja kao i obzor mašte, pa je ta podudarnost bila temelj svih njegovih umjetničkih interpretacija, nego i izvanredni doprinos Glazbenoj zbirci SNK.</p>
<p>Iz više se kutova može gledati na vrijednost ove ostavštine. Najprije, riječ je o objektivnoj vrijednosti nototeke koja sadrži uz standardnu pijanističku i komornu literaturu i neke uistinu rijetke naslove koji su vjerojatno jedinstveni na hrvatskom području i možda će više služiti kao dokaz civilizacijske razine sredine koja takva izdanja posjeduje i širine vidokruga njihovih prvih vlasnika no što će služiti uobičajenim repertoarnim navikama pijanističke prakse.</p>
<p>Za pripadnike struke trebao bi biti puno zanimljiviji kut motrenja u čijem je središtu gotovo znanstvenička akribija akademika Muraia kojom je on vlastito glazbeno tumačenje i interpretaciju gradio skupljajući i konzultirajući brojna različita izdanja različitih redaktora istih opusa pojedinih autora, kako bi dobio usporednu sliku različitosti pogleda na isto pitanje. Njegove didaskalije i oznake govore o studioznosti, o radu na pojedinom opusu kojega nikada nije držao potpuno dovršenim, o svojevrsnom pristupu interpretaciji kao otvorenom djelu koje neprestance podliježe provjeri i odazivlje se novim spoznajama, točnije, o posvemašnjem predavanju, o utonuću u temu koja, nakon što jednom postane predmetom studija, nikada više ne napušta taj fokusirani prostor studioznog motrenja i posvemašnje umjetničke pozornosti. Zanimljivo je kretati se tim oznakama i uputama za interpretaciju koje poput kakva ne svima razumljivog, gotovo tajanstvenog jezika čuvaju Muraieva umjetnička stajališta. </p>
<p>Ovaj je studiozni sloj praćen nizom posveta, znakova zahvalnosti i prijateljstva koji govori o vrsti, ali i o razini komunikacije, o razumijevanju utemeljnom na glazbi, o neprekidnom prožimanju svakodnevice i glazbe; a uz njih je i još jedan niz, onaj na partiture ubilježenih datuma i gradova, koji pripovijedaju priču o Muraievim putovanjima i pravi su glazbeni putopisi što slijede njegove tragove, svjedočeći kako je za Muraia uvijek i svuda glazba bila na prvom mjestu, a on otvoren, gotovo nezasitno znatiželjan prema svemu što bi moglo upotpuniti njegovo ogromno znanje i erudiciju.</p>
<p>Jedna od najvažnijih razina koje određuju vrijednost svake ostavštine, pa tako i ove, jest njena uporabna vrijednost, mogućnost da se njome služe svi kojima je neka od njenih jedinica potrebna. Informacija o sadržaju donacije sa svim potrebnim pojedinostima jamačno će stići do profesionalnih krugova, pa će - valja u to vjerovati - tako biti uspostavljen most preko kojega će ideje Muraieve, njegova duhovna i umjetnička ostavština prijeći prag zaborava i osigurati trajanje u budućnosti. Bude li tako smisao će donacije biti ispunjen. </p>
<p>Takve su ostavštine pravi rudnici podataka, znanja i ideja te kroz njih vode zamršeni i složeni tragovi, podjednako civilizacijski kao i umjetnički. U publici prisutnoj svečanosti predaje ove donacije svi su na ovaj ili onaj način toga bili svjesni. Pitanje, gotovo nedoumicu, izazvali su oni kojih nije bilo, a trebali su biti prisutni. </p>
<p>Gotovo se nevjerojatnim čini podatak da je Jurica Murai sav svoj radni vijek proveo u članstvu svoje matične udruge, Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, unutar koje je slijedom godina obavljao niz važnih i, dakako, dobrovoljnih aktivnosti nesebično pomažući u nastojanju da hrvatski reproduktivni glazbenici dobiju status kakav zaslužuju, a da u trenutku kada se njegova ostavština predaje na korištenje sredini u kojoj je djelovao iz njegove matične udruge nema onih koji bi nazočnošću pokazali kako Udruga drži do takva čina, do ostavštine i, napokon, do njena vlasnika. Podjednako su izostale i udruga glazbenih pedagoga, kao druga unutar koje je Murai djelovao, Muzička akademija na kojoj je bio profesor četiri desetljeća, od toga niz godina i pročelnik klavirskog odjela, te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti iz čijega Glazbenog razreda - kojemu je akademik Murai pripadao - također nije bio prisutan niti jedan kolega. Riječ je, dakle, o nekoliko stotina hrvatskih glazbenih stvaralaca koje niti s intelektualnog niti s emocionalnog aspekta ne obvezuje bogatstvo od preko dvije tisuće naslova, među kojima su i rariteti za koje bi profesionalac od formata - o intelektualcu da se i ne govori - itekako trebao mariti, makar kao do podatka spremljenog u vlastitoj memoriji za neku buduću potrebu.</p>
<p>Srećom, činjenice postoje i mimo naše volje ili odluke, pa će i vrijednost ove donacije preživjeti ravnodušnost suvremenika na dobrobit onih koji dolaze. Važno je, napokon, podvući i da je takva donacija ispravni put slijedom kojega će zalihe pamćenja nadživjeti vlastito doba i lancem trajanja povezati prošlo s budućim. Učvrsti li se svijest o važnosti čuvanja baštine možda će se i budućnosti povećati šanse. </p>
<p>Erika Krpan</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Suvremeni gradovi u starim jezgrama svjetske baštine</p>
<p>SPLIT, 31. siječnja</p>
<p> – U povodu 25. obljetnice upisa Dubrovnika, Splita i Plitvica na popis svjetske baštine UNESCO-a u petodnevni posjet tim hrvatskim kulturnim biserima u petak navečer stigla je skupina veleposlanika UNESCO-a iz 23 države.</p>
<p> U organizaciji Stalnoga predstavništva Republike Hrvatske pri UNESCO-u, veleposlanici su u subotu razgledali splitsku Dioklecijanovu palaču i staru gradsku jezgru Trogira, a tijekom boravka u Splitu, u pratnji naše veleposlanice pri UNESCO-u Nede Ritz, s pročelnikom splitskog Konzervatorskog zavoda Ministarstva kulture razgovarali su o problemima života stanovnika suvremenog grada u okvirima starih gradskih jezgri iznimne svjetske baštine.</p>
<p>»Veleposlanike je zanimalo na koji se način mogu uskladiti suvremeni život i vrijedna povijesna kulturna baština. Naime, to je problem s kojim se Split svakodnevno susreće i u sklopu kojeg će se morati pronaći pravi put da se sačuva i valorizira ono što posjeduje«, kazala je Neda Ritz napominjući kako je većina veleposlanika o Hrvatskoj čula kroz priče o ratu i teška razaranja. Boravak u Splitu omogućio im je da vide kako stanovnici mogu živjeti i raditi unutar zaštićene svjetske kulturne baštine. </p>
<p>Govoreći o gradnji unutar Dioklecijanove palače, Ritz je kazala kako takve projekte ne bi trebalo odbijati, jer stanovnici većine zaštićenih gradova žive unutar spomeničkih zidina. »Možda bi ovaj posjet Splitu mogao potaknuti gradske vlasti da se konzultiraju sa stručnjacima o problematici očuvanja starih vrijednosti u duhu modernog vremena«, dodala je Neda Ritz. Najavljeno je da će hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u listopadu ove godine u sjedištu UNESCO-a u Parizu otvoriti izložbu hrvatskih lokaliteta upisanih na listu svjetske kulturne baštine, kojih je ukupno šest. Izaslanstvo će u nedjelju posjetiti Dubrovnik gdje će nazočiti proslavi blagdana sv. Vlaha. </p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Otvorena izložba slika »Vlaho Bukovac i Cavtat«</p>
<p>DUBROVNIK, 31. siječnja 2004.– U Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku u subotu je navečer otvorena izložba slika pod nazivom »Vlaho Bukovac i Cavtat«. </p>
<p> Riječ je o slikama jednog od najvećih hrvatskih slikara s prijelaza 19. na 20. stoljeće Vlahe Bukovca (Cavtat, 1855-- Prag, 1922.), koje su neposredno prije srbocrnogorske agresije na hrvatski jug iz Bukovčeve kuće u Cavtatu prenesene u Umjetničku galeriju u Dubrovnik.</p>
<p> Riječ je o radovima iz nekoliko razdoblja umjetnikova života i rada, od rane mladosti do gotovo posljednih dana, o autoportretima, portretima suvremenika, pejsažima i motivima iz njegova dvorišta, a izložene su i slike inspirirane Danteovom »Božanskom komedijom«. Uz 72 slike toga velikog umjetnika, začetnika hrvatske moderne, izloženo je i 16 radova njegovih kćeri Ivanke i Jelice, unuke Jelice Lele Radosavljević i Olge Solovjeve.</p>
<p> Ta će djela uskoro ponovno biti izložena u Bukovčevoj rodnoj kući u Cavtatu, koja se posljednjih godina temeljito obnavljala, a činit će njezin stalni postav. </p>
<p> Izložbu »Vlaho Bukovac i Cavtat«, koju posjetitelji mogu razgledati do kraja veljače, otvorila je pročelnica Ureda za kulturu grada Dubrovnika Asja Skaramuca. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="21">
<p>Slovenija zaustavila Hrvatsku </p>
<p>Slovenski rukometaši prekinuli su niz naše reprezentacije od 16 uzastopnih pobjeda / U nedjelju u 15 sati hrvatski rukometaši borit će se za broncu protiv Danske / Možda bi ishod bio drukčiji da Hrvatska već u petoj minuti nije izgubila Petra Metličića kojeg je Aleš Pajovič pogodio prstom u oko. Nakon utakmice Metličić je otišao u bolnicu gdje su mu hitno napravili kratak zahvat. Zašivena mu je rožnica desnog oka kako bi se zaustavilo krvarenje, a liječnici kažu da bi oporavak trebao proteći u najboljem redu </p>
<p>LJUBLJANA (Od Vjesnikove izvjestiteljice), 31. siječnja</p>
<p> – Rukometaši Hrvatske u nedjelju (15 sati) će igrati za brončanu medalju na 6. europskom prvenstvu. Odlučio je to drugi polufinale EP-a, u kojem je Slovenija pobijedila Hrvatsku 27-25 (15-13) i time izborila ne samo finale europske smotre, već i plasman na Olimpijske igre u Ateni. Naime, Slovenijini suparnici za Atenu su bili Danci, koji su izgubili u prvom polufinalu, pa tako Slovenci sad imaju priliku plasman u Atenu okruniti i europskim zlatom, u nedjeljnom finalu (17.30 sati) protiv Nijemaca. </p>
<p>Hrvatska u subotu navečer nije imala snage izboriti se za to. No, razloga za plakanje nema. Hrvatski su rukometaši u četiri najbolje europske momčadi, što je bio cilj, a tu je i prilika za novu medalju. Ali, čak i da ne bude medalja, rukometaši Hrvatske su napravili sve što se od njih očekivalo. Borili su se, pobjeđivali, a i kad su izgubili, ostali su uzdignute glave. Uostalom, ovo je prvi poraz hrvatskih rukometaša nakon 16 uzastopnih pobjeda! Svjetski prvaci nisu nadljudi, imali su pravo na slab dan, kada im ništa nije polazilo za rukom.</p>
<p>Možda bi ishod bio drukčiji da Hrvatska već u petoj minuti nije izgubila Petra Metličića. Hrvatska je imala napad, Metličić je predao loptu, ali se Pajovič nije zaustavio – ruka, točnije prst završio je u Metličićevom desnom oku! Metličić je iznesen s terena, vratio se s povezom na oku, a nakon utakmice otišao je u pratnji dr. Josipa Feldbauera u bolnicu gdje su mu hitno napravili kratak zahvat. Zašivena mu je rožnica desnog oka kako bi se zaustavilo krvarenje, a liječnici kažu da bi oporavak trebao proteći u najboljem redu. Ali je jasno da je ljevoruki napadač ovime završio nastup na EP. Odmah u subotu navečer Metličić je bio u hotelu sa suigračima. Od silnih napetosti posljednjih dana, nakon utakmice pozlilo je i predsjedniku HRS-a Željku Kavranu kojem je u hotelu pružena pomoć.</p>
<p>Osim što Metličić mnogo znači za igru svjetskih prvaka, Hrvati su postali nervozni, jer je nedugo nakon Metličića na podu završio i Mirza Džomba. </p>
<p>Slovenci su vodeća momčad prvenstva na ljestvici isključenja – u sedam utakmica imaju točno 55 isključenja ili 110 minuta s igračem manje. No, oni ne zaziru od te statistike, obrana im je na rubu incidenta i zapravo je sve za Hrvate išlo baš kako nije trebalo.</p>
<p>Obrana 3-2-1 nije bila dovoljno pokretna i agresivna da bi zaustavila nadiruće Slovence, koje je nosilo šest i pol tisuća navijača. Valter Matošević je ostao na tribini, a pred mrežom su stajali Vlado Šola i Mario Kelentrić. Prvi je izdržao prvo poluvrijeme, uhvatio šest lopti, ali s gripom više od toga nije mogao. Pogotovo kad mu je trebala pomoć suigrača, a ona je izostala. Kelentrić je pretprošle sezone obranio u celjskoj Pivovarni Laško, jako dobro poznaje igrače, ali niti on nije bio svemoguć, jer ga obrana nije pratila. Tome treba dodati i malo sreće, jer se nekoliko lopti jednostavno odbilo od naših vratara i ušlo u gol.</p>
