NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20031026].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 224263 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>26.10.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Stranačka se politika bez potrebe uvukla među Hrvate u iseljeništvu, mnogi su se razočarali </p>
<p>Novi ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Nikola Jelinčić kaže da je u Matici bio i u vrijeme prošle države, ali politiziranje koje je osjetio kada je stvarana hrvatska država bilo je nepotrebno. Svojatanje i želja da se preslika politički život Hrvatske u njihovim sredinama nije bilo dobro i loše je primljeno u tim zemljama</p>
<p>Nedavno je došlo do promjena u Hrvatskoj matici iseljenika, nakon što je Boris Maruna otišao u diplomaciju, a za ravnatelja je postavljen Nikola Jelinčić. Budući da se kod nas sve politizira tako se i ova promjena, koja se slučajno poklapa uoči izbora u Hrvatskoj, i na taj način iščitavala. Novi ravnatelj Nikola Jelinčić u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik govori o aktualnim zadacima Matice iseljenika, inicijativi da se u Zagrebu otvori Muzej hrvatske dijaspore i problemima s kojima se oko četiri milijuna Hrvata u svijetu susreću.</p>
<p>• Je li slučajno da se o hrvatskim iseljenicima najviše piše i govori u Hrvatskoj kada se približavaju izbori?</p>
<p>- Ako pod tim mislite i na promjene u čelništvu Hrvatske matice iseljenika onda to slučajno koincidira s datumom izbora, budući da dosadašnji ravnatelj Maruna ide na dužnost hrvatskog veleposlanika u Čile, a ja sam do nedavno bio zamjenik ravnatelja i tako je došlo do prijedloga da ja preuzmem to mjesto. Potrebe koje ima iseljeništvo nemaju nikakve veze sa ovim našim političkim kalendarom, jer su one stalne. Iseljeništvo u prvom redu želi sačuvati svoj kulturni identitet, prenijeti iskustva na mlađe generacije koje su rođene vani. U tome im Matica pruža logistiku i pomoć, da im se omogući ono što žele, a to je između ostalog da znaju tko su, što su, odakle su.</p>
<p>• Ali politika ipak ima udio u svemu tome. Bez obzira koliko se trudili da aktualni politički vjetrovi ne bi smjeli utjecati na život dijaspore, često se sve politizira na relaciji iseljeništvo-domovina.</p>
<p>- Slažem se oko te konstatacije, ali mislim da to nije dobro. Bio sam u Matici i u vrijeme prošle države, ali politiziranje koje sam osjetio kada je stvarana hrvatska država bilo je nepotrebno. Mi gledamo na iseljenike kao na ljude koji su napustili svojom voljom domovinu. Minorne su grupe koje su otišle iz drugih razloga. Normalno je da su se htjeli što prije integrirali u nove sredine. Njihova djeca definitivno su građani tih zemalja u koje su se njihovi roditelji doselili. To svojatanje i želja da se preslika politički život Hrvatske u njihovim sredinama nije bilo dobro i loše je primljeno u tim zemljama. </p>
<p>• Jesu li političke stranke onda imale pogrešan pristup prema iseljenicima?</p>
<p>- Političke stranke, prvenstveno Hrvatska demokratska zajednica su devedesetih godina osnivale svoje ogranke u prekomorskim zemljama. Tu se onda uvukla neka stranačka politika i došlo je do nekih podjela kojih prije nije bilo. Politika se uvukla bez potrebe. Iseljenicima ne treba politika, njima je trebala i treba pomoć u kulturološkom i drugom pogledu. Oni žele pokazati hrvatski identitet i njima treba pomoći bez obzira koja je stranka na vlasti. Kada bi se držali toga da oni budu most, što često predsjednik Mesić spominje, koji će povezivati njihove nove domovine i Hrvatsku bilo bi to idealno.</p>
<p> • Koliko zapravo Hrvata živi u svijetu, o kojoj je brojci riječ?</p>
<p>- Po nekim procjenama se računa da je hrvatski korpus u svijetu brojan otprilike kao današnje stanovništvo Hrvatske, negdje oko četiri milijuna. Dakle, nas je nešto malo više ovdje. To su Hrvati u zemljama oko nas, autohtone manjine, to su Hrvati i njihovi potomci u Europi, Australiji, Americi, Kanadi. Teško je u ovom trenutku naći u Hrvatskoj tko nema negdje nekoga vani.</p>
<p>• U pripremi je i značajni projekt otvaranja muzeja hrvatske dijaspore.</p>
<p>- Bit će to kombinacija suvremenog muzeja, dakle virtualnog i klasičnog. U njemu će i mladi naraštaji u Hrvatskoj, ali i ljudi koji dolaze iz svijeta moći dobiti odgovore na mnoga pitanja. Već se radi na idejnom projektu, znamo lokaciju. Bit će to u sklopu zgrade Matice iseljenika, kraj dvorane »Lisinski« u Zagrebu. Imamo i zemljište oko zgrade pa postoji mogućnost da se muzej i proširi. </p>
<p>• Mnogi Hrvati ostvaruju blistave uspjehe u svijetu, a mi u zemlji malo o tome znamo.</p>
<p>- Prošli tjedan u Barceloni nagradu za najbolji roman na španjolskom jezičnom području dobio je Antonio Skarmeta, Čileanac čiji su roditelji otišli s otoka Brača. Nagrada iznosi 601.000 eura, što je druga po iznosu nagrada poslije Nobelove. On je čileanski pisac koji piše o hrvatskoj zajednici u Čileu i širi slavu svoje pradomovine. Nije jedini. U posljednjih sto godina oko sto pedeset Hrvata se afirmiralo kao književnici u Čileu. Ramon Diaz Eterovic je najčitaniji od mlađih književnika u Čileu. Ali, tu se postavlja i pitanje - da su njihovi roditelji ostali u Hrvatskoj bi li njihova djeca proslavila i sebe i nas. Zadaća je Matice da ta književna djela, uz pomoć drugih institucija, prevodimo i učinimo dostupnim hrvatskoj javnosti. Upravo će ovih dana izaći iz tiska Eterovicev roman, a i pregovaramo da nagrađeni roman iz Barcelone objavimo u Hrvatskoj.</p>
<p>• Bilo bi naravno idealno kada bi se iseljenici povezivali samo s ovim o čemu vi govorite. Ali, politika je ipak dovoljno agresivna da svugdje želi umiješati svoje prste. Ima li i pozitivnih primjera?</p>
<p>- Kada je riječ o Hrvatima koji žive tu u susjedstvu, u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, gradišćanski Hrvati, za razne projekte je u posljednje vrijeme izdvojeno 12 milijuna kuna od strane raznih vladinih tijela. Solidan je to iznos na zadovoljstvo Hrvata. Neke stvari se kreću, ali još to nije dovoljno.</p>
<p> • A kako stvari stoje s povratkom ljudi iz dijaspore?</p>
<p>- Na početku stvaranja hrvatske države više se insistiralo na povratku i na ulaganju iseljeničkog novca. Neki su to i pokušali pa su se opekli. Znate naše probleme, birokraciju na nižim nivoima, korupciju. Međutim, ne moraju se ljudi vratiti u Hrvatsku da se ostvare gospodarski projekti. Mnogi iz dijaspore su uspješni poslovni ljudi tamo i uvijek se mogu naći neke veze.</p>
<p>• Ipak, velike su primjedbe od strane onih koji su pokušali investirati u Hrvatsku.</p>
<p>- Ja sam živio u Kanadi i tamo možete u jednom danu s 50 dolara otvoriti tvrtku, idete na tržište, plaćate poreze i radite. Kod nas je to nažalost još uvijek dugačka procedura. Oni koji su se razočarali u bezuspješnim pokušajima investiranja u Hrvatskoj svoja iskustva onda šire dalje, jer ljudi koji dolaze iz jednog drugog sustava vrijednosti i nisu navikli da moraju nekom platiti za ono što je u drugim zemljama normalna procedura. Osjeća se kod naših ljudi vani neraspoloženje u tom smislu. Ima dosta razočaranih, pogotovo kada se čuju afere o sudbini novca koji su oni dali za obranu Hrvatske. Neki su zbog toga i dizali kredite. Mnogi se osjećaju prevarenim kada čuju da su novci išli u druge svrhe. Puno je teže danas za neku dobrotvornu akciju dobiti njihovu solidarnost koja inače nikad nije bila upitna. Ljudi pitaju »a tko garantira da će to biti ovako, a ne onako«. Kao zemlja puno smo izgubili na kredibilitetu kod iseljenika i ponovo treba graditi povjerenje.</p>
<p>• Kraće rečeno, od iseljenika ne treba samo nešto tražiti?</p>
<p>- Točno, to treba biti obostrana korist. Ne treba samo moliti nešto, već vidjeti mogućnost da oni, osjećajući i rodoljublje, ulože novac u zdrave projekte od kojih ćemo svi imati koristi. Baš su mi došli mladi ljudi s Novog Zelanda sa željom da ovdje otvore tvrtku i mi im i u tom pomažemo. U budućnosti će se Matica oko tih stvari još više angažirati.</p>
<p> • Jesu li hrvatski iseljenici dobro informirani o tome što se događa u Hrvatskoj?</p>
<p>- Iseljenici, bez obzira jesu li razočarani ovim ili onim i dalje dolaze u Hrvatsku, vide što se tu događa. Oni su dobro informirani, preko interneta čitaju novine, od nedavno se emitira 'Glas Hrvatske' na Hrvatskom radiju i nema dugo da je krenuo satelitski televizijski program za iseljenike. Nema problema s razmjenom informacija.</p>
<p>• Je li točno da su naši ljudi koji žive vani kada dođu u Hrvatsku najbolji potrošači i kao turisti?</p>
<p>- Točno je, oni kad dođu u svoj Stari kraj puno kupuju, časte rodbinu, prijatelje izvode na ručak i večeru. Dobri su potrošači.</p>
<p>• U pripremi je i prvi svjetski tamburaško folklorni festival hrvatske dijaspore.</p>
<p>- Možda je čudno što se stalno govori o tamburici kada je riječ o dijaspori, ali tamburici treba skinuti kapu. Tamburica je održala identitet Hrvatske na svim kontinentima. Tamburica se svira i u Argentini i u Americi. Samo u kanadskom Hamiltonu ima tisuću tamburaša. Poruka je - to je moja krv, to su moji korijeni. Ljudi pjevaju i ponekad i ne znaju što pjevaju, ali znaju da je to - hrvatsko! Okupit ćemo po prvi puta sve najbolje grupe iz cijeloga svijeta 2007. godine.</p>
<p>• Kako susjedne zemlje nastale nakon raspada Jugoslavije tretiraju Hrvate?</p>
<p>- Bitno se popravlja situacija, konkretno u Srbiji i Crnoj Gori. Imali smo uspješne dane Hrvata iz Boke u Zagrebu. U Sloveniji ima oko 40.000 Hrvata koji su dobro organizirani i oni mogu biti neki most u ovim turbulentnim vremenima. Bolje su organizirani i Hrvati u Makedoniji, svi oni traže ono što su nekad tražili oni koji su odlazili u udaljenije zemlje.</p>
<p>• I ono najbolnije pitanje - novac. Ima li za sve te akcije, inicijative i projekte koje provodi Hrvatska matica iseljenika dovoljno financijskih sredstava?</p>
<p>- Novca nema, mi smo djelomično na proračunskim sredstvima i nešto sami zaradimo iz svojih aktivnosti i to je oko 30 posto. Nema te zemlje gdje Hrvata nema i svi traže neku vrstu pomoći, da im budemo most prema bivšoj domovini. Nije uvijek lako udovoljiti svim tim zahtjevima i zbog toga što novca nema dovoljno. Treba ga puno više nego do sada. I baš zato se iseljenika ne treba sjetiti samo kada su izbori. Oni to osjete i boje se da će poslije opet zavladati muk. Mi zato želimo da oni konstantno osjete brigu, da budemo spona i sprega s njima bez obzira tko je pozicija, a tko opozicija. Ali ne kroz političke indoktrinacije, već da im pomognemo da ne zaborave svoje korijene i da budu ponosni na zemlju odakle su došli ili gdje su rođeni.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Bilo je ovih dana lijepo biti Hrvat u Rimu</p>
<p>Sreću dakako nije krio ni sam kardinal koji nam je potvrdio kako je susret sa Svetim Ocem u njemu izazvao posebne osjećaje. Osim kardinalske kapice i prstena Bozaniću je Papa dodijelio i hrvatsku crkvu sv. Jeronima u Rimu, koja je bila i naslovna crkva pokojnom hrvatskom kardinalu Franji Kuhariću. I u toj se crkvi kao i u Papinskom zavodu svetog Jeronima u kojem se školuju hrvatski svećenici, osjećala posebna, riječima teško opisiva, ali veoma pozitiva i svečana atmosfera</p>
<p>Prošli je tjedan u Vatikanu protekao u obilježavanju 25. obljetnice Pontifikata pape Ivana Pavla II. koji je tom prilikom blaženom proglasio Majku Terezu. Za Hrvatsku je pak od posebne važnosti bio Konzistorij, održan prošloga utorka, na kojem je Sveti Otac zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića proglasio kardinalom, zajedno s još 29 novih kardinala iz cijeloga svijeta i još jednim koji je imenovan u tajnosti, odnosno papa je njegovo ime zadržao u srcu (»in pectore«), jer bi objavljivanje imena moglo štetiti njegovoj misiji u zemlji u kojoj živi. </p>
<p>Papa je starim i novim kardinalima zahvalio na velikoj pomoći koju mu pružaju, a njihovu je misiju posvetio Djevici Mariji. Kardinale je pozvao na kontemplativnu molitvu, a blagoslov koji im je dao namijenjen je i njima, ali i svim dobrim ljudima koji ih okružuju i koje će tek susresti u životu.</p>
