NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20031229].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 189164 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>29.12.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Nedjeljom 850 dežurnih trgovina </p>
<p>Zbog zabrane rada nedjeljom velikim trgovačkim centrima najviše bi trebali profitirati mali trgovci, »trgovine u susjedstvu«, te Agrokorov Konzum koji ima 450 prodavaonica diljem Hrvatske</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> - Prema izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, od 1. siječnja 2004. godine u Hrvatskoj će raditi oko 850 dežurnih trgovina nedjeljom, a na području Zagreba njih 150. Dakle, jedna trgovina na 5000 stanovnika. Prema tome, sve trgovine čija je površina veća od 200 četvornih metara prodajnog prostora moraju zatvoriti svoja vrata nedjeljom i blagdanom.</p>
<p>Prošlog su vikenda trgovci odradili zadnju radnu nedjelju, jer s novom godinom na snagu stupa Zakon o trgovini kojim se zabranjuje rad prodavaonicama nedjeljom, točnije, trgovina čija je površina veća od 200 metara četvornih. </p>
<p>Ostale se mogu natjecati za koncesije lokalne uprave, koja će se dodijeliti samo jednoj na svakih 5000 stanovnika, no za to još, osim površine trgovine, nisu određeni precizniji kriteriji.</p>
<p>No, poznato je da je radno vrijeme dežurnih prodavaonica nedjeljom ograničeno od šest do 21 sat, a na dane uoči blagdana i Nove godine do 18 sati.</p>
<p>Naime, 15. prosinca prošao je rok za podnošenje trgovačkih prijava za dodjelu koncesija lokalne uprave jednoj prodavaonici na svakih 5000 stanovnika, dok bi gradska i općinska poglavarstva do 31. prosinca trebala odrediti koje trgovine smiju raditi nedjeljom. Zato je osam trgovačkih lanaca već zatražilo ocjenu ustavnosti Zakona o trgovini.</p>
<p>Međutim, bivša vlada nije na odlasku u zadnji trenutak, prema nekim najavama, prolongirala primjenu izmijenjenog i dopunjenog Zakona o trgovini. Iako su, primjerice, izdavači novina već zatražili odgodu Zakona, jer će zatvaranjem velikim trgovina nedjeljom ostati bez prodajnih mjesta izvan novinskih kioska, benzinskih crpki i kolodvora. </p>
<p>Prema procjeni samih trgovaca, Zakon je »prilično nedorečen«, jer nije posve jasno koje trgovine smiju biti otvorene nedjeljom te na koji način će se svake nedjelje izmjenjivati u radu. Primjerice, što je s trgovinama koje rade nedjeljom u sklopu tržnica? </p>
<p>Inače, vikend uoči Božića, kad je riječ o kupnji i potrošnji, bio je udarni. Potrošači prije blagdana najčešće kupuju ukrase, darove, piće i prehrambene proizvode, najviše meso. Nema sumnje da je prosinac trgovcima najuspješniji mjesec, jer u njemu ostvare četiri milijarde kuna prometa.</p>
<p>U stranim trgovačkim lancima u Hrvatskoj, pak, procjenjuju da će se prosječni račun u prosincu povećati na 300 do 400 kuna (inače on iznosi oko 100 kuna). U Hipermarketima Coop tvrde da samo nedjeljom ostvaruju više od 15 posto ukupnog prometa.</p>
<p>U Sindikatu trgovine Hrvatske kažu da je upitna ekonomska računica prema kojoj su svi veliki trgovački centri i male trgovine u Hrvatskoj poslovale nedjeljom. Navodno su neki trgovački lanci na domaćem tržištu ovu godinu završili s 10 milijuna eura gubitka.</p>
<p>Osim spornog neplaćanja rada nedjeljom, u tom se sindikatu pozivaju i na to da se u više od 80 posto zemalja u EU ne radi nedjeljom. Primjerice, trgovci u Italiji, prema odabiru poslodavaca, nedjeljom mogu raditi 12-13 nedjelja u godini. </p>
<p>Naime, prema Zakonu o trgovini radnike u prodavaonicama može se rasporediti na rad nedjeljom ili blagdanom samo jedan dan na mjesec. Broj prekovremenih sati, prema Zakonu o radu, ne može biti veći od 10 sati na tjedan iako prekovremeni rad u nekim trgovačkim lancima iznosi tjedno 16 sati, što je na godinu čak 25 milijuna prekovremenih sati.</p>
<p>Zbog zabrane rada nedjeljom, velikim trgovačkim centrima najviše bi trebali profitirati mali trgovci, »trgovine u susjedstvu«, te Agrokorov Konzum, koji ima 450 prodavaonica diljem Hrvatske. Primjerice, samo na zagrebačkom području nedjeljom bi trebalo biti otvoreno oko 150 dežurnih prodavaonica. U manjim mjestima od 5000 stanovnika radit će jedna dežurna trgovina. </p>
<p>S druge strane, u posljednje dvije-tri godine rad velikih trgovačkih centara nedjeljom znatno je pridonio smanjenju broja odlazaka hrvatskih građana u šoping u inozemstvo. Štoviše, sve je više stranih državljana koji nedjeljom dolaze u kupnju u hrvatske prodajne centre, osobito na zagrebačko i osječko područje. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Trgovci bi radili, samo da im se plati </p>
<p>Onda treba ukinuti hitnu pomoć, vatrogasce i policiju, a nedjeljom ne trebaju voziti ni tramvaji, rekao je Srećko Brčić, kupac u zagrebačkom Getrou/ Riječko gradsko poglavarstvo još nije odlučilo koje će trgovine nakon 1. siječnja raditi nedjeljom/ U Osijeku se do sada javilo oko 200 trgovina koje zadovoljavaju uvjete, a procjenjuje se da će Osječani ubuduće nedjeljom kupovati na oko 25 mjesta/ Šibensko gradsko poglavarstvo u utorak bi trebalo donijeti odluku o tome kojim će se trgovinama dopustiti rad nedjeljom, ali nije poznato po kojim će točno kriterijima odlučivati</p>
<p>ZAGREB/ RIJEKA/ VARAŽDIN/ DUBROVNIK/ ŠIBENIK/ ZADAR/ OSIJEK, 28. prosinca</p>
<p> - Prema Zakonu o trgovini, ovo je trebala biti posljednja radna nedjelja za trgovačke centre čiji je prodajni prostor veći od 200 četvornih metara. Jedna će trgovina, kojoj se dodijeli koncesija, bez obzira na površinu, od sada nedjeljom »pokrivati« 5000 stanovnika. Takve zakonske izmjene izazvale su različite reakcije trgovačkih kuća i kupaca. </p>
<p>»Zbog izmjena Zakona o trgovini, Getro će najvjerojatnije biti prisiljen otpustiti znatan broj zaposlenika. Za sada je nezahvalno govoriti o konkretnim brojkama, ali ako uzmemo u obzir broj zaposlenih u cijelom lancu naših prodajnih centara, taj broj sigurno neće biti zanemariv, kao ni financijski gubici uzrokovani zabranom rada nedjeljom«, rekla nam je u nedjelju voditeljica Službe za odnose s javnošću Getroa d. d. Adela Papac. </p>
<p>U Getrou smatraju da posljednje zakonske izmjene uopće nisu utemeljene. Tvrde da takve odredbe idu na štetu velikih trgovačkih centara kakav je i Getro, jer potiču nelegalnu tržišnu utakmicu između trgovina. </p>
<p>»Osim ograničavanja mogućnosti slobodnog poduzetništva, ove izmjene stavljaju dio trgovaca u neravnopravan položaj i izravno zadiru u poslovnu politiku naše tvrtke. Slažemo se da se rad nedjeljom treba regulirati, ali bi se taj zakon trebao jednako odnositi prema svim trgovinama«, smatra Papac i dodaje da će se Getro založiti za dodatne izmjene i poboljšanja Zakona o trgovini. </p>
<p>Jedan od problema rada trgovina nedjeljom svakako je i (ne)isplaćivanje dodataka na rad nedjeljom. U Getrou tvrde da svi njihovi zaposlenici dobivaju naknade predviđene Zakonom o radu. Drugim riječima, obračunava im se 30 posto veća satnica za nedjeljni rad te 35 posto veća satnica za noćni. </p>
<p>Srećko Brčić, kojeg smo u nedjelju zatekli kako kupuje u prodajnom centru Getroa u zagrebačkoj četvrti Vrbani, nije oduševljen prestankom rada hipermarketa nedjeljom. »Onda treba ukinuti hitnu pomoć, vatrogasce i policiju, a nedjeljom ne trebaju voziti ni tramvaji«, bio je ironičan Brčić koji je dodao kako je »perverzno« da milijunski grad kakav je Zagreb ostane nedjeljom bez trgovina, pa predlaže da se uspostave dežurstva. »Čak je i za komunizma bila dežurna jedna trgovina u Savskoj cesti«, rekao je Brčić. </p>
<p>Prestanak rada trgovina nedjeljom ni najmanje neće smetati Mirnu Jagarinec, koja je kupovala u istom Getrou i koja inače nema običaj kupovati nedjeljom. </p>
<p>Ispred najvećeg trgovačkog centra u Hrvata, King Crossa u zagrebačkom Jankomiru, u nedjelju se tražilo parkirališno mjesto više. Osim u prodajnim odjelima, mnogo je posjetitelja sjedilo u tamošnjim kafićima. Ljiljanu Radijelović zatekli smo u samoposluzi Ipercoop koja je u sklopu King Crossa. Njoj, kaže, kupnja nedjeljom neće ni najmanje nedostajati. »Danas sam ovdje jer je centar otvoren. Da nije, u opskrbu bih išla neki drugi dan. Može se i bez toga. U svakom slučaju, trgovcima bi se za takav rad trebalo isplaćivati plaće uvećane za 50 posto«, rekla je. </p>
<p>Marina Kale kazala nam je da je takva zakonska izmjena »bez veze«. Ona nedjeljom ne radi, nego kupuje. »Nitko ne razmišlja o potrošačima. Zašto se ne bi radilo? Neka se nađu ljudi za rad vikendom i neka im se to plati«, rekla je i predložila da se na rad nedjeljom uvede poseban porez. </p>
<p>Đurđa Prestor posjetila je Metro u Jankomiru samo zato što je otvoren. Inače joj, kaže, kupovanje nedjeljom neće nedostajati. Kao i većina kupaca koje smo zatekli u nedjeljnoj kupnji, slaže se da se takav rad treba posebno plaćati u trgovinama koje će nedjeljom raditi. »Trebalo bi podesiti radno vrijeme tvrtki, a ne da se radi do 17 i 18 sati, pa građani više nemaju vremena za nabavu. Zbog toga trgovine i imaju velik promet vikendom i navečer«, uvjeren je njezin suprug Vlado Prestor. </p>
<p>Ispred Metroa vidjeli smo »opel asconu«, a uz nju prepuna kolica toaletnog papira. Vlasnik automobila Zlatko Pušnik iskoristio je veći dio putničkog prostora za utovar različitih proizvoda, jer se kao trgovac opskrbljuje robom upravo u Metrou. »Očito se pri donošenju zakonskih izmjena nije razmišljalo o malim trgovcima. Nedjelja nas spašava«, izjavio je. </p>
<p>Inače, Metro je registrirao veleprodaju, pa će nastaviti s nedjeljnim radom. </p>
<p>Svi riječki trgovački centri - od Plodina i Getroa preko Bile, Metroa i Kauflanda - dosad su radili i nedjeljom. </p>
<p>Riječani su solidarni sa svojim trgovcima, pa smatraju da i oni imaju pravo na barem jedan dan odmora u tjednu. Tako, međutim, ne misle i neki riječki gradski oci te vlasnici trgovina koji od rada nedjeljom imaju neposrednu korist. </p>
<p>Treba reći da su za Riječane trgovački centri postali mjesto izlaska preko vikenda, a da se pritom uglavnom razgledava, a malo kupuje. </p>
<p>U Varaždinu nedjeljom, osim malih trgovina, rade i veliki trgovački lanci poput Getroa, Kauflanda i Konzuma. Konzum radi do 13 sati, Kaufland do 18, dok zaposlenici u Getrou nedjeljom rade do čak 22 sata. Prema riječima Marijana Bakulića, gradskoga komunalnog pročelnika, Gradsko poglavarstvo još nije odlučilo koje će trgovine nakon 1. siječnja raditi nedjeljom. O tome će raspravljati kad Zakon o trgovini stupi na snagu.</p>
<p>U Osijeku je trenutačno više trgovačkih centara - Getro, Billa, Konzum, Mercatone, Pevec i Baumax - koji rade i nedjeljom, ali nešto kraće nego preko tjedna. </p>
<p>U osječkom gradskom poglavarstvu rekli su nam da se do sada javilo između 180 i 200 trgovina koje zadovoljavaju uvjete za rad nedjeljom prema izmjenama Zakona o trgovinama. Procjenjuje se da će u Osijeku građani ubuduće nedjeljom te praznicima i blagdanima moći kupovati na oko 25 mjesta. Do zakonskog roka, 1. siječnja, napravit će se raspored prodavaonica.</p>
<p>Tomislav Panenić, zamjenik voditelja prodaje u Baumaxu, rekao nam je da se uposlenici vesele zbog toga što od početka 2004. godine više ne bi trebali nedjeljom dolaziti na posao. </p>
<p>Osim Mediatora, koji na dubrovačkom području uz mega-markete jedini ima lanac malih trgovina, svi veliki trgovački lanci u Dubrovniku nedjeljom će morati zatvoriti svoja vrata. Kako će se primjena novog zakona odraziti na sudbine petstotinjak radnika, još uvijek se ne zna. No ni Mediator još uvijek ne može zadovoljno trljati ruke jer dubrovačka gradska uprava još nije razmatrala kome će dati odobrenje za rad nedjeljom.</p>
<p>U Šibeniku Konzum, Plodine i Jolly JBS dolaze pod izravan udar izmjena Zakona o trgovini. Do sada su sva tri centra nedjeljom radila do 13 sati, iznimno pred Božić do 18 sati. Na adresu Gradske uprave do sada je pristiglo čak 113 zahtjeva trgovaca za rad nedjeljom. O zahtjevima će članovi Gradskog poglavarstva raspravljati u utorak prijepodne, kada će i donijeti odluku o tome kojim će se trgovinama dopustiti rad nedjeljom. Nije, međutim, poznato po kojim će točno kriterijima odlučivati.</p>
<p>Tri najveće robne kuće u Zadru u nedjelju su radile. U Kauflandu su, primjerice, na Badnjak radili do 16 sati, a tako namjeravaju raditi i na Staru godinu, što je čak znatno kraće nego u manjim trgovinama koje su radile do 21 sat, pa i dulje. </p>
<p>Radnici u zadarskoj Bili rekli su nam da je novi zakon jako dobar iako bi mnogi od njih i dalje htjeli raditi nedjeljom, ali da im se plati taj prekovremeni rad. Radnicima Getroa rad nedjeljom također odgovara u slučaju da se plati, no pomalo im smeta rad subotom do 22 sata. Trgovkinja u Kauflandu smatra, pak, da nije problem u radu nedjeljom, nego u poslodavcima koji ne žele plaćati prekovremeni rad. Smatra da treba nastaviti raditi nedjeljom, ali da država mora zakonom prisiliti poslodavce da taj rad odgovarajuće plate. »Ako doista ostane zabrana rada nedjeljom, to neće biti dobro za Zadar jer mi smo ponajprije turistički grad i bilo bi poželjno da barem tijekom sezone radimo nedjeljom. Sama zabrana neće donijeti ništa dobroga«, rekla je. </p>
<p>Mnogo trgovaca bojalo se išta izjaviti za novine jer su im, kažu, šefovi to zabranili. Boje se da će ostati i bez toga nedovoljno plaćenog posla, a na upit je li im dosad bio plaćen prekovremeni rad, samo su se nasmijali.</p>
<p>B. Jagačić, D. Herceg, </p>
<p>M. Zagoršćak, </p>
<p>A. Hauschwitschka, </p>
<p>J. Klisović, Lj. Ivićev Balen, S. Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Država se izravno upleće u funkcioniranje trgovine, a da nije odredila ni kriterije</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> - Ključna kontroverza Zakona o trgovini, koji je Sabor u prošlom sazivu donio na izmaku mandata, sadržana je u činjenici da taj propis omogućava upletanje državnih tijela u funkcioniranje jedne gospodarske grane. Zakon, naime, propisuje tko smije, a tko ne smije raditi nedjeljom. Pritom ne odgovara na pitanje zašto oni koji smiju raditi to smiju, a ostalima zašto je zabranjeno. Tu dilemu rješavat će Ustavni sud. No, problem je u tome što Zakon o trgovini stupa na snagu 1. siječnja 2004. godine. </p>
<p>Da je riječ o izravnom upletanju države u funkcioniranje trgovine kao djelatnosti svjedoče i posljednji dani 2003. godine. Tada su vlasnici velikih i malih dućana masovno rabili pravničke usluge ne bi li sastavkom zahtjeva da se baš oni isključe iz zakonskih ograničenja omogućili državnim tijelima da oni prosuđuju kvalitetu podnesenog. Tako je bilo moguće dobro napisati podnesak, pa zaslužiti da vas općinski činovnik nazove i zatraži dopunu dokumentacije. »Znate, tako ste dobro napisali zahtjev da bi bilo šteta da vam ga iz formalnih razloga moramo odbiti«, istinita je izjava jednog od zagrebačkih općinara.</p>
<p>Problem nastaje onda kad se službenici gradskih uprava i općinskih poglavarstava počnu baviti kriterijima po kojima će nekom dućanu dopustiti da radi, a nekom neće. Tih kriterija u Zakonu nema, osim ako to nisu broj uposlenika i kvadratura prodajnog prostora. Naravno, taj kriterij ne može biti ni uvrštavanje ove ili one prodavaonice u popis dežurnih trgovina na pet tisuća stanovnika, kao što to kaže Zakon. Bit će zanimljivo vidjeti tko će i kako izbrojiti te kupce čiji će dućani biti zatvoreni već prve nedjelje poslije Nove godine. </p>
<p>Naravno, najveći problem javio se u vezi s velikim prodajnim centrima. Nijedan od njih nije došao u Hrvatsku bez da se njihove stručne službe nisu dobro informirale o zakonskim uvjetima pod kojima se može raditi. U te uvjete bio je uključen i rad nedjeljom. Sad se taj uvjet odlukom državnih tijela ukida. Nadalje, veliki prodajni sustavi, i domaći i strani, dužni su raditi po zakonu.</p>
<p> Objašnjenje zbog čega se ukida rad nedjeljom sadržano je u tvrdnji da prodajni centri izrabljuju radnu snagu, da je u njima puno rada na crno, da se uposlenicima ne dopušta sindikalno organiziranje... Osim dva ili tri slučaja, državna tijela, a naravno i sindikati, nisu tu stvar istjerali na čistac pa da se zna tko to radi na crno, kome se ne plaća rad nedjeljom, noću, na državne blagdane. Isto tako trebalo je vidjeti što u primjeni ostalih propisa na velike tržne centre ne valja. Bilo u zakonima ili u propisima.</p>
<p>Odgovore na sva ta pitanja nije se ni tražilo, donesena je zakonska mjera koja generalno »pacificira« trgovačku groznicu sedmog dana u tjednu. Pritom, nije se vodilo računa ni o činjenici da većinu zaposlenih u većinom privatnim tvrtkama u zemlji nedjelju ima, ako ima, za slobodni dan kad se jedino mogu obaviti kućanske nabavke. Tko će nadomjestiti taj manjak i kako? </p>
<p>Ustavni sud možda je već trebao odlučiti o tužbi koju su zajednički na njegovu adresu uputili veliki robni centri. Tom tijelu sad preostaje da ili ukine cijeli zakon ili da Zakon ostavi na snazi, a ukine samo paragraf koji brani rad nedjeljom. Odluči li se Ustavni sud za sva ta ukidanja, moglo bi izgledati da je stao na stranu velikih robnih kuća. Bila bi to neistina.</p>
<p> Ustavni sud stao bi na stranu brojnih zakona koji se u prodajnim centrima navodno krše, a ne bi smjeli. Plus što bi zaposlio državnu administraciju na njezinu pravom poslu, provedbi zakona, a ne odlučivanju tko će i kada raditi.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Drnovšekova opstrukcija pregovora s Hrvatskom</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>Slovenski predsjednik Janez Drnovšek u subotu je za tamošnje medije izjavio da je u vezi s razgraničenjem na moru između Hrvatske i Slovenije za njega i dalje aktualan parafirani nacrt ugovora iz 2001. godine. Štoviše, Drnovšek je pojasnio da je taj, kako ga naziva, sporazum između njega i bivšeg premijera Račana, polazište i za moguće pregovore s novom hrvatskom vladom kao i za eventualnu arbitražu.</p>
<p>Nakon dulje šutnje, slovenski predsjednik je na taj način odgovorio na ponudu novog predsjednika hrvatske vlade Ive Sanadera da se još jednom kroz bilateralne razgovore pokušaju riješiti otvorena pitanja sa Slovenijom. U vezi razgraničenja na moru, Sanader je kazao da je za njega svojedobno parafirani, pa odbačeni nacrt ugovora iz 2001. bio i ostao neprihvatljiv te da se i to, kao i ostala sporna pitanja, treba riješiti na temelju ravnopravnosti i međunarodnog prava. Ako je suditi prema sadržaju Drnovšekova odgovora, slovenski predsjednik zapravo ne želi nikakve pregovore s Hrvatskom jer moguće bilateralne razgovore uvjetuje Sanaderovim prihvaćanjem već odbačenog parafiranog nacrta ugovora.</p>
<p>Drnovšekov istup svakako je dobrodošao za novu hrvatsku vladu jer se time ruše određene iluzije u vezi sa spremnošću Slovenije na rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom u skladu s međunarodnim pravom i dobrosusjedskim odnosima. Time na vidjelo izbija i činjenica da među slovenskim dužnosnicima, kada je u pitanju politika prema Hrvatskoj, nema bitnih razlika između Drnovšeka, Ropa, Rupela...</p>
<p>Što se parafiranog nacrta ugovora tiče, on zapravo pravno i ne postoji. Njegovo uporno oživljavanje, što radi Drnovšek, nije ništa drugo nego pokušaj političkog pritiska na hrvatsku stranu da na kraju ipak prihvati taj potpuno neprihvatljivi nacrt ugovora ili kupovanje vremena ne bi li se cijeli taj problem odgodio dok se u Banskim dvorima opet ne pojavi neka hrvatska vlada koja bi Sloveniji jednostavno darovala dio svog mora.</p>
<p>Inače, do tog nacrta ugovora došlo je zbog naivnosti tadašnje hrvatske pregovaračke ekipe na čelu s premijerom Račanom koji su sa Slovenijom htjeli mijenjati »svoje za svoje«. Tako su, između ostalog, hrvatsko more u Piranskom zaljevu i ispred njega »mijenjali« za hrvatsku Svetu Geru i hrvatske zaselke uz Dragonju. Uostalom, nedugo potom je i sam Račan uvidio ne samo štetnost tog dogovora nego i njegovu neusklađenost s međunarodnim pravom jer bi njime Hrvatska izgubila i svoju morsku granicu s Italijom. Kako je o odbacivanju tog nacrta ugovora Hrvatska još poodavno obavijestila Sloveniju, Drnovšekovo inzistiranje na nepostojećem pravnom dokumentu znakom je samo njegove nakane da opstruira bilo kakve ozbiljne pregovore s novom hrvatskom vladom.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Kratkoročni efekt</p>
<p>MARINKO PETKOVIĆ</p>
<p>Zabrana rada velikim prodavaonicama nedjeljom od Nove godine nije podijelila samo sve zainteresirane strane, kao što su MMF, sindikati, političke stranke i Crkva nego i potrošače, koji su nedjeljom punili velika trgovačka središta. </p>
<p>Peticiju Hrvatskog Caritasa, koji je inicirao i promjenu Zakona o trgovini, odnosno zabranu rada nedjeljom prodavaonicama većim od 200 metara četvornih, potpisalo je više od 300 tisuća hrvatskih građana. I u slučaju da se kupci brzo naviknu da će nedjeljom u Hrvatskoj raditi samo 850 trgovina, dakle, jedna dežurna prodavaonica na 5000 stanovnika, još će njih oko 20 tisuća morati staviti nedjeljom ključ u bravu.</p>
<p>Sada nije najvažnije pitanje hoće li veliki trgovački lanci ostati bez dijela profita, iako neki od njih tvrde da samo nedjeljom ostvaruju 15 posto ukupnog prometa, nego kako će se provoditi Zakon o trgovini, koji se ovako sveo na (ne)radnu nedjelju, kao da osim dežurnih trgovaca nitko drugi ne radi u dane vikenda i blagdana.</p>
<p>Tako se postigao samo kratkoročni efekt, ali koji će imati dugoročne posljedice. Sindikat je uz veliku pomoć Crkve, uspio upozoriti na dramatičan rad na crno u domaćoj trgovini, te došao do brojke od 25 milijuna prekovremenih sati na godinu, No to je problem koji bi trebao »platiti« netko drugi, a ne potrošači, jer se zbog prekovremenog rada u trgovini zatvara 12 tisuća novih radnih mjesta.</p>
<p>Sektor hrvatske trgovine je zlatni rudnik za strane trgovačke lance, jer su oni nedjeljom u većini zemalja EU-a zatvoreni. Istodobno s otvaranjem stranih trgovačkih centara, ne samo da je gotovo nestao toliko popularan shopping u inozemstvu, nego su i strani građani iz nama susjednih zemalja počeli dolaziti k nama u kupnju.</p>
<p>Dakle, nije problem rada prodavaonica nedjeljom u neslobodnom vikendu nego u neplaćanju prekovremenog rada. Osim toga, nerazvijena lokalna uprava, nije ni dosad koristila svoje pravo da uredi radno vrijeme prodavaonica na svom području. Ovako će potrošači nedjeljom otvorene prodavaonice morati tražiti povećalom u novinskim rubrikama, koje se zovu vodič za kazališta, kina, bolnice i prodavaonice.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Zlatni rez hrvatske kulture</p>
<p>Iako su u Ministarstvo kulture s Biškupićevim dolaskom već uvedene neke promjene, očekivanog oštroga reza u kulturnoj politici neće biti/ »Iznevjerivši« protivnike, on se odlučuje za kontinuitet, ali i ispravljanje nekih pogrešaka te usavršavanje sustava odlučivanja, odnosno njegovu decentralizaciju/ Bez velikih obećanja nastavit će ne samo Vujićeve, nego i projekte koje je sâm započeo/ Drugačije i ne može biti</p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>S promjenom stranke na vlasti, Sabora i Vlade obično se očekuju i promjene na svim područjima djelatnosti, pa tako i kulture. Ona prošla smjena bila je obilježena upravo krilaticom »promjena«. Tom se riječju mahalo gotovo euforično. Ona je obilježena i »kulturnim činom« darivanja Murtićevih grafika zaslužnicima za izborene promjene.</p>