<p>Napad nije štimao. Nakon Metličićeve ozljede, na njegovoj su se poziciji izmijenili Goluža, Valčić i Zrnić, ali nijedan nije ništa napravio. Vidjela se gorka zbilja – rukometna reprezentacija nema zamjenu za Metličića! Hrvatski su napad Slovenci otupili upravo hrvatskim oružjem – obranom 3-2-1. Balić i Lacković su pokušali nešto napraviti, no njih su dvojica bili premalo. Svijetla je točka bio Mirza Džomba, koji je znao iskoristiti svaki višak na krilu, svaku kontru i pronalazio je i najmanji prostor u slovenskoj mreži.</p>
<p>Možda bi neki našli i prigovora ukrajinskom sudačkom paru, ali to uistinu nema veze s porazom Hrvatske, jer su sudili više-manje korektno. Hrvatska si je sama kriva, jer je imala svoje šanse i nije ih iskoristila. Vodili su naši u prvom poluvremenu, no svojim su nesmotrenostima izgubili svaku prednost. Olako su prodavali lopte i sami vraćali Slovence u život. Vratili su im Slovenci potkraj utakmice, ali Hrvatska nije prihvatila taj poklon. Tako će igrati za broncu. Hrvatski su rukometaši prvu medalju donijeli kući prije točno deset godina. Bila je to europska bronca, izborena baš protiv Danske, u Portugalu.</p>
<p>• Dvorana Tivoli</p>
<p>SLOVENIJA – HRVATSKA 27-25 (15-13)</p>
<p>SLOVENIJA: Podpečan, Škof, Lapajne (14), Backovič 2, Vugrinec 6 (2), Kastelic 1, Kavtičnik 5, Bedekovič, Tomšič 4, Simonovič 2 (2), Pajovič 1, Ficko 3, Zorman 1, Lubej 2.</p>
<p>HRVATSKA: Kelentrić (8), Šola (6), Kaleb 3, Sulić, Balić 5, Lacković 2, Zrnić 1, Vori, Dominiković, Džomba 12 (4), Valčić 2, Goluža, Špoljarić, Metličić.</p>
<p>SUCI: Vakula i Ljudovik (obojica iz Ukrajine). GLEDATELJA: 7000.</p>
<p>SEDMERCI: Slovenija 4 (4), Hrvatska 5 (4).</p>
<p>ISKLJUČENJA: Slovenija 16 minuta (Bedekovič 2+2+2, Kastelic 2+2, Pajovič 2+2, Ficko), Hrvatska 8 minuta (Sulić 2+2, Goluža, Dominiković).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mirza DŽOMBA.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Radimir Čačić riješio probleme s Velesajmom</p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – Prihvaćanje novog statuta i odobravanje ovlasti Radimiru Čačiću za potpisivanje ugovora kojim će se riješiti međusobni odnosi Hrvatskoga teniskog saveza i Zagrebačkog velesajma u vezi sa sad već bivšom Hrvatskom teniskom akademijom najvažnije su odluke 32 od 37 prisutnih članova na redovnoj Skupštini HTS-a. </p>
<p>Otkako je prije 13 mjeseci Čačić preuzeo dužnost predsjednika HTS-a, njegovi najbliži suradnici prvi put su imali priliku pred članovima Skupštine predstaviti svoj rad na boljitku hrvatskog tenisa. Istina, prije svega su se osvrnuli na 2002. godinu, kad je još Slaven Letica bio predsjednik. Tako je početak sjednice utrošen na dubioze i dugove, u koje je HTS »uvalio« Letica, a među kojima se posebno istaknula »prijeteća opasnost« od 5,4 milijuna kuna isplativih u 180 mjesečnih rata, koliko je HTS trebao platiti ZV-u za paviljone 36 i 6 te pripadajuće zemljište, a gdje je kratko vrijeme funkcionirala Hrvatska teniska akademija. </p>
<p>Nadalje je naglašeno kako su bile potrebne brojne akcije u svrhu saniranja nagomilanih problema, koje su rezultirale ugovorom, u kojem stoji kako je HTS izmirio sav dug prema ZV-u te da su međusobna potraživanja i obveze između HTS-a i ZV-a svedena na nulu. Kako je u subotu Skupština ovlastila Čačića za potpisivanje ugovora, još jedino predstoji formalno potpisivanje ugovornih stranaka. Tada će i službeno biti »izbrisan« dug od 8,1 milijun kuna. </p>
<p>Ipak, kad i spomenuti paviljoni i zemljište ponovno postanu vlasništvo ZV-a, HTS će imati pravo korištenja određenog broja terena na kojima će trenirati mladi tenisači i tenisačice. U tu je svrhu HTS otkupio opremu zatečenu u paviljonima 6 i 36, i to za mnogo nižu cijenu od stvarne. Neposrednom pogodbom HTS je za 400.000 kuna otkupio opremu u vrijednosti 2,33 milijuna kuna, koja je do tada bila u stečaju, kao i tvrtka Alplan tours, koja je koristila prostore paviljona 6 i 36 i od koje je HTS 2001. godine preuzeo dug od 5,4 milijuna kuna. </p>
<p>Ubuduće će se o ustupljenim terenima i opremi brinuti tvrtka Tenis centar d.o.o., koja je prema riječima Joze Ivičevića Bakulića u vlasništu Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje i sport te Zagrebačkoga teniskog saveza, kojem je on predsjednik.</p>
<p>Novim je statutom HTS uskladio svoje propise sa Zakonom o sportu te je Zakonom o udrugama regulirao organizacijski ustroj tenisa u Hrvatskoj. Tako su od sada svi klubovi udruženi u pet međužupanijskih saveza i Zagrebački teniski savez. Predstavnici Splitsko-dalmatinske županije uputili su riječ prosvjeda, tvrdeći kako novi statut nije u skladu sa Zakonom o sportu. No, njihova tri glasa ujedno su bili jedini protiv novog statuta. Ipak, činjenica je kako su čelni ljudi HTS-a već registrirali međužupanijske saveze prije nego što je izglasan novi statut. Odnosno, građevinskim rječnikom, počeli su graditi kuću bez građevinske dozvole. </p>
<p>U svakom slučaju, novim bi ustrojem veza savez-klubovi trebala znatno bolje funkcionirati, a sve u svrhu kvalitetnijeg rada s mladim talentima. </p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Momčadska igra donijela pobjedu Zagrebašima</p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – Košarkaši Zagreba predvođeni novim trenerom Joškom Puljom upisali su sedmu pobjedu u 19. kolu Goodyear lige, pobijedivši Lovćen 98-83. Zagrebaši su dominirali tijekom cijele utakmice, pa njihova pobjeda nije dolazila u pitanje. Momčadsku igru Zagreba u kojoj su petorica igrača postigla više od 10 koševa predvodio je, u prvom poluvremenu sjajni Marko Tomas koji je utakmicu završio s 18 poena i osam skokova. Gosti iz Cetinja imali su veći broj uhvaćenih lopti (31-28), no kako je objasnio njihov trener Dejan Mijatović previše promašenih slobodnih bacanja (14) anuliralo je prednost u skoku.</p>
<p>Očito je da je Pulja malo »ohladio« glave igrača koji su si umislili da mogu sami pobjeđivati, pa je kolektiv koji krasio »mrave« u prvom dijelu sezone ponovno zaživio u Trnskom, što je odmah i donijelo rezultat.</p>
<p>– Imali smo velik broj raspoloženih igrača i zato smo pobijedili. Seriju je započeo Marko Tomas, kasnije su mu se pridružili i drugi, pa je utakmica riješena u našu korist, rekao je kapetan Zagreba Damir Miljković.</p>
<p>• Dvorana u Trnskom</p>
<p>ZAGREB – LOVĆEN 98-83 (25-18, 32-26, 19-20, 22-19)</p>
<p>ZAGREB: Šaronja 2, Miljković 11 (3-4), Piplović 21 (3-4), Pehar 6, Jelavić, I. Tomas 22 (3-3), Krunić, Petrović, Turković, M. Tomas 18 (6-7), J. Garma 2, N. Garma, Tate 16 (0-6)</p>
<p>LOVĆEN: Tošić 12, Kašćelan, Pelkić 3 (1-4), Ivanović 9 (3-6), Pešić 6 (2-2), Milović, Stevović 20 (2-6), Goranović, Raičević 21 (3-7), Mašulović, Tomović, Rakočević 10, Vujačić 2 </p>
<p>SUCI: Kovačić, Vučković, Fekonja (svi SLO), GLEDATELJA: 100</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marko TOMAS</p>
<p>• Dvorana Tabor</p>
<p>GEOPLIN SLOVAN - CIBONA VIP 72-78 (18-26, 18-18, 16-18, 18-16).</p>
<p>GEOPLIN SLOVAN: VIDAKOVIĆ 7 (4-4), McLINTON 2 (2-2), Banić, Buršič, Klepo, SAVIĆ 18 (5-6), Petrović 7, ZUPAN 28 (9-11), Rozman, DROBNJAK 4, Čuković, Modrić 6.</p>
<p>CIBONA VIP: PENN 16 (5-6), Kus 3 (1-2), Rimac, Krasić 6 (4-4), Žižić 14 (4-4), GOLEMAC 16 (3-3), SESAR 10, Mance 2, POLJAK 4, Omerhodžić, VRANKOVIĆ 7 (1-1).</p>
<p>SUCI: Lepetić, Vojinović, Rutešić (svi SiCG). GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Scoonie PENN. </p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Nijemci prvi finalisti</p>
<p>Ovo je treći uzastopni finale njemačkih rukometaša na velikim natjecanjima, na prethodnom EP 2002. u Švedskoj su bili srebrni, a istu su medalju dobili i na SP-u u Portugalu</p>
<p>LJUBLJANA (Od Vjesnikove izvjestiteljice), 31. siječnja</p>
<p> – Pobjednici prvog polufinalnog dvoboja su Nijemci, koji su pobijedili Dance 22-20 (11-11). Ovo je treći uzastopni finale njemačkih rukometaša na velikim natjecanjima, na prethodnom EP 2002. u Švedskoj su bili srebrni, a istu su medalju dobili i na SP-u u Portugalu, nakon što ih je pobijedila Hrvatska. Sad su opet u prilici ne samo obraniti srebro, već osvojiti i zlato. Danci će, pak, u nedjelju (15 sati) pokušati obraniti broncu iz Švedske.</p>
<p>U ovoj su šahovskoj partiji čvršćih živaca bili iskusniji Nijemci, što je na kraju presudilo. Od prve se sekunde igralo pogodak za pogodak i prijetilo je da se igraju produžeci. Pucalo se samo iz stopostotnih šansi, ali su se svejedno proslavili vratari na obje strane. U posljednjih tri minute, Danci su se ipak počeli lomiti, ruke su počele drhtati, a lopta ispadati iz ruku. Za razliku od Nijemaca, koji su odlučili konačno otići do kraja. Dojadilo im je da ih zovu gubitničkom generacijom.</p>
<p>• Dvorana Tivoli</p>
<p>DANSKA – NJEMAČKA 20-22 (11-11)</p>
<p>DANSKA: Hvidt (14), Bruun (3), Bjerre, Nielsen, K. Joergensen 3, L. Joergensen, Christiansen 3 (2), Boldsen 1, Schnuchel, Knudsen 4, Jakobsen, Stryger 3, Hjermind, Jeppesen 5</p>
<p>NJEMAČKA: Fritz (14), Ramota, Hens 1, Weber 2, Dragunski, Immel 7, Schwarzer 2, Petersen, Zerbe 6, Zeitz 1, Jansen, Grimm 2, Stephan 1, Kehrmann</p>
<p>SUCI: Rančik i Beno (obojica iz Slovačke). GLEDATELJA: 4000 </p>
<p>SEDMERCI: Danska 3 (2), Njemačka - </p>
<p>ISKLJUČENJA: Danska 10 minuta, Njemačka 12 minuta</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Jan-Olaf IMMEL</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Šola na trećem mjestu, Džomba na osmom </p>
<p>Najefikasniji je hrvatski reprezentativac Mirza Džomba sa 29 pogodaka. Blaženko Lacković postigao je 23, a Ivano Balić i Petar Metličić po 21. Najuspješniji su vratari dosadašnjeg dijela EP-a Danac Michael Bruun i Ukrajinac Jevgeni Budko sa 43 posto obrana. Vratar hrvatske reprezentacije Vlado Šola zauzima visoko treće mjesto sa 40 posto obrana</p>
<p>LJUBLJANA, 31. siječnja</p>
<p> – Uoči posljednja dva dana Europskog prvenstva u rukometu na prvom je mjestu ljestvice strijelaca Švicarac Robert Kostadinovich sa 40 pogodaka. Na drugom mjestu je Nijemac Florian Kehrmann (36), a na trećem su Rus Eduard Kokšarov (33) i Nijemac Daniel Stephan (33). Najefikasniji je hrvatski reprezentativac Mirza Džomba sa 29 pogodaka. Blaženko Lacković postigao je 23, a Ivano Balić i Petar Metličić po 21. </p>
<p>Najuspješniji su vratari dosadašnjeg dijela EP-a Danac Michael Bruun i Ukrajinac Jevgeni Budko sa po 43 posto obrana. Vratar hrvatske reprezentacije Vlado Šola u društvu s Nijemcem Christianom Ramotom, Slovencem Benom Lapajneom i Rusom Aleksejom Kostigovom zauzima visoko treće mjesto sa 40 posto obrana. Mario Kelentrić ima 36 posto, a Valter Matošević 30. </p>
<p>Najviše je asistencija upisao Slovenac Renato Vugrinec (43), ali Nijemac Markus Baur ima najbolji prosjek (9,0). Najbolji su asistenti u hrvatskim redovima Ivano Balić i Petar Metličić sa po 14 dodavanja (2.8 po susretu). </p>
<p>Najgrublji je igrač europske smotre reprezentativac Srbije i Crne gore Ratko Đurković sa 18 minuta isključenja, dok su Čeh David Juriček, Nijemac Volker Zerbe i Slovenac Branko Bedeković prikupili po 16 minuta. Među hrvatskim je reprezentativcima najviše vremena na »hlađenju« proveo Renato Sulić (12 minuta). </p>
<p>• Najbolji strijelci: 1. Robert Kostadinovich (Švi) 40 pogodaka, 2. Florian Kehrmann (Njem) 36, 3. Eduard Kokšarov (Rus) 33, 3. Daniel Stephan (Njem) 33, 5. Michael Knudsen (Dan) 32, 5. David Juriček (Češ) 32, 7. Aleksej Rastvorcev (Rus) 30, 8. MIRZA DŽOMBA 29, 8. Vid Kavtičnik (Slo) 29, 10. Aleksander Tučkin (Rus) 28... </p>