<p>Kardinal Bozanić od Pape je zatražio i dobio blagoslov za hrvatski narod, čime je još jednom iskazao svoju naklonost Hrvatskoj i Hrvatima. A oni su mu kao i mnogo puta do sada na tome znali i dostojno zahvaliti. Pjesma »Krist na žalu« koju je napisao sâm Ivan Pavao II. prije nego što je postao papa, orila se na audijenciji u četvrtak iz grla hrvatskih hodočasnika i odjekivala velebnom dvoranom Pavla IV. dok je na pozornici uz Svetoga Oca sjedio kardinal Bozanić, okružen brojnim hrvatskim svećenicima i bogoslovima.</p>
<p> Prije napuštanja dvorane Papa je rukom pozdravio hrvatske vjernike koji su u bili najbrojniji.</p>
<p> Hrvatske zastave vijorile su se i na audijenciji, ali i dva dana ranije, u utorak na Trgu svetoga Petra, kad je Sveti Otac proglasio nove kardinale. U srijedu im je tijekom mise u Bazilici svetoga Petra predao i kardinalske prstene s likovima apostola sv. Pavla i sv. Petra. </p>
<p> Službeni Vatikan ne krije da je Sveti Otac teško bolestan, a problemi s disanjem uzrokovani Parkinsonovom bolešću otežavaju mu govorenje.</p>
<p> S vjernicima uglavnom komunicira gestama, a kardinalima i najbližim suradnicima šapuće poruke. Stoga je svaka riječ ili kratka rečenica koju Papa uspije izgovoriti vjernicima dragocjena, a njegove govore uglavnom čitaju vatikanski dužnosnici, najčešće kardinali Joseph Ratzinger i Angelo Sodano, te nadbiskup Leonardo Snadri. Papino pojavljivanje u javnosti zapravo je, čuli smo od vjernika, njegova velika žrtva.</p>
<p> U svojoj molitvi na ovotjednoj euharistiji Petrov je nasljednik ponovio rečenicu »Ti si Krist, sin živućeg Boga«. Tim je stihom započeo i svoju prvu homiliju 22. listopada 1978. godine, šest dana nakon što je izabran. Tada je vjernike pozvao da širom otvore svoja vrata Kristu</p>
<p> Danas četvrt stoljeća kasnije, na početku trećeg milenija, obraćajući se novim kardinalima Papa ih je pozvao da vjerno služe Crkvi. Istaknuo je kako se Crkva proširila u cijelom svijetu, a trenutačno ima 195 kardinala iz 69 zemalja. Od toga je 135 kardinala mlađih od 80 godina, što znači da ih se može birati za novoga papu.</p>
<p>Hrvatski hodočasnici, od kojih je njih 200-injak došlo iz Vrbnika, Bozanićevog rodnog mjesta, otkrili su nam da vjeruju kako će upravo kardinal Josip Bozanić u budućnost biti poglavar Katoličke crkve. </p>
<p>»Molimo se za njega i on se moli za nas«, kažu Vrbničani, tvrdeći da je Bozanićevo proglašenje kardinalom najsvečaniji dan u njihovom životu. U Hrvatskoj i u svijetu danas djeluje 19 svećenika rođenih u Vrbniku, na što su stanovnici tog malog mjesta veoma ponosni. </p>
<p>»Naš je Josip oduvijek bio poseban. Iz tako malog mjesta dolazi tako veliki čovjek. Uvijek je imao vremena i razumijevanja za sve koji su s njime htjeli razgovarati«, kažu hodočasnice iz Vrbnika o novom kardinalu, Josipu Bozaniću koji ima samo 54 godine i jedan je od najmlađih kardinala na svijetu. Zamoljen da komentira glasine da bi upravo on mogao postati novi papa, hrvatski je kardinal nekoliko puta ponovio kako »imamo papu Ivana Pavla II.« i da on moli za njegovo zdravlje.</p>
<p>»Uvijek je lijepo biti sa svojim ljudima«, otkrio nam je Bozanić nakon što su mu njegovi Vrbničani čestitali. Za njih kao i za mnoge druge hrvatske hodočasnike Bozanić je našao vremena i na »visitama di cortesia« službenom čestitanju novim kardinalima koje je u Vatikanu održano u utorak popodne. S onima koji mu tada nisu stigli osobno čestitati, pozdravio se uoči audijencije u četvrtak. </p>
<p>U Rimu je bio i kardinalov brat Antun Bozanić, također svećenik, koji nam je rekao kako je veoma sretan. »Velika je stvar za Hrvatsku da opet imamo kardinala. Jako sam ponosan i drago mi je da su ljudi iz Vrbnika, ali i cijele Hrvatske osjetili povezanost, organizirali se i došli u Rim«, ističe kardinalov mlađi brat svećenik u Malom Lošinju. </p>
<p>Sreću dakako nije krio ni sam kardinal koji nam je potvrdio kako je susret sa Svetim Ocem u njemu izazvao posebne osjećaje.</p>
<p> Osim kardinalske kapice i prstena Bozaniću je Papa dodijelio i hrvatsku crkvu sv. Jeronima u Rimu, koja je bila i naslovna crkva pokojnom hrvatskom kardinalu Franji Kuhariću. I u toj se crkvi kao i u Papinskom zavodu svetog Jeronima u kojem se školuju hrvatski svećenici, osjećala posebna, riječima teško opisiva, ali veoma pozitiva i svečana atmosfera. </p>
<p>»Bilo je lijepo ovih dana biti Hrvat u Rimu«, rekli su nam u četvrtak prije polaska hodočasnici, dodavši kako će dojmove s ovog putovanja pamtiti do kraja života u nadi da će barem još jednom imati priliku vidjeti Papu.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»Da bih zakoračio u stotu morao bih sići s kreveta«</p>
<p>Segedi je danas najstariji hrvatski biskup, najstariji grkokatolički biskup na svijetu, a među 14.811 katoličkih biskupa po starosti zauzima peto mjesto</p>
<p>U rujnu 1927. grkokatolički križevački biskup Dionizije Njaradi zaredio je u Ruskom Krsturu u Bačkoj, bogoslova Joakima Segedija za svećenika. Segedi je bio teško bolestan od tuberkuloze, pa mu je biskup želio omogućiti da barem umre kao svećenik, iako tada nije imao ni 23 godine. Od tada je prošlo 76 godina, a Segedi je danas najstariji hrvatski biskup, najstariji grkokatolički biskup na svijetu, a među 14.811 katoličkih biskupa po starosti zauzima peto mjesto. U ponedjeljak 27. listopada proslavit će 99. rođendan u dvoru križevačkih biskupa na Kaptolu, gdje provodi dane vezan uz krevet, jer je od 2000. nakon pada nepokretan. Unatoč starosti, biskup Segedi i danas ima dobro pamćenje, čita novine, gleda televiziju i prati događaje u svijetu. Dok je bio pokretan, u svojoj je sobi služio mise.</p>
<p> Rodio se 1904. u Ruskom Krsturu i po narodnosti je Rusin. Teologiju i filozofiju studirao je u Innsbrucku i Rimu, gdje je 1930. doktorirao na papinskom sveučilištu Gregoriana. Segedi je bio kapelan u Kucuri te od 1930. do 1936. duhovnik grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu. Zatim je do 1940. bio biskupski tajnik i istodobno župnik u Grabaru na Žumberku. Kad je 1941. Mađarska pripojila Bačku, tamošnji grkokatolici našli su se odvojeni od sjedišta biskupije Križevaca, pa je osnovana apostolska administratura, a Segedi postaje vikar sa sjedištem u Ruskom Krsturu. Nakon rata uspostavljeno je ranije stanje, a Segedi postaje generalni vikar za taj dio Križevačke biskupije te 1947. dekan bačkog dekanata.</p>
<p>Papa Ivan XXIII. imenovao ga je 1959. svojim kućnim prelatom, 1961. apostolskim protonotarom, a 1963. pomoćnim križevačkim biskupom. U bazilici sv. Petra u Rimu zaredio ga je ukrajinski kardinal Slipy koji se upravo vratio iz dugogodišnjeg zatočeništva u Sibiru. Segedi je i kao biskup ostao u rodnom mjestu sve do 1966. kad postaje generalni vikar i dolazi u Zagreb. Tadašnji biskup Gabrijel Bukatko ujedno bio i beogradski nadbiskup pa je Segedi zapravo vodio veliku biskupiju koja je donedavno obuhvaćala cijelo područje bivše Jugoslavije. Također je vodio brigu i o grkokatolicima u Slovačkoj i Mađarskoj, koji su tada bili bez svojih biskupa. Nakon Bukatkove smrti 1981. Segedi je bio administrator biskupije dok 1983. nije imenovan sadašnji biskup Slavomir Miklovš, a umirovljen je 1984. na svoj 80. rođendan. I nakon toga ostao je aktivan, a često je posjećivao i rimokatoličke župe gdje je dijelio krizmu. Među njegovim prijateljima bili su i kardinali Stepinac, Šeper i Kuharić, s prvom dvojicom je studirao u Rimu, a poznavao je i trojicu papa. </p>
<p>Kad u ponedjeljak uđe u stotu godinu, uz biskupa Segedija bit će i njegova nećakinja Irena Fejisa 72-godišnja apotekarica iz Novog Sada, koja ga često posjećuje. Među mnogim uspomenama na svog strica ističe da je bio vrlo strog vjeroučitelj i da ju je uspio natjerati da za tri mjeseca nauči mađarski koji i danas dobro govori. </p>
<p>Za svoju dugovječnost biskup Segedi kaže da je dar Božji, no dodaje da do 80. godine nije znao što je starost i bolest. Dugo mu je živjela i baka s majčine strane, dok su mu majka i brat rano umrli. Kao mlad bio je planinar, triput se penjao na Triglav, a dok je bio pokretan običavao se buditi u ranu zoru i odlaziti na duge šetnje, čak i zimi, tako da su ga kako kaže poznavali svi psi i policajci. Redovito je odlazio i na izbore jer se bojao da bi upravo njegov glas mogao biti odlučujući. Iz rodnog mjesta gdje je bio župnik 25 godina nećakinja mu je donijela brojne pozdrave i čestitke sumještana koji biskupa zovu Badarka, što je izvorno prezime obitelji Segedi. </p>
<p>»I sâm sam se začudio kad sam došao u duboku starost jer nisam ni opazio kako godine lete, a da zakoračim u stotu, morao bih sići s kreveta«, u šali kaže Segedi kojem je liječnica »naredila« da mora doživjeti barem 104 godine. S obzirom da je cijelog života, kako kaže, bio discipliniran, točan i uredan, ne treba sumnjati da će mu i to uspjeti.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Kolovoz je pokazao sve mogućnosti i svu bijedu hrvatskog turizma</p>
<p>Do sredine srpnja stanje je bilo otužno... Krajem srpnja premijer Račan u Istri izjavljuje »evidentan je izostanak velikog vala gostiju«. Kasnije je, doduše, korektno priznao da nije bio u pravu. Usporedni indeksi su podivljali - iako se radilo o špici sezone, kada se očekuju mali pomaci, brojke su pokazivale dvoznamenkaste pluseve; 13. kolovoza u Hrvatskoj je boravilo 17 posto više gostiju nego lani </p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ</p>
<p>Ako se prisjetimo ožujka i travnja, sada, potkraj listopada, možemo zaključiti samo jedno -sezona je bila odlična. Imala je uspone i padove, propuste i dobre strane, ali u cjelini gledano da nam je netko u ožujku, tijekom berlinskog ITB-a, ponudio ovakav rasplet svi bismo bili više nego zadovoljni.</p>
<p> Turizam naše suverene države prvi je puta zabilježio više od 600.000 gostiju u jednom danu, Hrvatska je dobila nove prometnice koje otvaraju prostor za nov razvoj, po prvi smo puta svjedočili ulasku inspektora u kuću neregistriranog stranog iznajmljivača. Nije bilo trajektnih kolapsa, a i prometni su, izuzmemo li senjsku sramotu, bili sasvim podnošljivi. </p>
<p>Procvat last minutea je, s druge strane, hrvatskim građanima otvorio nove obzore i mogućnosti - zahvaljujući last minuteu Hrvati su po prvi puta došli u poziciju da za mali novac putuju na egzotične destinacije. </p>
<p>Ova će sezona ostati zapamćena i po brojnim požarima diljem obale, po napadu na Irak koji je prijetio kolapsom kompletnog svjetskog turističkog tržišta, nestašicama vode, skandalom 'Sunčani Hvar' i potpunim podbačajem s poljskog tržišta. Bila je to, dakle, jedna prava, dinamična sezona koje ćemo se rado sjećati. No krenimo redom.</p>
<p>Zahvaljujući prije svega Niki Buliću i Pavi Župan Rusković, Hrvatska se briljantno predstavila na berlinskom ITB-u, glavnom turističkom sajmu sezone. Kao zemlja partner otvaranja, pokazali smo se u pravom svjetlu - pobjedu je odnio svaki sudionik svečanog otvaranja. </p>
<p>Već dan poslije uslijedio je hladan tuš. Bilo je sve očitije da će SAD i saveznici napasti Irak; buking je zamrznut u cijelome svijetu, turoperatori su očajni, a hotelijeri konsternirani. </p>
<p>»Nama iračka kriza neće nauditi, Hrvatska je daleko od Iraka« - tvrdili su tada naši dužnosnici. Jedan od aduta europskog turizma bila je i pojava SARS-a u Aziji, pa se s pravom pretpostavljalo da će azijski turizam pretrpjeti katastrofalnu godinu, a da će turisti azijske destinacije mijenjati europskima. </p>
<p> Irački rat traje dulje nego što se u prvi mah predviđalo, ali nakon njegova završetka ostalo je dovoljno vremena za popravak. Zamrznuti buking pomalo se zahuktavao i iz inozemnih predstavništava Hrvatske turističke zajednice uglavnom stižu optimistične vijesti. </p>
<p> Jedino je Poljska veliki upitnik. Signali o krizi koje je prije početka predsezone slao direktor varšavskog predstavništva HTZ, potvrđivali su se tijekom cijele sezone. Poljaci su temeljito podbacili, procjenjuje se da ih je bilo 50 posto manje nego lanjske godine. Krivica je djelomično u hrvatskim cijenama, a djelomično u stanju poljskog gospodarstva. Iako ulaze u Europsku uniju, Poljaci, sami smo se uvjerili, žive vrlo teško, teže od nas Hrvata. Zapravo možda to i nije razlog. Možda odgovor leži u činjenici da Poljak za tjedan odmora u Hrvatskoj dobiva dva tjedna u Turskoj ili Grčkoj. </p>