<p>Nakon toga, a pogotovo nakon olakih izjava da će tradicionalizam u kulturi ustuknuti pred alternativom, mnogi su uistinu očekivali drastične promjene, reklo bi se, oštar rez. Taj je rez po mnogima trebao označiti obračun sa svime što se provodilo dotadašnjom kulturnom politikom. Neki su čak bili spremni na razne »revolucije«. Kad se, međutim, s riječi prijeđe na djela i uhvati u koštac sa stvarnim problemima, onda se ubrzo shvati da takvoga reza ne može biti, da se mora nastaviti gdje je prethodnik stao, jer bi se inače uvijek iznova kretalo s početka, iz prvoškolske klupe, i nikad približavalo cilju, odnosno završavanju započetih projekata, koji potom otvaraju mogućnosti za nove.</p>
<p>Da je kontinuitet rada s nužnim kreativnim promjenama prijeko potreban i bez euforične krilatice koja proizvodi velika očekivanja, a onda i neka razočaranja, postaje sve jasnije jer i novoga ministra kulture u istom ministarstvu iz kojega je izašao prije četiri godine, zatiču projekti koje je sâm započeo. Ne stoga što su oni nakon njega odloženi (odrezani), nego zato što su ostvarenja velikih projekata dugotrajni i mučni poslovi. Je li zbog toga iskustva, ili zatečene situacije, novi (stari) ministar Biškupić ne proklamira na sva usta »velike promjene«, nego nagovještava ostvarivanje projekata prema mogućnostima razvoja gospodarstva, što je preduvjet za razvitak Hrvatske, pa i njezine kulture. Mudro, ne otvarajući prostor za prevelika očekivanja, što će i suziti prostor za razočaranja.</p>
<p>Pa ipak, neke su »promjene« učinjene već na početku, ne samo zbog usuglašavanja s težnjama premijera Sanadera za smanjenjem broja ministarstava, nego zbog negdašnjih poteza, učinjenih možda u najboljoj namjeri, ali koji su za sobom povukli i neke neželjene posljedice. </p>
<p>Tako je u Ministarstvo kulture vraćena zaštita prirode koja će biti ujedinjena sa zaštitom kulturnih dobara, pa će se jedna uprava baviti zaštitom kulturne i prirodne baštine (često neodvojive). U okrilje Ministarstva kulture vraćeno je i Hrvatsko povjerenstvo za Unesco, jer je iskustvo pokazalo da je tako bolje. To znači da je u ovim slučajevima prijašnjim potezima, ne i Vujićevim ministarskim mandatom, primijenjena metoda pokušaja i pogrešaka. Ali jedan od takvih pokušaja, koji je rezultirao pogreškom u Vujićevu mandatu, prepolovljena je uplata doprinosa za samostalne umjetnike, što ih je u mirovini bacilo na prosjački štap, a što će Biškupić pokušati ispraviti. </p>
<p>Takve se pogreške, naravno, uvijek ponovo mogu dogoditi, ali kako je to svojedobno isticala ministrica prosvjete i kulture Vesna Girardi-Jurkić, svakom će novome ministru biti lakše, pogotovo nakon osamostaljenja Ministarstva kulture. Stoga nije primjereno uspoređivati rezultate postignute u kulturi devedesetih i na kraju upravo završenoga ministarskoga mandata, u što je kao u zamku upao bivši ministar Vujić, jer je na početku devedesetih bio rat, pa poraće, i do nekih se rezultata stizalo teže, pogotovo u sferi spomeničke baštine koja je bila razrušena, oštećena i evakuacijama raseljena. Pri tome ne treba smetnuti s uma da su mnogi današnji rezultati proizišli iz rada ne jednog, nego više prethodnika, što baš najbolje potvrđuje dugogodišnja obnova spomeničke baštine.</p>
<p>Da rezultati uvijek trebaju i mogu biti bolji, pokazuje niz primjera. Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, donesenim za Biškupića, uvedena je spomenička renta. Budući da nije zaživjela u provedbi, Vujić je doradio taj dio Zakona i ona će se početi ostvarivati s Biškupićevim povratkom. Obojica su, dakle, tu dala svoj doprinos. Vujić je kao veliku novost u rad Ministarstva uveo kulturna vijeća i donio poseban zakon o njima. Ne treba, međutim, zaboraviti da su isti posao za Biškupića obavljale stručne komisije, također vanjskih stručnjaka. </p>
<p>Sustav je, dakle, poboljšan. Može li biti i bolji? Usuprot očekivanjima nekih da će drastičnim rezom Biškupić ukinuti ta vijeća, on naglašava njihovu stratešku ulogu i predlaže isti sustav i na nižim razinama - u županijama i lokalnim samoupravama - što vidi kao daljnji korak u decentraliziranju odlučivanja. Ako je to »rez«, onda se može govoriti o »zlatnom rezu«, kojim su u umjetnosti renesanse odmjereni prostorni odnosi slike, a na početku trećega tisućljeća mogućnosti djelovanja u kulturi, koje treba biti što skladnije.</p>
<p>To, pak, podrazumijeva »meke« prijelaze prema boljemu i nastavljanje na dosege prethodnika, koliko god se s njim slagali ili ne. Vujić je nastavio i Biškupićeve velike muzejske projekte, koje nije završio, ne zato što nije htio, nego zato što je to neostvarivo u jednome ministarskom mandatu, često ni u dva ili tri (sjetimo se samo koliko je trajala gradnja Koncertne dvorane i zgrade NSK u Zagrebu). Njih će sada, kao i one koje počeo Vujić, nastaviti Biškupić, a poslije možda netko drugi, uvijek dodajući nove.</p>
<p>Tako se dorađuju i detalji u profiliranju kulturne politike. Bez kontinuiteta, naravno, nema napretka. Dobro je, stoga, da je Biškupić »iznevjerio« protivnike odlučujući se upravo za kontinuitet kulturne politike koju želi usavršiti znajući unaprijed da će i njemu mogućnosti biti ograničene.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Otvorene karte ministrice pravosuđa</p>
<p>Budući da ministrica Vesna Škare Ožbolt kaže vrlo precizno kako će Vlada i njezin resor striktno slijediti pravne norme, onda to znači da otpada mogućnost da bilo što iz dosadašnje političke sfere može utjecati na kvalitetu suradnje Zagreba i Haaga. Očito, u kabinetu premijera Sanadera shvaćeno je da se poigravanje s Haagom ne isplati</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>U svom prvom javnom nastupu ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt do kraja je otvorila karte koje pokazuju kako će to Vlada Ive Sanadera drukčije postaviti odnose prema Haaškom sudu. </p>
<p>Prvo, Ured za odnose s Haaškim sudom prestaje biti izravno Vladino tijelo i uključuje se u Ministarstvo pravosuđa. Drugo, ministrica osobno preuzima odgovornost za sve kontakte s Haagom s jedne strane i nacionalnim sudovima s druge strane, u okolnostima u kojima se ta uloga od hrvatskih sudova traži. Treće, podloga ukupne suradnje Zagreba i Tribunala temelji se na Ustavnom zakonu o toj suradnji, drugim nacionalnim propisima, ali i Statutu i Pravilniku Haaškog suda. </p>
<p>Površno gledano, činjenica da u Vladi nema osobe zadužene za odnose države i Suda činila bi novost. Nadalje, u toj se platformi premijer i ne spominje. Zatim, stječe se dojam da Hrvatska zasniva svoju buduću suradnju s tim sudištem isključivo na temelju pravnih normi koje je ili sama donijela ili kao nacionalne paragrafe prihvatila iz međunarodnog prava. </p>
<p>Međutim, što se pravnih normi tiče, one su, takve kakve jesu, i dosad bile temeljem svake suradnje da bi svoju političku dimenziju dobivale onda kada je tu suradnju ocjenjivao ili Međunarodni sud ili tužiteljica Carla del Ponte. </p>
<p>Isto tako, na pravnim osnovama išla je suradnja glede dostave Haagu tražene dokumentacije pohranjene na različitim mjestima u hrvatskom sustavu arhiviranja. Taj postupak tekao je bez upletanja i Vlade i Ministarstva pravosuđa. Sve dok nešto ne bi zapelo. Tada je, posredstvom Ureda za odnose s Haagom, Haaški ured u Zagrebu tražio izravno od Vlade da posreduje i disciplinira činovnike aparata kojem je na čelu ne bi li se željena dokumentacija u predviđenom roku našla ili u Haagu ili dostupna haaškim istražiteljima na terenu. </p>
<p>Na kraju, slanje optužnica protiv građana Hrvatske slijedilo je i Statut i Pravilnik Haaškog suda. To znači da je optužnica posredstvom haaškog ureda u Zagrebu stizala u Vladin ured, s njom je bio upoznat premijer i njegov potpredsjednik zadužen za odnose s Haagom. Procedura je mimo njih obuhvaćala Ministarstvo pravosuđa koje bi optužni akt upućivalo nadležnom Županijskom sudu. Taj sud bio je ovlašten utvrditi identitet i opis kaznenog djela koje mora biti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Ako optuženik želi otići u Haag, tada je procedura vrlo jednostavna i on se obično redovnom zrakoplovnom linijom upućuje u Sheveningen. Ako, pak, pruža otpor transferu, nadležni sud izdaje nalog tijelima gonjena da ga uhite i osiguraju njegov dolazak u Haag. </p>
<p>Nije nikakva novost ako se kaže da se politika pojavljivala svaki put kad se u Hrvatskoj na bilo koji način pružao otpor primjeni pravnih pravila, odnosno, kad su iz Haaga dolazile političke, a ne pravne optužnice. </p>
<p>Budući da ministrica Škare Ožbolt kaže vrlo precizno kako će Vlada i njezin resor striktno slijediti pravne norme, onda to znači da otpada mogućnost da bilo što iz dosadašnje političke sfere može utjecati na kvalitetu suradnje Zagreba i Haaga. Očito, u kabinetu premijera Sanadera shvaćeno je da se poigravanje s Haagom ne isplati. Posebice u okviru HDZ-ova slogana »Pokrenimo Hrvatsku«. Hrvatska se neće moći pokrenuti ako na svako slovo iz Haaga u Hrvatskoj dođu barem tri tumača koji će objasniti zašto Hrvatska ne treba postupiti po tom slovu. </p>
<p>Isto tako, čini se da je Vlada prema Haagu zauzela stav koji će bitno promijeniti i način političkih rasprava o međunarodnim obvezama Hrvatske, u to valja uključiti i haaške odnose. Valja vjerovati ministrici Škare Ožbolt da će za svako pitanje Vlada konzultirati stručnjake, a ne političke lobiste. Želeći čistac u tim odnosima, Sanader smatra da bi mu svako zastajkivanje u suradnji s Tribunalom smetalo u onim poslovima koje je naumio obaviti pokrećući Hrvatsku.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Pljačka novca: Tko je više kriv, Pašalić ili Šarinić</p>
<p>Državno odvjetništvo podnijelo je optužnicu protiv trojice nekadašnjih visokih dužnosnika Sanaderova HDZ-a, a sada ljutih protivnika, zbog trošenja kamata u iznosu od 40 tisuća eura od nezakonito prebačena iseljeničkog novca Zakladi hrvatskoga državnog zavjeta, dok je glavni arhitekt cijele afere Hrvoje Šarinić pošteđen ikakvog progona, iako je potrošio tri tisuće puta više iseljeničkog novca od Pašalića i ostalih, čak sto milijuna eura </p>
<p>RADOVAN SMOKVINA</p>
<p>Prema pisanju Vjesnika od 24. prosinca 2003. (»Ivić Pašalić, Ante Beljo i Ivan Aralica osumnjičeni za zloupotrebu«), Državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv Pašalića, Belje i Aralice, HDZ-ovih »jastrebova« koji su se odmetnuli od Sanaderova HDZ-a. Zanimljivo je da je kaznena prijava protiv te trojice podnijeta upravo u vrijeme odlučujuće izborne konvencije HDZ-a, što je smanjilo izborne izglede Pašaliću.</p>
<p>Teško je povjerovati da su se ta dva događaja slučajno poklopila. Naime, afera s iseljeničkim novcem poznata je mnogo prije nego je Državno odvjetništvo pokrenulo istražni postupak protiv spomenute trojice.</p>
<p>I taj postupak pokazuje da se u Hrvatskoj ne može govoriti o neovisnosti pravosuđa, nego je ono vrlo često i dalje u službi politike, kao što je bilo u doba Titove Jugoslavije i Tuđmanove Hrvatske. Riječ je zapravo o negativnom kontinuitetu koji ovdašnji političari rado ističu kao nešto pozitivno u svim segmentima života. </p>
<p>Koliko je cijeli slučaj apsurdan vidljivo je i iz toga da odvjetništvo kazneno goni one koji su potrošili mrvice, a istodobno ostavlja netaknuto onoga koji je »državni« novac prebacio na stranačku Zakladu i time im omogućio da navedena trojka potroši kamate kao regularni prihod od oročenog novca.</p>
<p>Da stvar pojasnimo. Hrvoje Šarinić je skupa s Gojkom Suškom potrošio oko sto milijuna iseljeničkog novca, a nije položio račune onima koji su ga uplatili (iseljenicima), a na kraju je doznačio ostatak novaca u iznosu od 3,041.938 njemačkih maraka s toga istoga povjereničkog računa hrvatskih iseljenika HDZ-ovoj stranačkoj zakladi, i nije uopće doznačio državni novac.</p>
<p>Novac su uplaćivali hrvatski iseljenici na bankovni konto koji je glasio na ime Hrvoja Šarinića i Gojka Suška, a bio je namijenjen isključivo nabavi oružja za obranu Republike Hrvatske.</p>
<p>Bankovni konto ni u kojem trenutku nije glasio na Republiku Hrvatsku ili ma koje njezino državno tijelo. Da je riječ o državnom novcu Republike Hrvatske onda bi postojale precizne stavke o njegovu trošenju, što nije slučaj.</p>
<p>Naime, na moje svojedobne upite različitim ministarstvima i državnim ustanovama sve su u pismenoj formi odgovorile da njima takav račun nije poznat. </p>
<p>Pokretanje istražnog postupka protiv te trojke i konstrukcija da je riječ o državnom novcu iskorištena je isključivo za unutarstranačke obračune u HDZ-u, a Račanova vlada je time pripomogla Sanaderu i njegovu tehnokratskom HDZ-u da se domogne vlasti unutar stranke, računajući da je takav HDZ daleko bliže SDP od Pašalićeve izvorne struje, koja je u konačnici politički marginalizirana.</p>
<p>Da je tako potvrđuje, i to da je Hrvoje Šarinić ostao pošteđen kaznenog progona, iako je on glavni počinitelj, a navedena trojka može doći u obzir samo kao pomagač u provođenju kaznenog djela. Pojednostavljeno rečeno Hrvoje Šarinić je nekažnjeno pospremio cijelu pogaču, a spomenuta trojka bi trebala kazneno odgovarati za mrvice.</p>
<p>Naime, iznos kamata za koje se tereti »trojka« iznosi 40 tisuća eura, a cijeli iznos novca kojim je Hrvoje Šarinić protuzakonito raspolagao s iseljeničkoga računa kod Bank fuer Kaernten u. Steiermark u Villachu iznosio je sto milijuna eura. Narodna poslovica kaže: Jedne metrom, a druge aršinom.</p>
<p>Autor je potpredsjednik Udruge za pravnu zaštitu »Juris protecta« iz Neuenhofa, Švicarska.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Sjajan lijek protiv depresije i grizodušja: pomozite onima kojima je pomoć potrebna </p>
<p>Umjesto davnašnjih saturnalija, kada se nemilice trošilo ljudsko tijelo, ali i piće i iće, danas imamo potrošačku groznicu koja nas hvata na početku prosinca, tjerajući nas da kupujemo i kupujemo, trošimo novac koji imamo i nemamo, novac koji ćemo tek imati, pa i novac koji možda uopće nećemo imati. Poput poslovičnog hrčka koji u obrazima odnosi hranu u svoje zimsko sklonište, suvremeni čovjek trpa hranu, odjeću, obuću, kućanske aparate, elektroničke uređaje i sve što se može u dućanu kupiti, sve to trpa u sve veća kolica... / Bacajući iz kuće ostatke hrane, prazne boce, ambalažu, ukrasni papir, gomile otpadaka, gomile smeća, postajemo svjesnim da sve to nismo trebali činiti. Postajemo svjesni možda čak i toga – budimo brutalno iskreni! – da smo svakim zalogajem viška povećali svoj rizik od previsokog kolesterola, triglicerida i šećera u krvi, da smo si svakim tim zalogajem viška hrane i gutljajem viška pića ukrali koju minutu života. Pritom smo svakim nepotrebno potrošenim iznosom ugrozili možda i svoju budućnost</p>
<p>LUDWIG BAUER</p>
<p>Davni naš predak u sumraku pretpovijesti nosio je u sebi svijest o svojoj povezanost s prirodom. Za razliku od suvremenog čovjek, bio je sasvim svjestan da spava onda kada mu to Sunce naredi i da se tako budi. Najstarija promatračka istraživanja nebeskog svoda i znanja o zvijezdama povezana su s nastojanjem da se ustanovi koliko te zvijezde određuju našu sudbinu.</p>
<p>Danas nebeskom svodu podjednako vjerujemo i ne vjerujemo kada je naša sudbina u pitanju, pa čitamo horoskope dijelom zbog zabave, a dijelom da bismo doznali što valja izbjegavati određenog dana i kada valja ispuniti listić lotta. </p>
<p>I danas održavamo tradicije koje slijede Sunčevu godinu, pomalo nesvjesni, a pomalo svjesni što bi one trebale značiti, ali opet – uvijek se iznenadimo kad, primjerice, pročitamo sasvim egzaktan, statistički ili znanstveno elaboriran podatak o tome kako samo svi depresivniji upravo onda kada su dani najkraći, i noći najdulje.</p>
<p>Pomažu li nam tradicije, koje nas prate od iskona, u takvim trenucima? Ako pomažu, kako pomažu?</p>
<p>Moj romaneskni junak Emerik Haller rezonira ovako: Pridružujem se onima koji smatraju da je smisao tradicionalnih zimskih festivala u tome da čovjeku pomognu prevladati sezonsku depresiju. Rimljani su organizirali saturnalije u drugoj polovici prosinca, u vrijeme najkraćih dana.</p>
<p>Za vrijeme sedmodnevne svečanosti posvećene bogu Saturnu pilo se, plesalo, kockalo i uživalo na svaki dopušten i nedopušten način; odnosno nedopušteno je postajalo dopuštenim tih dana, kada čak ni sudovi nisu radili, pa je upravo kratkotrajna odsutnost zabrana i reda pridonosila slasti razuzdanih užitaka. </p>
<p>Saturnalije su završavale uoči dvadeset i petog prosinca, dana Mitre, iranskog boga svjetlosti, dana posvećenog nepobjedivu Suncu, pa su taj dan kasnije pokršteni Rimljani elegantno pretvorili u kršćanski svetak i tako mu produljili vijek za najmanje dva milenija.</p>
<p>Ali u što su se pretvorile saturnalije? Ne vjerujem da su nestale, jer one nisu bile samo produkt rimske civilizacije, nego primarno ljudskog poriva da u sumorno doba godine dobije oduška. Saturnalije su bile festivali kojima se rimska civilizacija, kao i indijska prije nje, i mnoge druge, prilagođivala, atavističkim valjda, ljudskim potrebama. Nesumnjiva im je prednost bila što su bile jasno definirane: točno se znalo što saturnalije nude i podrazumijevaju.</p>
<p>A danas? Što nama naša današnja civilizacija nudi, ili barem omogućuje, u one prosinačke dane kada se čovjeku čini da ne želi ništa drugo osim da bude razuzdan, da podivlja poput stepskog vuka, kako to stanje imenuje njemački pisac nobelovac Hesse, koji je posthumno postao kultnim piscem mladih buntovnika u svijetu engleskog jezika?</p>
<p>Umjesto davnašnjih saturnalija, kada se nemilice trošilo ljudsko tijelo, ali i piće i iće, danas imamo potrošačku groznicu koja nas hvata na početku prosinca, tjerajući nas da kupujemo i kupujemo, trošimo novac koji imamo i nemamo, novac koji ćemo tek imati, pa i novac koji možda uopće nećemo imati. </p>
<p>Poput poslovičnog hrčka koji u obrazima odnosi hranu u svoje zimsko sklonište, suvremeni čovjek trpa hranu, odjeću, obuću, kućanske aparate, elektronske uređaje i sve što se može u dućanu kupiti, sve to trpa u sve veća kolica, odvozi do automobila, a zatim u stan, najčešće već otprije pretrpan potrebnim i nepotrebnim stvarima.</p>
<p>U toj potrošačkoj groznici čini nam se da prevladavamo depresiju preranih sumraka i popodnevnih zalazaka sunca. Umjesto da budemo apatični, postajemo hiperaktivni. Umjesto da budemo ravnodušni, postajemo zainteresirani, začarani i očarani reklamama, izlozima, gomilama robe, stvarnim i lažnim obećanjima, nagradama i popustima. Umjesto Sunca, svijetle nam zemaljske električne zvijezde, obasjavajući prerani sumrak svojom varavom svjetlošću, koja obećava, poziva, nudi, koja pothranjuje euforiju i stvarnost čini manje stvarnom, čini je pijanstvom, stanjem u kojem čovjek radi ono čega se trijezan stidi; ili čega bi se trijezan trebao stidjeti.</p>
<p>Čovjek se odjednom pita: Kakvog sve to ima smisla?</p>
<p> Za neke ima. I te kako! Trgovci planiraju cijele godine koliko će inkasirati u vrijeme suvremenih saturnalija i unaprijed trljaju dlanove, jer potrošnja, prodaja i zarada u tom ludom razdoblju neprekidno raste.</p>
<p>Doduše, neki su ove godine i razočarani. Amerikanci procjenjuju da je kod njih povećanje predbožićne potrošnje od samo 3,5 posto u odnosu prema prethodnoj – čisti podbačaj, pa je čak i elitni »Saks«, koji ne običava snižavati cijene, onaj »Saks« u Petoj aveniji što presijeca pupak poslovnog svijeta, otok Manhattan, snizio cijene čak za 40 posto.</p>
<p>Ni s takvim sniženjem cijena trgovci ne gube, kako smo vidjeli, nego ostvaruju dobitak koji je za samo neznatno veći od lanjskoga, ali ipak – još veći.</p>
<p> Je li to dobro ili loše?</p>
<p>Samo po sebi, ne bi trebalo biti loše što trgovci zarađuju. Štoviše, pedesetih je godina prošlog stoljeća artikulirana tzv. trickle-down theory, teorija prema kojoj se dobitak velikih poslovnih organizacija prelijeva u male, a na koncu i u džepove potrošača.</p>
<p>Bila ta teorija točna ili ne, sumnjam da to bezrezervno vrijedi kod nas. </p>
<p>Kod nas je situacija nešto drukčija. Dobar dio trgovačkih lanaca vlasništvo je stranih kompanija, pa se i njihov dobitak prelijeva i presipava, koliko se već prelijeva i presipava, nekamo drugamo. To znači da što mi više trošimo, to oni postaju bogatiji, a mi, dakako, siromašniji. Pritom, u zemlji koja je prezadužena poput naše, potrošnju bi trebalo zauzdati i smanjiti po svaku cijenu, bez obzira na to kamo odlazi trgovačka dobit!</p>
<p>Vrhunac je modernih saturnalija prejedanje i opijanje. Od salate od hobotnice, šarana i bakalara, preko sarmice i odojka, do vanilica uvaljanih u <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> i torte s kremom od čokolade pod snježnim vrhuncima tučenog vrhnja. Od aromatične travarice, gorko-slatkog likera ili whiskyja, preko hlađenog bijelog, od kojeg se rose čaše, do punokrvnog crnjaka i pjenušca, bilo proizvedenog originalnim šampanjskim postupkom ili onog jeftinog koji se gazira kao što se pravi soda... </p>
<p>Božićni praznici prođu odjednom, a onda dolazi otrežnjenje. Bacajući iz kuće ostatke hrane, prazne boce, ambalažu, ukrasni papir, gomile otpadaka, gomile smeća, postajemo svjesnim da sve to nismo trebali činiti. Postajemo svjesni možda čak i toga – budimo brutalno iskreni! – da smo svakim zalogajem viška povećali svoj rizik od previsokog kolesterola, triglicerida i šećera u krvi, da smo si svakim tim zalogajem viška hrane i gutljajem viška pića ukrali koju minutu života. Pritom smo svakim nepotrebno potrošenim iznosom ugrozili možda i svoju budućnost.</p>
<p>Otežalih nogu, trbuha i glave, odlučujemo, poput mamurnog pijanca, da to više nikada nećemo učiniti. To su tzv. novogodišnje rezolucije. One su poput izbornih obećanja. Izriču se s uvjerenjem, ali se teško izvršavaju. Čovjek odolijeva svemu – osim iskušenju... Ipak, svaka novogodišnja rezolucija, baš kao i svako izborno obećanje, treba prihvatiti s nadom i uvjerenjem da će se barem dio, barem djelić toga ispuniti.</p>
<p>Sljedeće godine, kada se dani opet skrate i kada vas počne obuzimati sezonska depresija, pokušajte ne odazvati se sirenskom zovu potrošačke groznice. Pokušajte ne kupiti ništa što vam nije nužno. Dio onog novca koji biste uludo potrošili, samo mali dio, dvadesetinu ili manje, dajte nekome tko je siromašniji od vas. To možete učiniti putem humanitarne organizacije, ali možete i osobno. Nekom od vaš rodbine, prijatelja ili znanaca dobro će doći pomoć.</p>
<p>Vjerujete mi, to je i sjajan lijek protiv depresije; bez štetnih posljedica za vas i naše gospodarstvo, bez mamurluka i grizodušja.</p>
<p>Autor je književnik, urednik naklade KruZak; živi u Galgovu pod Okićem.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Vremena se mijenjaju, ali se dvostruki kriteriji nastavljaju: Treba li mijenjati hrvatske prioritete</p>
<p>Nije samo nedovoljno faktografsko obrazovanje izvorište zla koje dovodi do zloporabe religija. U društvu bez moralnih i etičkih zasada, u zajednicama bez osjećaja ljubavi u obitelji i socijalne sigurnosti, stupanj formalnog obrazovanja ne mora igrati presudnu ulogu u sprječavanju krvavih sukoba. Zato tek civilizacija u kojoj su zastupljene te obje pretpostavke zna točno odrediti važnost religije za oblikovanje uspješne i sretne zajednice i daje adekvatno mjesto religiji u suvremenom društvu / Poznavajući izvornu i težnju djeteta za ljubavlju, prožetu s traženjem sigurnosti, shvaćamo zašto narodi i ljudi koji nisu daleko odmakli od razine dječje svijesti, ali i sve nacije u teškim povijesnim trenucima, traže jakog vođu. Taj činitelj, traženje ljubavi i sigurnosti, objašnjava velik dio povijesti čovječanstva. Čak se i ljudska destruktivnost objašnjava manjkom ljubavi u ranom stadiju čovjekova stasanja... Kao nacija nismo daleko odmakli u civilizacijskom razvoju, ali naši istočni susjedi su, čini se, još zarobljenici svijesti koja i danas »harači« na tlu Svete zemlje</p>