<p>• Najbolji vratari: 1. Michael Bruun (Dan) 43 posto obrana (58 udaraca/25 obrana), 1. Jevgenij Budkov (Ukr) 43 (54/23), 3. VLADO ŠOLA 40 (101/40), 3. Christian Ramota (Njem) 40 (62/25), 3. Beno Lapajne (Slo) 40 (100/40), 3. Aleksej Kostigov (Rus) 40 (58/23), 7. Nandor Fazekas (Mađ) 38 (130/49), 8. Janos Szatmari (Mađ) 37 (140/52), 8. Peter Gentzel (Šve) 37 (126/46), 10. MARIO KELENTRIĆ 36 (76/27)... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Slovenci pljeskali Hrvatima, Hrvati Slovencima</p>
<p>LJUBLJANA, 31. siječnja</p>
<p> – U dosad nezapamćeno ugodnom ugođaju što se navijanja tiče, prošla je polufinalna utakmica europske rukometne smotre između Slovenaca i Hrvata. Lijepo je to reći, međutim, takve stvari ne bi se trebale hvaliti, već bi trebale biti posve normalne. Na utakmicu u Ljubljani praktički nije zabilježen niti najmanji incident, a jedva da smo čuli i pokoju uvredu na račun jednih ili drugih navijača. </p>
<p>Zasluge zacijelo ima i medijska kampanja, ali i doista »stručno« ponašanje službenog spikera koji je diplomatski, pohvalama na račun i slovenskih i hrvatskih navijača u uvodnom govoru jednostavno opustio atmosferu. Onda se dogodilo ono što još nikad nismo vidjeli. Slovenci su pljeskali hrvatskoj momčadi na zagrijavanju, Hrvati su uzvratili istom mjerom. Pa čak i za vrijeme intoniranja himni jedva da se čuo koji zvižduk.</p>
<p>Dakako, kada je utakmica trajala, te već kako su se stvari odvijale, znalo je uslijediti rijetka psovka ili uvreda, koja se kao kap izgubila u moru korektnosti, koja je ovu večer preplavila dvoranu Tivoli. </p>
<p>Uz veliko osiguranje koje je ipak poslužilo kao određena sigurnost, činjenica je, da smo prvi puta bili svjedoci jednog novog pristupa utakmici, sa službenim voditeljem koji je iskazivao pozornost i hrvatskoj momčadi i hrvatskim navijačima, ne hvaleći ih laskavo, već spominjući drage goste iz Hrvatske, koji imaju pravo pozdraviti svoju momčad, svjetske prvake.</p>
<p> Kako su na ovakvim priredbama uvijek najopasniji završeci utakmice, tako smo sa zanimanjem promatrali kako će nekoliko stotina hrvatskih navijača reagirati u trenutku kada je uslijedio poraz. Razočarani i tihi, bez ijedne uvrede na račun suparnika, pljeskom i ovacijama ispratili su svoju momčad, te se potom u tišini razišli prema svojim automobilima i autobusima. </p>
<p>Nakon svega, jer na ovom EP bilo je doista i ružnih događaja, ponašanje navijača s jedne i s druge strane na ovoj utakmici bilo je doslovce – za ocjenu odličan. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Hrvatski vaterpolisti izborili nastup na Igrama u Ateni </p>
<p>RIO DE JANEIRO/ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – Vaterpolisti Hravatske u velikom su stilu osigurali nastup na Olimpijskim igrama u Ateni. Nakon pet pobjeda u skupini odabranici Zorana Roje iskoristili su prvu meč loptu i u polufinalu »potopili« Rumunjsku sa čak 12-0 (3-0, 4-0, 3-0, 2-0) . Hrvati će u finalu kvalifikacijskog turnira igrati protiv Njemačke koja je u drugom polufinalnom ogledu svaldala Rusiju sa 9-8.</p>
<p> Iako su i do sada hrvatski vaterpolisti pobjeđivali sve protivnike u Brazilu ni protiv lošijih suparnika nisu uspjeli ostvariti toliko uvjerljivu pobjedu.</p>
<p> Naši su reprezentativci ušli u utakmicu odlučni da odmah pokažu tko je gazda u bazenu i uz efikasnu igru u napadu, u kojem su se efikasnošću isticali Samir Barač, Tihomil Vranješ i Elvis Fatović, nisu dozvolili Rumunjima da ozbiljnije ugroze Frana Vićana. </p>
<p>To su brzo shvatili i Rumunji, pa su nakon druge četvrtine odmarali svoje glavne igrače za nedjeljni, za njih odlučujući nastup protiv Rusije, poražene u drugom polufinalu protiv Njemačke, a mi ćemo protiv Njemačke odigrati finalnu utakmicu, koja će biti samo formalnost, jer su finalisti već osigurali nastup na Olimpijske igre, a uz njih će u Atenu i pobjednik iz utakmice za treće mjesto.</p>
<p> HRVATSKA: Vićan, Burić 1, Volarević, Šimenc, Vranješ 2, Štritof, Smodlaka 1, Milaković, Franković 1, Barač 3, Hinić 2, Fatović 2, Kobešćak. </p>
<p> RUMUNJSKA: Raducanu, Dinu, Radu, Musat, Bonca, Josep, Stoenescu, Cretu, Fieresteanu, Juravle, Angelescu, Diaconu, Kadar, Andrei, Fratila.</p>
<p> ČETVERCI: Hrvatska 0, Rumunjska 0.</p>
<p> REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Hrvatska 4 (2), Rumunjska 4 (0). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Prvo veliko natjecanje nakon dvadeset godina</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – 31. siječnja – Na Medvjednici se održava Međunarodno otvoreno prvenstvo Zagreba u skijanju. Riječ je o najvećoj skijaškoj priredbi na Sljemenu u posljednjih dvadeset godina. Skijanje u Zagrebu ima tradiciju dulju od stoljeća, a počeci su mu vezani uz Franju Bučara, začetnika mnogih sportova u Hrvatskoj. </p>
<p>Nakon što se u ljeto 1894. godine vratio sa studija u Stockholmu, sa sobom je donio i par skija. Već je iste godine, nakon prvog snijega, pokazao svojim sugrađanima čari »snježnog sklizanja«, kako se skijanje u to vrijeme nazivalo. Na njegov je prijedlog 12. studenoga osnovana i skijaška sekcija pri 1. hrvatskom sklizačkom društvu. Grubo izrađene drvene skije bez žlijeba, nezgrapni vezovi te upotreba samo jednoga dugačkog štapa nisu omogućavali velik užitak prvim skijašima. Većina ih je nakon nekoliko pokušaja odustajala i priklonila se sigurnijem sanjkanju. </p>
<p>Niti tereni nisu bili prikladni. Na Cmroku i Šestinama nizbrdica je bila dugačka tek stotinjak metara. Do vrha Medvednice tad se teško dolazilo. Zbog toga se danas upravo smionim pothvatom može smatrati penjanje petorice članova skijaške sekcije skijama na Sljeme u prosincu 1909. godine. Nakon noći provedene u lugarnici, skijali su na Činovničkoj livadi, a poslijepodne su se preko Kraljičina zdenca spustili u grad. Bio je to vjerojatno prapočetak Skijaškog centra Sljeme, o kojem se danas toliko govori. O kapacitetima, odnosno mogućnostima skijanja na Sljemenu u to vrijeme govori napis u tjedniku Sport iz 1923. godine, u kojem se spominje pedesetak skijaša, »što se svakako imade smatrati rekordnim posjetom Zagrebačkoj gori«. Slalom je na Medvednici prvi put vožen u ožujku 1932. godine, a spust godinu dana kasnije. </p>
<p>Malo Zagrepčana zna da je na Medvednici postojala i prava skijaška skakaonica. Ideja o njezinoj izgradnji pokrenuta je 1927. godine, no pri realizaciji su nastale brojne teškoće. Iako je nedostatak sredstava bio najveći problem, ni sreća nije bila naklonjena skijaškim entuzijastima. Već je izgrađeni toranj i most neposredno uoči svečanog otvorenja u siječnju 1931. porušilo veliko nevrijeme. No, vrijedni skijaški djelatnici nisu odustajali od zamisli. Njihovi su napori bili okrunjeni otvaranjem Zagrebačke skakaonice, kako se službeno nazivala, 13. siječnja 1935. godine. Na natjecanju koje je tom prilikom održano najdulji je skok bio 34 metra, a većina je »letjela« između 23 i 26 metara. </p>
<p>Ipak, najveća je skijaška priredba na Medvednici održana 9. veljače 1986. Bio je to treći »Zlatni medvjed«, koji je organizirao Skijaški klub Medveščak. U strahu da neće biti dovoljno snijega organizatori su na Sljeme dopremili snježni top, no snijega je bilo i previše. Dva dana prije priredbe je sniježilo, a noć prije utrke Medvednicu je zatrpala prava mećava. Na dan natjecanja žičara zbog vjetra nije radila, pa je slabo očišćenom sljemenskom cestom promet jedva tekao. Unatoč visokim zapusima snijega i temperaturi minus 14 Celzijevih stupnjeva, na vrh Zagrebačke gore popelo se tisuće Zagrepčana. Nastupao je i jedan od najvećih skijaša svih vremena Ignemar Stenmark. U prvoj je vožnji bio četvrti, a u drugoj je izletio sa staze. Nije ni čekao kraj natjecanja već se odmah uputio u zračnu luku. </p>
<p>Na toj najvećoj priredbi ikad održanoj na Medvednici sudjelovao je 71 natjecatelj iz šest zemalja. Prva su tri mjesta osvojili Slovenci Rok Petrovič, Robert Žan i Saša Robič. Najbolji je hrvatski natjecatelj bio Marko Baldini, osvojivši 23 mjesto. </p>
<p>Miroslav Šašić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Fifa kroti »nepobjedive lavove« </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kamerunski nogometni savez i Fifa nastavljaju svoju »igru bez granica«, ali kako sada stvari stoje u toj igri Kamerunci pipaju teren, a Fifa ih udara po prstima. Ove su »igre bez granica« počele na SP-u 2002. kad su kamerunski »nepobjedivi lavovi« istrčali na teren u atletskim majicama, bez rukava, a ne u dresovima kakve nose ostali nogometaši. Naravno, Fifini su čelnici, predvođeni predsjednikom Seppom Blatterom, odmah reagirali zabranivši kamerunskim nogometašima da na preostalim susretima na SP-u igraju u majicama bez rukava. </p>
<p>»Lavovi« su se tada pokorili, ali su za prvenstvo Afrike, koje je trenutačno u toku u Tunisu i na kojem brane naslov afričkih prvaka osvojen prije dvije godine, ponovno smislili novi modni odmak od standarda. Naime, njihovi su reprezentativci u prvom krugu kontinentalnog prvenstva paradirali u jednodjelnim dresovima kakve na atletskim mitinzima nose sprinteri, a čelnici Afričke nogometne konfederacije (AFA) nisu imali ništa protiv. </p>
<p>No Fifina reakcija nije izostala. Glasnogovornik Svjetskoga nogometnog saveza obznanio je da nogometaši Kameruna u drugoj fazi kontinentalnog prvenstva ne smiju igrati u jednodjelnim dresovima, a kamerunskom je Savezu iz Fifina sjedišta upućeno pismo kojim se od njega traži da poštuje pravila igre, jer će u protivnom snositi rigorozne posljedice. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>NK Zagreb suspendiran </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Odlukom Hrvatskoga nogometnog saveza od 23. siječnja ove godine Nogometni je klub Zagreb suspendiran za daljnja natjecanja zbog neisplaćenih plaća bivšem igraču Frani Ćaćiću, sadašnjem igraču Hajduka, doznajemo od njegove odvjetnice Gordane Lazović. </p>
<p>Budući da klub Ćaćiću duguje 202.112,81 kunu za zaostale plaće, on je podnio tužbu. Arbitražni je sud HNS-a 14. listopada klubu naložio isplatiti zaostali dug te mu je umjesto roka od 15 dana dao čak tri mjeseca. No, klub ni nakon tri mjeseca nije isplatio novac, čak su, navodi odvjetnica Lazović, Ćaćiću prijetili da će klub poslati u stečaj te da novac neće vidjeti.</p>
<p> Zbog toga je HNS donio odluku o suspenziji koja je stupila na snagu 24 sata nakon donošenja, tj. 24. siječnja. Od odvjetnice smo doznali i da je iz kluba u četvrtak stigla ponuda kako će novac isplatiti u tri rate, najkasnije do travnja, no od suspenzije se ne odustaje, jer je na snazi. Dapače, predsjednik disciplinske komisije Ante Tomaš, prema mišljenju odvjetnice Lazović, učinio je jednu pogrešku, navodeći u pouci o pravnom lijeku mogućnost žalbe na odluku u roku osam dana, što je, prema njezinu mišljenju, apsurd ako je riječ o odluci koja stupa na snagu u roku 24 sata. </p>
<p>Doznajemo da klub Ćaćiću nije uplaćivao doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u iznosu 50.000 kuna, što se ipak ne navodi u ovoj odluci, jer taj dio nisu utužili. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Dvije pobjede Sanje Jovanović</p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – I drugog dana Prvenstva Hrvatske u plivanju u 25-metarskom bazenu nije bilo posebno kvalitetnih rezultata, što je i shvatljivo jer sezona je na samom kraju i plivači već lagano počinju s pripremama za 50-metarske bazene. Spomenimo, ipak, da je Sanja Jovanović ponovno bila vrlo dobra. Premda nije plivala u svojim najjačim disciplinama, Dubrovkinja je ostvarila dvije pobjede, na 100 metara leptir sa solidnih 1:00.57, te na 100 metara mješovito gdje je bila uspješnija od hrvatske rekorderke Smiljane Marinović.</p>