<p> Uskrs, 20. travnja, početak turističke sezone, također nije davao razloga za optimizam. Bilježi se deset posto manje gostiju nego prošle godine, a moćni njemački TUI javlja da mu je buking za trećinu manji od planiranog. Iako je sezona službeno počela, ovdašnji objekti još su nepripremljeni. Lokalne prometnice su posebna priča - prilazi turističkim destinacijama uređivali su se i u lipnju. Umjesto na cvjetnice i uređene staze, prvi su turisti nailazili na bagere i raskopane prometnice. Turistička operativa strahuje od impresija prvih sezonskih gostiju, kakve će dojmove prenijeti svojim prijateljima? </p>
<p> Predsezona prolazi uobičajenim ritmom pa zbog visokih cijena aranžmana i loše izvanpansionske ponude godinama kupimo mrvice s »bogatog emitivnog stola«. </p>
<p>Ipak, krajnji je rezultat pokazao da smo u prvih pet mjeseci imali dva posto više gostiju nego u istom razdoblju prošle godine, ali i njemački podbačaj od sedam posto. Mediteranska konkurencija istovremeno ima i do 40-postotni minus.</p>
<p>Svibanj i lipanj će ostati zapamćeni po dva druga događaja. U svibnju predsjednik Sabora Zlatko Tomčić traži hitnu smjenu kadrova u HFP, dovođenje novih ljudi i temeljitu reorganizaciju Fonda i stručnih službi. Razlog znate. Slučaj »Sunčani Hvar«, odnosno pokušaj ulaska slovenskih Termi Čatež u hvarske objekte, drma predsezonom. U političkom smislu, naravno, jer je turizam brzo postao suvišan - na hvarskom su slučaju koalicijski partneri dokazivali svoju moć i važnost. Sprdačina srećom nije ostavila traga na turizmu Hvara gdje su, suprotno očekivanjima, Slovenci bili brojni gosti. Slučaj »Sunčani Hvar« vuče se i danas i vjerojatno će ga dugo rješavati i slijedeća vlast. Sve se glasnije čuje da su Hvarani, odbijajući Slovence, propustili priliku stoljeća. </p>
<p> Do 30. lipnja u promet je pušteno 138,5 kilometara novih autocesta i oko 20 kilometara prilaznih prometnica ukupne vrijednosti 5,6 milijardi kuna. Hrvatska je posredovanjem novih prometnica počela poprimati obrise moderne države. Ako se ispune planovi, iz godine u godinu Hrvatska će obala postajati sve dostupnija čime će se otvarati i mogućnosti za duže sezone. </p>
<p> Prvu veću prometnu gužvu mediji su zabilježili 5. srpnja kada se od Karlovca do Slunja putovalo dva sata. Obična i nezanimljiva vijest u odnosu na ono što je obilježilo slijedeće dane.</p>
<p> Sjećate se Stefanija? Stefano Stefani, talijanski državni tajnik za turizam, poručuje Nijemcima da su bezlične mase koje opsjedaju talijansku obalu. Nijemci mu to nisu oprostili, na talijanskoj je obali bilo manje njemačkih turista nego ranijih godina. Pitanje je i hoće li se Nijemci ohladiti do slijedeće godine. </p>
<p>Njemačko-talijanski spor nama nije pomogao, odnosno nije začepio srpanjsku rupu. Prvog srpanjskog tjedna Hrvatska ima devet posto manje turista od istog razdoblja prošle godine, drugi tjedan registrirali smo podbačaj od šest posto. Bila je to velika kriza, hotelijerima jedan dan u srpnju znači više od pet dana u listopadu.</p>
<p> Grad Hvar je 19. srpnja ponovno u centru pažnje kada je Nicky Siano, legenda Studija 54, napravio feštu za pet tisuća ljudi. Vjerojatno bi ih bilo i više da Zoran Domančić, hvarski gradonačelnik nije putem radija pozivao turiste da ne dolaze u Grad. Jesmo li mi uopće turistička zemlja i kakav to turizam gajimo, neka su od pitanja što su se vrtjela tih dana.</p>
<p>Osim po dugačkoj rupi (manjku turista), srpanj ćemo pamtiti i po početku tragedije. »Pet od šest velikih požara na priobalju je podmetnuto« stoji u Vjesniku od 25. srpnja uz dodatak da je u prvoj polovici godine bilo 80 posto više požara nego lani. Do kraja srpnja Hrvatsku su poharala 284 požara, uništeno je 4481 hektara površine.</p>
<p>Istovremeno na području Plitvičkih jezera počinju prve redukcije vode. Sličnih je redukcija kasnije bilo i po obali.</p>
<p>Bez obzira na nedostatak gostiju, cijene pojedinih apartmana u Komiži, Dubrovniku, Hvaru... penju na astronomskih 120 eura. Vlasnicima nije važno što će biti popunjeni tek 20-30 dana u godini. </p>
<p>Krajem srpnja premijer Račan u Istri izjavljuje »evidentan je izostanak velikog vala gostiju«. Kasnije je i sam korektno priznao da nije bio u pravu.</p>
<p>Kolovoz je pokazao sve mogućnosti i svu bijedu hrvatskog turizma. Usporedni indeksi su podivljali - iako se radilo o špici sezone, kada se očekuju mali pomaci, brojke su pokazivale dvoznamenkaste pluseve.</p>
<p> Dana 13. kolovoza u Hrvatskoj je boravilo 646.542 turista, 17 posto više nego lani. Prvi puta od uspostave suverene države u jednom je tjednu bilo više od 600.000 registriranih gostiju. I kraj takvog se rezultata, međutim, procjenjivalo da na obali ima 30 posto neprijavljenih. Podsjetimo, 3. kolovoza, u intervjuu Nedjeljnom Vjesniku, Pave Župan Rusković, ministrica turizma, tvrdi kako u nekim mjestima ima i 50 posto neprijavljenih. Problem neprijavljivanja provlačio se tijekom cijele sezone. </p>
<p>Mediji su dugo ukazivali da će ova godina kulminirati po broju neprijavljenih. Vlastodršci su to uporno ignorirali. Tek kada je postalo očito da se prijavljuju samo oni koji moraju, država je prionula poslu.</p>
<p> Budući da je Niko Bulić jedva spriječio »narodnu revoluciju« u Orebiću gdje su se domaći ljudi pobunili protiv neregistriranih stranih iznajmljivača, sredinom kolovoza Državni inspektorat ulazi u kuću Mađarice u Ražnju, kod Šibenika, koja je iznajmljujući na crno za dva i pol mjeseca zaradila 82 prosječne hrvatske mirovine. To je, koliko je nama poznato, bio prvi primjer da je inspektorat ušao u kuću stranca, crnog iznajmljivača. </p>
<p>Što se posjeta tiče kolovoz je bio izvrstan. Kvalitetno su radili i hoteli i kampovi i privatni iznajmljivači, more nam je bilo prepuno stranih jahti i brodova. Cruiseri isto tako ponovno otkrivaju Dubrovnik. U pojedinim razdobljima, Dubrovnik ima dvostruko više uplovljavanja ovih elitnih brodova nego prošlih godina. Turisti su se, međutim, i dalje žalili da nemaju gdje potrošiti novac. Sjevernije, u Istri, nailazimo na pritužbe Rusa jer se osjećaju kao drugorazredni gosti.</p>
<p>Talijani su najtraženiji i najvoljeniji gosti, pogotovo kada je objavljen podatak da po odmoru u prosjeku potroše 700 eura. </p>
<p>Izuzev spomenutih Poljaka nitko nije podbacio. Posljednjeg tjedna mjeseca registrirano je više od 455.000 turista. </p>
<p> Medalja, nažalost, ima i tamnu stranu. Požari su i dalje harali obalom, pogotovo Dalmacijom. Ministar Lučin izjavljuje da požare podmeću psihički bolesnici. Katastrofalna je situacija do 31. kolovoza, a onda slijedi točka na »i« i novi novinski naslovi »Požari opet haraju, na šibensko-kninskom području 17 novih požara«.</p>
<p>Kolovoz je bio i mjesec smrti na prometnicama. Za dane vikenda 9. i 10. kolovoza na hrvatskim je cestama postavljen crni rekord. U dva je dana poginulo devet ljudi. Tih su se dana i Senjani poigrali živcima naših gostiju. U jednom od najfrekventnijih vikenda godine blokirali su prometnicu zbog najbanalnijeg razloga - lokalnog karnevala. Turisti su satima, u koloni dugoj 50 kilometara, čekali da prođe senjsko ludilo. </p>
<p>Što se domaćih gostiju tiče najtraženiji je bio Vis. Vis je hit, Višani tvrde kako ne pamte bolju sezonu, a osmijeh im je utihnuo tek kada su saznali da Vinko Sindičić namjerava kupiti njihovo glavno hotelsko poduzeće (lik i djelo navedenoga nije potrebno objašnjavati). </p>
<p> Sezona je i počela i završila sa susjedima Slovencima. Nakon slučaja 'Sunčani Hvar' »dogodio« se slučaj Gospodarski pojas ili ribolovno-ekološka zona, kako god hoćete. </p>
<p> Posljednjih dana kolovoza, poslije Rupelovih »zahvata«, slovenski mediji pozivaju na bojkot hrvatskog turizma. Ankete pokazuju da nas 53 posto Slovenaca ne želi za susjede. U slučaju daljnjeg zaoštravanja krize 43 posto će ih ubuduće trajno zaobilaziti naše turističke destinacije. </p>
<p>Srećom da je ljetu već bio kraj. Hrvatska je ulazila u posezonu koja je samo potvrdila da smo svjedočili jednoj turbulentnoj, ali dobroj turističkoj godini. Godini u kojoj, bez obzira na propuste, treba odati priznanje svima - i sustavu HTZ-a i Ministarstvu turizma i svim turističkim radnicima. Da je sve kao turizam živjeli bismo u državi sretnijih ljudi.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Kunu se u NATO, a sanjaju vojne snage bez Amerikanaca </p>
<p>Oni koji Amerikancima ne vjeruju, argumentiraju da je uska povezanost EU-a uz NATO doduše, za sada, sa sigurnosno-političkog gledišta još uvijek razumna, ali ne može biti patentni recept za sva vremena </p>
<p>BRANKO MADUNIĆ</p>
<p>Njemačka je dobila novu vojnu ulogu na svjetskoj političkoj pozornici koja je donedavno bila nezamisliva. Bundeswehr je u intervencijama - od Balkana do Afganistana - i istovremeno se reformira od obrambene u vojsku za brze intervencije na bilo kojem svjetskom kriznom žarištu. Pritom je njemačka vojska i doktrina razapeta između dvije vojne asocijacije: NATO-a kojem dominiraju Sjedinjene Države i gotovo virtualnih vojnih snaga Europske unije koje kao njegovoj protuteži forsiraju Njemačka i Francuska.</p>
<p>NATO, koji je nakon 11. rujna 2001. proglašen mrtvim, svim silama se trudi opovrgnuti kritiku kako je postao nebitan: proširenje, preuzimanje ISAF-ove misije u Afganistanu, »transformacija« u znaku globalne borbe protiv terorizma. Na prijedlog američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda ovih dana su uspostavljene i njegove snage za brze intervencije (NRF).</p>
<p>Snage za brze intervencije za Sjedinjene Države služe izvozu vlastite vojne revolucije: američka vojska postaje manja, sofisticiranija - i ubojitija. Elektronsko umrežavanje segmenata vojnih snaga i naoružanja sili na suradnju i omogućuje novu fleksibilnost. </p>
<p>Za strategiju je zaduženo novo Združeno zapovjedništvo za transformaciju (Alied Command Trasformation) u vojnoj luci Norfolk, u Virginiji. Europska baza SHAPE u belgijskom Monsu brže-bolje je adaptirana u čisti operativni stožer, okružen specijaliziranim centrima i to u Norveškoj, Portugalu i Poljskoj, a nije slučajno što su sve one proamerički orijentirane. </p>
<p>Dok se NATO-ove snage za brze intervencije »na američki pogon« brzo uspostavljaju, vojne snage EU-a, imaju problema, među inim, i sa samim uspostavljanjem zapovjedništva koje je početkom tjedna odgođeno na neodređeno vrijeme. Uostalom i sama rasprava o tome treba li EU jačati svoje vlastite vojne snage neovisno od snaga NATO-a ne dovodi samo do napetosti između EU i Sjedinjenih Država, već i do razdora unutar same Unije. </p>
<p>Pristašama samostalne EU-vojne sile nepojmljivo je da ujedinjena Europa s oko 400 milijuna stanovnika svoju sigurnost učini ovisnom od partnera udaljenog 6000 kilometara, koji, osim toga, provodi i vlastite interese. Berlin i Pariz stoga imaju za cilj povećanje važnosti Europske unije, osobito prema Sjedinjenim Državama. Prepreka tomu nisu samo Amerikanci. Za to treba znatno više investirati u vojsku. No, za to nedostaje potreban novac. Bundeswehr će u idućoj godini biti podvrgnut strogoj štednji. S obzirom na tu činjenicu, Nijemci i drugi Europljani se ne usuđuju odreći pokroviteljstva NATO -a i zbog toga se kunu u vjernost tom savezu. </p>
<p>Ipak, transatlantske razlike su u međuvremenu toliko velike da se ne mogu skrivati. Sjedinjene Države su se, dapače, odlučile preći u frontalni napad. Jedina svjetska supersila europske disidente Njemačku i Francusku koje imaju drukčiju predodžbu o vlastitim vojnim snagama, povlači za uši i želi vratiti »na pravi kurs«. Za to postoji aktualan razlog. Sjedinjene su Države u Iraku zapale u potpuni kaos i sada im je NATO savez više nego potreban. </p>
<p>Veleposlanik Sjedinjenih Država pri NATO-u Nickolas Buruns, koji je nedavno izjavio, da bi to bio kraj zapadne vojne alijanse. Buruns smatra da »to ne može funkcionirati« i da »samo mali broj država u Europi želi stvoriti situaciju konkurencije između EU i NATO saveza«. </p>
