NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20031228].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 210592 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>28.12.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Žalosno je ako država nema snage svoje najbolje ljude uključiti u sustav </p>
<p>O RADU MINISTARSTVA: Obrazovanje je zapravo uvijek kaskalo za razvojem znanosti. Sport mislimo organizirati na nekoliko razina, kako na nivou razvitka amaterskog sporta koji će voditi u profesionalizam tako i onog bazičnog, dakle da se od najranijieg djetinjstva ljudi počnu baviti sportom i motivirati sebe i okolinu. Način rada ovog ministarstva osigurati će paralelan i ravnopravan razvoj sva tri navedena područja </p>
<p>Doc. dr. Dragan Primorac, novi je Ministar znanosti, obrazovanja i sporta. Po prvi je puta ministarstvo objedinilo tri važna segmenta društva, koje isto tako po prvi puta vodi čovjek kojemu su tek 38 godina. I ako je suditi po njegovoj izuzetnoj biografiji u kojoj se između ostaloga ovjenčao i laskavim priznanjem - nagradom za životno djelo, koje mu je uručilo Sveučilište New Haven, od dr. Primorca se uistinu mogu očekivati čuda. Teško je i nabrojiti sve funkcije, počasti i djelatnosti kojima se bavio u svom kratkom životu. No valja svakako navesti barem neke od njih. </p>
<p>Redovni je član Američke Akademije za sudsku medicinu i Američkog društva za humanu genetiku, savjetnik je pri Američkoj fondaciji za medicinsku genetiku, član je znanstvenog odbora Instituta za forenzičke znanosti Henry Lee u New Havenu, član je također i Hrvatskog društva za humanu genetiku, Hrvatske udruge osteogenesis imperfekta i Hrvatske udruge leukemije i limfomi. Jedan je od utemeljitelja analize DNK u forenzičkoj medicini u Hrvatskoj, suosnivač Laboratorija za kliničku i sudsku genetiku KB Split, autor je genetičkih istraživanja koji su doveli do novih spoznaja o podrijetlu Hrvata. Od 2000. do 2002. godine glavni je koordinator međunarodnog projekta u koji je uključeno šest europskih država s ciljem testiranja novih sustava u svrhu identifikacije osoba koristeći metode molekularne medicine. Docent je na Katedri za medicinsku dijagnostiku Medicinskog fakulteta u Splitu te docent na Katedri za medicinsku kemiju, biokemiju i kliničku kemiju Medicinskog fakulteta u Osijeku. Autor je 48 znanstvenih radova, autor ili koautor u pisanju 5 knjiga i urednik knjige Primjena analize DNK u sudskoj medicini i Medicinsko biokemijska dijagnostika u kliničkoj praksi, itd. Ne mogu se nabrojati sva područja na kojima dr. Primorac radi.</p>
<p>Iako smo se više puta sreli do sad, ipak me uspio iznenaditi dolaskom na razgovor u Vjesnik. Nadam se da će takva suradnja s medijima postati običaj i budućih ministara znanosti.</p>
<p> • Tek ste preuzeli Ministarstvo koje će, po prvi puta od kad Hrvatska postoji kao država, objedinjavati tri važna segmenta, znanost, obrazovanje i sport. Kako predviđate da će taj posao teći?</p>
<p>– Koliko znam, ova ideja postoji i od ranije u Hrvatskoj. Na meni kao na novom ministru je da ta tri segmenta ujedinim što kvalitetnije. Možda kod nekih postoji malo straha oko toga kako ujediniti zapravo tri strateška segmenta za državu, no to je jedan od modela koji već postoji i u inozemstvu. Danas, primjerice, Slovenija već ima tako organizirano ministarstvo, a neke druge države se organiziraju na sličnom principu npr. Izrael koji ima Ministarstvo znanosti, kulture i športa. </p>
<p>Važno je reći da je obrazovanje zapravo uvijek kaskalo za razvojem znanosti, i možda je upravo ovo odličan način da to promjenimo i dopunimo. Sport kao ogromno područje s kojim se do sada nedovoljno bavilo, mislimo organizirati na nekoliko razina, kako na nivou razvitka amaterskog sporta koji će voditi u profesionalizam tako i onog bazičnog, dakle da se od najranijieg djetinjstva ljudi počnu baviti sportom i motivirati sebe i okolinu. Način rada ovog ministarstva osigurat će paralelan i ravnopravan razvoj sva tri navedena područja.</p>
<p> • To znači da ćete morati izmjeniti i kadrovsku strukturu. Naime netko će morati brinuti o pojedinim resorima unutar jednog ministarstva</p>
<p>– Točno i tu je jedna novost, a to je uvođenje institucije državnog tajnika ministarstava, tako da zamjenik ministra više neće postojati kao funkcija. Iza njega će biti pomoćnici i brojni operativci koje će riješavati dnevnu problematiku. Ja sam u utorak obišao dosadašnja ministarstva koja se objedinjavaju u jedno i imao sam korisne razgovore s dosadašnjim ministrima Flegom i Strugarom. Dobio sam i vrlo korisne informacije, ali taj proces analize onoga što je do sad u tim ministarstvima učinjeno će trajati jedno vrijeme, i ja sam navedene kolege zamolio za otvorenost i pomoć u razdoblju koje slijedi, a oni su to i obećali. Odgovornost je svih nas da Ministarstvo ovu prijelaznu fazu prođe što bezbolnije. Jedini cilj svih nas je dobrobit države, i naroda koji od svih nas očekuje maksimum u područjima kroz koja djelujemo. </p>
<p> • Kako ste uopće prihvatili položaj Ministra. Ako se ne varam, jedini ste nestranački ministar u novoj vladi?</p>
<p>– Ovu sam funkciju prihvatio jer sam prije toga bio dobro upoznat s vizijama i idejama koje premijer Sanader ima, povjerovao sam u te ideje i njemu osobno i potom bio upoznat sa sastavom ove nove vlade. Prepoznao sam da su to ljudi koji imaju snagu i znanja da pokrenu Hrvatsku. Jednostavno rečeno u tim trenucima postanete svjesni da se nešto novo treba napraviti za ljude ove države. Mislim da mogu pomoći u segmentu znanosti koje dosta dobro poznam, potom u segmentu sporta kojim se bavim cijeli život, a u drugim segmentima koje djelomično poznajem, bit ću slobodan da si odaberem suradnike i ljude iz struke iz cijele države, a ako je potrebno i iz inozemstva.</p>
<p> • Možete li već sada nekog najaviti?</p>
<p>– Trenutno slažem križaljku s ljudima koji su stručni u pogledu sektora obrazovanja i školstva. Pri provođenju tog nauma, etablirat ću kvalitetno ministarstvo, vodit ću se kriterijem da izabirem ljude koji znaju struku i koji imaju iskustvo na poslovima na kojima će raditi. </p>
<p>Od ranije znate da sam osoba koji je sve svoje projekte izveo do kraja, i ovoga puta ću učiniti sve što mogu da pridonesem državi u onim oblastima za koja sam zadužen.</p>
<p> • Vaš je poznati moto - red, rad i disciplina. Općenito, Vaš životni odnosno radni put izgleda poput američke bajke...</p>
<p>– Red, rad i disciplina zaista su formula za uspjeh. Čovjek se može roditi s određenim predispozicijama i talentima, no ako ti talenti i znanje ne budu pravilno usmjereni, onda ništa od svega toga. U uređenim sustavima kao primjerice SAD-u gdje sam se školovao, osigurani su takvi uvjeti rada, drugim rječima postoji minimalan gubitak energije izvan posla. </p>
<p> Moj je cijeli život bio tako organiziran da se točno znalo koliko se uči, koliko se radi, a koliko se zabavlja. Dakle ako čovjek maksimalno racionalizira svoje vrijeme, onda je minimalan broj rupa i šanse su maksimalne da će vrijeme provedeno u radu rezultirati rezultatima. Vjerujem da je i ovaj projekt vođenja Ministarstva izvediv, ali na naravno, na bitno višem nivou nego što sam do sada radio. Isto tako vjerujem da će mi moje dosadašnje iskustvo u domovini i inozemstvu pomoći u radu. </p>
<p> • Imate nevjerojatnu biografiju. S 37 godina ste dobili nagradu za životno dijelo američkog Univerziteta New Haven. </p>
<p>– Kad su mi dodijeljivali tu veliku nagradu, pitao sam dekana zna li možda nešto o mom zdravlju što ja ne znam, (šalim se) kad mi u mojim godinama uručuje nagradu za životno djelo. To je iznimna čast, posebice u SAD-u jer sam nagradu dobio od ljudi koji predstavljaju sam vrh struke. </p>
<p> Sve to otvara i brojne druge mogućnosti. Tako npr. dva dana prije mog imenovanja za ministra dobio sam rješenje da sam postao stalnim članom odbora jednog od najznačajnijih Instituta za forenzičke znanosti Dr. Hanry C. Lee u SAD-u.</p>
<p> • Jedan ste od utemeljitelja analize DNK u forenzičkoj medicini u Hrvatskoj i suosnivač Laboratorija za kliničku i sudsku genetiku KB Split. Ali najpoznatiji ste postali tijekom identifikacije žrtava Domovinskog rata, metodom DNK analize</p>
<p>– To govori prije svega o tome da kad se na znanju utemeljene vizije postave sve je izvedivo. Proces identifikacije žrtava Domovinskog rata, potpomognut od strane brojnih udruga rodbine nestalih i poginulih hrvatskih branitelja i civila je od početka bio jako dobro definiran u svim segmentima. Isto tako važno je reći da su hrvatski forenzičari svih struka zaista pokazali da u ovom segmentu medicine pripadaju samom svjetskom vrhu. </p>
<p>Danas u sklopu Vladinog ureda za zatočene i nestale imate odlično organizirana tri forenzička DNK-a laboratorija, one u Zagrebu, Osijeku i Splitu koji odlično surađuju, a sve u cilju da se što prije dovrši ovaj za državu strateški važan projekt. Iznimno sam ponosan što smo ja i moj tim od početka bili jedan kotačić u ovom važnom projektu.</p>
<p> • Hoćete li izmjeniti sustav financiranja znanosti, odnosno boriti se za veća sredstva za znanost. Što je sa izvaninstitucionalnim financiranjem znanosti, što je već provjeren model u inozemstvu?</p>
<p>– Nekoliko je modela kako pomoći znanosti da se dodatno financira. Dobit ću paket analiza iz SAD-a i gledati kako je moguće neke od ideja implementirati u naš sustav. </p>
<p>No, treba biti mudar, jer modeli u drugim zemljama nužno ne trebaju odgovarati našim potrebama, međutim sve najbolje iz drugih sustava se treba prenijeti bez predrasuda.</p>
<p> • Kojim ćete se kriterijima voditi pri odlučivanju koje projekte financirati a koje ne? Što je sa tzv. centrima izvrsnosti? </p>
<p>– U Hrvatskoj je nemoguće postići da se financira stotine razno-raznih projekata paralelno, koji jedni s drugima nemaju nikakove veze. Druge su države napravile konsenzuse i one to prate. Moja je želja da znanost u ovoj državi dobije onu važnost koja joj pripada. I sŕm sam kao znanstvenik tražio svoju ulogu u Hrvatskoj, da mogu dobiti novac i raditi u što vjerujem. Ono što će nam pomoći da te gabarite razjasnimo je sustav kvalitetnih recenzija, sustav prepoznavanja ljudi koji su već realizirali svoje projekte, dokazali se u tome.</p>
<p> Centar izvrsnosti traži i zahtjeva takove preduvijete. Onda bi to bile male jezgre koje će se širiti i nametati pravila ponašanja u svojoj sredini. Hrvatska ima puno veće šanse brzo napredovati ako ima kvalitetne ljude, jer uređaji se mogu kupiti, a za kvalitetnu edukaciju kadra trebaju godine. Primjerice u molekularnoj biologiji, obrazovanje jednog takovog stručnjaka traje 10-tak godina. I kad se nakon tog vremena koje je proveo, primjerice, u inozemstvu još ne može afirmirati u državi i dobiti određene projekte, postaje frustrirani i vraća se tamo gdje je školovan te za Hrvatsku postaje izgubljen. Svakako bih, kao ministar, želio prepoznati te ključne ljude u Hrvatskoj, pomoći im da se maksimalno razviju upravo u Hrvatskoj. </p>
<p> • Akademik Radman, vladin savjetnik za znanost, rekao je jednu zanimljivu tezu, da se vani novac daje uspješnima, i samo onima koji donose uspjeh. Kako ćete Vi to pokušati riješiti?</p>
<p>– Kroz tu rečenicu najbolje je oslikao stanje u uređenim društvima. Zbog našeg realnog stanja, za koje su najmanje krivi znanstvenici, promjene ćemo uvoditi sustavno i temeljito, no u tome ćemo tražiti konsensus svih onih koji žele dobro zemlji. </p>
<p> • Kako ćete riješiti financiranje sporta i ulaganje u njega. Nitko se sustavno zapravo do sad nije bavio sportom na razini Ministarstva. Imate li već sad neka imena koja će Vam u tome pomoći?</p>
<p>– Ovih dana, tijekom rada Sabora i formiranja Vlade uvjerio sam se da u Hrvatskoj postoje ljudi koji ne samo da su izvrsni sportaši već imaju i određene vizije za razvoj hrvatskog sporta kao primjerice gospoda Červar, Bukić, Arapović, veliki sportaši koji mogu pomoći sustavu. </p>
<p> • S obzirom da ste i sam sportaš, osnivač i predsjednik taekwon-do kluba u Splitu još od 1997. godine, kolika je po Vama važnost sporta za jednu državu?</p>
<p>– Kao sportaš naučio sam se disciplini i samoodricanju. Kroz sport sam upoznao i predivne ljude koji su jako puno toga žrtvovali kako bi uspjeli. Vlastitim su primjerom djelovali na mlade. Kroz klub koji sam osnovao prošlo je tisuće mladih ljudi kojima je sport zauvijek promjenio život na bolje. Ako pogledate kolika je energija u cijelosti sadržana oko sporta jasno je da se on ne smije prepustiti slučaju, a niti pojedinačnim interesima</p>
<p>Lidia Černi</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Slovenci ispituju hrvatsko (anti)nuklearno raspoloženje</p>
<p>Dosad su iz Slovenije stizale procjene da hrvatski dio nuklearke vrijedi samo oko 150 milijuna dolara. Na takve izjave hrvatski stručnjaci se s razlogom samo nasmiju uz opasku da će uz takvu cijenu HEP odmah kupiti slovensku polovicu NE Krško</p>
<p>Iz Slovenije posljednjih dana stižu zanimljive »nuklearne« vijesti. Prvo je stigla informacija da bi Nuklearna elektrana Krško mogla, ako studije pokažu opravdanost takvog poteza, produžiti svoj životni vijek za čak 20 godina, što znači da bi umjesto do 2023. radila sve do 2043. godine. Ali dok je ta vijest na određeni način bila očekivana jer stručnjaci već duže zbog dobrog stanja nuklearke najavljuju takvu mogućnost, nekoliko dana kasnije stigla je neočekivana najava da slovenska vlada ozbiljno razmišlja o gradnji nove nuklearke i(li) proširenju postojeće. </p>
<p>Ona im treba kako bi zadovoljili sve veću potrošnju koju više ne mogu zadovoljiti iz vlastitih izvora, a nedostatak im je još veći zato što od proljeća ove godine polovicu struje iz NE Krško isporučuju Hrvatskoj elektroprivredi. Zato će već sljedeće godine morati uvesti više od 17.000 gigavati struje.</p>
<p>No, pitanje je rade li Slovenci ponovno račun bez krčmara ili po svom starom i dobro poznatom običaju povlače jednostrane poteze. Možda ipak samo preko medija puštaju probne balone kako bi na taj neobvezni način osluhnuli što susjedi s druge strane Sutle misle o njihovim planovima. Jer, o njihovim planovima da uz postojeću nuklearku u Krškom izgrade novi blok prije je doznala slovenska javnost, nego hrvatska Vlada i HEP kao suvlasnici te elektrane i lokacije na kojoj je izgrađena što baš nije uobičajena praksa. Osim toga za hlađenje bi se koristila voda rijeke Save koja teče prema Hrvatskoj, a blizu je i slovensko-hrvatska granica. Na kraju, prve reakcije predstavnika Vlade i HEP-a pokazuju da bi možda bili zainteresirani za zajedničko ulaganje poput onog kad je građena postojeća nuklearka.</p>
<p>Zato se sa zanimanjem očekuju i službena objašnjenja slovenske vlade o njihovim nuklearnim planovima i zajedničkom NE Krško. Suglasnost hrvatske strane nužna je za bilo kakvu gradnju na lokaciji postojeće nuklearke, osim ako Slovenci jednostranom odlukom ne namjeravaju ponovno zaoštravati dobrim dijelom riješene »nuklearne« odnose. Ali to bi onda, umjesto prema definitivnom rješavanju jednog od najvećih slovensko-hrvatskih sporova sve ponovno skrenulo prema međunarodnoj arbitraži. </p>
<p> Postoji više razloga zašto se nuklearna opcija u Sloveniji, koja je prva u bivšoj Jugoslaviji donijela nuklearni moratorij, ponovno vraća u igru te zašto je lokacija uz postojeću nuklearku najpovoljnija. Nuklearke su, naime, poznate kao veliki i pouzdani izvori prilično jeftine struje koji, za razliku od termoelektrana, ne stvaraju stakleničke plinove koji potiču globalno zatopljavanje. Zato su brojne zapadne zemlje reaktivirale svoje nuklearne programe.</p>
<p>Prostor uz NE Krško je najpogodniji jer su tamo, uz uvijek problematičnu lokaciju, osigurani kvalitetni kadrovi, dalekovodi i ostala infrastruktura te voda za hlađenje. Dobro je i to što je tamošnje stanovništvo naviklo na »suživot« s nuklearkom, što bi smanjilo moguće probleme s lokalnom zajednicom. Ali pitanje je ima li u Savi dovoljno vode za hlađenje dva nuklearna bloka jer i postojeća elektrana mora prilično često smanjivati snagu rada zbog premalog riječnog protoka.</p>
<p>Taj problem možda ipak neće trebati rješavati ako Slovenci odluče otkupiti hrvatsku polovicu NE Krško o čemu njihova vlada razmišlja jer se vjeruje da bi im to bilo jeftinije rješenje od gradnje novog nuklearnog bloka. No, tu će se teško postići dogovor, barem sudeći po početnim pregovaračkim pozicijama. Jer hrvatsko Ministarstvo gospodarstva i HEP su lani izračunali da bi Slovenija za otkup hrvatske polovice morala platiti oko 700 milijuna dolara, jer bi toliko stajao zamjenski izvor iste količine struje. U međuvremenu je vrijednost elektrane zbog planiranog produženja životnog vijeka i porasta cijene struje na europskom tržištu još povećana. Ali slovenski političari taj iznos proglašavaju prevelikim, a dosad su iz Slovenije stizale procjene da hrvatski dio nuklearke vrijedi samo oko 150 milijuna dolara. Na takve izjave hrvatski stručnjaci se s razlogom samo nasmiju uz opasku da će uz takvu cijenu HEP odmah kupiti slovensku polovicu NE Krško. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Ptice su izgorjele ali i dalje tinja vatra sukoba zbog granica Parka prirode </p>
<p>Sukobi mještana i Uprave Parka prirode započeli su određivanjem granica Parka, a potpuno su se zakomplicirali rušenjem navodno bespravno sagrađenih objekata. Je li pravnu državu doista trebalo trenirati na dvjema gotovo potleušicama dok istodobno niču zgradurine bez ikakvih dozvola ili koje probijaju zadane gabarite i po nekoliko tisuća četvornih metara poput, primjerice, zgrade Euroherca u Zadru? Pravna je država meteorskom brzinom profunkcionirala rušenjem potleušica, a spor lokalne samouprave i nadležnoga ministarstva o granicama Parka prirode traje već gotovo 20 godina</p>
<p>Prebrojavanjem ptica utvrđeno je da je područje Ornitološkog rezervata u Parku prirode Vransko jezero nakon požara napustilo najmanje 16 tisuća ptica vodarica, od kojih je najviše lisaka. Stručnjaci zagrebačkog Zavoda za ornitologiju pronašli su oko 300 stradalih ptica, pretežno sitnijih. No mnogi ostaci ptica nisu pronađeni najvjerojatnije zato što su ptice, koje su djelomice izgorjele, pojeli čagljevi i lisice. </p>
<p>U preostalim neizgorjelim trščacima prepuno je ptica koje su pobjegle iz trščaka koje je zahvatio požar. Štete nisu samo izravne, one će se pokazati i poslije, jer se može očekivati da će mnoge ptice stradati i zbog nedostatka hrane. Budući da je izgorjelo oko 85 posto trščaka u kojima su obitavale ptice, preživjele ptice koje hranu pronalaze u preostalih 15 posto trščaka imat će dovoljno hrane samo za iduća četiri tjedna, a nakon toga ostaju bez nje. Dio će uginuti od gladi, a dio će uloviti predatori kojima oslabljene ptice u potrazi za hranom izvan svoga staništa predstavljaju lak plijen.</p>
<p> Ptice koje su pobjegle s Vranskoga jezera na okolna nezaštićena područja, postat će i žrtve lovaca u susjednim lovištima jer je lovna sezona u punom jeku. Tijekom iduće sezone gniježđenja, u proljeće, može se očekivati potpuno ili djelomično izostajanje gniježđenja zbog nedostatka trske koja je izgorjela, a mlada koja će do tada izrasti neće biti dovoljno visoka, bit će preslaba i neće pružati dovoljno zaklona, uvjete za hranjenje i kretanje. Tako ptice, koje već sada ugibaju, neće zamijeniti mlade ptice, dio je prvog izvješća Zavoda za ornitologiju o posljedicama katastrofalnog požara koji je početkom prosinca poharao Ornitološki rezervat Parka prirode Vransko jezero. </p>
<p>Ugroženost ptičje populacije na Vranskom jezeru bit će, dakle, velika i sljedećih nekoliko godina. Vrlo je vjerojatno da će neke ptičje vrste na tome području potpuno izumrijeti. Budući da neke ptičje vrste u cijeloj Dalmaciji, cijelom priobalju i čak u cijeloj Hrvatskoj obitavaju jedino u Vrani, štete su jednostavno nemjerljive i nepovratne, makar se nikad neće moći sigurno utvrditi koliko je ptica doista stradalo, a koliko ih je uspjelo odletjeti. </p>
<p>Vransko jezero svojevrsni je fenomen u krškom području Dalmacije. S vodenom površinom od tri tisuće hektara i dužinom od 12 i pol kilometara, jedno je od najvećih jezera u Hrvatskoj, ali i jedno od ekološki najočuvanijih područja. U sklopu Parka prirode Vransko jezero nalazi se i Ornitološki rezervat, proglašen rezervatom 1983. godine. U njemu je obitavalo oko 30 tisuća ptica, a u posljednjih nekoliko godina djelatnici rezervata uspjeli su vratiti dosad najveći broj vrsta, više od 200. Na tome području, koje je ujedno i jedno od najvećih prirodnih staništa ptica na Mediteranu, svake godine zimuje šezdesetak ptičjih vrsta. </p>
<p>U javnosti se u posljednju godinu dana o Vranskome jezeru čuje često, po negativnim događajima. Napetosti zbog zabrane gradnje kuća u predjelu Majdan u blizini jezera dosegle su vrhunac potkraj ožujka ove godine, kad su srušeni temelji dviju kuća čiji su vlasnici branitelji iz Domovinskog rata. Četverodnevnom danonoćnom mučnom prosvjedu vlasnika kuća pridružilo se cijelo pučanstvo Vrane koje je u prve redove u »borbi« s gotovo 300 policajaca kao štit postavilo žene i djecu. »Zakoni pravne države moraju se poštovati«, izjavio je dan prije rušenja ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja Božo Kovačević. </p>
<p>Iako su čelnici općine Pakoštane, na čijem se području nalaze sporni objekti, inzistirali na pregovorima s Ministarstvom zaštite okoliša i prostornim uređenjem, predlažući nekoliko načina za rješenje problema, Ministarstvo se oglušilo i nije prihvatilo ni odgodu rušenja. Temelji dviju kuća su srušeni, ali i dalje je ostalo dvojbeno pripadaju li parcele u Majdanu građevinskoj zoni ili ne, kao i jesu li u granicama Ornitološkog rezervata Parka prirode Vrana ili nisu. </p>
<p> Općina Pakoštane prodala je, naime, desetak parcela u području Majdana na temelju, kako tvrde u općini, prostornog plana općine Biograd iz 1985. godine, u kojemu granice Ornitološkog rezervata nisu obuhvaćale danas sporno područje. Tvrde da su Ministarstvo i Park prirode to područje naknadno uključili u zaštićeni prostor. Ministarstvo pak tvrdi da tada ucrtana granica Ornitološkog rezervata nije točna jer se ne poklapa s opisom granica u Odluci o proglašenju sjeverozapadnog dijela Vranskog jezera specijalnim ornitološkim rezervatom.</p>
<p> Stoga je, u suglasju s Upravom Parka prirode, i donesena odluka o rušenju, bez obzira na upozorenja iz općine Pakoštane. Eventualnoj promjeni odluke nije pomogao ni prijedlog Pakoštana da se osnuje stručna komisija koja bi revidirala granice rezervata i pronašla kompromisno rješenje za vlasnike parcela, ali ni upozorenje Županijskog zavoda za prostorno uređenje da je moguće da je do pogreške došlo već pri izradi plana 1985. godine, tj. pri ucrtavanju granica rezervata. Sporne parcele prodane su uglavnom braniteljima iz Domovinskog rata pa su oni prije tri godine počeli graditi kuće iako za njih nisu dobili građevinske dozvole. U Upravi Parka ističu da su ih upozoravali da grade bespravno, no vlasnici parcela tvrde da ih nitko nije upozoravao. </p>
<p>U Parku prirode zadnjih su godina često podmetani požari, no ni jedan dosad nije zahvatio toliku površinu. U prošlogodišnjem požaru, primjerice, izgorjelo je oko 50 posto raslinja. Ovaj zadnji podmetnut je točno niz buru pa je, nošen vjetrom, vrlo brzo opustošio raslinje i na kraju se ugasio u vodi jezera. Kanaderi nisu mogli poletjeti zbog jakoga vjetra. Mnoge su prijašnje požare prouzročili mještani iz okolice, paleći vatru da bi olakšali pristup jezeru kako bi lovili ribu, iako je ribolov zabranjen. Već godinama traju nesuglasice mještana okolnih sela Majdana i Vrane s Upravom Parka zbog zabrane ribolova, a mještani tvrde da im ptice uništavaju i poljoprivredne kulture. Nakon prosvjeda skupine poljoprivrednika prošle godine dogovorena je isplata naknade za štetu koju počine ptice na poljoprivrednim usjevima. </p>
<p>Prvi koji su zbog loše suradnje prozvali ravnatelja Parka prirode Gojka Pintura, bili su upravo mještani Majdana i Vrane, tražeći čak i njegovu smjenu. No nakon posljednjeg požara u javnost su prodrle i informacije o mnogim nesuglasicama unutar same ustanove Park prirode, tj. o odnosu zaposlenika i ravnatelja. Slavo Kazija, član Upravnog vijeća Javne ustanove park prirode, prije nekoliko je dana izjavio da mu je ravnatelj Pintur nedavno prijetio verbalno i fizički, bude li u javnosti spominjao njegovo ime te iznosio kritike na račun rada Uprave.</p>
<p> Prijetnje su, navodno, uslijedile nakon što je Kazija najavio da će se na sljedećoj sjednici Upravnog vijeća raspravljati o stanju u Parku prirode nakon katastrofalnog požara u Ornitološkom rezervatu, ali i o poremećenim odnosima u Upravi. Najavljen je i sastanak za 30. listopada, kojemu je trebao nazočiti i Ivo Banac, ministar zaštite prirode i okoliša, no odgođen je zato što je ministar otkazao dolazak. </p>
<p>U međuvremenu je petero zaposlenika optužilo ravnatelja za kršenje elementarnih prava i svoje su iskaze uputili Upravnome vijeću Parka. Dvojica nadzornika suspendirana su odlukom ravnatelja, a u njihovoj prepirci došlo je, neslužbeno saznajemo, i do naguravanja. Još jedan nadzornik otišao je na drugo radno mjesto. U Parku sada rade samo dva nadzornika i jedna biologinja, a u trenutku izbijanja požara Park je nadzirao samo jedan nadzornik. Ravnatelj Pintur, pak, tvrdi da nije prijetio Kaziji te da će ga zbog namjerno izrečenih laži tužiti sudu.</p>
<p> »Ustanova zapošljava osmero djelatnika, od kojih je dvoje privremeno udaljeno s posla zbog teških kršenja radnih obveza, a odluku o sankcijama prema njima donijet će Upravno vijeće. Oni su zatražili zaštitu svojih prava predstavkama Kabinetu ministra, Inspekciji rada i nadležnoj policijskoj upravi. Namjera i način kojim su se jedan član Vijeća i jedan od privremeno udaljenih zaposlenika obratili javnosti, daleko su od brige za stanje u Ustanovi. Riječ je o sasvim konkretnim namjerama i interesima i uspješnom odvraćanju javnosti od požara. Pronalazak počinitelja toga ekocida razjasnio bi mnoge probleme koji od samog početka opstruiraju rad ove ustanove«, naglašava dalje Pintur. Dodaje da »ponavljanje neistine da ne postoji službena karta Parka prirode makar je ona u prilogu Zakona o proglašenju, a koju je izrekao i zaposlenik ustanove, a o kojoj su se već izjasnili i bivši i sadašnji ministar te njegov pomoćnik, nema nikakva učinka«. </p>