<p>MARKO TARLE</p>
<p>Čitajući povijest čovječanstva stječe se dojam da je to priča o beskrajnu nizu ratovanja i sukoba među ljudima, o smjeni dinastija i diktatora, da je to nabrajanje ljudskih zala, ubojstava, gluposti i patnji čovječanstva.</p>
<p>Tek u susretu s kantovskim opisom univerzalne povijesti, shvaća se zašto je povijest s pravom nazivana učiteljicom života. Uz destruktivnu stranu čovjekove ličnosti, vezanu uz egoizam i iracionalnost, u čovjeku je prisutna i vječna želja za napretkom, pravdom i istinom, a, iznad svega, za osobnom i društvenom slobodom. </p>
<p>Orijentalna filozofija izrazila je takvu dualnost ljudske ličnosti izrekom: I raj i pakao u sebi nosiš. </p>
<p>Poznavajući izvornu i težnju djeteta za ljubavlju, prožetu traženjem sigurnosti, shvaćamo zašto narodi i ljudi koji nisu daleko odmakli od razine dječje svijesti, ali i sve nacije u teškim povijesnim trenucima, traže jakog vođu. Taj činitelj, traženje ljubavi i sigurnosti, objašnjava velik dio povijesti čovječanstva. Čak se i ljudska destruktivnost objašnjava manjkom ljubavi u ranom stadiju čovjekova stasanja.</p>
<p>Iako je mir preduvjet prosperiteta i razvoja, jer krvavi sukobi ostavljaju fizičke, duhovne i civilizacijske rane, materijalnu pustoš i sveopća razaranja, ratni se sukobi ponavljaju. </p>
<p>Mnoge su kronologije nazvale posljednjih pedesetak godina prošlog stoljeća epohom mira. Zaista, tada nije bilo svjetskog sukoba. Bilo je to razdoblje hladnoga rata, koje umalo, dva puta, tijekom kubanske krize i Yom Kippur rata nije završilo nuklearnom katastrofom. </p>
<p>Prema poznatom sociologu Toffleru, u tom su razdoblju samo tri tjedna protekla bez međudržavnih ili međuplemenskih sukoba. Krv se prolijevala svugdje diljem svijeta, osim u zemljama zapadne Europe, sjeverne Amerike, te u Japanu i Australiji. Nije li to poticaj za proučavanje činitelja mira, toga preduvjeta bogatstva i progresa?</p>
<p>Najozbiljniju prijetnju budućnosti čovječanstva predvidio je Samuel P. Huntington u proročkoj knjizi »Sukob civilizacija«, u kojoj je poistovjetio pojam sadašnjih i budućih civilizacija s ljudskim religijama i kulturama. </p>
<p>Moj dugogodišnji znanac, prodavač suvenira u Jeruzalemu na uglu više nego poznate ulice Via Dolorosa, Arapin sa zapadnjačkim nadimkom Mike, u poslu vješto koristi računalo, svakodnevno pretražuje Internet, a putem satelita gleda ne samo »Al Jazeeru«, nego i CNN. </p>
<p>Njegova je prodavaonica otvorena petkom, a nije prihvatio ni orijentalan način cjenjkanja. Pa ipak, iako nije praktički vjernik nego agnostik, iako je korisnik suvremene tehnologije, teško bih ga prema navikama i načinu mišljenja svrstao u pristalice zapadnjačkog svjetonazora. Zašto? </p>
<p>U razgovorima o arapsko-izraelskom sukobu nije racionalno raspravljao o činjenicama, davao je prednost emocijama pred realnošću, nije razumio doktrinu ljudskih prava i sloboda, nije sagledavao probleme iz rakursa suprotne strane, nije mario za nužnost univerzalne primjene »zlatnog pravila« života. Ukratko, Mike na tehnološkom i racionalnom nivou pripada zapadnoj civilizaciji, ali ne i po duhovnim spoznajama. </p>
<p>Ljudski je ratio podložan promjenama uvjetovanim tehnološkim napretkom. Znanje utječe na civilizacijski razvoj, pa se zato neke epohe ljudske povijesti ne mogu nikada više ponoviti. Pritom, iako iracionalni dio čovjekove svijesti nije doživio tijekom posljednjih tisućljeća spomena vrijedne promjene, »proturatna« zapadnjačka civilizacija »kupuje« socijalni mir u svom »dvorištu« i ostvaruje globalne ciljeve racionalnim ustupcima. Poznat je scenarij »dobit ćete nužno potreban novac isporučite li Miloševića u Den Haag«, što je strategija batine i mrkve i quid pro quo sindrom. </p>
<p>U duhovnoj sferi čovječanstva su i religije, od kojih su najvažnije stare i do tri tisuće godina, kao i najstarije kulture. Pritom se u zapadnjačkoj civilizaciji i njihovim derivacijama jasno uočava razmak između religije i crkve. Tamo je vjera na čovjeku potrebnom, a društvu nužnom mjestu. </p>
<p>No kod mnogih religija još vlada cezaropapizam, pa su takve zajednice, a nije ih teško prepoznati, na razvojnom stupnju kršćanskih društva prije reformacije, u dobu analognom »mraku« srednjeg vijeka »začinjenom« indulgencijama, inkvizicijom i progonom vještica. </p>
<p>U Vjesnikovu prilogu Panorama gospođa Vera Boltho, voditeljica kulturne politike u Vijeću Europe, razumno upozorava kako buduće ratove i sukobe treba izbjeći dijalogom među kulturama. No začuđuje da autorica ne raspravlja o još nekoliko stožernih dimenzija današnjih sukoba. </p>
<p>To su religije, točnije rečeno crkve, ili još preciznije zloporabe religija, zatim civilizacijska heterogenost utemeljena na razlikama u obrazovnim razinama, te napokon proizvodnja oružja, odnosno njegov izvoz u čvrstoj simbiozi s politikom. </p>
<p>Politika se pritom »brine« za perpetuaciju sukoba koji promoviraju nove kandidate za kupnju već zastarjelog oružja, a zatim za lukrativnu obnovu zemalja razorenih tim istim oružjem. Rješenje je u obrazovnom sazrijevanju nacija, u shvaćanju da su razvoj i obrazovanje dvije strane iste medalje.</p>
<p>Nisu li vjerski ratovi diljem svijeta, od starog vijeka do danas, nosili sobom najstrašnija krvoprolića i bezgraničnu mržnju? No nisu li pritom ratovi oduvijek bili posljedica sukoba interesa, pa je to tako i kod onih s vjerskim konotacijama? </p>
<p>Što je stvaran uzrok kaskadi nasilja u Svetoj zemlji, na izvorištu triju najvažnijih monoteizama u povijesti? Nije li to, kad se potpuno ogoli potka sukoba, zloporaba religije za osobne ciljeve svećenstva s jedne, te egoistička politika pojedinaca, društvenih skupina i slojeva s druge strane? </p>
<p>Gdje su takve zloporabe moguće? Samo u društvima u kojima se religiji pridružuju mitske kategorije, u društvima u kojima se isprepleću ili čak poistovjećuju sekularni i religijski zakoni, što su sve posljedice neobrazovanosti, zaostalosti i civilizacijske heterogenosti. </p>
<p>No nije samo nedovoljno faktografsko obrazovanje izvorište zla koje dovodi do zloporabe religija. U društvu bez moralnih i etičkih zasada, u zajednicama bez osjećaja ljubavi u obitelji i socijalne sigurnosti, stupanj formalnog obrazovanja ne mora igrati presudnu ulogu u sprječavanju krvavih sukoba. </p>
<p>Zato tek civilizacija u kojoj su zastupljene te obje pretpostavke zna točno odrediti važnost religije za oblikovanje uspješne i sretne zajednice i daje adekvatno mjesto religiji u suvremenom društvu. </p>
<p>U današnjem su svijetu vjernici, kao i nevjernici, spoznali ulogu i važnost vjere u društvu. No očito griješe svi koji poistovjećuju crkvu s vjerom. </p>
<p>U vjeri postoji dogmatski i odgojni dio, pri čemu je i dogmatski dio posredno usmjeren prema duhovnom miru i sretnijem življenju. Crkva je zajednica svećenstva, dakle, ljudi sa svim slabostima i krepostima, čija je uloga tumačenje vjere. Ljudi su pokvarljiva roba: svećenik, sudac i liječnik daju zakletve o ispravnosti vlastitog djelovanja, pa ipak poneki, ili čak njih podosta, djeluju suprotno danoj riječi. </p>
<p>No zbog toga religija, pravosuđe i medicina ne gube na svojoj društvenoj vrijednosti.</p>
<p>U doba stalnih previranja u susjedstvu, od nesređene Bosne, separatističke Crne Gore, nestabilnog Kosova, a posebno u predvečerje povampirivanja radikalsocijalizma u Srbiji, Hrvatska treba analizirati svoje projekte sazrijevanja u modernu i razvijenu zajednicu, kompatibilnu sa svijetom mira. Takvi projekti uključuju uz razvoj i opće obrazovanje, ali i odgoj karakternog čovjeka, koji se kenedijanski pita što će učiniti za zajednicu, a ne samo kako iskoristiti društvo za vlastite probitke. </p>
<p>No hoće li Hrvatska, u svjetlu srbijanskih kretanja za koja ne znamo kuda će ih dovesti, morati posegnuti za redefinicijom svojih prioriteta: Zatražiti što brži ulaz u NATO savez ili mijenjati svoju strategiju obrane. </p>
<p>Kao nacija nismo daleko odmakli u civilizacijskom razvoju, ali naši istočni susjedi su, čini se, još zarobljenici svijesti koja i danas »harači« na tlu Svete zemlje. Vremena se sasvim sigurno mijenjaju, no nastavlja li se doba dvostrukih mjerila? Neće li oni još jednom naći zaštitnike, kao počesto u povijesti i nedavno u Srebrenici. Ne smijemo za koju godinu odigrati ulogu žitelja »sigurnog neba«.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, znanstveni konzultant, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Milijun kuna za doček 2004. godine</p>
<p>Super Nova će pripremiti poseban program s najboljim svjetskim hit pjesmama / Iz Londona ponudili postavljanje velikog ekrana kojim bi se Zagreb uključio u mrežu gradova koji slave Novu na otvorenom te time postao mjerilo popularnosti </p>
<p>pojedinih izvođača </p>
<p>Doček Nove 2004. godine, koji će se kao i svake godine, održati na Trgu bana Josipa Jelačića, trebao bi, prema najavama iz Gradskog poglavarstva, biti spektakularan. Veliki video wall i vatromet samo su dio spektakularnog dočeka. To i ne čudi, obzirom da će ovogodišnji doček, doznajemo iz Gradskog poglavarstva, samo Zagrepčani platiti oko 600.000 kuna. Toliko novca, naime, traže organizatori od Grada. Naravno, to nije cijeli iznos jer će oko 400.000 kuna organizator, dakle Grad, »iscijediti« od raznih sponzora dočeka - Zagrebačke pivovare, Badela 1862, HT-a i Francka. Tako će doček Nove godine na centralnom zagrebačkom trgu koštati gotovo milijun kuna. </p>
<p>Program dočeka sastoji se od četiri dijela. Prvi počinje u 20,30 sati i traje do 22 sata. U tom dijelu programa održat će se retrospektiva Zagreb festa koji je ove godine proslavio 50 godina postojanja. Nastupit će Zdenka Kovačićek, Boris Babarović, Miro Ungar, Višnja Korbar, Ana Štefok, a pjevat će i Walter Neuegebauer te Davorin Bogović. Nakon tog dijela slijedi kratak rock blok od pola sata, a od 22,30 sati kreće pravi show. Tada, naime, nastupa Miroslav Škoro sa svojim bandom te zvijezde Story Super Nove - Rafael Dropulić, Saša Lozar, Natali Dizdar, Nera Stipičević, Tin Smardžić, Ivana Radovniković i Damir Kedžo. Super Nova će pripremiti poseban program s najboljim svjetskim hit pjesmama. </p>
<p>Nakon njihova nastupa, koji završava u jedan sat poslije ponoći na zagrebačku pozornicu stupaju DJ Keops Live Act & Starsystem te plesna grupa. </p>
<p>Kako ističu u Gradskom poglavarstvu, svaki je doček na glavnom gradskom trgu naišao na veliki interes, a čak su i iz Londona ponudili postavljanje velikog ekrana kojim bi se Zagreb uključio u mrežu gradova koji slave Novu na otvorenom te time postao mjerilo popularnosti pojedinih izvođača.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Grad samo na reprezentacije potroši četiri milijuna kuna</p>
<p>Mjesečni računi za 266 službenih mobitela su oko 67.000 kuna dok se mjesečno za benzin za 119 službenih automobila izdvaja 80.000 kuna</p>
<p>Kada se zbroje stavke gradskog proračuna koje se odnose na materijalne rashode za zaposlenike gradske uprave u sljedećoj godini, dobije se iznos od više od 80 milijuna kuna. Samo 40 milijuna kuna otpada na naknade troškova zaposlenima, kojih u gradskoj upravi ima oko tri tisuće, a veliki se iznos – 35 milijuna kuna, izdvaja i za troškove njihova prijevoza.</p>
<p>VNa troškove reprezentacije Grada, koji, među ostalim, uključuju domjenke i troškove smještaja stranih delegacija u Zagrebu, iduće je godine planirano četiri milijuna, pola milijuna više nego u 2003. godini, dok će se za službena putovanja zaposlenika uprave izdvojiti dodatnih 2,5 milijuna kuna.</p>
<p>Osim toga, jednog je zagrebačkog umirovljenika, koji je u potrazi za odgovorom nazvao Vjesnik, zanimalo, koliko novca iz proračuna gradski oci troše na upotrebu službenih mobitela i automobila. Iz Poglavarstva doznajemo da se službenim mobitelima služi 266 njihovih zaposlenika i da oni, osim gradonačelnice i dva zamjenika, mjesečno mogu potrošiti po 300 kuna. Prema izvješću koje je sastavio tajnik Poglavarstva Vidoje Bulum, mjesečno se za račune službenih mobitela u prosjeku izdvaja oko 67.000 kuna.</p>
<p>Za službeni put gradskih čelnika i protokolarne svrhe može se koristiti ukupno 119 automobila, a ukupni mjesečni trošak za benzin iznosi oko 80.000 kuna. Gradski dužnosnici prve skupine (gradonačelnica, njeni zamjenici te predsjednica i potpredsjednici Gradske skupštine) imaju pravo na automobil s vozačem 24 sata dnevno. U drugoj su skupini tajnik i članovi Poglavarstva, te pročelnici ureda, koji automobil koriste u obavljanju službe.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Hrvatski proizvođači nezadovoljni smještajem »iza pazara sa šundom od odjeće i obuće«</p>
<p>Ove nedjelje završio je Božićni velesajam -najstariji zagrebački velesajam koji se prvi put organizirao davne 1927. godine i tada se zvao Božićni zbor.</p>
<p>»Ne znam zašto je uprava Zagrebačkog velesajma postavila štandove hrvatskih proizvođača hrane i pića gotovo na začelje, u osmi paviljon, a u sedmi, kroz koji su posjetitelji ulazili na sajam, onaj pazar sa šundom od odjeće i obuće«, zapitala je prodavačica meda dok smo u nedjelju sakupljali dojmove o proteklome Božićnom velesajmu. Sličan komentar mogao se čuti i od ostalih hrvatskih proizvođača, koji su se čudili zašto se kupcima na samom početku sajma nametnuo labirint štandova nakrcanih trećerazrednom odjećom i obućom te kojekakvim tričarijama. Takvim rasporedom jedino su bili zadovoljni trgovci iz Kine, Pakistana, Indije i Egipta, od kojih su neki hrvatski jedva netucali, a neki čak platili prevoditelje. O kvaliteti njihovih proizvoda govorile su, recimo, cijene ženskih bunda od oko 350 kuna ili muških košulja po 40 kuna. Konkurenciju su im radili jedino domaći trgovci s robom koju inače prodaju na placu.</p>
<p>»Nije ovaj sajam što je nekad bio, ni u ponudi, niti u potražnji. Hipermarketi su učinili svoje. Danas ljudi ovamo dolaze najviše da razvesele djecu u luna parku«, ispričala nam je Gordana Čorić, prodavačica na štandu knjiga. »Nema više toliko ni veselog raspoloženja kao prije. Interijer je također otužan, nema muzike, samo ono što svako sebi pušta. A i raspored je loš, u istom krugu su i kobasice i knjige«, priča Gordana.</p>
<p>Na susjednom bloku štandova, odakle se širio miris kobasica, ipak su se dosta uspješno prodavali gastronomski proizvodi s domaćih ekoloških imanja. Primjerice, ekstra djevičansko maslinovo ulje iz okolice Poreča toliko je privuklo kupce da je gazda usred sajma morao u Poreč po novu turu. Kupce je osvojila i istarska rakija s limunom, tzv. limonccello, kojeg Talijani piju i uz kavu.</p>
<p>Znatiželju su pobudili i ostali proizvodi, poput recimo »kruščića zdravlja«, na koji je pozivala slika Željka Mavrovića. Za sireve i vina također su se mogle čuti pohvale. No, nažalost, razgovori s malim proizvođačima obično su završavali na temi loše politike poticanja domaće proizvodnje i svemu što se očekuje od nove vlade.</p>
<p>Organizatori su očekivali oko 150 tisuća posjetitelja, a prema riječima Slavice Lakić, ravnateljice ovog Velesajma, s tom brojkom su otprilike i završili s time da su u odnosu na 2002. godinu zaradili i više. »Za vrijeme besplatnih dana, kao i na Štefanje, bile su najveće gužve. Ovogodišnjim izdanjem sajma više sam nego zadovoljna kao i medijskim praćenjem« rekla nam je Lakić. </p>
<p>R. J., A. N.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Za mjesto gradonačelnika Velike Gorice četiri kandidata</p>
<p>Imenovanjem Ivana Šukera za ministra financija, Velika Gorica ostala je bez gradonačelnika. Premda se nakon odluke HDZ-a, o nespojivosti dužnosti gradonačelnika i saborskog zastupanika, znalo da će Šuker napustiti mjesto gradonačelnika još uvijek se ne zna tko će ga zamijeniti. O tome se, naime, kako je Vjesnik doznao od više članova velikogoričkog HDZ-a, u stranci tek raspravlja, a govori se o čak četiri kandidata. </p>
<p>Jedan od njih je dogradonačelnik Krešo Hubak, stomatolog po struci. U Poglavarstvu je već po drugi put na čelu Odjela za komunalne djelatnosti. Prilikom podjela u stranci, među prvima je stao na stranu sadašnjeg predsjednika stranke dr. Ive Sanadera, pa uživa veliku podršku među članstvom u Velikoj Gorici. Slično je i s ostalom trojicom kandidata: Franjom Severom (uspješan poduzetnik), liječnikom Ivanom Jurkinom i veterinarom Krunoslavom Hrvačićem. Sever je, isto kao i Hrvačić, član Poglavarstva, a dr. Jurkin vijećnik u Gradskom vijeću. S obzirom na kvalitetu sva četiri kandidata, čini se da će Gradskom odboru teško biti donijeti odluku, te da će se za konačan rezultat morati konzultirati i sam vrh stranke. </p>
<p>Parlamentarna oporba (SDP, HSS i nezavisna lista Nevena Karasa), koja u Gradskom vijeću čini »tanku« manjinu (odnos snaga je 14 naprema 13 u korist HDZ-a i njihovih koalicijskih partnera DC-a i troje nezavisnih), zasad se ne izjašnjava o svom potencijalnom kandidatu, a čini se da ga ni nema. Jer, kako smo neslužbeno saznali, oporba ne namjerava opstruirati demokratsko pravo većine da imenuje svog kandidata za novog gradonačelnika. Osim toga, čini se da su sva četvorica kandidata prihvatljiva i velikom dijelu oporbe.</p>
<p>S obzirom na zakonske rokove (osam dana od preuzimanja nove dužnosti Ivana Šukera), o tome tko će biti novi gradonačelnik Velike Gorice saznat će se najkasnije polovicom siječnja, kada bi se trebala održati i sjednica Gradskog vijeća.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Revija amaterskog filma radove prima do 10. siječnja </p>
<p>Treća Revija amaterskog filma (RAF) Zagreb održat će se prvog tjedna ožujka 2004. godine, a filmovi se primaju do 10. siječnja. Osobitost ovog međunarodnog festivala je u tome što ne radi nikakvu selekciju jer se svi pristigli filmovi prikazuju, što predstavlja veliki poticaj svima koji se amaterski bave filmom. O zainteresiranosti »filmaša« govori podatak da je na prvi RAF stiglo 74 filma iz sedam zemalja, a na drugi, prošlogodišnji, 115 filmova iz 10 zemalja. </p>
<p>Svi filmovi koji pristignu na RAF, a ne ispadaju iz propozicije, bit će prikazani u glavnom dijelu programa. A na natječaj se primaju filmovi napravljeni u amaterskoj produkciji od 2001. godine do danas, trajanja do 20 minuta. Također, jedan autor može poslati najviše dva filma. Filmovi koji ispadaju iz ovih propozicija biti će isto prikazani ali van glavnog dijela programa.</p>
<p> Radovi se primaju na WHS-u, MiniDV-u, Dvcamu, Beti, DVD-u, Hi-8...dok se filmovi na divx-u, mpeg-u i ostalim komprimiranim verzijama primaju samo kao ogledna verzija, ali do 1. veljače treba ih poslati u odgovarajućem formatu. Prijavnica se može skinuti na internet adresi www.revijaamaterskogfilma.hr, gdje se mogu pronaći i sve ostale informacije. Filmove s prijavnicom treba poslati na adresu: Postpesimisti, Revija amaterskog filma, Poste restante, 10000 Zagreb, Hrvatska. </p>
<p>B. T.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>U Vjesnikovu »toranju« žive krampusi i Djed Mraz</p>
<p>Da je dječja mašta bogata, to već svatko zna. A u predblagdansko vrijeme dječje glavice najčešće okupiraju likovi vezani uz prosinačke blagdane. </p>
<p>Dvoje razigrane djece predškolske dobi u tramvaju je tako, ovih dana, živo razglabalo o tome koliko Zagreb ima »toranja« – u prijevodu s dječjeg jezika – tornjeva. Kako su se dječak i djevojčica u četrnaestici vozili kroz Savsku, u oko ima je »upala« Zagrepčanka, te popularni neboderi-rakete iza nje. »Zagreb ima četiri toranja«, ponosno je zbrojio dječak, dodavši: »pouzdano znam da su i rakete toranji jer na desetom katu jedne rakete živi moj prijatelj iz vrtića«.</p>
<p>Djevojčica je, pomalo mršteći se, razmišljala kako da »pobije« činjenice o »toranjima« u Zagrebu, te je spasonosno rješenje vidjela u »Vjesnikovu« neboderu. »Zagreb ima pet toranja!«, uskliknula je veselo. »A ovaj toranj je najljepši jer ima crvene prozore«, rekla je pobjedonosno. »Ma to su ti rolete«, rekao je dječak znalački. »Nisu«, odvratila je djevojčica sigurna u ispravnost svojeg razmišljanja i dodala vrlo ozbiljno. »Unutra su krampusi, Sveti Nikola i Djed Mraz i oni plešu oko vatre pa su zato prozori crveni«. </p>
<p>Izgleda da je takav odgovor razveselio dječaka jer se odmah složio s tom teorijom. »Daaaaa«, rekao je razdragano započevši priču o silnim darovima koji se sigurno isto nalaze u »Vjesnikovim« odajama......</p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Nikad više onakve emocije...</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> – Dugo iščekivani i unaprijed rasprodani koncert Đorđa Balaševića u zagrebačkom Domu sportova bio je nešto sasvim drukčije, što su prije svega mogli zaključiti sretnici koji su se s novosadskim kantautorom susreli prošle godine na jednom od prva dva zagrebačka koncerta nakon dugih 12 godina.</p>
<p>Dobro poznati scenarij - red balada, dvije poskočice, pa opet red balada, Balašević ovaj put nije želio ponavljati. </p>
<p>»Samo bez patetike, u ovo post i predpraznično vrijeme ne trebam vam kvariti raspoloženje s mojim tugaljivim pjesmama u kojima uvijek netko odlazi, ostaje, voli, ne voli...«.</p>
<p>I premda se svojski trudio promijeniti baš sve, pa tako i trajanje koncerta, Balašević se od zagrebačke publike ipak nije uspio rastati u još uvijek subotnjim kasnim satima. </p>
<p>»Pitali su me hoću li imati specijalne goste. Ma, neću, naravno. Pa, vi ste moji specijalni gosti! Nije prošlo ni bez pitanja hoće li na koncertu biti suzavca. Ma ljudi, kakav suzavac, kazao sam. Pa moja je publika miroljubiva. No, suza će, nadam se, ipak biti...«, kazao je novosadski kantautor, koji je na pozornicu izašao prije svojeg pratećeg banda The Unfuckables i pozdravio desetak tisuća ljudi svih generacija, nerijetko i cijele obitelji. </p>
<p>»Portret života mog« prva je pjesma koju je Balašević otpjevao na svom 'Novogodišnjem koncertu', a zaredale su »Bezdan«, »Lepa Protina kći«, »Mirka«, »Slavenska«, »Provincijalka« i mnogi, Balaševićevim obožavateljima dobro znani hitovi. No, kako je repertoar bitno promijenio obojivši ga pjesmama bržeg tempa, stanovnici metropole ovaj su put ostali zakinuti za neke velike pjesme poput »Neki novi klinci«, »Marim ja« ili »Noć kad sam preplivao Dunav«.</p>
<p>Ono što je najviše razlikovalo ovaj od prošlogodišnjih koncerata je naboj u dvorani. Premda je atmosfera bila uobičajeno odlična, ona slika uplakanih lica i neopisivih emocija od prošle godine nije se ponovila, a vjerojatno više nikada ni neće. Uostalom, samo je jedan put onaj prvi...</p>
<p>»Kad sam kao dvadesetpetogodišnjak odgovarao na pitanje kad ću prestati pjevati, odgovorio sam - s 50. E, ljudi, došao sam u te godine, nabacio koju kilu i... Možda je ovo posljednji put da se vidimo u ovako velikom broju. Vrijeme je da pređem u neke manje, intimnije prostore, da vidim svako lice kojemu pjevam. Stoga, dogodine se vjerojatno nećemo vidjeti na ovom mjestu. I neću doći na jedan veliki koncert, već na 30 malih«, kazao je Balašević i otpjevao pjesmu »Život je more« posvetivši je svom kolegi Jakši Fiamengu.</p>
<p>UN-ov ambasador Đorđe Balašević ponovno je bio pun miroljubivih fraza poput »Kada me pitaju, reći ću im da sam bio kod svojih«. Nije zaboravio spomenuti ni Slobodana Miloševića čijem se režimu u devedesetima i te kako usprotivio, te par godina proveo zatočen u stanu, ni na jedan dan ne ugledavši svjetlo dana. Naravno, nije ga imenovao, nije čak ni otpjevao pjesmu »Gedo gluperdo«, u kojoj mu se ismijava, već je jedan dio svoje pjesme izrecitirao imitirajući bivšeg predsjednika svoje države. </p>
