Hrvatsku, a Ana je takvu nagodbu energično odbacivala. Bila je za federaciju, makar i to nevoljko, prilično realno, jer velike sile nisu pokazivale namjeru da podrže amputaciju, Europa se jedva oporavila od rata, a podržavati nemir na Balkanu, prokletstvo, kosa im se dizala na glavi od tih povelikih muda na europskom tijelu, s tim silnim vjerama, narodima, plemenima, jezicima, ni vrag se tu ne može snaći, kako bi bilo lijepo imati jednu Zapadu odanu Jugoslaviju s jednim tamo jugoslavenskim narodom, da si čovjek ne razbija glavu.

− Ma novac, draga Ana, novac − gunđao je Višnjevac pospano. − Stvari su tako jednostavne. Počelo je onda kad je Stipica išao dirati u gospodsko dete, ma s Radom je dirnuo u Baju i korupciju, a Baja je bio Srbija, oćeš-ne ćeš, i ma koliko je seljak srbijanski vikao tada i viče sada da je Rade bandit jedan i fukara belosvetska, more, pustite mi dete, dabome, dete vole šećer, može da bidne da takvi zlonamerni glasovi kruže, samo ič se ne brinite o toj, sve ćemo da uredimo. Jeste − uozbilji se Višnjevac − a zna se tko je na vrhu hrpe i tko je Punišin kažiprst na kokotu. Ima Aca odgovor na hrvatsko pitanje.

− Misliš da je zbilja znao?

− Ma nego. I nije njemu Puniša tako nepoznat. Priča zubar Pavelić da ima nešto između Ace i Puniše, puno dublje, govori se da je Puniša iznio iz vatre prijestolonasljednika kad mu je šrapnel odnio... hm, testis.

Ana se ukoči. U kući Kolarovih neke su se riječi izbjegavale, čak i u latinskom celofanu.

− To štošta objašnjava − smješkao se Višnjevac i pipao jetru. Umjesto u javnu kuću, mogao je skočiti do specijalista, dr. Stupar mu je već dao do znanja da bi ga jetra mogla doći glave. Jednojajni kralj. Jedna država, jedan narod, jedan kralj, jedno jaje. Vrlo jednostavno.

page prethodnih

page sljedećih