<p>Ovoga je tjedna u Ministarstvu zaštite okoliša održana sjednica Upravnoga vijeća Parka prirode, na kojoj su prvi put objavljene procjene štete o zadnjem požaru. Nije se raspravljalo o posljedicama požara jer se još čekaju službena izvješća Zavoda za zoologiju i Policijske uprave o eventualnom počinitelju. Najviše se razgovaralo o konačnom utvrđivanju točnih granica Ornitološkog rezervata. Odlučeno je da će se inicirati sastanak svih nadležnih službi, predstavnika Županije i lokalne zajednice kako bi se problem granica riješio kompromisom. </p>
<p>»Nije nam cilj misliti samo na prirodu i ekosustav nego voditi brigu i o lokalnom stanovništvu i njegovim interesima i o poljoprivrednoj proizvodnji. Ni jedan ekstrem nije dobar, a u danim uvjetima treba misliti o prirodi i njezinoj zaštiti te o takvom gospodarenju u samome Parku, da ono bude na usluzi i na korist i življa toga područja«, istaknuo je Frane Tomić, predsjednik Upravnog vijeća.</p>
<p> Zbog poremećenih odnosa Uprave s lokalnim stanovništvom na sjednici je imenovano tročlano povjerenstvo koje bi do sjednice što će se održati polovicom siječnja, trebalo ispitati istinitost, kako je Tomić rekao, »ponekad prenapuhanih optužbi« i odlučiti »treba li Park prirode smijeniti sadašnjega ravnatelja«. </p>
<p>Sukobi mještana i Uprave započeli su određivanjem granica Parka prirode, a potpuno su se zakomplicirali rušenjem navodno bespravno sagrađenih objekata. Je li pravnu državu doista trebalo trenirati na dvjema gotovo potleušicama, dok istodobno u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Zadarskoj županiji, niču zgradurine bez ikakvih dozvola, a koje pritom probijaju zadane gabarite i po nekoliko tisuća četvornih metara, poput, primjerice zgrade Euroherca u Zadru?</p>
<p> Pravna je država meteorskom brzinom profunkcionirala rušenjem potleušica, a spor lokalne samouprave i nadležnoga ministarstva o granicama Parka prirode traje već gotovo 20 godina. Krivolov i podmetanje manjih požara vlasti su neprimjerenim nekažnjavanjem godinama dopuštale, a nisu riješile temeljni problem – granice Parka prirode. Sitni požari doveli su do katastrofalnog požara, nadajmo se zadnjega, a najvišu cijenu platile su ptice.</p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>I Poštara Štefa čeka Marijina čestitka </p>
<p>MILAN SIGETIĆ</p>
<p>Kad joj muž kihne, gospođa Marija skoči kao ubodena iglom i odmah ga upita je li se prehladio, zatim potraži toplomjer i izvadi andol. Uz to nešto promrmlja, ali pokaže svoju brižnost u svakodnevici. Ona je uvijek u pokretu i jednostavno ne dopušta mužu u osamdesetim ni da zakašljuca, a kamoli da ga mora voditi liječniku. Imala je zbog njega mnoge muke kod dvije prebrođene operacije i uvijek je u pogledima gospodina doktora Mate Majerovića tražila dobre riječi ohrabrenja. Na Dolcu je upoznala sve travare i raspitala se za pripravke čajeva, jer zlu ne trebalo, bolje je spriječiti nego liječiti.</p>
<p>U prosinačkim danima prije kiše i susnježice, a bili su topli i nezdravi, što se u gradu vidjelo i čulo po zavijanju sirena kola Hitne pomoći, jer su se mnogi rušili zbog tlaka, srčanih tegoba i otežanoga disanja, Marija je mislila kako i doktoru Majeroviću treba poslati čestitku za Božić. Ali on nije jedini, tamo su i drugi kirurzi i sestre i svima bi htjela zahvaliti i poručiti kako je s njima uvijek ljepše sresti se izvan bolničkih hodnika.</p>
<p>Jedan lijek od tužne muževljeve mirovine trebala je nabaviti u Njemačkoj i platiti u eurima. Ali, otkud euri kad su i kune tanke, ali sve je dobro završilo, jer uvijek ima dobrih ljudi koji priskoče. Trebao je samo jedan poziv u Stuttgart i dobrotom vozača autobusa lijek je sutradan bio kod gospodina Karare na Autobusnom kolodvoru. Gospođa Marija znala bi rabiti staru uzrečicu kako se u muci poznaju junaci. »Nekad su ti susjedi i nepoznati ljudi bolji od najbližih«, znala je govoriti i davno prije dok je još bila živa njezina prijateljica Milica, rodom iz šibenskoga zaleđa. Milica je mlada došla u Zagreb i srela jednoga divnoga Međimurca koji je imao zlatne stolarske ruke i koji je u fušu znao zaraditi još jednu plaću radeći za svoje susjede u starom Maksimirskom naselju uz Željezničku koloniju, kuhinjske ormariće, kutije za drva i ugljen i znao pohoblati vrata koja su se objesila u prostorima od dvadeset i četiri kvadrata životnoga prostora.</p>
<p>Tih kućica u nizu nema, nema ni malih ograđenih vrtova, ni dvorišta u kojima su se slušali životni romani, u kojima se znalo tko što kuha, tko koga ljubi po skrivečki, tko dolazi pijan i tko šverca satovima koje je Riba šezdesetih godina prošloga stoljeća nabavljao od uvoznih švercera. Kućice u nizu, koje su podsjećale na obiteljsko-zadružni život su srušene, a tamo gdje se moglo naći malo grincajga, sada su izrasle velike zgrade. Došli su novi ljudi sa svojim navikama. Bilo je to mjesto rođeno za inspiraciju Drageca Britvića i njegovu šansonu »Potraži me u predgrađu«, pa su ljudi pojačavali program na svojoj najdražoj postaji tadašnjem Radio Sljemenu kad su se slušale želje i čestitke. Gospođa Marija se sjeća kako je, pak, njezina prijateljica Milica, najviše sedamdesetih godina voljela Vicu. On ju je podsjećao na kamen i more koje je u srcu donijela u Zagreb i ostala vjerna dijalektu. Mariji je žao što Milica nije dočekala slobodnu Hrvatsku i što nije svjedočila raspadu željezne zavjese, što je uvijek sanjala. Marija joj stavlja poneki cvijet na grob, zapali svijeću i prisjeti se njihovih zajedničkih dana mladosti. Jedna drugoj su se povjeravale. Neke tajne otišle su s Milicom u grob, neke Marija čuva za sebe. I kad se drugi raduju ona samo zna zaplakati. Dvoje joj je djece sa svojim obiteljima daleko izvan domovine. Otišli su sedamdesetih godina. </p>
<p>Marija ih shvaća i uvijek nađe opravdanje za njihovo dugo nejavljanje, jer je bila u Njemačkoj i vidjela kakva je to hektika, kako se po cijeli dan radi i kako se ne objeduje topla juhica, kako su se čuvale marke. Vidjela je ljude iz susjedstva koji jedni drugima ne vele ni dobro jutro ni hvaljen Isus, a kamoli da bi upitali za zdravlje. Čula je kako kćer najavljuje posjet svog sina njegovu vršnjaku u drugoj obitelji od 17 do 19 sati, znala je kada je trening u dvorani, a kada jutarnje plivanje. Marijina kćer odlazi na nedjeljne mise što ih vodi hrvatski misionar i to je jedino vrijeme kad se ljudi vide i nakon mise malo popričaju. Kako su dugo u Njemačkoj, i oni poput Nijemaca plaćaju svaki svoje piće. Nema čašćenja, ne govore glasno, jedni druge ne udaraju po ramenima, miješaju hrvatske i njemačke riječi. Njihovi stari u domovini ili su na grobljima ili u domovima, jer o njima nema tko skrbjeti. Vidjela je Marija i prije nekoliko dana jedan crni automobil Šarića iz Reutlingena koji iz Baden-Wurttemberga dovozi na hrvatska groblja umrle Hrvate u Njemačkoj. Neki svoje pokapaju u Njemačkoj, a koji se odluče za domaju misle kako će im barem netko od nekadašnjih kumova ili susjeda prekrižiti grob.</p>
<p>Marijina razmišljanja na izmaku godine idu i u južne krajeve. Prisjeća se djedovine svojega muža i jedva čeka proljeće da može kopati u vrtu, nešto zasaditi, pogledati voćke, a i njezinu mužu je lijepo na zraku podno Velebita gdje se morska struja miješa s planinskom, gdje se čuju krave, koze i ovce u traženju jutarnje paše. Tamo im ne trebaju ni lijekovi, ni injekcije, ni krvne slike. Ne sviđa joj se kad pastiri ružno psuju i ona uvijek zazove Boga i moli neka im oprosti. Psovke su dio razgovora i uzalud im svećenik franjevac govori kako Bog sve čuje i vidi, oni ne mare. </p>
<p>U duši su dobri, jedni drugima priskoče u pomoć, ponude ti kruh ispod peke, komad pršuta, pokose travu, donesu i sir, nisu bezbošci, ali Mariji se kosa diže kad čuje kletve i proklinjanja. Kad je u muževljevu selu, u kamenjaru, ode i na groblje, izmoli Očenaš za sve pokojne, a onda zastane kod Mićina i Stanina groba. Njih dvoje na okrutan način ubili su četnici početkom devedesetih na kućnome ognjištu s kojeg se nisu micali ni onda kad su mladi i njihovi sinovi otišli u postrojbe Hrvatske vojske, a stariji u izbjeglištvo. Pomoli se Marija za Iku, Marka i Niku i njihove duše, svrati u novopodignutu crkvu, čiju su gradnju pomogli i mnogi iseljenici. S graditeljima je bio i iseljenik Jurica, stručnjak i poduzetnik u obnovi, koji je dečkima napravio i boćalište kakvoga nema na širem prostoru.</p>
<p> Kad ide s groblja gospođa Marija u obližnjoj krčmi na poziv vlasnika mora se okrijepiti malom travaricom makar joj nije do alkohola, ali kad vlasnik veli kako je to likarija, onda i njemu nazdravi i poželi sve najbolje cijeloj obitelji.</p>
<p> Gledala je Marija i neke čestitke koje joj je poštar Štef ostavio u sandučiću. Još joj nije pokucao, ali on zna da ga čeka Marijina čestitka. Nekad je donosio mirovinu i uvijek je za njega bilo dvadesetak kuna, a sada i penzići lovu dižu u banci, pa su poštari izgubili svoj mali mjesečni dodatak. I za inkasatora televizijske pretplate ostavi poneku kunu, a najteže joj je što ne može nešto dati ljudima i djeci, invalidima i izgubljenima ispruženih ruku na ulici i onima koji zvone na vrata. Nekad i ne otvara, jer čovjek nikad ne zna tko s kakvim namjerama dolazi i zvoni, a uvijek je potresu vijesti o razbojništvu i krađama, silovanjima i pucnjavama. Nažalost, takav je život. No, u svom životu Marija ne traži mnogo. Želi samo, kako kaže, »da moj stari poživi«, da je djeca i unuci ne zaborave, da joj ponude čaj kad će joj trebati pomoć, a drugo neka ide Gospodnjim putem. </p>
<p>Ništa ona neće ponijeti na drugi svijet, ni djedovinu ni stan u Zagrebu i zato kad je mislila na čija bi sva imena i adrese trebala ispisati i poslati čestitke, glasno je razmišljala nadajući se da su i drugi bili s njom u mislima, pa su se te misli pretvorile i u ova slova i riječi. A riječi se nižu i teku poput bistroga potoka, kako bi rekao u svojoj 99. bard hrvatskoga pjesništva Dragutin Tadijanović. </p>
<p>U tim mislima opet se lecnula. Klinci neumorno bacaju petarde. Muž im je na pucnjavu opsovao mater, Marija ga je ukorila i upozorila kako mora paziti da mu nešto ne ode preko usta kad velečasni dođe na blagoslov.</p>
<p>»Stara, pa nisam ja baš takav prostak.« </p>
<p>»Znam da nisi, ali ti uvijek zaboraviš. Evo, zaboravio si i andol. Je si li popio dva deci sirutke?«</p>
<p>»Nisam, kad mi nisi dala.«</p>
<p>»Znači, ja moram na sve misliti?«</p>
<p>»Stara, takva ti je sudbina. Dobra si ti meni.«</p>
<p>»Dobar je Bog koji me drži«, zaključi razgovor Marija, povuče se u sobu i uzme krunicu u ruke. Pred rođenje Djetešca.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Ponuda vrhunskog vina na čaše </p>
<p>Kalifornija je u samome vrhu svjetske proizvodnje i ponude vina, a i jedno i drugo je i dalje u uzlaznoj liniji. Prije dvadesetak godina nije ovdje bilo tako, naprotiv, u ugostiteljstvu, na primjer, vladali su uglavnom crno i bijelo vino. Zato, ako se kalifornijska iskustva mogu prenijeti na vinarsku i turističku Hrvatsku, ima nade da ćemo i mi i naši gosti moći uživati u vrhunskim vinima bez obveze da naručimo odmah cijelu butelju </p>
<p>PERO GABRIĆ </p>
<p>Vinska »linija« u velikim kalifornijskim marketima dosta je i široka i duga, to je šareni izlog stotina i stotina etiketa s preciznim podacima o sadržaju butelje ili boce. Čak i oni kupci koji točno znaju po kakvo su vino došli, pretvaraju se petnaestak, dvadesetak (nekad i više) minuta u, nazovi-gledatelje ili ljubitelje vina koji uživaju u poznatome, ali prate i ima li što novo u ponudi.</p>
<p>To je, zapravo, neka vrsta svakodnevnice, pa najvjerojatnije zato i nema neke posebne gužve oko vinskih izloga u predbožićno vrijeme, kao ni (očekivanoga) mnoštva posebnih svećarskih aranžmana. Naravno, za božićnih svetkovina i praznika potrošnja je veća, ali kako se god okrene, vrlo dobra kalifornijska vina cijelu su godinu na udaru pilaca.</p>
<p>Vinski izlozi postoje u gotovo svim trgovinama živežnim namirnicama, ali oni u velikim marketima su, zapravo, revija ili smotra sorata, butelja, etiketa, aranžmana… tako da uvijek ima »mušterija« koje se nešto duže zadržavaju oko tih izloga. Preostaje nagađati uživaju li u tim revijama, ili, kako se kaže, »napasaju oči«, ili … Možda je zanimljivo i to da prodajno osoblje ne pomaže puno kupcima pri izboru: ili ne želi »gnjaviti« kupce ili nema vremena za »pojedinačne obrade«, ili nije na visini ekološkog zadatka, ili… Ali, kako se god okrene – radnja radi!</p>
<p>Ponuda? E, to je posebna priča jer je Kalifornija u samom svjetskom vrhu proizvodnje i prometa grožđa i vina, a kako su gotovo svi ostali proizvođači svjetske kategorije, pa čak i oni iz druge lige, zainteresirani za plasman svoje robe na tržište Sjedinjenih Američkih Država, nude se i brojna konkurentnija vina iz, primjerice, Australije, Južne Amerike, Južne Afrike, Italije, Francuske… Takva ponuda doista je sudar velikih, a to, uz ostalo, znači da se nuditelji jednostavno moraju natjecati tko će ponuditi bolje uvjete i aranžmane. To, na kraju, ponajviše pogoduje vinopilcima, bez obzira bili oni iz redova domaćeg stanovništva ili iz turističko-izletničkih masa. </p>
<p>U ovdašnjemu ugostiteljstvu ponuda vina vrlo je raznolika i uglavnom vrlo korektna! Na vinskim kartama, na primjer, odmah uz cijenu butelje otisnuta je i cijena čaše toga vina, a da se i ne govori o podacima o porijeklu, proizvođaču i ostalim karakteristikama. U ovome slučaju za nas u Hrvatskoj posebno je zanimljiva ponuda vina na čaše! Zašto? Butelje su kod nas, dobro je poznato, jako skupe, često znatno skuplje od (najboljih) jela (!?), a naši ugostitelji jednostavno ne običavaju tzv. vrhunsko vino točiti na čaše (čast rijetkim iznimkama), pa ako netko želi dobar zalogaj zaliti samo čašom (ili dvije) dobra vina, ta će mu se želja ispuniti (nevoljko) tek tu i tamo. </p>
<p>Kad i kako ćemo mi u našoj turističkoj Hrvatskoj doći do, nazovimo ih, suvremenijih načina ponude vina (poštujući pritom folklor), zasad se ne zna, ali je ipak nedvojbeno da – ima nade! Eto, prije dvadesetak i nešto više godina ni čuvena Kalifornija po načinu i »tehnici« nuđenja vina nije bila neka »marka«, nudilo se većinom crno (»burgundi«) i bijelo (»shabli«) na čaše ili, po naški, čak na litre i politre, a tek kasnije polako (i sigurno) stanje se mijenjalo dok se nije stiglo do današnje vrhunske ponude i po kakvoći i po načinu i po oblicima.</p>
<p>Našalimo se malo i recimo da su možda ovdašnji ugostitelji pogriješili što su propustili priliku da, poput nas, uvedu i popularni gemišt, a možda im naši ljudi (iseljenici) u tome nisu nimalo pomogli ili su se i oni odvikli toga pića … Bilo kako bilo, ovdje nema nade za gemišt niti je to uopće važno, ali nema je, čini se, baš puno ni za ozbiljnije promjena u načinima i tehnici ponude vina u našoj (ne samo) turističkoj praksi, a to nije nimalo nevažno. Naprotiv. Uza sve dužno poštovanje i njegovanje naših običaja i folklora, nije nikakva sramota kopirati nešto od boljega od sebe.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Riba za većinu Hrvata nije meso </p>
<p>Na Badnjak na hrvatskim se stolovima našlo ribe koliko se ne nađe tijekom cijele godine. Dakako riječ je o sušenoj ribi, bakalaru, ali ipak ribi. Iako je nutritivna vrijednost riba neosporna, iako je riba zdravija od svinjetine, koja predstavlja hrvatski omiljeni obrok, riba za većinu Hrvata jednostavno nije meso, a i kad konačno ribu pojede, Hrvat u pravilu pita ima li što konkretno za jesti. </p>
<p>Riba ne zadržava glad više od dva do tri sata, a čim je tako znači da se želudac mora popuniti s pravim mesom. Riba se ne može zagristi kao kosani odrezak. već se mora čistiti od kostiju, a tko slabije vidi mora koristiti naočale. Riba nema masnoće, a upravo to je energija koja je potrebna! Riba je skupa, ribu ne vole djeca! Naravno da je ne vole kada se roditelji nisu dovoljno potrudili da djecu nauče kako je riba ukusna i vrlo izdašna namirnica. Jer, kako bismo inače objasnili da ima naroda i plemena čija djeca isključivo jedu ribu, a za drugo meso uopće ne znaju? I na kraju, riba ima neugodan miris koji je kod izbora namirnica iz mora možda dominantan odbijajući čimbenik. </p>
<p>Možda bi bilo dobro skoknuti do Japanaca koji godišnje konzumiraju 67,8 kg ribe po glavi stanovnika i svakako spadaju u sam vrh svjetske potrošnje. Japanci su razvili i najveći broj jela od ribe, a nadaleko su poznati po svojim specijalitetima kao što su jela od sirovog ribljeg mesa - suchi i sachimi. </p>
<p>Japanska ljubav prema ribi toliko je karakteristična za tu otočnu zemlju da je ušla u svjetske poslovice – Japanac i riba idu zajedno, Japanci imaju najveću tržnicu za veleprodaju ribe na svijetu, Japanci imaju najveću ribarsku flotu na svijetu... </p>
<p>Ali, ima još nešto što se mora spomenuti, a vezano je za ribu; Japanci imaju najveći broj starih ljudi, preko 80 godina, na svijetu, odnosno oni najdulje žive na svijetu. Gotovo da ne konzumiraju crveno meso! Japanci su zdravi zahvaljujući ribljem mesu i zelenom čaju. Susjedna država Južna Koreja ima potrošnju ribe 50 kg po glavi stanovnika godišnje.</p>
<p>Pa zašto onda Hrvati ne vole ribu? O razlozima takvog stanja teško je govoriti, ali riječ je vjerojatno o talozima davne prošlosti. Vrlo je teško objasniti da mediteranska zemlja kao Hrvatska izvozi ribu u Japan, a sama je ne konzumira. </p>
<p>Teško je shvatiti da, primjerice, afrička zemlja Gabon ima potrošnju ribe deset puta veću od Hrvatske.</p>
<p> Netko će nabrojati desetak opravdanja kao - zastarjela ribarska flota, nedostatak hlađenog skladišnog prostora i suvremenih transportnih sredstava, ali sve to pada u vodu pred neoborivom činjenicom koja se zove loša navika odnosno - ne volim ribu! Razlike od zemlje do zemlje su velike i treba ih uvažavati, no ostaje otvoreno pitanje - što činimo da potrošnju ribe povećamo? </p>
<p>I. K.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Grubišino pisanje primjer govora mržnje i etiketiranja </p>
<p>Ostvariti za Hrvatsku povoljniji položaj i učiniti nešto na štetu Hrvatske nikako nije isto. To može poistovjetiti, u politikantske svrhe, samo zdušni sljedbenik Machiavellija</p>
<p>Je li to što sam napisao da se pregovorima mogao postići povoljniji položaj doista valjani razlog da se od mene traži ni više ni manje nego ostavka? Pozivajući me na taj korak Grubiša griješi i u tome što me proglašava »visokim saborskim dužnosnikom«, a ja sam samo državni službenik i moje pisanje isključivo je iznošenje osobnih stajališta. Jesu li ono što je izjavio Ante Žužul i ono što sam ja napisao razlozi za tvrdnju o buđenju radikalnih nacionalista? </p>
<p>ŽELJKO SABOL </p>
<p>Napis Damira Grubiše »Sanaderov apaurin«, objavljen u Novom listu od 19. prosinca 2003. po svojoj smušenosti odgovara nazivu kolumne »Globalni kaos«. </p>
<p>Tu se najprije podržava MMF-ovo protivljenje zatvaranju prodavaonica nedjeljom i zamjera Račanovoj vladi na popustljivosti prema Crkvi, premda se u većini zapadnih zemalja tog dana također ne radi.</p>
<p>Na to se nadovezuje zapažanje o buđenju radikalnih nacionalista, »ohrabrenih izbornom pobjedom HDZ-a«. </p>
<p>Dok manjina »reformiranih nacionalista« oko Sanadera ponavlja njegove »apaurinske poruke«, njegove lijepe riječi, mnogi članovi njegove stranke ponašaju se kao »psi pušteni s lanca«, tvrdi Grubiša. </p>
<p>Suglasan je s HHO-ovim upozorenjem na povratak govora mržnje, ideoloških floskula, etiketiranja, poticanja međunacionalne mržnje i prijetnji, pa je stoga opravdan daljnji monitoring OESS-a u Hrvatskoj.</p>
<p>Nakon toga autor, da bi zaokružio svoj članak i potkrijepio iznesene tvrdnje, navodi dva primjera. Prvi nalazi u izjavi Ante Žužula, iznesenoj na sjednici Vijeća HRT-a, prema kojoj javna televizija ne bi trebala promicati »javne interese« nego »nacionalne interese«. Grubiša to tumači, pozivajući se na američkog teoretičara, kao Žužulovo zastupanje »državnih interesa« i »interesa državne vrhuške«. </p>
<p>Poznato je da Amerikanci poistovjećuju termine država i nacija i razumljivo je da oni ne shvaćaju što je to nacionalni interes, no začuđuje da Grubiša ne razaznaje što je Žužul rekao. Za razumijevanje pojma nacionalni interes valja posjedovati barem trunku rodoljublja. </p>
<p>Drugi primjer Damir Grubiša nalazi u mom članku »Nada probuđena demokratskom promjenom vlasti« (Vjesnik, Stajališta, 18. prosinca 2003.), gdje sam, uz ostalo, napisao »Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sklopljen je na brzinu, bez duljih pregovora koji bi Hrvatskoj zajamčili povoljniji položaj«.</p>
<p>Kako to nije bilo dovoljno zloćudno za ilustriranje njegove tvrdnje o divljanju radikalnih članova HDZ-a, Grubiša čini grubo krivotvorenje i piše da sam zaključio kako je Sporazum »sklopljen na brzinu i na štetu Hrvatske«. Na to nadovezuje da je takva politička ocjena nespojiva s položajem »visokog saborskog dužnosnika« i da bih morao podnijeti ostavku.</p>
<p>Potom svoj tekst završava zaključkom kako će »Sanaderu biti teško voditi svoju apaurinsku politiku kada su psi pušteni s lanca«. </p>
<p>Dok je u primjeru Ante Žužula pogrešno shvatio što je autor želio reći, u mom slučaju svjesno iznosi neistine. Ostvariti za Hrvatsku povoljniji položaj i učiniti nešto na štetu Hrvatske nikako nije isto. To može poistovjetiti, u politikantske svrhe, samo zdušni sljedbenik Machiavellija. </p>
<p>Stav o tome kako je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Hrvatske i Europske unije užurbano sklopljen temeljio sam na tijeku rasprave koja se o tome vodila na sjednici Hrvatskoga sabora. U dugotrajnom raspravljanju istaknuto je kako predloženi Sporazum nije optimalan za Hrvatsku, predlagala se odgoda potpisivanja, pa čak i to da se o tom dokumentu raspiše referendum.</p>
<p>Osobito se prigovaralo da se njime uspostavlja sudjelovanje u zapadnobalkanskom provođenju stabilizacije i pridruživanja, te da Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje ima gotovo neograničene ovlasti što ugrožava hrvatski suverenitet. </p>
<p>Također je upozoreno na neshvatljivo niske izvozne kvote za hrvatske poljoprivredne proizvode, primjerice, vino i riblje prerađevine, dok je uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Unije potpuno slobodan.</p>
<p>Na to su zastupnici koalicije odgovorili, među ostalim, da će dugoročna korist biti veća od negativnosti.</p>
<p>Je li to što sam napisao da se pregovorima mogao postići povoljniji položaj doista valjani razlog da se od mene traži ni više ni manje nego ostavka? </p>
<p>Pozivajući me na taj korak Grubiša griješi i u tome što me proglašava »visokim saborskim dužnosnikom«, a ja sam samo državni službenik i moje pisanje isključivo je iznošenje osobnih stajališta.</p>
<p>Jesu li ono što je izjavio Ante Žužul i ono što sam ja napisao razlozi za tvrdnju o buđenju radikalnih nacionalista? </p>
<p>I na kraju, nije li grubo govorenje Damira Grubiše o »psima puštenim s lanca« povratak govora mržnje i etiketiranja? </p>
<p>Autor je doktor pravnih znanosti, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Iznoseći vlastito mišljenje, autorica Grünfelder mora poštivati činjenice, a ne ih tako prozirno konstruirati</p>
<p>»Glas Koncila« nikada nije pisao ili pokazao netoleranciju protiv posebnih ili manjinskih društvenih skupina kao takvih, niti je ikad dovodio u pitanje njihov opstanak i njihova legitimna prava u hrvatskom društvu. List nije nikada pisao protiv uvjerenja ikoje vjerske zajednice koja djeluje u hrvatskom društvu niti je ikad iskazao netolerantnost prema ikojoj osobi radi njena uvjerenja. Činjenica je da »Glas Koncila« nikada nije polemizirao s poslanicima javne riječi zato što su oni anacionalni, Srbi ili Židovi – kako grubo konstruira autorica – nego isključivo zato što su iznosili neistine, poluistine ili mišljenja koja su ekstremna ili protiv općega dobra hrvatske nacije / Autorica Grünfelder u intervjuu »Novom listu« (11. prosinca 2003.) imputirala je »Glasu Koncila« na temelju citiranoga dijela komentara sintagmu »dostojanstvo Domovinskoga rata«, a u komentaru je bila isključivo i samo na tom mjestu riječ o »veličini Domovinskoga rata«, a u tekstu u »Vjesniku« izmišlja trijumfalizam – je li to na djelu veoma bujna mašta ili svjesno iskrivljivanje činjenica? / Čini li to autorica Grünfelder svjesno ili nesvjesno, najbolje znade sama, no njezin tekst u »Vjesniku« ostat će u hrvatskoj publicistici zabilježen kao uzoran primjer netočnih navođenja izvora i konstruiranja stavova da bi ih se moglo optužiti i kritizirati. Autorici nitko ne smije osporiti pravo na vlastito mišljenje te na iznošenje toga mišljenja, ali ako želi nešto javnosti reći onda ipak mora poštivati činjenice</p>
<p>IVAN MIKLENIĆ</p>
<p>U rubrici Stajališta u tekstu Anne Marie Grünfelder (»Glas Koncila ima lovca na neortodoksne pisce i misli, koji nemilice udara anacionalne mislioce«, Vjesnik, 23. prosinca 2003.) objavljeno je više neistina o stavovima Glasa Koncila, pa taj tekst, radi objektivnoga informiranja javnosti, zahtijeva odgovor.</p>
<p>Autorica teksta osporila je navod iz komentara u Glasu Koncila da su hijerarhija Katoličke crkve i Glas Koncila »hrvatsko društvo uvijek zamišljali kao stvarno demokratsko i pluralno, u kojem bi ravnopravno živjeli i nudili se i promicali različiti sustavi vrijednosti...« te da je »bitna oznaka suvremenoga katolištva u Hrvatskoj dijaloška otvorenost, kako prema drugim vjerskim zajednicama tako i prema osobama drukčijih uvjerenja...« Autorica ističe da je to »prelijepo da bi bilo istinito!«</p>