<p>»Hvala Bogu, gotovo je s time«, kratko je prokomentirao.</p>
<p>Praznih boca s porukama, plišanih igračaka sa željama, papirića i transparenata bilo je mnogo, no Balašević je ovaj put na neki način ignorirao sve želje i svirao po svome. Prvi se put dogodilo da nije čitao svaku poruku i da nije obećavao »Bit će, bit će«. Ipak, premda se pred kraj činilo da će koncert ostati bez najvećih pjesama, Đole se od svoje publike oprostio na uobičajen način - »Priča o Vasi Ladačkom«, »Prva ljubav«, »Svirajte mi Jesen stiže dunjo moja« i »Odlazi cirkus«.</p>
<p>Prije odlaska iz Zagreba, kako saznajemo, Balašević je, navodno, ručao s hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem i njegovom obitelji. </p>
<p>Petra Boić Petrač</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Scenarist »Mućki« ostavlja mogućnost nastavka </p>
<p>LONDON, 28. prosinca</p>
<p> – Pitanje nadmašivanja zlatnih dana serije »Morecambe and Wise« ili tradicionalnog kraljičinog govora, postalo je božićnom institucijom na britanskoj televiziji, javlja BBC ovih dana. Kad se »Mućke« prikazuju na sam Božić, milijuni gledatelja uključuju male ekrane kako bi pratili najnoviju božićnu priču o Del Boyju, Boyceyju, Triggeru i obitelji Trotter. </p>
<p>Ovogodišnja epizoda pod nazivom »Sleepless in Peckham« bila je 20. božićna epizoda, a možda i posljednja. Autor serije John Sullivan ipak odbija isključiti mogućnost nastavka avantura omiljenih likova iz Peckhama i njihove drage žute krntije. </p>
<p>»Nisam rekao da je ovo zadnje«, izjavio je Sullivan. »Rekli smo to 1996. i napravili od sebe budale. Nakon nekoliko tjedana znali smo da se vraćamo«, opravdava se Sullivan. </p>
<p> »Sleepless In Peckham« zadnji je dio trilogije koja je počela s epizodom »If They Could See Us Now« 2001. godine, a nastavila se prošle godine sa »Strangers On The Shore«, koja je ovog Božića prikazana i na programima HTV-a. Trilogija prati pojedinačne sudbine Trotterovih nakon što izgube status milijunaša i zabunom prokrijumčare ilegalnog imigranta iz Francuske. U najnovijoj epizodi želi ih se izbaciti iz zgrade nakon 22 godine, ako ne budu mogli vratiti ogroman porezni dug. Sullivan opisuje ovu epizodu kao »vrlo sadržajnu«. </p>
<p>»Dela Porezna uprava tereti za 53.000 funti i obitelj se mora preseliti negdje drugdje. Trigger je opsjednut 'Dosjeima X' i 'Bliskim susretima' i mnogo vremena provodi gledajući u nebo. Mislim da čeka da se njegov svemirski brod vrati«, kaže Sullivan. </p>
<p>Ova posebna 75-minutna epizoda snimljena je prije 18 mjeseci, iako Sullivan često ostavi prostora da se u zadnji tren izmijene neke stvari. Čak ako ova epizoda bude posljednja to nije kraj za Del Boyja. Sullivan radi na prethodnici serije, koja se događa u 1960-ima, a prati roditelje Trottera i Del Boyja kao tinejdžera. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Pete Townshend razmišljao o samoubojstvu</p>
<p>LONDON, 28. prosinca</p>
<p> – Poznati britanski glazbenik Pete Townshend razmišljao je o samoubojstvu za vrijeme policijske istrage u kojoj je osumnjičen za raspačavanje materijala pedofilskog sadržaja, izvijestio je u subotu The Observer. </p>
<p>Ovaj 58-godišnji gitarist skupine The Who uhićen je u siječnju ove godine tijekom velike akcije sprečavanja širenja dječje pornografije putem interneta. Townshend je priznao da je i sam bio zlostavljan kao dijete, te je dodao da je gledao dječju pornografiju ali isključivo u cilju istraživanja te problematike. Istraga je pokazala kako je Townshend posjećivao internet stranice s pedofilskim sadržajem tijekom 1999. godine, ali nije skidao materijal sa sporne stranice. »Da sam imao pištolj sigurno bih se upucao. No, da sam se ubio to bi bilo grozno jer bi to potvrdilo sve ono što su novine pisale i što ljudi misle o meni«, objasnio je Townshend zašto si ipak nije oduzeo život. </p>
<p>U sklopu uobičajene procedure u ovakvim slučajevima nakon njegovog plaćanja jamčevine policija je uzela Townshendov DNA uzorak, te je stavila njegovo ime u britanski Nacionalni registar seksualnih prijestupnika, na vrijeme od pet godina. </p>
<p>»Djeca me seksualno uopće ne privlače«, i dalje tvrdi glazbenik. </p>
<p>Inače, među brojnim hitovima skupine The Who pjesma »Fiddle About« govori upravo o zlostavljanju djece. </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Redatelj Minghella boji se romantike iako mu je ona donijela Oscara</p>
<p>LOS ANGELES, 28. prosinca</p>
<p> – Cijenjeni filmski redatelj Anthony Minghella, koji potpisuje film »Cold Mountain«, ljubavnu priču smještenu u doba Američkog građanskog rata koju svi iščekuju s nestrpljenjem, izjavio je ovih dana da nije romantičan.</p>
<p>»Iz filma u film propitkujem i zapitkujem se o ljubavi, ali s tim ipak nisam preokupiran. Naprosto, nisam romantičan«, rekao je Minghella.</p>
<p>Među njegova prijašnja ostvarenja ubrajaju se, između ostalih, epska ljubavna priča ovjenčana Oscarima »Engleski pacijent«, te još nekoliko romantičnih komedija. U biti je samo jedan njegov film »Talentirani gospodin Ripley«, turobna priča o čovjeku koji ne plati cijenu ubojstva i prijevara, izvan žanra romantične drame ili komedije. </p>
<p>»Cold Mountain«, film u kojem glavne uloge tumače Jude Law i Nicole Kidman, priča je o putovanju po uzoru na Homerovu »Odiseju«, napisanu prije više od 2500 godina. Film se u SAD-u počeo prikazivati na Božić, a govori o dezerteru vojske Konfederacije Inmanu koji se, zgrožen užasima rata, vraća kući u Cold Mountain gdje ga čeka njegova ljubav oličena u tijelu Nicole Kidman.</p>
<p>Iako će gledatelji možda žudjeti za trenutkom kad se protagonisti jedan drugom bace u zagrljaj, Minghella tvrdi da ga je više zanimalo što se događa dok je Inman na putu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Sedamsto tisuća Nizozemaca obećalo u novoj godini prestati pušiti</p>
<p>BRUXELLES, 28. prosinca (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - 700 tisuća Nizozemaca obećalo je rastati se s cigaretama 1. siječnja 2004. godine, objavila je Zaklada za javno zdravlje i pušenje (Stivoro). Zaklada vodi kampanju nazvanu »Nizozemska počinje prekidati« i do sada joj je rekord u obećanjima svečana izjava čak 800 tisuća Nizozemaca da će novi milenij početi kao nepušači. Naravno, usprkos kampanji, uvjeravanjima, visokim cijenama duhana i odnedavnoj europskoj praksi da se na kutije cigareta obavezno stavljaju duga objašnjenja o štetnosti pušenja, novogodišnje čvrste odluke o drastičnoj promjeni životnog stila u vidu prekida pušenja doživljavaju sudbinu sličnih novogodišnjih zaklinjanja, razvodne se. </p>
<p>Svih 700 tisuća Nizozemaca zacijelo neće naviku baciti u smeće poslije novogodišnje noći.</p>
<p> Zaklada ipak računa da će uspješnost kampanje »Nizozemska počinje prekidati« dobiti praktičnu potvrdu u višim brojkama obraćenih nego u dosadašnjim kampanjama iz razloga što se novim domaćim Zakonom o duhanu zabranjuje pušenje u radnim prostorima.</p>
<p>L. Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Rupu u pamćenju bolesnik krpa u centru za sanjarenje</p>
<p>ZAGREB/WASHINGTON, 28. prosinca </p>
<p> - Alzheimerova bolest mogla bi biti povezana s poremećajem u dijelu mozga koji potiče sanjarenje, tvrde američki znanstvenici. </p>
<p> Aktivnost u tom dijelu mozga obično se smanjuje ili prestaje kad se netko usredotoči na ono što u tom trenutku radi. No, znanstvenici sa sveučilišta George Washington u St. Louisu otkrili su proučavajući snimke mozga da se u osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti to možda i ne događa.</p>
<p> Njihova studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences mogla bi potaknuti razvoj novih dijagnostičkih testova.</p>
<p> Neki dijelovi mozga vrlo su aktivni u mladih osoba sklonih sanjarenju, ali kad moraju nešto napraviti, aktivnost u tom dijelu mozga prestaje. Istraživači su otkrili da aktivnost u tim dijelovima mozga u starijih osoba više nije tako naglašena. No, kad se oboljeli od Alzheimerove bolesti moraju koncentrirati, aktivnost u tim dijelovima mozga počinje se pojačavati, umjesto da se smanjuje. Istraživači pretpostavljaju da je to posljedica Alzheimerove bolesti, odnosno da je možda posrijedi »pokušaj kompenzacije problema s pamćenjem koji se javljaju u oboljelih od te bolesti«. Poznato je da mozak može smanjiti aktivnost u jednom dijelu mozga kako bi je pojačao na onim mjestima koja moraju obaviti zahtjevniju zadaću. Poremećaj te sposobnosti povezan je s drugim neurološkim bolestima poput shizofrenije i amnezije. Znanstvenici pronalaze i sve više dokaza koji potvrđuju postojanje mreže područja za rutinske mentalne procese. Ovo istraživanje pokazuje da bi Alzheimerova bolest mogla biti povezana s poremećajima u uključivanju te mreže. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Magnezij u prehrani koristan protiv dijabetesa</p>
<p>NEW YORK, 28. prosinca </p>
<p> - Orasi, žitarice i lisnato zeleno povrće te ostala hrana bogata magnezijem mogla bi biti vrlo korisna u prevenciji dijabetesa, tvrde liječnici. </p>
<p> Rezultati dvaju netom završenih istraživanja pokazali su da su ljudi koji putem hrane primaju dovoljne količine magnezija manje izloženi mogućnosti da obole od dijabetesa tipa 2. Ova se vrsta dijabetesa javlja kad tijelo postane otporno na učinak inzulina - hormona za preradu glukoze.</p>
<p> »Naša su istraživanja urodila direktnim dokazima da bi povećan unos magnezija mogao imati dugoročan zaštitni učinak u smanjenju rizika te vrste dijabetesa«, rekao je dr. Simon Liu a medicinskog fakulteta na Harvardu.</p>
<p> Prvim istraživanjem bilo je obuhvaćeno 85.000 žena i 42.000 muškaraca koji su redovito pregledavani svake dvije do četiri godine. Žene su praćene 18 a muškarci 12 godina.</p>
<p> U drugoj se studiji pratilo zdravstveno stanje 39.000 žena od kojih ni jedna u povijesti bolesti nije imala dijabetes, srčane bolesti ni karcinom. Većina sudionika istraživanja magnezij je unosila putem hrane, a tek se pet posto oslonilo na magnezij u tabletama. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>Fenomen na kojemu nam zavide stranci</p>
<p>Za proslavu svoje 30. obljetnice, Koncertna dvorana »Vatroslav Lisinski« priredila je trodnevna glazbena zbivanja / U subotu je predstavljen pomalo bijenalski program koji je vodila ugledna umjetnica na udaraljkama Evelyn Glennie / U nedjelju za vedro raspoloženje pobrinuli su se Simfonijski orkestar i Big Band HRT-a s gostima / Program u ponedjeljak počinje u maloj dvorani tradicionalno priredbom Hrvatske glazbene mladeži na kojoj se dodjeljuju nagrade </p>
<p>Proteklo je evo već punih trideset godina od one subote, 29. prosinca 1973., kada je održano svečano otvorenje nove, nakon niza godina napokon dovršene koncertne dvorane Zagreba, koja je dobila ime po skladatelju prve hrvatske opere Vatroslavu Lisinskom. Zapravo je dvorana pokusno prvi put primila publiku tri dana prije toga, na dan sv. Stjepana, kada je u velikoj dvorani održana besplatna priredba za zagrebačku djecu. </p>
<p>3, Otvorenje u subotu počelo je prijepodnevnim koncertom Zagrebačke filharmonije i Zbora Opere zagrebačkog HNK, na kojemu su izvedeni – simbolički – odlomci iz opere »Porin« Vatroslava Lisinskog. Dirigent je bio maestro Mladen Bašić, a pjevali su solisti Branka Beretovac, Krunoslav Cigoj i Franjo Petrušanec. Po dovršenju tog svečanog otvorenja, u predvorju velike dvorane otkrivena je bista Lisinskog u skulptorskoj verziji Vojina Bakića, uz nastup Mješovitog zbora Muzičke škole »Vatroslav Lisinski« u Zagrebu pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića, s poznatom skladbom Lisinskog »Prosto zrakom ptica leti« i odlomkom iz prve njegove, ujedno i prve hrvatske, opere »Ljubav i zloba«.</p>
<p> Uvečer je Zagrebačka filharmonija u velikoj dvorani održala svečani koncert pod ravnanjem Milana Horvata, sa solistima Ružom Pospiš-Baldani i Pavicom Gvozdić, s djelima Blagoja Berse, Glücka, Čajkovskog i Dvoraka. Za sve priredbe toga i idućeg dana dijeljene su isključivo besplatne ulaznice, a isto su tako besplatno nastupali svi umjetnici i ansambli. Bio je to najljepši novogodišnji dar Zagrebu.</p>
<p> A za te besplatne nastupe prijavilo se sve što je u Zagrebu pjevalo ili sviralo, od simfonijske i operne do zabavne i tamburaške glazbe. Nemoguće je ovdje pobrojiti sve koji su nastupili tog dana, i to u svim prostorima Dvorane »Lisinski«. Bilo je to pitanje ugleda nastupiti u programu otvorenja nove, više nego reprezentativne dvorane, koja se ubrzo potvrdila kao prikladno mjesto za održavanje društvenih susreta, pa i svjetskih kongresa. </p>
<p> Velika dvorana ima gotovo dvije tisuće mjesta s velikim orguljama i uskoro s golemim filmskim platnom i uređajima za sve vrste filmskih projekcija. Tome pridolazi u prizemlju mala dvorana s više od tri stotine mjesta za komorne glazbene, kazališne i druge priredbe. Ta dvorana je kasnije pregrađena u kazališni, amfiteatralni prostor.</p>
<p> No, pored takvih prednosti dviju akustički odličnih dvorana, »Lisinski« je odmah postao glasovit po nečemu što drugi ni u svijetu nemaju: po kuloarima oko velike dvorane. S obzirom da je cijela golema zagrada zatvorena isključivo staklenim, prozirnim zidovima, šetnjom tim predvorjima posjetitelji imaju jedinstven pogled na sve strane oko Dvorane. A prostornost tih predvorja već je za vrijeme spomenutih programa otvorenja otkrila neslućene mogućnosti različitih programa, sastanaka, a zahvaljujući i instalacijama po vanjskim zidovima same velike dvorane i raznovrsnih izložaba.</p>
<p> Upravo ti kuloari na poseban način ističu Dvoranu »Lisinski«. Dovoljno je napomenuti da se pod nazivom »Poziv na ples« ubrzo udomaćio i društveni ples u predvorju velike dvorane, praksa koja kroz svih ovih trideset godina ne posustaje. Taj program otvorenja, gdje su povezani umjetnički sadržaji s kvalitetnim provodom, toliko je omilio, da se ne samo svake godišnjice ponavlja Dan Dvorane, nego su na zahtjev samih Zagrepčana uvedeni programi u ciklusu »Lisinski subotom«, s vrhunskim koncertnim programima i zabavnim domjenkom, s društvenim plesom u predvorju, kao mali »Dani dvorane«.</p>
<p> Jednom prilikom na takvoj »Suboti u Lisinskom« gostovao je jedan veoma poznat europski dirigent, pa kada su ga proveli poslije koncerta kuloarima, punima radosno raspoložene publike, on je uskliknuo: »Pa to je izvanredno. Nikada još nisam vidio nešto slična. Nešto takva moramo organizirati i kod nas!«</p>
<p> S obzirom na značajnu godišnjicu, Koncertna dvorana »Lisinski« za svoju je publiku priredila trodnevna glazbena zbivanja različitih sadržaja. U subotu je predstavljen pomalo bijenalski program koji je vodila svjetski ugledna umjetnica na udaraljkama Evelyn Glennie. Bila je na čelu multimedijalnog udaraljkaškog showa, s još dvojicom glazbenika i s mnogo tehničkih efekata. Kao da se željelo podsjetiti slušatelje da se u »Lisinskom« odvija i jedan od svjetski uglednih festivala suvremene glazbe, poznat kao Zagrebački muzički biennale.</p>
<p> U nedjelju za vedro raspoloženje pobrinuli su se Simfonijski orkestar i Big Band Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Silvija Glojnarića, s dvoje inozemnih gostiju – njemačkom orguljašicom Barbarom Dennerlein i pjevačem Wolfgangom Schreinerom, uz našu Zdenku Kovačićek i vokalni kvartet Divas.</p>
<p> Sama godišnjica ovog ponedjeljka, 29. prosinca, počinje prije podne u maloj dvorani tradicionalno priredbom Hrvatske glazbene mladeži, na kojoj se dodjeljuju nagrade što nose ime Ive Vuljevića, zaslužnog prvog direktora »Lisinskog«, koji je godinama rukovodio i pripremama za otvorenje Dvorane. Laureati ove godine su mlada, ali već zapažena sopranistica Valentina Fijačko i zagrebački Jazz orkestar Hrvatske glazbene mladeži s dirigentom Sigijem Feiglom.</p>
<p> Lijepa je gesta današnje uprave »Lisinskog« da se uvečer, na svečanom koncertu Zagrebačke filharmonije, ponavlja isti program kojim je prije trideset godina Dvorana i otvorena: »Sunčana polja« Blagoja Berse, popularni Klavirski koncert Čajkovskog, arija iz Gluckove opere »Orfej i Euridika« i također planetarno popularna Simfonija iz Novoga svijeta Dvoraka.</p>
<p> Ali ovaj put dirigent i solisti pripadaju mlađim generacijama. Pod ravnanjem Pavla Dešpalja nastupit će mlada mezzosopranistica, već zamjernog međunarodnog ugleda, Renata Pokupić i pijanist Goran Filipec.</p>
<p> Popratni zabavni programi odvijaju se u predvorjima obiju dvorana s ansamblom Borisa Ciglenečkog i njegovim solistima, pod tradicionalnim nazivom »Poziv na ples«, zatim Big Bandom Hrvatskog glazbenog zavoda, pod ravnanjem Zlatka Dvoržaka, pod naslovom Swing and Dance Party, uz Disco club koji vodi Igor Kešlec, i Salsa show ansambla Cubismo. </p>
<p> U terminu »noćnog filma« posjetitelji će u velikoj dvorani vidjeti slavan, Oscarima ovjenčan američki glazbeni film »Chicago«. Dakle, za svakoga ponešto, a sigurno svima za blagdanski užitak. </p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Spomenički prostor u sajamskom neukusu</p>
<p>U Širokoj ulici u oblandi svečanog blagdanskog dekora gužva se neprilični, primitivni, antiurbani, svaštarski vašar / Opaska kako ta i takva aktivnost u svojoj traljavoj improviziranosti i neredu ima nekakva muvatorskog šarma, nimalo ne drži vodu </p>
<p>Nakon što je predahnulo od ljetnog suvenirskog uličnog košmara, zadarsko povijesno središte dočekuje ne manje razmetljiv zimski, prigodno-blagdanski štanderski asortiman. </p>
<p>U pitanju je, naime, jedna od onih u životu grada možda marginalnih nepogoda, koja pak, budući da ju gradsko Poglavarstvo godinama ne umije valjano (i trajno) otkloniti, iz nezamjetljive privremenosti i sporednosti prelazi u opipljiv, akutan i indikativan urbani defekt. </p>
<p>U konkretnom slučaju, iz sezone u sezonu, podastire se, u ovakvoj ili onakvoj inačici, suštinski istovrsni, promašeni odgovor na pitanje: kako i kamo zbrinuti (načelno) prigodnu (stvarno: svakojaku i svakovrsnu) uličnu trgovinu? </p>
<p>Onu, tzv. suvenirsku, koja se inicirana specifičnom turističkom potražnjom odvija tijekom ljetnih mjeseci i ovu blagdansku, namijenjenu potrošačkom porivu domicilnog pučanstva, koja »nastupa« prvim danima Adventa, a okončava posljednjim danom pokladnih fešta.</p>
<p>Poprište te šarene ponude eksplicitnog vizualiteta jest, kako rekosmo, uvijek i samo najfrekventniji, strogosredišnji parter povijesnog dijela grada. Pa dok je lani slično događanje na zagrebačkom Zrinjevcu dočekano na nož kao skandalozan urbani eksces, u Zadru se istovrsna napogoda tretira kao (tradicionalno uvriježena) normalna pojava – neminovnost, kojoj kao takvoj nema otpora ni pogovora. Ni alternativnog rješenja!?</p>
<p> U to nas valjda želi uvjeriti sporadično eksperimentiranje s pomicanjem koncentracije famoznih štandova malo lijevo, malo desno, malo gore, malo dolje – ustvari tek zaludno improviziranje na jednu te istu – pogrešnu temu. Primjerice ljetošnji turistički »pazar« bio je za promjenu (i sveopće zgražanje) upriličen uzduž povijesnog carda(!?), u osovini amblematičnog urbanog kadra što ga omeđuju, s jedne strane kameni relikti rimskog foruma, a s druge ulazno pročelje Arheološkog muzeja.</p>
<p>Standardna pak lokacija za takve aktivnosti jest jednako reprezentativna Široka ulica – središnje gradska promenada, pod dubokim trijemovima koje svaštarsko-prigodničarska ulična trgovina potražuje i dobiva ono njoj najpoželjnije – udarno mjesto. Dodajmo, u situaciji, u kojoj jedino profiterski tržišno-rentijerski odnos (u kojem grad skupo iznajmljuje svoj »najdragocjeniji pločnik«, a trgovci upravo na toj pogodnosti dobro zarađuju) biva kriterijem rješenja (i ovog) urbanog problema.</p>
<p>Svojedobno je pak pri rekonstrukciji glavne gradske tržnice, koja se, kako je znano nalazi unutar gradskih zidina na dohvat najfrekventnijih gradskih punktova, za takve i slične aktivnosti bio rezerviran njezin prostorno izdvojen, južni plato. Doduše samo programski i samo na papiru, budući da je u stvarnosti prevagnula neka druga (tržišna) logika.</p>
<p> Naime, tržnica ne samo da nije – kako je to projektom bilo predviđeno – opskrbljena pokretnim mobilijarom, koji bi joj omogućavao polifunkcionalnu uporabnost, nego je do posljednjeg četvornog metra zakrčena neprenosivim pultovima – gotovo nikad radno angažiranim u punom brojnom sastavu.</p>
<p>Golemi prostor gradske tržnice ni jutrom nije u cijelosti iskorišten, u popodnevnim pak satima zjapi sablasno prazan.</p>
<p> Istodobno u nadohvatnoj Širokoj ulici, na glavnom prospektu povijesnog grada, u oblandi svečanog blagdanskog dekora gužva se neprilični, primitivni, antiurbani, svaštarski vašar. Opaska kako ta i takva aktivnost u svojoj traljavoj improviziranosti i neredu ima nekakva muvatorskog šarma, pri čemu je optička problematičnost takve »slike« razumljiva, a sama pak »slika« ionako privremena, nimalo ne drži vodu.</p>
<p>Naime, nikakvi oblici primitivnosti, neukusa i šlamperaja ne mogu biti u suglasju sa značenjem konkretnog urbanog okvira unutar kojeg pak aktivnosti o kojima je riječ dobivaju svoje (rezervirano) mjesto. Pritom je nebitan faktor nestalnosti, tim više što se radi o vremenskom trajanju, koje potire svaki izgovor s osloncem u privremenost. Jer učestalo ponavljanje te privremenosti u kojoj se in continuo izmjenjuju dva zimska i četiri ljetna mjeseca pretače se u svojevrstan usud – za matični ambijent odviše iritirajući, za povijesni grad dovoljno ponižavajući. </p>
<p>Ivan Oštrić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Udaraljke u glazbenom eksperimentu</p>
<p>U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u subotu počela trodnevna svečanost glazbe u povodu tridesete godišnjice Dvorane. Najpopularniji ciklus Palače glazbe – Lisinski subotom sa dugom osamnaestgodišnjom tradicijom ugostio je slavnu škotsku glazbenicu Evelyn Glennie, najtraženiju solo-udaraljkašicu na svijetu. Njezini su nastupi stilski raznoliki u najrazličitijim glazbenim okruženjima kao što su etno ansambli, gamelan orkestri iz Indonezije, samba sastavi iz Brazila, jazz sastavi, latino grupe, indijski i japanski svirači na tradicionalnim instrumentima, te pop i rock glazbenici.</p>
<p> Sve to obogaćuje njezin umjetnički profil temeljen na klasičnoj naobrazbi, u kojoj značajno mjesto pripada improvizaciji u suradnji sa suvremenim skladateljima koji joj posvećuju svoja djela. Osim što svira na svim dostupnim vrstama udaraljki koje skuplja diljem svijeta, Evelyn Glennie i sama izmišlja i kreira nove instrumente, često stvorene iz odbačenog materijala i to se zove »Glennieno smeće« (Glennie's Garbage). </p>
<p>Na ovom nastupu u Zagrebu Evelyn Glennie je odlučila pokazati svoje umijeće na što više udaraljki koje su bile slikovito izložene na podiju Dvorane u dvije razine s velikim gongom na povišenom središtu. Priredila je tzv. Shadow Multimedia Percusssion Show sa svojim suradnicima gitaristom Fredom Frittom, pijanistom Philipom Smithom i majstorom svjetla Stephenom Barnettom. U realizaciji su još sudjelovali inžinjer. zvuka Ben Fenner i udaraljkaški tehničar James Wilson, suradnica Belinda Ogle i producent Paul Cameron.</p>