<p>Ključni EU-protivnik vojne samostalnosti EU-a je Velika Britanija. Oni ne želi »konkurenciju NATO-u, odnosno Sjedinjenim Državama«. Stoga London i dalje blokira uspostavu vojnog zapovjedništva na razini EU. Naime, na posljednjem sastanku na vrhu EU-a u Bruxellesu britanski se premijer Tony Blair izjasnio protiv osnivanja vojnog zapovjedništva Unije neovisnog od NATO-a. Inicijativu za osnivanje Unijinoga zapovjedništva pokrenuli su Francuska, Njemačka, Belgija i Luksemburg. Nijemci su zatečeni Blairovim odbijanjem jer je on nedavno na susretu s Chiracom i Schröderom u Berlinu dao izjavu da prihvaća zajedničko EU- zapovjedništvo. </p>
<p>Neki vojni analitičari misle da bez Britanaca europska sigurnosna politika nema nikakvog smisla. Po njihovom mišljenju Blair, koji je podijeljen između odanosti Americi i svojih europskih ambicija, jedini jer Europljanin kojem Washington vjeruje. To potvrđuje i aktualnu krizu funkcioniranje Unije. Stoga neki komentatori primjećuju, kad se te tri ključne države ne mogu dogovoriti oko zapovjedništva kako će 15 sadašnjih država članica Unije, pogotovo nakon što im se pridruži i deset novih iz istočne i srednje Europe? </p>
<p>Zabrinutost za političko funkcioniranje Unije, koja se u posljednje vrijeme osjeća u Berlinu, nije bez temelja. Već 15 zemalja uvijek iznova ima poteškoća u pronalaženju jedinstvenog stajališta, prije svega u vanjskoj i sigurnosnoj politici. Svakako, bez obzira kako se situacija razvijala, EU će globalno gledano i dalje ostati gospodarski div s drugorazrednim političkim i trećerazrednim vojnim značenjem.</p>
<p>Treba li, uopće, EU uz NATO još i zapovjedništvo i vlastite vojne snage? To se pitanje često postavlja u analizama budućnosti njemačke vojske, odnosno njezinih vojnih asocijacija. Njemački se političari iz parlamentarnih stranaka uglavnom slažu da Unija treba vlastite vojne snage, neovisnih o NATO-u. Ali istodobno prekoatlantskom savezniku odanim krugovima javlja da otvoreno sumnja u opravdanost napora Europe da formira vojsku »jer je njezina sigurnost najbolje zajamčena u što užem savezu sa Sjedinjenim Državama«. </p>
<p>Neki njemačkom kancelaru, dapače, preporučuju da definitivno odustane od plana o vojnom zapovjedništvu Unije, te mu savjetuju, ako želi povećati utjecaj Europe u svijetu onda mu se nameću dva druga projekta: povratak Njemačke provedivoj zajedničkoj vanjskoj politici u Bruxellesu i modernizacija Bundeswehra. </p>
<p>S druge strane, posebice oni koji Amerikancima ne vjeruju, (NATO uvijek znači i američko vodstvo) argumentiraju da je uska povezanost EU-a uz NATO doduše, za sada, sa sigurnosno - političkog gledišta još uvijek razumna, ali ne može biti patentni recept za sva vremena.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Predizborne žalopojke noćna mora izbornih stožera</p>
<p>Natjecatelji često posegnu za savjetima inozemnih savjetnika, vjerujući da su najbolji savjetnici oni koji su već nekog političara u svijetu doveli na vlast. Koliko je taj izbor pogrešan možemo se svakodnevno uvjeriti promatrajući početak naše predizborne kampanje / Nije dopustivo, naročito u zemlji uskoka i hajduka, da se natjecatelj koji želi pobijediti i još četiri godine voditi ovu zemlju, jada da mu je to teško. Takve su žalopojke možda i dopustive u krugu prijatelja, na supruginu ramenu, pred ogledalom u samoći kupaonice, ali nikako i nikad u javnosti. A ipak, premijer nam se, kako javlja tisak, požalio i umjesto da se ponaša kao pobjednik, optužio je za takvo ponašanje svog glavnog protivnika. I gdje su sad savjetnici koji bi mu rekli da bi se i on trebao ponašati pobjednički?</p>
<p>MIRJANA KRIZMANIĆ</p>
<p>Svako natjecanje zahtijeva motivaciju i ustrajnost, planiranje i pripremu, a vrlo često i određen, ne baš zanemariv, stupanj otpornosti na stres i frustraciju. Svatko tko se uključuje u bilo koju vrstu natjecanja trebao bi znati što više o drugim natjecateljima, a trebao bi i što realističnije procijeniti vlastite sposobnosti, znanje, iskustva i osobine koje bi mogle uvećati ili umanjiti njegove izglede za pobjedu. </p>
<p>Ljudi koji se natječu za neko radno mjesto nastoje se, stoga, što bolje upoznati sa zahtjevima posla koji bi željeli raditi, mogućnostima zarade i napredovanja, eventualnim opasnostima i rizicima koje taj posao donosi, očekivanjima poslodavca i nizom drugih čimbenika u vezi s tim poslom. Na temelju tih podataka pokušavaju se tada što bolje pripremiti za prijamni intervju, eventualna testiranja i druge prigode u kojima bi se mogli prezentirati kao najbolji kandidati za određeni posao. </p>
<p>Kada je riječ o iznimno važnu natjecanju, kao, na primjer, o utrci za pobjedu na izborima, natjecatelji često koriste i savjetnike koji će im pomoći da se što bolje pripreme i da na što jasniji i bolji način biračima prikažu svoje programe, planove i vizije. </p>
<p>Poneseni ciljem, koji je, nažalost, najčešće želja za osvajanjem vlasti ili ostajanjem na vlasti, natjecatelji često posegnu za savjetima inozemnih savjetnika, vjerujući da su najbolji savjetnici oni, koji su već nekog političara u svijetu doveli na vlast. </p>
<p>Koliko je taj izbor pogrešan možemo se svakodnevno uvjeriti promatrajući početak naše predizborne kampanje. Besmisleni ili bezlični slogani, televizijski spotovi za koje je potreban poseban tumač, jer građani bez dodatnih objašnjenja ne mogu ni naslutiti, ni pogoditi, niti pretpostaviti poruku koja bi, da je znanja i vještine, morala biti toliko jasna da bismo je svi mogli shvatiti čak i letimičnim pogledom na televizijski ekran. </p>
<p>Biranjem inozemnih savjetnika naši političari čine najmanje dvije temeljne pogreške: jedna je da od stranca (neopravdano) očekuju poznavanje naše kulture, običaja i rituala, o čemu strani savjetnik najčešće nema pojma, pa predlaže spotove koji su za nas nerazumljivi i najčešće smiješni. Druga je pogreška vjerovanje da ako je netko uspješno savjetovao npr. gospodina Blaira, da će uspješno savjetovati i bilo kojeg našeg političara. </p>
<p>To je, dakako, potpuno pogrešno, jer bi svaki savjetnik svoje savjete i preporuke trebao krojiti prema pojedincu koji izlazi »na tržište«, a da bi to mogao mora tog pojedinca poznavati dovoljno da bi mogao predvidjeti s kojim će se ponašanjima taj pojedinac moći identificirati, a s kojima ne. </p>
<p>Pojednostavljeno rečeno: nema smisla čovjeka bez sluha nagovarati da pjeva jer da će time navodno privući birače, kao što nema smisla niti tihu, mirnu i povučenu osobu nagovarati da viče, prijeti i maše šakama. Savjetnik bi trebao iz svog klijenta, bilo da je taj klijent stranka ili pojedinac, izvući i jasno pokazati ono najbolje, istodobno skrivajući slabosti i mane. </p>
<p>Da bi sve to mogao, savjetnik mora ne samo dobro poznavati svog klijenta, nego i birače na koje želi djelovati, a sve je to dakako mnogo bliže našim, nego stranim stručnjacima. Da ni stranim savjetnicima nije lako, najbolje pokazuje jedna od reakcija gospodina premijera, koji se prije nekoliko dana počeo jadati zbog položaja u kojem se našao, a koji je toliko težak da bi ga se, kad pomisli da bi ga možda morao obavljati još do sljedećeg proljeća, najradije odmah odrekao. </p>
<p>Nema savjetnika koji bi takvo ponašanje sudionika u natjecanju mogao predvidjeti, kao što nema ni savjetnika koji u njemu ne bi prepoznao noćnu moru svakog izbornog stožera. </p>
<p>Nije, naime, dopustivo, naročito u zemlji uskoka i hajduka, da se natjecatelj koji želi pobijediti i još četiri godine voditi ovu zemlju, jada da mu je to (iz bilo kojeg razloga) teško. </p>
<p>Takve su žalopojke moguće i dopustive (valjda) u krugu prijatelja, na supruginu ramenu, pred ogledalom u samoći kupaonice, ali nikako i nikad u javnosti. </p>
<p>A ipak, premijer nam se, kako javlja tisak, požalio i umjesto da se ponaša kao pobjednik, optužio je za takvo ponašanje svoga glavnoga protivnika. I gdje su sad savjetnici koji bi mu rekli da bi se i on trebao ponašati pobjednički?</p>
<p> Postoje li neki savjetnici ili stranački kolege koji bi premijeru mogli predložiti zauzimanje nekoga stvarno borbenoga i natjecateljskog stava, umjesto prigovaranja, jadikovanja i svaljivanja krivnje na druge? Gdje su sad savjetnici koji bi mu rekli da bi možda u ovo predizborno vrijeme bilo dobro nekim naglim obratom iznenaditi i privući birače?</p>
<p>Možda bi, na primjer, neka zamjena funkcija mogla pobuditi interes birača, koji su svjesni da se ni na ovim izborima neće pojaviti neki novi ljudi, a teško im je dati svoj glas onima koji se uporno drže poslova koji im baš ne idu najbolje od ruke? Možda bi oni koji su umorni od izvršne vlasti mogli prijeći u zakonodavnu, a oni iz zakonodavne koji bi željeli imati više ovlasti u izvršnu? Možda bi se takvim dogovorom mogla unaprijed osigurati suradnja koja će preživjeti izbore i jamčiti izbornu pobjedu? </p>
<p>Umjesto tzv. reaktivnog ponašanja, koje se pojavljuje kao reakcija na ponašanje protivnika, trebalo bi pokazati što više proaktivnog ponašanja, dakle onog koje proizlazi iz vlastitih planova, programa i ciljeva. Ali proaktivnim se ponašanjem u ovom smislu ne može smatrati udaranje nogometne lopte, niti, kako bi to Zagrepčani rekli, »jamranje« nad vlastitom teškom sudbinom, propuštenim prigodama i »zločestoćom« drugih natjecatelja. </p>
<p>Proaktivnim se djelovanjem, ako treba, mijenja vlastito ponašanje, suradnici, akcije i okolnosti, kako bi se sustavno, promišljeno i odlučno utjecalo na birače. Pritom je bitno da konačni cilj nije zadovoljavanje osobnih motiva, nego pružanje mogućnosti političkog djelovanja onima čiji će rad ili nastavak rada biti od najveće koristi za zemlju. </p>
<p>Autorica je sveučilišna profesorica psihologije u mirovini.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Vjerski motivi uvijek snažniji i dublji od ideoloških </p>
<p>Islam nije, kao religija, odijeljen od politike, nego u sebi od početka ima političku poruku i cilj. Zato je do danas islamu politika druga strane medalje. On je čak i više pokret za ovladavanje svijetom s pomoću određene vjere, kao ideologije, nego obavljanje vjerskih čina. To ne znači da je većina islamskih vjernika zauzeta političkim poslom. Bez religije koja podržava određene političke ciljeve ne bi bilo pokornosti vođama</p>
<p>LUKA VUCO</p>
<p>Svakog dana doznajemo za nove žrtve u Iraku. Palestinski sindrom ubijanja ljudima spremnim da kao bombe povuku druge u smrt širi se islamskim svijetom. Ako takvih ima dosta i u Iraku, jasno je da će Amerikanci teško ostvariti svoj cilj uvođenja demokracije u toj zemlji. </p>
<p>Zato se na sve strane može čuti kako je to njihov »novi Vijetnam«. </p>
<p>U Vijetnamu je bila snažna komunistička ideja sretnoga, pravednoga i bogatog života. Taj cilj je bio, kao i svim komunističkim revolucijama, snažan motiv ratnicima da se izlože najtežim žrtvama, jer im je ideal komunizma bio toliko privlačan da se je isplatilo riskirati i život. </p>
<p>Čovjek je ipak i moralno biće. One koji su se zauzimali za demokraciju u tom ideološkom društvu nazivali su kontrarevolucionarima ili neprijateljima zemlje. </p>
<p>Njenu sretnu budućnost mogu ostvariti samo najbolji u partiji, odnosno njeni vođe. Takva društva su, zbog fanatične odanosti vođi i partiji, bila spremna na velike žrtve i u miru radi »svjetlije budućnosti«. </p>
<p>Iako su se komunistička društva oblikovala u različitim varijantama, što je ponekad bilo razlogom neprijateljstva među njima, ipak je svima demokracija bila najveći neprijatelj. Jednako je bilo s onima koji su slijedili nacistički mit. Ubojstva i masovne progone onih koji su htjeli drugačije uređenje opravdavalo se svetim ideološkim ciljem. Tek kad je narod uvidio da je ta »svjetlija budućnost« već prisutna u demokracijama, a oni su od nje sve dalje, počela je vjera u komunističke ciljeve poput snijega kopniti i u samih partijaca pa se komunizam urušio sam od sebe. </p>
<p>Bilo je premalo onih koji su u nj još vjerovali. Ipak i u takvim društvima jedva da je bilo slučajeva da se samoubojstvom nanese šteta neprijatelju, kao što su japanske ratne kamikaze.</p>
<p>Islam nije, kao religija, odijeljen od politike, nego u sebi od početka ima političku poruku i cilj. Zato je do danas islamu politika druga strane medalje. On je čak i više pokret za ovladavanje svijetom s pomoću određene vjere, kao ideologije, nego obavljanje vjerskih čina. </p>
<p>To ne znači da je većina islamskih vjernika zauzeta političkim poslom. Bez religije koja podržava određene političke ciljeve ne bi bilo pokornosti vođama. </p>