<p>Pozitivno ocjenjujući djelovanje kardinala Josipa Bozanića, dodala je: »No dok se Katoličkoj crkvi zaista ne može zamjeriti manjak brige za najpotrebitije članove društva, ne može se ne primijetiti da sve one lijepe riječi koje nabraja Glas Koncila – pluralnost, dijaloška otvorenost, uvažavanje disidentskih mišljenja – doista stanuju pod krovom tog uredništva.« </p>
<p>Da bi tu svoju tvrdnju potkrijepila, autorica se poziva na pojedine komentare u Glasu Koncila, ali ih, nažalost, ne prikazuje i ne tumači objektivno, nego ih interpretira u svjetlu u kojem nisu napisani niti odgovaraju stvarnim stajalištima Glasa Koncila.</p>
<p>Teško je procijeniti je li autorica uopće čitala te komentare ili se »informirala« o njima iz interpretacija drugih medija, još je teže procijeniti ne vidi li autorica ili ne želi vidjeti stvarna stajališta Glasa Koncila pa im pridaje integristički i ekstremistički predznak, a čega u tekstovima Glasa Koncila objektivno nema. </p>
<p>Zanimljivo je i veoma tužno što se i autorica Grünfelder tim tekstom pridružuje još nekim poslanicima javne riječi koji najčešće polemiziraju sa stavovima koje podmeću Glasu Koncila, a ne sa stvarnim stavovima lista.</p>
<p>Glas Koncila nikada nije pisao ili pokazao netoleranciju protiv posebnih ili manjinskih društvenih skupina kao takvih, niti je ikad dovodio u pitanje njihov opstanak i njihova legitimna prava u hrvatskom društvu. List nije nikada pisao protiv uvjerenja ikoje vjerske zajednice koja djeluje u hrvatskom društvu niti je ikad iskazao netolerantnost prema ikojoj osobi radi njezinoga uvjerenja. </p>
<p>Činjenica je da Glas Koncila nikada nije polemizirao s poslanicima javne riječi zato što su oni anacionalni, Srbi ili Židovi – kako grubo konstruira autorica – nego isključivo zato što su iznosili neistine, poluistine ili mišljenja koja su ekstremna ili protiv općega dobra hrvatske nacije. </p>
<p>Autorica zamjera Glasu Koncila što se suprotstavio legalizaciji homoseksualnih zajednica, te navodi da je takav stav zauzet u Glasu Koncila br. 10 i broj 13. 2003. te u napisima 2002. godine. Činjenica je pak da u Glasu Koncila br. 10/2003. nema ni slova o toj problematici, u br. 13/2003. o tome kratko govori u intervjuu dr. Ante Vukasović, a u komentaru nema ni slova o tome – pa je zaista na mjestu pitanje što je to autorica teksta čitala ili pak ima tako bujnu maštu? </p>
<p>Činjenica je da je Glas Koncila, kao i hijerarhija Katoličke crkve zauzeo stav da se homoseksualne zajednice ne mogu izjednačiti s heteroseksualnim brakom, jer se to protivi naravi braka, te se usprotivio da se to pitanje riješi u Obiteljskom zakonu, a uopće nije zauzeo stav glede drugih načina eventualnoga rješavanja toga pitanja. </p>
<p>Autorica teksta navodi da je Glas Koncila »digao veliku viku protiv uvođenja joge u obrazovni sustav«, i to u broju 27/2003., a u tom broju o toj problematici nema baš niti jedne jedine riječi. Kakvu vjerodostojnost zaslužuje cijeli taj tekst, kad onoga na što se tobože poziva autorica u tom broju koji ona navodi uopće nema? </p>
<p>Činjenica je da je Glas Koncila o tome pisao u komentaru tri broja poslije, odnosno u broju 30/2003., te nijednom riječju nije doveo u pitanje postojanje joge pa i udruge »Joga u svakodnevnom životu« u hrvatskom društvu. </p>
<p>List se s punim pravom usprotivio tek zloporabi državne institucije, odnosno državnoga obrazovnog sustava u korist prikrivene vjerske organizacije, jer je takva zloporaba protuustavna. </p>
<p>Autorica teksta u Vjesniku također tvrdi: »Nitko nije s više trijumfalizma pozdravljao poraz 'komunističke aveti prošlosti'«, a činjenica je da list nakon nedavnih parlamentarnih izbora nije objavio ni slova što bi se objektivno moglo protumačiti kao trijumfalizam. </p>
<p>U poizbornom komentaru pod naslovom »Traganje za stvarnom promjenom« list je s tim u vezi doslovno napisao: »Biračko tijelo – kao što se izborima i priliči – ocijenilo je rad dosadašnje koalicijske vlasti i iskazalo joj nepovjerenje, a koji su sve razlozi tome, zacijelo je tema koja zaslužuje dublju i svestraniju analizu. </p>
<p>No i bez dublje analize očito je da kod većine nije prošla retorika da je svima u Hrvatskoj bolje i da to pokazuju statistike, ali ljudi toga nisu svjesni. Također je očito da se većina ne slaže s nepoštivanjem i omalovažavanjem hrvatskoga dostojanstva, branitelja i veličine Domovinskoga rata kao i s dizanjem glave komunističke aveti za koju se vjerovalo da pripada prošlosti.«</p>
<p>Što je tu trijumfalističko, koja riječ ili rečenica? </p>
<p>Autorica Grünfelder u intervjuu Novom listu (11. prosinca 2003.) imputirala je Glasu Koncila na temelju citiranoga dijela komentara sintagmu »dostojanstvo Domovinskoga rata«, a u komentaru je bila isključivo i samo na tom mjestu riječ o »veličini Domovinskoga rata«, a u tekstu u Vjesniku izmišlja trijumfalizam – je li to na djelu veoma bujna mašta ili svjesno iskrivljivanje činjenica? </p>
<p>Navodeći Glas Koncila br. 11/2003. u komu se komentar odnosi na viziju kardinala Franje Kuharića o hrvatskom društvu, autorica Grünfelder čita apsolutno nepostojeću tvrdnju da na temelju rezultata popisa stanovništva »Katoličkoj crkvi pripada pravo i utjecaj na definiranje 'nacionalnih interesa' i nacionalnog identiteta«.</p>
<p>Komentar o rezultatima popisa stanovništva list je objavio u broju 26. godine 2002., ali u tom komentaru nema ni slova od navedene tvrdnje autorice teksta u Vjesniku. Nije li takvo autoričino netočno pozivanje na izvor prevršilo svaku mjeru čak i za novinara početnika, a kamoli za doktoricu znanosti?</p>
<p>I ostale tvrdnje autorice Grünfelder također su konstrukcije tobožnjih stavova Glasa Koncila. Posebno je gruba i bez ikakva pokrića u tekstovima Glasa Koncila konstrukcija da list širi »ideologiju odbojnosti prema strancima«, »prema međunarodnoj suradnji, a za izolacionizam i nacionalnu isključivost«. Autorica je doista tim svojim nakaznim i zapravo izmišljenim tvrdnjama o stavovima Glasa Koncila pogazila svaku mjeru istine i objektivnosti.</p>
<p>Čini li to svjesno ili nesvjesno, najbolje znade sama, no njezin tekst u Vjesniku ostat će u hrvatskoj publicisti zabilježen kao uzoran primjer netočnih navođenja izvora i konstruiranja stavova da bi ih se moglo optužiti i kritizirati. Autorici nitko ne smije osporiti pravo na vlastito mišljenje te na iznošenje toga mišljenja, ali ako želi nešto javnosti reći onda ipak mora poštivati činjenice, a ne ih konstruirati i to na tako proziran i neprofesionalan način.</p>
<p>Kakvu vjerodostojnost uostalom zaslužuje autor i tekst koji ne donosi gotovo nijedan točan izvor, a želi svoju tvrdnju prikazati kao dokumentiranu?</p>
<p>Autor je glavni urednik »Glasa Koncila«.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Eliti koja milostinju dijeli pod bljeskom reflektora zamjeriti je manjak osjećaja za ponos ljudi u nevolji</p>
<p>Nalik na one zapadne bogatune koji se o Božiću »velikodušno« odriču novca kojim zapravo smanjuju svoju poreznu osnovu, pripadnici hrvatske »tranzicijske« elite utrkuju se tko će podijeliti više javnokuhinjskih obroka – kao da sa svakom zdjelicom pruženom u ruke gubitnika u procesima koji je njih učinio istaknutim članom dobitničke momčadi smanjuju stanje na računu etičke i moralne neprihvatljivosti svog profiterstva / Ako je vjetar povijesnih mijena otpuhnuo »socijalističku solidarnost« i otvorio vrata koncepcijskoj redefiniciji – pa i rekonstrukciji smisla, motiva i argumenata za uspostavu društvene prihvatljivosti caritasovske, kršćansko-milosrdne uzajamnosti – zar tvorci nove matrice društvenih odnosa nisu trebali usmjeriti sustav realno mogućega ispravljanja nepravde rođene »pod zvijezdom« procesa kojima upravljaju prema socijalno i psihološki prihvatljivom, odmičući ga od milosrdno ponižavajućega?</p>
<p>STJEPO MARTINOVIĆ </p>
<p>Sat-dva nakon što sam u televizijskim vijestima vidio izvještaj o posjetu novopečenog premijera Ive Sanadera nekoj zagrebačkoj pučkoj kuhinji, na berlinskoj (brandenburškoj) regionalnoj televiziji odgledao sam – i još pozornije odslušao – božićnu poruku predsjednika Savezne Republike Johannesa Raua njegovim sugrađanima.</p>
<p>Iz dubina povijesnog iskustva jedne velike i mudre nacije, njen je (zapravo počasni) prvi čovjek progovorio o neizmjernoj vrijednosti društvene uzajamnosti, o tome kako samo socijalno suosjećajna i solidarna nacija može ostvariti onu razinu sinergije svoje kompetencije, ekonomskog poduzetništva, stvaralačkog rada i inovativnog iskoraka prema novim znanjima, vještinama i htijenjima, koja će joj omogućiti razvoj i uspješno suočavanje s izazovima suvremenoga svijeta.</p>
<p>Iako ne raspolaže gotovo nijednom polugom izvršne vlasti – jer je savezni kancelar, prema njemačkom ustavu i upravljačkoj praksi, vrhovni »poslovođa« u stvarima uravnoteživanja ekonomsko-socijalnih odnosa – Johannes Rau govorio je o onomu delikatnom, a prevažnom kvascu socijalnog optimizma koji se tako teško stvara, a tako lako gubi… a bez koga nema pogače koja bi nasitila i najbogatiju naciju.</p>
<p>Osobito upozorivši kako društvena uzajamnost ne bi nijednom donositelju odluka smjela biti samo prigodna briga, o Božiću ili u nekoj drugoj marketinški prikladnoj prigodi, njemački predsjednik podsjetio je kako su plodovi te solidarnosti izdašniji što je ona ustaljenija kao trajna kvaliteta općih društvenih odnosa. </p>
<p>Drugim riječima, da je – u figurativnom smislu, s obzirom na potrebe – uvijek negdje poplava, požar, potres, rat… i kako ne treba čekati izvanredna iskušenja da bi se spoznala nužnost socijalne solidarnosti, a niti njezina »uprizorenja« vezivala uz događaje velike psihološke dimenzije ili medijskog odjeka.</p>
<p>Nije mi, međutim, namjera da u svjetlu Rauovih poruka mjerim iskrenost Sanaderove suosjećajnosti sa zagrebačkim siromasima, nego da podsjetim kako se u nas ono što je nazvano tranzicijom (ipak će biti da je preko nas protutnjala jedna notorno retrogradna revolucija!) na području društvene uzajamnosti odrazilo kao bizarna mješavina vječne (među)ljudske spremnosti da se pomogne od srca i nerijetko na štetu vlastite ekonomske sigurnosti – i malograđanskog licemjerja, hranjena željom za stjecanjem društvenog ugleda proporcionalno milosrdnu ulaganju i medijskom odjeku tog čina.</p>
<p>Za (i najpovršniju) analizu tog fenomena važno je spomenuti nekadašnji sustav »socijalističke solidarnosti«, koji je bio uspostavljen i održavao se pod izravnim poticajima parapartijskih (mahom socsaveznih) struktura, kao i »ilegalni« lanac karitativnih organizacija i ad hoc inicijativa pod okriljem vjerskih zajednica, velikih poduzeća, građanskih udruga ili pojedinih građana.</p>
<p>Naime, oba ta sustava, usporedna i produktivna na razini prelijevanja određenog viška materijalnih dobara s imućnije adrese na onu koja nije mogla bez tuđe pomoći, jesu razvila značajnu operativnu sposobnost – sjetimo se samo nekadašnje velike akcije »Solidarnost na djelu«, odnosno grandiozne aktivnosti Caritasa – ali nikada nisu dosegnula koncepcijsku suglasnost s humanističko-političkim načelom društvene uzajamnosti.</p>
<p>Onim principom koji bi bio tako legitimiran, pa i ozakonjen, da se socijalna solidarnost podrazumijeva i kulturološki/psihološki prihvaća kao društveno posve prihvatljiv mehanizam za ispravljanje manje-više neprirodne nepravde, a ne da građani kojima nema druge nego se tiskati pred javnom kuhinjom zaklanjaju lice kako televizijska kamera ne bi javnosti prenijela vijest o njihovoj bijedi.</p>
<p>U tom svjetlu, onim pripadnicima hrvatske »tranzicijske« elite koji milostinju dijele pod bljeskom medijskih reflektora mora se zamjeriti manjak osjećaja za ponos ljudi u nevolji – u njih, političara i inih (milo)darovatelja, bjelodano potisnut viškom htijenja da se javnosti prikažu u punom sjaju svoje humanitarne plemenitosti.</p>
<p>Nalik na one zapadne bogatune koji se o Božiću »velikodušno« odriču novca kojim zapravo smanjuju svoju poreznu osnovu, pripadnici hrvatske »tranzicijske« elite utrkuju se tko će podijeliti više javnokuhinjskih obroka – kao da sa svakom zdjelicom pruženom u ruke gubitnika u procesima koji je njih učinio istaknutim članom dobitničke momčadi smanjuju stanje na računu etičke i moralne neprihvatljivosti svog profiterstva.</p>
<p>Naime, ako je vjetar povijesnih mijena otpuhnuo »socijalističku solidarnost« i otvorio vrata koncepcijskoj redefiniciji – pa i rekonstrukciji smisla, motiva i argumenata za uspostavu društvene prihvatljivosti caritasovske, kršćansko-milosrdne uzajamnosti – zar tvorci nove matrice društvenih odnosa nisu trebali usmjeriti sustav realno mogućega ispravljanja nepravde rođene »pod zvijezdom« procesa kojima upravljaju prema socijalno i psihološki prihvatljivom, odmičući ga od milosrdno ponižavajućega? </p>
<p>Uskladiti ga s onim ključem samorazumljivosti nejednakoga ekonomsko-socijalnog položaja građana, obitelji i zajednica, o kojem Johannes Rau govori priznajući ga kao prirodan odraz razlika među ljudima, ali i kao neprirodan izraz nemoći države i društva da u hodu ispravljaju sve nepravde koje porađa neoliberalni kapitalizam današnjice.</p>
<p>Jedan je novinski komentator, osuđujući što se u vijestima javnih medija o smrti Branka Horvata napadno isticalo kako je riječ o »kontroverznomu« znanstveniku ekonomske struke, upitao što je zaista bilo kontroverzno – njegova profesorsko-teoretičarska osobnost ili neugasiva vjera u radničko samoupravljanje, kao temeljni agens socijalističke ekonomije.</p>
<p>Prihvatimo, ne zalazeći u razmatranje drugih razina Horvatove »kontroverznosti«, da su mu je autori rečenih komentara prišili, ne znajući što bi s njegovim zagovaranjem koncepta što ga je »tranzicija« razbucala bez imalo milosti – pa i bez trunka osjećaja za vrijednost one sastavnice Horvatove vizije koja je govorila u uzročno-posljedičnoj sprezi digniteta rada, suodgovornosti partnera u ekonomsko-socijalnim odnosima i solidarnosti među njima. </p>
<p>Tako je i socijalistička društvena uzajamnost u Horvatovoj interpretaciji – začuđujuće bliska socijalnoj solidarnosti o kakvoj je o Božiću govorio Johannes Rau! – bačena na smetlište »kontroverznoga«, kao iskustvo koje hrvatskom narodu ništa više ne znači i ni najmanje mu ne treba na putu u vrli novi svijet… iznenađujuće miniran pitanjima na koja njegova »tranzicijska« elita nema odgovora.</p>
<p>Na kraju, riječ-dvije o onom čemu se ne treba nadati. Naime, kako su ovih poslijeizbornih dana istakli mnogi medijski analitičari - najdosljednije je to učinio Branko Mijić u Novom listu – Ivica Račan nije samo razorio ono što se, barem uvjetno, moglo nazvati izgledima hrvatske socijaldemokracije, kao političke snage koja bi hrvatski »tranzicijski« brod usmjerila prema vodama ponajprije socijalno (ali i ambijentalno, kulturno…) održiva rasta.</p>
<p>Račan je, povrh toga, izbjegavajući ikakav korektivni zahvat u »koncept« općeg razvoja, legalizirao »model« svojih prethodnika i presudno pomogao mahovini vremena da prekrije i nepovratnom učini svu baštinu »mlade hrvatske demokracije«, »divljeg kapitalizma« i strašne erozije društvene etike, morala i pravde. </p>
<p>Zato se ne treba uzdati da bi nova saborska većina i njena izvršna vlast – u dražesnoj simbiozi s (definitivno!) poraženim nadrioporbenim opcijama – uopće pokušala učiniti bilo što od onoga što je »socijaldemokratima« predvođena udruga bila obećala, pa brutalno iznevjerila. </p>
<p>Ne nadajmo se, dakle, njemačkoj kakvoći socijalnog senzibiliteta ni socijalne solidarnosti, a još manje pojavi, na našim »tranzicijskim« bespućima i vjetrometinama, one njemačke legalizacije s pomoći boljestojećih onima koje život ne mazi, kojom se prvi neće hvastati, a koju potonji neće primati skrivajući sram od oka kamere i s »knedlom« poniženja u grlu. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Kako su velike novine uljepšale Božić malome domu</p>
<p>Uz brojne božićne čestitke poslane mnoštvu poslovnih partnera, čitatelja i prijatelja, »Vjesnikova« je redakcija odlučila ovaj Božić dodatno oplemeniti i nečim mnogo konkretnijim. Ima li, naime, ičega ljepšeg i plemenitijeg od toga da skromnim darivanjem izmamite osmijehe na lica djevojčica i dječaka koji su iz raznoraznih razloga, od samih početaka svojih života, zakinuti za ono najvažnije – ljubav majki i očeva</p>
<p>Toliko je dobrote, posebice u ovo blagdansko vrijeme, kazala nam je jedna od sestara iz Doma svete Terezije od Malog Isusa, koje skrbe o tridesetak mališana bez roditelja, odnosno bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Umjesto da pišemo i izvještavamo o tuđim humanitarnim akcijama, mi u Vjesnikovoj redakciji odlučili smo pokrenuti jednu vlastitu, kojom smo željeli, u doba kada se mnoga srca širom otvaraju, pomoći upravo tome zagrebačkom domu za nezbrinutu djecu.</p>
<p>U domu na Vrhovcu zamjenu za roditeljsku ljubav i brigu trenutačno nalaze mališani od nekoliko mjeseci starosti pa sve do onih koji pohađaju četvrti razred osnovne škole. Sestre i tete koje o njima svakodnevno brinu, čine to na najbolji mogući način. Vidi se to ne samo iz riječi, nego još i više iz pogleda i osmijeha koje mališani i one međusobno izmjenjuju. Ukratko, vidljivo je to iz ljubavi koju nesebično pružaju jedni drugima.</p>
<p>Kako izmamiti dječji osmijeh, pitali smo se odlučivši organizirati ovu skromnu akciju, te zatim shvatili kako bi vjerojatno najbolji način za to bio odlazak na neku dobru kazališnu predstavu, koju će, uz to, posjetiti i svima omiljeni starčić – Djed Božićnjak. Zamišljeno – učinjeno. I tako su Marko, Martina, Anton, Pajtim, Ivana, Ivan, Vedran, Kristina, Žana i Merita krenuli prošle nedjelje s Vjesnikovim novinarima u kazalište »Mala scena«, na kazališnu predstavu »Roda i Lisac«.</p>
<p>Po klince smo pred Dom došli s tri automobila – jednim monovolumenom, jednim modernim ljepotanom te jednim starijim, najmanjim. Ispostavilo se da je upravo taj stariji i najmanji bio i najučinkovitiji. Naime, najbrže je došao do cilja – do »Male scene, što je malim putnicima u njemu i bilo najvažnije. Možda je razlog tomu bila činjenica što su se u najmanjem vozilu smjestili živahni dječaci koji su vozača, jednog od potpisnika ovih redaka, cijelim putem nagovarali da pritišće gas kako bi baš oni bili prvi.</p>
<p> »Stisni gas! Požuri! Brže! Brže! Ne smiju nas pobijediti«, orilo se iz automobila, dok su se male dječje glavice neprestance okretale želeći provjeriti ispunjava li im šofer njihove prohtjeve.... U velikom vozilu, monovolumenu, možda je ipak bilo najuzbudljivije jer se tamo vozilo i najviše mališana koji su, da cika bude veća, neumorno mijenjali mjesta sjedenja. U modernom su se, pak, automobilu imena »renault megane grandtour« – kojega imamo zahvaliti sponzoru, tvrtki Renault Hrvatska, vodili »veliki« razgovori, no najveća je »fora« bila u tome što se automobil nije palio normalnim ključem, već karticom.</p>
<p>Do kazališta smo ipak stigli gotovo istodobno, s razlikom od tek minutu-dvije, taman u vrijeme za mali domjenak organiziran u čast mališana. Dvije časne sestre što su s nama krenule prateći djecu, nisu imale previše posla, jer su mališani bili vrlo disciplinirani i pristojni, kako to, uostalom, i priliči kazališnom okruženju.</p>
<p>Ezopova basna »Roda i lisac« pokazala se savršenim izborom za nedjeljni izlazak jer se djeci predstava doista svidjela. Vitomira Lončar u ulozi lisca, Dražen Čuček u ulozi rode i Jana Hegedušić kao vjetar, prenijeli su im pouku priče koja glasi: »Ne čini drugome ono što ne želiš da tebi čine«. Treba li uopće naglašavati da je poanta u današnjem otuđenom društvu aktualnija no ikad.</p>
<p>Nakon predstave djeci je stiglo još jedno iznenađenje. Na pozornicu se popeo Djed Božićnjak koji im je podijelio slatke pakete i, na veliko zadovoljstvo mališana, s njima se i slikao. I tako je u ugodnom druženju došlo vrijeme i za povratak u Dom, ali i ponovnu priliku za utrku. Opet je najmanji automobil na cilj stigao prvi. Ovoga puta znali smo i razlog – vozač je mogao tako dobro voziti jer su ga dječaci tijekom cijeloga puta dobro nahranili, nesebično s njime dijeleći slatkiše što su ih dobili od Djeda Božićnjaka.</p>
<p>Došavši pred Dom, od mališana smo se nevoljko rastali, uz napomenu sestrama da se ne ljute ako klinci baš ne prionu na ručak svom snagom, jer su im slatkiši ipak donekle pokvarili tek. Obećali smo da ćemo se uskoro opet vidjeti. Tako je i bilo – već dva dana poslije, kada smo se u Dom zaputili s gostima i gomilom darova.</p>
<p>Razmišljajući, naime, što mališanima darovati osim lijepih riječi, prihvatili smo se telefona i krenuli nazivati neke renomirane tvrtke s molbom da nam se, ako su u mogućnosti, pridruže u našoj skromnoj akciji. Srećom, baš svi koje smo nazvali pristali su pa je naša akcija rasla sa svakim novim pozivom. Valja naglasiti i to da Vjesnikova akcija nije i jedina kojoj su se te tvrtke odazvale, jer su sve poznate po tome što i same organiziraju ili sudjeluju u brojnim humanitarnim akcijama i to tijekom cijele godine.</p>
<p>Primjerice, od tvrtke Beiersdorf za najmlađe smo dobili uvijek dobrodošle vlažne rupčiće koji se mogu upotrijebiti za čišćenje prljavih ručica, lica ili pak uneređenih guza, kakvih je u »našem« Domu poprilično, s obzirom da u njemu živi i dosta najmlađih štićenika. Od tvrtke Procter& Gamble dobili smo cijelu paletu pelena »Pampers«, što je Kiki, jedan od naših gostiju, duhovito prokomentirao riječima: »Sad možete kakati do mile volje«. </p>
<p>Podravka je djeci donirala omiljenu im hranu »Medolino«, »Čokolino«, »Grisolino« i »Rižolino«, dok je za one naj, naj, najmanje Vivera d.o.o. osigurala »Bebimil 1« i »Bebimil 2«, adaptirano mlijeko za djecu.</p>
<p>No, time naš popis donatora nije do kraja iscrpljen. Tvrtka »Naša djeca d.o.o.« darovala nam je tridesetak zanimljivih slikovnica, a jednako im je tako slikovnice i knjige donirala i »Mozaik knjiga«. Mnoštvo je to priča uz koje će mališani lakše zaspati, a odsad će imati i više pidžamica u kojima će spavati jer nam je, zahvaljujući najduhovitijem Hrvatu Željku Pervanu, tvrtka »Kocka« darovala i tridesetak mekanih pidžamica »za laku noć«. Nakon što smo sve te darove odvezli u Dom, došli smo ponovno, ovoga puta s gostima. Saznali smo, naime, da mališani jaaaaako vole gledati Huga, televizijsku emisiju sa simpatičnim voditeljskim trojcem - Ivanom Plechinger, Borisom Mirkovićem i Kristijanom Ugrinom Kikijem. Oni su, istoga trenutka kada smo ih nazvali, spremno pristali doći u Dom i razveseliti naše klince. A veselju doista nije bilo kraja – svi su htjeli da im Ivana pročita priču, da im Kiki odgovori na neko ludo pitanje, da Borisa povuku za rukav...</p>
<p>U ugodnom druženju koje je potrajalo sat vremena, 15-ak klinaca uživalo je u društvu Hugača i Hugoline, svojih teta i sestara, ali i u našem novinarskom društvu za koje su na kraju ustanovili da je podjednako važno. Jer, kako su rekli, »očito smo i mi neke slavne osobe, samo nas baš ne viđaju na televiziji«.</p>
<p>Svejedno, autograme smo i sami morali dijeliti. Ta nećemo valjda razočarati oduševljeno mnoštvo. Čitali smo im knjige i slikovnice, pomalo im pjevušili, igrali lovice i razgovarali te pritom zaključili da bi neki od mališana, s obzirom na zanimljiva pitanja koja postavljaju, već sada mogli izgraditi uspješnu karijeru slavnih novinara.</p>
<p>Međutim, kako svemu što je lijepo dođe kraj, tako se i naše druženje bližilo svom završetku. </p>
<p>Rastanak je, kao i na kraju svake lijepe priče, tužan. »Nemojte još ići, ostanite još malo, dođite nam opet...«, dozivali su nas na odlasku, dok su nas najstariji među njima čak i otpratili sve do izlaznih dvorišnih vratiju Doma, ostavljajući i nas sa suzom u mislima, ali i u očima.</p>
<p>Naime, koliko god ta djeca imala više-manje sve ono materijalno što im je potrebno za normalan život, koliko im god časne sestre i tete pružale ljubavi i pažnje, vremena i strpljenja, i koliko god se mališani doimali sretnima i bezbrižnima, ipak negdje u dubini njihovih malih duša ostaje ona neispunjena želja - želja za mamom i tatom. U tome im akcija poput naše, razumljivo je, nije mogla pomoći. Ima, međutim, i akcija koje bi to mogle. Posvojenje...</p>
<p>Antun Krešimir Buterin, Nataša Kovačić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Petnaesti »Božić u Ciboni« </p>
<p>ZAGREB, 27. prosinca</p>
<p> – »Božić u Ciboni« tradicionalna je glazbena priredba koja je i na ovogodišnje Štefanje već petnaesti put okupila stanovnike Zagreba na zajedničkoj proslavi Isusova rođenja. </p>
<p>Među mnogobrojnom publikom u dvorani Dražena Petrovića bio je i kardinal Josip Bozanić koji je od gradonačelnice Zagreba Vlaste Pavić primio ček u iznosu od milijun kuna za obnovu zagrebačke katedrale, kao i od Vjekoslava Čula iz Hrvatske lutrije. </p>
<p>Kroz svečani program recitalima su nas vodili Anja Šovagović Despot, Vid Balog i Ivica Pucar, dok je Simfonijskim orkestrom i zborom Hrvatske televizije, te župskim zborovima iz cijele Hrvatske dirigirao Alan Bjelinski. </p>
<p> »Najljepše božićne pjesme na svijetu«, kako je najavila Anja Šovagović Despot, pjevali su ansambl Lado, Ivanka Boljkovac, Lidija Horvat i Katarina Fijačko, Tvrtko Stipić, Ivo Šeparović i Bljesak, Đani Maršan, Jasna Bilušić, Kraljevi ulice, Klinci s Ribnjaka, obitelj Vrane, Daniela Martinović, Tereza Kesovija, Petar Grašo, kvartet Divas, te Sandra Bagarić i mlada zvijezda Dino Jelušić koji su u duetu zapjevali »Ave Maria«. Nakon prigodnog govora nadbiskupa Bozanića, svi su izvođači zajedno izveli »Veselje ti navješćujem« i »Narodi nam se kralj nebeski«.</p>
<p> »Božić u Ciboni« organizirali su košarkaški klub Cibona, Glas Koncila i Hrvatska televizija. ></p>
<p>P. B. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="12">
<p>»Prije bih sebi prerezao vene nego naudio djetetu«</p>
<p>LOS ANGELES, 27. prosinca</p>
<p> – Američka pop zvijezda Michael Jackson u petak je, u svom prvom intervjuu otkako je optužen za zlostavljanje djece, opovrgao sve optužbe, ali je i dalje ostao pri tvrdnji da nema ničega lošeg u spavanju s djecom. </p>