<p>Evelyn Glennie je u atraktivnom crvenom odijelu prilazila mačjim plesnim korakom pojedinim instrumentima ili skupinama, bosih nogu kako bi bila slobodna i nečujna i kako bi budući da je nagluha zvukove osjetila u svojem tijelu putem vibracija. Više od jednoga sata neprekidnog slijeda kompjutorski obrađenih improvizacija, istodobnog miksanja i sempliranja zvukova udaraljki, glasa, glasovira i gitare, ali i gajdi uz obilnu upotrebu svjetlosnih efekata i dima stvarani su unatoč majstorskoj izvedbi u osnovi jednolični mistični ugođaj tek mjestimice prekidan silovitijim i agresivnijim zvukom i iritirajućim snopovima reflektora uperenih u oči auditorija. Dio publike nije izdržao do kraja i postupno je napuštao Dvoranu, ali je dio publike na kraju ipak ispratio Evelyn Glennie i njezine suradnike ovacijama. </p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Biennale modne fotografije događaj sezone</p>
<p>VARAŽDIN, 28. prosinca</p>
<p> – Na svečanosti varaždinskog HDLU-a u Klubu »Europa media« autoricom godine proglašena je Gordana Kovačić-Macolić, dok je Biennale modne fotografije likovni događaj sezone. Predsjednik stručnog žirija Marijan Špoljar tom je prilikom rekao da je Gordana Kovačić-Macolić ove godine ostvarila vrhunac svoje umjetničke karijere, bila je najaktivniji varaždinski likovni umjetnik i imala je niz uspjelih izložbi u Hrvatskoj i svijetu. Biennale modne fotografije, pak, pokazao se najzahtjevnijim i najcjelovitijim projektom sezone. Prije dodjela nagrada, članovi HDLU-a u vili Oršić upriličili su retrospektivnu izložbu »novije hrvatske umjetnosti«. Njome su, kazao je čelnik varaždinskog HDLU-a Ivan Mesek, željeli pokazati što se danas sve podrazumijeva pod pojmom umjetnosti. Tako su pomalo zbunjeni posjetitelji te izložbe, uz zvuke Thompsonove glazbe, mogli vidjeti goblene, slike i figurice sa štandova, koje su, po Mesekovim riječima, »najgore kič stvari koje postoje«. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Umro britanski glumac Alan Bates</p>
<p>LONDON, 28. prosinca</p>
<p> – Britanski kazališni i filmski glumac Alan Bates umro je u 69. godini nakon duge borbe s teškom bolešću, objavila je u nedjelju njegova agentica Rosalind Chatto. »Bates je preminuo nakon dugogodišnje borbe s tumorom«, rekla je Rosalind novinarima. </p>
<p>Bates je preminuo u subotu u jednoj bolnici u Londonu. Najpoznatiji je po svojim šekspirijanskim ulogama na kazališnim daskama, a njegova karijera traje preko pola stoljeća. Među ostalim igrao je u »Hamletu«, »Richardu III.« i »Antoniju i Kleopatri«. </p>
<p>Na filmu je Bates najpoznatiju ulogu ostvario u »Grku Zorbi«, a nedavno je imao zapažen nastup u hvaljenom filmu »Godsford Parku« kultnog redatelja Roberta Altmana. Bio je nominiran za Oscara 1969. godine, a lani je osvojio televizijsku nagradu Tony. Svoju posljednju ulogu Bates je ostvario u seriji »Spartacus« gdje slavnog ratnika tumači naš Goran Višnjić. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="29">
<p>Pršo apsolutni pobjednik</p>
<p>Slavodobitnik 32. izbora za najboljeg nogometaša godine je napadač hrvatske reprezentacije i francuskog prvoligaša Monaca, 29-godišnji Dado Pršo, s maksimalnih 110 bodova koje su mu dodijelili članovi žirija </p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> – »Da se mene pita, podijelila bih barem desetak nagrada«, napomenula je glavna urednica Večernjeg lista Ružica Cigler na nedjeljnoj svečanosti u zagrebačkom hotelu »Opera«. Ove su njezine riječi značile uvod u svečanost tradicionalne dodjele nagrada najboljem hrvatskom nogometašu u protekloj godini. Slavodobitnik ovog, 32. izbora je napadač hrvatske reprezentacije i francuskog prvoligaša Monaca, 29-godišnji Dado Pršo s ukupno 110 bodova. Štoviše, ovo je prvi put u 32-godišnjoj povijesti da je laureat izabran jednoglasnom odlukom žirija!</p>
<p>Ulogu »birača« imali su bivši proslavljeni nogometaši Zlatko Škorić, Rudolf Cvek, Nikola Jerkan, Joško Španjić, Mirko Lulić, Mladen Wacha, Šime Luketin, Džemal Mustedanagić, Milan Ružić, Ivan Cvjetković i Ardian Kozniku. Drugo je mjesto u ovome izboru pripalo braniču Bayerna Robertu Kovaču sa 67 bodova. Među prvih pet još se nalaze vratar ukrajinskog Šahtara Stipe Pletikosa sa 61, zatim Dinamov kapetan Niko Kranjčar sa 54, te novi član talijanske Ancone Milan Rapaić sa 48 bodova.</p>
<p>– Ma, ja bih nagradu dala barem još desetorici igrača, naglasila je glava urednica Večernjeg lista. </p>
<p>– Dala bih ju i Robertu Kovaču i Niki Kranjčaru i Stipi Pletikosi i Ivici Oliću...</p>
<p>Nagradu je, na kraju, ipak primio i Pletikosa, i to kao najbolji igrač u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Do lipnja je, naime, branio Hajdukova vrata, a nagradu je dobio - automatizmom. On je, naime, gledajući ukupni redoslijed za nogometaša godine, najbolje plasirani igrač koji je prošle godine nastupio u HNL.</p>
<p>Mladi Osijekov napadač Goran Ljubojević dobitnik je »Trofeja Anđelko Herjavec«, namijenjenog nadi godine. U tom su izboru žiri sačinjavali Martin Novoselac, Dražen Mužinić, Ivica Grnja, Božidar Šikić i Zvonimir Vukelić. Laureat Ljubojević je osvojio 22 boda, samo bod više od drugoplasiranog Danijela Pranjića, također nogometaša Osijeka.</p>
<p>Nedjeljni su hepening dodatno uveličale i nezaobilazne manekenke, paradiravši u majicama svih 12 klubova Prve HNL. Za glazbeni se ugođaj pobrinula popularna pjevačica, vrckava Maja Šuput, koja je, neposredno uoči nastupa, pokušala razdrmati pomalo skrušeni auditorij rečenicom: »Molim vas jedan aplauz za mene«.</p>
<p> • Redoslijed izbora za najboljeg hrvatskog nogometaša 2003.: 1. Dado Pršo 110, 2. Robert Kovač 67, 3. Stipe Pletikosa 61, 4. Niko Kranjčar 54, 5. Milan Rapaić 48, 6. Jerko Leko 46, 7. Dario Šimić 45, 8. Ivica Olić 41, 9. Igor Tudor 35, 10. Zvonimir Soldo 22, 11. Marko Babić i Darijo Srna po 19, 13. Jasmin Agić 6, 14. Goran Ljubojević 5;</p>
<p> redoslijed izbora najboljeg igrača Prve HNL: 1. Pletikosa, 2. Kranjčar, 3. Olić, 4. Srna, 5. Agić, 6. Ljubojević;</p>
<p> Nada godine - »Trofej Anđelko Herjavec«: 1. Goran Ljubojević 22, 2. Danijel Pranjić 21, 3. Ante Tomić 10, 4. Tomislav Vranjić 6, 5. Mario Lučić i Nikola Šafarić po 4.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>»Moramo 'istrpiti' mlade vratare«</p>
<p>»Bitno je da kod njih vidimo osjećaj sigurnosti. Naravno, bit će grešaka, ali kad oni stanu na gol, moraju biti 'pojava'! Oni sami moraju biti iznimno čvrsti u glavi i razmišljati na način: 'Ma, nitko mi ne može zabiti gol!'«</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> – U jednoj je sezoni obranio sedam od osam 11-eraca, novinari su ga dvaput u karijeri ocijenili čistom desetkom, od čega jednom u derbiju protiv Crvene zvezde, za Dinamo je odigrao ukupno 478 utakmica, na »plavim« je vratima krajem 1975. godine nanizao čak 749 minuta bez primljenog pogotka... Samo je, eto, ovih nekoliko »crtica« dovoljno da dotičnoga percipiramo kao apsolutnoga vratarskog autoriteta. A ta je tema u posljednje vrijeme na našoj nogometnoj sceni i te kako izražena. </p>
<p>Štoviše, teško se prisjetiti kada se posljednji put dogodilo da ni Dinamo, a niti Hajduk na polovici sezone nisu profilirali standardnoga prvog vratara. U Dinamu se periodično izmjenjuju Ivan Turina, Marko Šarlija i Mario Jozić, u Hajduku Zlatko Runje, Hrvoje Sunara i Vladimir Balić...</p>
<p>Tko je, dakle, prvi Dinamov vratar? Na to pitanje, eto, konkretan odgovor teško može dati i maksimirski trener vratara, nekad iznimno popularna »plava jedinica« - Želimir Željko Stinčić. Riječ je, naravno, o »našem, junaku« s početka teksta... </p>
<p> – Istina je da je Dinamo u dvije utakmice primio šest golova, no isto je tako istina da je u 15 prethodnih dvoboja primio samo devet golova, podsjeća Stinčić. </p>
<p>– Dinamovi su golmani mladi i svakako im trebamo dati podršku. Ma, ja ću uvijek prvi reći da je vratar kriv ako doista i jest kriv. Međutim, nije u redu prozivati vratare i u situacijama kad oni - nisu krivi! A to se nerijetko događa... Nitko nije postao veliki golman preko noći, dečkima treba vremena i treba im podrška. Uostalom, svi su veliki vratari u Dinamu imali kikseva, ali su se kasnije uspjeli vratiti i postati europska klasa. Sjetimo se samo Irovića, Škorića, Dautbegovića, Vlaka, Ladića, Butine... Svi smo mi imali fazu krize, ali smo se uspjeli vratiti, jer je klub vjerovao u nas.</p>
<p>Mnogi smatraju da je svojevrsni medijski linč kakav se obrušio na maksimirske čuvare mreže velikim dijelom neutemeljen. Stinčić uporno naglašava da današnji Dinamovi vratari imaju kvalitetnu koja može odgovoriti potrebama velikoga kluba.</p>
<p>– Da, ali oni moraju u svojoj glavi posložiti neke stvari, svatko od njih mora sam sebi dati zadatak da bude prvi Dinamov vratar. Tko prvi prebrodi takvu psihološku barijeru, taj će i ugrabiti »jedinicu«. Bitno je da kod njih vidimo osjećaj sigurnosti. Naravno, bit će grešaka, ali kad oni stanu na gol, moraju biti »pojava«! Oni sami moraju biti iznimno čvrsti u glavi i razmišljati na način: »ma, nitko mi ne može zabiti gol!«</p>
<p> Takav je, prisjeća se Stinčić, bio Tomislav Butina. A mogao bi i Turina!</p>
<p>– Butina je imao veliku sreću da mu je od početka dobro krenulo. Ali, on si je stvorio takvu osobnost i reputaciju da su protivnički igrači, u situacijama »jedan na jedan«, počeli razmišljati o tome mogu li uopće zabiti gol, jer je pred njim - Butina. To bih volio vidjeti i kod današnjih vratara. Uzmimo Turinin primjer. Visok je čak 197 cm i na vratima je doista - »pojava«!</p>
<p>Nedavno je klupski dopredsjednik Zdravko Mamić javno prozvao Stinčića, dodavši da će morati dati »neke odgovore«... A pri takvome pritisku doista nije lako raditi.</p>
<p>– Ma, pritisak uvijek postoji. Kako na Dinamovim vratarima, tako i na svim trenerima u klubu, uključujući i mene. Znam samo da nas čeka mukotrpan posao i učinit ćemo sve da promoviramo standardnoga vratara. A, ako ljudi u klubu smatraju da ja slabo radim, tada ću, naravno - otići!</p>
<p> Klupski su čelnici jasno, i putem medija, naglasili da će sadašnje vratare »trpjeti najkasnije do ljeta«. Pitanje je, međutim, koliko uopće mladi igrač može pružiti kad se pred njim nalazi prijetnja, a ne - podrška i povjerenje.</p>
<p> – Ma, nije to prijetnja, već upozorenje. I oni sami moraju shvatiti da to nije nekakav napad na njih. Osim toga, mislim da bi se kod njih baš sad trebao pojaviti svojevrsni inat i da kažu - »e, sad ću biti najbolji«! Inače, s njima doista mnogo razgovaram, nastojim im prenijeti i svoja iskustva, pa iskustva drugih, svaki dan radimo... Mogu reći da su dečki možda malo i senzibilni. Ali, trebamo im dati podršku. Najlakše je stalno mijenjati. I što time dobivamo? Opet će doći mladi vratar, kojeg ćemo trebati čekati. S druge strane, teško je naći nekog iskusnijeg, od 25 ili 26 godina.</p>
<p> Svojedobno je Dinamo ciljao upravo takve vratare. U kombinacijama su bili bivši reprezentativci Vladimir Vasilj i Željko Pavlović.</p>
<p> – Ne znam što se dogodilo s Vasiljem i zašto nije došao u Dinamo. Čuo sam, doduše, da je već tri mjeseca ranije imao u džepu ugovor s Varteksom. Tko zna, možda se bojao doći, s obzirom na to da je svojedobno tužio Dinamo sudu... U igri je bio i Pavlović, ali problem je što su mu 33 godine, a posljednje tri godine uopće nije branio. A vratar koji nije branio, ne može biti pojačanje, jer ga moraš »vraćati u igru«. Ma, najbitnije je da mi imao dva najperspektivnija i najkvalitetnija vratara u ligi, ali ih moramo- istrpiti!</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Strah od ispadanja umjesto borbe za vrh </p>
<p>Na izlaznim vratima je Mario Lučić. Reprezentativni libero selekcije U-21 na meti je zagrebačkog Dinama, a navodno i po jednog kluba iz Rusije, te njemačke Druge lige </p>
<p>VINKOVCI</p>
<p> – Cibalia nikako ne uspijeva povezati dvije uspješne sezone za redom. Tako je, naime, nakon prošlosezonskog petog mjesta, koje je zadovoljilo vinkovačke apetite, prvi dio nove sezone umjesto priželjkivane potvrde ranijih postignuća donio razočaravajući učinak. Sa samo trinaest osvojenih bodova Vinkovčani dijele začelje ljestvice s Marsonijom. </p>
<p>– Naravno da ne možemo biti zadovoljni. Očekivali smo borbu za ulazak među šest prvoplasiranih, a nakon 17 odigranih kola potpuno je izvjesno kako ćemo se morati maksimalno usredotočiti na očuvanje prvoligaškog statusa, svjestan je nezavidne pozicije klupski direktor Mario Meštrović.</p>
<p>Cibalijin problem vrlo je slojevit. Ponajprije, ljetos nije napravljena kvalitetna selekcija igračkog kadra. Klub su napustila dvojica nositelja igre, Mladen Bartolović i Ivan Maroslavac, čije neosporne vrijednosti nisu primjereno nadomještene. Uz to, momčad nije prošla organizirane pripreme jer su se one vremenski poklopile s nastupom u Intertoto kupu, pa su nebesko-plavi nogometaši u prvenstvo ušli fizički nedovoljno spremni. Početak sezone odigrali su »na svježinu«, tada je bilo i rezultata, ali već nakon četiri-pet kola na površinu je isplivao taj objektivni hendikep koji je koštao mnogo izgubljenih bodova. Da, bilo je i dosta peha s ozljedama (Čutura, Žgela, Ratković, Leutar), na što se nadovezalo i neuobičajeno mnogo vratarskih »gafova« Ivice Marića i Tomislava Vranjića... Sve skupa rezultiralo je neuvjerljivim učinkom na kraju minule polusezone. </p>
<p>– Moramo osnažiti igračke redove. Na tome smo već počeli raditi, premda prijelazni rok formalno počinje 1. siječnja. Za sada mogu reći tek da smo obavili neke preliminarne razgovore s nekoliko igrača. Imena zasad nećemo iznositi u javnost, a radi se o napadaču, veznjaku i vrataru, dodaje Meštrović.</p>
<p>Toliko o eventualnim dolascima. A odlasci? Na izlaznim vratima je Mario Lučić. Reprezentativni libero selekcije U-21 na meti je zagrebačkog Dinama, a navodno i po jednog kluba iz Rusije, te njemačke Druge lige. Na ljeto mu ističe ugovor, klub bi ga vrlo rado već sada transferirao, jer bi u protivnom mogao ostati bez ijedne kune odštete. </p>
<p>– Ako Lučića ne uspijemo prodati, svakako ćemo s njim produžiti ugovor. Produžetak suradnje ponudili smo i Dejanu Pavličiću, i to pod uvjetima kakve nema niti jedan Cibalijin nogometaš. On se još nije konkretno izjasnio, ali postoje naznake da bi ih mogao prihvatiti, zaključuje prvi Cibalijin reprezentativac.</p>
<p>Prvu prozivku, kojom će biti otvoren ciklus zimskih priprema, trener Vjeran Simunić zakazao je 7. siječnja, a odlazak na njihov bazični dio u Hercegovinu planiran je 25. siječnja. Glede datuma još samo ovo – već nekoliko puta odgađana godišnja skupština trebala bi se održati negdje oko 10. siječnja, a na njoj će upravni odbor doživjeti određene promjene, osvježenja....</p>
<p>David Beidenegl</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Hajduk želi Mavriča</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Hajduk na Poljudu želi dovesti vratara ljubljanske Olimpije Boruta Mavriča. Poznato je da je tijekom jesenske sezone splitski klub imao problema s formom vratara, te ih je izmijenio čak tri – Runju, Sunaru i na kraju Balića. Mavrič je u Olimpiji blistao, a posebno je upečatljivo branio dvije utakmice u Europi protiv engleskog Liverpoola. </p>
<p>R.P.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Zdovc u Splitu do lipnja</p>
<p>Jure Zdovc dobro poznaje većinu igrača, jer je prvih šest mjeseci ove godine bio produžena ruka treneru Petru Skansiju na parketu u uspješnom pohodu na naslov prvaka Hrvatske. Stoga će faza prilagodbe biti mnogo kraća</p>
<p>SPLIT, 28. prosinca</p>
<p> – Jure Zdovc novi je trener košarkaša Splita. Prihvatio je ponudu svoga prijatelja Dina Rađe i od 1. siječnja će pokušati mladoj momčadi »žutih« usaditi ambicioznost i radne navike kako bi rezultatski niz bio bolji nego u prvom dijelu sezone.</p>
<p> Neuspjesi i bljedilo u igri dovelo je do već dvije smjene trenera. Prvo je u studenome abdicirao Kruščić, a niti njegov pomoćnik Nenadić nije se dugo zadržao na klupi. Problem koji muči Gripe je što se kod igrača ne osjeća dovoljno borbenosti i želje za napretkom. Zdovc dobro poznaje većinu igrača, jer je prvih šest mjeseci ove godine bio produžena ruka treneru Petru Skansiju na parketu u uspješnom pohodu na naslov prvaka Hrvatske. Stoga će faza prilagodbe biti mnogo kraća.</p>
<p> – Uvjeren sam da ovi igrači mogu igrati bolje. Nadam se da ćemo uspjeti u želji da igrači kao pojedinci, ali i kao momčad, promijene mentalitet i postanu sposobni pobjeđivati na bilo kojem parketu. Prvi zadatak je da budu maksimalno koncentrirani i motivirani za rad na treningu. Onda će moći pružati više na utakmicama, kaže Zdovc.</p>
<p>»Žuti« su u neugodnoj situaciji po pitanju financija. Dugovi su omča oko vrata sadašnjoj upravi, a samim tim i onemogućuju normalni rad. Zdovc, pak, ističe:</p>
<p> – Teško je pronaći klub u Europi koji je u sjajnoj situaciji. Znam za dugovanja i znam da ih sadašnja Uprava pokušava riješiti. U sportu je mnogo toga povezano, pa ako mi budemo dobro igrali i pobjeđivali, čelnicima će biti lakše raditi...</p>
<p>U odnosu na prošlu sezonu u rosteru su i dva Amerikanca - McCants i Smith. Mogu li se očekivati kakva pojačanja?</p>
<p> – Rano je o tome govoriti. Sada mi je puna glava. Moram prvo doći u Split i početi s treninzima te pokušati što prije posložiti kockice igre. McCantsa bolje poznajem nego Smitha, ali imamo vremena za upoznavanje, kaže Zdovc dodajući: </p>
<p>– Dat ću sve od sebe i pokušati mobilizirati momčad, pogotovo odnos prema treningu. Čini mi se da je najveći pomak moguć u obrani, pa ćemo i početni rad bazirati na defanzivnim zahtjevima.</p>
<p>Do kada ste s Rađom dogovorili suradnju?</p>
<p> – Do lipnja. Tako je najbolje. Treba ići korak po korak, od utakmice do utakmice. Rađa i ja smo dugo u kontaktima, nudili su mi da preuzmem momčad prije sezone. Tada mi se još igralo, a evo stjecajem okolnosti ipak sam došao na klupu Splita.</p>
<p>Pokušaj za igranjem još jedne sezone u Krki iz Novog Mesta je propao zbog bolova u leđima, a posljednje vrijeme Zdovc je u Krki radio kao suradnik Petru Skansiju. Igračka karijera Zdovca je bila upečatljiva, najtrofejniji je slovenski košarkaš u povijesti. Na Gripama se nadaju da će mu tamo gdje je završio igrati košarku - u Splitu - početi barem jednako uspješna trenerska karijera.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Sjajni Jason Kidd nezaustavljiv za Indianu</p>
<p>WASHINGTON, 28. prosinca</p>
<p> – Sjajni Jason Kidd donio je New Jersey Netsima pobjedu na gostovanju kod najbolje momčadi Istoka Indiana 82-75. U najzanimljivoj subotnjoj utakmici Kidd je napravio drugi »triple-double« zaredom, ukupno šesti u ovoj sezoni, postigavši 16 poena, 14 asistencija i10 skokova, a braniču Netsa je to 56. put u karijeri da je na jednoj utakmici imao dvoznamenkaste učinke u skokovima, asistencijama i koševima. </p>
<p>U Chicagu je briljirao Jamal Crawford postigavši 42 poena u pobjedi Bullsa nad Washington Wizardsima (100-86), dok je zvijezda Dallasa Dirk Nowitzki ubacio 18 poena i imao 17 skokova za pobjedu Mavericksa (104-98) protiv Memphisa, kod kojih je najbolji bio ovogodišnje pojačanje Bonzi Wells (30 poena).</p>
<p> • Rezultati: Atlanta – Detroit 84-87, Seattle – Minnesota 86-104, Chicago – Washington 100-86, Dallas – Memphis 104-98, Miami – New York 80-100, Indiana – New Jersey 75-82. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Pärson zaustavila Hosp, novi bodovi za Jelušić</p>
<p>Nika Fleiss nije u nedjelju bila raspoložena za vožnju, a uz to se na slab dan nadovezao i gram nesreće, pa je zbog sedam stotinki ostala bez druge vožnje na Felbertauern stazi</p>
<p>LIENZ, 28. prosinca</p>
<p> – Švedska skijašica Anja Pärson pobjednica je slaloma u Lienzu, čime je nastavila sjajan ovogodišnji niz u ovoj disciplini - tri pobjede i jedno drugo mjesto. Ukupno, ovo je njena 15 pobjeda u karijeri...</p>
<p>Lienz je, u posljednjoj utrci ove kalendarske godine, bio spreman proslaviti novi bljesak 20-godišnje domaće skijašice Nicole Hosp, koja ipak nije uspjela održati veliku prednost iz prve vožnje pred Šveđankom (64 stotinke), te je tako ostala bez dvostruke pobjede tijekom vikenda. Dapače, na jedvite jade je (stotinkom sekunde prednosti) zadržala i drugo mjesto pred Njemicom Bergmann.</p>
<p>Očito je, kako su tehničke discipline ove sezone svedene isključivo na dvoboj Pärson i Hosp. No, isto tako je očigledno kako »gromovita« Šveđanka pobjeđuje u većini slučajeva kada se održi do kraja utrke na stazi. Uostalom, zbog njezinog pada subotnji veleslalom je i protekao u dominaciji Nicole Hosp.</p>
<p>Hrvatske skijašice bile su polovično raspoložene u nedjelju. Nika Fleiss je prvi put ove sezone ostala bez slalomskih bodova, dok je Ana Jelušić idealno upotpunila rođendanski dan (u ponedjeljak proslavlja 17. rođendan), zauzimanjem 21. mjesta.</p>
<p>Nika Fleiss nije u nedjelju bila raspoložena za vožnju, a uz to se na slab dan nadovezao i gram nesreće, pa je zbog sedam stotinki ostala bez druge vožnje na Felbertauern stazi. Ana Jelušić je hrabro i »kaskaderski« riskantno odvozila prva vožnju i - profitirala. Uhvatila je, nakon Park Cityja, drugi put u sezoni drugu vožnju (29. mjesto), koju je na kraju »oplemenila« sa 21. mjestom i novih deset bodova u Svjetskom kupu. Inače, ovo je 17-godišnjoj Riječanki najbolji plasman u karijeri.</p>
<p>Treba reći da je uvjet za vrlo dobar rezultat Ane Jelušić bio i taj što je mnogo skijašica tijekom druge vožnje ispadanjem i padovima završavalo s nastupima prije cilja.</p>
<p>• Rezultati slaloma: 1. Pärson (Šve) 1:48.97, 2. Hosp (Aut) +0.34, 3. Bergmann (Njem) +0.35, 4. A. Gerg (Njem) +0.74, 5. Bakke-Rognmo (Nor) +1.15..., 21. JELUŠIĆ (Hrv) +3.21...</p>
<p>Rezultati prve vožnje: 1. Hosp (Aut) 53.30, 2. Pärson (Šve) +0.64, 3. Bergmann (Njem) +0.67, 4. Schild (Aut) +0.69, 5. A. Gerg (Njem) +0.74..., 29. JELUŠIĆ (Hrv) +3.07..., 31. FLEISS (Hrv) +3.18...</p>
<p>Ukupni redoslijed Svjetskog kupa: 1. Pärson (Šve) 610 bodova, 2. Hosp (Aut) 500, 3. Götschl (Aut) 386, 4. Ertl (Njem) 346, 5. Montillet (Fra) 322..., 58. FLEISS (Hrv) 38..., 82. JELUŠIĆ (Hrv) 15...</p>
<p>Redoslijed slaloma: 1. Pärson (Šve) 380, 2. Hosp (Aut) 240, 3. Schild (Aut) 165, 4. Pequegnot (Fra) 152, 5. Nef (Švi) 143..., 23. FLEISS (Hrv) 38..., 33. JELUŠIĆ (Hrv) 15... </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Početna nervoza odvela Koprivničanke u poraz</p>
<p>LEIPZIG, 28. prosinca</p>
<p> – U prvoj utakmici Masters turnira rukometašica u Leipzigu, koji traje od 27. do 30. prosinca, koprivnička Podravka Vegeta izgubila je od domaćina Leipziga sa 33-30 (14-13), ponajviše zbog početnog straha, kada su noge otežale, a ideja u napadu nije bilo. Olako se gubila lopta, pa je uskoro bilo 14-8 za domaće rukometašice. Međutim, kad su se stvari »posložile« u glavama, Podravka je napravila mini seriju od 5-0 i zaključila poluvrijeme s prihvatljivih 14-13. </p>
<p>U drugom poluvremenu igra je bila izjednačena, a Podravka je u tri navrata izjednačila, da bi u 41. minuti prvi puta povela sa 21-20, a potom vodila i sa dva razlike. U 47. minuti još uvijek je bilo 25-24 za Podravku, a onda nakon 25-25 Koprivničanke su bile bez gola 10 minuta. Leipzig je igrao rastrčano, brzo i snažno i zato je došao do vodstva 30-25, da bi Podravka pred kraj imala priključak, no i to je prokockala.</p>
<p> • Dvorana Arena.</p>
<p>HC LEIPZIG – PODRAVKA VEGETA 33-30 (14-13)</p>
<p>HC LEIPZIG: Woelner, Milde, Albert 3, Jurack 3, Ulbricht, Heinz 2, Vörz 4, Pietzsch 1, Geheb 2, Danilović 4, Vlčkova 2, Radzeviciute 6, Langkeit 1, Soerlie-Lybekk 5. </p>
<p>PODRAVKA VEGETA: Stančin, Knezović, Vresk 9, Hobjila 2, Gilca 4, Hodak 4, Čuljak 1, Popović, Sirovec, Tarle, Tatari 2 (2), Franić 2, Golubić, Budimir 6 (4). </p>