<p>U samom početku cilj je islama bila arapska ekspanzija, a danas je to islamizacija. Ciljevi islama od samoga se njegova početka ne ostvaruju samo molitvom i predanošću duha Bogu nego i nasiljem nad »nevjernicima«. </p>
<p>Čak je i napuštanje islama kažnjivo kao ratno dezerterstvo. Islam kao i komunizam sadržava uz tolerantne i privlačne poruke dosta netolerantnih i ljudskoj slobodi stranih normi koje vjerski teroristi koriste kao opravdanje. </p>
<p>Normalno je da političku državnu zajednicu treba voditi dobar musliman, da bi se mogli ostvariti islamski ciljevi. Prema mogućnosti, to trebaju biti vjerski čelnici što su od početka bili kalifi. Danas je tako u Iranu, a to nastoje ostvariti i šijitski muslimani u Iraku. </p>
<p>Budući da vjerski čelnici sudjeluju u visokoj politici koja, nije nikad bez nasilja, nisu rijetka ubojstva među vjerskim vođama, kao što je to bilo i u komunizmu. Općenito se nasilje u ime političkih ciljeva opravdava voljom Božjom. </p>
<p>Budući da islam nema vjerskog učiteljstva, tumačenje vjere prepušteno je svakom muslimanu, pa je tako i moguće da muslimanski laik Osama bin Laden otpočne borbu terorom u ime svog tumačenje islama. </p>
<p>Zato je nasilje i protiv ljudi iste vjere koju drukčije tumače, prisutno u cijelom islamskom svijetu. A progon nemuslimana ima još veću ideološku podlogu. </p>
<p>Budući da takav vjersko-ideološki način vođenja društva, slično kao i u komunizmu, ne daje gospodarske rezultate kao u demokratskim državama, islamski je svijet pravo »bure baruta«, jer je siromašan i zaostaje za svijetom. </p>
<p>Znakovito je da su gotovo sve muslimanske zemlje bile u Titovu pokretu nesvrstanih, jer im ideološko nedemokratsko društvo nije bilo strano. </p>
<p>Komunizam se lako raspao kad ljudi u nj više nisu vjerovali. Budući da islam svoju političku ideologiju osniva na vjeri u Boga koji je duhovna potreba svakoga čovjeka, teško da će doći do rastave vjere od politike. </p>
<p>Kemal Ataturk, prvi predsjednik Turske, prvi je i do danas jedini razdvojio islam od politike i vođenja države. U Turskoj ipak sve više jačaju one islamske stranke koje to žele ukinuti. Nešto takvoga je bilo u srednjem vijeku i u Europi. </p>
<p>Vjerojatno su pod stalnom najezdom Turaka i Arapa pape smatrali da su nadređeni kršćanskim vladarima te su im dijelile krune, a mogli su ih i smijeniti ako su proglasili da ih zbog zloporabe vlasti i nepoštivanja vjere podanici ne moraju slušati. Nije bilo ni tolerancije krivovjernika kako znamo iz nedjela inkvizicije. </p>
<p>Budući da je kršćanstvo nastalo kao nepolitički vjerski pokret bilo je lakše ostvariti autonomiju političke djelatnosti, kao što je Isus učio: Caru carevo, a Bogu Božje. Uvođenje demokracije na muslimanskim područjima bit će mnogo teže, jer svi koji žele vlast, mogu to lako proglasiti nasiljem nad islamom koji ima svoje političke nacrte i čak šerijatski državni zakon.</p>
<p> A kad je u pitanju napad na vjeru, kao i u komunizmu na ideologiju, tada se u pristalicama otvara neiscrpan rezervoar za žrtve, pa i po cijenu samoubilačkih akcija, jer će »Bog dobro nagraditi njihovu žrtvu«. </p>
<p>Vjerski motivi uvijek su snažniji i dublji od ideoloških. Zato se sve kritike političkog ponašanja lako proglase napadom na vjeru. Upravo je stoga američka akcija u Iraku slična ratu u Vijetnamu. Oba se puta Amerika osjetila ugroženom: najprije od komunističke ideologije, a sada od fanatičnih islamskih radikala opsjednutih neprijateljstvom prema zapadnoj civilizaciji.</p>
<p> Prvi rat je u Vijetnamu izgubila, a čini se da joj neće biti lakše niti na Srednjem istoku. Islam je, kao i komunizam, i politički pokret koji smatra demokraciju nespojivom s vjerom, kao što je to najočitije u Iranu. To se pravda religijskim razlozima, kao što je i komunizam to obrazlagao ideološkim razlozima. </p>
<p>Autor je magistar znanosti, svećenik, publicist iz Kaštela.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Zulfikarpašić hoće reći da su katolici Hrvati oteli muslimanima kraljicu Katarinu i od nje napravili sveticu</p>
<p>Od kraljice Katarine nije nitko napravio »sveticu neke druge vjere«. Ona je sama svojom praktičnom vjerom zaslužila čast oltara. Ona jest bila krstjanica, pripadnica Crkve bosanske ali nikada bogumilka / To što čini Adil-beg Zulfikarpašić nije samo prekrajanje i posvajanje povijesti Bosne u korist muslimanske nacionalne ideologije i islama nego i dodatno sijanje nepovjerenja između muslimana i katolika - dvije konfesije i dva naroda. A to je i nedijaloški postupak koji je loša usluga povjerenju između muslimana i katolika. S pozicija moći i zadojen lažnim trijumfalizmom on udara u temelje bosanskohercegovačkog društva</p>
<p>IVICA MLIVONČIĆ</p>
<p>Poznati muslimanski intelektualac Adil-beg Zulfikarpašić olako se poigrao svojim ugledom. Počeo je svojatati povijest Bosne isključivo za svoj muslimanski narod. Okomio se na nekakvo »otimanje bošnjačke istorije« u intervjuu sarajevskom Oslobođenju ovoga listopada. </p>
<p>Iskazao se kao jedan od korifeja, bosanskih povjesničara islamske kulture koji oživljavaju mit o bosanskim bogumilima i u njima vidi etnički supstrat bosanskohercegovačkih muslimana, koji bi, prema tome, bili jedini starosjedioci »zemljice Bosne«. </p>
<p>Najavljuje osnivanje odjeljenja za povijest navodnih bogumila u svom Bošnjačkom institutu u Sarajevu.</p>
<p>Tragično je to što on kaže da se »naša (muslimanska) istorija nama otima«. To se svakako prije svih odnosi na katolike i Hrvate, ali i na hrvatsku historiografiju u obje nam države. </p>
<p>To se lijepo vidi iz primjera koji sam navodi: »Navešt ću primjer zadnje kraljice Bosne i Hercegovine, Katarine. Ona je uzeta kao talac i odvedena u jedan samostan u Dubrovniku, a kasnije i na saslušanje u Rim. </p>
<p>Njezini roditelji su bili bogumili, ona je bila bogumil, kao i njen muž. Sada, vidite, od jedne naše junjakinje se pravi svetica neke druge vjere, što nema veze s istorijom. To se na takav način falsificira«.</p>
<p>I sve se to čini »na našu štetu«, dodaje Zulfikarpašić, a s ciljem da se izbjegne »činjenica i rasvijetli slučaj da smo mi starosjedioci ove zemlje i da smo bili branioci ove zemlje, da smo mi nosioci državnosti ove zemlje«.</p>
<p>Da nije riječ o Adil-begu lako bismo prešutjeli nečuvenu količinu gluposti i nakazna tumačenja bosanskohercegovačke povijesti. A sve je to samo radi »bošnjačke« nacionalne ideje, koja očito prerasta u nacionalističku i pokazuje se kao ideološka patka oživljavanja bogumilizma radi nekakvoga egoističnog bošnjaštva. Zato ćemo najprije vidjeti što se dogodilo s kraljicom Katarinom Kosačom, kako je stekla aureolu svetosti, je li je netko zatočio i uzeo kao taoca, je li bila bogumilka i tko je nju i za čije interese je u Rimu saslušavao. U pitanju »nositelja državnosti Bosne« Adil-beg vrlo je jednostran, što ćemo argumentirati.</p>
<p>Kraljica Katarina Kosača, koja nije »zadnja kraljica«, kako to kaže Zulfikarpašić, preminula je u Rimu 25. listopada 1478. na glasu svetosti i katolički puk u BiH od pamtivijeka je štuje kao sveticu. </p>
<p>Bila je žena sveta života, svoju je djecu katolički odgojila, dala je sagraditi dvije crkve, bila je štovateljica sv. Franje i članica njegova Trećeg reda. Odavno je upisana u liturgijsku knjigu Martyrologium franciscanum i tu je uvedena kao blaženica pa se slavi u cijelom Franjevačkom redu s liturgijskim blagdanom 25. listopada.</p>
<p>Bila je kći vojvode Stjepana Vukčića Kosače, poznatog krstjanina, uglednika Crkve bosanske. I njegova kći Katarina bila je krstjanica, ali je prešla na katoličku vjeru i svojim pobožnim životom stekla u hrvatskom katoličkom puku slavu svetice.</p>
<p>Od kraljice Katarine nije nitko napravio »sveticu neke druge vjere«. Zulfikarpašić hoće reći da su katolici Hrvati oteli muslimanima kraljicu Katarinu i od nje napravili sveticu. Ona je sama svojom praktičnom vjerom zaslužila čast oltara. Ona jest bila krstjanica, pripadnica Crkve bosanske ali nikada »bogumilka«. Teza o bosanskim bogumilima pohranjena je u povijesnu ropotarnicu, jer bogumila u BiH nikada nije bilo.</p>
<p>Adil-begu preporučujemo nedavno objavljenu knjigu »Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13. - 15. st.)« akademika Franje Šanjeka sa željom da je dobro prouči. </p>
<p>Uz uvodnu studiju u toj knjizi akademik Šanjek objavio je u izvornim jezicima i u hrvatskom prijevodu najrelevantnije dokumente iz vremena Bosanskog Kraljevstva ili nešto kasnije, a iz njih se vidi da u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo bogumila nego da je postojala Crkva bosanska čiji su pripadnici sami sebe nazivali krstjanicama i krstjanima.</p>
<p>A to što čini Adil-beg Zulfikarpašić nije samo prekrajanje i posvajanje povijesti Bosne u korist muslimanske nacionalne ideologije i islama nego i dodatno sijanje nepovjerenja između muslimana i katolika, dvije konfesije i dva naroda. A to je i nedijaloški postupak koji je loša usluga povjerenju između muslimana i katolika. S pozicija moći i zadojen lažnim trijumfalizmom on udara u temelje bosanskohercegovačkog društva.</p>
<p>Sa znanstvenom fantastikom može se usporediti Zulfikarova izjava da je kraljica Katarina »uzeta kao talac i odvedena u jedan samostan u Dubrovnik«, a da je potom privedena »na saslušanje Rim«. Dodajmo k tome da Zulfikarpašić sumnjiči Svetu Stolicu kada kaže: »Glavna dokumentacija o bogumilima je još pod strogom tajnošću i ja mislim da Vatikan nema namjeru da u tome pogledu otkrije svu dokumentaciju, što bi bilo fantastično za istoriju Bosne i Hercegovine«.</p>
<p>O bijegu kraljice Katarine iz Bosne postoji nekoliko usmenih predaja. Ima bosanskih islamskih povjesničara koji pišu da je ona bila na dvoru na Bobovcu još 1466. godine. Dr. fra Bazilije Pandžić navodi da se kraljica Katarina spasila bijegom iz Bosne, ali da ju je tursko osvajanje zateklo kod brata Vladislava pa je mogla izmaći pogibeljnoj sudbini.</p>
<p>Prema njemu, ona je u srpnju 1463. godine na području Dubrovačke Republike i stanuje na Lopudu, a 23. srpnja te godine dubrovački senat joj je dopustio da uđe u grad. U Dubrovniku pokušava riješiti imovinske odnose Bosanskog Kraljevstva i Dubrovačke Republike u novim uvjetima nastalim turskim osvajanjem njezine domovine. Ponijela je sa sobom mač kralja Stjepana Tomaša i u Dubrovniku stavila ga u polog s namjerom da ga se preda njenu sinu Sigismundu ako se vrati iz zarobljeništva.</p>
<p>Kada je kraljica Katarina došla u Rim točno se dosad nije znalo. Prvi put objavljujemo ulomak iz neobjavljenog rukopisa Memoria della venuta della regina di Bosnia a Roma, koji se čuva u rimskoj Biblioteca casanatense. </p>
<p>Na početku piše: »Ova kraljica Katarina, kći Stjepana, nadvojvode od sv. Sabe i Jelene od potomstva Konstantinova, žena Tomaša kralja Bosne, bijaše silom turskog oružja protjerana iz Kraljevstva, te živeći bez nade da će ga ponovno dobiti, u pratnji četrdeset konjanika zatraži utočište u Rimu svete godine 1475., za vrijeme pontifikata Siksta IV. koji ju sukladno s njezinim i Sv. Stolice dostojanstvom ljubazno primi i doznači joj pomoć prema zahtjevu stanja i njezina dostojanstva. </p>
<p>Zbog toga ona prigodom svoje smrti, u znak zahvalnosti imenova za baštinika Kraljevstva ovu Svetu Stolicu, i zato svi S. Oci nose to ime (baštinici) koje im pripada, kako se vidi iz dopisa biskupa toga Kraljevstva«.</p>
<p>Rukopis nosi datum »An. sal. MCCCCLXXIX Octobris«, a citat donosimo u prijevodu akademika fra Serafina Hrkača. Na prijelazu Bosne u osmanlijsku epohu malo je podataka pa je zbog toga mnogo spekulacija, jednostranih i pristranih tumačenja. Jedan je od takvih primjera i stav Zulfikarpašić da su jedino bosanskohercegovački muslimani »nosioci državnosti« te zemlje. A turski osvajač ubio je državu Bosansko Kraljevstvo i njene institucije, a jedina koja i danas postoji jest Franjevačka provincija Bosna Srebrena.
Vrlo je zanimljivo da nju veoma često fratri nazivaju redodržavom. Spomen na državu Bosansko Kraljevstvo njegovali su samo katolici Hrvati, i to sve do naših dana. Žene sutješkog kraja i danas nose crnu maramu za kraljicom Katarinom i one su toga svjesna.