<p> »Prije bih si prerezao vene nego naudio djetetu«, rekao je Jackson u razgovoru za TV postaju CBS, koji će u cijelosti biti emitiran u nedjelju.</p>
<p> Novinar CBS-a pitao je Jacksona bi li, s obzirom na okolnosti, i dalje spavao s djecom u istom krevetu i dobio sljedeći odgovor: »Naravno. Zašto ne? Nije dobro biti pedofil, Jack Trbosjek ili ubojica. No ja to nisam«.</p>
<p> Jackson je također rekao da je policijska pretraga njegova imanja Neverland toliko narušila njegovu privatnost da tamo više nikada neće živjeti. »To je sada obična kuća. Više nije dom. Samo ću dolaziti u posjete«, rekao je Jackson.</p>
<p> Jackson je prošloga mjeseca priveden u policiju u Santa Barbari i potom optužen za napastovanje djeteta. Pušten je uz jamčevinu, a na sudu se mora pojaviti 9. siječnja. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Britanska glumica Kate Winslet rodila dječaka</p>
<p>LOS ANGELES, 27. prosinca</p>
<p> – Britanska glumica Kate Winslet, svjetski poznata po glavnoj ulozi u Oscarom nagrađivanom filmu »Titanic«, postala je majka drugi put, donijevši na svijet dječačića, izjavila je njezina menedžerica Jennifer Allen. Dodala je kako je Joe Mendes rođen u New Yorku 22. prosinca i teži 3,5 kg. Kate Winslet (28) udala se potajno u svibnju, na Antilima, za 37-godišnjeg Sama Mendesa, redatelja »Vrtloga života« za koji je osvojio Oscara za najbolji film i najboljeg redatelja. Joe Mendes njihovo je prvo dijete, ali Kate Winslet već ima djevojčicu Miu, rođenu u listopadu 2000., u braku s britanskim redateljem Jimom Threapletonom, od kojeg se razvela u prosincu 2001. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Blues »zapalio« Ribnjak</p>
<p>ZAGREB, 27. prosinca</p>
<p> – Na zagrebačkom Ribnjaku u klubu »Purgeraj« u petak je počelo jedno od najvećih klupskih zbivanja ove godine – Deveti hrvatski blues festival na kojem su nastupili bendovi iz Hrvatske, Italije i Mađarske. Festival koji je trajao dva dana okupio je osam bendova, a svirka je trajala do ranih jutarnjih sati. </p>
<p>Festival je otvorio mladi zagrebački bend Green House Blues koji u »Purgeraju« sviraju već gotovo pola godine. »Odlučili smo dati priliku mladim bendovima da se predstave široj publici«, istaknuo je voditelj glazbenih događanja »Purgeraja«. </p>
<p>Nakon njih nastupili su već redoviti gosti iz Mađarske, Pure Blues, koji su također »pokupili« veliki pljesak publike. Jedan od najjačih i najoriginalnijih hrvatskih blues bendova, prema riječima voditelja »Purgeraja«, sigurno je Small House Brown koji se orijentiraju na blues iz New Orleansa. </p>
<p>Festival se ove godine prvi put održao u »Purgeraju«, a do sada se selio po Zagrebu, Splitu, pa čak i Murteru. »Mogu reći da smo jedini klub koji se drži temelja bluesa jer jedino to i predstavljamo, na to smo se orijentirali«, ističe te smatra logičnim da se festival održao upravo u »Purgeraju«. </p>
<p>Iako se u »Purgeraju« inače ne plaća ulaz, protekla dva dana se naplaćivao 20 kuna, no ni to nije spriječilo ljubitelje dobre glazbe koji su pokazali izniman interes za ovu vrstu glazbe. </p>
<p>Također, cijeli festival se snimao tako da će CD uskoro ugledati svjetlo dana i to u izdanju »Purgeraj Recordsa«.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Prirodnost i jednostavnost uz pokoji glamurozni detalj</p>
<p>Svilene tkanine, svjetlucavi detalji, puno zlatnog i srebrnog dugo već vladaju u svečanoj garderobi. Ove godine dizajneri su razbili predrasude i unijeli novosti. U svečanim prigodama nose se odijela, suknje u kombinaciji s vestama, hlače, košulje i bezvremenski traper</p>
<p>U prijedlozima svečane odjeće dugo već viđamo male crne haljine jednostavnih linija, puno zlatnog i srebrnog, svjetlucave šljokice, štras, perlice. Ove godine svjetski poznati dizajneri odlučili su uz neizostavne haljine ponuditi i odijela, suknje u kombinaciji s vestama, hlače, košulje i traperice. Haljine su uglavnom crne ili crvene boje, a neki dizajneri odlučili su se i za smjele žarke i fluorescentne boje, te za pastelne tonove. Što se oblika dekoltea tiče, ove je sezone najmoderniji u obliku slova »V« i ne predubok. Ljubiteljicama odijela i smokinga savršeno će odgovarati najmoderniji ovogodišnji modeli od satena koje predlažu modne kuće »Hugo Boss« i »Yves Saint Laurent«. Uz odijelo uskog kroja nosite cipele niskih potpetica poput onih koje je nosila Greta Garbo. Odlučite li se za smoking, nosite ga s visokim i tankim potpeticama kakve predlaže Manolo Blahnik. </p>
<p>Za žene koje i u svečanim prigodama vole »casual« stil idealne će biti kombinacije hlača ili mini suknji uz košulje i topove. Vuneni kaputići od tvida nose se uz mini suknju, traperice se kombiniraju uz pamučne ili satenske topove i košulje. Moderan mini kostim od tvida može se nositi uz šilt kapu i deblje, punije čarape koje sežu do bedra. Ovi modeli, osim što su pogodni i za dnevne i za večernje svečanosti vrlo su praktični za kombiniranje, a pogotovo ukoliko blagdane provodite daleko od kuće. Za večernje prigode dovoljno je, uz traperice ili neke druge hlače, odjenuti top od satena koji čini tijelo zavodljivim i seksepilnim. Takav top ili košulja mogu biti u crnoj, antracit sivoj, crvenoj ili nekoj drugoj žarkoj boji. Interesantno rješenje za poklonike ležerne odjeće ponudio je Tom Ford za »Gucci« – košulju od tirkizno zelenog satena uz indigo plave traperice. Donnatela Versace priklonila se »glam looku« futurističkog stila: srebrne topove koji izgledaju kao da su od aluminijske folije predlaže u spoju s hlačama sportskog stila. </p>
<p>Kombinacija bijele košulje s hlačama ili suknjom, kao što je svojedobno rekao slavni Yves Saint Laurent, savršeno je ženstvena i izvan svakog vremena. Bijelu košulju, kakvu predlaže Donna Karan možete nositi uz usku crnu suknju dužine do koljena i cjelokupnom izgledu dodati notu glamura – široki satenski remen. »Twin set«, kombinacija koja je obilježila modu 60-ih, ponovno je u modi. »Twin set« je prava mjera elegancije bez glamuroznog pretjerivanja. Vuneni set u nježno ružičastoj boji kakav predlaže modna kuća »Arden B« nosi se sa suknjom od čipke.</p>
<p>Bez obzira na to za koju ćete se varijantu odlučiti – hlače, haljinu ili suknju – najvažniji su materijali od kojih su sašiveni modeli odjeće. Najmoderniji su saten, svila, svileni džersej, fina vuna, baršun, brokat ili muslin. Jednostavnost linija i nedostatak nakita možete nadoknaditi sofisticiranim »make-upom« intenzivnijih boja. Ovisno o tomu želite li biti manje ili više svečani možete, prema prilici, odjeću kombinirati uz odgovarajuće modne dodatke – cipele ili čizme s visokim potpeticama, male torbe od pliša, satena ili štrasa. Današnju svečanu modu najčešće karakterizira prirodnost i jednostavnost uz pokoji detalj poput satenske vrpce, krznenog ovratnika ili neke druge glamurozne sitnice. Riječ je o urbanoj modi koja vodi računa o večernjoj eleganciji bez pretjerivanja i kiča. </p>
<p>Zrinka Delovski</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Einsteinova teorija ostaje točna</p>
<p>Einsteinovo načelo konstantne brzine svjetlosti ostaje točno i danas, a to znači da nisu točne teorije o ekstra-dimenzijama i »zakrivljenom« svemiru, tvrde NASA-ini znanstvenici</p>
<p>Osim toga, temeljna promatranja visoko energetskih gama-zraka, oblika elektromagnetske energije poput svjetlosti, obavljena sa Zemlje i iz svemira, mogu pružiti podatke o pravoj prirodi vremena, materije, energije i svemira, i to na razinama koje su mnogo manje od subatomske, što je vrlo malo znanstvenika smatralo mogućim, priopćila je NASA. Dr. Floyd Stecker iz NASA-ina Centra za svemirske letove Goddard u Greenbeltu, u časopisu »Astroparticle Physics« objašnjava implikacije tih otkrića, a njegovi se zaključci temelje ne suradnji s dobitnikom Nobelove nagrade Sheldonom Glashowom s Bostonskog sveučilišta.</p>
<p> »Ono što je Einstein uspio izračunati pomoću olovke i papira prije jednoga stoljeća pokazalo se točnim nakon pomnih znanstvenih istraživanja«, smatra Stecker. »Promatranja visokoenergetskih gama-zraka ne isključuju mogućnost postojanja ekstra-dimenzija i koncepta kvantne gravitacije, ali postavljaju ograničenja u pogledu načina promatranja tih pojava«, tvrdi Stecker. Einstein tvrdi da su vrijeme i prostor zapravo dva aspekta jedinstvene cjeline zvane prostor-vrijeme, a to je četverodimenzionalni koncept. To je i temelj njegove opće i posebne teorije relativnosti. Tako je, primjerice, prema općoj teoriji relativnosti snaga gravitacije rezultat distorzijskog utjecaja mase na prostor-vrijeme, kao djelovanje kugle za kuglanje na madrac.</p>
<p> Opća teorija relativnosti je teorija gravitacije na velikoj razini, dok je kvantna mehanika teorija koja se bavi atomima i česticama manjima od atoma. Kvantna mehanika ne opisuje gravitaciju, nego ostale tri temeljne sile: elektromagnetizam (svjetlost), velike sile (one koje povezuju atomsku jezgru) i slabe sile (radioaktivnost). Znanstvenci već dulje pokušavaju povezati te teorije u jednu »koja bi vrijedila za sve«, kako bi opisali sve aspekte prirode. Te teorije ujedinjavanja, poput kvantne gravitacije, mogle bi uključiti postojanje ekstra-dimenzija u prostoru i pobijanje Einsteinove posebne teorije relativnosti prema kojoj je brzina svjetlosti najveća moguća brzina za sva tijela. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Pčele komuniciraju plesom</p>
<p>Priopćavanje udaljenosti i smjera plesom može povećati zalihe hrane u pčelinjim kolonijama</p>
<p>Pčele komuniciraju plesom koji radilicama pokazuje gdje će pronaći biljni sok, ističe se u studiji koju su nedavno izradili entomolozi s Kalifornijskog sveučilišta Riverside. Priopćavanje udaljenosti i smjera plesom može povećati zalihe hrane u pčelinjim kolonijama, tvrdi studija čiji su rezultati opisani u tekstu objavljenom u časopisu Nature</p>
<p>»Plesni jezik« pčela prvi je put opisan još 1940. godine, a navodi kako pčela tragač svojemu roju pokazuje udaljenost i put do hrane. Pčela koja se baš vratila s bogatog izvora hrane, plesat će na okomito postavljenim saćama praveći pritom krugove. Tijekom svakoga kruženja ona će krug presjeći pod određenim kutem koji pokazuje smjer u kojemu se nalazi hrana u odnosu na Sunce. Uzme li se kružnica u obliku sata, tada pčela koja presječe krug crtom od zamišljenog broja šest prema broju 12 zapravo drugim pčelama pokazuje da moraju letjeti u smjeru Sunca. </p>
<p>Pritom pčela dok pleše titra trbušnim dijelom, a broj titraja označava udaljenost od izvora hrane. Jezik plesa je najsloženiji primjer simbolične komunikacije u svijetu životinja, izuzmemo li primate. Naša studija možda otvara mogućnost manipuliranja ponašanjem pčela tragača radi boljega oprašivanja posađenog bilja. Kako bi ispitali vrijednost informacije izrečene plesom autori su inače uobičajeno okomit položaj košnice preokrenuli u vodoravni. U tom je slučaju pčela tragač izvodila dezorijentirani ples koji je pokazivao različite smjerove. Zatim su istraživači pustili usmjereno svjetlo koje su pčele protumačile kao Sunce. Nakon toga pčele su plesom točno pokazivale smjer izvora hrane iscrtavajući kut u odnosu na svjetlo.</p>
<p>Dalje se eksperiment odvijao usporedbom količine hrane koju su skupile pčele s orijentiranim plesom u odnosu na one čiji je ples bio dezorijentiran. Pokazalo se da su one koje nisu bile ometane prikupile veću količinu hrane, no taj je rezultat bio uočljiv samo zimi. Tijekom ljeta i jeseni razlika je bila mala ili nikakva. No, kod pčela čak i kratka razdoblja intenzivnog prikupljanja hrane mogu činiti razliku između preživljavanja i uginuća. Pčele med proizvode na isti način najmanje 150 milijuna godina. Njima je med zaliha za duge zimske mjesece kada cvijeće ne cvjeta i stoga ne proizvodi biljne sokove. To je jedini kukac koji proizvodi hranu koju jedu i ljudi. Pčela, inače, ima tri para nogu, četiri krila, žalac i poseban trbuh koji zadržava biljni sok. </p>
<p>Lana Kos</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Med – dar ljekovita bilja i pčela </p>
<p>Opis i nabrajanje mnogobrojnih mogućnosti primjene ljekovita bilja ne može se zaključiti, a da se ne spomene med kao biljni proizvod od najvećeg ljekovitog djelovanja. Med je dar ljekovitog bilja i pčela koje su djeca sunca. Skupljaju ga pčele, iz mednih žlijezda (nektarij) najraznovrsnijih cvjetova, prerađuju ga u svom tijelu, fermentiraju, zgušćuju i odlažu u ćelije košnica. Različite vrste meda nose naziv prema bilju iz kojeg su ga pčele skupile, i razlikuju se po boji, aromi i okusu, ali su sve vrste u svom ljekovitom djelovanju jednako vrijedne.</p>
<p>Osim što med ima sladak i ugodan okus, ima i znatno ljekovito djelovanje, jer omekšava, čisti i liječi rane i jača organizam. Naša krv sadrži oko 0,1 posto grožđanog šećera, pa kod uzimanja meda krv prima izravno grožđani <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT>.</p>
<p>Izravno djelovanje meda nastupa tamo gdje med dolazi u izravan doticaj s oboljelim dijelom tijela, kao, primjerice, pri izravnom stavljanju na ranu ili čir, odnosno, izravnom primanju u želudac. To je djelovanje baktericidno, jer mravlja kiselina u medu uništava postojeće škodljive mikroorganizme. Neizravno djelovanje meda sastoji se u tome što, uz izravno djelovanje na uzročnike bolesti, med i neizravnim putem dodatno suzbija niz oboljenja tako što jača oboljeli organizam i time ga čini otpornijim. Med nije samo hranjiv, nego i lako probavljiv te djeluje na stvaranje krvi i pospješuje redovitu probavu.</p>
<p>Evo nekih recepata pučke medicine o uporabi meda. Kao sredstvo za čišćenje treba cvijet kamilice popariti vrućom vodom, ostaviti pet minuta stajati, ocijediti, dodati med i laneno ulje, sve to izmiješati i piti mlačno u gutljajima. Učinak je brz i djelotvoran. </p>
<p>Za duševnu klonulost u čisti jabučni sok staviti jednu do dvije čajne žličice meda i piti u gutljajima.</p>
<p>U slučaju astme navečer uzeti punu čajnu žličicu naribanog hrena, dobro izmiješanog s medom. Kura s medom dovodi do olakšanja.</p>
<p>Kod upale očiju nekoliko kapi medne vode (med razrijeđen prokuhanom mlakom vodom) kapati u oči četiri do pet puta dnevno.</p>
<p>Pranje lica vodom razblaženim medom, odnosno oblozi od meda čiste i pomlađuju kožu.</p>
<p>Med redovito uziman jača čitav organizam, pruža veću otpornost prema bolestima, pospješuje stvaranje dobre krvne slike, djeluje u mnogim kurama u kombinaciji s biljem i može se reći da je najbolje sredstvo za srčanu dijetu.</p>
<p>Med je životni eliksir za djecu, odrasle i za starije ljude! </p>
<p>Na našem tržištu, osim različitog sortnog meda, mogu se dobiti i izuzetne mješavine iz Apiterapije »Radovana Petrovića« s visokim koncentracijama pčelinjih produkata bez ikakvih drugih dodataka, koje možemo primijeniti kod različitih tegoba, kao što je podizanje imuniteta te uklanjanje tegoba kod respiratornog trakta, urinarnog i gastro-intestinalnog trakta, opstipacije klimakterija te općenito poboljšanje krvne slike. </p>
<p>Mr. ph. Ana Mjeda Hribar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="19">
<p>Tko će vratiti Pomorski muzej u Pulu</p>
<p>Povijesni muzej Istre, koji usamljen i bez osobite podrške traga za negdašnjim Pomorskim muzejom, prikupivši pouzdanu dokumentaciju o njegovu fundusu razasutom širom srednje Europe, još je 1995. godine dostavio elaborat o prijedlogu zahtjeva za povratak fundusa Pomorskog muzeja u Puli iz Italije i Austrije s 270 fotografija odnesenih eksponata ministarstvima vanjskih poslova i kulture RH</p>
<p>Kad su krajem 1918. iz Pule zauvijek nestajali posljednji ostaci propale Austro-Ugarske, uz desetke tisuća mornara, vojnika, oficira i drugih vrhunskih stručnjaka nestala je, zapravo, podijeljena je među pobjedničkim saveznicima, i moćna ratna flota koja je u samo nekoliko dana dva puta kapitulirala u pulskom zaljevu – bez ispaljena plotuna. Nestale su i brojne institucije, pa tako »Marine Museum« (Pomorski ili mornarički muzej) osnovan 1870./1871. godine uz Komandu Arsenala (današnjeg »Uljanika«). </p>
<p>Otad Pula ostaje bez pomorskog kontinuiteta i identiteta i što je najbitnije – bez najatraktivnije pomorske zbirke u ovom dijelu Sredozemlja. Hoće li se ikad barem dio te dragocjene građe vratiti u Pulu? Povijesni muzej Istre, koji usamljen i bez osobite podrške traga za negdašnjim Pomorskim muzejom, prikupivši pouzdanu dokumentaciju o njegovu fundusu razasutom širom srednje Europe, još je 1995. godine dostavio elaborat o prijedlogu zahtjeva za povratak fundusa Pomorskog muzeja u Puli iz Italije i Austrije s 270 fotografija odnesenih eksponata ministarstvima vanjskih poslova i kulture RH.</p>
<p> Austrijska ratna mornarica definitivno je dotadašnju glavnu ratnu luku Veneciju napustila nakon mira potpisanog u Beču 3. listopada 1866. i već iste godine preseljava u novoodabranu ratnu luku Pulu. Iz Arsenala u Veneciji s Vojno-mornaričkim admiralitetom u Pulu su preselile i sve institucije, uključivši i Mornaričku biblioteku pa tako nedvojbeno i mornarička muzejska zbirka koja je 1870./71. prerasla u »Marine Museum«. </p>
<p>»Činjenica da je 'Marine Museum' bio specijalizirani muzej koji je bilo moguće posjetiti isključivo uz odobrenje Komande Arsenala (jer je bio smješten u krugu Arsenala) vjerojatno je i razlog relativno manjkavim podacima o njegovom utemeljenju, ustrojstvu, djelovanju i sudbini fundusa, pa i lokaciji«, pojašnjava ravnatelj Povijesnog muzeja Istre dr. Davor Mandić. Početno je bio smješten u zgradi Artiljerijske direkcije, a potom u odvojenoj zgradi uz Direkciju Arsenala, srušenima za bombardiranja u oba svjetska rata. Prve zasad poznate podatke o muzeju donosi »Vodič po Puli i okolici« iz 1882. godine u kojem se navodi da se muzej nalazi unutar Arsenala i da predstavlja »malu i prilično nesređenu zbirku trofeja, oružja, modela...«, izloženu u tri prostorije, uz naznaku što se u kojoj od prostorija može vidjeti... </p>
<p> I putopis Armanda von Schwegera-Lerchenfeldsa iz 1883., nakon što je prethodne dvije godine obišao priobalje i oplovio istočni Jadran, potvrđuje postojanje Pomorskog muzeja u Puli: »To je zbirka relikvija i trofeja koje možemo smatrati unikatima. Kolekcija impozantna po broju predmeta i bogata pojedinostima. Tri male prostorije bile su dovoljne da se pohrane sve uspomene...«.</p>
<p> Ali »Vodič za Pulu i okolicu« iz 1889. godine već svjedoči o pet izložbenih prostorija i njihovim sadržajima. I kasniji vodiči iz 1900. i 1902. godine donose iste ili slične podatke.</p>
<p> Muzejski postav popunjavan je i za vrijeme rata. Tamo su dospjeli predmeti i zastava s francuske podmornice »Curie« koja je zarobljena u neuspjelom pokušaju ulaska u pulski zaljev u kolovozu 1914., kao i zastava s talijanske podmornice »Giacinto Pullino« koja se ljeti 1916. nasukala u plićaku Galiola u Kvarneru (na kojoj je bio i Nazario Sauro, pogubljen iste godine u Puli), koja je nakon propasti Austro-Ugarske prva otuđena – pri ulasku talijanske vojske u Pulu, 5. studenoga 1918., Puljanin Mario Parovel uzeo ju je iz muzeja i u delegaciji Talijana u znak dobrodošlice uručio admiralu Umbertu Cagniju. Prvi eksponati iz Pomorskog muzeja odneseni su već u ljeto 1913. na veliku Jadransku izložbu u Beč, ali je skori početak rata 1914. onemogućio njihov povratak u Pulu i oni se danas mogu vidjeti u »Heeresgeschichtliches Museumu«. Fotografije s te izložbe objavila je Renata Basch-Ritter 2000. godine u knjizi »Austrija na svim morima«.</p>
<p>Jesu li muzejski postavi bili pod jednim krovom (ili slično odjelima Mornaričke biblioteke) na više mjesta, tu dvojbu otvaraju zapisana svjedočanstva Puljana Bepa Stepčića i Emilija Rocca koji tvrde da je u zgradi Mornaričkog tehničkog komiteta sagrađenoj 1891. izvan zidina Arsenala (danas vojni hotel »Veli Jože«) na drugom katu bila Mornarička biblioteka, a na prvom - Tegetthoffov pomorski muzej! »Vidio sam u toj zgradi Tegetthoffov muzej sa slikama velikih bitaka na moru, s portretima admirala, visokih pomorskih oficira i drugih osoba istaknutih u pomorskim bitkama raznih zemalja. Velik dio muzeja prenesen je u Beč pred početak Prvog svjetskog rata, a što je bilo ostalo u Puli do 1918., svo je to veliko blago odneseno u Italiju...«, svjedoči Emilio Rocco u knjizi Romana Lukina »Mornarička biblioteka u Puli« koju je autor ovoga teksta priredio za tisak 1985./86. godine za Povijesno društvo Istre.</p>
<p> Pulski kroničar Matteo Elleni (Mate Jelenić) zapisao je svjedočanstvo G. Petronija o sudbini fundusa austrijskog ratnog i mornaričkog muzeja koji se nalazio unutar kruga Arsenala: »...dragocjeni predmeti austrijske mornarice - slike, oružje i ostalo prešli u Veneciju i nikad se više nisu vratili u Pulu...«. A Fridrich Prasky navodi priču dr. Artura Chiggatia iz Venecije: »Muzej u Puli nakon propasti Monarhije opljačkalo je lokalno stanovništvo i vojska koja se povlačila... Jedan talijanski admiral ostatke je pohranio na sigurno mjesto...« </p>
<p>Nakon 1918. godine u Puli zameo se trag »Marine Museumu« i tek će 1965. (i 1976.) inicijativa brodogradilišta »Uljanik« o uspostavi brodograđevno-pomorskog postava podsjetiti na taj muzej. Tada su saznanja kolekcionara i najstarijih građana Pule kazivala o devastaciji muzeja 1918. godine, krađama eksponata, uništenju fotoarhive te o deportaciji fundusa u Italiju kao i da su neki od tih predmeta izloženi u Veneciji, Genovi, Tarantu, La Speziji, Livornu, Rimu, Piranu, Beču, Pragu, ali da se neki predmeti nalaze i u Splitu. O muzeju i njegovu bogatstvu, riječju i slikom autoru ovoga teksta 1968. svjedočio je Leopold Mateković koji je iz Arsenala gdje je radio uzeo i sačuvao četiri albuma službenih fotografija s legendama na njemačkom jeziku. Te albume Mateković je oporučno ostavio Povijesnom muzeju Istre (današnji ravnatelj preuzeo ih je 1974. od njegove nećakinje Ive Vojinović). </p>
<p> Prvo pravo saznanje o sudbini dijela građe nalazimo u časopisu »Marine - Gestern, Heute« (Mornarica - jučer, danas) iz 1982., podsjeća dr. Davor Mandić. Prilog dr. Ervina Schatza uz bilješke o nekim drugim publikacijama kazuje da su muzejski predmeti iz Pule pohranjeni ili izloženi u sljedećim institucijama: Civico Museo Navale Didactico - Milano, Museo storico Navale - Venecija, Museo della Marina - La Spezia, Heeresgeschichtliches Museum, Beč...</p>
<p> O pulskom Pomorskom muzeju Renata Bosch-Ritter, 1989. godine, u knjizi »Austrija na svjetskim morima« tvrdi: »Blago starog Pomorskog muzeja u Puli naprotiv je rasuto po brojnim talijanskim zbirkama od Povijesnog muzeja u Veneciji, do Tehničkog muzeja u Milanu, Pomorskog u La Speziji, do dvorane posvećene mornarici u Vojno-povijesnom muzeju u Beču...«</p>
<p> Prema nekim indicijama, dio fundusa Pomorskog muzeja Italija je vratila Austriji 1935./37. na temelju zahtjeva za povrat kulturne baštine iz 1932. godine. Činjenicu o povratu dijela kulturne baštine posredno potvrđuju i autori knjige »Kad je Jadran bio austrijski – Austro-Ugarska pomorska sila«, iz 1987., koji objavljuju fotografije eksponata u novom ambijentu (Italiji ili Austriji), kao i snimak izložbene vitrine admirala Tegetthoffa (s primjercima eksponata iz pulskog muzeja) u »Heeresgeschichtliches Museumu« u Beču s legendom: »Pula. Mornarički muzej. Tegetthoff. Vitrina. Ovaj sadržaj potječe iz vremena prije Prvog svjetskog rata. Dijelovi uspomena izgubljeni su već između dva svjetska rata, za vrijeme Drugog svjetskog rata i u nemirima. Danas se može samo jednom manjem dijelu diviti u Vojno-povijesnom muzeju u Beču...«</p>
<p> Na temelju sačuvanih podataka – zapisa u putopisu, pulskih vodiča (tiskanih do 1918. godine), sačuvanih fotografija u arhivi Povijesnog muzeja Istre, objavljenih tekstova i fotografija u časopisu »Marine - Gestern, Heute« poznat je dio bogatog i atraktivnog fundusa Pomorskog muzeja u Puli. </p>
<p> Bili su tamo, uz ostalo, zbirka starog novca, ostaci nastradalih austrijskih ratnih brodova, modeli brodova carske ratne mornarice iz 17. i 18. stoljeća, modeli modernih brodova poput »Kaisera« porinutog u Puli 5. listopada 1858. i brojnih drugih. I povijesne zastave: plavo-bijela svilena zastava broda »Don Juan d' Austria«, sudionika u bitci kod Lepanta (1571.) i egipatska zastava osvojena nakon zauzimanja Port Saida (1840.). Među njima je i talijanska crveno-bijelo-zelena zastava koju je u Viškoj bitci, 20. srpnja 1866., mornar Niko Krković iz Hvara ukrcan na brodu »Erzherzog Ferdinand Max« otrgnuo nakon što je austrijski admiralski brod udario kljunom u talijansku oklopnjaču »Palestro«.</p>
<p>»Danas je moguće utvrditi i točan popis fundusa. Sa sigurnošću možemo tvrditi da se eksponati danas nalaze u tehničkim ili pomorskim muzejima Italije: Museo navale didactico - Milano, Museo storico Navale - Venecija, Museo navale La Spezia, Museo del Mare - Trst, Heeresgeschichtliches Museum - Beč, Pomorskom muzeju u Piranu i u Pragu. Pomorski muzej Split (Muzej ratne mornarice na Gripama) ima dio jarbola ratnog broda 'Maria Ana' koji je stradao u oluji 1852. godine i torpeda«, kaže dr. Davor Mandić.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Božićna pastorala Isusova rođenja</p>
<p>Izložba na najstarijemu salonu jaslica na svijetu – Salonu jaslica u Arlesu, gradiću nedaleko od Marseillea, najvrednije je od svih dosadašnjih inozemnih predstavljanja jasličkoga blaga Etnografskoga muzeja iz Zagreba, koje vjerno ocrtava duh i razvoj jasličkoga stvaralaštva u Hrvatskoj</p>
<p>Mnogo je onih koji vole božićne jaslice, kojima su one najljepši simbol velikoga kršćanskog blagdana Božića. Neki od tih zaljubljenika, koji su božićnu idilu Isusova rođenja željeli unijeti u svoje domove, dajući joj pritom vlastiti pečat, i sami su se prihvatili oživljavanja likova Svete obitelji izrađujući jasle za dugih zimskih večeri. Drugi pak jasličko blago godinama marljivo skupljaju i čuvaju u svojim zbirkama... Svi oni zajedno su stvorili hrvatsko jasličarstvo, koje je vrlo slikovito i staro, te zauzima značajno mjesto u bogatoj tradiciji jasličkoga stvaralaštva katoličkoga dijela svijeta.</p>