<p>SUCI: Becker i Hack (oba Njemačka). GLEDATELJA: 3100.</p>
<p>ISKLJUČENJA: HC Leipzig 4 minute, Podravka Vegeta 6 minuta.</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Tone Wölner</p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="37">
<p>Ispod ruševina u Bamu u nedjelju spašeno tisuću ljudi </p>
<p>Dijete, koje je bilo zatrpano više od 24 sata, nađeno je živo / I stanovnici Bama danonoćno bjesomučno kopaju po ruševinama kuća kako bi svoje najbliže pronašli žive ili mrtve / Ispod ruševina iskopano je 15.000 mrtvih, što gotovo sigurno znači da je broj poginulih u potresu viši od 20.000, rekao je iranski ministar unutarnjih poslova Abdulvahed Moussavi-Lari </p>
<p>ANKARA, 28. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – Spasilačke ekipe iz mnogih zemlja priključile su se Irancima u grčevitim naporima da se spase možda još neki od preživjelih u potresu koji je u petak pogodio grad Bam i okolicu. </p>
<p>Takvu su pomoć među prvima poslale Turska, Njemačka, Rusija, Velika Britanija, Japan, Austrija, Finska i Azerbajdžan. </p>
<p>U prva 24 sata nakon potresa iz ruševina je izvučeno 200 preživjelih. Nade da ima još preživjelih svakim su satom sve bljeđe. To je potvrdila i spasilačka ekipa iz Njemačke koja je s posebno dresiranim psima uspjela pronaći i spasiti samo jednog preživjelog. Prema dosadašnjim iskustvima, stradali pod ruševinama mogu preživjeti 72 sata iako ima slučajeva da su neki bili spašeni nakon čak 80 i više sati. </p>
<p>Preživjeli stanovnici Bama trpe užasavajuću bol. Neki od njih danonoćno bjesomučno kopaju po ruševinama kuća kako bi svoje najbliže pronašli žive ili mrtve. Sreću da bude pronađeno i izvučeno živo iz ruševina imalo je i malo dijete spašeno nakon što je 24 sata provelo zatrpano pod zidovima. Liječnici tvrde da je njegovo zdravstveno stanje zadovoljavajuće. </p>
<p> Tijekom nedjelje, objavio je AFP, spasilačke ekipe uspjele su ispod ruševina izvući oko tisuću živih. </p>
<p>No, zbog načina kako su konstruirane kuće, izgrađene od nepečene opeke, spasioci strahuju da ispod ruševina nema još mnogo preživjelih. Tako izrađene kuće pretvorile su se u hrpu prašine i tu se džepovi zraka puno teže formiraju za razliku od betonskih kuća.</p>
<p> »Čak i s obilnim dovodom zraka, ispod ruševina se najviše može preživjeti 72 sata«, rekao je profesionalni finski spasilac Ari Vakkilainen u izjavi za AFP.</p>
<p> Spasiocima preostaje još oko 20 sati da pronađu eventualne preživjele, a na terenu je svega 30 posebno obučenih pasa što otežava potragu. </p>
<p> Sve bolnice u jugoistočnom dijelu Irana pogođenom potresom srušene su ili teško oštećene pa se najteže ranjenike prebacuje vojnim zrakoplovima na liječenje u druge dijelove zemlje.</p>
<p>Iranski ministar unutarnjih poslova Abdulvahed Moussavi-Lari izjavio je u nedjelju da je već 15.000 mrtvih iskopano ispod ruševina u području Bama, što gotovo sigurno znači da je broj poginulih u potresu viši od 20.000. </p>
<p>Samo u jednoj ulici u Bamu iz ruševina je iskopano oko 200 tijela.</p>
<p>U samom gradu, prema procjeni guvernera pokrajine Kerman Mohammada Alija Karimija koju navode agencije, poginulo je 10.000 od ukupno 90.000 stanovnika. </p>
<p>Poginule se pokapa u masovne grobnice, kaže general Hasan Rastegarpanah, pripadnik elitne Revolucionarne garde koja sudjeluje u spašavanju. Na taj način pokopano je više od 7000 žrtava potresa.</p>
<p>U izvješćima o pristigloj pomoći, iranska državna agencija IRNA navodi da je u nedjelju u Kerman stigao prvi američki zrakoplov »hercules C-130« sa spasiocima i medicinskom opremom. Američki predsjednik George W. Bush izrazio je sućut iranskom narodu i obećao pomoć stradalima. </p>
<p> Službeni Teheran objavio je pak da će prihvatiti pomoć svih zemalja osim »cionističke države« Izraela čije postojanje ne priznaje. Iran i SAD prekinuli su diplomatske odnose 1979. nakon islamske revolucije i krize s otetim američkim diplomatima. </p>
<p>Predsjednik Bush je pak uvrstio Iran među jednu od zemalja koje čine »osovinu zla«.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Papa pozvao na solidarnost s Irancima </p>
<p>RIM, 28. prosinca</p>
<p> – Papa Ivan Pavao II. pozvao je tijekom nedjeljnog angelusa međunarodnu zajednicu i posebno katoličke karitativne organizacije da pruže pomoć iranskom pučanstvu pogođenom teškim potresom u gradu Bamu. </p>
<p> Papa je, govoreći sa svoga prozora na Trgu svetog Petra, »milosrdnom Bogu povjerio tisuće osoba koje su u potresu izgubile život, kao i one koje su ozlijeđene ili su ostale bez svojih domova«.</p>
<p> Međunarodne organizacije, »posebno one karitativne katoličke, trebaju s velikodušnošću pripomoći našoj iranskoj braći i sestrama pogođenima tom teškom katastrofom«, rekao je Papa. »Neka solidarnost cijelog svijeta, koja se posebno osjeća u ovoj božićnoj klimi, umanji dramatičnost njihove situacije«, naglasio je Ivan Pavao II. </p>
<p> Papa je angelus posvetio Svetoj obitelji govoreći o potrebi zaštite braka, koji je »temeljno dobro društva«. Upozorio je da u današnje vrijeme često biva ometena institucija braka i obitelji, te da zbog toga »brak treba zaštititi i promicati na svim razinama«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>SAD od 5. siječnja uvodi digitalni nadzor nad ulaskom stranaca </p>
<p>WASHINGTON, 28. prosinca</p>
<p> – Strancima koji s vizom ulaze u Sjedinjene Države preko zračnih i morskih luka, od 5. siječnja bit će digitalno snimljeni otisci prstiju i fotografija u sklopu novog programa kojim se želi pojačati sigurnost zemlje.</p>
<p> Program US-VISIT (United States Visitor and Immigrant Status Indicator Technology) od 5. siječnja provodit će se u svih 115 američkih međunarodnih zračnih i 14 većih morskih luka, a omogućit će graničnoj službi da odmah provjeri je li posjetitelj na popisu terorista ili ima veze s kriminalom.</p>
<p> Pri ulasku u SAD strancima s vizom digitalno će se uzimati otisci oba kažiprsta i fotografija. Te tzv. biometričke informacije usporedit će se s podacima uzetim od posjetitelja pri dobivanju vize kako bi se provjerio njegov identitet i s američkim bazama podataka da bi se vidjelo je li na popisu terorista i ima li veze s kriminalom.</p>
<p> Kad se jednom uhoda, procedura ne bi trebala trajati dulje od 10 do 15 sekundi za jednu osobu. Novi program digitalne kontrole neće se primjenjivati na posjetitelje iz 28 zemalja, većinom europskih, s kojima SAD ima sporazum o ukidanju viza.</p>
<p> Asa Hutchinson, podtajnik za sigurnost granica i prijevoza u ministarstvu domovinske sigurnosti, rekao je da će program na najmanju mjeru smanjiti mogućnost krivotvorenja dokumenata i identificirati pojedince koji su na popisu terorista kako bi ih se spriječilo da uđu u SAD.</p>
<p> Uzimanje otisaka prstiju i provjera putovnice pri odlasku stranaca iz SAD-a ponovit će se na automatskim kioscima kao dodatna mjera sigurnosti i kako bi se vidjelo jesu li poštivali duljinu boravka koju im viza dopušta.</p>
<p> Svi prikupljeni podaci bit će dio zapisa o posjetiteljevu putovanju. Informacije bi trebale biti sigurno pohranjene i dostupne samo ovlaštenim službenicima i sigurnosnim službama koje to moraju znati.</p>
<p> Mnoge od dosadašnjih procedura na granici, kao što je kontrola putovnice i vize te razgovor o boravku u SAD-u, ostaju i dalje.</p>
<p> Novi sustav za praćenje ulaska i izlaska stranaca bit će uveden do kraja godine i na 50 kopnenih graničnih prijelaza SAD-a, a do kraja 2006. na sve. Kritičari smatraju da se, s obzirom na stotine milijuna ljudi koji godišnje prelaze američku granicu, uvođenje novoga programa može pokazati krupnim logističkim izazovom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Libija je spremna potpuno surađivati s inspektorima UN-a </p>
<p>Libijski vođa Moamar al Gadafi je, isplativši odštetu zbog ubijenih putnika u terorističkom napadu i javno najavivši da odustaje od svake proizvodnje oružja za masovno uništavanje, učinio povijesni zaokret / Time je posve i konačno napustio »frontu odbijanja« i »osovinu zla«, u koju ga je bio svrstao, zajedno s Irakom, Iranom i Sjevernom Korejom, američki predsjednik George W. Bush</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> - Posjet Mohammada ElBaradeija, direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Ujedinjenih naroda (UN) Tripoliju izravna je posljedica »senzacionalne« prošlotjedne najave predsjednika Moamara al Gadafija kako se Libija posve odriče svih programa za razvoj kemijskoga, biološkog i nuklearnog oružja. Pritom je libijski premijer Šukri Ghanem, najbliži Gadafijev suradnik, na radijskoj postaji BBC upravo potvrdio kako je njegova vlada u svakom trenutku spremna potpisati dodatni protokol kojim se dopuštaju iznenadni i nenajavljeni posjeti inspektora UN-a. Ghanem je rekao: »Da. Mi prihvaćamo naše obveze prema IAEA ma kakve one bile.«</p>
<p>Inače, Libija je članica IAEA od 1963. godine, dok je tom zemljom još vladao kralj Idriz. A kada je pukovnik Gadafi, vojnim pučem 1. rujna 1969., srušio monarhiju i uspostavio Libijsku Socijalističku Džamahiriju, kao »državu naroda«, ali se nikad nije proglasio predsjednikom nego je sve do danas ostao »veliki vođa revolucije«, Libija je ostala članica te agencije te je čak potpisala i Sporazum o neširenju nuklearnog oružja (TNP), što ga je ratificirala 1975. U međuvremenu, SAD i Zapad optuživali su Libiju da proizvodi oružje za masovno uništavanje.</p>
<p>Tako je posljednjih desetak godina Libija, zajedno s Irakom, Sirijom i Homeinijevim Iranom, kao skupina »radikalnih zemalja« na Srednjem istoku, bila svrstana u »frontu odbijanja«. Te su zemlje vodile najradikalniju politiku, ponajprije prema Izraelu. Imale su najveći vojni proračun u regiji te također gotovo nisu skrivale da pokušavaju proizvesti i razviti oružje za masovno uništavanje. Međutim, ta »fronta odbijanja« danas praktički više ne postoji. To je sada uvjerljivo dokazao ponajprije Gadafi, »šarmantni diktator«, kako ga sve češće nazivaju.</p>
<p>Libija je bila dugo godina pod sankcijama SAD-a, zapadnoeuropskih zemalja i čak UN-a. </p>
<p>Glavni je povod tome bio teroristički čin iz 1988: tada su dvojica Libijaca srušila putnički zrakoplov PanAma iznad škotskoga grada Lockerbieja u kome je poginulo 270 putnika. Gadafi je prešutno pozdravio taj napad te dugo štitio dvojicu terorista. </p>
<p>Međutim, veliki libijski povijesni zaokret dogodio se ovoga ljeta kada je Gadafi odlučio, u pregovorima s američkim i britanskim izaslanicima, nakon što je dvojicu terorista ipak predao sudu u Haagu 1999., isplatiti odštetu obiteljima ubijenih putnika.</p>
<p>Odnedavna je, dakle, libijski vođa Gadafi, kako pišu mnogi svjetski mediji, isplativši odštetu zbog ubijenih putnika u terorističkom napadu i javno najavivši da odustaje od svake proizvodnje oružja za masovno uništavanje, učinio taj povijesni zaokret. Time je posve i konačno napustio »frontu odbijanja« i »osovinu zla«, u koju ga je bio svrstao, zajedno s Irakom, Iranom i Sjevernom Korejom, američki predsjednik George W. Bush.</p>
<p>Time će se potpisanim sporazumom sa SAD-om i Velikom Britanijom, uz vrlo skoro očekivanu pozitivnu odluku Vijeća sigurnosti UN-a, Libiji praktički ukinuti međunarodne sankcije. Tako će se ta sjevernoafrička zemlja, na čelu sa svojim »genijalnim i šarmantnim vođom« Gadafijem, zapravo njegovom zaslugom, ponovno pridružiti »međunarodnoj zajednici naroda«, iz koje je, praktički, 15-ak zadnjih godina bila isključena. To je, uostalom i napokon, priznao i predsjednik Bush koji je ovoga utorka izjavio kako Tripoli »iskreno rečeno, ponovno postaje ravnopravni član svjetske zajednice«, te kako »nema nikakve veze s Irakom i Iranom».</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Eksplozivne poruke Romanu Prodiju od »terorista nove generacije«</p>
<p>Skupina nazvana »Neslužbena federacija anarhista« (FAI) preuzela odgovornost za pošiljku sa zapaljivom knjigom što ju je Romano Prodi otvorio u svom domu u Bologni</p>
<p>BRUXELLES, 28. prosinca (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Zahvaljujući »treningu« da svaki paket otvara s nužnom i dužnom opreznošću, Romano Prodi je dospio na naslovnice, ali ne i u bolnicu: pošiljka s knjigom eksplodirala je u rukama predsjednika Europske komisije u njegovom bolonjskom domu u Via Gerusalemme, no plamen je samo neznatno oštetio namještaj. </p>
<p>Sam je Prodi prošao bez posljedica. Paket je bio adresiran na Prodijevu suprugu, odaslan je iz Bologne 22. prosinca, a na koverti je napisana nepostojeća adresa u Bologni i, primijetit će Prodi novinarima, »ironija sudbine je da se radilo o knjizi Gabriellea d'Annunzia »Zadovoljstvo«.</p>
<p> Predsjednik Europske komisije u zadnje vrijeme na svojoj matičnoj adresi u rodnoj Bologni zaista nema sreće s anarhistima. Oni, pretpostavlja se, stoje i iza ove vatrene pošiljke s knjigom velikog pjesnika zaljubljenog u fašiste. Na dan kada je odaslat zapaljivi paketić, uz Prodijevu su kuću u Bologni eksplodirale dvije primitivne napravice ubačene u kantu za otpatke. Treću je uklonila policija. </p>
<p>Nakon »bliskog susreta« s zapaljivim paketom, Prodi je izašao pred novinare savršeno smiren, smiješeći se: »Imao sam prilično posla otvarajući poštu pristiglu zadnjih dana. Hvala Bogu, sa svim ovim upozorenjima paket sam otvarao veoma pažljivo i unutra se nalazila knjiga. Potom je nastao velik plamen ali bez ikakve štete, osim što su neznatno oštećeni namještaj i tapete«, opisao je epizodu Prodi. »Ah, da, izbor knjige, on je možda bio ironičan«, osvrnuo se na autorstvo D'Annunzija, poznatog pisca i skoro jednako toliko razglašenog aktivnog zagovornika talijanskih fašista u njihovim startnim, entuzijastičkim godinama. </p>
<p>Policija je odmah pokrenula istragu; našla velike sličnosti »dara« Prodiju sa slanjem eksplozivnog pisma prije tri godine. Izgleda da su se počinitelji potrudili da budu identificirani, jer je u pismu odaslanom iz Bologne listu La Reppublica skupina nazvana »Neslužbena federacija anarhista« (FAI) preuzela odgovornost za akciju a istražitelji tvrde da je pošiljka s knjigom i ostalim neknjiževnim sadržajem vjerojatno njihovo djelo. </p>
<p>Anarhisti su »na zub« uzeli predsjednika Europske komisije kao simbol »struktura vlasti« i »predstavnika represivnog novog europskog poretka«. Organizacija je do sada bila nepoznata i očito je tek u povojima. Dva su napada na Prodija, primitivne bombe sklepane od plinske boce, potom eksplozivna pošiljka knjige u kojoj je bila devetvoltna baterija i nešto zapaljivog praha, relativno bezopasni amaterski uradci. </p>
<p>To je daleko od zastrašujućih rezultata djelovanja talijanskih terorista u »zlatnim godinama« kampanje nasilja u sedamdesetim i osamdesetim, kada je 1980. godine samo u Bologni u ekspoziji bombe na željezničkoj postaji poginulo osamdeset ljudi. </p>
<p>»Naš interni terorizam još uvijek predstavlja ozbiljnu prijetnju svima, vladi, parlamentu, zemlji, i njemu se moramo suprotstaviti s najjačom mogućom odlučnošću«, poruka je ministra unutarnjih poslova, jedna od mnogih koje su počele stizati Prodiju sa svih strana. </p>
<p>Ministar unutarnjih poslova Giuseppe Pisanu imao je pravo: terorizam je sve aktivniji, na što podsjećaju i ubojstva dvojice savjetnika Ministarstva rada 1999. i 2000. godine. Druga žrtva, Marco Biaggi, Prodijev dobar prijatelj ustrijeljen je pred vlastitom domom u Bologni. Također i serija eksplozivnih pošiljki u listopadu policijskim postajama dio je sve intenzivnije terorističke aktivnosti za koju su Talijani vjerovali da je stvar prošlosti nakon iskorjenjivanja Crvenih brigada. </p>
<p>Dvanaest osoba osumnjičenih za sudjelovanje u ovim novim ubojstvima privedeno je i zadržano do suđenja uz procjenu ministra unutarnjih poslova da je ova skupina razbijena. »Djela zastrašivanja pokazuju da je terorizam još živ i zdrav u gradu Bologni«, komentirao je mračno »ovu veoma zabrinjavajuću epizodu« predsjednik donjeg doma talijanskog parlamenta. Problem za Italiju je da se pojavljivanje domaćih terorista nove generacije ne događa samo u jednom gradu koji je slučajno rodno mjesto i baza sadašnjeg predsjednika europske Komisije.</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Američko-francuski »pritajeni rat« nastavit će se i 2004.</p>
<p>PARIZ, 28. prosinca</p>
<p> - Le Monde je na sam Božić osvanuo s naslovnicom koja ni iz daleka ne podsjeća na drevno »božićno primirje«: »Sjedinjene Američke Države i Francuska u stanju pritajenog rata«, s napomenom kako »na više scena, Washington želi marginalizirati Francusku«. </p>
<p> Lista sukoba koju podastire francuski tisak je impresivna: europska obrana i osnutak europskog glavnoga stožera, pitanje lokacije ITER-a, američke osude odluke Pariza da zakonom zabrani nošenje »napadnih vjerskih simbola« u školama »To je važan razlog naše zaokupljenosti. Mi ćemo sve to pomno pratiti«, izjavio je John Hanford, odgovoran u State Departmentu za vjerske slobode. </p>
<p>Nadalje, isključenje Francuske iz procesa obnove Iraka, otvaranje sudske istrage u Parizu oko »korupcije« vezane uz američku tvrtku Halliburton, u vrijeme kad se na njenom čelu nalazio aktualni američki potpredsjednik Dick Cheney .</p>
<p> Diplomatska 2003. godina obilježena je konfrontacijom Francuske i Sjedinjenih Američkih Država oko rata u Iraku i sve jasnijim naporima Washingtona da kazni »otpadnika«, što sve više ukazuje na »pritajeni« ili »neobjavljeni francusko- američki rat«, koji ima velike izglede da se prenese i u iduću godinu. </p>
<p> Nakon uhićenja bivšeg iračkog predsjednika Saddama Husseina, kada je predsjednik Bush našao i neku dobru riječ za Francusku i Njemačku, Pariz je ugostio Jamesa Bakera, specijalnog Bushova izaslanika, i pristao na djelomično otpisivanje iračkoga duga, što je u nekim krugovima u Francuskoj bilo primljeno kao znak otopljavanja francusko-američkih odnosa. </p>
<p> No, nada je bila neosnovana i kratkotrajna, jer je istog tjedna kad je Baker posjetio Pariz, Francuska mogla samo nijemo promatrati valjanost onog starog diplomatsko-gastronomskog pravila kako je »osveta jelo koje je najbolje kad se servira hladno«. </p>
<p>Washington je blokirao i odluku o izboru lokacije za izgradnju eksperimentalnog nuklearnog fuzijskog reaktora (ITER) - programa od golemog značenja i vrijednog oko 12 milijardi dolara - iako su EU, Rusija i Kina podržale francuski prijedlog o izgradnji ITER-a u gradiću Cadarachu, sjeverno od Marseillea. </p>
<p> Izaslanik francuske vlade i bliski Chiracov suradnik i zastupnik iz redova vladajućih Pierre Lellouche, koji je na početku iračke krize čak zagovarao francusko sudjelovanje na strani saveznika, otvoreno je istaknuo ovih dana kako u »američkoj administraciji ima ljudi koji nastavljaju razrađenu strategiju izoliranja Francuske, kao odjek svega onoga što se dogodilo u vrijeme iračke krize«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Utemeljitelj Parmalata u zatvoru </p>
<p>RIM, 28. prosinca</p>
<p> - Utemeljitelj agroindustrijskog kompleksa »Parmalat« Calisto Tanzi proveo je noć sa subote na nedjelju u milanskom zatvoru, a u nedjelju će ga saslušati tužitelji.</p>
<p>Tanzi je uhićen u subotu uvečer u Milanu kada je ulazio u svoj mercedes s vozačem i odmah je zatvoren u čuveni zatvor San Vittore. </p>
<p> Proteklih dana se pisalo kako se Tanzi nalazi u inozemstvu, pa se čak tvrdilo da je u Španjolskoj, no u subotu uvečer je uhićen u središtu Milana. Tužitelji ga optužuju za oduzimanje 500 milijuna eura, zatim za udruživanje radi počinjavanja krivičnih djela pronevjere i bankrotstva. Tanzi je kazao kako o svemu tome nezna ništa.</p>
<p>»Parmalat« je u međuvremenu sud u Milanu proglasio insolventnim kako bi se ušlo u drugu fazu pokušaja njegova saniranja. Novi predsjednik upravnog odbora Enrico Bondi treba u roku od 60 dana iznijeti program za spašavanje »Parmalata«, talijanskog diva prehrambene industrije koji zapošljava 36.000 osoba i ostvaruje prodaju od 7,5 milijardi eura godišnje.</p>
<p>Calisto Tanzi i donedavna uprava, a u čelništvu tvrtke je i njegov sin Stefano koji će biti saslušan u ponedjeljak, navodno su prijevarama stvorili 'rupu' u računima tvrtke čiji se razmjeri kreću od 7 do 13 milijardi eura. Za 7 milijardi eura manjka već postoje potvrde, ali istraga pretpostavlja da je riječ do 13 milijardi eura. (AR/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="44">
<p>Kod Bačke Palanke nalazi se 96 lipicanaca a ne 200 kako tvrdi gospodin Letica</p>
<p>Na ovo pismo ponukalo me je dobacivanje zastupnika Slavena Letice iz saborske klupe premijeru Ivi Sanaderu da se hrvatska Vlada zauzme za povratak dvjesto hrvatskih lipicanaca iz Srbije, a što je Vjesnik prenio u božićnom broju, u tekstu »Leticu zanimaju hobiji novih ministara«.</p>
<p> Ne želim docirati dr. Letici, no ako želi elaborirati ovu problematiku za saborskom govornicom, mogu ga informirati iz »druge ruke«, a što ne znači da je ovaj tekst »ispravak krivoga navoda«. Naime, tijekom velikosrpske agresije u zapadnoj Slavoniji krajem 1991. godine, Srbi su prigodom povlačenja (bježanja!) u Lipiku od oko 120 lipicanaca smještenih u poznatoj lipičkoj ergeli ubili 24 konja, a devedesetak ukrali. Mozak cijele »operacije lipicanci« bio je Mihajlo Komasović, prijeratni tehnolog u Lipičkoj ergeli, a koja je bila u sastavu »Poljoprivrede Lipik« d.d. Komasović je ukradene lipicance odvezao u Prnjavor u BiH, a potom u Karađorđevo u Srbiji.</p>
<p> Danas su ukradeni lipicanci smješteni na jednom salašu kod Bačke Palanke, a zbog ove krađe Svjetska udruga uzgajivača konja lipicanske pasmine (LIF) suspendirala je temeljem zahtjeva Hrvatske iz svojega članstva Srbiju dokle god ne vrati ukradene lipicance. </p>
<p>Povjerenstvo za povratak ukradenih lipicanaca, na čelu s bivšim pomoćnikom ministra poljoprivrede Miroslavom Pažurom osnovano je prije nešto više od dvije godine, no nije uspjelo ništa učiniti kako bi Hrvatska vratila ovo genetsko blago staro dva i pol stoljeća. Povjerenstvo je cijelo vrijeme bilo u kontaktu sa srpskom stranom, s nekoliko srpskih ministarstava, problem je podignut na diplomatsku razinu, no prevladava stav da Hrvatska ovaj problem mora razriješiti s Komasovićem koji i danas skrbi o ukradenim lipičkim lipicancima. A Komasović, meštar od lipicanaca, uporno kao papiga ponavlja da konje nije ukrao nego samo čuvao, pa stoga traži da mu Hrvatska plati što je dvanaest godina hranio konje. To traži i danas, svoj stav iznio je i na srpskoj televiziji, a Hrvatska neće i ne može pristati na ovu ucjenu. Poanta za zastupnika Slavena Leticu glasi: Mihajla Komasovića i ukradene lipicance osobno je u Srbiji obišao član Povjerenstva i upravitelj Đakovačke ergele Ivica Mandić, a s Komasovićem je osobno kontaktirao i direktor »Poljoprivrede Lipik« Željko Buturac. Na terenu je utvrđeno da se na salašu kod Bačke Palanke nalazi 96 (devedesest i šest) lipičkih lipicanaca koji su u dobroj tjelesnoj kondiciji. Dakle, gosp. Letica, u Srbiji se ne nalazi 200 ukradenih lipičkih lipicanaca!</p>
<p> Neprijeporno je da Komasović mora vratiti ukradene lipičke lipicance, no dodatni je problem u tome što u Hrvatskoj postoji samo jedna državna ergela lipicanaca, a to je ona u Đakovu, pa bi trebalo zakonski riješiti da lipička ergela dobije status podružnice đakovačke ergele. U konačnici, Lipik će imati obnovljene objekte ergele, dakle »ražanj je tu, a zec je još u šumi«. Ovo bi trebalo biti jasno i kolegi Zdravku Severu koji je o ovoj problematici pisao u istom broju Vjesnika, u tekstu pod naslovom »Hoće li se na obnovljenu ergelu vratiti i oteti lipicanci«. Jer, njegov tekst vrvi poluinformacijama.</p>