O povodu i uzrocima pada Bosne postoje razna razmišljanja. Navedimo da je Tursun-beg osvajanje Bosne opravdavao i svetim ratom za muslimanske interese, dakle, džihadom. Za turske uprave pa i kasnije malo tko je od muslimana pokazivao namjeru da obnovi Bosansko Kraljevstvo. </p>
<p>Oni su nerijetko sebe smatrali Turcima, Bosnu nazivali ejaletom, pašalukom, što će reći provincijom Turskoga Carstva. Za Srbe su BiH bile srpske zemlje, a prvi bosanski kralj Tvrtko I. bio je srpskog roda.</p>
<p>Samo su bosanski franjevci mislili na obnovu Bosanskoga Kraljevstva i Vojvodstva sv. Save (Hercegovine). Otac BiH historiografije fra Filip Lastrić s nostalgijom očekuje obnovu Bosanskoga Kraljevstva. Biskup fra Grgo Ilijić Varešanin izlaže se životnoj opasnosti kada 1797. godine u ime bosanskih katolika traži od cara Franje I. da ponovno uskrisi Bosansko Kraljevstvo s Vojvodstvom sv. Save.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Splita.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Umjetnička djela u utrobi zemlje</p>
<p>Rijetka su danas mjesta, osobito u blizini velikih gradova, gdje se čovjek može prepustiti tišini i u njoj uživati. Mjesta u kontinentalnim dijelovima zemlje gdje se takvo što može doživjeti su šume, vrhovi gora, obale rijeka i jezera, no najtiše mjesto zasigurno je utroba zemlje.</p>
<p> Nedaleko Samobora, u mjestu Otruševec, nalazi se Grgosova špilja koju je 28. prosinca 1973. godine otkrio i za nju se zauzeo Josip Grgos. Iako kroz špilju vodi staza dugačka tridesetak metara, galerije koje je oblikovala voda i stoljeća, obiluje velikim brojem raznovrsnih stalaktita (sigaste izrasline koje se formiraju na stropu), stalagmita (sigaste tvorevine formirane na tlu) i sigastih stupova (nastali srastanjem stalaktita i stalagmita).</p>
<p> Neovisno o godišnjem dobu temperatura u špilji kreće se oko 10 stupnjeva Celzija, a kapljice vode i dalje uporno rade svoj »posao«. Ući u takvu špilju i u njoj proboraviti neko vrijeme osobit je doživljaj, a svijet koji vani postoji unutra prestaje. Bez stresa i buke, u tišini, špilja stvara samu sebe. »Janjac na ražnju«, »Bogorodica«, »dva goluba« ili »žena za oltarom«, samo su neke od skulptura koje je u svojim galerijama izradila zemlja, a Josip Grgos ih rado pokazuje posjetiteljima.</p>
<p> »Ovdje mašta dolazi do izražaja i svatko tko je ima barem malo ovdje je može osloboditi i vidjeti mnoge likove«, kaže Grgos pokazujući rukom na sige koje krase jednu dvoranu.</p>
<p> »Dolaze ovdje mnoge dječje ekskurzije i mnogo posjetitelja i planinara i nitko ne ostane ravnodušan. Svi ti oblici koji su stoljećima nastajali svojim oblikom ljude potiču na buđenje osjećaja za lijepo«, kaže Grgos dok izražava žaljenje što za posjetitelje ne stigne urediti i ostatak istraženog dijela špilje. Ispod prve etaže na dvadeset metara dubine nalazi se još nekoliko galerija, no u njima zasad uživaju samo speleolozi i Grgos koji u svakom trenutku za svoju špilju pokazuje veliku ljubav.</p>
<p>Ovaj žumberački biser zemlje, Grgos je otkrio minirajući kamen za svoju vapnenaru, koju je također uredio za posjetitelje. </p>
<p> »Nakon eksplozije, zemlja se urušila i u brdu se pojavila rupa. Bila mi je interesantna pa sam se zvezal sa štrikom i prešel nutra di sam našel sve ovo«, s neskrivenim zanosom Grgos je pokazivao svoje ne baš tako mlado, no za njega i sve ljubitelje prirode, veliko otkriće. No, ubrzo je zaključio kako špilja ne može ostati otvorenom, jer su ljudi dolazili i sebično trgali i odnosili sige. Stoga je Grgos nakon drvenih, postavio i metalna vrata, potom je u špilju uveo rasvjetu i pomalo otvarao nove prolaze i galerije.</p>
<p>Raznovrsne špiljske skulpture koje je Grgos električnim sjajem približio ljudima, nekoliko su puta, onako nijeme i vlažne, prisustvovale, zasigurno nesvakidašnjim vjenčanjima. Osim parova koji su svoju vezu utvrdili u špilji, djece i ljubitelja prirodnih ljepota, špilju često posjećuju i šišmiši. Za vrijeme našeg posjeta nije ih bilo, no dočekale su nas i otpratile kapljice koje u vječnoj tišini uporno nastavljaju rad na umjetničkom djelu svojeg života.</p>
<p>Grgosovu špilju Republički zavod za zaštitu prirode 1974. godine proglasio je zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode. Uz špilju i vapnenaru nalazi se i poučna eko staza koja je također često izletničko odredište.</p>
<p>Božidar Trkulja</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>Beckhamova knjiga »Moja strana« i u Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB, 25. listopada </p>
<p> - Nekoliko stotina Zagrepčana tiskalo se u subotu u podne u knjižari »Ljevak« na Trgu bana Jelačića, kako bi među prvima došlo do knjige poznatog engleskog nogometaša i modne ikone Davida Beckhama. </p>
<p>Točno u podne počela je, naime, prodaja hrvatskog prijevoda knjige, o kojoj su na otvaranju govorili dinamova legenda Zlatko Cico Kranjčar i urednik knjige Kristijan Vujičić. »Ova će knjiga, čiji je prijevod kod nas došao prije nego u jednu Njemačku ili Italiju, čitateljima otkriti sve o Beckhamu, njegovom uspjehu i obiteljskom životu, što se u dnevnom tisku dosad nije moglo pročitati«, rekao je Cico, istaknuvši da je Beckham izuzetni nogometaš i izuzetna osoba. Prema riječima urednika Kristijana Vujičića, knjiga ima 400 stranica, a od toga su 120 fotografije. »Knjiga neodoljivo miriši na nedavno izašli roman 'Nogometna groznica' Nicka Hornbyja, što ne čudi, jer je Beckhamu u pisanju knjige pomogao britanski sportski novinar i publicist Tom Watt«, istaknuo je Vujičić.</p>
<p>Na predstavljanju knjige bio je i hrvatski Beckham, srednjoškolac Matija Mišić kojega su čitatelji Jutarnjeg lista odabrali za hrvatskog dvojnika Beckhama. Knjiga »Moja strana« inače stoji 179 kuna, a u subotu se mogla kupiti s deset posto popusta, dok su prvi sretnici uz nju dobili i prigodne darove, poput nogometnih lopti, šalica i majica. </p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Sandra Bullock priprema novi film</p>
<p>Sandra Bullock producirat će i glumiti u nastavku »Warner Brosovog« filma »Cure na zadatku«. U isto vrijeme, njezina će producentska kuća »Fortis Films« produljiti ugovor s »Brosom«. </p>
<p> Početak snimanja još nije zakazan, a scenarij će pisati Marc Lawrence. U središtu priče opet će biti specijalna agentica Gracie Hart koju tumači Sandra. Prvi nastavak »Cura na zadatku« 2000. godine zaradio je više od 100 milijuna dolara samo u SAD-u i Kanadi. </p>
<p>Dosadašnji projekti »Fortisa«, koje vodi Sandrina sestra Gesine Bullock-Prado, uključuju filmove »Uvijek postoji nada« i »Ubojstvo po brojevima«, a novi će dvogodišnji ugovor s »Brosom«, s kojim surađuje od 1997., uključivati i snimanje filma koji će biti svojevrstan nastavak »Magije«, u kojem je Bullock glumila i koji je producirala.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Posljednji Concordov let</p>
<p>Concorde, vrhunsko postignuće avioindustrije i jedan od mitova našega doba, posljednji je put sletio na londonski aerodrom »Heathrow« 24. listopada. Concorde je, otkad je poletio 1976. godine, osim brzog prijevoznog sredstva preko Atlantika, mnogima bio i životni doživljaj i jedini put kada su probili zvučni zid.</p>
<p>Vlasnici Concorda, »British Airways« i »Air France« odlučili su prizemljiti svog brzog, bučnog i skupog pulena jer im se eksperiment nadzvučnog komercijalnog putovanja nije isplatio, kao ni planovi za stvaranjem boljeg i jeftinijeg Concordovog nasljednika.</p>
<p> Da bi preveo putnike brzinom skoro dvostruko većom od brzine zvuka na visini višoj od 18 kilometara, za svoje motore Rolls-Royce/Snecma Olympus 593, Concorde je trošio oko tone goriva po putniku i za svaki sat leta trebao je provesti 12 sati na servisu.</p>
<p> Za usporedbu, Concorde je za prijevoz 100 putnika nosio 91 tonu goriva dok Boeing 747 nosi 123 tone goriva, ali potonji prevozi 400 putnika uz dodatni komercijalni teret. Također, povratna karta od Londona do New Yorka stajala je oko 13.000 dolara, što su mogle platiti samo medijske zvijezde i rijetki poslovni ljudi. Zbog toga, ali i zbog visokih troškova održavanja nakon svakog nadzvučnog leta, Concorde se jednostavno nikada nije isplatio. S druge strane, Concordi su svakodnevno letjeli s velikim opterećenjem strukture letjelice uz samo jednu nesreću 2000. godine pokraj Pariza.</p>
<p> Klasični zrakoplovi imaju znatno nepovoljniju statistiku.</p>
<p>Na tragu nadzvučnog komercijalnog leta NASA je u prošlom desetljeću pokušala ostvariti nadzvučni High-Speed Civil Transport program, ali je projekt propao zbog nedovoljnog interesa komercijalnih avioprijevoznika. Jedan od razloga zašto Concorde nikad nije bio prihvaćen u Americi na komercijalnim domaćim linijama su strogi zakoni o nivou buke koju zrakoplov stvara prilikom probijanja zvučnog zida. Tehnologija postoji već danas, ali jednostavno nije praktična niti isplativa.</p>
<p> Brzi automobili, osvajanje Mjeseca, osobna računala i nadzvučni let ostvarenje su generacije koja je bezuvjetno prigrlila budućnost.</p>
<p> Mjeren ekonomskim efektom Concorde i budućnost kakvu je predstavljao nije isplativ, te treba pričekati nekoliko desetljeća dok se ne pojave učinkovitije tehnologije. Ili generacija spremna na bezuvjetno pomicanje granica naše civilizacije.</p>
<p>Antun Matejčić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Obična tableta popravlja genetiku</p>
<p>Jednostavno uzimanje tablete moglo bi biti dovoljno za prevladavanje genetskog oštećenja odgovornog za mnoge slučajeve cistične fibroze, distrofije mišića i hemofilije.</p>
<p> Eksperimentalni lijek nazvan PTC124 proizvodi protein unatoč tome što gen ostaje oštećen. Međutim, to će djelovati samo kod ljudi s određenom vrstom mutacije. Dok znanstvenici pokušavaju razviti sigurne i učinkovite načine korekcije genetskih pogrešaka, liječenje kao što je ovo moglo bi biti dostupno puno ranije, piše New Scientist. Trećinu genetskih bolesti uzrokuje mutacija u sredini genskog niza koja zaustavlja mehanizam za proizvodnju proteina. PTC124 veže se za ključnu komponentu tog mehanizma omogućujući mu da prepozna protein unatoč oštećenju. Rezultat je normalno stvaranje cijelog proteina. </p>
<p> Znanstvenici su 1996. prvi put pokazali da stari antibiotik nazvan gentamicin zaustavlja prijevremeni signal za prekid proizvodnje proteina koji se javlja na krivom mjestu u ljudskoj DNK. Prošlog su tjedna rezultati prvog pokusa objavljeni u časopisu »The New England Journal of Medicine«. Oni su pokazali da se kod primjene gentamicina u nosnicama ljudi oboljelih od cistične fibroze ponovno uspostavlja normalna proizvodnja proteina CFTR.</p>
<p> Gentamicin bi mogao djelovati i na druge genetske bolesti, kao što je distrofija mišića. Međutim, ljudski organizam loše apsorbira taj antibiotik tako da se on mora davati u injekcijama ili inhalirati.</p>
<p> Osim toga, može imati ozbiljne nuspojave kao što su gubitak sluha i oštećenje bubrega.</p>
<p> PTC124 od početka je napravljen tako da ima slična svojstva kao gentamicin, ali je sigurniji i organizam ga puno lakše apsorbira.</p>
<p> (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Novi lijek protiv raka</p>
<p>Australski su istraživači pronašli lijek protiv raka koji se temelji na genetskoj promjeni krvnih zrnaca kako bi se mogla boriti sa stanicama raka. </p>
<p> Peter McCallum iz središta za istraživanje raka u Melbourneu nada se da će za dvije godine lijek moći ispitati na čovjeku, nakon prvih pokusa na miševima.</p>
<p> Profesor Joe Trapani koji također radi na tom programu kazao je da se postupak sastoji od toga da se pacijentu uzimaju stotine milijuna bijelih krvnih zrnaca. Zatim se DNK tih zrnaca genetski mijenja, kako bi mogla prepoznati tumor i svladati ga, prije nego se zrnca vrate u organizam pacijenta.</p>
<p> »Dosad smo znali da se te stanice mogu uzeti iz obrambenog sustava životinja, obraditi se izvan tijela kako bi mogle prepoznati rak, a zatim ponovno vratiti u tijelo«, kazao je.</p>
<p> »Tako, umjesto jako malog broja zrnaca, možda jednog na tisuću, koji mogu prepoznati tumor, sad to mogu sva pa je borba protiv raka puno, puno ozbiljnija«, kazao je profesor Trapani. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="15">
<p>»Svi smo mi taoci zločina počinjenih u prošlom ratu«</p>
<p>Gledajući ljude optužene za ratne zločine u Haagu, čovjek se mora upitati: tko su oni? Što se to mora dogoditi da obični ljudi, konobari, šoferi, učitelji - postanu ubojice? Ovo društvo očito nema snage suočiti se s istinom, iako je ustanovljavanje istine o ratu i ratnim zločinima ključ ulaska u Evropu. Trebali bismo biti zahvalni tribunalu da obavlja posao koji nismo sami u stanju obaviti. Međutim, upravo se u tome sastoji kontroverznost tribunala. Ne samo da ova ili ona vlast ovisi o tome koliko smo sposobni nositi se s problemom ratnih zločina, nego o tome ovisi i budućnost Hrvatske - kaže Slavenka Drakulić, autorica knjige »Oni ne bi ni mrava zgazili« koja ovih dana izlazi u zajedničkoj nakladi Feral Tribunea i B92 </p>
<p>Čitateljima širom svijeta koji dobro poznaju spisateljski opus Slavenke Drakulić -najpoznatije hrvatske disidentice i najprevođenije hrvatske književnice, čije su knjige doživjele stotinjak izdanja u najglasovitijih svjetskih nakladnika - njezina najnovija knjiga »Oni ne bi ni mrava zgazili«, koja će aktualnošću teme svakako osvojiti znatiželjnu Europu - neće biti iznenađenje. </p>