<p>Dio jasličke produkcije ostao je skriven u njihovim domovima, no jedan je dio toga umjetničkog blaga – i to onaj najvrjedniji – iznesen pred javnost na već tradicionalnoj izložbi što je svake godine u predblagdansko vrijeme priređuje Etnografski muzej u Zagrebu. </p>
<p>Taj je muzej u dvije izložbe, 1995. i 1999. godine, u svojim prostorima predstavio više od dvije stotine vrijednih eksponata, a taj je dio kulturne baštine u zadnjih deset godina prikazao i u Rimu, Veroni, Trstu, Sutriju, Hamburgu, Beču i Bratislavi. Ove je godine pak hrvatsko jasličko blago u izboru Etnografskoga muzeja poveće i najvrjednije od svih dosadašnjih predstavljanja izvan granica Lijepe naše. </p>
<p>Naime, od 19. studenoga do 13. siječnja sljedeće godine hrvatsko se jasličko blago predstavlja na jednoj od najvećih europskih, pa i svjetskih smotra jaslica – Salonu jaslica (Salon International des santoniers) u Arlesu u Francuskoj. Na tome najstarijem salonu jaslica na svijetu, koji izložbe priređuje već 46 godina, u jednome od najslikovitijih gradova Provanse, nedaleko od Marseillea, dan je presjek jasličkoga stvaralaštva na području Republike Hrvatske – od onoga najstarijega do onoga suvremenoga. Više od šezdesetak izložaka podijeljeno je u tri osnovna smjera pojavnosti – crkvene jaslice, koje su najstarije, obiteljske ili tradicijske i, na kraju, umjetničke jaslice.</p>
<p>U prvoj su skupini jaslica i crkvene jaslice iz mjesta Beli na otoku Cresu, koje su ujedno najstarije u tome odabiru. One su baroknoga stila, a darovane su Crkvi Marijina očišćenja prije 50-ak godina iz građanske sredine. Uz Svetu obitelj, vola i magarca koji griju dijete, anđelka koji visi ponad ulaza, niže se egzotično odjevena skupina koju čine Sveta tri kralja, dvoje pratilaca, nadolazeći pastiri s ovčicama te dva ženska lika s darovima. Te se jaslice po svojoj vrijednosti mogu mjeriti s ostalim mnogo većima iz toga doba, pohranjenim u drugim crkvama u Hrvatskoj.</p>
<p>Valja istaknuti da se izrada božićnih jaslica proširila u Hrvatsku iz srednje Europe putem crkve, posebno franjevačkoga i isusovačkoga reda, ali i putem dvorskih božićnih svečanosti plemstva i kasnije građanskih slojeva. Na njih se nadovezuju neke od sačuvanih narodnih ili pučkih jaslica s kraja 19. i početka 20. stoljeća koje su prava mala remek-djela pučkoga rukotvorstva.</p>
<p>Crkvene su jaslice često bile i izvor ili osnova za nova rješenja pučkim majstorima. Izložba u Arlesu prikazuje i neke od najljepših primjeraka u koje su pučki umjetnici s kraja 19. stoljeća udahnuli raspjevanu autentičnost zagorskoga betlehema. Riječ je o dvoje jaslica iz župa u Zagorskim Selima i u Orehovici, koje se čuvaju u malim zbirkama. </p>
<p>Na izložbi u Arlesu nanizano je još desetak sličnih, manjih obiteljskih jaslica koje se brižno čuvaju ili prenose u naslijeđe. Ti nas primjerci zadivljuju svojom ljepotom i starinom, pokazujući s kakvim su entuzijazmom radili i još rade naši poznati, ali i anonimni umjetnici poput Ivana Đurina, Franje Kurjana, Vinka i Franje Šenjuka i mnogih drugih koji svoj život poistovjećuju s gradnjom božićnih jaslica.</p>
<p>Povezanost crkvenoga i obiteljskoga Betlehema vidljiva je i u prožimanju utjecaja gdje se i crkveni i pučki izraz spaja i dopunjuje. Primjer te povezanosti su i obiteljske jasle koje se čuvaju i postavljaju u obitelji Krnjak u Međimurju, tipični franjevački Betlehem samo u umanjenome izdanju što ga je izradio jedan od najpoznatijih graditelja jaslica iz franjevačkoga reda u Hrvatskoj, pokojni otac Ivan Krznar. </p>
<p>U nekoliko primjera na francuskoj su izložbi predstavljene i kupovne jaslice, izrađene najčešće od kartona, koje u rasponu od stotinjak godina dočaravaju realnu sliku produkcije određenoga vremena i stanja. Zastupljena je, dakako, i recentna umjetnička produkcija, pa u odabranim primjercima možemo pratiti i skulpturalni izraz poznatih suvremenih izvornih umjetnika Blaža Devčića, Žige Popijača, Mate Mihinice sve do vrsnoga kipara prof. Vinka Fabrisa.</p>
<p>U sklopu izložbe predstavljeni su i odabrani božićni motivi priznatih hrvatskih likovnih umjetnika, među kojima svakako valja istaknuti Ivana Večenaja Tišlarova, doajena hrvatskoga naivnog izraza, potom Ivana Lackovića Croatu, nenadmašnoga u ljepoti i suptilnosti, Aleksandra Augustinčića, u skladanju materijala i boje, Josipa Botterija Dinija, zaronjenoga u ljepotu sakralnosti i dubinu duhovnoga proživljavanja, Jelenu i Ivicu Antolčića, koji s lakoćom nižu božićnu pastoralu, časnu sestru Samuelu, koja slikovitošću ekološkoga materijala govori tako zorno i nježno, šapatom duše jedne redovnice, Ratka Petrića, duhovitoga i suptilnoga u kombiniranju ideje i materijala, ali i mnogih drugih.</p>
<p>Sve to raskošno jasličko blago potvrđuje da je Hrvatska sudjelovala i da još sudjeluje u bogatoj tradiciji jasličkoga stvaralaštva – da je baštinica i nositeljica, ali i stvarateljica kulture jaslica. U nas se ona nikada nije prekidala, već, naprotiv, dopunjavala i razvijala, čak i u politički nepovoljnim vremenima. </p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Traganje za zaboravljenom ljepotom postojanja</p>
<p>Jasenka Tućan Vaillant po svom je svjetonazoru, načinu života i multidisciplinarnosti stoga doista čovjek renesanse – kadar stvarati samo sklad, ljepotu i nadu nasuprot vremenu i vremenu usprkos i tu su kvalitetu prepoznale vodeće svjetske galerije, muzeji i kolekcionari</p>
<p>Ljepota će spasiti svijet</p>
<p> – zborio je davno Dostojevski. No, tko više u današnjem svijetu s okusom rata i pobune, u kojem nesreća postaje prvorazredan medijski spektakl, na čijim likovnim smotrama dominiraju tjeskobne vizije rasula i smrti, više mari za ljepotu – odavna izgnanu iz umjetničke teorije, a bogme i iz prakse?</p>
<p>Srećom, još uvijek postoje umjetnici što usrdno tragaju za zaboravljenom ljepotom postojanja i »izgubljenim rajem«, a među najuspješnijima jest svjetski poznata hrvatska umjetnica Jasenka Tućan Vaillant (1947.) Podjednako vješta u tapiseriji, skulpturi i drevnoj kineskoj tehnici rukom rađenih »papira«, ova senzibilna Slavonka što već desetljećima putuje kontinentima, noseći sa sobom tkalačke stanove poput starih europskih majstora, s velikim je uspjehom izlagala u najprestižnijim likovnim centrima – Parizu, Biarritzu, Dijonu, Nancyju, </p>
<p>Tourneyju, Bruxellesu, Soeulu, Krakowu, Milanu. Djela joj se nalaze u nebrojenim muzejskim i privatnim zbirkama od Zagreba do New Yorka. Činjenica da je kao predstavnica Francuske suvremene tapiserije tijekom prošle godine izlagala u Grčkoj (Kulturni centar grada Atene) govori sama za sebe.</p>
<p>Aktualna izložba radova Jasenke Tućan Vaillant »Au tour du monde, au tour de l'art« (Oko svijeta, oko umjetnosti) što se održava u palači UNESCO-a u Parizu pod visokim pokroviteljstvom Koďchiro Matsuure, glavnog direktora UNESCO-a, i Nede Ritz, izvanredne i opunomoćene veleposlanice i stalne predstavnice Republike Hrvatske pri UNESCO-u, a otvaranju kojem su nedavno nazočili mnogi uglednici iz francuskog i hrvatskog kulturnog života, predstavlja vrhunac jedne impresivne umjetničke karijere započete sedamdesetih godina.</p>
<p>Tada je mlada skulptorica, završivši riječku Akademiju, otišla u najpoznatije francusko središte tkanja Aubusson učeći tkanje od majstora. I to u zemlji koja je od 13. stoljeća uz Flandriju i Njemačku imala primat u izradbi tapiserije. Do savršenstva je dovela rad na vertikalnom tkalačkom stanu sa uspravno napetim nitima (haute lisse) i horizontalnom tkalačkom stanu (basse lisse). Podjednako uspješno kao i u klasičnom tkanju, međutim, okušala se u suvremenim istraživanjima u kojima je tapiseriju oslobađala od zida, pretvarajući je u tkanene skulpture i instalacije. </p>
<p>Pariška izložba predstavlja tek dio golema opusa, točnije, radove nastale u posljednjih deset godina. Izvanredno postavljena, (radovi su smješteni jedan iza drugog) izložba je omogućila uvid u svaku tapiseriju posebno. Hod kroz parišku palaču stoga i nije bio drugo nego veliko i romantično putovanje kroz gradove u kojima je Jasenka Tućan Vaillant boravila.</p>
<p> Poštujući drevnu tradiciju i kulturu svake zemlje u kojoj je živjela, koristila je domaće materijale. U vrućem podneblju Manile gdje vlaga titra iznad polja, a život grozničavo struji – upotrijebit će svilu, pamuk, niti kokosa i banane za tapiserije žarkih, sjajnih boja rađenih na uspravnom tkalačkom stanu. Pejzaži su to blistave ljepote gdje neka mala, izgubljena sela tiho životare među poljima plave, ljubičaste i ružičaste boje (Sela Ifugaosa, 1994.), čiji kontrasti stvaraju sklad kakav može postići samo priroda. Glatka svila i grublje niti kokosa miješaju se na tkanju dajući mu reljefnost, navodeći promatrača da ga spontano dotakne rukom i pomiluje. U zelenim, smeđim i plavim tonovima uvijaju se polja riže, dotičući se rubovima nepravilnih oblika. Najintenzivniju fascinaciju bojama juga, umjetnica ipak doseže u »Svjetlima Borocaya« (1995.) gdje pejzaž postaje čista apstraktna senzacija (znak podneblja) šarenih linija iznad kojih gori crveno nebo s naznakama oblaka, a tlo bukti ljubičastim.</p>
<p>I u Poljskoj gdje je potom živjela, a za koju su je upozorili da je »tmurna, siva i žalosna zemlja« Jasenka Tućan Villant nije mogla vidjeti ništa drugo negoli ljepotu i raskoš prirode. Jata ptica, uzbibane krošnje bjelogorice, zelene uzvisine Zakopana, polja u jesenjem sutonu i plavetna jezera Mazurije oživjet će u tapiserijama od lana i vune. I ovdje će se jednako sretno okušati u figuraciji i apstrakciji od koje valja istaknuti izvanredan rad »Poljska zora« na kojem se u lučnim prodorima svjetlo polako rađa iz tame. Koliko je uspjela u zemlji što se diči mnogostoljetnim umijećem tapiserije, svjedoči podatak da je s velikim uspjehom izlagala na bijenalu tapiserije u Lodzu izlažući uz takva imena kao što su Magdalena Abakanowicz, Jolanda Owidzka, Ewa Latkowska i Marta Szostak. </p>
<p>U ciklusu »Zastori« otkrivamo koliko je umjetnica vješta u klasičnom tkanju što evocira daleku prošlost (»Radost«, 2000.) ili slobodnostojećim tkanenim instalacijama (»Podizanje zastora«, 1999.) u kojima otkrivamo ruku skulptora. Zasebnu dionicu izložbe tvore rukom rađeni »Papiri«. </p>
<p>U ovoj drevnoj kineskoj tehnici koju je upoznala u Grazu, tehniku usavršila u Manili, a primijenila u Poljskoj, na posebne podloge kroz kupke i sita nanosila je slojeve drvenjače dobivene od međusloja japanskog drva po čemu je slikala posebnim pigmentima, umećući kuhano lišće, cvijeće i vlasi trava. Rezultat su prozračni, asketski radovi senzacionalni po umjetničkom dosegu što spaja ljudsko majstorstvo sa zarobljenim laticama cvijeća i travkama.</p>
<p>Ciklus tapiserija nastao u Bugarskoj dočekuje nas poljima lavande intenzivne crvene, točnije, bordo boje kojom u nizu radova (»Polja lavande« 2001.) podcrtava mirisne pejzaže okupane svjetlošću. Jasne konture nestaju u recentnim tapiserijama gdje čitava priroda postaje uzbibana masa oblika što trepere pod suncem (»Dan na Kreti«), dok vrhunac apstrakcije postiže u zadnjem ciklusu »Povratak u Pariz« gdje prostor postaje igra slobodnih i radosnih boja što struje tkaninom.</p>
<p>Naposljetku, u pariškoj palači UNESCO-a ugošćene su umjetničine skulpture u kojima se vratila svojoj prvoj ljubavi. Senzualizam je odlika ovih ženstvenih skulptura što odišu mirnoćom. Fina psihologizacija ženskih likova (»Nada«), (»Nježnost«) – odaje naposljetku stvaralački credo umjetnice koja postojano u svijetu otupjelom od beznađa i patnje vidi isključivo i jedino ljepotu. Jasenka Tućan Vaillant po svom je svjetonazoru, načinu života i multidisciplinarnosti stoga doista čovjek renesanse – kadar stvarati samo sklad, ljepotu i nadu nasuprot vremenu i vremenu usprkos i tu su kvalitetu prepoznale vodeće svjetske galerije, muzeji i kolekcionari!</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Posljednji samuraj u američkom filmu </p>
<p>Američki kapetan Nathan Algren, razočarani američki vojnik, čovjek izgubljenih iluzija predan alkoholu i stravičnim uspomenama na pokolj koji su Casterovi vojnici učinila nad plemenom Siouxa, a u kojem je jedan od predvodnika bio poručnik Bagley (Tony Goldwyn), Algrenov nadređeni koji ga i dovodi u Japan da podučavaju njihove borce baratanju modernim oružjem, puškama i revolverima kako bi što brže srušili ostatke samurajske vojske...</p>
<p> Časni ljudi ne žive vječno nego su poput sna ivanjske noći. Čak i moćni će se raspršiti poput prašine na vjetru – to su početni stihovi samurajske ratne priče »Heike monogatori« iz 13. stoljeća koja kazuje o jednom, časnom i izuzetnom, samurajskom, vremenu unutar japanske povijesti, koje je došlo i prošlo ostavljajući za sobom neizbrisive tragove i uspomene na tragične junake koji danas žive još u filmovima i kabuki-igrokazima.</p>
<p>Samuraji su svoj status stjecali rođenjem. Njihov je ratnički stalež gotovo 700 godina dominirao japanskom poviješću (od 1185. do 1867.). Samuraj, što znači »onaj koji služi«, tvorili su vojnu elitu. Car je tradicionalno imao vrhovno zapovjedništvo u Japanu , ali kad su se samuraji osilili car je sveden na puku figuru zasjenjenu vojnim diktatorom – šogunom, ili vrhovnim zapovjednikom koji je označavao novu vladavinu samuraja. </p>
<p>Ove godine Japan festivalima i izložbama slavi 400 godina početka razdoblja Edo (1603. do 1875.) u kojem su samuraji dostigli vrhunac vlasti i povlastica. Trajna privlačnost samuraja krije se u činjenici da je riječ o jednom od najvećih akcijskih likova na svijetu, najčešće mitološki prikazan kao samotni mačevalac koji usprkos brojčanoj nadmoći desetkuje neprijatelja u ime dužnosti i slave. Samuraj je istodobno kauboj, vitez, gladijator, zato ne čudi trajna opsjednutost filmaša ovim super ratnicima. Ostaju tako nezaboravna djela Akira Kurosawe »Sedam samuraja« i »Krvavo prijestolje« koji su nam otvorili sliku tradicije japanskog života i junaštva, a u novije vrijeme Hollywood je sve više zaokupljen japanskim sadržajima, bilo iz povijesti ili suvremenog života, možda i zato što su neki od velikih filmskih studija u većinskom vlasništvu japanskih korporacija. </p>
<p>Tako su se ove sezone na repertoaru američkih kina našla dva istaknuta filmska djela koja na potpuno različit ali upečatljiv način govore o ovoj dalekoj, egzotičnoj zemlji. »Lost in Translation« Sophie Coppole uvlači na današnji svijet super modernog tehnološki superiornog japanskog velegrada Tokija u kojem se čovjek, posebno stranac, osjeća potpuno izgubljenim. U potrazi za vlastitim izgubljenim osjećajima, dvoje Amerikanaca pronalaze kutak sreće i emocija u međusobnom druženju unutar sjajnog filma koji koliko god govorio o Japanu još više razotkriva Ameriku.</p>
<p> Još upečatljiviji i za japansku kulturu i tradiciju važniji je »Posljednji samuraj«, Edwarda Zwicka s razigranim Tomom Cruiseom u naslovnoj ulozi. </p>
<p>Ed Zwick je i scenarist zajedno s Marshallom Herskovitzem a surađivao je i John Logan koji se proslavio radeći scenarij za »Gladijatora«. Radnja »Posljednjeg samuraja« događa se u 19. stoljeću, 1877. godine, dakle već nakon pada samurajske moći i pred sam kraj njihovog uopće postojanja. Američki kapetan Nathan Algren, razočarani američki vojnik, čovjek izgubljenih iluzija predan alkoholu i stravičnim uspomenama na pokolj koji su Casterovi vojnici učinila nad plemenom Siouxa, a u kojem je jedan od predvodnika bio poručnik Bagley (Tony Goldwyn), Algrenov nadređeni koji ga i dovodi u Japan da podučavaju njihove borce baratanju modernim oružjem, puškama i revolverima kako bi što brže srušili ostatke samurajske vojske. Nakon što biva zarobljen u jednoj preuranjenih bitaka sa samurajima i još nespremnom carevom vojskom, Algren završava u samurajskom okružju u kući udovice čovjeka kojeg je ubio i sestre samurajskog vođe Katsumota. Postepeno njegov nadobudni stil ponosnog zapadnjačkog ratnika, i razočaranog borca za ideale, popušta pod utjecajem samurajske tradicije časti i dosljednosti kojom ga uči karizmatični Katsumoto (Ken Watanabe koji je jedan od najpopularnijih glumaca u Japanu premda je potpuno nepoznat u SAD). Sudar istočnjačke kulture i zapadnjačke realnosti manifestira se u različitim oblicima, da bi mladi Amerikanac poslije niza psihičkih pritisaka i fizičkih borbi počeo emotivno spoznavati, prihvaćati i slijediti njemu do tada nepoznate običaje. Od odjeće, do borbenih vještina, načina života do emotivne pripadnosti mladoj udovici i njezinoj obitelji.</p>
<p>Film je zahvaljujući spretnoj režiji super obrazovanog Eda Zwicka, Harwardskog diplomanta, inteligentno »zapakiran« sa spretnom mješavinom objektivnosti, atraktivnosti, te maksimalnog korištenja karizmatičnosti super popularnog Toma Cruisea. To je filma u kojem je vješto prožimaju različitosti kultura i tradicije Istoka i Zapada, te aktualnost zapleta koji se premda na kraju 19. stoljeća, mogao događati i početkom 21. stoljeća. </p>
<p>Premda se čini da je strani japanske tradicije, odnosno veličanja uspomene na čast i ponos samuraja, vješti scenaristi ipak u središte radnje i zapleta stavljaju Toma Cruisea, Amerikanca, koji na kraju ipak preživi da bi dokazao koliko je njegov japanski učitelj i uzor bio dosljedan i odan svojoj zemlji i svom samurajskom kodeksu časti. Premda na trenutke slatkasto uvijen u komercijalne namjere ovaj film ipak vas ne ostavlja ravnodušnim u svojoj osnovnoj poruci o poštenju i slavi, o časti i dosljednosti, ali i o političkim manipulacijama u ime ekonomskih interesa i na račun ljudi provodi svoje opasne namjere. </p>
<p> Autori nisu krili ni želju za potenciranjem jednostavnog života oslonjenog na tradiciju i mudrost predaka usred svijeta koji se strelovito mijenja, čemu su posljedica i ratovi izazvani primarno imperijalnim i financijskim razlozima. A u središtu svega je zagonetnost istočnjačke kulture kao protuotrov zapadnjačkom bolećivom i nasilnom machoizmu. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Alžirci ne opraštaju Zidaneu </p>
<p>Pravi Zidaneov uspon počeo je dolaskom u Bordeaux, gdje je nicala sjajna generacija, koja je kulminirala 1996. godine plasmanom u finale Kupa Uefe. No, tada ih je u obje utakmice pobijedio Bayern. Ondje su, uz Zidanea, igrali Christophe Dugarry, Bixente Lizarazu, Richard Witschge... Zizoua je tada »dograbio« torinski Juventus za danas relativno skromnih 6 milijuna eura. No, zato je prijelazom u Real Madrid u ljeto 2001. porušio rekorde u transferu vrijednom 68,6 milijuna dolara. Tada je postao najskuplji nogometaš svijeta </p>
<p>Kad je Zinedine Zidane u listopadu 2001. godine istrčao na travnjak Saint Denisa, u »bezazlenoj« prijateljskoj utakmici, s dijela tribine zagrmjeli su žestoki zvižduci. Na suprotnoj su strani, naime, stajali Zinedineovi nesuđeni suigrači - selekcija Alžira. Bila je to prva i zasad jedina utakmica slavnoga Zizoua protiv njegove pradomovine. Francuzi su pobijedili sa 4-1 i tog je puta i te kako bilo vidljivo da Alžirci nisu i vjerojatno nikad niti neće oprostiti Zidaneu što je sad već davne 1994. godine odjenuo »plavi« francuski dres umjesto »bijelo-zeleni« alžirski. </p>
<p>A Alžirci bi i te kako bili ponosni da se barem jednom u svojoj povijesti mogu pohvaliti kako upravo oni daju najboljega svjetskog nogometaša. Zidane je i ove godine proglašen najboljim svjetskim nogometašem u izboru Fife, i to već treći put. No, uz njegovo se ime cakli kratica FRA umjesto ALG i to je ono što žitelji prostrane francuske kolonije ne mogu prežaliti. Doduše, Zidane je rođen i odrastao u Francuskoj i osobno nije suviše vezan za domovinu svojih roditelja. Otac Smail i majka Malika došli su u Francusku iz mjestašca Kabyliea na sjeveroistoku Alžira i u Marseilleu su bili tretirani identično kao i većina doseljenika iz 60-ih i 70-ih godina, dakle kao radna snaga. Zanimljivo je, primjerice, da Zinedineovi roditelji niti danas nemaju pravo glasa na izborima u Francuskoj...</p>
<p> Kako je čest slučaj da popularni nogometaši pristaju nastupati za selekciju domovine njihovih roditelja, a ne za onu u kojoj su i sami rođeni, tako su se i Alžirci uvelike nadali da će i Zidane izabrati upravo njihovu selekciju. Jasno je, naravno, da bi to već u startu značio Zinedineov oproštaj s reprezentativnim trofejima. Osim toga, nije mu se baš svidjela ideja o dugačkim putovanjima na utakmice protiv drugih afričkih selekcija. </p>
<p>Kako god bilo, Alžir je upravo u Zidaneovo vrijeme bio među ponajboljim afričkim reprezentacijama. Štoviše, Zidane je prvi nastup na Svjetskom prvenstvu upisao još 16. lipnja 1982. godine u španjolskom Gijonu. Ako vam se ova »računica« čini pomalo nerealnom, u pravu ste. Zinedinea je tada točno tjedan dana dijelilo od njegova 10. rođendana. Za Alžir je tad nastupao njegov prezimenjak Djamel Zidane. Štoviše, Alžir je tada u Gijonu, pod Djamelovim vodstvom, pobijedio SR Njemačku(!) sa 2-1. Djamel je zaigrao i četiri godine kasnije na SP u Meksiku (postigao pogodak Sjevernoj Irskoj za konačnih 1-1).</p>
<p> Zanimljivo, jednom od trojice Zinedineove braće također je ime Djamel. Njih su dvojica, zajedno sa sestrom Lilom i braćom Faridom i Nordineom, odrasli u La Castellaneu, sjevernom predgrađu Marseillea.</p>
<p> Prvi Zizouov sport bio je džudo, kojim se bavio ponajprije zato da se nauči braniti od brojnih nasilnika koji su harali tim zloglasnim dijelom grada. </p>
<p>Kako god bilo, stručnom vodstvu, skautima i trenerima Olympiquea iz Marseillea svakako bismo mogli nadjenuti epitet »gubitnika stoljeća«. Pa, u njihovoj je neposrednoj blizini rastao pravi nogometni genij, no nisu ga zamijetili. A Zinedine je očekivao bilo kakav kontakt... Zato su ga »dohvatili« skauti Cannesa i s nepunih ga 14 godina, u proljeće 1986., doveli u svoj trening kamp. Za prvu je momčad debitirao sa 17 godina, 20. svibnja 1989. na utakmici protiv Nantesa. Trener Jean Fernandez u igru ga je uveo u 78. minuti umjesto Martineza. Utakmica je završena s neodlučenih 1-1. Za Cannes su tada igrala i braća Zlatko i Zoran Vujović. </p>
<p>No, pravi Zinedineov uspon uslijedio je dolaskom u Bordeaux, gdje je nicala sjajna generacija, koja je kulminaciju doživjela 1996. godine plasmanom u finale Kupa Uefe. No, tada ih je u obje utakmice pobijedio Bayern. Ondje su, uz Zidanea, igrali Christophe Dugarry, Bixente Lizarazu, Richard Witschge... Zizoua je tada »dograbio« torinski Juventus za danas relativno skromnih 6 milijuna eura. No, zato je prijelazom u Real Madrid u ljeto 2001. porušio rekorde u transferu vrijednom 68,6 milijuna dolara. Tada je postao najskuplji nogometaš svijeta.</p>
<p>U zlatnoj je Juventusovoj eri dvaput igrao u finalu Lige prvaka. No, niti jednom nije dohvatio pokal. Prvo ih je pobijedila Borussia Dortmund sa 3-1, a potom Real Madrid sa 1-0. No, upravo će kasnije s »kraljevskim klubom« uslijediti možda i najbolje razdoblje njegove karijere. Nakon što je s reprezentacijom još ranije dohvatio naslov svjetskog i europskog prvaka, napokon je osvojio i naslov europskoga klupskog prvaka. A te su, 2002. godine, Zidaneovi osjećaji doista bili pomiješani. Prvo je sjajnim volejem zakucao loptu u mrežu Bayera iz Leverkusena i osigurao naslov europskog prvaka. Real je pobijedio sa 2-1. No, te je godine francuska reprezentacija posve krahirala na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji. Niti jedna pobjeda, niti jedan pogodak, posljednje mjesto u skupini, iza Danske, Senegala i Urugvaja. Ovakav učinak »galskih pijetlova« doista figurira za možda najneugodnije iznenađenje u povijesti svjetskih prvenstava. </p>
<p> Zidane je za reprezentaciju debitirao 17. kolovoza 1994. u prijateljskoj utakmici protiv Češke. Dvoboj je završen s neodlučenih 2-2, a oba pogotka za Francuze postigao je upravo Zizou, koji je u igru ušao u drugom poluvremenu. Ta je ista Češka, dvije godine kasnije, izbacila Francuze iz polufinala Europskog prvenstva, i to boljim izvođenjem jedanaesteraca. Naravno, zlato sa SP-a u Francuskoj i EP-a u Belgiji i Nizozemskoj najsvjetliji su trenuci Zidaneove karijere. U pariškom je finalu SP-a protiv Brazila postigao dva pogotka glavom. Francuzi su pobijedili rezultatom 3-0. </p>
<p> Zanimljivo je da u vitrini krcatoj pokalima nešto nedostaje. Zidane, naime, nikad nije osvojio nacionalni kup. </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Hosp brža od svog uzora - Renate Götschl</p>
<p>Još prošle sezone u Svjetskom kupu, a pogotovo u duelu s Janicom Kostelić na Svjetskom prvenstvu u St. Moritzu u utrci kombinacije, Nicole Hosp se predstavila kao najvrijedniji izdanak široke austrijske škole skijanja</p>
<p>LIENZ, 27. prosinca</p>
<p> – Austrijska skijašica Nicole Hosp pobjednica je četvrtog veleslaloma sezone, koji se u subotu vozio u Lienzu. U dvoboju sa jednim od svojih idola, sunarodnjakinjom Renate Götschl, bržom i boljom pokazala se mlada 20-godišnja Hosp, koja je time iskazala kandidaturu i za suprostavljanje Šveđanki Pärson u ovogodišnjem lovu na veliki Kristalni globus.</p>
<p>Još prošle sezone u Svjetskom kupu, a pogotovo u duelu s Janicom Kostelić na Svjetskom prvenstvu u St. Moritzu u utrci kombinacije, Nicole Hosp se predstavila kao najvrijedniji izdanak široke austrijske škole skijanja, a golemi talent pokazuje i tijekom ove sezone.</p>
<p>Ovo je njena treća pobjeda u karijeri (poslije veleslaloma prošle i slaloma ove sezone).</p>
<p>– Jako dobro poznajem stazu u Lienzu i očekivala sam visoki plasman. No, sve je ispalo savršeno, jer sam za pobjedu trebala biti iznad Götschl, koja mi je skijaški uzor, rekla je Hosp.</p>
<p>Hrvatsko skijanje i dalje u ovoj sezoni ostaje bez veleslalomskih bodova. U Lienzu je, pak, ostala velika praznina između posljednje koja je izborila drugu vožnju i hrvatskog dvojca. Nika je od granice tridesetoplasirane bila udaljena jednu sekundu, a Ana čak dvije i pol, što je inače bilo najslabije vrijeme prve vožnje.</p>
<p>Inače, prva veleslalomska vožnja u Lienzu bila je pogubna za mnoge favoritkinje. Tada su otpale dosadašnje pobjednice, dvije najbolje u ovoj disciplini, Anja Pärson i Denise Karbon. Uz njih, na posljednjim vratima je pogriješila i mlada Austrijanka Elisabeth Görgl, sa dotada sjajnim skijanjem.</p>