<p>• Rezultati, plivači, 50m leptir: 1. Puninski (MZ) 24.14, 2. Matić (ZPK) 24.31, 3. Mašković (MZ) 24.52; 100m prsno: 1. Pasvandžić (PRB) 1:03.88, 2. Keller (MDZ) 1:05.48, 3. Raunić (AP) 1:06.07; 200m slobodno: 1. Kožulj (MZ) 1:49.45, 2. Barbić (MDZ) 1:52.24, 3. Mladina (PRB) 1:55.49; 200m mješovito: 1. Čač (PRB) 2:04.27, 2. Mrčela (MS) 2:09.15, 3. Straga (PRB) 2:12.74; 200m leđno: 1. Petrović (MDZ) 1:59.96, 2. Mudrinić (MZ) 2:01.57, 3. Cvitković (JS) 2:03.17; 1500m slobodno: 1. Buljan (MDZ) 15:26.26, 2. Bićanić (SS) 16:36.48, 3. Maričić (OO) 16:45.27; 100m slobodno, plivači s invaliditetom: 1. Španja (ZPK) 1:07.80, 2. Major (ZPK) 1:07.85, 3. Lukman (ZPK) 1:23.32; 4x100m slobodno: 1. Mladost 3:21.69, 2. Medveščak 3:22.35, 3. ZPK 3:25.88; plivačice, 50m slobodno: 1. Dadić (JS) 26.82, 2. Trišić (MDZ) 27.01, 3. Mijačika (MDZ) 27.23; 100m leđno: 1. Grivičić (PRB) 1:04.17, 2. Kardašević (MZ) 1:04.40, 3. Ambruš (AP) 1:06.25; 100m mješovito: 1. Jovanović (JD) 1:03.58, 2. Marinović (PS) 1:03.88, 3. Gudiček (MDZ) 1:06.70; 100m leptir: 1. Jovanović (JD) 1:00.57, 2. Benčić (SS) 1:05.02, 3. Strižić (IZ) 1:07.06; 200m prsno: 1. Marinović (PS) 2:30.19, 2. Zoretić (ZPK) 2:34.43, 3. Dragojević (PRB) 2:38.88; 400m slobodno: 1. Galić (GS) 4:24.89, 2. Trišić (MDZ) 4:31.29, 3. Lisac (SS) 4:32.70; 100m slobodno, plivačice s invaliditetom: 1. Sršen (ZPK) 1:10.92, 2. Milojević (ZPK) 1:30.01; 4x100m slobodno: 1. POŠK 3:54.91, 2. Medveščak 3:55.93, 3. Mladost 4:00.63.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Najmanje devet mrtvih u eksploziji u Mosulu </p>
<p>Tri su američka vojnika poginula u napadu na vojni konvoj 40 kilometara jugozapadno od Kirkuka, na putu prema Tikritu</p>
<p>BAGDAD, 31. siječnja</p>
<p> - Najmanje devet ljudi poginulo je u subotu u eksploziji automobila bombe ispred policijske postaje u sjevernoiračkom gradu Mosulu, a 44 ljudi je ranjeno.</p>
<p>Ovaj novi gerilski napad izvršen je samo nekoliko dana prije očekivanog dolaska UN-ovog tima u Irak. Američki vojnici stigli su na mjesto eksplozije posljednjeg u nizu bombaških napada usmjerenih protiv iračke policije i dužnosnika. Auto-bomba je eksplodirala u blizini iračke civilne obrane. </p>
<p> »Među stradalima nema Amerikanaca«, rekao je bojnik Hugh Cate u Mosulu. »Iračke vatrogasne i spasilačke ekipe su na mjestu eksplozije. Američke snage spremne su pružiti pomoć po potrebi«. </p>
<p>Iračka policija i ostale snage sigurnosti postale su sve češće metom napada jer se tretiraju kao američki kolaboracionisti. osim toga, napadači ih smatraju lakšom metom od američkih postrojbi. Više od 300 iračkih policajaca stradalo je u eksplozijama i drugim napadima od završetka rata i pada Saddama Huseina, tvrdi iračko ministarstvo unutarnjih poslova.</p>
<p>U međuvremenu tri su američka vojnika poginula u napadu na vojni konvoj 40 kilometara jugozapadno od Kirkuka, na putu prema Tikritu. Glasnogovornik američke vojske potvrdio je da je njihovo vozilo pogođeno eksplozivnim sredstvom. </p>
<p> Više od 500 američkih vojnika je ubijeno otkad je započeo rat u Iraku u ožujku prošle godine. (Reuters/Dpa/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Katolička crkva u BiH inzistira na ugovoru sa Svetom Stolicom </p>
<p>Parlament BiH prošlog je tjedna napokon usvojio Zakon o vjerskim slobodama i položaju vjerskih zajednica u BiH. Crkva u BiH do sada nije uopće imala status pravne osobe pa tako nije mogla imati čak ni bankovni račun niti legalno plaćati svoje račune </p>
<p>SARAJEVO, 31. siječnja</p>
<p> - Položaj i status katoličke crkve u Bosni i Hercegovini može biti uređen samo temeljem međudržavnog sporazuma vlasti te zemlje i Svete Stolice i na tome će se dosljedno inzistirati, izjavio je u petak kancelar Vrhbosanske nadbiskupije Ivo Tomašević komentirajući činjenicu da je Parlament BiH ranije ovog tjedna usvojio Zakon o vjerskim slobodama i položaju vjerskih zajednica u BiH.</p>
<p>»Taj zakon za nas može biti samo prijelazno rješenje«, kazao je Tomašević pojašnjavajući kako se ovime mogu privremeno otkloniti apsurdni problemi poput onoga da Crkva u BiH do sada nije uopće imala status pravne osobe pa tako, primjerice, nije mogla imati čak ni bankovni račun niti legalno plaćati svoje račune ili primati donacije.</p>
<p>Zakon o vjerskim slobodama i položaju vjerskih zajednica što ga je u srijedu, nakon dugotrajnog usuglašavanja, potvrdio Dom naroda Parlamenta BiH konačno je zamijenio jugoslavenski zakon o vjerskim zajednicama donesen još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Novim je zakonom određeno da se Crkva može registrati, imati bankovni račun itd. I dalje, međutim, nisu riješena krupna pitanja poput mirovinskog i zdravstvenog osiguranja svećenika ili povrata nacionalizirane imovine. Katolička crkva stoga želi da se njen položaj u BiH regulira onako kako se to čini svugdje u svijetu. »Zakonik kanonskoga prava vrijedi za katoličku crkvu u cijelom svijetu. Tako je to u Hrvatskoj i nema razloga da tako ne bude i u BiH«, kaže kancelar Tomašević koji je bio izravno uključen u pripremu teksta ugovora što su ga vlasti BiH trebale potpisati s Vatikanom. </p>
<p>Taj je ugovor pripreman prije prošlogodišnjeg posjeta pape Ivana Pavla II. Banjoj Luci no do njegova usvajanja nije došlo, a velečasni Tomašević podsjeća kako je to dobrim dijelom rezultat otpora unutar same BiH. </p>
<p>Unutarnji otpori</p>
<p>Prijedlog ugovora poslan je Predsjedništvu BiH 10. lipnja 2003. godine, a državni vrh zatražio je da se o tome očituje Međureligijsko vijeće BiH koje je tada okupljalo poglavare katoličke i pravoslavne crkve u zemlji kao i islamske te židovske zajednice. »Poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić smatrao je kako bi se potpisivanjem ugovora sa Svetom Stolicom katolička crkva u BiH našla u privilegiranom položaju«, kaže kancelar Vrhbosanske nedbiskupije ističući kako je takvo stajalište nešto što se teško može prihvatiti. Stajališta reisa Cerića dobrim su dijelom uzrokom zahlađenja odnosa u Međureligijskom vijeću BiH u čijem radu zbog toga već neko vrijeme ne sudjeluje kardinal Vinko Puljić.</p>
<p>Za katoličku je crkvu u BiH također neprihvatljivo nastojanje da se Međureligijsko vijeće pretvori u neku vrstu »nadtijela« koje bi vjerskim zajednicama određivalo što trebaju raditi. »Očekujemo da se unutar Vijeća gradi dijalog i da se to čini uz uzajamnu toleranciju«, kaže Tomašević. »Zamrznuti« status Crkve u Vijeću mogao bi se razriješiti odlukama Biskupske konferencije BiH. Od članova Vijeća sada se očekuje da Biskupskoj konferenciji BiH ponude nastavak suradnje i sudjelovanja u radu, a na toj osnovi moglo bi se odlučiti kakva će ta suradnja biti i tko će ubuduće zastupati katoličku crkvu u tom tijelu. Od vlasti BiH istodobno se očekuje da preuzmu svoj dio odgovornosti kako bi se razriješilo pitanje ugovora s Vatikanom. </p>
<p>Prvobitni tekst ugovora mogao bi biti dorađen i u tome su predstavnici Crkve pripravni sudjelovati, no državne vlasti moraju također pokazati spremnost da se ovo pitanje konačno riješi, ističe Tomašević. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Fischer se ne zalaže za europsku »superdržavu« </p>
<p>LONDON, 31. siječnja</p>
<p> - Njemački ministar vanjskih poslova pokušao je ponovno uvjeriti britanske euroskeptike da se ne zalaže za europsku »superdržavu« nakon proširenja Europske unije s postojećih 15 na budućih 25 članica.</p>
<p>Joschka Fischer izjavio je konzervativnom listu Daily Telegraph da je »puno naučio« iz sukoba oko Iraka koji je izazvao razdor između protivnika napada među kojima je bila Njemačka te pristaša američke akcije kao što je Velika Britanija. »Nije nam bila laka ta pozicija jer nikada nećemo zaboraviti što su Sjedinjene Države i Velika Britanija učinile za Njemačku«, rekao je Fischer imajući na umu uspostavu demokracije u Njemačkoj nakon poraza nacista 1945. godine. »Europska superdržava kakvom je opisuju euroskeptici, osobito u Velikoj Britaniji, nije nikome u interesu«, dodao je Fischer.</p>
<p> Velik dio britanskog konzervativnog tiska je euroskeptičan i zajedno s oporbenom Konzervativnom strankom traži od premijera Tonyja Blaira raspisivanje referenduma o ustavu EU, što je Blair odbio učiniti. </p>
<p>Britanski je premijer naveo tri područja - vanjsku politiku, poreze i obranu - koja neće prepustiti Bruxellesu, no njegovi neistomišljenici smatraju da to neće moći izbjeći. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>SAD protiv razmatranja izraelskog zida na Sudu pravde </p>
<p>WASHINGTON, 31. siječnja</p>
<p> - Sjedinjene Države u petak su podržale Izrael usprotivivši se da Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu razmatra sigurnosni zid za koji Izrael tvrdi da ga gradi kako bi se zaštitio od palestinskih terorista.</p>
<p>ICJ će razmotriti treba li izdati savjetodavno mišljenje o pravnim posljedicama izgradnje izraelske sigurnosne ograde na zahtjev Opće skupštine Ujedinjenih naroda koja se protivi gradnji. SAD je u petak ICJ-ju u Haagu podnio očitovanje u kojem kaže da samo zainteresirane države, a ne i Opća skupština UN-a, mogu odlučiti hoće li Sudu predati na sudovanje svoje sporove.</p>
<p>Rezimirajući američko stajalište glasnogovornik State Departmenta Richard Boucher je u priopćenju rekao kako je zahtjev Opće skupštine izvan granica njezina djelovanja te da o pitanju zida trebaju pregovarati Izrael i Palestinci. Boucher je upozorio kako zahtjev Opće skupštine za savjetodavnim mišljenjem može »omesti napore da se postigne napredak prema dogovornom sporazumu između Izraela i Palestinaca«. Dodao je kako SAD u svojem očitovanju napominje da već postoji »uspostavljeni okvir za bavljenje spornim pitanjima kroz proces pregovora« i pozvao Sud da izbjegne akcije koje će se upletati u postojeći mirovni plan za Srednji istok ili biti nesukladne s njim.</p>
<p>Izrael tvrdi da zid na Zapadnoj obali gradi kako bi se zaštitio od palestinskih militanata, dok Palestinci smatraju da zid unaprijed određuje buduću granicu između Izraela i Paletinske države na štetu Palestinaca.</p>
<p>Vlada predsjednika Busha podržava pravo Izraela na obranu svoje sigurnosti, ali također smatra da bi zid mogao prejudicirati granicu. Izrael i Palestinci već su ICJ-u podnijeli svoja mišljenja. Izrael u svojem tvrdi da Sud nije nadležan, dok Palestinci kažu da je gradnja zida na okupiranom teritoriju nezakonita. ICJ će započeti raspravu o zahtjevu Opće skupštine 23. veljače, a njegovo eventualno savjetodavno mišljenje neće biti obvezujuće. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Vijeće čuvara islama dovelo u pitanje iranske parlamentarne izbore</p>
<p>Iransko ministarstvo vanjskih poslova tvrdi da ne postoje planovi za posjet Teheranu skupine savjetnika iz američkog Kongresa idućega mjeseca </p>
<p>TEHERAN, 31. siječnja</p>
<p> - Iranski ministar unutarnjih poslova Abdolvahed Mousavi-Lari izjavio je u subotu da parlamentarni izbori u zemlji neće biti legitimni nakon što je tvrdolinijaško Vijeće čuvara islama potvrdilo zabranu kandidature tisućama reformista na izborima 20. veljače.</p>
<p>»Nije moguće održati slobodne i konkurentne izbore i te izbore ne smatramo legitimnima«, kazao je ministar unutarnjih poslova. »Vijeće čuvara islama nije revidiralo odbacivanje kandidata i stoga smatramo izbore nelegitimnima i nelegalnim i nećemo ih održati«, rekao je ministar.</p>
<p>»Došli smo do bezizlazne situacije s Vijećem čuvara«, rekao je iranski predsjednik Mohammad Khatami novinarima, a prenijela je službena novinska agencija IRNA. Agencija je javila da će Khatami predsjedati izvanrednom sjednicom vlade kasnije tijekom dana, ali se ne zna koji će biti idući predsjednikov potez, koji je ranije izrazio optimizam glede održavanja slobodnih izbora. </p>