<p>IVAN FADLJEVIĆnovinar</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Zašto nema Dragutina Šurbeka u »Pričama o najzaslužnijim domaćim sportašima«</p>
<p>Prema najavi Sportske redakcije HTV-a u pripremi je dokumentarni projekt, koji bi se na malim ekranima trebao pojaviti u ožujku 2004., pod naslovom »Priče o najzaslužnijim domaćim sportašima« u koje su uvršteni Đurđica Bjedov, Mate Parlov, Matija Ljubek, Dražen Petrović, Krešimir Ćosić, Goran Ivanišević, Davor Šuker i Zvonimir Boban.</p>
<p>Nisu mi poznati kriteriji kojima se rukovodila spomenuta redakcija, pa stoga ne znam, zašto je zaboravljen stolnotenisač Dragutin Šurbek.</p>
<p>Mislim da mu je nanesena velika nepravda. Postavljam pitanje, kako može biti zaboravljena, pa tako i izostavljena osoba, koji je najboljim sportašem Hrvatske proglašavan čak pet puta (1968, 1969, 1979, 1981, 1983), što je brojčano uspjelo još samo Goranu Ivaniševiću.</p>
<p>Iz prezentiranog podatka je vidljivo, da je Dragutin Šurbek čak petnaest godina u kontinuitetu bio u samom vrhu. Kao dopuna neka posluži podatak, koji ga čini nenadmašnim, da je ukupno dvadeset dvije godine bio reprezentativac bivše Jugoslavije i neovisne Hrvatske i za to vrijeme osvojio otprilike četrdeset naslova na velikim svjetskim i evropskim natjecanjima. Ako tome pridodamo i pokale koje je osvojio u igri parova s legendarnim Antunom «Tovom» Stipančićem, te kao član reprezentativne momčadi, onda je to zapravo nešto što će teško itko ikada dostići.</p>
<p>Osim brojnih osvojenih medalja i pokala on je primjer prave sportske figure u smislu fair- playa, skromnosti i samozatajnosti. Nesebičan je i upravo imponira njegova želja da svoje bogato iskustvo i znanje prenese mladim sportskim naraštajima.</p>
<p>Nedavno se iz Pekinga vratila hrvatska delegacija u kojoj je bio i Dragutin Šurbek. Tražila se podrška Kine za organizaciju Svjetskog stolnoteniskog prvenstva 2007 godine u Zagrebu. Nekadašnji kineski , ujedno i svjetski stolnoteniski velemajstori doslovce su se klanjali pred Šurbekom uz riječi:»On je za nas legenda, više generacija bezuspješno se nadmetalo s njim, nismo ga voljeli kao protivnika, ali ga bezgranično poštujemo kao igrača i čovjeka«. Vjerujem da je još uvijek moguće »priču o Dragutinu Šurbeku« uvrstiti u spomenuti projekt HTV-a.</p>
<p>Time bi se najizravnije pomoglo da Hrvatska ostane u utrci za organizaciju SP 2007 godine, a konkurencija je strašno jaka, jer pored nas takovu veliku sportsku manifestaciju žele još SAD, Švedska i Južna Koreja.</p>
<p>Nemojmo raditi sami protiv sebe. Učinimo dobar potez.</p>
<p>S. VIDOVIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Hoće li mali Romi biti dio onih »malih stvari« pomoću kojih će se »pokrenuti Hrvatska«</p>
<p>Prolazeći Trgom bana Jelačića i ovih blagdanskih dana, nemoguće je ne primijetiti »naše« zemaljske anđele kako promrzli, više lupajući nego svirajući, rastežu harmonike. A cijeli prizor me podsjeća na legendarnu priču o djevojčici sa žigicama koje se sigurno još uvijek nerado sjećamo zbog njenog tragičnog završetka. Priča završava smrću djevojčice koja se pokušavala bezuspješno ugrijati s nekoliko žigica, a u korelaciji je sa životom romske djece jer na jasni način prikazuje njihovu svakodnevnicu i budućnost koja nije svijetla te se sastoji od prosjačenja i premlaćivanja zbog premalo izmamljenog novca. </p>
<p>Da, tema ove priče su romska djeca u Hrvatskoj.</p>
<p>A sve je lijepo definirao UNICEF tj. fond Ujedinjenih naroda za djecu. Navesti ću nekoliko članova »Konvencije o pravima djeteta«, koju je prihvatila Plenarna skupština Ujedinjenih naroda 11. prosinca 1989. godine te ih kritički komentirati i vezati uz našu priču.</p>
<p> Članak 6: »Opstanak i razvoj«</p>
<p>»Svako dijete ima pravo na život. Država se izričito obvezuje da će garantirati opstanak i razvoj djeteta«. Sigurni razvoj ovako zapuštenog djeteta nažalost je put u ovisnika o različitim opijatima što će na kraju završiti metadonskom i/ili kakvom drugom terapijom o trošku države. </p>
<p> Član 7: »Ime i nacionalnost«</p>
<p>»Svako dijete od rođenja ima pravo na ime. Dijete, također, ima pravo na nacionalnu pripadnost«. To jest romsko dijete, ali ipak ima pravo na hrvatsko državljanstvo i na sva ista prava koja imaju svi državljani Republike Hrvatske.</p>
<p> Član 9: »Odvajanje od roditelja«</p>
<p>»Svako dijete ima pravo na zajednički život sa svojim roditeljima, osim ako takav zajednički život ugrožava dobrobit djeteta«. Država mora imati moralnu »nad snagu« oduzeti dijete roditelju zlostavljaču te ga dati institucijama države koje će ga ipak dovesti na pravi put.</p>
<p>I tako dalje s članovima Konvencije o pravima djeteta za koju mnogi naši političari i ne znaju da postoji. Jasno mi je da će prosjaka uvijek biti jer je to ujedno »drugi« od najstarijih zanata, ali pogađa me to što je riječ o djeci, što su rezultati da se to spriječi nikakvi, što se tu djecu zlostavlja jer su skupili premalo novca i tako iz godine u godinu, sve dok se ne skonča člankom u Crnoj kronici dnevnih tiskovina na što okrenemo glavu. Možda se to događa jer neki ovlašteni državni službenici misle da ta djeca nisu »pravi« građani Hrvatske zbog čega se ponašaju kao ona tri majmuna koja rukama prekrivaju oči, uši te usta pravdajući na taj način svoje nemirne savjesti i potpuni nerad. Država može sve i ona mora imati snagu riješiti i ovakve probleme. Dobili smo novu vladu koja će imati i Ministarstvo za obitelj i međugeneracijsku solidarnost koje se predstavlja posebno osjetljivom na takve životne probleme. Biti će zanimljivo promatrati hoće li na dnevni red doći i te »male« stvari, pomoću kojih će se polako »pokrenuti Hrvatska«, pa i one druge »velike« stvari jer kaže narod da se život sastoji od malih stvari.</p>
<p>prof. DRAŽEN JELAVIĆZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="47">
<p>Starica će svjedočiti u Haagu, premda je po policijskim podacima - mrtva</p>
<p>Anka Šiftar je preživjela zločin u kojem je ubijena 21 osoba, među kojima i njenih troje unuka</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> – »Zasad i ne mislim umrijeti. Umrijet ću kad Bog odredi i kad dođe sudnji dan«, govori baka Anka Šifter (83), koja je po službenim podacima hrvatske policije ubijena u četničkom masakru počinjenom u selu Jošavica, na tada okupiranoj Baniji, 16. prosinca 1991. godine.</p>
<p>Iako to policija ne zna, baka Anka je ipak preživjela zločin u kojem je ubijena 21 osoba, među kojima i njenih troje unuka.</p>
<p>S Ankom Šiftar razgovarali smo u Petrinji, gdje živi s kćeri i zetom. Sjeća se svih detalja tragedije koju je preživjela. </p>
<p>Kobnog dana u kuću u Joševici upala su dvojica naoružanih mladića u maskirnim odorama, dok je jedan ostao vani čuvati stražu. Zločinci su pred Ankinim očima, hicima iz pištolja ubili najprije najmlađeg unuka Pavla starog 15 godina, a zatim Ljubicu (19) i Luku (20), te na kraju i njenog bratića Ivana, koji je bio u posjetu. Jedan od ubojica pucao je i Anki u usta, a kasnije je ispalio još jedan metak u glavu. </p>
<p>Nekoliko sati kasnije teško ranjenu baku je jedan sumještanin uz pomoć dvojice »krajinskih« policajaca prevezao u bolnicu u Glini, u kojoj se nakon par mjeseci oporavila od zadobivenih rana.</p>
<p>Zločin u Joševici aktualiziran je u prosincu 2002. godine, kada je vijećnik skupštine sisačko-moslavačke Županije, Dunavko Orešković, postavio pitanje što su nadležna tijela učinila u vezi s otkrivanjem počinitelja. Iz ureda načelnika PU sisačko-moslavačke tada je stigao dopis u kojem se navodi kako je »policija poduzela odgovarajuće mjere i radnje na rasvjetljavanju zločina počinjenog nad 22 civila Hrvata«, te da je o svemu obaviješteno Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, kojem je podnijeta i kaznena prijava protiv nepoznatih počinitelja.</p>
<p>Iz Županijskog odvjetništva došli su malo precizniji podaci. Po njihovim informacijama u Joševici je ubijena 21 osoba. U dopisu koji je potpisao zamjenik državnog odvjetnika Ivan Petrkač navedeno je »smatramo da je podatak PU sisačko-moslavačke o 22 ubijene osobe pogrešno iznesen«, uz objašnjnje da je »Anka Šiftar kao 22. žrtva tada teško ranjena i život joj je bio spašen u bolnici Glina, no, ista je u međuvremenu umrla. «</p>
<p>Kako policija to nije bila u stanju, baku Anku je živu i zdravu u Petrinji pronašao Ivica Panža Orkan, HSP-ov vijećnik u Županijskoj skupštini. On se već nekoliko godina bavi istraživanjem ratnih zločina na području Županije, a Vjesnikovim je novinarima pomogao u ljetošnjim akcijama otkrivanja grobnica ratnih stradalnika.</p>
<p>Branko Lazarević, Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Nepažnja ili nedovoljna signalizacija </p>
<p>Sudski vještak za cestovni promet, inženjer Krunoslav Franjković kaže: »Slučajevi kada vozači tako tragično 'zalutaju' nisu nepoznati ni na europskim prometnicama. Dakle, tamo gdje se na sigurnost prometa i na maksimalno dobru signalizaciju troše milijunske svote«</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> – Pogibija Ivice Beka, koji je vozeći zelenu »ladu nivu«, u subotu pred svanuće poginuo u izravnom sudaru s vozilom »nissanom sunny«, u kome je smrtno stradao i drugi vozač Petar Kovačec, ponovno je potaknula pitanje: zašto vozači autocestom ili gradskim obilaznicama ulijeću u suprotni smjer? </p>
<p>Riječ je o neobjašnjivu skretanju »lade nive« kod čvora Buzin. Umjesto da produži ravno, vozilo se velikom brzinom »prestrojilo« i punih pet minuta (oko deset kilometara) vozilo u suprotnom smjeru prema Bregani. Do izravnog sudara došlo je nedaleko od motela »Plitvice«. </p>
<p>Sudski vještak za cestovni promet, inženjer Krunoslav Franjković kaže: »Slučajevi kada vozači tako tragično 'zalutaju' nisu nepoznati ni na europskim prometnicama. Dakle, tamo gdje se na sigurnost prometa i na maksimalno dobru signalizaciju troše milijunske svote, što se za nas još ne može reći. Signalizacija na cesti ili uz cestu, a pogotovo ona koja bi trebala biti na mostovima iznad autoceste, često ne zaslužuje prolaznu ocjenu. Prometni stručnjaci savjetuju odgovornima da se uz male investicije poveća sigurnost vožnje, ali nas odgovorni najčešće ignoriraju. </p>
<p>Kad se na nekoj dionici dogodi više takvih upada, onda tu nešto nije u redu. Nije vjerojatno da su svi vozači bili toliko pijani ili drogirani da su pogodili suprotan smjer, izazivajući kobne posljedice. Kad se takva mjesta ozbiljno i stručno analiziraju rezultati obično govore da uz ljudski faktor kao uzrok, ni signalizacija nije dovoljno dobra, odnosno nedovoljno stručno postavljena«.</p>
<p>Naš sugovornik dodaje: »Predstavite si izlazak s autoceste na naplatnim kućicama na Zagorskoj autocesti u smjeru Zagreba. Prve tri-četiri naplatne kućice, nakon prolaska dobro vas vode prema gradu u jednom smjeru, no ona šesta ili sedma, nakon plaćanja, može zbuniti nesmotrena vozača i odvesti ga upravo u suprotni vozni trak koji dolazi iz Zagreba. Tu treba, obvezno noću i u uvjetima ograničene vidljivosti staviti fizičke barijere, a na njima moraju bljeskati oznake koje će voditi vozače u željeni smjer. Vjerujem da bi analiza slučajeva gdje su vozači nenamjerno ulijetali u suprotni smjer na zagrebačkoj obilaznici dala i odgovore zašto se to dogodilo. Ne vjerujem da su uvijek i za sve krivi vozači«. </p>
<p>Tome u prilog Franjković spominje slučaj od prije nekoliko godina uoči otvorenja autoceste prema Bregani. Zbog neadekvatne i nestručno postavljene signalizacije poginula je J. E., dvadesetdvogodišnja djevojka, sudarivši se s automobilom koji je dolazio iz suprotnog smjera, čiji je vozač također bio uvjeren da vozi pravilno jednosmjernim trakom. </p>
<p>Sudski vještak za cestovni promet također se prisjeća i primjera da se u zabranjeni smjer ulijeće i namjerno, zbog neobuzdanosti mladih vozača i želje za dokazivanjem: skupina mladih zagrebačkih vozača natjecala se u »gluho« doba noći tko će automobilom više puta i brže, prolazom kroz crveno, stići od Džamije do Arhitektonsko-građevinskog fakulteta. </p>
<p>Petar Pavković</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>»Kako to da je oštećeni išao k Petraču, ako mu se stalno prijetilo?« </p>
<p>Nesporno je da su Matkuna napale dvije nepoznate osobe s maskama na glavi, a on je tvrdio da je kasnije kod Petrača prepoznao Jandreka kao jednog od napadača, dok je kao drugog napadača prepoznao Zorana Miletića i to temeljem fotografije u novinama iz 2002. godine</p>
<p>VARAŽDIN, 28. prosinca</p>
<p> - Varaždinsko Općinsko državno odvjetništvo, Hrvoje Petrač i Trpimir Jandrek ovih su dana primili pismenu presudu novomarofskog Općinskog suda, u kojoj je na dvadesetak stranica obrazloženo zbog čega su Jandrek i Petrač oslobođeni optužbe za iznudu.</p>
<p>Kako smo već pisali, Jandreka i Petrača teretilo se da su od Miroslava Matkuna, odnosno poduzeća Unit - V, iz Varaždinskih Toplica, kojem je bio direktor, željeli izmamiti milijun njemačkih maraka kao iznos tobožnjeg duga, u korist Petračevog poduzeća. </p>
<p>U optužnici se navodilo i da je Petrač putem telefona ili u neposrednom kontaktu od Matkuna stalno tražio isplatu, govoreći mu da »može nastradati«, a istovremeno je angažirao Jandreka koji je s nepoznatom osobom Matkuna fizički napao ispred njegove kuće, nazivao ga i prijetio mu, te propucao automobil njegove kćeri. </p>
<p>Što se tiče napada na Matkuna ispred njegove kuće, sud je utvrdio da taj napad nitko nije vidio, a iz svih provedenih personalnih i materijalnih dokaza tijekom postupka sud nije mogao na nedvojben način utvrditi tko je Matkuna zapravo napao. Nesporno je da su Matkuna napale dvije nepoznate osobe s maskama na glavi, a on je tvrdio da je kasnije kod Petrača prepoznao Jandreka kao jednog od napadača, dok je kao drugog napadača prepoznao Zorana Miletića i to temeljem fotografije u novinama iz 2002. godine. Kaznenu prijavu, međutim, podnio je protiv nepoznatih počinitelja. </p>
<p>Iz nijednog provedenog dokaza sud nije mogao zaključiti ni je li upravo Jandrek telefonskim putem prijetio Matkunu. Postoji jedino zapisnik o prepoznavanju glasa na audio kaseti, kada je Jandrek zajedno s još dvije nepoznate osobe čitao određeni tekst. Matkun i njegova kćer tada su, prilikom prepoznavanja glasa, rekli da nisu sigurni, ali misle da bi bili sigurniji u prepoznavanju Jandrekovog glasa, kada bi on bio u prijetećem tonu. Stoga ni oni nisu sigurni da im je Jandrek prijetio putem telefona. Nije utvrđeno ni je li i tko nazivao Matkuna i prijetio mu da će ga »likvidirati«, a sud je smatrao i da je važno napomenuti da su sve poslove oko davanja kredita i novca uopće dogovarali Petrač i Matkun osobno,</p>
<p>Matkun je više puta slao dopise Petraču i s njim razgovarao, tako da se ne može govoriti o tome da bi nepoznata osoba nazivala Matkuna i prijetila mu. Jednostavno, piše u obrazloženju presude, nije bilo razloga ni potrebe za ovakvim ponašanjem, jer su upravo Matkun i Petrač sami dogovarali detalje oko glavnice, kamata, rokova i načina isplate. </p>
<p>Nerazjašnjeno je ostalo i propucavanje automobila Matkunove kćeri, jer iz zapisnika o uviđaju, izvješću pirotehničara i dokumentacije uviđaja, te iskaza i kasnijih dokaza nije utvrđeno tko je to učinio. Nije utvrđeno ni tko je postavio eksplozivnu napravu na vozilo Matkunove kćeri, koja nije eksplodirala, jer je, nakon što je otkrivena, odmah demontirana.</p>
<p>Nije utvrđeno ni je li Matkun bio pod stalnim pritiskom i prijetnjama, jer i sam priznaje da je Petraču pisao dopise i bio kod njega na sastanku. Stoga se ne može shvatiti, smatrao je sud, kako to da je oštećeni išao k Petraču, ako mu se stalno prijetilo. Ako se neki čovjek osjeća ugroženim zbog stalnih prijetnji i pritisaka, ne približava se onome tko mu to čini, već se od njega udaljava i prijavljuje ga. Matkun je, međutim, odlazio na sastanke s Petračem i pisao mu dopise, a na kraju j podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja. </p>
<p>Sud je na kraju utvrdio da je postojao dužničko - vjerovnički odnos između poduzeća »Unit- V« i poduzeća »Petrač«, no nije dokazano da bi Petrač naredio i organizirao napade na Matkuna niti da bi Jandrek Matkuna napao. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Umjesto za lake tjelesne ozljede, osječki odvjetnik osuđen zbog povrede časti i ugleda</p>
<p>OSIJEK, 28. prosinca</p>
<p> – Županijski sud u Osijeku potvrdio je presudu Općinskog suda kojom je Dinko Matijašević, odvjetnik iz Osijeka, osuđen na kaznu zatvora od dva mjeseca uvjetno na godinu dana zbog počinjenog kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvrede. </p>
<p>Protiv njega su, naime, privatnu tužbu podigli roditelji maloljetnog M.L. s kojim je Matijašević u travnju 2001. godine ima verbalni, a potom i fizički sukob. Iako su roditelji protiv Matijaševića podigli tužbu zbog nanošenja lakih tjelesnih ozljeda, sud je to kazneno djelo prekvalificirao u uvredu, jer je sudski vještak utvrdio kako oštećeni dječak nije zadobio ozljede opisane u tužbi. Po riječima oštećenog dječaka, koji je tada imao šesnaest godina, on je s prijateljima igrao nogomet na igralištu Osnovne škole «Vladimir Becić» u Osijeku. U jednom je trenutku lopta pogodila jednu djevojčicu u glavu nakon čega mu je prišao optuženi Matijašević te ga je, udarivši mu šamar, upitao zašto su mu loptom napucali kćer. Iznenađen ovim postupkom maloljetnik je počeo vikati na okrivljenog: «Kretenu, majmune, makni se od mene budalo!». M.L. je rekao da mu je možda uz to uputio i koju psovku nakon čega ga je Matijašević udario nogom u stomak. Kada ga je još jednom pokušao udariti, dječak je počeo bježati od optuženog koji je trčao za njim, po njegovim riječima, oko 15 minuta. </p>
<p>Iznoseći svoju obranu, optuženi Matijašević je istaknuo kako se ne smatra krivim za ovaj incident. On je ispričao kako je toga popodneva šetao psa kada mu je dotrčala kći, koja se igrala u blizini sa prijateljicama, te mu plačući rekla da su je stariji dečki napucali loptom. Kada je otišao do dječaka tražeći od njih objašnjenje, obratio mu se M.L. koji ga je počeo vrijeđati. Upozorivši ga na njegov rječnik, Matijašević je dječaku rekao da se ne može tako ponašati prema starijima od sebe. Kako dječak nije prestajao sa uvredama, Matijašević ga je upitao gdje mu je profesor. U tom je trenutku dječak počeo trčati prema školi viknuvši mu: «Ajde majmune, dođi». Iznerviran takvim ponašanjem, optuženi je potrčao za dječakom. No, kako ga nije uspio sustići, odustao je nakon dvije do tri minute. </p>
<p>Dio Matijaševićeva iskaza u kojem navodi kako nije udario dječaka sud je ocjenio neuvjerljivim i neistinitim jer su svjedoci, a među njima i oštećeni M.L., govorili drugačije. </p>
<p>U presudi koju je potvrdio Županijski sud navodi se da je okrivljeni Matijašević, iako se nije radilo o težim ozljedama, znao da udaranjem maloljetnika pokazuje omalovažavanje prema mladoj osobi što u konačnici može škoditi časti i ljudskom dostojanstvu. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Obdukcijom dokazano da su otrovani ugljičnim monoksidom</p>
<p>KNIN, 28. prosinca</p>
<p> - Vinko Bešlija (35) i Nataša Ćurić (20), oboje iz Knina, preminuli su uslijed trovanja ugljičnim monoksidom nastalim pri radu motora vozila u zatvorenoj garaži. Utvrđeno je to nakon provedene obdukcije njihovih tijela, koja je obavljena u kninskoj bolnici. Vinko Bešlija i Nataša Ćurić pronađeni su mrtvi u petak navečer, kada je policiji njihovu smrt prijavio njihov susjed. Tijela su im zatečena u vozilu koje je bilo parkirano u garaži Bešlijeve obiteljske kuće u izgradnji, u mjestu Kovačić nedaleko Knina. U policiji smatraju da je smrt nastupila 26. prosinca u ranim jutarnjim satima i to nesretnim slučajem, dok su tijela pronađena u kasnim večernjim satima. Iza Vinka Bešlije ostalo je petero malodobne djece i suprug, dok se o Nataši Ćurić zna tek da je u Kninu radila kao konobarica.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="52">
<p>Hrvatska zabranila uvoz govedine iz SAD</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> – Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva zabranilo je uvoz govedine i žive stoke iz SAD-a iako Hrvatska ni dosad nije uvozila govedinu, odnosno stoku iz te zemlje gdje se pojavio prvi slučaj kravljeg ludila (BSE).</p>
<p>U Ministarstvu kažu da je zabrana uvoza govedine i žive stoke iz SAD-a uz 20 zemalja u svijetu uvedena iz preventivnih razloga, odnosno zbog zaštite hrvatskih potrošača od kravljeg ludila. Kako objašnjavaju, time se nastoji zaustaviti mogući uvoz visokosubvencionirane govedine, koja će se pojaviti na svjetskom tržištu jer će zbog straha potrošača od kravlje ludila vjerojatno znatno smanjiti potrošnja tog mesa. </p>
<p>Što se tiče špekulacija da je prva luda krava u SAD-u uvezena 2001. iz Kanade, Hrvatska je, kažu u Ministarstvu, još u lipnju zabranila uvoz govedine iz Kanade nakon što je tamo zabilježen prvi slučaj pojave kravljeg ludila. </p>
<p>Inače, Europska unija još je prije privremeno zabranila uvoz iz SAD-a zbog zabrinutosti što se američki stočari u uzgoju goveda koriste hormonima rasta. Osim toga, iako je SAD još 1997. godine zabranio stavljanje goveđe leđne moždine i mozga u stočnu hranu, smatra se da dio njihovih stočara ne poštuje tu zabranu. Zabrinjava i da se u SAD-u ne kontroliraju uzorci svih zaklanih goveda, kao što se to čini u EU i Hrvatskoj, gdje je dosad više od 35.000 obavljenih tzv. brzih testova na BSE bilo negativno na kravlje ludilo.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Hrvatskoj potreban kontrolirani uzgoj zdrave morske hrane</p>
<p>Hrvatska ima više od stotinu godina iskustva u akvakulturi, na Jadranu imamo dugu tradiciju i tehnologiju - nekad smo imali 112 ribogojilišta/ Hrvatska tehnologija uzgoja ribe i školjaka bolja je od norveške koja nam se danas agresivno nudi, ističe Teskeredžić/ Čak 95 posto brodova koji plove Jadranom izgrađeni su od plastike i premazuju se upitnim bojama, što je daleko veće zagađenje od onoga koje nastaje postavljanjem kaveza za uzgoj riba</p>
<p>ŠIBENIK, 28. prosinca </p>
<p> – Dr. Emil Teskeredžić jedan je od začetnika akvakulture u Hrvatskoj i vrsni poznavatelj ove oblasti koja s godinama postaje sve zanimljivija i nužnija jer je hrane u moru, odnosno vodama, sve manje. </p>
<p>Sve je počelo prije dvadesetak godina pionirskim poslom u Šibeniku, a Šibenik je odabran upravo zbog brojnih pogodnosti koje marikulturi pruža ovaj prostor koji obilije izvorištima vode, boćatim vodama, slatkim vodama i čistim morem, a to znači da je ovaj prostor bogomdan za prirodnu produkciju ali i za kontrolirani uzgoj. </p>
<p>U početku su otpori, kaže Emil Teskeredžić, bili golemi, no polako se išlo korak po korak da bi danas šibenski akvatorij u odnosu na ostale dijelove Jadrana u ovoj oblasti, bio na prvom mjestu. Šibenik je imao tu nesreću da je godinama bio u ratnoj zoni, što je dobrano smanjilo proizvodnju riba i školjaka. No, nakon završetka rata, opet je krenula privatna inicijativa zahvaljujući entuzijazmu dvadesetak uzgajivača školjaka i riba. Uzgajivači na kratko vrijeme dobijaju koncesije, nemaju nikakvu podršku, no unatoč problemima, kontrolirana proizvodnja se ipak zadržala. Danas postoji želja da se razvija proizvodnja hrane u zdravoj vodi jer je to naša budućnost, kategoričan je Teskeredžić, navodeći kako to do jučer nije bio slučaj. </p>