<p>Nedjeljni slalom na rasporedu je u 10 sati (prva) i 13 sati (druga vožnja).</p>
<p>• Rezultati veleslaloma: 1. Hosp (Aut) 2:06.24, 2. Götschl (Aut) + 0.65, 3. Clark (SAD) + 0.93, 4. Ertl (Njem) + 1.22, 5. Poutiainen (Fin) + 1.24...</p>
<p>Rezultati prve vožnje: 1. Hosp (Aut) 1:00.97, 2. Clark (SAD) + 0.27, 3. Rienda Contreras (Špa) + 0.51, 4. Poutiainen (Fin) + 0.59, 5. Götschl (Aut) + 0.63... 45. FLEISS (Hrv) + 3.19... 54. JELUŠIĆ (Hrv) + 4.53...</p>
<p>Ukupni redoslijed Svjetskog kupa: 1. Pärson (Šve) 510 bodova, 2. Hosp (Aut) 420, 3. Götschl (Aut) 386, 4. Ertl (Njem) 322, 5. Montillet (Fra) 302... FLEISS (Hrv) 38... JELUŠIĆ (Hrv) 5...</p>
<p>Redoslijed veleslaloma: 1. Hosp (Aut) 260, 2. Pärson (Šve) 230, 3. Karbon (Ita) 184, 4. Ertl (Njem) 182... </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Ahonen i Malysz protiv Norvežana</p>
<p>Prvo natjecanje održat će se u Oberstdorfu 29. prosinca, ali već i kvalifikacije u nedjelju bi mogle bitno utjecati na razvoj događaja u ponedjeljak</p>
<p>ZAGREB, 27. prosinca</p>
<p> – Skijaši skakači tradicionalno će razdoblje oko Nove godine provesti na turneji »Četiri skakaonice« koja će ove godine doživjeti svoje 52. izdanje. Kao što je to i običaj, natjecanja na »Turneji« započet će u Oberstdorfu, a završiti na blagdan Sveta tri kralja u Bischofshofenu. </p>
<p>Već nekoliko godina natjecanja na »Turneji« odvijaju se po nešto drugačijem sustavu no ostala u Svjetskom kupu, odnosno nastup u finalnoj seriji neće nužno osigurati 30 skakača s najvećim brojem bodova nakon prvog skoka, nego će njih 50 tvoriti 25 parova, a u drugu seriju će se plasirati svi pobjednici i pet najboljih gubitnika. To praktički znači da veću ulogu imaju i same kvalifikacijske serije, koje se održavaju dan uoči natjecanja, pa je praktički prvi dan »Turneje« već u nedjelju kada su na rasporedu kvalifikacije za natjecanje koje će se održati u ponedjeljak u Oberstdorfu s početkom u 13.45 sati.</p>
<p>Ovogodišnja »Turneja« mogla bi biti vrlo izjednačeno natjecanje, jer niti jedan skakač u dosadašnjem dijelu sezone nije pokazao apsolutnu dominaciju u odnosu na konkurenciju, a također se i rijetki mogu pohvaliti konstantnošću forme što je preduvjet za dobar rezultat na natjecanju koje traje 10-ak dana i u kojemu će se zbrajati čak osam skokova. </p>
<p>Zanimljivo, već nekoliko godina u samom vrhu skijaškog skakanja nije se pojavilo niti jedno novo ime što je vrlo čudno s obzirom da je prije samo 10-ak godina prosjek starosti natjecatelja bio oko 20 godina. No, nova pravila koje je uveo FIS, a koja su prvenstveno vezana za propisanu minimalnu dužinu skija, više ne favorizira mlade lagane tinejdžere, već su pravi talenti dobili priliku za produženje karijere. </p>
<p>Tako su ponovno glavni favoriti za pobjedu na »Turneji« Finac Janne Ahonen i Poljak Adam Malysz, a sudeći prema rezultatima na prvih pet natjecanja ove sezone najveća konkurencija bit će im – Norvežani. Norveška je domovina nordijskog skijanja, no kroz godine su skakači iz te zemlje prolazili uspone i padove, da bi početkom prošle sezone na mjesto prvoga trenera doveli finskog »čarobnjaka« Miku Kojonkoskija. Rezultat: Roar Ljökelsöy u svojoj je 28. godini ostvario prvu pobjedu u Svjetksom kupu u karijeri, a ove sezone je pobijedio još dva puta, te je trenutno vodeći u Svjetskom kupu. Osim Ljökelsöya, pobjedu ove sezone ostvario je i Sigurd Pettersen, dok je vrlo dobar i Bjřrn Einar Romřren. </p>
<p>Najkonstantniji Finac je Janne Ahone, drugi u redoslijedu Svjetskog kupa, no Finci imaju još nekoliko aduta; Mattija Hautamäkija, pobjednika iz Kuusamoa, ali i 32. iz Trondheima, zatim Tamija Kiurua koji je u Neustadtu ostvario prvu pobjedu u karijeri, a i bivši svjetski juniorski prvak Veli-Matti Lindström uživa u najboljoj sezoni u karijeri.</p>
<p>Austrijanci su uoči sezone najviše nada polagali u 17-godišnjeg Thomasa Morgensterna, ali je njegova sezona naprasno zavrila teškim padom u Kuusamou. Stoga su glavni favoriti Austrijanaca veterani Martin Höllwarth, Andreas Goldberger i Andreas WIdhölzl, ali sudeći prema formi od njih se ne bi trebalo očekivati da se upuste u borbu za samu pobjedu.</p>
<p>Nijemci su u još lošijoj situaciji. Njihove najveće zvijezde Sven Hannawald i posebice Martin Schmitt ove sezone nisu u najboljoj formi, ali poznato je da su obojica upravo na »Novogodišnjoj turneji« davali svoje najbolje izvedbe. Uz njih, njemačka javnost najviše očekuje od 19-godišnjeg supertalentiranog Maximiliana Mchlera koji još uvijek tek treba dokazati svoju darovitost.</p>
<p>Što se ostalih tiče, jedini Slovenac u kakvoj-takvoj formi ove sezone je Peter Žonta, dok ostali tavore u sivilu. Pogotovo pobjednik »Turneje« otprije sedam godina Primož Peterka, koji je lani davao naznake da bi se mogao vratiti na pobjedničku stazu, ali je ove godine najbolji bio 25. Japanci se i dalje oslanjaju na neuništivog Noriakija Kasaija, dok bodove katkad osvajaju još Kazuyoshi Funaki, Hiroki Yamada i Hideharu Miyahira. </p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Prvi skijaški trening Ivice Kostelića nakon operacije</p>
<p>INNERKREMS </p>
<p> – Hrvatski skijaš Ivica Kostelić u petak je, prvi put poslije operacije na koljenu, obavio lakši skijaški trening. U austrijskom Innerkremsu svjetski slalomski prvak je slobodno i rekreacijski skijao ne bi li saznao kako reagira ozlijeđeno koljeno nakon desetodnevnog mirovanja i rehabilitacije.</p>
<p>– Zadovoljan sam, iako je malo boljelo. Naravno, bilo je i za očekivati da u prvom dodiru sa snijegom neće sve proći perfektno, no sada je najbitnije da naviknem koljeno na ponovno skijanje. Trenirat ćemo laganim intezitetom i vremenom odlučiti kada ću se vratiti u Svjetski kup, kazao je Ivica. </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Za pripremu i nastup na OI 28,640.000 kuna </p>
<p>ZAGREB, 27. prosinca</p>
<p> – Od 31,190.000 kuna koliko je Hrvatski olimpijski odbor (HOO) predvidio za sve multisportske priredbe u 2004. godini, čak će 28,640.000 biti potrošeno za pripremu, odlazak i nastup hrvatskih sportaša na Olimpijskim igrama, koje će se od 13. do 29. kolovoza iduće godine održati u Ateni. </p>
<p>To je u subotu odlučeno na 4. sjednici Skupštine olimpijskih sportova, na kojoj je predsjednik Goranko Fižulić rekao da je to plan njihovih želja koji omogućava optimalne pripreme, ali da će njegova realizacija ovisiti prije svega o prihodima igara na sreću i sredstava iz državnog proračuna te je izrazio uvjerenje da prihodi HOO-a neće biti manji od sredstava koje je Olimpijski odbor dobio ove godine. Glavni tajnik HOO-a Ivica Stošić-Miočić posebno je upozorio na rigorozni kriterij akreditiranja i istaknuo da svi nacionalni savezi moraju širi popis akreditacija poslati u Atenu do 28. travnja. </p>
<p>Istodobno, Skupština je donijela i odluku da se u kategoriju evidentnih olimpijskih kandidata svrstaju stolnotenisačica Cornelia Vaida i plivač Duje Draganja, a status potencijalnog olimpijskoga kandidata zbog neostvarivanja potrebnih sportskih rezultata u 2003. izgubio je atletičar Luka Aračić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Kukoč razigravao suigrače </p>
<p>Niti Orlando Magic Gordana Giričeka nije uspio zaustaviti aktualne NBA prvake San Antonio Spurse, koji su na svom terenu pobijedili sa 98-83 i stigli do 12. uzastopnog uspjeha </p>
<p>MILWAUKEE, 27. prosinca</p>
<p> – Milwaukee Bucksi pobjedom sa 101-96 protiv vodeće momčadi Istoka Indiana Pacersa stigli su do pozitivnog omjera (15-14), a veliku je ulogu u tom uspjehu imao i Toni Kukoč. Za 29 minuta ubacio je 15 koševa (šut iz igre 5-7, trica 2-3, slobodna bacanja 3-3) uz pet skokova, sedam asistencija, tri osvojene lopte i jednu blokadu. </p>
<p>Niti Orlando Magic Gordana Giričeka nije uspio zaustaviti aktualne NBA prvake San Antonio Spurse, koji su na svom terenu pobijedili sa 98-83 te stigli do 12. uzastopnog uspjeha. Giriček je za 31 minutu ubacio 10 poena (šut iz igre 4-9, trica 2-4) uz pet skokova i po jednu asistenciju i blokadu. </p>
<p>Jason Kidd ostvario je peti »triple-double« sezone, a 55. karijere za pobjedu New Jersey Netsa sa 82-79 na gostovanju kod Detroit Pistonsa. Utakmicu je okončao sa 24 koša, 12 asistencija i 11 skokova. </p>
<p>Prva momčad koja je ostvarila više pobjeda nego prošle sezone postali su Denver Nuggetsi. Do 18. uspjeha stigli su protiv Houston Rocketsa, koje su svladali sa 95-94. </p>
<p>Igrači Utah Jazza morali su raditi prekovremeno kako bi na svom terenu svladali Toronto Raptorse. Jazz je slavio nakon produžetka sa 97-94. New York Knicksi svladali su Memphis Grizzliese sa 98-94, a najzaslužniji za uspjeh bio je Keith van Horn sa 28 ubačaja i 13 skokova. Miami Heat nastavio je dobrim rezultatima, svladavši na gostovanju Washington Wizardse rezultatom 92-84. </p>
<p> • Rezultati: Washington – Miami 84-92, Cleveland – Chicago 80-87 (Šundov nije igrao), Detroit – New Jersey 79-82 (Planinić nije igrao), Memphis – New York 94-98, New Orleans – Atlanta 109-79, Milwaukee – Indiana 101-96 (Kukoč - 29 minuta, 15 koševa, 5 skokova, 7 asistencija, 1 blokada), San Antonio – Orlando 98-83 (Giriček - 31 minuta, 10 koševa, 5 skokova, po 1 asistencija i blokada), Denver – Houston 95-94, Phoenix – Boston 102-104, Utah – Toronto 97-94 (produžetak), Golden State – Sacramento 98-91, LA Clippers – Philadelphia 101-98, Portland – Minnesota 101-92. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Zdeslav Barač na čelu hrvatske odbojke</p>
<p>»Savez mora biti istinski servis klubovima koji su pravi nositelji hrvatske odbojke«, bile su prve Baračeve riječi po stupanju na novu dužnost </p>
<p>ZAGREB, 27. prosinca</p>
<p> – Zdeslav Barač vratio se u hrvatsku odbojku. Prije deset mjeseci je, podsjetimo, Barač je podnio ostavku na mjesto dopredsjednika Hrvatskog odbojkaškog saveza, no mnogi tvrde, ne pogrešno, da je njegov utjecaj u hrvatskoj odbojci i dalje bio velik. U svakom slučaju, Barač je sada i službeno preuzeo čelno mjesto u našoj odbojci, na mjestu predsjednika Saveza zamijenio je Livija Tončinića.</p>
<p>Premda bi se prema statutu Skupština HOS-a trebala održavati najmanje jednom godišnje, najviše tijelo koje brine o hrvatskoj odbojci u subotu se sastalo nakon gotovo tri godine, što je još jedna »sitnica« koja govori o efikasnosti Saveza posljednjih godina. Tjednima prije Skupštine bilo je najava da će se za predsjedničko mjesto kandidirati nekoliko kandidata. Spominjali su se predsjednik Hrvatskog odbora odbojke na pijesku Damir Radeljić, predsjednik ŽOK Pivovara Osijek Branimir Glavaš, pulski trener Boris Breščić..., no Povjerenstvo za izbor predsjednika u subotu je zaprimilo samo Baračevu kandidaturu. Skupštinari su tako praktički mogli glasati samo za ili protiv Zdeslava Barača, a kada se u obzir uzme da Mladost, s kojom je Barač usko povezan ima čak 13 glasova, jasno je da prave neizvjesnosti nije bilo. Glas novom predsjedniku na kraju je dalo 57 zastupnika, 11 je bilo protiv.</p>
<p>– Velika mi je želja da svoj četverogodišnji mandat odradim do kraja. Preda mnom su velike poteškoće, no vjerujem kako je sve probleme moguće riješiti. Savez mora biti istinski servis klubovima koji su pravi nositelji hrvatske odbojke. Uspjeh ovisi o angažmanu svih nas, a ne samo pojedinaca, bile su prve Baračeve riječi po stupanju na novu dužnost.</p>
<p>Skupština je, inače, protekla u prilično burnoj raspravi koja se uglavnom svodila na nezadovoljstvo predstavnika Azene, Osijeka i Varaždina »vladavinom« Mladosti u hrvatskoj odbojci. Donesena je i odluka da se angažira revizorska kuća koja bi do sljedeće Skupštine trebala izraditi financijsko izvješće za 2003. godinu na koje je također bilo dosta primjedbi.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="30">
<p>Poginulih više od 25.000, ranjenih oko 50.000, svijet hitno šalje pomoć </p>
<p>Poginulih je najmanje 25.000, ranjenih najmanje 50.000. Preživjeli trpe niske noćne temperature, nedostatak vode, hrane, lijekova, pokrivača i šatora. Izrazi sućuti i pomoć pristižu sa svih strana svijeta. Iran je odbio pomoć Izraela koji je unatoč tomu uputio sućut. Crveni križ procjenjuje da će tijekom sljedećih šest mjeseci najmanje 200.000 osoba na jugoistoku Irana trebati pomoć. </p>
<p>TEHERAN, 27. prosinca</p>
<p> - Razmjeri nezapamćene tragedije izazvane potresom koji je u petak pogodio jugoistok Irana sve su veći. Prema podacima koje su svjetske agencije emitirale u subotu tijekom dana, samo je u povijesnom gradu Bamu poginulo i ranjeno oko 70.000 osoba. »Prema našim trenutačnim procjenama oko 65 do 70 posto stanovnika grada Bama ubijeno je ili ranjeno«, rekao je u subotu ministar zdravlja doktor Massoud Pezechkian govoreći na ruševinama bolnice Imam- Komenei u Bamu. Prema njegovim riječima, grad Bam brojao je oko 100.000 stanovnika, a srušeno je oko 70 posto zgrada, no nije mogao ponuditi nikakve preciznije informacije o žrtvama.</p>
<p>Više od 25.000 ljudi poginulo je u potresu, a broj bi mogao bi biti i puno veći, objavio je istodobno u subotu iranski ministar unutarnjih poslova Adbolvahed Musavi Lari. »Predviđamo da će rasponi katastrofe biti još veći i da će broj žrtava biti puno veći od sadašnjeg«, izjavio je ministar. Prema službenoj bilanci žrtava koja je objavljena u subotu tijekom jutra u potresu je ranjeno preko oko 50.000 osoba. Potres je bio jačine 6,3 stupnja po Richterovoj ljestvici. Unesrećeni ljudi trpe i niske noćne temperature kao i nedostatak vode, hrane, lijekova i odjeće. </p>
<p>Iranska novinska agencija IRNA javila je u subotu da je 20-tak ljudi izvučeno živo iz ruševina zahvaljujući psima uvježbanim u iranskoj vojsci te pomoći njemačkih spasitelja koji su stigli na mjesto događaja. Vlasti su objavile da je vojska na mjesto nesreće uputila 12 pasa koji se inače koriste u borbi protiv krijumčarenja droge te da su pristigli i psi spasilačkih ekipa iz Švicarske, Njemačke i Velike Britanije.</p>
<p>Međunarodna federacija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u subotu je uputila apel za prikupljanje 15,4 milijuna švicarskih franaka (9,9 milijuna eura) za pomoć žrtvama potresa. Od toga bi se novca kupili šatori, pokrivači, hrana i lijekovi, ističe Crveni križ koji procjenjuje da će tijekom sljedećih šest mjeseci 200.000 osoba u tom području Irana trebati razne vrste pomoći.</p>
<p>U Iran već stiže prva pomoć iz svijeta. Međunarodna zajednica je uz izraze sućuti obećala i materijalnu pomoć. Dvadesetak zemalja poslalo je svoje spasilačke ekipe, a transportni zrakoplov s 40 tona pomoći polijeće u nedjelju, priopćili su u subotu Ujedinjeni narodi. Madeleine Moulin, glasnogovornica UN-ovog ureda za koordinaciju humanitarnih poslova, izjavila je da je taj ured već poslao ekipu od dvanaestak osoba na lokacije najviše pogođenu potresom između gradova Kerman i Bam čija je zadaća uspostaviti prijemni centar za spasilačke ekipe i potrepštine. Moulin je rekla da je Rusija poslala 120 spasitelja, Danska 55, Južnoafrička Republika 50, Njemačka 40, Kina 38, Francuska 15, a Turska 8. Među ostalim zemalja koje šalju svoje ekipe u Iran su SAD, Japan, Južna Koreja, Belgija, Mađarska, Grčka, Poljska, Švicarska, Velika Britanija, Norveška i Austrija i Turska, dok je australska vlada deblokirati dva milijuna australskih dolara za pomoć. Jordan je u subotu objavio da je spreman poslati poljsku bolnicu. </p>
<p>Iran prihvaća pomoć svih stranih zemalja, ali će odbiti pomoć Izraela, izjavio je u subotu glasnogovornik iranskog ministarstva unutarnjih poslova Jahanbakshsh Khanjani. »Islamska republika Iran prihvaća sve oblike humanitarne pomoći iz svih zemalja i međunarodnih organizacija s izuzetkom cionističkog režima (Izraela)«, izjavio je glasnogovornik. Dodao je da su Iranu hitno potrebni psi i aparati za otkrivanje eventualnih preživjelih žrtava, kao i lijekovi, pokrivači i šatori. </p>
<p>Prema Geofizičkom centru sveučilišta u Teheranu, potres je u petak u 5,28 sati po lokalnom vremenu pogodio područje grada Bama, iranske turističke atrakcije smještene oko tisuću kilometara južno od Teherana. U potresu je srušena i povijesna citadela Arg-e-Bam, koja se smatra dijelom kulturne baštine Irana i svijeta. (Reuters/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Bush ponudio Iranu američku pomoć </p>
<p>CRAWFORD, 27. prosinca</p>
<p> - Američki predsjednik George W. Bush u petak je izrazio suosjećanje s narodom Irana, u kojemu je u katastrofalnom potresu poginulo više od 20.000 ljudi, te ponudio pomoć toj zemlji s kojom SAD nema službene diplomatske odnose. »Vrlo smo žalosni zbog poginulih, ranjenih i velike štete nanesene drevnom gradu Bamu. Izražavam suosjećanje sa svima koji su pogođeni ovom tragedijom«, izjavio je Bush na svom ranču gdje s obitelji provodi novogodišnje blagdane. »Misli svih Amerikanaca u ovom su trenutku usmjerene ka žrtvama i njihovim obiteljima i spremni smo pomoći iranskom narodu«, dodao je Bush. SAD s Iranom ima zahlađene odnose više od dva desetljeća. Diplomatski odnosi s tom zemljom prekinuti su 1979. nakon što su iranski militanti upali u američko veleposlanstvo u Teheranu i 444 dana kao taoce držali 52 američka državljana. Bush je u svojim govorima često Iran spominjao kao dio »osovine zla« zajedno sa Sjevernom Korejom i predratnim Irakom, a Washington je optužio iransku vladu da potajno pokušava proizvoditi nuklearno oružje. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Izrael uputio izraze sućuti iranskom narodu </p>
<p>JERUZALEM, 27. prosinca</p>
<p> - Izraelska je vlada u subotu, nakon razornog potresa koji je u petak pogodio jugoistočni dio Irana, uputila »izraze svoje sućuti iranskom narodu...s kojim nije ni u kakvom sukobu«, objavilo je u priopćenju izraelsko ministarstvo vanjskih poslova. »Vlada i narod Izraela pogođeni su ljudskom tragedijom koju proživljava iranski narod i ocjenjuju da je, usprkos različitim stajalištima, potrebna mobilizacija čitave međunarodne zajednice kako bi se pomoglo obiteljima žrtava i ozljeđenima«, nastavlja se u priopćenju. Iran je u subotu objavio da će prihvatiti pomoći svih stranih zemalja s izuzetkom Izraela. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>SARS ponovno pokucao na kineska vrata</p>
<p>GUANGTZHOU, 27. prosinca</p>
<p> – Kineskinja dodiruje zaštitno odijelo na izložbi na kojoj su predstavljena postignuća u borbi protiv opake nove bolesti, SARS-a, koja je početkom godine uzdrmala cijeli svijet i raširila globalnu paniku. Izložba je postavljena u Guangtzhou, glavnom gradu južne kineske provincije Guangdong. Ironično, u subotu su liječnici u južnoj Kini pregledali muškarca sa simptomima SARS-a. Riječ je o prvom pacijentu koji boluje od SARS-a u Kini, otkako je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila u srpnju da je epidemija SARS-a zaustavljena.</p>
<p> Muškarac je primljen u bolnicu u južnoj provinciji Guangdong gdje se bolest i pojavila prvi put koncem 2002. godine. Glasnogovornik WHO-a Peter Cordingley izjavio je da je pacijent 32-godišnji televizijski novinar. </p>
<p> Dva nedavna slučaja SARS-a u Singapuru i Tajvanu povezana su s laboratorijskim nesrećama u medicinskim istraživačkim laboratorijima. Novost o novom slučaju SARS-a stigla je baš uoči kineske lunarne Nove godine kada počinju masovne migracije iz Kine i Hong Konga. Riječ je o prvom svjetskom slučaju SARS-a koji nije povezan s nezgodama u laboratorijima otkako je WHO objavio da je zaustavljeno širenje SARS-a u srpnju. Kina je u punoj pripravnosti već mjesecima zbog straha da će se bolest koja je narušila mnoge azijske ekonomije i ubila oko 800 ljudi širom svijeta, vratiti ove zime. Čini se da su bili u pravu.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Zatvoren izvor otrovnog plina </p>
<p>PEKING, 27. prosinca</p>
<p> – Kineski radnici u subotu su zatvorili izvor prirodnog plina i tako spriječili istjecanje otrovnog plina koji je ubio skoro 200 i otrovao više tisuća ljudi u jugozapadnoj kineskoj provinciji Chongqing.</p>
<p> Ekipa od 80 tehničara najprije je izlila u izvor oko 480 prostornih metara blata te tako zaustavila istjecanje smrtonosnog prirodnog plina i vodikova sulfata koji su u utorak pretvorili okolno područje u zonu smrti.</p>
<p> »Zatvaranje izvora Chuandongbei uspješno je završeno«, objavila je službena kineska novinska agencija Xinhua nedugo nakon što je u subotu počela operacija.</p>
<p> U odvojenim izvješćima, Xinhua je izvijestila da je pritisak zraka oko čepa počeo padati 10 minuta nakon što je počeo postupak zatvaranja. Navodi se da je trebalo dva sata da bi se izvor ispunio blatom, te da će se nakon toga dodavati naslage cementa.</p>
<p> U istjecanju plina u utorak je poginula najmanje 191 osoba, uglavnom seljaci, te velik broj stoke. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Belgijanci, Francuzi i Nijemci najpesimističniji Europljani</p>
<p>Najveći pesimisti su Belgijanci, iako nacionalne brojke u oblastima rasta dohotka, broja zaposlenih ili uspješnosti druge po produktivnosti ekonomije na svijetu (da, Belgijanci su skliznuli na drugo mjesto zamijenivši se preklani s Amerikancima...) tvrde suprotno. Šesnaest posto Belgijanaca više nego prije svega tri mjeseca očekuju pogoršanje u financijama njihove zemlje</p>
<p>Nije baš do kratkih dana, do zime, do realizacije predizbornih obećanja, neuspjeha nacionalne nogometne reprezentacije, globalnog zatopljavanja, poskupljenja goriva – prosječan Europljanin na kraju 2003. godine, statistički, pesimist! K tome, o budućnosti misli i od nje očekuje manje dobroga nego li u danima rane jeseni kad su ga zadnji put propitkivali na ovu temu. Lani je s više vedrine gledao na budućnost. Gospodin Prosjek je, srećom po ukućane mu, manji pesimist za zbivanja na kućnom terenu, a više ga muči ekonomija, premda mu se svi lideri iz petnih žila trse objasniti kako će, eto, nove poreske olakšice donijeti i više novca u obiteljski proračun (zanimljivo je da u to ne vjeruje niti jedan prosječan građanin EU, čak ni u predizbornoj kampanji, a praksa ih je nevjerovanju naučila!).</p>
<p> Najveći pesimisti su Belgijanci, iako nacionalne brojke u oblastima rasta dohotka, broja zaposlenih ili uspješnosti druge po produktivnosti ekonomije na svijetu (da, Belgijanci su skliznuli na drugo mjesto zamijenivši se preklani s Amerikancima...) tvrde suprotno. Šesnaest posto Belgijanaca više nego prije svega tri mjeseca očekuju pogoršanje u financijama njihove zemlje, po pesimizmu ih, istina s mnogo više razloga jer su već treću godinu u »crvenome«, vode Francuzi i potom, iz sličnih pobuda, Nijemci. </p>
<p>U klub pesimista učlanili su se i Nizozemci, dijelom i stoga što je nizozemsko gospodarsko čudo prešlo u fazu rasprsnutog mjehura od sapunice i počelo je opće stezanje remena kako bi se stvari vratile u zlatna vremena punog prosperiteta kad su oko milijun subjekata ove 16-milijunske zemlje uživali u neoskvrnutom plaćenom pravu izvjesnog stupnja ograničene radne sposobnosti, a koji se sve do nedavno nije odražavao na prihodima ili upitima je li invaliditet baš medicinski opravdan.</p>
<p> Ovo su sve podaci zadnjeg ispitivanja javnog mnijenja koje je proveo Eurostat. Eurostat je još uvijek živ, zdrav i kreativan usprkos prenapuhanom skandalu s »muljažama« oko fondova za angažiranje privatnih kompanija u provedbi statističkog testiranja, istina s novim vodstvom jer je staro žrtvovano na oltaru »Čistoće poslovanja s novcem europskih poreznih obveznika«. Radi čega je Europska unija zaista bolje, ispravnije, zakonitije mjesto, a bruxelleski dopisnici tabloida zijevaju od dosade. Statistički ured EU običava na mnoge teme testirati puls građana, ponekad pita nezgodno pa izaziva teškom mukom stišan diplomatski skandal kao kad se usudio objaviti »neušminkane« rezultate ankete po kojima Europljani za nered na Srednjem istoku krive podjednako Izraelce i Palestince, što je imenovano antisemitizmom u ljutoj noti izraelskog veleposlanika. </p>
<p> Krajem godine Eurostat propitkuje o osjećajima tipa optimizma i pesimizma, potom stavlja na vagu politiku EU. Nema uvrijeđenih država, ima samo uvredljivih činjenica. Dakle, nalazi kažu da polovica stanovništva očekuje da će iduća godina, što se života tiče, biti jednaka odlazećoj, 12 posto predviđa pogoršanje, 33 posto poboljšanje. Kućni proračun trebao bi ostati isti za 53 posto, petina misli da će ih dogodine češće snaći glavobolje s raspoloživom količinom novca, dok 23 posto planira lakše disanje, što i nije tako loše iako je lošije od prošlogodišnjih očekivanja. Četrdeset šest posto stanovnika EU smatra da će se ekonomska situacija u njihovoj zemlji pogoršati – jer za to nisu glasali na izborima, 31 posto da se neće mijenjati, 16 posto da će biti bolje – jer su to htjeli dajući mandat koalicijama. Porast nezaposlenosti predviđa 47 posto, a 16 posto porast zaposlenosti.</p>
<p>Nije baš preporuka za optimizam, čak ni onaj silvestrovski. Što se povjerenja tiče, rezultati dižu vlasi na glavi političarima – uvjerenima da su bezgrješni u službi svomu narodu i zajednici u čemu su svi isti bez obzira na ideologije, svjetonazore, stilove, podneblje i pripadanje političkoj kulturi. O statističkoj potvrdi skepticizma na kraju bloka, prvo o favoritima. Najviše povjerenja dano je vojsci i policiji (64 posto građana EU ih stavlja na vrh top liste oslonaca u životima, makar onima od kojih se ne očekuje da će ih preveslati), slijede radio-stanice (velika novost, valjda stoga što puštaju uglavnom glazbu i ne govore suviše ako nisu francuske ili talijanske) sa 62 posto, humanitarne organizacije s 59 posto te televizija s 54 posto. Ovaj zadnji rezultat drastično će statistički erodirati kada dogodine Eurostat u skupnu košaru sentimenata bude stavljao nove članice, sudeći po izdvojenim rezultatima za pristupajuće zemlje...</p>