<p>Glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova izjavio je u subotu da ne postoje planovi za posjet Teheranu skupine savjetnika iz američkog Kongresa idućega mjeseca, što su neki američki senatori ocijenili prilikom za unapređenje odnosa dviju zemalja. »Takvo putovanje nije na našem rasporedu«, rekao je Hamiz Reza Asefi iranskoj novinskoj agenciji IRNA ne navevši razloge odgode. </p>
<p>Američki senator Arlen Spencer izjavio je u petak u Washingtonu da će skupina savjetnika iz Kongresa posjetiti Teheran idućega mjeseca kako bi pokušali obnoviti službene odnose prekinute nakon iranske revolucije 1979. godine. </p>
<p>Iran je ovoga mjeseca odbio zahtjev za posjetom američkog humanitarnog izaslanstva, koje je trebala voditi senatorica Elizabeth Dole, u povodu razarajućeg potresa u jugoistočnom Iranu. (Reuters/Dpa/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="37">
<p>Ne želim vjerovati da je uzbuna nastala samo zato što Crkva nudi svoj program, Teenstar, i kojemu je program Memoaids – konkurencija </p>
<p>Hrvatska biskupska konferencija protivi se programu edukacije u borbi protiv AIDS-a. Najvažnije jest to što se biskupi – navodno u ime života i povodom Dana života – protive širenju znanja kojim se doslovce spašava život, a uz argument da se taj program »izričito protivi načelima kršćanskoga morala«. Koja su to načela i zar im se, ako su zaista kršćanska, može protiviti nešto tako humano što zagovara zdravlje i život, u prvom redu mladih?</p>
<p>Biskupi tvrde da se program Memoaids temelji na prezervativima, a to čine i dan nakon što je voditeljica Službe za reproduktivno zdravlje u Klinici za dječje bolesti, mr. Vlasta Hiršl-Hečer objasnila da je prvo pravilo što se tim programom prenosi učenicima – što kasnije stupiti u prvi spolni odnos, drugo je da se spolni život treba odvijati u trajnim i stabilnim vezama. Tek kao treća »linija obrane« spominje se prezervativ.</p>
<p> Biskupi su, očito, prečuli prve dvije stvari i »zakvačili« se samo za onu treću. Uz to, ne žele čuti ni to da program nije obavezan i da nitko ne prisiljava učenike da ga slušaju. </p>
<p>Ima još nešto. Kao »krunski argument« predsjednik Vijeća HBK za obitelj, krčki biskup Valter Župan, ustvrdio je i na konferenciji za novinare i u »Meridijanu 16« na HTV-u kako taj program nije »stručan ni sa znanstvenog ni s empirijskog stajališta«, jer da se u 11,2 posto slučajeva redovitog korištenja kondoma prenosi zaraza, odnosno dolazi do začeća (različito u različitim medijima), te da je nekoliko godina dovoljno da više od 50 posto žena dobije AIDS.(!).</p>
<p> Ako pretpostavimo da je novinar sve dobro prenio i da sam i sama dobro čula, to bi značilo da su svi koji se koriste kondomom – zaraženi. I kako to da još nemamo 50 pa i više posto žena zaraženih AIDS-om, s obzirom na to da se i ne koriste svi kondomom. Postoci su, očito, biskupima nešto slabija strana. </p>
<p>No, pretpostavimo da je ta tvrdnja i točna, odnosno da kondomi zaista zakazuju (pri začeću ili zarazi, svejedno) u 11,2 posto slučajeva. Ne znači li to da oni u 88,8 posto slučajeva štite? Nije li, dakle, postotak što ga navode biskupi (onih 88,8 posto i ne spominju) argument »za«, a ne argument »protiv«?</p>
<p>Zaista, biskupi bi još jedanput morali dobro preispitati sami sebe protiv čega se i u ime čega bore. I onda pronaći prave argumente, a ne poluistine i floskule. One već i kod vjernika teško prolaze pa se na kraju i oni pitaju nije li sva ta uzbuna nastala samo zato što Crkva nudi svoj program, Teenstar, i kojemu je program Memoaids konkurencija. Želim ipak vjerovati da motiv nije toliko prizeman. Prevelike su vrijednosti u pitanju.</p>
<p>MARIJA HORVAT Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Budući da nema nikakvih drugih argumenata da me ušutka Kuba me najavom tužbe pokušava preplašiti</p>
<p>Dalimir Kuba je na konferenciji za novinare, 29. siječnja 2004., zaprijetio tužbom protiv moje malenkosti (Vinka Filipovića) predsjednika Sindikata Preporod zato što sam izjavio da postoje indicije o poteškoćama poslovanja Sindikata hrvatskih učitelja.</p>
<p> Kako je najava tužbe dobila prostora u većini medija, dužan sam zbog pojašnjenja reći sljedeće. Istina je da sam izjavio da postoje indicije (lat. indicium, znak koji na nešto upućuje, mogućnost za pretpostavke, simptom, polazna točka za neku sumnju, op. V. F., ako Kuba nije čitao Klaićev rječnik), a da su te indicije utemeljene (ne)svjesno je potvrdio i sam Kuba.</p>
<p> Naime, zbog lošeg poslovanja sindikalnog hotela Vila Ružica, što je u nekoliko navrata i sam svojim izjavama potvrdio, Kuba sve čini da smijeni direktora tog hotela. Budući da Kuba nije zadovoljan poslovanjem hotela, a kako je hotel u sindikalnom vlasništvu, onda je logično da i Sindikat hrvatskih učitelja ima poslovnih poteškoća. Moje sumnje u trošenje novaca doprinosa solidarnosti potencirane su financijskom aferom tog sindikata iz 1994. godine i najnovijim problemima sa sindikalnim hotelom. Ako je grijeh sumnjati, onda griješim.</p>
<p> Budući nema nikakvih drugih argumenata da me ušutka, Kuba najavom tužbe pokušava me preplašiti, ali u tome neće uspjeti pa ću i ubuduće ukazivati na sve propuste koje čini na štetu zaposlenih u osnovnim školama. Kuba je kao predsjednik, trenutačno, najvećeg osnovnoškolskog sindikata glavni krivac što su prosječne plaće u osnovnim školama najniže od svih korisnika proračuna. Kubinom zaslugom učitelji imaju dvadeset posto nižu cijenu prekovremenog sata od profesora u srednjim školama. Kubinim pristankom čitav niz osnovnih škola izgubilo je status škole koja radi u otežanim uvjetima, a zbog toga su zaposlenici izgubili dvadeset posto plaće.</p>
<p>Međutim, Kubu od svega najviše boli spoznaja da je u posljednjih tjedana dana Sindikatu Preporod pristupilo više od dvadeset podružnica diljem Hrvatske. Kuba silnu energiju troši kako bi uništio Sindikat Preporod, a što se on više u tome trudi, Sindikat Preporod sve više jača. To je glavni razlog Kubine nervoze i tužbenih prijetnji. Uostalom, ako me Kuba i tuži, to će platiti sredstvima članova sindikata, od čega će u konačnici zaraditi samo odvjetnici.</p>
<p>VINKO FILIPOVIĆ predsjednik Hrvatskog školskog sindikata Preporod Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Zašto mi je ukinuta invalidnost</p>
<p>Javljam se u vezi s problemom za koji sam saznao u četvrtak. Stopostotni sam HRVI I. grupe. Prije mjesec dana bio sam na komisiji u vezi s prevođenjem, a u četvrtak sam saznao da mi je invalidnost skinuta na 80 posto IV. grupe.</p>
<p>Invalid sam u kolicima i ne mogu živjeti bez svojih njegovatelja jer živim sam. U glavi imam šest gelera od ručne granate, imam multiplu sklerozu i oduzeta mi je lijeva strana tijela i govorna funkcija. U skrbi su mi rekli da mi je ranjavanje smanjeno s 20 posto na manje.</p>
<p> Voljan sam izići pred međunarodnu komisiju ako ostane ovako. Pa neka oni ustanove jesam li stopostotni invalid i mogu li živjeti bez njegovatelja.</p>
<p>Nije mi jasno da sam šest godina bio stopostotni invalid, ostvario sva prava po zakonu, imam trajno rješenje Upravnog suda, a sada mi se invalidnost ukida. </p>
<p>IVAN PEČENJAK </p>
<p>Slavonski Brod</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Madi nam ginu na cestama pa predlažem dodatne ispite za vozače početnike</p>
<p>Hvatska danas ima cestovnih motornih vozila koliko i cijela bivša Jugoslavija krajem 80-ih. Auto se pretvorio u svoju suprotnost. Sve ono što ga karakterizira: sloboda, brzina, danas se pretvara se u moru, u stresno kidanje živaca. No, nije mi namjera da ovdje pišem o tome kako riješiti i učiniti snošljivijim cestovni promet u gradu Zagrebu.</p>
<p> Ono čime sam godinama opterećen, to je činjenica da u Hrvatskoj mnogo ljudi, naročito mladih, stradava i gubi život u cestovnom prometu. Em nas je malo, em smo sve stariji, a mladi nam ginu – tu pored nas uz tek, prigodne lamentacije i očito nedovoljno učinkovite mjere koje poduzimamo.</p>
<p>Danas je svaki promet, a pogotovo cestovni, složen i odgovoran sustav u kojemu neprekidno sudjeluje gotovo neograničen broj individua različitog moralnog i etičkog profila, različite životne dobi, zdravstvenog i fizičkog stanja, u različitim vremenskim i klimatskim uvjetima i s različitim intenzitetima prometa. Svaki sudionik u prometu toga uvijek mora biti svjestan i spreman da se svemu tome prilagodi.</p>
<p>Je li za takvo nešto dovoljno nekoliko sati vožnje, učenje znakova i propisa? Po mojem mišljenju očito nije i zato predlažem polaganje dodatnog ispita za sve mlade vozače i za sve ozbiljnije prekršitelje u cestovnom prometu.</p>
<p>Taj dodatni ispit pred posebnom ispitnom skupinom ili povjerenstvom utvrđivao bi znanje ispitanika iz pet temeljnih kategorija: cesta, auto, promet, sudionici u prometu i društvo. Vozač koji bi s uspjehom položio spomenuti ispit, drugačije bi sjedao za volanom i pritiskao papučicu gasa.</p>
<p> Takav bi se vozač, pa i kada je mlad, drugačije ponašao u prometu, a o znanju i ponašanju vozača u prometu uglavnom ovisi kako će on teći i koliko će i kakovih nesreća biti.</p>
<p> Takav ispit pripada području prevencije, koja je uvijek jeftinija od »vidanja« rana u prometu. </p>
<p>ANTE LEŠIĆ-ŠANTULOVIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="41">
<p>Više težih razbojstava na zagrebačkom području </p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – Policijska uprava zagrebačka je tijekom petka zabilježila 63 kaznena djela, među kojima je šest razbojstava, od kojih su neka bila teža i s većim iznosima opljačkanog novca, rečeno je na konferenciji za novinare PU zagrebačke. </p>
<p> Policija je istaknula kako se u petak oko 9.40 sati u Koranskoj ulici, na parkiralištu, dogodilo teško razbojstvo kad su dvojica nepoznatih muškaraca, uz prijetnju pištoljem, iz parkiranog kombija ukrali veću količinu cigareta, telefonskih kartica i raznih bonova za mobitel, oštetivši poduzeće »Fibis« za oko 180.000 kuna. </p>
<p>Pritom su vozača kombija N. B. vezali ljepljivom trakom. Istog dana oko 19 sati je na području Peščenice, u Laurenčićevoj 8, opljačkana poslovnica Hrvatskih pošta. </p>
<p>Pljačku su izvela trojica nepoznatih muškaraca koji su, ušavši u poslovnicu i prijeteći vatrenim oružjem, zaposlenicima naredili da legnu na pod. Potom je jedan od razbojnika iz blagajne pokupio novac (oko 100.000 kuna) nakon čega su pljačkaši pobjegli.</p>
<p>Oko 13.40 sati opljačkana je i kladionica »Germania sport« u Odranskoj ulici. U vrijeme razbojstva zaposlenica M. V. bila je sama u kladionici, a tada je ušao nepoznati muškarac i uz prijetnju vatrenim oružjem, od zaposlenice oteo oko 8000 kuna. Nakon toga je pobjegao.</p>
<p> U petak oko podneva na području Maksimira na Maksimirskoj cesti i u Štedno-kreditnoj zadruzi »Gradec« dogodilo se također razbojstvo. </p>
<p>U poslovnicu je oko 12.20 sati ušao maskirani muškarac i, prijeteći ručnom bombom, od djelatnice zadruge zatražio da mu preda novac što je ona i učinila. Razbojnik je odnio oko 25.000 kuna. </p>
<p> Osim o ovim razbojstvima zagrebačka policija je izvijestila kako su istoga dana oko 22.30 sati u Novom Zagrebu nepoznate osobe oštetile dva tramvaja. Naime, na dvije sedmice razbijena su stakla, najvjerojatnije kamenjem. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Smrtno stradao u sudaru s kamionom</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 31. siječnja</p>
<p> – Jedna je osoba smrtno stradala u teškoj prometnoj nesreći koja se u subotu ujutro oko 8.30 sati dogodila na sjevernoj prilaznoj cesti na ulazu u Slavonski Brod, u blizini naplatnih kućica kod Slobodnice. Do nesreće je došlo kad je »ford mondeo« bosanskohercegovačkih registarskih oznaka, koji se nakon silaska s autoceste kretao prema Slavonskom Brodu, iz zasad neutvrđenih razloga prešao na suprotnu stranu. U tom trenutku iz suprotnog smjera nailazio je »Konzumov« kamion zagrebačkih registarskih oznaka. U izravnom sudaru smrtno je stradao vozač »forda«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Vozač poginuo, a suvozačica zadobila teške tjelesne ozljede</p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – U Sesvetama se u subotu ujutro oko 3.25 sati dogodila teška prometna nesreća u kojoj je poginuo 34-godišnji Tomica Jakišić upravljajući automobilom iako mu je izrečena mjera oduzimanja vozačke dozvole, a vozio je automobil kojem je istekla registracija, izvijestila je PU zagrebačka. </p>