<p>»Sadašnje kapacitete treba povećavati, pogotovo uzgoj salmonida. Samo na Krčiću kod Knina moglo bi se proizvoditi tisuću tona salmonidnih vrsta riba. Uvjeti su tamo fantastični. Hrvatska ima stotinu i više godina iskustva u akvakulturi, pogotovo u slatkovodnim vodama. Na Jadranu je nekada bilo 112 ribogojilišta. Dakle , mi na Jadranu imamo dugu tradiciju, tehnologiju i znanje. </p>
<p>Danas nam se nudi norveška tehnologija koja se ne može primijeniti u našim uvjetima. Norvežani su danas ispred nas jer imaju financijska sredstva«, kaže Teskeredžić, koji tvrdi da je hrvatska tehnologija uzgoja ribe i školjaka daleko bolja od norveške koja nam se danas agresivno nudi. </p>
<p>Podsjeća kako se u Hrvatskoj prije proizvodilo 18 tisuća tona riba u slatkovodnom ribarstvu, a danas svega četiri do pet tisuća tona. »Danas se veća proizvodnja sprječava pričama o navodnom zagađenju takvog uzgoja, a ja takve pojedince pitam što je prirodnije imati u moru od riba i školjaka. Možda brodove s opasnim bojama , marine, pontone, kanalizaciju...?«, kaže Teskeredžić, smatrajući da se naprosto radi o nečijoj paušalnoj ocjeni o zagađenosti, jer činjenica je da je sve ono što padne ispod kaveza organskog podrijetla.</p>
<p> Kad se uzgoj kontrolira, nikakva opasnost ne prijeti okolišu. Dok su neki napadali uzgoj kod jednog kornatskog otoka, istovremeno je tim akvatorijem krstarilo na stotine i stotine brodova, tu su i marine koje ispuštaju otpad direktno u more. U svijetu je praksa da brod ne može pristati uz rivu ako nema evidenciju o sakupljenom otpadu i ako taj otpad ne ispusti na kontrolirani način tj. otpad sa brodova preuzimaju specijalni brodovi sakupljača otpada. </p>
<p>»Pita li se itko kakvi sve brodovi danas plove našim morima? Po mojim saznanjima, čak 95 posto su brodovi izgrađeni od plastike koji se premazuju upitnim bojama. To je daleko veće zagađenje od onoga koje nastaje postavljanjem kaveza za uzgoj riba«, ističe Teskeredžić, dodajući da je hrana organska tvar koja se raspada ,a upravo takvom hranom hrane se ribe u uzgoju. </p>
<p> Stanovnik Hrvatske danas jede jako male količine riba, svega godišnje oko osam kilograma, a od toga čak 5 kilograma ribe se uvozi što je porazan podatak. Sve to govori u prilog tomu da Hrvatska treba proizvodnju zdrave hrane iz mora, naravno treba kontrolirani uzgoj. Hrvatskoj trebaju male farme, a za realizaciju malih projekata Teskeredzić bi zadužio stotinjak mladih stručnjaka. Ujedno se zalaže da se na razini Hrvatske razvijaju upravo takvi mali programi uzgoja riba i školjaka. Ribe i školjke su sonde određenog poremećaja u vodama i to je dodatni razlog zbog kojeg se treba snažnije okrenuti ovoj vrsti zdrave proizvodnje hrane.</p>
<p>Teskeredžić podsjeća kako je u ne tako davnoj prošlosti na području našeg dijela Jadrana bilo više prerađivačkih ribljih tvornica u kojima je radilo preko 20 tisuća ljudi, a danas se broj takvih tvornica može izbrojiti na prste jedne ruke. Što se tiče uzgoja tuna, oko čega je najviše povika u javnosti, Teskeredžić se zalaže da se tune u kavezima hrane svježom ribom, a ne zaleđenim haringama koje se dovoze iz drugih mora bez da su prethodno termički obrađene. </p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Spomenička renta tjera obrtnike iz grada</p>
<p>VARAŽDIN, 28. prosinca</p>
<p> – Obrtnici iz varaždinske gradske jezgre, članovi varaždinskog Udruženja hrvatskih obrtnika, održali su sjednicu povodom najavljenog uvođenje spomeničke rente za obrtnike i poduzetnike koji svoj poslovni prostor imaju u kulturno-povijesnoj jezgri grada. Obrtnici ističu da na području koje je predviđeno za opterećenje nametom svoju djelatnost obavlja 165 obrtnika koji upućuje apel Gradskom poglavarstvu da kod provedbe zakona primijene najniže vrijednosti.</p>
<p>Obrtnici pogođeni spomeničkom rentom upozoravaju gradske vlasti da će ih ovim nametom sasvim sigurno istjerati iz gradske jezgre, jer nijedan obrtnik neće moći podnijeti to novo opterećenje, pored onih koje već imaju.</p>
<p>Da li je Gradu u interesu kulturno-povijesna jezgra bez obrtnika, pitaju se obrtnici, navodeći da se građanima to sigurno neće svidjeti, jer će tada dobiti povijesnu ljepotu bez života. Danas ta povijesna ljepota, ističu obrtnici, živi punim životom jer tu obitavaju ljudi koji su svoje gospodarsko djelovanje znali uklopiti u povijesne prostore. </p>
<p>Obrtnici se pitaju i nije li skupina obrtnika i poduzetnika uvođenjem spomeničke rente stavljena u nejednak položaj pred hrvatskim Ustavom u odnosu na ostale poduzetnike i obrtnike. Nitko, naime, smatraju, ne može tvrditi da se temeljem toga što se nečije poslovanje odvija u prostoru od kulturno-povijesnog značaja postižu bolji poslovni rezultati i da se, na osnovu toga, ima iz čega platiti spomenička renta. Ističu i da postoje obrtnici koji poslovni prostor imaju u vlastitom objektu koji je spomenik kulture te da ga održavaju sami, bez ičije pomoći, a sad bi još trebali platiti i rentu. </p>
<p>Udruženje je stoga od pravnika zatražilo pojašnjenje nejasnoća u vezi sa spomeničkom rentom te utvrđenje opravdanosti pokretanja tužbe pred Ustavnim sudom.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="55">
<p>Obećano smanjenje PDV-a neće odmah stupiti na snagu</p>
<p>Jedan od visoko pozicioniranih Sanaderovih suradnika rekao je »Vjesniku« da makroekonomisti tek trebaju odlučiti u kojem će se trenutku smanjiti PDV da taj potez ne bi u prevelikoj mjeri narušio proračunsku ravnotežu/ Na prvoj sjednici Vlada će sasvim sigurno imenovati i neke državne tajnike, ali još se u nedjelju nije znalo čak ni koliko će ih se imenovati jer tek treba vidjeti koliko će ih u pojedinim ministarstvima trebati kada se organizacijski preslože spojena ministarstva</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> - Ekipa Ive Sanadera, kao i najbliži suradnici njegovih ministara, nije se nauživala blagdanskog mira iako je prva sjednica Vlade zakazana za 5. siječnja, a ne, kako se isprva očekivalo, već za posljednji ponedjeljak ili utorak u 2003. godini. No, unatoč užurbanom radu, tek će se u ponedjeljak znati dnevni red prve sjednice Sanaderove vlade.</p>
<p>Moguće je da već na prvoj sjednici bude rasprave o obećanom smanjenju PDV-a s 22 na 20 posto, no to ne znači da će smanjeni PDV odmah stupiti na snagu. Jedan od visoko pozicioniranih Sanaderovih suradnika rekao nam je u nedjelju da makroekonomisti tek trebaju odlučiti u kojem će se trenutku smanjiti PDV da taj potez ne bi u prevelikoj mjeri narušio proračunsku ravnotežu. </p>
<p>Iz istog razloga nije za očekivati ni da će se već na prvoj sjednici uobličiti zakonski prijedlog proširenja nekih prava branitelja te predizborna obećanja o dječjem doplatku i rodiljnim naknadama, ali i povratku prava majki s troje djece da tri godine budu na rodiljnom dopustu. Sve te odluke mogu se očekivati tek kada ministar financija Ivan Šuker imenuje svoju ekipu i s njom pripremi prijedlog državnog proračuna za 2004.</p>
<p>Na prvoj sjednici Vlada će sasvim sigurno imenovati i neke državne tajnike, ali još se u nedjelju nije znalo čak ni koliko će ih se imenovati jer tek treba vidjeti koliko će ih u pojedinim ministarstvima trebati kada se organizacijski preslože spojena ministarstva. Moguće je da ih na kraju bude imenovano i više od 30, odnosno četrdesetak kada se državnim tajnicima po ministarstvima pribroje i državni tajnici u četiri središnja državna ureda te šef Ureda premijera, koji je također u rangu državnog tajnika. </p>
<p>U javnosti se već naveliko spekulira o imenima budućih državnih tajnika, no kao i u slučaju spekuliranja s imenima ministara, tu ima više »probnih balona« nego pravih informacija. </p>
<p>Očekuje se da će Sanaderova vlada na prvoj sjednici izmijeniti i uredbu o privremenom financiranju za prvo tromjesečje 2003. Taj je dokument donijela Račanova vlada umjesto državnog proračuna čije je sastavljanje prepustila nasljednicima, a sada ga treba uskladiti s novom organizacijom ministarstava kojih je sada 14 umjesto 19, koliko ih je bilo u Račanovoj vladi. </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Hrvatska neće moći izbjeći NATO-baze na vlastitu tlu </p>
<p>Hrvatska ima što ponuditi NATO-u, ali to ne treba raditi brzopleto i razbacivati se ovim ili onim poligonom, lukom i otokom. I Amerikanci i europske članice NATO-a vrlo dobro znaju što je za njih zanimljivo u Hrvatskoj/ Javnost u Hrvatskoj mora računati da, želi li naša zemlja doista ući u NATO, mora na transparentan način i bez naknadnog predomišljanja nešto i ponuditi u miraz</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> - Izjava novog hrvatskog ministra vanjskih poslova Miomira Žužula da Hrvatska kao kandidat za ulazak u NATO mora tom savezu za uzvrat nešto konkretno i ponuditi (pogodne lokacije, olakšice, neometani prelazak hrvatskog teritorija...) sasvim je ispravna. U kolektivnoj sigurnosti između država-članica nekog saveza postoje čvrste veze koje zahtijevaju i drukčiji pristup nacionalnoj suverenosti. Prvi korak nije samo kompatibilnost vlastitih oružanih snaga s ostalim zemljama-članicama vojnopolitičke organizacije, nego i aktivna obrambena suradnja i davanje posebnih pogodnosti koje su u interesu kolektivne sigurnosti.</p>
<p>Hrvatska neće moći izbjeći NATO-baze na vlastitu tlu. Tu dakako treba uskladiti političku volju vladajuće većine i mišljenje javnosti koja u Hrvatskoj nije jedinstvena kada je riječ o tako osjetljivoj tematici. Tabor protivnika takvih ustupaka NATO-u navodi da će strana vojna nazočnost (uz brojne instalacije) štetiti hrvatskom turizmu i znatno ugroziti prirodni okoliš. Zagovornici NATO-a u Hrvatskoj, pak, često ističu primjer Rumunjske i Bugarske (jednom nogom su već u NATO-u) koje ne smatraju da su turizam i suvremena vojska u osobitoj koliziji.</p>
<p>Već nekoliko godina upravo te zemlje imaju i financijske koristi zbog činjenice da američki vojnici, inače pripadnici međunarodnih mirovnih snaga u BiH, na Kosovu i u Makedoniji (SFOR i KFOR), najradije odlaze na godišnji odmor upravo u Bugarsku i Rumunjsku. Na crnomorsku obalu vode i svoje obitelji, te troše više novca nego svi ostali strani turisti.</p>
<p>Za Hrvatsku je primjer Grčke još zanimljiviji. Ta izrazito turistički orijentirana zemlja desetljećima maksimalno koristi okolnost da je vrlo važna za NATO. Američke vojne baze, prislušni centri, čak i NATO-stožer za južni dio te organizacije nimalo nisu naštetili razvijenom grčkom turizmu. Primjerice, na Kreti je u zadnjem desetljeću suradnja s NATO-om podignuta na još višu razinu: uz Amerikance, na tom turistički izuzetno vrijednom otoku vojne poligone podigli su i Nijemci. </p>
<p>Sada se na njima zajedno s pripadnicima njemačke kopnene vojske i protuzračne obrane uvježbavaju i slovenski profesionalni vojnici koji upravo na grčkom tlu iskušavaju svoje raketne sustave zemlja-zrak tipa Roland II (njemačko-francuske proizvodnje). S druge strane, Slovenci nisu nešto slično ove godine mogli ponoviti i u Hrvatskoj (zajedničke slovensko-hrvatske topničke vježbe u Slunju), jer je protiv toga bio i dobar dio saborskih zastupnika. Ako se, pak, vježba pokuša realizirati u 2004. godini, lako je pretpostaviti da će se neki naši aktivni političari oštro tome suprotstaviti, pa čak ponovo prerušavati u bana Jelačića i konjem jahati po Slunju ili oko njega.</p>
<p>Istodobno, naši sjeverni susjedi nastavljaju zaprepašćivati one u Hrvatskoj kojima NATO ne »miriše na dobro« i »ugrožava našu mladu državu«. Budući da slovenske oružane snage (prešle su na popunu profesionalcima i preko noći eliminirale problem civilnog služenja vojnog roka) imaju samo elemente ratnog zrakoplovstva (530 profesionalaca rukuje i održava isključivo helikoptere i školsko-borbene klipne avione), iz Mađarske je stigla ponuda zbog koje bi kod nas kostimirani ban Jelačić vjerojatno smjesta isukao sablju. Mađari su Slovencima predložili sasvim konkretno vojno partnerstvo, sada u NATO-u već dobro uhodano i uobičajeno kod novih članica.</p>
<p>Mađarska, naime, u 2004. godini počinje realizirati program modernizacije vlastita ratnog zrakoplovstva. U Švedskoj je na ime najma od 12 godina nabavljena eskadrila švedskih super-lovaca SAAB JAS 39 Gripen. Taj nesumnjivo izuzetno suvremeni višenamjenski borbeni avion (jednosjed) stiže u Mađarsku u svim varijantama: školskoj (dvosjed), lovačkoj, jurišnoj i izviđačkoj. JAS 39 Gripen leti brzinom od dva Macha i ostvaruje, pod punim opterećenjem, borbeni radijus od 800 kilometara. Mađari, koji o NATO-u i kolektivnoj sigurnosti odavno razmišljaju pragmatično, predlažu Slovencima dodatnu racionalnost: »Ne morate trošiti novac za skup nadzvučni avion. Naši višenamjenski Gripeni mogu u jednom zaokretu preletjeti i slovenski zračni prostor i štititi ga«.</p>
<p>Kao reciprocitet Budimpešta može slovenskim oružanim snagama ponuditi zajedničke patrolne letove (slovenski kopiloti u dvosjednoj varijanti Gripena), dodatnu specijaliziranu obuku slovenskih profesionalaca na poligonima u Mađarskoj (pod američkim i NATO-nadzorom), formiranje mješovitih slovensko-mađarskih postrojbi za odlazak u mirovne misije...</p>
<p>Ovakav oblik suradnje u Bruxellesu (glavnom stožeru NATO-a) dočekuju naravno s pljeskom, čak ako do takvih veza i ne dođe. Važno je pokazati konstruktivnost, volju i inicijativu.</p>
<p>Hrvatska ima što ponuditi NATO-u, ali to ne treba raditi brzopleto i razbacivati se ovim ili onim poligonom, lukom i otokom. I Amerikanci i europske članice NATO-a vrlo dobro znaju što je za njih zanimljivo u Hrvatskoj. Hrvatsku javnost treba unaprijed smiriti. Za razliku od Rumunjske i Bugarske, kod nas neće stizati na tisuće američkih vojnika (koji se sele iz Njemačke). Svoju nazočnost u Hrvatskoj NATO može (a to mu je i strateška namjera) ostvarivati i s manjim, ali kvalitetnim i stalno prisutnim vojnim personalom (nekoliko stotina ljudi) raspoređenim na važnim mjestima.</p>
<p>Miomir Žužul je stoga, ne slučajno, načeo tu delikatnu problematiku na samom početku mandata Vlade Ive Sanadera. NATO će biti njezin prioritet, među ostalim i kao pravi put prema Europskoj uniji. No, javnost u Hrvatskoj mora računati da, želi li naša zemlja doista ući u NATO, mora na transparentan način i bez naknadnog predomišljanja nešto i ponuditi u miraz.</p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Još se nitko nije kandidirao za predsjednika HSLS-a</p>
<p>Budući da još nitko od članova stranke nije istaknuo svoju kandidaturu, ne zna se hoće li se na tu funkciju kandidirati i netko iz tzv. južnjačke struje HSLS-a/ Ako do toga dođe, tada bi se, neslužbeno doznajemo, kandidirali i Čehok i Adlešić - da bi bili potpuno sigurni da stranku neće preuzeti netko treći/ U slučaju da se ne pojavi treći kandidat, Čehok i Adlešić dogovorit će se međusobno tko će predati kandidaturu</p>
<p>ZAGREB, 28. prosinca</p>
<p> – Nakon što je na parlamentarnim izborima doživio fijasko, a nakon izbora nije uspio ući u HDZ-ovu Vladu, HSLS će se u siječnju naći pred još jednim izazovom. Liberale, naime, očekuje izborni sabor stranke zakazan za 17. siječnja iduće godine.</p>
<p>Iako se kandidature za predsjednika stranke primaju do 2. siječnja, kako je za Vjesnik potvrdila glavna tajnica stranke Dorica Nikolić, do nedjelje još nije prispjela ni jedna kandidatura za tu dužnost. Najizgledniji kandidati svakako su potpredsjednici stranke Đurđa Adlešić i Ivan Čehok, inače jedini haeselesovci koji su uspjeli izboriti saborski mandat. </p>
<p>Iako je Veliko vijeće prošli tjedan, pomalo neočekivano, izabralo Ivana Čehoka za vršitelja dužnosti predsjednika dok se na saboru ne izabere novo vodstvo, Čehok kaže kako još nije odlučio hoće li se kandidirati za predsjednika. Ne odbacuje mogućnost da se za čelnu funkciju u stranci kandidiraju i on i Đurđa Adlešić, no, vjerojatnije je, ističe, da će se dogovoriti tko će od njih dvoje biti predsjednički kandidat. Nakon imenovanja za vršitelja dužnosti Čehok je rekao kako svoj položaj smatra isključivo - tehničkim. Ne smatram se veleposlanikom liberalizma nego otpravnikom poslova, naglasio je Čehok.</p>
<p>Budući da još nitko od članova stranke nije istaknuo svoju kandidaturu, ne zna se hoće li se na tu funkciju možda kandidirati i netko iz tzv. južnjačke struje HSLS-a. Iako nitko od njih iza sebe nema izborne rezultate, takva mogućnost ipak postoji. Ako do toga dođe, tada bi se, kako neslužbeno doznajemo, kandidirali i Čehok i Adlešić kako bi bili potpuno sigurni da stranku neće preuzeti netko treći. Dorica Nikolić koja je samoinicijativno figurirala kao moguća ministrica u Sanaderovoj vladi, potvrdila nam je u nedjelju da se ne namjerava kandidirati za šeficu stranke te da su takve špekulacije neutemeljene. Inače, od izbornog sabora, uz novo vodstvo, očekuju se i odgovori na brojna pitanja koja su otvorena katastrofalnim izbornim rezultatom HSLS-a. Prije svega se to odnosi na sređivanje vlastitih redova te zauzimanje nove pozicije na stranačkoj sceni. Koliko god izborni poraz bio težak, a rezultat od samo dva saborska zastupnika mršav, budućnost HSLS-a ne mora biti tako crna kako se na prvi pogled čini.</p>
<p>Naime, bilo je i drugih stranaka koje su s tako malim brojem mandata uspjele izboriti respektabilnu političku poziciju. </p>
<p>Najbolji primjer za to je HNS koji je u proteklom sazivu Sabora imao također dva zastupnika. Veliku ulogu u tome sigurno će odigrati upravo mlade snage u čijim rukama je donedavni lider HSLS-a Dražen Budiša ostavio sudbinu stranke. Nakon što je dao neopozivu ostavku, Budiša je otvorio prostor ljudima koji su jedini iz HSLS-ovih redova dobili povjerenje birača. Iako je to možda učinio u nezgodnom trenutku, odnosno tijekom pregovora o koaliciji s HDZ-om, Budiša se povukao upravo na vrijeme da ne utječe na odluku hoće li HSLS ili neće sudjelovati u novoj vlasti. Pregovori su doduše krenuli u krivom smjeru i HSLS je u zadnji čas ispao iz koalicijske križaljke Ive Sanadera. Kamen smutnje postao je resor gospodarstva koji je Sanader najprije ponudio liberalima, a oni ga objeručke prihvatili i u tom smislu donijeli i odluke na stranačkim tijelima. Veliko vijeće je stoga pregovaračima dalo preporuku da traže neki od gospodarskih resora, a Malo vijeće je to prihvatilo te kao kandidata za ministra predložilo Hrvoja Vojkovića.</p>
<p>No, Sanader je naknadno odlučio spojiti sva gospodarska ministarstva te ih povjeriti čovjeku iz HDZ-a. HSLS-ovcima su ponuđeni obrana ili prosvjeta, ali Ivan Čehok i Đurđa Adlešić to nisu prihvatili. Oboje su, također, odmah na početku pregovora odbili mogućnost da uđu u Vladu. </p>
<p>Dio nezadovoljnih članova stranke smatra, doduše, da je HSLS trebao prihvatiti jedan od ponuđenih resora i participirati u vlasti. Takav se stav pravda činjenicom da je većina u HSLS-u sklona koaliciji s HDZ-om. To je, smatraju, došlo do izražaja na sjednici Velikog vijeća kad je koalicija prihvaćena sa samo jednim glasom protiv. Od kritičara HSLS-ove oporbene pozicije mogle su se čuti i ocjene kako su Čehok i Adlešić u pregovorima sa Sanaderom nastupili »pretvrdo« te da su takvim stavom zapravo opstruirali mogućnost dogovora. No, HSLS još nije jasno zauzeo oporbeno mjesto i ta odluka stranku tek očekuje. Za sada je najavljeno kako će haeselesovci u Saboru podržati one prijedloge koje budu smatrali dobrim, no Vladi neće davati bezrezervnu podršku.</p>
<p>Ivana Knežević</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Dubrovnik postao grad s najviše prijatelja na svijetu</p>
<p>Ova je godina pokazala da je u privatnom smještaju bilo samo osam posto više gostiju nego lani, što ukazuje na ogroman broj neprijavljenih/ Iz Turističke zajednice Grada Dubrovnika najavljeno agresivnije rješavanje problema kroz pravosudni sustav i osnivanje udruge privatnih iznajmljivača </p>
<p>DUBROVNIK, 28. prosinca</p>
<p> – Na dubrovačkom je području od početka godine do sredine prosinca boravilo oko 312.000 gostiju, što je 26 posto više nego u istom razdoblju lani. Zabilježeno je 1,3 milijuna noćenja ili 21 posto više u odnosu na 2002. godinu, objavila je Turistička zajednica Grada Dubrovnika.</p>
<p> Navedeni rezultati ocijenjeni su izuzetno dobrima, osobito uzme li se u obzir nedostatak kapaciteta, jer dio hotela još uvijek čeka na obnovu (Libertas, Belvedere, Palace...). Za turističku sezonu 2004. planira se povećanje turističkoga prometa za 12 posto u odnosu na 2003., a znatna povećanja planiran su i od prihoda boravišne pristojbe (19 posto) te turističke članarine (25). Zabrinjava, međutim, ogroman broj neprijavljenih gostiju u privatnom smještaju, rekla je v.d. direktorica TZ-a Nives Miloš. Dokaz tome jest i porast od samo osam posto prijavljenih u odnosu na prošlu godinu, i to unatoč svim aktivnostima i mjerama što su ih tijekom godine poduzeli Državni inspektorat i TZ Grada, koja inače stalno upozorava na taj problem. Tako ispada da je Dubrovnik, rekla je Miloš, grad s najviše prijatelja na svijetu i to svih mogućih nacionalnosti. Istaknula je kako problem treba riješiti kroz pravosudni sustav, dok će Turistička zajednica za iduću godinu inicirati osnivanje udruge privatnih iznajmljivača za područje Grada Dubrovnika.</p>
<p> Za novu je sezonu, među ostalim, najavljeno i osnivanje turističkih društava. Ona će u velikoj mjeri, rekla je Miloš, pojednostaviti rad na poboljšanju općih uvjeta boravka gostiju i postići veću učinkovitost u samim mjestima. Iz objavljenih podataka ovogodišnje vrlo uspješne sezone, što će se pamtiti i po mnogim priznanjima što ih je Grad dobio za kvalitetne pomake u obogaćivanju turističke ponude, izdvajamo i podatak da su smještajni objekti (hoteli, privatni smještaj, kamp, hostel i marine) u odnosu na 2002. u prosjeku zabilježili sedam dana dulju zauzetost. </p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Vlada mora što prije riješiti problem Sunčanog Hvara</p>
<p>HVAR, 28. prosinca</p>
<p> – Direktor prodaje hotelskog poduzeća 'Sunčani Hvar' Pero Radaić smatra da je zadatak nove Vlade da što prije riješi problem 'Sunčanoga Hvara' i to »u skladu s hitrošću koju su i obećali u predizbornoj kampanji«. </p>
<p>»Svježi kapital osposobit će hvarske hotele da mogu ravnopravno sudjelovati u međunarodnoj tržišnoj utakmici«, rekao je u razgovoru za Vjesnik, dodajući da nije siguran hoće li se privatizacija uspješno obaviti prije predstojeće turističke sezone, obzirom da u grad Hvar prvi gosti - Amerikanci i Švicarci - dolaze već u ožujku.</p>
<p>U pet hvarskih hotela - Amfora, Palace, Adriatic, Slavija i Delfin - tijekom novogodišnjih praznika boravi oko tisuću gostiju, od kojih su 60 posto stranci. Uglavnom je riječ o Talijanima, Austrijancima i najbrojnijim Slovencima, s time da veći dio njih sudjeluje i na tradicionalnoj 27. novogodišnjoj jedriličarskoj regati grada Hvara. </p>
<p>Spomenuti hoteli otvoreni su ovoga vikenda, kada je pristigla većina gostiju koji će u Hvaru boraviti do sedam dana. Budući da su veze do Hvara dva dana bile prekinute zbog bure, Radaić kaže da bi za hvarski turizam bila prava katastrofa da bura spriječi goste u odlasku, kao što je neke spriječila u dolasku na otok. U odnosu na prošlu, ove je godine broj gostiju u hotelima isti, uz manjak domaćih gostiju, što Radaić tumači slabijom financijskom moći naših ljudi. </p>
<p>Inače, novogodišnji program će proći bez poznatih imena. Tek pridošle goste u subotu je zabavljala Goge Bjondina a narednih dana to će učiniti i omiški Puntari te domaći glazbenici »Stella Maris«. </p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20031229].
|