<p> Spomenutoj velikoj petorci društvenih oslonaca i uzdanica vjeruje preko polovice stanovništva. A sada, držite se, slijedi donji dom. Pravosuđu u pravnim državama koje se s time toliko hvastaju, naročito kada drže lekcije manje razvijenima, vjeruje 47 posto stanovnika, novinama 44, a vjerskim institucijama 42 posto anketiranih. Sindikatima je povjerenje udijelila tek trećina anketiranih, a na dnu tablice povjerenja – ili vrhu top liste nepovjerenja – stoje ponosno nacionalne vlade (njima ne vjeruje 60 posto, a vjeruje 31 posto anketiranih, ostali nisu znali što bi rekli o onima koje su demokratskom pameću, vidovitošću i mudrošću birali da ih vode u svijetliju budućnost koju u statistici ni ne prognoziraju) i velike tvrtke (29 posto povjerenja građana). Apsolutni rekorder u nepovjerenju već su godinama političke stranke jer o njima dobro misli tek 15 posto Europljana, a ne vjeruje im čak 77 posto.</p>
<p> A sada na red dolazi Europska unija. Povjerenje građana »još je natpolovično«, a statističari su zapakirali lošu vijest o porastu skepticizma u »think positive« ambalažu. Europski je Parlament na vrhu, slijedi ga Europski sud, Komisija i Središnja banka EU. Na dnu je Komitet regija o kojem pojma nema polovica anketiranih. Vrednovanje EU nije prošlo dobro kao u minulim godinama, 48 posto građana procjenjuje da je članstvo njihove zemlje u Uniji zaista dobra stvar, što je za deset posto niže od rezultata dobivenih u anketi prošloga ljeta, premda je Unija nepromijenjena. Prema očekivanju, najveći su skeptici Britanci, potom klub država s najkraćim EU stažom, Švedska, Austrija i Finska. U EU su se razočarali Nijemci (ima li s time veze štićenica joj Poljska ili samo euro?), Nizozemci, Belgijanci, čak i Luksemburžani. Dvije trećine građana podržava euro – imaju li izbora? – ali i to je manje nego ljetos i osjetno manje nego lani i, pretpostavljaju statističari, ima veze s općim osjećajem neizvjesnosti i izostankom optimizma. S eurom rekordno vrijednim prema dolaru – zadnji podatak je 1,25 dolara za euro! – ovo su zaista neočekivani rezultati, ali i podaci koji govore da su optimizam i dobra očekivanja negdje drugdje, ne na svjetskim monetarnim tržištima...</p>
<p> Mi volimo naše rođake ali – 47 posto Europljana je za i 36 posto protiv proširenja EU. Budući da se ono događa 1. svibnja 2004. godine, velika većina zalaže se za što je moguće bržu integraciju novodošlih, s izuzetkom rezerviranih Finaca, Danaca i Luksemburžana. Šveđani i Britanci jedini se natpolovično protive zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici Unije, ali 81 posto anketiranih ocjenjuju da EU nužno treba postići kolektivan, usaglašen stav u situacijama međunarodnih kriza. Iračka lekcija. Nije jedina – 73 posto misli da politika EU treba biti neovisna od američke. Nadalje, 71 posto građana želi zajedničku EU politiku za imigraciju i azilante, 69 posto vjeruje da su europske snage za brze intervencije dobra i korisna stvar, ali je tek 35 posto prihvatilo praksu da buduće članice već sada, četiri mjeseca prije ulaska u EU, imaju pravo glasa u osmišljavanju zajedničke vanjske i sigurnosne politike.</p>
<p> Koncept europskog ustava »torpediran« je do daljnjega apsolutnim neslaganjem šefova država i vlada ili, bolje rečeno, pokušajima trgovine ustupcima ili, još bolje, bezočnim ucjenama, no za razliku od Europskog vijeća koje se čak i bez velike, ozbiljne, recimo, i odgovorne diskusije složilo da se do daljnjega ne slaže, građani Europske unije, dakle izborna baza društva 25 lidera koji se nisu čak ni čestito zakrvili ne bi li izboksali pravni okvir Unije za idućih pola stoljeća, mahom podržavaju ustav! Vode Talijani – zahvaljujući činjenici da je predsjedavanje ove zemlje značilo veliku medijsku promociju ideje ustava, te su tri četvrtine Talijana za njega. Potom dolaze Grci, Belgijanci, Nizozemci. Irska će preuzeti posao usaglašavanja 25 Unijinih rogova u vreći s 53 posto njezinih stanovnika za, a šest posto protiv ustava, ostali se nisu izjašnjavali smatrajući valjda da pametni šute o stvarima koje ih se navodno ne tiču. </p>
<p>Ispod polovice anketiranih prihvaća ideju europskog ustava u Finskoj, Velikoj Britaniji i Danskoj. Trećina Danaca i Finaca je protiv ustava – za razliku od pet posto Talijana, šest posto Iraca i Austrijanaca. Ovakva Europska unija ulazi u godinu u kojoj će postati zajednicom dvadesetpetorice, te pokušati staviti na papir ustav koji bi bio dobar svima i nastaviti s integracijama, sada s velikim testom kako će sve to funkcionirati u novim mjerama, s novim brojem država i sa starim sustavom odlučivanja. Ne treba biti statistički potkovan pa njušiti – jednu vrlo, vrlo, vrlo uzbudljivu godinu.</p>
<p>Lada Stipić-Niseteo</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="36">
<p>Nova vlada ne smije zaboraviti obećanja umirovljenicima</p>
<p>Predizborna obećanja uvijek lijepo zvuče, pogotovo kada su dana u predblagdanskoj atmosferi. Jedno od njih je ono HDZ-ovo nama umirovljenicima da ćemo biti oslobođeni plaćanja televizijske pretplate. Svima nama koji preko televizije toliko puta čujemo riječ Europa, ali ponekad i stidljivo izrečene podatke kolike su i mirovine u toj Europi, milostinja s ukidanjem televizijske pretplate bila bi više nego dobrodošla. Ali, hoće li i vrijeme postizbornog otrežnjenja otpuhati i ovo obećanje?</p>
<p>Saborski zastupnici koji će predstavljati umirovljenike više su zaokupljeni kako »dramatično« povećati mirovine za stotinjak kuna, a sa svime time nije mi jasno kako s mirovinama od stotinjak i nešto eura uopće možemo u Europu. Pa čak i onu u trećoj, a da ne govorimo drugoj brzini.</p>
<p>Tužno je naravno bilo i obećavati umirovljenicima da će biti građani nekog drugog reda koji ne trebaju plaćati televizijsku pretplatu, ali kada je i to bio predizborni mamac sada ga treba i – ispuniti. A ne na njega zaboraviti, kao što se najčešće sve kod nas zaboravlja.</p>
<p>ANTE NOVAKZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Promjena kino-repertoara kao metoda stvaranja gubitaka</p>
<p>U subotu, 20. prosinca uvečer želio sam u kinu Jadran pogledati bosanski film »Gori vatra«. Međutim, gužva gledatelja u foyeru kina bila je takva da do blagajne nismo mogli pristupiti pa smo društvo i ja odustali, jer je očito bilo, da će dvorana biti rasprodana. Film sam želio pogledati u ponedjeljak, kupio ulaznicu, ušao u polupraznu dvoranu i tek tada shvatio da se prikazuje drugi film – »Mistična rijeka«. Na moj upit zašto više ne igra film »Gori vatra« upućen osoblju kina, koji je prošlog tjedna punio gledateljima dvoranu, a sada je dvorana s novim filmom gotovo poluprazna – nisam dobio odgovor, jer zaposlenici nisu kompetentne osobe koje sastavljaju kinoprogram! </p>
<p>No, činjenica da se s programa kinodvorane skida film za koji među građanima Zagreba postoji veliki interes i koji je rasprodan i to u nedjelju kada se kinoprogram u Zagrebu nikada ne mijenja, ipak ukazuje da nova direktorica Kinematografa ne zna svoj posao, a i da svjesno i namjerno »ciljanim« repertoarom smanjuje posjet kinodvorani, kako bi ona postala nerentabilna i kako bi je misteriozna tvrtka vlasnik Regents Fund – Charlemagne Capital Fund registriran na Caymanskim otocima što prije uvela u gubitak te ih kao »nerentabilne« što prije rasprodali, kao što je to već učinjeno s ostalim kinodvoranama u gradu, a uposlenici natjerani na burzu rada.</p>
<p>Na rapidnu propast nekada najvećeg hrvatskog filmskog prikazivača i distributera već duže vrijeme ukazuju mediji naše zemlje, pa i novinari Vjesnika, a kakvim se metodama služe novi vlasnici u uništavanju ovog poduzeća najzorniji je primjer s filmom »Gori vatra«! </p>
<p>Logično je pitanje, koji će to vlasnik bilo kojeg prodajnog centra povući iz prodaje bilo koju robu ili tradprogram za koji na tržištu postoji interes u ovom slučaju kinoposjetitelja za film »Gori vatra«, zamijeniti za onaj, koji je manje atraktivan i donosi mu mnogo manji prihod osim ako ne želi svjesno stvaranje poslovnog gubitka, kako bi stvorio umjetni alibi da može tvrtku što prije i više dovesti do konačnog sloma, a njene radnike i njihove obitelji baciti na ulicu! Gospodo iz nove vlade, evo vam prvi i zorni primjer, da se provjeri što se to događa u nekada najvećem hrvatskom poduzeću za prikazivanje i distribuciju filmova. </p>
<p>R. ŽILJAKZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Nacionalne manjine kao mostovi između dva naroda</p>
<p>Često se govori kako su nacionalne manjine mostovi koji spajaju dvije zemlje, povezuju dva naroda u čemu sigurno ima dosta istine. No da bi ti »mostovi« došli do punog izražaja, da bi u potpunosti opravdali navedenu izreku, poželjno je i potrebno da odnosi nacionalne manjine i većinskog naroda u dvjema zemljama budu obostrano uzajamni, što na žalost često nije slučaj. U stvarnosti se, naime, događa da pripadnici neke nacionalne manjine u određenoj zemlji imaju manje-više sva prava koja joj pripadaju u pogledu jezika, pisma, školovanja na svom jeziku, sudjelovanje u lokalnoj pa i zakonodavnoj vlasti i dr., dok u njenoj matičnoj zemlji nacionalna manjina tog drugog naroda ne uživa gotovo nikakova prava, a katkad se uopće i ne priznaje njeno postojanje. </p>
<p>U takvom slučaju upravo bi nacionalna manjina koja u zemlji uživa sva prava mogla odigrati izvanredno važnu ulogu u povezivanju dvaju naroda, zalažući se u svojoj matičnoj zemlji da i nacionalnoj manjini u toj zemlji osigura barem dio prava kojeg oni uživaju kao nacionalna manjina. </p>
<p>Tako, primjerice, dok je Hrvatska uglavnom osigurala sva osnovna prava svojim nacionalnim manjinama, bilo bi normalno očekivati da postoji određeni reciprocitet u drugim zemljama u odnosu na prava hrvatske nacionalne manjine u tim zemljama. Istina je da u nekim zemljama kao primjerice u Mađarskoj, Slovačkoj i dr. takav reciprocitet i postoji, no u nekim se zemljama javlja tek u tragovima, ili ga uopće nema kao što je recimo slučaj s Italijom, a djelomično i sa Slovenijom (gdje su Hrvati uglavnom »izbrisani«) i SiCG gdje se tek u zadnje vrijeme stanje tek malo popravilo. I kada bi se, primjerice, predstavnici talijanske manjine u Hrvatskoj obratili talijanskoj vladi pa i javnosti, sa zahtjevom ili barem molbom da hrvatska manjina u Italiji dobije makar dio prava što ih talijanska manjina uživa u Hrvatskoj, to bi sigurno imalo značajnog odjeka u Italiji i dovelo do bitnog pomaka u pogledu položaja hrvatske manjine u toj zemlji. Tek kada bi se tako nešto ostvarilo mogli bismo s punim pravom reći da su nacionalne manjine mostovi koji povezuju dva naroda. Naravno da bi ovakovim postupkom predstavnicima talijanske (ili neke druge) manjine izvanredno porastao ugled u očima hrvatskog naroda. Time bi naime pokazali da im je uistinu stalo do ravnopravnog položaja obje nacionalne manjine u dvije zemlje, a ne samo do toga da se izbore za što veća prava za svoju manjinu u Hrvatskoj.</p>
<p>Da se u Hrvatskoj doista poštuju prava nacionalnih manjina dokaz su i protekli izbori za Sabor na kojima su manjine dobile osam zastupnika. Tako su predstavnici nacionalnih manjina imali prilike pregovarati i s mandatarom nove vlade od kojeg su dobili i pismena jamstva da će vlada ispuniti sve njihove zahtjeve, a oni će joj za uzvrat dati podršku pri glasovanju u Saboru. Bilo bi nam naravno svima drago da smo u povodu tih pregovora čuli i kako su predstavnici manjina obećali mandataru vlade da će se u njihovim matičnim zemljama založiti da se ondje i hrvatskoj manjini osiguraju određena prava ili da će podržati takove zahtjeve hrvatske vlade. No o tome na ovim pregovorima očito nije bilo ni riječi, a stječe se dojam da ni predtavnike nekih manjina ne zanima osobito položaj hrvatske manjine u drugim zemljama.</p>
<p>ZLATKO ŠPORERZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="39">
<p>Dvoje mrtvih na zagrebačkoj obilaznici</p>
<p>ZAGREB, 27. prosinca</p>
<p> – Dvije osobe poginule su, a jedna je lakše ozlijeđena u sudaru što se dogodio u subotu oko 6.50 sati na zagrebačkoj zaobilaznici, kod Motela Plitvice.</p>
<p>Uzroci nesreće utvrđuju se, a prema prvim neslužbenim podacima, izgleda da je vozač »lade nive« zagrebačkih oznaka vozio autocestom u krivom smjeru i frontalno udario u »nissan« zagrebačkih oznaka, koji je vozio u smjeru istoka. Oba vozača su na mjestu poginula, a vozač »daihatsua« krapinskih oznaka, koji je naletio na već razbijene automobile, srećom je lakše ozlijeđen. On je vozilom hitne pomoći prevezen u Kliniku za traumatologiju.</p>
<p>Očevid na mjestu nesreće obavio je dežurni istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu, Krešimir Devčić.</p>
<p>Za vrijeme očevida dijelom obilaznice promet je bio u prekidu do 11 sati, a vozila iz smjera Ljubljane preusmjeravana su na Ljubljansku aveniju. Identitet poginulih policija nije željela dati dok ne obavijesti njihovu najbližu rodbinu. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Pronađeni mrtvi u automobilu</p>
<p>KNIN, 27. prosinca</p>
<p> – U malom mjestu Kovačić kod Knina u petak navečer dogodila se tragedija koja je cijelo mjesto digla na noge. U automobilu marke »ford escort«, u garaži obiteljske kuće, pronađeni su mrtvi Vlatko Bešlija (35) i Nataša Čurić (20). Na mjesto događaja odmah su izišli policijski inspektori i istražni sudac Županijskog suda u Šibeniku Ivo Vukelja. </p>
<p>Po nalogu istražnog suca Vukelje mrtva tijela su prebačena na Odjel patologije u kninskoj bolnici. Pregledom mrtvih tijela na njima nisu pronađeni nikakvi tragovi nasilja pa će se tek nakon što se obavi obdukcija znati uzrok smrti ovo dvoje mladih. Policija novinarima nije dala prići ni blizu mjesta događaja u Kovačiću, a susjedi su bili izrazito neraspoloženi za bilo kakav razgovor s novinarima. Uspjeli smo saznati da se 35-godišnji Vlatko Bešlija prije nekoliko godina doselio u Kovačić te da je po zanimanju autolimar. Iza njega je ostalo petero malodobne djece. Prije nekog vremena u Kovačiću je kupio kuću u izgradnji, a u garaži te kuće u osobnom automobilu pronađen je mrtav zajedno s mladom Natašom Čurić iz Knina. </p>
<p>O mladoj Nataši u Kovačiću nismo uspjeli ništa saznati. Zapravo, o njoj nam nitko ništa nije želio govoriti s obrazloženjem da je i ne poznaju, a u Kninu smo saznali tek da je radila kao konobarica u nekom kafiću. U kakvoj su vezi bili ona i 15 godina stariji Bešlija može se samo nagađati. Policiju su o pronalasku dvoje mrtvih obavijestili susjedi. Neslužbeno saznajemo da je motor automobila u trenutku ulaska susjeda u garažu još bio upaljen. Nagađa se da je dvoje mladih stradalo od gušenja plinom, no pravi uzrok smrti znat će se tek po završetku obdukcije. Jesu li se Vlatko i Nataša odlučili na suicid ili su pak stradali na drugi način, za sada nije poznato. </p>
<p>J. Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Umro pod traktorom </p>
<p>ZABOK, 27. prosinca</p>
<p> – U Humu Bistričkom dogodila se prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao Dragutin S. (68). On je po putu, koji je bio prekriven ugaženim i zaleđenim snijegom, vozio traktor koji se u jednom trenutku zanio, sletio s ceste i prevrnuo.</p>
<p> Muškarac je ostao prignječen pod traktorom, a od zadobivenih je ozljeda preminuo na mjestu nesreće. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>U naletu automobila smrtno stradala žena</p>
<p>KOPRIVNICA, 27. prosinca</p>
<p> – U prometnoj nesreći na Peteranskoj cesti u Koprivnici u petak oko 20 sati smrtno je stradala Katarina Kišić (70) iz Koprivnice, izvijestila je policija.</p>
<p> Nesretna se žena kretala biciklom u smjeru Peteranca, kad je zbog prevelike brzine na nju naletio automobil »opel kadet« kojim je upravljao R. O. (21) iz Peteranca. Žena je preminula na mjestu nesreće, a vozač nije bio pod utjecajem alkohola. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Ukraden novi »passat« Osječko-baranjske županije </p>
<p>OSIJEK, 27. prosinca</p>
<p> – U noći na subotu, između jedan sat iza ponoći i pet sati ujutro, iz županijske garaže u Županijskoj ulici broj 4 u središtu grada nepoznati počinitelj ili više njih ukrali su najnoviji tip automobila »passat«, vrijedan oko 200.000 kuna. Taj je automobil Osječko-baranjska županija kupila prije mjesec dana, izvijestila je policija.</p>
<p> Provalnik ili provalnici ušli su u zgradu Županije kroz slabo zatvoren prozor u Matičnom uredu, nakon čega su pretražili nekoliko ureda i pronašli ključ od vozila kao i od željeznih vrata na ulazu u županijsko dvorište, navodi osječko-baranjska policija. Ključ garaže gdje je bilo parkirano vozilo kradljivci nisu pronašli te su ta vrata provalili. Portir je policiji izjavio kako je u jedan sat iza ponoći pregledao prostor koji nadzire i da nije uočio ništa, nego je provalu otkrio tek u pet sati ujutro, za vrijeme ponovnog obilaska. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="44">
<p>Otvoreno Inino prošireno podzemno skladište plina</p>
<p>Prošireno skladište plina smanjit će probleme u opskrbi što nastaju u vrijeme velike potrošnje, osobito zimi. Upozoreno na nerealne cijene plina i Inine gubitke u toj djelatnosti. Glasine o zatvaranju Rafinerije Sisak nisu točne, rečeno je na otvaranju proširenog skladišta </p>
<p>OKOLI, 27. prosinca</p>
<p> – Predsjednik RH Stjepan Mesić posjetio je u subotu u Okolima Inino podzemno skladište plina, čije je proširenje dovršeno ovih dana. Ulaganjem 58,6 milijuna kuna kapacitet skladišta povećan je sa 500 milijuna na 558 milijuna prostornih metara plina, što će smanjiti i posljednjih godina uobičajene zimske probleme u opskrbi plinom. </p>
<p>Zahvaljujući izradi novih bušotina, iz skladišta će se moći proizvoditi 210 tisuća prostornih metara plina na sat, sve dok u njemu bude više od 258 milijuna »kubika« plina. Istodobno će se zimi, kad je potrošnja najveća, u vrijeme vršnih opterećenja iz skladišta moći vaditi čak 240 tisuća prostornih metara na sat, istaknuli su Inini stručnjaci. U to skladište, uređeno na iscrpljenom plinskom polju, naime, plin se utiskuje u toplijem dijelu godine, a troši tijekom zime, kad domaća proizvodnja i uvoz ne mogu zadovoljiti potrebe. </p>
<p>Zato je Ina ove godine pokrenula plinski program vrijedan 27 milijuna dolara, kazao je predsjednik Uprave Tomislav Dragičević. U sklopu toga programa prošireno je skladište plina, otvoreno je nekoliko manjih plinskih polja, a uskoro će za proizvodnju oko 200 tisuća »kubika« dnevno biti gotove tri bušotine na polju Žutica, gdje su rezerve procijenjene na 680 milijuna prostornih metara plina. </p>
<p>»No, takva ulaganja otežavaju nam nerealne cijene plina, zbog kojih Ina gubi puno u tom dijelu poslovanja«, upozorio je Dragičević. »Ako će Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti i dalje ovako regulirati cijene, onda će biti zaustavljeni još neki plinski projekti«, dodao je. </p>
<p>Ina je predsjedniku Mesiću predstavila i planove za povećavanje proizvodnje nafte u starim poljima Ivanić, Žutica i Beničanci, utiskivanjem ugljičnog dioksida u ležišta. Tako će povećati proizvodnju nafte iz dijelom iscrpljenih polja (samo na poljima Ivanić i Žutica za više od 8 milijuna tona) te smanjiti ispuštanje u atmosferu ugljičnog dioksida, plina koji potiče globalno zagrijavanje. </p>
<p>Dragičević je istaknuo da će Ina ovu godinu završiti s dobiti od oko 150 milijuna dolara. Sljedeće godine, kazao je, očekuju se još bolji rezultati te ulaganja od 270 do 300 milijuna dolara. Zaposleni se ne trebaju brinuti za budućnost, jer nisu točne ponovo aktualizirane glasine o zatvaranju Sisačke rafinerije, rekao je. </p>
<p>Član Uprave Ine Željko Belošić naglasio je da se Ina sve više orijentira na istraživanja u inozemstvu. Očekuje se dobivanje nove koncesije u Siriji, a o novim poslovima pregovara se u Senegalu, Tunisu, Namibiji, Libiji i u još nekoliko zemalja. </p>
<p>Nakon predstavljanja Ininih projekata i obilaska skladišta plina, predsjednik Mesić izjavio je da se radi o velikom uspjehu i znanju hrvatskih stručnjaka, koje bi trebalo iskoristiti i u inozemstvu. Hrvatska nema dovoljno plina i nafte pa ih mora tražiti i u drugim zemljama, kazao je Mesić.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Ministar Vukelić najavio detaljan plan poticanja poduzetništva </p>
<p>KARLOVAC, 27. prosinca </p>
<p> – Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Branko Vukelić posjetio je u subotu karlovački Dječji dom Vladimir Nazor, u kojemu su djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ministar Vukelić uručio je djeci prigodne darove za Božić i Novu godinu, a zatim je u izjavi novinarima rekao kako će Vlada vrlo brzo sastaviti detaljan plan poticanja poduzetništva. </p>
<p> Nakon susreta s djecom i osobljem Doma, Branko Vukelić najavio je novinarima prioritete Ministarstva, ističući da će bitna potpora poduzetništvu biti povezivanje velikih industrijskih tvrtki s manjima, kako bi lakše djelovale kao cjelina te uspješnije nastupale na domaćem i na stranom tržištu. Zato je i ujedinjavanje u Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva logično, rekao je Vukelić.</p>
<p> Udruživanje malih i velikih tvrtki je proces, »a koliko sam čuo od dosadašnjih ministara Ljube Jurčića i Željka Peceka, na tome se dosad nije uspjelo postići gotovo ništa«, rekao je ministar Vukelić. </p>
<p> U prvom planu gospodarske politike bit će interes Hrvatske u cjelini, pa će Ministarstvo učiniti sve što može da se riješe problemi s BiH i što prije uspostavi ugovorena slobodna trgovina s tom susjednom zemljom, rekao je ministar Vukelić. Najavljujući skoro potpisivanje trgovinskog sporazuma sa Srbijom i Crnom Gorom, ministar je rekao: »Tržišta je nužno otvarati pa ćemo ih i otvarati«.</p>
<p> Da bi izvozni proizvod Hrvatske bio što kompleksniji i što kvalitetniji za nastup na svjetskom tržištu, potrebno je, po njegovim riječima, uspostaviti dobru kadrovsku osnovu i suradnju sa sindikatima, te postići povezanost industrije sa školstvom i znanošću. </p>
<p> »Dobra strategija razvoja preduvjet je svemu rečenome. Ne možemo poticati sve, a koji su to strateški pravci razvoja i koje ćemo grane gospodarstva poticati, ovisit će o ocjeni stanja u svakoj grani industrije posebno. Na tim će poslovima raditi stručnjaci koji će nam, osim stanja, predočiti i trendove u istim gospodarskim granama u Europi i svijetu, tako da ćemo moći kvalitetno ocijeniti što ćemo poticati«, rekao je ministar Branko Vukelić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Irsko gospodarsko čudo u Hrvatskoj moguće samo uz višedesetljetna odricanja </p>
<p>Podjednako važno u cijeloj priči je i pitanje vremena. Irci su u cijeli projekt ušli svjesni da će zamjetnije koristi od reformi koje su provodili imati tek njihovi potomci. Stoga je pravo pitanje jesu li i Hrvati spremni na višedesetljetna odricanja s ciljem da jednoga dana bude bolje ne njima, nego tek njihovim potomcima? To je, naime, cijena presađivanja modela »keltskoga tigra« na istočnu obalu Jadrana</p>
<p>Jedno od ključnih obećanja gotovo svih hrvatskih stranaka na prošlim izborima, a posebno HDZ-a, bilo je presađivanje irskog modela gospodarske ekspanzije u Hrvatsku. Prema tim obećanjima Hrvatska ima šansu, primijeni li razvojni recept »keltskog tigra«, u kratkom vremenu preobraziti se u »jadranskog tigra«. </p>
<p>Nevolju u cijeloj priči, a posebice u mogućnosti njezine reprize u Hrvatskoj, predstavlja činjenica da se irsko gospodarsko čudo nije dogodilo preko noći, nego je rezultat višedesetljetnog mukotrpnog rada irske države i društva u cjelini. Irski iskorak iz višedesetljetne nerazvijenosti rezultat je postizanja makroekonomske stabilnosti i otvaranja gospodarstva prema svijetu, oličenog u liberalizaciji trgovine i privlačenju stranih ulaganja koja su urodila otvaranjem novih radnih mjesta i povećanjem proizvodnje i izvoza, kao i društvenog konsenzusa da u kratkom roku valja stezati remen kako bi se u budućnosti živjelo bolje. Svemu ovome treba pridodati i izdašnu pomoć fondova Europske unije (EU), čijom je članicom Irska postala još 1973. godine, ali i razvijene gospodarske i druge veze »smaragdnog otoka« sa SAD-om, čemu je kumovala jaka irska dijaspora s druge strane Atlantika, te kulturna i jezična bliskost Irske s najrazvijenijom zemljom svijeta. </p>
<p>Priča o irskom uspjehu vraća nas na kraj pedesetih godina prošloga stoljeća, kada je ova zemlja još spadala među najslabije razvijene na Starom kontinentu. Odlučivši se na napuštanje dotadašnje izolacionističke i protekcionističke politike, tadašnja je vlada u Dublinu udarila temelje onome što će uskoro postati poznato kao irsko gospodarsko čudo. Među ostalim, mjere koje je usvojila tadašnja irska vlast ticale su se liberalizacije trgovine i privlačenja stranih ulaganja u sektore visoke tehnologije, farmaceutske i kemijske industrije, te financijskih usluga. Ulagačima je pritom zajamčeno pravo na repatrijaciju dobiti, a ponuđeni su im i razni fiskalni stimulusi, poput niže stope poreza na dobit. Usporedo s tim, vlast je poticala razvoj malog i srednjeg poduzetništva, u kojem je glavnu riječ, za razliku od industrije, zadržao domaći kapital. Reforme su Irskoj osigurale dvadesetak godina ubrzanog razvoja, pa je tako prosječna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u ovoj zemlji tijekom šezdesetih godina iznosila 4,2 posto što je blizu tadašnjeg zapadnoeuropskog prosjeka, da bi se kasnije ubrzala na desetak posto godišnje. </p>
<p>Kruna ovih napora bio je ulazak Irske u EU 1973. godine, nakon čega se ovoj zemlji otvara niz razvojnih fondova. Ovdje, međutim, valja reći da je tadašnju Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) karakterizirao znatno manji stupanj integriranosti, nego što je to slučaj danas u EU, pa su i obveze Dublina prema Bruxellesu bile prilično manje. Isto tako, valja naglasiti kako je Irska i kao članica EU-a zadržala jake političke i gospodarske veze sa SAD-om, odakle i dolazi najveći dio stranih ulaganja u njezino gospodarstvo. Prekooceanski je div, naime, još uvijek jedan od najvećih irskih vanjskotrgovinskih partnera. Premda Irska nije članica NATO-a, Washington ovu zemlju smatra jednim od stupova svojih političkih i gospodarskih odnosa s Europom. </p>