<p> Na križanju Ulice Ljudevita Posavskog i Sopničke ulice »renault 21« zagrebačkih registarskih oznaka, kojim je upravljao Jakišić, nije poštivao prednost prolaza te je oduzeo prednost »mercedesu« registarskih oznaka BiH, kojim je upravljao T. I. (30). </p>
<p>U sudaru je Jakišić poginuo, a njegova suputnica, čiji identitet policiji još nije poznat, u teškom je stanju prebačena u KBC Dubrava. Vozač i suvozač M. S. iz »mercedesa« zadobili su lakše tjelesne ozljede. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Još se ne zna zašto je Sinjanin nožem ubio suprugu</p>
<p>SINJ, 31. siječnja</p>
<p> – Što je nagnalo Predraga Bogdana (34) iz Sinja da u petak u 16,55 sati ubodom nožem liši života svoju suprugu Anitu Bogdan (32), policija ni u subotu nije otkrila niti je razriješila okolnosti toga ubojstva. Od zadobivenih ozljeda Anita Bogdan preminula je u stanu, dok je Predrag hospitaliziran u splitskoj bolnici na Odjelu jedinice intenzivne njege te je izvan životne opasnosti, kazala je u subotu za Vjesnik Tina Disopra, glasnogovornica PU Splitsko-dalmatinske županije dodavši da je kriminalistička obrada u tijeku.</p>
<p>»Na mjesto zločina izašli su djelatnici PU Splitsko-dalmatinske županije i dežurni istražni sudac Županijskog suda Split Josip Čulić koji je potvrdio da je tijelo Anite Bogdan nađeno u stanu na četvrtom katu u Ulici Bazana 2. Osumnjičeni Bogdan zasad je izvan životne opasnosti, iako je sam sebi nakon ubojstva, vjerojatno nožem, nanio više uboda po tijelu« kazala je Disopra. U KB Firule doznali smo da je operacija teško ozlijeđenog Bogdana, s ranama na prsima i po rukama, obavljena u petak kasno navečer.</p>
<p>O svim okolnostima ubojstva više će se vjerojatno doznati tek na temelju Predragova iskaza, za što će biti sposoban tek kad se oporavi. Sinjani i Cetinjani zatečeni su ovim teškim zločinom, a obiteljska tragedija posebice je šokirala susjede obitelji Bogdan u stambenoj zgradi i četvrti Bazane. Neslužbeno se saznaje da je Predrag Bogdan vojni umirovljenik Domovinskog rata, dok je supruga privremeno radila u inozemstvu.</p>
<p>N. Musulin</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Poginuo u požaru</p>
<p>BATINA, 31. siječnja</p>
<p> – U požaru koji je izbio u subotu u ranim jutarnjim satima u obiteljskoj kući u Crkvenoj ulici u Batini, smrtno je stradao Pavle Magyar (85) koji je tamo sam živio. </p>
<p>Kako doznajemo od njegovih prvih susjeda, požar je oko pet sati ujutro otkrio njegov sin koji stanuje sa svojom obitelji u istom dvorištu, ali u kući udaljenoj tridesetak metara od njegove. S obzirom da je Pavle živio sam, sin je imao običaj buditi se tijekom noći te provjeravati je li sve u redu. </p>
<p>Tako je bilo i u subotu oko pet sati ujutro. Sin je pošao obići oca te je vidio da iz njegove kuće izlazi dim. Potrčao mu je pomoći, no kad je otvorio vrata kuće vatra se zbog ulaska kisika naglo počela širiti pa nije uspio ući i spasiti oca. </p>
<p>Ubrzo su na mjesto događaja pristigli djelatnici DVD-a Batina i Javne vatrogasne postrojbe grada Belog Manastira, koji su ugasili požar. </p>
<p>Tijelo stradalog Pavla Magyara prevezeno je na Odjel patologije Kliničke bolnice Osijek kako bi se obdukcijom utvrdio stvaran uzrok smrti. No, pretpostavlja se da se nesretni starac u snu ugušio dimom koji se proširio kućom nakon čega je i izgorio kada se vatra proširila. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="46">
<p>Potrošači će odlučiti koliko će TDZ uzeti tržišta TDR-u</p>
<p>Ministarstvo poljoprivrede upisalo je dvije nove marke cigareta TDZ-a; Silver Class i Kingston Premium u Upisnik o markama, čime su ostvareni preduvjeti za dugo očekivani početak proizvodnje cigareta u Zadru</p>
<p>Duhanska industrija važan je gospodarski čimbenik u svakoj državi jer je prodaja cigareta jedna od važnijih stavki u državnom proračunu. Tvornica duhana Rovinj (TDR) hrvatski državni proračun godišnje puni s više od šest posto te je ulazak multinacionalne kompanije British American Tobacco (BAT) u Tvornicu duhana Zadar (TDZ) već izazvao velike potrese ne samo u domaćoj duhanskoj industriji veći i na našem duhanskom tržištu.</p>
<p> U zadarskoj tvornici, koja je u većinskom vlasništvu BAT-a, nakon pet godina čekanja nedavno je konačno pokrenuta prerada duhana, te su se prve cigarete TDZ-a: Silver Class u tri verzije – 12, 8 i 4, odnosno standardnoj, light i superlight izvedbi pojavile na hrvatskom tržištu. TDZ također uvozi internacionalne brandove – Lucky Strike, Kent i Dunhill. Riječ je o skupim uvoznim cigaretama koje cijenom, ali ni prisutnošću na domaćem tržištu, nisu mogle parirati TDR-ovim cigaretama. </p>
<p> Naime, već na prvi pogled vidljivo je da na domaćem tržištu gotovo da i nema cigareta po tzv. srednjima cijenama. U drugim europskim zemljama, pak, postoji više različitih duhanskih proizvođača, dok je na domaćem duhanskom tržištu taj tržišni udjel sve do nedavno iznosio 97 posto u korist TDR-a.</p>
<p> Ministarstvo poljoprivrede upisalo je dvije nove marke cigareta TDZ-a; Silver Class i Kingston Premium u Upisnik o markama, čime su ostvareni preduvjeti za dugo očekivani početak proizvodnje cigareta u Zadru. Kingston je nekada bio najpopularnija marka cigareta TDZ-a.</p>
<p>Dobivanje spomenute dozvole za registraciju maraka znači da TDZ sada u potpunosti posluje u skladu sa Zakonom o duhanu i Pravilnikom o obradi duhana, proizvodnji i markama duhanskih proizvoda. Nove cigarete sadrže više od 60 posto duhana uzgojenog u Hrvatskoj, koji je u nekoliko navrata kupljen od »Duhana« u Slatini, čime je toj tvrtki osigurana financijska i tehnička podrška.</p>
<p>BAT je kupio TDZ u stečaju 1999. godine i dosad je u modernizaciju zadarske tvornice, koja je gotovo potpuno uništena u Domovinskom ratu, uložio 53 milijuna eura. BAT na globalnom duhanskom tržištu ima udjel od 15 posto, a nazočan je na tržištima 180 zemalja svijeta, u kojima ima vodeću tržišnu poziciju u više od 50 zemalja, odnosno više od 28 posto svjetskog tržišta. BAT ima svoje tvornice u više od 90 zemalja, s više od 300 različitih robnih marki te zapošljava više od 90.000 ljudi. </p>
<p>Na primjedbe da je BAT monopolist na drugim tržištima, iz BAT-a odgovaraju kako se na globalnom tržištu natječu s još tri međunarodne duhanske kompanije te s brojnim domaćim dobavljačima duhana. Primjerice, u Brazilu.</p>
<p> No, situacija U Hrvatskoj sasvim je drugačija. Postoje samo dva proizvođača duhana, a jedan od njih proizvodi više od 70 posto ukupne proizvodnje duhana. Jedinu alternativu pružalo je crno tržište cigareta, odnosno prodaja šteka cigareta »ispod pulta«. </p>
<p>Ministarstvo je godinama zadarskoj tvornici odbijalo izdati registraciju za proizvođače duhanskih proizvoda zato što nije ispunjavala uvjete Pravilnika o duhanu. U tvornici su nedostajale dvije linije za obradu duhana – korijena i lista. </p>
<p>Nakon što su Britanci smijenili Anne Johnson, koja je tvrdila da spomenute linije nisu nužne nego da su samo dodaci osnovnoj liniji za proizvodnju cigareta te da Ministarstvo u sprezi s TDR-om uvodi nova ograničenja samo da bi se spriječio početak proizvodnje u zadarskoj tvornici, na njeno mjesto došao je Amerikanac Michael Harford koji je u Zagreb došao iz Moskve. Harforda je nedavno, nakon obavljenog posla na čelnom mjestu BAT-a u Hrvatskoj, zamijenio Francuz Philippe Charles.</p>
<p>Ambicije BAT-a na hrvatskom tržištu su da osvoje pet posto tržišta nakon početka proizvodnje u Zadru. No, kapaciteti Tvornice duhana mnogo su veći, jer je TDZ sposoban podmiriti čak 45 posto hrvatskog tržišta duhana.</p>
<p> No, u BAT-u su svjesni da će o uspješnosti TDZ-a na domaćem tržištu odlučivati isključivo potrošači. S druge strane, TDR nakon što nije uspio iskoračiti u prehrambenu industriju, odnosno strateški se povezati s »Lurom«, ispao je i iz utrke za privatizaciju trećeg programa HRT-a. TDR se potom okrenuo restrukturiranju tvrtke i strateškom repozicioniranju društva. </p>
<p>Dioničari TDR-a, koji su na vrijeme kupili visoko profitabilne dionice, u međuvremenu su postali milijunaši, te su na glavnoj skupštini dioničara održanoj koncem prošle godine prihvatili odluku o osnivanju društva kćeri TDR d.o.o. u koje se izdvaja cjelokupna djelatnost vezana za proizvodnju duhana, uključujući imovinu i djelatnike u toj proizvodnji. </p>
<p>Na skupštini je donesena i odluka koja se odnosi na promjenu imena u Adris Gripu d.d., čija će osnovna djelatnost biti upravljanje i ulaganje, odnosno bit će to krovna tvrtka koja će zasad upravljati s dva društva – ranije osnovanim Adria Resorts, koji se bavi turizmom, i TDR-om. </p>
<p> Špekulira se da je izdvajanje duhanske proizvodnje u zasebno društvo priprema za prodaju TDR-ovog duhanskog dijela BAT-u ili Philipe Morrisu. Naime, spomenute tvrtke već su u Srbiji kupile tvornice duhana u Nišu i Vranju. Međutim, iako se nagađalo da je sklopljen svojevrstan predugovor o prodaji TDR-a, službena potvrda o namjeravanoj prodaji nije uslijedila. </p>
<p>Također se špekuliralo da je rok za prodaju TDR-a u veljači ili ožujku ove godine, no kakav će biti model prodaje i hoće li biti javne ponude, zasad nije poznato. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Neslaganja o energetskoj budućnosti Hrvatske</p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – Kakvu strategiju energetskog razvitka treba Hrvatska i kakvu ulogu u tome trebaju imati obnovljivi izvori energije? Koliko su oko toga sukobljena mišljenja u javnosti pa i među stručnjacima pokazao je u subotu okrugli stol »Budućnost hrvatske energetike« koji je u sklopu Foruma o održivom razvoju organizirala njemačka zaklada Heinrich Böll Stiftung. </p>
<p>Svi sudionici složili su se jedino da će Hrvatskoj trebati sve više energije jer njena potrošnja, za razliku od proizvodnje, raste, pa će rasti i njen uvoz. Tako je direktor razvoja HEP-a Nikola Bruketa kazao da potrošnja struje raste oko pet posto godišnje. </p>
<p>Zato im je već lani nedostajalo 340 GWh, 2005. će nedostajati 1340 GWh a 2010. čak 4260 GWh što je ravno gotovo godišnjoj proizvodnji NE Krško. Taj problem dodatno potencira zastarjelost HEP-ovih elektrana te činjenica da su Ina i HEP godinama , zbog nerealnih cijena, premalo ulagali u svoje objekte. </p>
<p>Ponovno se pokazalo i neslaganje oko izbora pojedinih tzv. konvencionalnih izvora energije te njihove važnosti u odnosu na obnovljive izvore. Koordinator rasprave mr. Vladimir Potočnik istaknuo je da se u Hrvatskoj koristi samo 15 posto potencijala obnovljivih izvora te da je taj potencijal dva puta veći od proizvodnje nafte i plina u 2001. Ali savjetnik predsjednika Uprave Ine dr. Stevo Kolundžić smatra da to nije točno a akademik Mirko Zelić je upozorio da se obnovljivi izvori ni slučajno po važnosti ne mogu uspoređivati s naftom i plinom.</p>
<p>Slična je situacija i kod elektrana. Prof.dr. Željko Bogdan sa zagrebačkog Strojarskog fakulteta kazao je da se Hrvatska nepotrebno odrekla nuklearki i termoelektrana na ugljen jer termoelektrane na mazut ne gradi više nitko a plina nemamo dovoljno. Zato bi, predložio je, trebalo odrediti uvjete zaštite okoliša koje te elektrane moraju zadovoljiti a ne ih zabraniti. </p>