<p>Naime, još početkom rata na tlu bivše Jugoslavije ona je objavila tri knjige eseja, i to na engleskom jeziku, u kojima je svojim politički nezavisnim pogledom osluškivala »krik i bijes« što je tresao nekadašnjom državnom zajednicom temeljenom na tzv. bratstvu i jedinstvu. Hrvatski čitatelj mogao je izabrane dijelove spomenutih triju knjiga pročitati u hrvatskom izdanju pod naslovom »Kako smo preživjeli« (1997.).</p>
<p> Dvije godine poslije, Slavenka Drakulić, koja živi na relaciji Hrvatska - Beč - Stockholm, opisala je i u romanima strahote rata, napisavši na temelju dokumentarističke građe djelo »Kao da me nema«, i to na temu silovanja logorašica u Bosni. I taj je njezin naslov izazvao veliko zanimanje europskih nakladnika.</p>
<p>Najnovija knjiga širi pogled na cijelo zaraćeno područje i iz poglavlja u poglavlje izvlači na kritičko svjetlo najizravnije krivce za zločine koji su u povijesti i u svijesti sukobljenih strana bivše Jugoslavije udomaćili pojam Tribunala u Haagu.</p>
<p> Riječ je o nefikcionalnoj literaturi, pisanoj dokumentaristički, jer je autorica mjesecima sjedila među posjetiteljima u haškoj sudnici, pa čitatelj ima jedinstvenu priliku čuti o zlu iz prve ruke, tj. one ubojičine, ali i doživjeti dva dodatna sloja, prvi u kome autorica kao romaneskna spisateljica finim zapažanjima oka otkriva prokazateljske detalje u izgledu i ponašanju optuženika, i drugi u kome se služi sjećanjima na vlastito djetinjstvo odnosno majčinstvo, što kontrapunktira glavnoj temi.</p>
<p>Slikovito rečeno, iz galerije sudišta u Haagu Slavenka Drakulić predstavlja nam galeriju silovatelja, ubojica, političara, mučitelja, državnika, etničkih čistača i uopće silnika, najstrašnijih nakon Drugoga svjetskog rata. O svemu tome porazgovarali smo s ovom nesvakidašnjom hrabrom ženom, koja i svojim životom svjedoči svakodnevnu borbu preživljavanja.</p>
<p> Knjiga ironična naslova »Oni ne bi ni mrava zgazili« izlazi ovih dana u zajedničkoj nakladi Feral Tribunea i B92 u Hrvatskoj i Nizozemskoj, a u proljeće će se pojaviti Njemačkoj, Engleskoj, Italiji, Švedskoj, Poljskoj, Mađarskoj, SAD, Španjolskoj, Danskoj i Finskoj. Do kraja ove godine u nakladničkoj kući »Profil« izaći će i prva knjiga sabranih djela Slavenke Drakulić, koje urednički potpisuje Velimir Visković. </p>
<p> • Poduhvatili ste se iznimno složenog i u mnogim detaljima nedokučivog pitanja zločina počinjenih u ratu na području bivše Jugoslavije. S obzirom na to da po struci niste viktimolog ni kriminolog, objasnite s kojih pozicija pišete o patologiji zla?</p>
<p>- Mislim da ne postoje stručnjaci specijalizirani za »patologiju zla«, odnosno da su neki ljudi manje, a neki više kvalificirani da se time bave. Osim toga, bojim se da je najlakše delegirati vlastitu građansku odgovornost zamišljajući da postoje takvi stručnjaci i da će se upravo oni, a ne mi - obični građani - baviti zločinima, odgovornošću, krivnjom itd. Međutim, rat se dogodio svima nama. I bilo bi logično da svi razmišljamo i razgovaramo o ratnim zločinima, ne samo iz moralnih, nego iz političkih razloga. Prošlo je više od deset godina od kraja rata, a svi smo mi još uvijek taoci zločina počinjenih u prošlome ratu.</p>
<p> Ovo društvo očito nema snage suočiti se s istinom, iako je ustanovljavanje istine o ratu i ratnim zločinima ključ ulaska u Evropu. Ja bih dakle obrnula pitanje: kako to da ima vrlo malo ljudi koji se bave zločinima počinjenim u prošlom ratu? Kako to da nema nastojanja da se ustanovi istina o, na primjer, zločinima počinjenim s hrvatske strane, osim kad nas na to sili Haag? </p>
<p>• O ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini napisali ste dvije knjige baveći se žrtvama rata, silovanim ženama... Međutim, Vaša nova knjiga stubokom mijenja očište. Što Vas je ponukalo da rat sada promatrate sa strane optuženih za najstrašnije ratne zločine počinjene od 1945. do danas?</p>
<p>- Bio je to, čini mi se, logičan korak. Gledajući ljude optužene za ratne zločine u Haagu, čovjek se mora upitati: tko su oni? Što se to mora dogoditi da obični ljudi, konobari, šoferi, učitelji - postanu ubojice? Jesu li oni rođeni kao ubojice i monstrumi ili ih takvima čine ratne okolnosti? Naime, meni se čini da su odgovori na ta pitanja važni ne samo zbog žrtava, već zbog živih ljudi, zbog nas samih. Jer ako ti ljudi nisu rođeni kao ubojice, onda se postavlja pitanje može li i svatko od nas, kad se nađe u određenim okolnostima, postati ubojica?</p>
<p>Proglasiti te ljude monstrumima naš je psihološki obrambeni mehanizam. Tako se branimo od mogućnosti da smo i sami u stanju počiniti zločin. Jer užasna je pomisao da zapravo nema garancije, da sami sebe ne poznajemo dovoljno i da ne znamo kako bismo se ponašali u kakvoj rubnoj situaciji...Uostalom, cijela literatura o koncentracionim logorima u Drugome svjetskom ratu govori o tome, uzmite Prima Levija na primjer. </p>
<p> • Što to tzv. »obične dečke iz susjedstva« u jednom trenutku učini monstrumima, koljačima, silovateljima, masovnim ubojicama? Paradigmatičan je slučaj »zgodnog mladića« Gorana Jelisića iz Bijeljine koji je u svom životu bio miran ribič i usput »samo« 18 dana najstrašniji egzekutor koji bi do jutarnje kave pobio 20 do 30 nevinih žrtava.</p>
<p> - Meni se čini da su odlučujuće upravo okolnosti. Neki put je to pitanje života i smrti, kao u slučaju Dražena Erdemovića. Kad je odbio strijeljati zarobljenike, našao se u situaciji da ili bude sam strijeljan ili da sudjeluje u strijeljanju. Odabrao je ovo drugo. Neki put je u pitanju opijenost moći, kao u slučaju Gorana Jelisića. Inače dobroćudan mladić - ali nitko i ništa - odjednom je stekao apsolutnu moć nad zarobljenicima u logoru Luka, moć da odlučuje o životu i smrti.</p>
<p>Ta ga je moć preobrazila u čudovište. A postoje, naravno, i ljudi koji su » samo izvršavali svoju dužnost«, kao na primjer general Radislav Krstić, koji je zbog »dužnosti« sudjelovao u ubijanju više od 7.000 muslimanskih muškaraca u Srebrenici, zbog čega je u Haagu suđen za genocid. </p>
<p>• Da biste napisali ovakvu knjigu, proveli ste pet mjeseci u Haagu i prisustvovali mnogim suđenjima čiji su akteri redom glavni likovi Vaše knjige. Pa jeste li boraveći u Haagu odgonetnuli - čemu taj Haaški tribunal, koji otkad je osnovan (1993.) izaziva u našoj sredini najviše kontroverzi?</p>
<p>- Rekla bih da razlog za osnivanje tribunala nije nikakva tajna. Tribunal je osnovan zato što u zaraćenim državama proizašlim iz Jugoslavije nije bilo mogućnosti ni volje da se sudi ratnim zločincima. U tom smislu tribunal je zamišljen kao neka vrsta pomoći tim državama.</p>
<p>Mi bismo trebali biti zahvalni tribunalu da obavlja posao koji nismo sami u stanju obaviti. Međutim, upravo se u tome, po mome mišljenju, sastoji kontroverznost tribunala - ja sada namjerno ne govorim o političkoj kontroverznosti. Naime, bilo bi puno bolje kad bismo sami mogli suditi vlastitim ratnim zločincima. No, od pet procesa, u četiri su optuženi oslobođeni zbog nedostatka dokaza. Možete li nakon toga i dalje tvrditi da je hrvatsko sudstvo sposobno za procesuiranje svojih ratnih zločinaca? Samo u jednom, u »slučaju Gospić« optuženi su osuđeni, i to zahvaljujući hrabrosti sutkinje Ike Šarić.</p>
<p> Nije dobro da suci u ovoj zemlji trebaju biti posebno hrabri da bi se usudili suditi optuženima za ratne zločine, to govori u prilog postojanja tribunala. </p>
<p> • Znatan dio knjige posvetili ste atmosferi zločina u Gospiću i rekapitulirali slučaj Norac odnosno Levar. Vaša je teza da je sastavni dio Domovinskog rata bilo »etničko čišćenje« Srba, a Gospić Vam je bio ogledan primjer. Kolektivna psihologija uvjetovala je prvo slogan: »Svi smo mi Norac«, a danas »Svi smo mi Gotovina«. Izvrsno ste ocrtali zloćudnu kolektivnu psihologiju u Srba i potegli je sve do Kosovskog boja. U kojem odnosu, prema Vašem sudu, stoji hrvatska i srpska kolektivna psihologija?</p>
<p>- I jedna i druga imaju isti korijen, komunizam odnosno socijalizam. Zato je i bilo vrlo lako skliznuti iz jedne vrste masovne psihologije u drugu, iz socijalizma u nacionalizam.</p>
<p> Mehanizmi su tu jednaki - ideološko pranje mozga, propaganda, autoritarna svijest, strah. Ali, iskreno govoreći, nije bilo ni vremena ni prilike za razvoj individualne svijest. A bez individualne svijesti nema ni govora o moralnoj ili političkoj odgovornost i upravo odatle, iz postojećeg mentaliteta ili kako vi to kažete »kolektivne psihologije«, proizlazi i veliki dio problema s ratnim zločinima. Priznanje zločina podrazumijeva ne samo kaznu - čime se bave sudovi - nego i preuzimanje moralne odgovornosti. Mi očito na to još nismo spremni. Pritom, opravdanje da nisu niti drugi (koji su još više krivi, pa bi dakle trebali biti i više odgovorni) nema nikakva značenja.</p>
<p> • Šire čitateljstvo najviše će privući završno poglavlje knjige »Oni ne bi ni mrava zagazili« koje govori o pikanterijama iz života u zatvoru Scheveningen, za koji Tuta kaže da je »u usporedbi sa zatvorima u Zagrebu to hotel sa tri zvjezdice«. Ispričajte nam nešto od toga.</p>
<p> - Zatvor u Scheveningenu je vrlo zanimljivo mjesto. Evo, nedavno su naše novine donijele vijest da se Mladen Naletilić Tuta žalio na presudu i da mu je žalbu pisao nitko drugi nego Vojislav Šešelj. Zar nije vrhunac ironije da u tom zatvoru smrtni neprijatelji postaju najbolji prijatelji. Trebalo bi snimiti film o tim ljudima, o njihovu svakodnevnom životu, druženju, kuhanju, šetnjama, kartanju ... Njihov zajednički život u tom zatvoru najbolja je antiratna propaganda!</p>
<p>• Nije li apsurdno da optuženici za najstrašnije ratne zločine žive toliko nerazmjerno zločinima za koje se terete?</p>
<p>- Apsurdno je, naravno, ali oni žive u Scheveningenu, tj. u izvanrednim gotovo hotelskim uvjetima samo za vrijeme suđenja. Nakon presude kaznu služe u zatvorima u zemljama poput Njemačke, Norveške, a u pravim su zatvorima uvjeti ipak drugačiji.</p>
<p> • Na kraju knjige Vi ironično zaključujete kako »Jugoslavija bratstva i jedinstva« postoji još samo u zatvoru Scheveningen. Ne prave li ti »veseli momci« svojom slogom budalama one koji su zbog njih izgubili svoje živote?</p>
<p> - Na žalost, imate pravo. </p>
<p>Samoubojstvo kćeri najgora je kazna za Mladića</p>
<p> • U intimi srpskih zločinaca Slobodana Miloševića i Ratka Mladića uočili ste obiteljske suicidalne sklonosti - u Miloševića samoubojstvo roditelja, u Mladića samoubojstvo kćeri. Prvi na duši ima 200.000 ubijenih tijekom rata, a drugi samo u Sarajevu 12.000 odnosno sedam i pol tisuća ubijenih u Srebrenici. Na tom mjestu pokrećete vrlo zanimljivu tezu o prožimanju grčke mitologije i srpskog mitosa - kako i zašto?</p>
<p> - U toku rata Mladić je postao mitološki junak, poput princa Lazara Hrebljanovića iz Kosovskog ciklusa. I taj njegov junački status još traje, usprkos izgubljenoj bitci za Bosnu. On se još uvijek skriva, još uvijek je zaštićen. Poput Karadžića ili poput Gotovine. Hajdučka tradicija je u oba naroda vrlo jaka. S druge strane, činilo mi se kao da je istovremeno Mladićev život poput života nekoga grčkog tragičnog junaka u koji se bogovi izravno miješaju. Naime, iako se skriva pred međunarodnom pravdom, on zapravo već služi svoju kaznu. Njega su bogovi kaznili samoubojstvom njegove kćeri, a gora kazna od te ne postoji.</p>
<p> Milošević nije nikakav junak. Da je, recimo, napravio samoubojstvo kad su ga došli uhapsiti, možda bi stekao taj status. Pa, iako na sudu pokušava dokazati da je bio spasitelj srpskog naroda u borbi protiv zavjere velikih sila - netko poput balkanskog Che Guevare - jer tako vidi svoju ulogu u historiji, nije sigurno da će mu to poći za rukom. </p>
<p>Mira Marković moralno je odogovorna za Miloševićeve zločine</p>
<p>• Donijeli ste niz portreta optuženika za ratne zločine koje ste pripovjedačkim okom pratili tijekom njihova »nastupa« u haaškoj sudnici. Ipak, najpronicljivije skicirali ste dvije žene: Biljanu Plavšić i jednu koja nije izravno pozvana u Haag - Mirjanu Marković. Sudeći po njihovim karakteristikama, nije li ih častohleplje dovelo do zločina ?</p>
<p>- Nemoguće je njihovu odgovornost - direktnu ili indirektnu - svesti na jednu određenu karakternu osobinu. Sam karakter nije dovoljan, moraju se sklopiti određene okolnosti. Sigurno su i Mira Marković i Biljana Plavšić neobično častohlepne osobe, i to se vidi iz čitavog niza njihovih postupaka. No, i unatoč tomu razlika među njima je ogromna. Mira Marković nije direktno sudjelovala u vlasti, ali je imala neizmjeran utjecaj na svoga muža i zbog toga je moralno odgovorna za njegove zločine. Nemojte zaboraviti da je pobjegla u Rusiju kad je otkriveno da je povezana s ubojstvom Ivana Stambolića, tj. kad je otkriven njegov leš. Biljana Plavšić je bila na vlasti u Republici Srpskoj, dokazano je da je znala za zločine. Ona je, dakle, kriva.</p>
<p>Međutim, to je osoba koja je imala snage javno priznati svoju krivnju i pokajati se. Ona je doživjela neku vrstu moralne preobrazbe, a to nije mala stvar.</p>
<p>Za otkrivanje istine političari nemaju petlje, obični građani nemaju interesa </p>
<p>• Vaša je temeljna postavka da Hrvati, ali i Srbi i Muslimani trebaju preispitati istinu o nedavnom ratu, jer, kako kažete, nema pravde bez istine. Međutim, pri utvrđivanju istine, dogodilo se da je javnost u Hrvatskoj oštro podijeljena, da je istina posve relativizirana, da vlade vise o koncu, a konce u ruci drži Haag. Većina naših građana doživljava optužnice kao neistinu i napade na ratne heroje. Što je tu istina, komu je ona potrebna i što s njom?</p>