<p>Osim sa SAD-om, Irska je zadržala jake veze i sa svojim nekadašnjim neprijateljem, Velikom Britanijom. Tako je, primjerice, upravo zbog snažnih veza s Londonom, Dublin ostao izvan »schengenlanda«, a sve do 1979. godine monetarno je bio usko vezan uz susjedno Ujedinjeno Kraljevstvo. </p>
<p>Brz razvoj Irske šezdesetih i sedamdesetih godina, praćen geopolitičkim napetostima i ekonomskom nestabilnošću u svijetu, rezultirao je ekonomskom krizom u koju se irsko gospodarstvo sunovratilo na prijelazu sedamdesetih u osamdesete godine.</p>
<p> Razdoblje je to eksplozije irskoga javnog duga, koji je prešao vrijednost cjelokupnog godišnjeg BDP-a ove zemlje. Izlaz iz slijepe ulice Irci su pronašli u partnerstvu države, poslodavaca i sindikata, koje je ograničilo rast plaća i podiglo konkurentnost irskoga gospodarstva. </p>
<p>Posljednje desetljeće 20. stoljeća Irci će pamtiti po novom ekonomskom procvatu koji je rezultat kako socijalnog pakta i daljnjeg privlačenja ino-ulaganja, tako i prerastanja Europske zajednice (EZ) u EU. Svemu tome valja pridodati još i visoka izdvajanja za obrazovanje, pa ova zemlja danas ima najveći broj znanstvenih novaka u mladoj populaciji – njih 27,9 na tisuću stanovnika – među zemljama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koja okuplja 30 najindustrijaliziranijih zemalja svijeta. </p>
<p>No, prerastanje EU-a u jedinstveno tržište i zaživljavanje Europske monetarne unije (EMU), čiji je Irska dio od samoga njezina osnutka 1999. godine, »smaragdnom otoku« je donijelo i određene probleme. Oni se, prije svega, odnose na obvezu svođenja fiskalnog deficita na tri posto BDP-a i javnog duga na 60 posto BDP-a, i to u uvjetima kada se monetarna politika više ne kreira u Dublinu, nego u Frankfurtu, dok istodobno jačaju ovlasti eurokracije u Bruxellesu na uštrb nacionalnih vlasti.</p>
<p>Unatoč tomu, Irska se tijekom devedesetih godina nastavila ubrzano razvijati. Prema podacima Eurostata, statističkog ureda EU-a, još 1995. godine BDP po stanovniku ove zemlje, izražen u terminima kupovne moći, bio je za 10 posto ispod prosjeka Unije, što je Irsku svrstavalo među slabije razvijene članice ove integracije. Već 2002. godine, BDP per capita u Irskoj bio je za četvrtinu iznad prosjeka Petnaestorice, po čemu je ova zemlja bila na drugom mjestu u EU, iza Luksemburga. Prema podacima londonskog The Economist Intelligence Unita (EIU), Irska je 2002. godinu zaključila s BDP-om po stanovniku većem od 31.000 USD. Unutar Unije, bogatiji od nje bio je samo Luksemburg.</p>
<p>Unatoč tomu, irsko se gospodarstvo i dalje susreće s nizom problema. Jedan od najizraženijih je neravnomjeran regionalni razvoj, kod kojeg je glavnina koristi od gospodarskog razvoja koncentrirana u regijama oko dva najveća grada – Dublina i Corka, dok ostale regije znatno manje participiraju u razvoju zemlje. Ne manje izražen problem, ali na razini cijele zemlje, tiče se prometne infrastrukture koja je među najslabije razvijenima u EU.</p>
<p> Konačno, Irska se susreće sa znatno višom inflacijom od ostatka zone eura, za što mnogi analitičari okrivljuju Europsku središnju banku (ECB) u Frankfurtu i njezinu »za sve jednako skrojenu« monetarnu politiku. Naime, prema podacima Eurostata, Irska je (i) u studenom imala uvjerljivo najvišu stopu inflacije u eurozoni i EU, 3,3 posto na godišnjoj razini. U isto vrijeme, primjerice, inflacija u Finskoj iznosila je samo 1,2 posto, a u Njemačkoj 1,3 posto, dok je prosjek za eurozonu bio 2,2 posto, a za EU dva posto. </p>
<p>U posljednje je vrijeme primjetno i usporavanje irskoga gospodarstva, što se objašnjava krizom svjetskoga gospodarstva, padom stranih ulaganja i jačanjem eura prema dolaru, što se negativno odražava na irsku konkurentnost. I dok je 2002. godinu Irska zaključila sa stopom rasta BDP-a od 7,5 posto na godišnjoj razini, drugo ovogodišnje tromjesečje zatvorila je s rastom od samo 2,1 posto. To je, međutim, i dalje jedna od najviših stopa gospodarskog rasta u EMU i EU. </p>
<p>Na kraju, ostaje nam da se zapitamo je li irski recept primjenjiv i u hrvatskoj gospodarskoj kuhinji. U protekle četiri godine Hrvatska je ostvarila snažan gospodarski rast, koji je velikim dijelom rezultat velikih državnih ulaganja u infrastrukturu, ali i otvaranja dotad zatvorenog hrvatskog tržišta prema svijetu. Kao i Irska proteklih desetljeća, Hrvatska je u protekle četiri godine liberalizirala trgovinu s gotovo cijelom Europom, te je ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), čime su stvoreni temelji za rast ulaganja. Ono u čemu, međutim, Hrvatska nije uspjela, to je privlačenje greenfield ulaganja, koja rezultiraju povećanjem proizvodnje, izvoza i zaposlenosti. To je posljedica izostanka naše zemlje iz paneuropskog sustava dijagonalne kumulacije podrijetla robe, zatim, još uvijek velikih administrativnih prepreka za ulagače, kao i razmjerno skupe i nedovoljno specijalizirane radne snage. </p>
<p>Antiparalele s Irskom u nas su posebno prisutne u izostanku socijalnog pakta. K tome, u Hrvatskoj su jake i »mentalne prepreke«, budući da se dobar dio javnosti još uvijek protivi dolasku stranoga kapitala i privatizaciji. </p>
<p>Treba kazati i kako se moguće prerastanje Hrvatske u »jadranskog tigra« odvija u bitno drukčijim okolnostima od onih u kojima je Irska postajala »keltski tigar«. To se, prije svega, odnosi na obveze koje naša zemlja ima prema EU i drugim međunarodnim institucijama, a koje su u irskom slučaju svojedobno bile znatno manje. Ne treba zaboraviti ni da Hrvatska iza sebe nema tako jake i razvijene veze sa SAD-om, koje su u slučaju irskog gospodarskog čuda igrale veliku ulogu. </p>
<p>Podjednako važno u cijeloj priči je i pitanje vremena. Irci su u cijeli projekt ušli svjesni da će zamjetnije koristi od reformi koje su provodili imati tek njihovi potomci. Stoga je pravo pitanje jesu li i Hrvati spremni na višedesetljetna odricanja s ciljem da jednoga dana bude bolje ne njima, nego tek njihovim potomcima? To je, naime, cijena presađivanja modela »keltskoga tigra« na istočnu obalu Jadrana.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Za uređenje plaža i grada 2,4 milijuna kuna </p>
<p>MAKARSKA, 27. prosinca</p>
<p> – Skupština Turističke zajednice Makarske donijela je proračun za 2004. godinu »težak« 2,4 milijuna kuna. Novac će se utrošiti za uređenje plaža i grada te za plakate i putokaze. Devedeset tisuća kuna planirano je za Makarsko ljeto 2004. Skupština je najavila i početak priprema za novu turističku sezonu. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Dubrovnik već sad pun gostiju </p>
<p>DUBROVNIK, 27. prosinca</p>
<p> – Dubrovnik će za novogodišnje praznike biti izuzetno dobro posjećen a tome u prilog govori i činjenica da su hotela već i ovih nekoliko dana prije dočeka Nove godine popunjeni 75 posto. Među najpopunjenijima za novogodišnje praznike bit će Hotel Kompas u kojemu ima još samo desetak soba koje za sada nisu rezervirane. U Argentini i Excelsioru prodano je više od 80 posto kapaciteta. Hoteli Babin Kuk, koji pripremaju veliki doček Nove godine na otvorenom (to će, prema procjenama organizatora, privući čak 20.000 ljudi), imat će u svojim sobama više od 1600 gostiju. Hoteli Maestral također očekuju potpunu popunjenost Adriatica, Visa i Komodora, ali i Splendida i Uvale koji se zbog nešto viših cijena sporije pune. </p>
<p>U hotelu Lero, popunjenom 90 posto, zadovoljno trljaju ruke, kao i u hotelu Neptun. </p>
<p>U obližnjem Cavtatu bit će za blagdane otvoren Hotel Albatros u kojemu je na raspolaganju 150 soba, s obzirom na to da se pola hotela uređuje za narednu turističku sezonu. </p>
<p>Vjeruje se da će popunjenost biti stopostotna. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Pčelarstvom do dodatnog prihoda i sigurnog izvoznog proizvoda</p>
<p>DUBROVNIK, 27. prosinca</p>
<p> – Iznosom od 14.000 kuna Poglavarstvo Dubrovačko-neretvanske županije ovih je dana podržalo zahtjev Agronomskog fakulteta iz Zagreba za financijskom potporom znanstveno-stručnog projekta »Botaničko podrijetlo i kakvoća mediteranskog meda«. Već idućega mjeseca, a najkasnije u veljači, u najjužnijoj našoj županiji zaživjet će i županijska udruga pčelara, najavio je dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje. Hrvatska je, naime, ove godine od izvoza meda ostvarila vrlo veliku dobit, a upravo je Dubrovačko-neretvanska županija, zahvaljujući izobilju mediteranskog samoniklog bilja, prostor koji ima uvjete za proizvodnju različitih vrsta meda, pri čemu valja naglasiti kako bi se poticanjem pčelarstva na priobalnom i otočnom području Županije stvorila podloga za zapošljavaje lokalnog stanovništva u djelatnosti koja ekološki ne narušava to područje i nije u suprotnosti s turizmom.</p>
<p>Tako projekt ima za cilj definirati mogućnost proizvodnje monoflornog i poliflornog meda, te utvrditi njihovu kakvoću kako bi mogli postići primjerenu cijenu. Rezultati što će se dobiti poslužit će kao podloga za zaštitu geografskog podrijetla, što je inače osnovni preduvjet nastupa na svjetskom tržištu. Jedino zaštitom geografskog podrijetla, a zahvaljujući svojim klimatskim prednostima, Hrvatska ima veliki potencijal za proizvodnju specifičnih sorti meda, može se postići adekvatna cijena za kvalitetan proizvod. Doduše, med od mediteranskog medonosnog bilja posjeduje naravno i u ovom času iznimnu kakvoću i visoku cijenu na tržištu. Unatoč činjenici da je u svijetu trend ekološka proizvodnja, pojedine sorte mediteranskog meda zbog nepoznavanja odlika svrstavane su u miješani med, pa im je cijena neprimjereno niska.</p>
<p>Dr. sc. Dragan Bubalo sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta u zahtjevu za financijskom potporom dubrovačko-neretvanskom Poglavarstvu ističe, između ostaloga, kako do sada nisu provedena sustavna istraživanja o odlikama meda s mediteranskog podneblja. Zato i jest cilj projekta, naglašava, definiranje mogućnosti proizvodnje, kako monoflornih tako i specifičnih poliflornih vrsta meda, te utvrđivanje njihove kakvoće. Uz Dubrovačko-neretvansku županiju istraživanja će obuhvatiti i druge primorske županije, i to u razdoblju od dvije godine, za koje vrijeme valja odraditi nekoliko ključnih poslova. Na području svake županije bit će odabrano po pet pčelarskih gospodarstava koja će osigurati uzorke meda iz svih vrcanja u tijeku dvije pčelarske sezone. Na prikupljenim bi se uzorcima meda mikroskopskim pregledom sedimenta (peludna analiza) ustanovilo botaničko podrijetlo. Peludna bi se, pak, analiza izvršila prema metodologiji »International Commission of Bee Botany«, kojom bi se utvrdio postotak zastupljenosti peludi biljnih vrsta s kojih su pčele prikupljale nektar. Obradom analizirane peludi utvrdila bi se dominantnost peludi na temelju koje bi znanstvenici definirali sortnu čistoću meda.</p>
<p>Tek tako dobiveni rezultati poslužit će kao podloga za zaštitu geografskog podrijetla meda što bi bio idući korak u pripremi proizvoda za tržište. Valja naglasiti da bi se poticanjem pčelarstva na spomenutim područjima, osim pružanja još jedne šanse za zapošljavanje stanovništva, povećala i pokrivenost pčelama, čime bi se indirektno utjecalo na stabilnost ekosustava kroz očuvanje biološke raznolikosti samoniklih biljnih vrsta. Pored navedenoga i lokalna bi samouprava rezultatima ovoga istraživanja mogla kreirati agrarnu politiku na svom području, čime bi se povećao dohodak poljoprivrednih gospodarstava, njihova produktivnost i konkurentnost.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="50">
<p>Hrvatske tvrtke pomažu stradalima u Iranu </p>
<p>ZAGREB, 27. prosinca </p>
<p> - Potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor i ministar vanjskih poslova Miomir Žužul sa suradnicima održali su, prema odluci premijera Ive Sanadera, u subotu ujutro u Ministarstvu vanjskih poslova sastanak glede koordinacije slanja pomoći stradalima u jučerašnjem katastrofalnom potresu na jugoistoku Irana.</p>
<p> Kako je priopćeno iz Ministarstva vanjskih poslova, na sastanku su sudjelovali i čelni ljudi vodećih hrvatskih tvrtki - Josip Petrović iz Agrokora, Ivan Mišetić iz Croatia Airlinesa, Darinko Bago iz Končara, Željko Čović iz Plive i Željko Đurđina iz Podravke, a na sastanku je odlučeno da će slanje humanitarne pomoći iz Hrvatske započeti prvih dana sljedećeg tjedna u skladu s najhitnijim potrebama stradalih u Iranu.</p>
<p> Vlada Republike Hrvatske poziva i sve ostale gospodarske subjekte u Hrvatskoj, poduzeća, tvrtke i trgovinska društva, da se pridruže prikupljanju pomoći za stradale u Iranu, kaže se u priopćenju u kojem se dodaje da će se sljedeći operativni sastanak svih uključenih u prikupljanje i slanje pomoći Iranu održati u ponedjeljak, 29. prosinca, u Ministarstvu vanjskih poslova.</p>
<p> Kako MVP u ime hrvatske Vlade koordinira pomoć stradalima u Iranu, za kontakt je od danas moguće koristiti telefon Ministarstva vanjskih poslova RH u Zagrebu, broj 4569 964. U priopćenju se ističe da će se od ponedjeljka pomoć prikupljati u Hali broj 1 Zagrebačkog velesajma. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Vladimir Šeks izrazio sućut predsjedniku iranskog parlamenta </p>
<p>ZAGREB, 27. prosinca</p>
<p> – Nakon katastrofalnog potresa koji je pogodio jugoistok Irana, predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks uputio je u subotu svom iranskom kolegi, predsjedniku parlamenta Islamske Republike Iran, Mehdiju Karoubiju, izraze sućuti, priopćeno je iz Hrvatskog sabora.</p>
<p> »U ovim teškim trenucima za vašu zemlju, povodom tragičnog gubitka ljudskih života u katastrofalnom potresu, u ime zastupnika Hrvatskoga sabora i moje osobno, Vama i svim zastupnicima parlamenta Islamske Republike Iran, upućujem iskrene izraze sućuti«, kaže se u brzojavu sućuti predsjednika Sabora. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>I Miomir Žužul izrazio sućut</p>
<p>ZAGREB, 27. prosinca </p>
<p> – Ministar vanjskih poslova Žužul uputio je u petak uvečer izraze sućuti ministru vanjskih poslova Islamske Republike Iran Kamalu Kharraziju u povodu katastrofalnog potresa koji je prouzročio ogroman broj žrtava u povijesnom iranskom gradu Bamu, priopćilo je u subotu Ministarstvo vanjskih poslova.</p>
<p> »U ime Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske i cijeloga hrvatskog naroda javljam Vam da nas je duboko potresla vijest o katastrofalnom potresu koji je prouzročio velike gubitke ljudskih života i imovine. Povodom tragičnog događaja dopustite mi da izrazim iskrenu sućut Vama, obiteljima žrtava i cijelom iranskom narodu«, poručuje u pismu ministar Žužul.</p>
<p> U priopćenju se dodaje da od subote Ministarstvo vanjskih poslova u ime Vlade RH koordinira što žurnije slanje humanitarne pomoći u stradalo područje Islamske Republike Iran. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>HCK uputio pomoć Iranu </p>
<p>ZAGREB, 27. prosinca </p>
<p> – Hrvatski Crveni križ (HCK) uputio je stradalom iranskom stanovništvu hitnu pomoć u šatorima, pokrivačima, vrećama za spavanje i nosilima, odgovorivši tako na apel Međunarodnog Crvenog križa u Ženevi, objavio je u subotu Hrvatski Crveni križ. </p>
<p>Navodeći podatke o velikom broju poginulih i ranjenih, te ogromnim potrebama stradalih, HCK je otvorio telefon za pomoć.</p>
<p>»Novčani doprinos koji ćete donirati telefonskim pozivom na broj 060 600 060 (pozivom na broj i odslušanom porukom pomaže se sa 6,82 kune po minuti), bit će usmjeren za daljnju pomoć stradalom građanstvu Irana«, kaže se u priopćenju. Iz HCK napominju kako se pomoć može uputiti i na žiro račun Hrvatskog Crvenog križa broj: 2360000-1101396032, uz poziv na broj 05-510 s naznakom »Apel za pomoć Iranu«.</p>
<p>Hrvatski Crveni križ usmjerit će prikupljena sredstva za nabavku hrane i lijekova stradalom građanstvu kao i za potrebe liječenja stradalih u organizaciji Međunarodne federacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Javnost će biti izviještena o rezultatima akcije prikupljanja sredstava kao i o načinu njihova korištenja, stoji u poruci Hrvatskog Crvenog križa. </p>
<p>M. J.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Mjesto zločina danas je mjesto obnove nade</p>
<p>Nakon ubojstva triju članova obitelji Anđelić pravna je država i Federacije i države BiH djelovala efikasno te ubojicu - vjerskoga fanatika - kaznila pravedno i brzo, čime je poslana važna poruka svima koji još osjećaju vjersku netrpeljivost. U obnovi povjerenja i stvaranju uvjeta za povratak izbjeglica sudjeluju mnoge zemlje, narodi, nacionalnosti i vjere. Velik doprinos tome stiže i iz Hrvatske </p>
<p>Javnost u Bosni i Hercegovini, ali i izvan nje, šokirao je zločin koji se na Badnju večer prošle godine dogodio u Kostajnici kod Konjica. Islamski fanatik Muamer Topalović, zaluđen idejama međuvjerske nesnošljivosti, ubio je tri člana hrvatske povratničke obitelji Anđelić – oca Anđelka i njegove dvije kćeri Maru i Zorku.</p>
<p>Ovaj je događaj, uz još neke incidente – očito također motivirane etničkom ili vjerskom mržnjom – izazvao veliku zabrinutost, posebno među bosansko-hercegovačkim Hrvatima i posebno među povratnicima. Premda su zločin osudili svi relevantni politički čimbenici, to nije moglo odagnati strah i nesigurnost među onima koji su pred nacionalističkih ludilom već jednom morali napuštati svoja ognjišta…</p>
<p>Tijela vlasti u Federaciji i državi BiH ipak su u ovom slučaju, kao rijetko kada do tada, pokazala da mogu djelovati sukladno težini situacije. Za razliku od desetaka ranijih napada na povratnike, ubojstava, podmetanja eksplozivnih naprava, zastrašivanja, počinitelj trostrukoga ubojstva u Kostajnici brzo je otkriven i priveden pravdi. Muamer Topalović osuđen je u procesu pred Županijskim sudom u Mostaru na 35 godina zatvora, a ovu presudu potvrdio je potkraj listopada i Vrhovni sud Federacije BiH.</p>
<p>Pravda je barem djelomično zadovoljena pa su – iako to, naravno, ne može umanjiti tugu onima koji su ostali bez svojih voljenih – presuda i suđenje Topaloviću poslali još jednu važnu poruku svima onima koji možda pomišljaju da urade nešto slično: da ovakvi zločini u Bosni nužno ne moraju ostati nekažnjeni, te da se kriminalci u bijegu pred pravdom ne mogu uvijek skriti iza navodnih etničkih, vjerskih i ideoloških motiva.</p>
<p>Suosjećajući s najbližima žrtava tragedije, mnogi su željeli pomoći. U akciji pomoći obitelji Anđelić prikupljeno je nešto više od 80 tisuća konvertibilnih maraka, a priloge je dao veliki broj građana svih vjera i nacionalnosti iz svih dijelova BiH te iz brojnih europskih zemalja, zatim Australije, Kanade i Amerike. Taj novac uglavnom je potrošen za liječenje Marinka Anđelića, koji je kobne večeri teško ranjen.</p>
<p>Pomogla je i Republika Hrvatska, čija je vlada financirala obnovu mosta i knjižnice u Kostajnici, za što je izdvojeno više od pola milijuna kuna. Potkraj kolovoza te je objekte otvorio tadašnji potpredsjednik hrvatske Vlade Goran Granić, koji je tom prilikom rekao: »Želimo uputiti poruku preko obnove mosta, koji treba biti mjesto spajanja, dok knjižnica treba biti mjesto susreta, a ne mržnje«. I pred samu obljetnicu stravičnoga zločina upućene su slične poruke, da se zlu i mržnji ne smije dopustiti da nadvladaju plemenite osjećaje i želju za povratkom.</p>
<p>Upravo radi poticanja povratka pred sam je Božić ove godine, 23. prosinca, u Kostajnici puštena u rad nova strujna mreža i ulična rasvjeta, vrijedni 60.000 konvertibilnih maraka. Projekt je financirala Elektroprivreda BiH, a inicirali su ga don Ante Ledić, župnik župe Obri u sklopu koje se nalazi selo Kostajnica, i američki veleposlanik u BiH Clifford Bond.</p>
<p>Prilikom ceremonije kojoj su, među ostalim, nazočili i hrvatski veleposlanik Josip Vrbošić te predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović, veleposlanik Bond podsjetio je na tužni događaj na Badnju večer prošle godine, ali je iskazao i nadu da će posjet Kostajnici skrenuti pozornost na probleme koje selo ima, potaknuti oživljavanje cijeloga područja te podcrtati potrebu da se stabiliziraju mir i sigurnost.</p>
<p>Selo Kostajnica, u kojem trenutno živi 21 hrvatska obitelj, pohodio je pred blagdane i nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić. On je u nedjelju, 21. prosinca predvodio misu u župnoj crkvi, a u prigodnoj homiliji naglasio je da zločin od prošle godine »ne smije obeshrabriti povratnike nego treba dati poticaj povratku i ostanku na ovim prostorima«.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Vrtići se zatvaraju jer su općinama prevelik proračunski trošak</p>
<p>Sve duže liste čekanja za upis djece, prevelik broj upisanih mališana u vrtićkim skupinama, manjak odgajatelja, nepostojanje odgovarajućih uvjeta za boravak djece u jaslicama ili djece vrtićke dobi na uređenim i opremljenim igralištima, neke su od posljedica neulaganja u predškolski odgoj</p>
<p>Višegodišnji nedostatak novca za obnovu starih i izgradnju novih dječjih vrtića doveo je do poraznoga stanja. Sve duže liste čekanja za upis djece, prevelik broj upisanih mališana u vrtićkim skupinama, manjak odgajatelja, nepostojanje odgovarajućih uvjeta za boravak djece u jaslicama ili djece vrtićke dobi na uređenim i opremljenim igralištima, neke su od posljedica neulaganja u predškolski odgoj. Kulminacija nemara u tom sustavu su slučajevi zatvaranja vrtića. Odlukom vijećnika Varaždinske županije, vrtić koji je vapio za obnovom je zatvoren jer je njegova adaptacija značila previsoku stavku iz proračuna. Varaždinska županija nije iznimka. U Čakovcu su sličan problem pokušali riješiti na bezbolniji način, dajući gradski vrtić u privatizaciju. Pokušaj nije uspio, zbog žestokog otpora roditelja. </p>
<p>Slično je u drugim malim općinama, kojima je problem izdvojiti i mrvice iz proračuna za dječje vrtiće. »Obnova nije prošla, vrtić ostaje na istoj čestici sa školom«, komentiraju općinski vijećnici nakon još jednog neuspjelog pokušaja odvajanja djece vrtićke dobi od školaraca u općini Tordinci. Općina je mala, ali sudeći po broju crkava od kojih svaka zauzima prostor od najmanje 120 četvornih metara, nije toliko siromašna da ne bi imala uvjete za samostalan vrtić.</p>
<p>Porazna je činjenica da ni stanje s vrtićima u gradovima koji imaju velike proračune – nije bolje. Zagrebačkih 55 dječjih vrtića stari su u prosjeku 25 godina, četvrtina vrtića smješteni su u prenamijenjenim stambenim ili poslovnim prostorima, a više od polovica zagrebačkih vrtića su montažni objekti kojima je prošao vijek trajanja. Zbog kroničnog nedostatka prostora, po Zagrebu se organiziranim prijevozom do vrtića u udaljenija naselja svakodnevno vozi 700 mališana. Uz to, predškolskim odgojem u Hrvatskoj je obuhvaćeno svega 33 posto djece vrtićke dobi, dok je prosjek europskih zemalja iznad 50 posto. Zbog nedostatka mjesta u gradskim dječjim vrtićima sve je više pokušaja privatnih poduzetnika koji otvaraju, često bez ikakvih dozvola za rad, dječje igraonice. </p>
<p>»Za alarmantnu situaciju u Zagrebu kriv je Gradski ured za obrazovanje i sport. Da je Ured, na čelu s pročelnikom Ivicom Lazanjom, postupao odgovorno prema dječjim vrtićima, kobnih događaja poput rušenja stropova po vrtićima ne bi bilo«, smatra predsjednica Sindikata odgoja i obrazovanja Hrvatske Anita Car. </p>
<p>U Sindikatu sumnjaju u financijsku politiku Ureda jer je Grad odobrio sredstva za sanaciju vrtića, no kad ravnatelji vrtića upute zahtjev prema Gradskom uredu za sanaciju, ne dobivaju pozitivan odgovor, kaže Car. Navodi da dosta novca planiranog za sanaciju vrtića u 2002. godini nije potrošeno. Vidjet ćemo što se događalo u ovoj proračunskoj godini, kaže Car, čiji je Sindikat uputio inicijativu Gradskom socijalnom vijeću (GSV) tražeći da se napravi analiza postojećeg stanja zagrebačkih vrtića te nakon toga napravi plan sanacije. Sindikat istu analizu planira i za ostale vrtiće u Hrvatskoj. Kako saznajemo, GSV je na posljednjoj sjednici raspravljao o zahtjevu Sindikata, pa bi sindikalci trebali sudjelovati na sljedećoj sjednici Vijeća u siječnju.</p>
<p>Da je stanje u kojem funkcioniraju dječji vrtići u Hrvatskoj alarmantno, pokazuje slučaj Slovenije koja je reformom obrazovnog sustava uvela nove standarde, smanjen je broj djece po odgojnim skupinama, a kao najvećom prednošću Slovenije neki smatraju činjenicu da brigu o predškolskom odgoju vodi Ministarstvo školstva i znanosti, a ne gradovi i općine, kao što je to u Hrvatskoj. »U Hrvatskoj godinama unazad nitko nema sluha za predškolski odgoj, niti su mnogi svjesni koliko imamo problema s jaslicama«, kaže Anita Car. Svaki dječji vrtić morao bi, naime, imati uvjete za prihvat jasličke djece, no vrtići naprosto nemaju dovoljno prostora za jaslice i rade u prekapacitiranim uvjetima. Dječji vrtić u Velikoj Gorici, u kojemu su nedavno djeca do krvi izgrizla dječaka u jaslicama, ima upisano čak devetnaestero djece od 14 mjeseci. </p>
<p>Pozitivniji primjer brige o predškolskom odgoju daje Istra. Grad Rovinj uredio je svoje vrtiće po modernim standardima, a običaj je gradonačelnika da svake godine obiđe vrtiće i uvjeri se u njihov standard. Istina, i neki zagrebački vrtići danas se mogu pohvaliti primjerenim izgledom i opremom. Novozagrebački vrtić u Utrini s 500 mališana, u potpunosti je obnovljen nakon punih 30 godina, a nedavno ga je svečano otvorila gradonačelnica Vlasta Pavić. Za obnovu vrtića, kojemu su ostali samo stari nosivi zidovi, a ostalo je sve novo, bilo je potrebno deset milijuna kuna. Vinkovci, koji nisu imali vlastitih sredstava za obnovu dječjih vrtića, primili su pak pomoć za sanaciju dječjih vrtića iz Italije i Njemačke...</p>
<p>Da će se standard dječjih vrtića zadržati i u idućoj godi, moguće je zaključiti po novom zagrebačkom proračunu. U njemu je svega 17,9 milijuna kuna predviđeno za gradnju novih vrtića, iako je Gradski ured za obrazovanje tražio gotovo pet puta više sredstava. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20031228].
|