<p>Većina sudionika okruglog stola složila se da veće korištenje obnovljivih izvora, unatoč njihove ekološke koristi, onemogućava njihova viša cijena u odnosu na klasične izvore energije zbog čega je nužno uvođenje državnih potpora takvim projektima. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Tri nove knjige za bolje turističko sutra</p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – Iako mu, u ovoj državi svemoćni, političari ne žele priznati status, turizam je neizostavno važna stavka hrvatskog života i »obični« ljudi vjeruju da se posredstvom ove grane zemlja može izvući iz krize. To se na kraju krajeva iz godine u godinu i dokazuje sve većim brojem kvalitetnih malih hotela, apartmana, privatnih pansiona, uređenih kampova... </p>
<p>Plaće u turizmu su male, ispod državnog prosjeka, ali će se, vjerujemo, jednog dana ispraviti i ta nepravda. U svakom slučaju, domaći stručnjaci brinu se da Hrvatska drži trendovski korak. </p>
<p>Tri domaća autora upravo su predstavila tri knjige što se bave aktualnom problematikom.</p>
<p>Jerko Sladoljev, dugogodišnji tajnik Kamping udruženja Hrvatske i čovjek koji ima presudnu riječ kada je o kampovima riječ, izdao je knjigu »Osnove za tržišno i prodajno komuniciranje u kampu«. Djelo, među ostalim, nudi prodajno-propagandne savjete, korisne adrese kamping klubova i agencija, kriterije po kojima se određuje i ocjenjuje kvaliteta proizvoda i sl. i po nama je neizostavna »lektira« svima koji se bave ili će se tek početi baviti kamping ponudom. </p>
<p> Knjiga Dragana Magaša »Management turističke organizacije i destinacije«, prema autoru, nastaje u uvjetima neminovnog upravljanja turističkom destinacijom. Sastoji se od šest cjelina - turizam i globalni procesi, turistička organizacija, turistički management, planiranje turizma destinacije, organiziranje turizma destinacije i strateško upravljanje ponudom. </p>
<p>»E-Marketing« Drage Ružića sadrži iscrpna poglavlja o internetu, elektroničkom marketingu, tehnikama e-marketinga, prednostima, poteškoćama i plaćanju u elektroničkoj trgovini, sklapanju ugovora i rezervacijskim sustavima putem interneta i slično. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="49">
<p>Sanader otvorio put talijanskoj ratifikaciji </p>
<p>Sanaderovi potezi političke dobre volje bili su dovoljni da talijanski premijer Silvio Berlusconi najavi da će Italija uskoro ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i obeća kako će nazvati britanskog premijera Blaira da požuri vlastiti Parlament, no pravi posao hrvatskog premijera tek očekuje </p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – Hrvatski premijer Ivo Sanader na sastanku Kvadrilaterale u Sloveniji pokazao je političku volju za rješavanjem dvaju velikih problema koja je dobio u nasljeđe, a koji su velika prepreka u približavanju Europskoj uniji. </p>
<p>Prvo, prihvatio je nove pregovore s Italijom i Slovenijom o jurisdikciji na Jadranu, a s talijanskim se premijerom Silvijom Berlusconijem dogovorio o novom početku u rješavanu pitanja talijanske imovine u Hrvatskoj. Ti potezi političke dobre volje bili su dovoljni da talijanski premijer Silvio Berlusconi najavi kako će Italija uskoro ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i obeća da će nazvati britanskog premijera Blaira da požuri vlastiti Parlament.</p>
<p>No, pravi posao hrvatskog premijera tek očekuje. Sanader se prije stupanja na snagu saborske odluke mora dogovoriti s Italijom, Slovenijom i Europskom unijom o svim modalitetima gospodarenja Jadranom, a s Italijom najvjerojatnije pristati na simboličnu gestu vraćanja napuštenih objekata Talijanima koji su nakon Drugog svjetskog rata napustili svoju domovinu Hrvatsku i ostali bez imovine.</p>
<p>Tu je mogućnost kao prijedlog spomenuo i talijanski premijer Berlusconi nakon razgovora sa Sanaderom. Takva simbolična gesta otvorila bi put radu mješovitih komisija za rješavanje tih pitanja bez opterećenja. Berlusconi je izjavio da se ta komisija u posljednje dvije godine »nasukala«. Zapravo, bez ključne političke volje, posebice službenog Zagreba, mješovita komisija nije učinila ništa.</p>
<p>Bez obzira na uspješne advokatske misije talijanskog premijera, Sanader je na Brdu kod Kranja jasnim pokazivanjem dobre volje učinio važnu stvar – jednim je dijelom umanjio političku štetu, izazvanu jednostranim proglašenjem ekološko-ribolovne zone na Jadranu, prema Italiji i Sloveniji, ali i u odnosu s Europskom komisijom.</p>
<p>Kad je riječ o pregovorima o Jadranu, trojica će premijera na prvi sastanak poslati svoje državne tajnike kako bi se tri zemlje prvi put nakon hrvatske jednostrane odluke dogovorile o režimu na Jadranu koji će, kako je rekao Berlusconi, zaštititi nacionalne interese svih triju zemalja, a istodobno očuvati ekološku kvalitetu Jadrana. Sanader je potvrdio da se odluka Sabora o primjeni ekološko-ribolovne zone neće dogoditi, jer se zakoni moraju provesti, no da je Hrvatska spremna razgovarati sa zainteresiranim stranama.</p>
<p>Novi krug pregovora, ovoga puta na multilateralnoj osnovi, rekli su Vjesniku diplomatski izvori, olakšat će i pregovore sa Slovenijom o otvorenim pitanjima, a Hrvatska neće imati nepovoljnu pregovaračku poziciju zbog postupka oko kojeg je negodovala Europska komisija, a koji je na Jadranu sprijateljio Italiju i Sloveniju.</p>
<p>Nakon takva raspleta događaja, ratifikacija hrvatskog sporazuma o stabilizaciji u roku od samo nekoliko sati postala je izvjesnom ili, kako je rekao Berlusconi, – kalendarsko pitanje. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Del Ponte: »Nadam se da ću u potpunosti surađivati s premijerom Sanaderom«</p>
<p>Na kraju ćemo upravo mi najviše poduprijeti Hrvatsku pri njezinom ulasku u EU tako što ćemo Bruxellesu javiti da Hrvatska u potpunosti surađuje s ICTY-em. Hrvatska će se iznenaditi jer novih optužnica ima vrlo, vrlo malo. Del Ponte je ponovila poziv generalu Anti Gotovini da se dobrovoljno preda i izrazila spremnost da mu se osigura obrana sa slobode. Hrvatska nema izbora. Ako je u Hrvatskoj mora ga uhititi..., rekla je Del Ponte</p>
<p>ZAGREB,31. siječnja</p>
<p> – Glavna haška tužiteljica Carla del Ponte izjavila je u intervjuu Hrvatskoj televiziji kako se nada da će nova hrvatska Vlada u potpunosti surađivati s Haškim sudom (ICTY), te da će o tome moći pozitivno izvijestiti EU, ujedno najavivši »vrlo malo« novih optužnica za Hrvatsku i prepuštanje prvih haških slučajeva hrvatskom pravosuđu na proljeće.</p>
<p>Del Ponte je isto tako ponovila poziv umirovljenom hrvatskom generalu Anti Gotovini da se dobrovoljno preda i izrazila spremnost da mu se osigura obrana sa slobode.</p>
<p>»Nadam se da ću u potpunosti surađivati s premijerom Ivom Sanaderom. Bilo mi je veoma drago kad mi se javio i uvjerio me da ćemo dobro surađivati. Nadam se i uopće ne sumnjam da će biti bilo kakvih problema s hrvatskom Vladom«, rekla je Del Ponte u intervjuu sa Silvijom Luks koji je HRT emitirao u subotu navečer.</p>
<p>»Na kraju ćemo upravo mi najviše poduprijeti Hrvatsku pri njezinom ulasku u Europsku uniju tako što ćemo Bruxellesu javiti da Hrvatska u potpunosti surađuje s ICTY-em. Nadam se, štoviše, uvjerena sam u to«, istaknula je Del Ponte.</p>
<p>Najavila je da će na proljeće doći u službeni posjet Hrvatskoj, a na pitanje o broju novih optužnica koje su u Hrvatskoj mogu očekivati odgovorila je da ih ima »vrlo, vrlo malo«.</p>
<p>»Hrvatska će se iznenaditi jer novih optužnica ima vrlo, vrlo malo. Moramo odraditi još vrlo malo posla. Ne znam kada će to biti jer to ne ovisi o meni nego o sucima kada im pošaljemo optužnice na potvrdu. No kažem vam da će optužnica biti vrlo, vrlo malo«, rekla je glavna tužiteljica.</p>
<p>Istodobno je najavila prepuštanje prvih haških slučajeva hrvatskom pravosuđu nakon svog posjeta Zagrebu u proljeće.</p>
<p>»Mislim da će Hrvatska biti prva zemlja koja će moći primjereno suditi za ratne zločine. Spremni smo prepustiti slučajeve čim mi budemo spremni«, rekla je Del Ponte dodajući da postoje problemi zaštite svjedoka i prihvatljivosti dokaza pred sudovima u RH.</p>
<p>Naglasila je da se »tužiteljstvo protivi nekažnjavanju«.</p>
<p>Glede najspornijeg pitanja suradnje Hrvatske i ICTY-a, slučaja generala Ante Gotovine koji je u bijegu od podizanja optužnice 2001., tužiteljica je ponovila poziv da se preda.</p>
<p>»Jako sam iznenađena da general koji se hrabro borio u ratu nema hrabrosti doći pred sud i upustiti se u suđenje. Tvrdi da je nevin, tvrdi to u medijima, no to nema vrijednosti. On mora doći ovdje i potvrditi da je nevin«.</p>
<p>"Kao tužiteljica, nakon istrage, mislim da on ima određenu odgovornost za počinjenje zločina«, ustvrdila je.</p>
<p>Na pitanje vjeruje li da se general Gotovina još krije u Hrvatskoj, rekla je kako »za ovaj mjesec nema informacija, no što se tiče prošle godine on je bio u Hrvatskoj i to dobro zaštićen«.</p>
<p>Na upit vjeruje li da Hrvatska treba biti kažnjena ako Gotovina nije na njezinom teritoriju, vezano uz njezino izvješće Vijeću sigurnosti UN i »avis« EU-a o hrvatskoj kandidaturi, Del Ponte je odgovorila kako »to nije pitanje kažnjavanja« i izvan nadležnosti ICTY-a, te se radi o pitanju politike EU-a.</p>
<p>»Hrvatska nema izbora. Ako je u Hrvatskoj mora ga uhititi ili ga uvjeriti da se dobrovoljno preda. Ako nije, Hrvatska mora dokazati da nije u zemlji. Do sada nismo primili dokaze da nije u Hrvatskoj«, rekla je.</p>
<p>Ako dođe dobrovoljno odmah će dobiti odluku da se brani sa slobode«, kazala je Del Ponte u neformalnom razgovoru vođenom po završetku intervjua.</p>
<p>Tužiteljica je također objasnila kako je kod davanja odobrenja da se Gotovininim odvjetnicima predaju dokumenti, učinila iznimku od pravila ICTY-a, jer je postojao »izričiti zahtjev hrvatskog premijera i odluka hrvatskog suda«.</p>
<p>Na pitanja o mogućnosti izmjene optužnice protiv Gotovine nakon razmatranja njegovih 130 zapovjedi izdanih tijekom Oluje i obzirom da se na suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću pokazalo da je prva točka Gotovinine optužnice vjerojatno neodrživa, Del Ponte je odgovorila: »Recimo da je teoretski to moguće«.</p>
<p>Glede mogućnosti da se suđenje Gotovini prepusti Hrvatskoj odgovorila je kako »to za sada nije moguće«.</p>
<p>Del Ponte je govorila i o »strategiji dovršetka« rada tužiteljstva u 2004., dometima međunarodnog pravosuđa, podršci SAD-a i zemalja EU-a ICTY-u, svojoj pravničkoj karijeri i drugim pitanjima. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Sanader: HDZ je pokazao svoju snagu i spremnost da korigira pogreške</p>
<p>Na sjednici Nacionalnog vijeća odlučeno je da će se Deveti opći sabor stranke održati 24. travnja u Rijeci, čime stranka želi promijeniti tradiciju da se stranački sabori održavaju samo u Zagrebu, rekao je predsjednik HDZ-a</p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – »Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa u Hrvatskom saboru neće biti samo fikus i ja očekujem da će raditi vrlo ozbiljno, jer je važno spriječiti sukob interesa državnih dužnosnika«, izjavio je u subotu nakon sjednice Nacionalnog vijeća stranke predsjednik HDZ-a i premijer Ivo Sanader. Odbacio je tvrdnje oporbe u Saboru da je HDZ arbitriranjem oko oporbenog člana Povjerenstva »pokazao svoje pravo lice i da se nije reformirao«, kako je to oporba izjavila u petak u Saboru. </p>
<p>»HDZ je pokazao svoju snagu i spremnost da korigira svoje pogrješke«, dodao je Sanader. Objasnio je da je HDZ-ov prvi prijedlog bio da u tom saborskom povjerenstvu budu trojica zastupnika vladajuće većine i jedan iz oporbe, ali je taj prijedlog već sljedeći dan HDZ korigirao pa je predloženo da u Povjerenstvo uđu dvojica oporbenjaka. Podsjetimo, pri utvrđivanju prvog prijedloga sastava Povjerenstva, HDZ je tvrdio da je Ratko Gajica iz SDSS-a oporbeni zastupnik, međutim svojom subotnjom izjavom Sanader je to opovrgnuo rekavši da su u sastav Povjerenstva predložena trojica vladajućih i trojica oporbenih zastupnika. Također, opovrgnuo je i tvrdnje da haespeovac Tonči Tadić nije prihvatljiv za člana tog povjerenstva i pritom dodao da ni jedan saborski zastupnik nije neprihvatljiv za HDZ, pa tako ni Tadić.</p>
<p>Na sjednici Nacionalnog vijeća odlučeno je da će se Deveti opći sabor stranke održati 24. travnja u Rijeci, čime stranka želi promijeniti tradiciju da se stranački sabori održavaju samo u Zagrebu. HDZ kreće ovih dana i s pripremama za unutarstranačke izbore: od općih, gradskih do županijskih ogranaka, a ti izbori trebaju biti dovršeni desetak dana prije općeg sabora. »Na sjednici Nacionalnog vijeća nije se raspravljalo o slučaju Čačija«, istaknuo je Sanader.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>UHS zadovoljan odlukom o vraćanju prava sucima </p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – Udruga hrvatskih sudaca (UHS) pozdravila je danas odluku Hrvatskog sabora da »nakon petogodišnje protuustavne prakse ustezanja, sucima 'vrati' (iako u ograničenom opsegu) pravo na naknadu za radni staž«.</p>
<p>»Posebno izražavamo zadovoljstvo što su prvi put Vlada RH i resorna ministrica uvažili argumentaciju i prijedlog UHS-a i odustali od prvotnog nauma da se sucima i drugim pravosudnim dužnosnicima i u 2004. suspendira pravo na naknadu s osnova radnog staža, što potvrđuje da započeta suradnja Vlade RH, resornog ministarstva i UHS-a može biti obostrano korisna, čak i u rješavanju onih pitanja na koja po prirodi različitih pozicija gledamo iz različitih motrišta. Osjećaj da se stvari, premda sporo, ipak kreću prema naprijed, ne može pomutiti ni to da ovakvom odlukom Sabora – da se priznaje samo radni staž u pravosuđu, pitanje radnog staža ipak nije u cijelosti riješeno, pa UHS i dalje očekuje od Ustavnog suda da se napokon očituje o tome«, piše u UHS-ovu priopćenju.</p>
<p>U toj udruzi izražavaju žaljenje što Ustavni sud uporno i dalje šuti, iako je UHS još 19. ožujka 2002. tražio da o tome kaže svoje mišljenje i otkloni sve dvojbe o tom iznimno važnom pitanju. »Umjesto da pomaže u rasvjetljavanju i rješavanju problema, Ustavni sud RH sve češće nastupa post festum«, ocjenjuje sudačka udruga.</p>
<p>U priopćenju se kaže da se iz predmetne parlamentarne rasprave dalo razabrati kako postupno jača spoznaja o tome da suci, ma što tko o njima mislio, ne mogu i ne smiju biti diskriminirani u svojem pravu na radni staž u odnosu prema drugim građanima RH te o potrebi poštivanja europskih standarda trodiobe vlasti i neovisnosti sudbene vlasti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Gradonačelnik za »vojni turizam«, a zaštitari protiv</p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – Hrvatski sabor razmotrio je u četvrtak prijedlog odluke o održavanju multilateralne vojne vježbe, koja bi se prema prijedlogu trebala održavati od 15.veljače do 31. lipnja na području slunjskog vojnog poligona »Eugen Kvaternik«. Kako je saborske zastupnike izvijestio ministar obrane Berislav Rončević, riječ je o vojnoj vježbi Oružanih snaga RH i oružanih snaga SAD. Uz njih bi sudjelovali pripadnici vojske Italije, Albanije, Bugarske, Grčke, Makedonije, Turske i Rumunjske. Prema informacijama iz MORH-a, ta bi vojna vježba bila inženjerijska, čija bi svrha bila uvježbavanje vojnih, ponajprije kopnenih snaga, a gradili bi se i infrastrukturni objekti: putevi, elektromreža, vodovod. </p>
<p>Tu najavu zdušno prate Slunjani i Plitvičani koji su jednim dijelom skeptični prema tome da još nije određen status tog, do Domovinskog rata najvećeg vojnog poligona u Europi. Dok jedni govore kako poligon može donijeti dobrobit Slunju i cijelom području i da bi se mogao razviti tzv. vojni turizam i sagraditi potrebna infrastruktura, od vodovoda do puteva pa čak i potrebne slunjske zaobilaznice, slunjski ekolozi tvrde da im nije potreban tzv. vojni turizam nego onaj svjetski priznati – plitvički turizam. Oni već dugo upozoravaju da su vojne vježbe štetne za bogatstvo podzemnih i nadzemnih voda toga područja – za sama Plitvička jezera, Rastoke, Čorkovu uvalu, Mrežnicu, Slunjčicu i za Koranu, odnosno za cjelokupan ekološki sustav. </p>
<p>S druge strane, donedavna ministrica obrane Željke Antunović rekla je da je vojni poligon pokraj Slunja potreban i da su vojne vježbe pripadnika NATO-a i SAD-a kao i ostalih zemalja iznimno važne i za OSRH i za proces priključenja Hrvatske NATO-u. Slunjski gradonačelnik Ivan Bogović slaže se da treba odrediti konačni status slunjskog poligona. Već je ranije postignut dogovor između pripadnika zapovjedništva američkih marinaca za Europu i njihovih zapovjednika, koji su boravili prošle godine u Slunju, i bivšeg Ministarstva obnove RH da američki vojnici pomognu pri gradnji slunjskog vodovoda u duljini 10 kilometara. »Isto tako, marinci su spremni pomoći i pri gradnji slunjske zaobilaznice, jer je promet kroz Slunj neodrživ«, dodao je Bogović. »Amerikanci bi uložili oko 100 milijuna kuna i to je ono što je poznato Poglavarstvu grada Slunja. Mislim da nam nazočnost vojnika u Slunju može koristiti i kad je riječ, kako i vi rekoste, o takozvanom vojnom turizmu. Ne mislim da će sve ostati na obećanjima, a slažem se da se o potrebi određivanja statusa i korištenja poligona moraju očitovati i MORH i Sabor, odnosno Hrvatska«, rekao je Bogović.</p>
<p>Tom su se prijedlogu na sjednici Sabora u četvrtak usprotivili haespeovci. </p>
<p>Zastupnik Tonči Tadić je rekao da je najavljena vojna vježba, koja navodno stoji 9,5 milijuna kuna, za Hrvatsku preskupa i da zakonski nije regulirana naknada štete koju bi mogla prouzročiti. Zanimljivo je i mišljenje plitvičkih zaštitara prirode i turističkih djelatnika koji su prije nekoliko godina tražili (i uspjeli!) da vojni zrakoplovi i helikopteri, koji sudjeluju u vojnim vježbama na slunjskom poligonu – pa i oni SFOR-ovi iz obližnjeg Bihaća i iz BIH te sve civilne letjelice – ne prelijeću jezera.</p>
<p>Jedan od bivših ministara obrane Jozo Radoš i bivši ministar zaštite okoliša Božo Kovačević potpisali su zajednički sporazum da letjelice ne prelijeću iznad kanjona Gornjih i Donjih jezera. Prema riječima ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera Anđelka Kružičevića, bio je pravi hit letjeti iznad samih jezera i kanjona rijeke Korane i tako razgledati jezera, a i te kako se pamte i probijanja zvučnog zida iznad samih jezera. Što to znači za osjetljivu plitvičku prirodu i sedrene plitvičke barijere i slapišta nije teško pretpostaviti; postojala je i opasnost da meka plitvička sedra popuca. Slična opasnost, ali od detonacija, prijeti i Rastokama.</p>
<p>Trajko Grkovski</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Pusić: Neodrživ sadašnji model regionalnog razvoja </p>
<p>KARLOVAC, 31. siječnja 2004.– »Zbog promjene stavova HDZ-a, ili barem vodstva HDZ-a, koje je preuzelo naše stavove o potrebi etničke jednakosti i kulturnog pluralizma, kao pozitivnih civilizacijskih vrijednosti svake države, otvorio se prostor za dizanje rasprave i cijele političke scene na višu razinu. Zadaća je HNS-a da osmisli sljedeći korak u svojemu političkom radu«, rekla je u subotu u Karlovcu predsjednica HNS-a Vesna Pusić nakon sastanka s predstavnicima stranačkih podružnica.</p>
<p>Govoreći na tiskovnoj konferenciji izjavila je da su razgovarali o idućim »političkim koracima te stranke«. Najveći problem s kojim je Hrvatska suočena, a koji se u Karlovačkoj županiji vrlo jasno vidi, jest golema razlika u stupnju razvoja pojedinih regija i mikroregija. »To je model razvoja koji je po našem mišljenju neodrživ«, rekla je Vesna Pusić i s tim u vezi najavila aktivnosti HNS-a. Glavne razlike političkih stranaka u sljedećem razdoblju bit će »sposobnost osmišljavanja modela ujednačenih ili jednakih šansi«. </p>
<p> Izgledi nikada neće biti potpuno jednaki za sve, ali donekle se mogu ujednačiti tako da nečiji život i mogućnost napredovanja ne određuje samo mjesto rođenja«, rekla je Pusić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Fumić: Izjednačiti prava sudionika u NOR-u i u Domovinskom ratu</p>
<p>RIJEKA, 31. siječnja</p>
<p> – Središnja proslava 60. obljetnice osnutka 11. korpusa Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske, koji je djelovao na području Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, Like i Istre, održana je u subotu u Hrvatskom kulturnom domu u Rijeci, uz nazočnost petstotinjak uzvanika, dobrim dijelom boraca tog korpusa. </p>
<p>Izaslanik predsjednika RH Stjepana Mesića, general Petar Stipetić, istaknuo je da je antifašizam osnova hrvatske državnosti i pritom podsjetio da je devedesete godine hrvatski narod ponovno, kao i prije 60 godina, morao braniti svoje stečevine. Također, napomenuo je da je Hrvatska sada u procesu priključenja Europskoj uniji, što je temeljni interes hrvatskih građana. »Činjenica je da smo u antifašističkoj borbi mi stvorili Republiku Hrvatsku, a da je potom ona obranjena u Domovinskom ratu. Oni koji tvrde da su hrvatsku državu stvorili 1991. jednostavno ne znaju što je to država« ustvrdio je predsjednik SAB-a RH, mr. Ivan Fumić.</p>
<p>Pritom je zatražio da se u školama »objektivno uči povijest, posebno kad je riječ o Drugom svjetskom ratu, kako bi mladi naraštaji bili upoznati sa zločinačkom i izdajničkom ustaškom politikom i kako ne bi podupirali ustaške ideje, znakovlje i predstavnike«. Fumić se nada da će se napokon izjednačiti prava boraca NOR-a s pravima branitelja Domovinskog rata i da će se obnoviti svi bitni spomenici NOB-a.</p>
<p>D. H.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>U 12 godina u Hrvatskoj diplomira samo 30 posto studenata</p>
<p>ZAGREB, 31. siječnja</p>
<p> – »Osnovni je individualni, društveni i državni prioritet dizati razinu znanja i obrazovanosti stanovništva. To je bez alternative«, rekao je prof. dr. Gvozden Flego završnog dana savjetovanja »Hrvatska – kako dalje: zadanosti i mogućnosti«, koje je organizirao Centar za demokraciju i pravo »Miko Tripalo«. Flego je naveo da se u posljednjih 20 godina broj studenata u Irskoj povećao šest puta, u Finskoj i Austriji četiri puta, a u Hrvatskoj malo više od tri puta. Međutim, u Irskoj, Finskoj i Austriji studij završi 75 do 90 posto studenata, a u Hrvatskoj u 12 godina diplomira malo više od 30 posto studenata. Također je upozorio da u razvijenim zemljama više od 50 posto mladih upisuje fakultete, a u Hrvatskoj manje od 70 posto nastavlja srednjoškolsko obrazovanje. </p>
<p>Upozorio je i na pretjeranu koncentraciju znanosti i visokoškolskog obrazovanja u Zagrebu. Naime, 55 posto kadrova, 58 posto studenta i 75 posto znanstveno-istraživačkih kapaciteta je u Zagrebu, a u Zagrebu se objavljuje i 95 posto citiranih inozemnih znanstvenih radova. Flego je istaknuo da Zagrebačko sveučilište, ako hoće opstati, mora sasvim drukčije funkcionirati te da su nova sveučilišta »građena kao čardak ni na nebu ni na zemlji«. Znanstvenici su pioniri integracije u Europu i oni su u nju već integrirani, pa stoga zaslužuju posebnu pozornost, smatra Flego.</p>
<p>Prof. dr. Neven Budak, govoreći o modernom hrvatskom identitetu, rekao je da bi osnovne vrijednosti suvremenog identiteta trebale biti demokracija, vladavina prava i ljudska prava, zaštita manjina, hrvatski jezik i vlastita kultura i obrazovanje. Treba poštovati lokalne identitete, a od globalizacije uzeti pozitivno. Govoreći o mijenjanju hrvatskog identiteta kroz povijest, ustvrdio je da je devedesetih godina u društvu prevladavao balkanski mentalitet, iako ga se formalno odbacivalo, te da jačaju regionalni identiteti. Stoga se zapitao počinju li regionalni identiteti nadjačavati opći hrvatski identitet.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040201].
|