<p>- Istina treba svima, ali što je istina? Ako državna propaganda deset godina uvjerava građane da hrvatski vojnici nisu mogli počiniti ratne zločine jer su vodili obrambeni rat, ako čak ova vlada tu tvrdnju (ma koliko bila apsurdna) prihvati u obliku saborske Deklaracije o Domovinskom ratu - onda je posve razumljivo da ljudi haaške optužnice doživljavaju kao neistinite.</p>
<p> Još koliko jučer su Mirko Norac, Janko Bobetko, Ante Gotovina i drugi bili veličani kao ratni heroji. Kako sada odjednom mogu biti suđeni za ratne zločine? Naravno da se u ovom slučaju pravda doživljava kao nepravda. Trebalo je prije toga ljudima reći istinu o ratu, a to se nitko nije usudio napraviti. Ovako, istina polako izlazi na vidjelo kroz suđenja u Haagu, i to se doživljava kao nametnuti, nasilni proces, kao pritisak izvana. Međutim, dok sami ne smognemo snage za otkrivanje istine, nema drugog načina da saznamo istinu.</p>
<p> Političari, očito, nemaju petlje, obični građani nemaju interesa. Možda takva gruba istina (činjenica da smo i sami činili zločine) jedino i može doći izvana, primjer za to je poslijeratna Njemačka.. Ali problem je da je ova situacija politički opasna. Ne samo da ova ili ona vlast ovisi o tome koliko smo sposobni nositi se s problemom ratnih zločina, nego o tome ovisi budućnost Hrvatske.</p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Može li i Zagreb postati kulturna metropola kao Graz</p>
<p>Iako daleko veći grad s nekoliko svjetski poznatih arhitekata i dizajnera i kipara, kao i s nebrojenim projektima oživljavanja urbanih prostora što leže zaboravljeni po ladicama, Zagreb kao kulturno središte gubi bitku pred daleko manjim Grazom što je s nekoliko novih zdanja - upravo svečano otvorenim Kunsthaus Graz, a od početka godine Otokom na Muri, javnim skulpturama, staklenim liftovima, izložbenim prostorima u špilji ispod starog grada, kao i sofisticiranim dizajnom javnih prostora postao planetarno primamljivo kulturno žarište! Ima li Zagreb više vizionara poput Lenucija? Tko će osmisliti Zagreb 21. stoljeća i aktivirati umjetničke potencijale?</p>
<p>My God what the hell is going on in there« (»Moj Bože što se to do vraga događa tamo«)- piše na tabli što resi vrtnu terasu starog grada Graza podno Tornja sa satom s koje se pruža panoramski pogled na revolucionarnu arhitekturu Kunsthaus Graz ili »friendly aliena« (prijateljskog stranca) kako ga iz milja zovu stanovnici.</p>
<p> Duhovitu rečenicu, koja, uzgred rečeno, krasi više povišenja s kojih se vidi panorama grada, izrekao je slavni britanski arhitekt Peter Cook što je zajedno s Colinom Fournierom stvorio taj svjetski zanimljiv centar izložbene kulture nalik na nasukana kita ili podmornicu. Začudo, Austrijanci koje resi oznaka hladnih, proračunatih, staromodnih srednjoeuropljana, s nekoliko hrabrih poteza mladenačke gradske uprave spremne za 21. stoljeće, točnije bivšeg gradonačelnika Alfreda Stingla, bivšeg savjetnika za kulturu Helmuta Strobla, a napose intendanta »Graz 2003.« Wolfganga Lorenza, posve revolucionarnom arhitekturom, oživjeli su čitavo urbano tijelo Graza - pokazavši se radikalnim estetskim inovatorima kadrim stvoriti europski grad kulture 2003., koji evo, već čitavu godinu mami ljubitelje umjetnosti iz cijelog svijeta.</p>
<p>Čini se da se ovaj muzej intenzivne plave boje pod upravom pokrajinskog muzeja Joanneum svečano otvoren 25. listopada »čas otvara prema susjednim zgradama, a čas lebdi u zraku«. Po mišljenju stručnjaka muzej bi mogao biti drugi Guggenheim (Bilbao) što će se bez sumnje i dogoditi. Prije svečanog otvorenja već je bio aktiviran lijevi dio Kunsthausa gdje je Camera Austria postavila izložbu »Positionen« - japanske suvremene digitalne fotografije. Prva velika izložba »Umišljanje -percepija u umjetnosti« kako ističe njezin kustos i ravnatelj Kunsthausa Peter Pakesch, problematizira pitanja percepcije. »Posljednja znanstvena istraživanja iz područja kongitivne psihologije pokazuju da je oko relativno nebitno u percepciji umjetničkog djela. Ovom izložbom posjetitelj će uroniti u prostore umjetničkih instalacija, fotografija, slika i skulptura koji će na poseban način dovesti u pitanje percepciju umjetničkih djela«. A Kunsthaus započinje s doista velikima - Getulijem Alvianijem, Angelom Bulloch, Chuckom Closeom, Yvesom Klineom, Enzom Marijem... </p>
<p> Nekoliko metara dalje od »aliena« je senzacionalan Otok na rijeci Muri, arhitektonsko djelo Vita Acconcija, što povezuje dvije obale metalnim mostovima između kojih je »otok« s amfiteatrom i igralištem na kojem se ljudi sunčaju, pričaju i rolaju, te kavana s probranim specijalitetima. Otok je postao omiljena točka susreta, odmora i komunikacije na prijelazu iz jednog dijela grada u drugi, pa tako nakon posjeta ovim arhitektonskim čudima dolazite pod zidine starog Graza gdje vas čeka još jedno fantastično iznenađenje.</p>
<p>U Starom gradskom brdu, naime postavljen je stakleni lift (Schlossberglift) što vas za nekoliko sekundi podiže na vrh do slavnog Tornja sa satom koji je prigodno dobio trodimenzionalnu repliku (sjenu) Markusa Wilflinga. U istoj »špilji« gdje i lift su vlakići koje turiste razvoze po podzemnim tunelima. Najveće iznenađenje je u susjednoj špilji gdje se nalazi »Dom im Berg« - izložbeni prostor od 500 četvornih metara, gdje traje golema izložba o Grazu. U staklenim, moderno dizajniranim vitrinama dokumenti su o Grazu 20. stoljeća - od povijesti dizajna, sporta, industrijskih predmeta (satova, radio i tv aparata, igračaka, čamaca itd.). Izložene su fotografije znamenitih stanovnika Graza, novinara, umjetnika... Taj prostor, duboko u špilji je upravo senzacionalan, prohladan i napose ugodan. Nešto slično, bezupješno za sada, u starom rudniku u Labinu pokušava napraviti naš Dean Zahtila (Podzemni grad Istra)!</p>
<p>Istaknimo da se čitav Graz podvrgnuo temeljnoj ideji pretvaranja u kulturnu prijestolnicu - pa su na ulazu u grad postavljeni neobični pozdravni znakovi u obliku pruženih ruku koje su oblikovali timovi mladih arhitekata. Dizajnirani su i »umjetnički taxiji« - »pokretne galerije s videoumjetnošću u unutrašnjosti automobila u kojoj putnik može uživati dok se vozi prema kulturnim institucijama«.</p>
<p>Richard Kriesche, pak projektirao je stakleni »Marienlift« uz kip Majke Božje visok 18 metara koji posjetitelje dovozi u razinu kipa, omogućujući im pogled na staru jezgru, a sličan lift jest uz rijeku Muru. Osim toga, čitav je grad oplemenjen skulpturama od kojih mame »Metasofe« Josefa Trattnera - velike spužvaste mase crvene, narančaste, žute i plave boje po kojima se može skakati ili ležati - pretvarajući »grozničavi gradski prostor u javnu zonu odmora i novo područje doživljaja«.</p>
<p> Skulpture »Concrete Art«, s druge strane, na širokim javnim površinama »iskušavaju sposobnost skulpture da se potvrdi u konkurenciji s današnjim gradskim prostorima koji nas preplavljuju sadržajima«. Razni su to oblici od betonskih skulptura nalik kamenim oblutcima uz Kunsthaus na koje se prolaznici penju(!), do staklenih skulptura kroz koje struji voda i mnogih drugih što iskušavaju jezik oblika. Djela su to međunarodnih i austrijskih umjetnika: Tonyja Cragga, Chrisa Burdena, Magdalene Jetelove, Hansa Kupelwiesera, Matta Mullicana, Heima Steinbacha i Manfreda Wakolbingera. Velika zrcalna instalacija Klausa i Alexandera Kade na trgu Freiheitsplatz, pak, »briše optičke granice između zrcalnih ploča i građevinskih dijelova, te nastaju dijalozi između ograničenosti i beskonačnosti«, omogućavajući nove doživljaje prostora«.</p>
<p>Od travnja u raznim kulturnim centrima (dvorac Eggenberg, Neue Galerie i Stadtmuseum, oružarnica, Burg Rabenstein, Stadthalle, pokrajinski muzej Joanneum, Literaturhaus Graz), održane su i održavaju se atraktivne problematske izložbe - Gradnja Babilonskog tornja, Fantom požude - Vizije mazohizma, Nebeska težina - transformacije sile teže, Suknja i oklop - život žena u oružarnici, Očevi zakoni - problematični zahtjevi identiteta, Socijalna upotreba slika, Umjetnička djela štajerske moderne, Umjetnički oblikovan automobil, Jezična glazba..). Opsežno Graz predstavlja i glazbena djela u rasponu od klasike do jazza, filma, kuhinje, baleta, kazališta... Tu je i tradicionalni umjetnički festival »Štajerska jesen« s nebrojenim kulturnim događanjima..</p>
<p>Postavlja se pitanje kako je grad s 248.500 stanovnika to postigao? Prije svega pokazali su Austrijanci da su spremni stvarati arhitekturu novog milenija, povukavši radikalne arhitektonske poteze u starom urbanom tkivu. Poteze svakako rizične, što su izazvali brojne polemike u javnosti, ali su stvorili rezultate. Ljubitelji umjetnosti iz čitavog svijeta hrle u Graz vidjeti maštovitu arhitekturu... </p>
<p> Komparacija sa Zagrebom otvara bolna pitanja. Vodeći zagrebački arhitekti, naime, više grade po svijetu, no u domovini - i to od Kine, Njemačke, Italije do Amerike, jer su njihove građevine »preradikalne« za Hrvatsku. Štoviše, tek rijetko se u našim gradovima dopuštaju smjeli zahvati, a prednost se daje osrednjim projektima ili jezivoj antiarhitekturi koja teško devastira prostor. U Zagrebu je još uvijek upitna i gradnja 'niskih' nebodera, kao da grad za pet stoljeća može imati samo prizemnice!</p>
<p>Osim toga, uvijek se spominje skupoća projekata, no, jasno je da je svaka dobra arhitektura skupa. Jer, gradi se i za budućnost, a ne samo za sadašnjost! Veliki zagrebački gradonačelnici i urbani planeri uvijek su kroz povijest odobravali smjelu gradnju, što je i rezultiralo time da Zagreb postane »mali Beč«, reprezentativnih palača i parkova. No, gdje su danas ljudi poput Lenucija i Holjevca? Tko će formirati Zagreb 21. stoljeća? Tko će mu dati arhitektonsko lice budućnosti? O gradnji odlučuje politika, a struka je marginalizirana. Čak se i izložbeni centri mrve - poput Klovićevih dvora za čiji se »Gradec« bore Muzej naive i dizajneri! Ključan problem jest što Zagreb ima izvanredne i to jeftine projekte kojim bi se oživio svaki dio Zagreba, no oni leže posuti prašinom u ladicama.</p>
<p> Podsjetimo da su u Zagrebu održana četiri međunarodna urbanistička seminara na kojima su studenti arhitekture i mladi arhitekti kreirali senzacionalne male projekte. Samo na jednom seminaru koji je vodio Vedran Mimica, predavač na amsterdamskom Berlage institutu, mladi su osmislili jeftine intervencije na 58 lokacija, pretvorivši nedefinirane, anonimne i zapuštene prostore u nova, uzbudljiva urbana odredišta. Bilo je to njihovo, kako je kazao Mimica, prepoznavanje »inteligencije mjesta«. Upozorio je tada da su projekti odmah provedivi ukoliko »lokalna uprava to želi«. Ništa nije realizirano.</p>
<p>Da ne govorimo o problemu rijeke Save (uzgred rečeno mnogo ljepše od Mure), koja još uvijek otužna teče između dva šetališta s penzionerima i trkačima. Od savske je lijeve obale samo neumorni i tvrdoglavi kipar Ratko Petrić, uz tešku muku, boreći se kao Don Kihot, stvorio Aleju skulptura. Osim mostova, nema na Savi nikakvih suvremenih gradnji, kamoli takvih koje bi premostile obale. Tek je glumac Frano Lasić u starom čamcu otvorio kafić, a tu je i »Močvara«. Svakako, nedovoljno da Zagreb počne živjeti uz rijeku.</p>
<p> Prijepori se vode i oko oživljavanja željezničke pruge i čitave zone uz nju (za što također postoje nerealizirani projekti), a mnoge stare građevine, klasične i industrijske što bi mogle postati zanimljivi »kunst« centri, pak, zjape prazne... A Amerikanci, Englezi i Francuzi, ne zaboravimo, svaki su iskoristivi stari prostor industrijske arhitekture, čak i klaonice (!) pretvorili u galerije, muzeje, glazbene centre ili kazališta, otvarajući vrata mladima.</p>
<p>I javna se skulptura teško probija kroz grad, o čemu je svjedočio i znanstveni skup u Klanjcu. Umjesto vedrih, veselih i radikalnih skulptura, dobili smo 'oca hrvatske književnosti' u središtu grada nalik na krumpir!</p>
<p>Mlade hrvatske dizajnere što bi mogli oplemeniti čitav grad uopće da ne spominjemo. Hrvatskim dizajnerima zatvoren je put u industriju, ali i na ulice! Da zaključimo, Zagreb će prestići Graz tek onda kad novi Lenuci oslobodi arhitektonske, dizajnerske i skulpturalne potencijale svih koji sada kruh traže po svijetu i kada prestane teror politike. Tada će sjajni zagrebački glazbenici, plesači, umjetnici i ini dobiti nova mjesta izazova i privući čitavu Europu. Jer nama za gradnju ne trebaju Liebskind i Cook - imamo ih doma!</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Zagrebačka filharmonija na putu obnove </p>
<p>Posljednjeg je desetljeća, međutim, zbog neuravnoteženoga, nestabilnog odnosa između orkestra i dirigenata različitih svjetonazora, civilizacijskoga ustroja i znanja, zbog čestih promjena i neizvjesnosti u planiranju Zagrebačka filharmonija platila cijenu gubitkom identiteta, godinama modeliranog radom ponajprije vrsnih dirigenata, ali je i nakon njih bilo umjetnika od formata i ugleda koji su uspjeli donekle sačuvati ono što je stvoreno prije njih</p>
<p>Kada se prije desetak dana s pozornice Velike dvorane »Vatroslava Lisinskog« pred Zagrepčanima prvi put naklonio novi šef-dirigent Zagrebačke filharmonije Vjekoslav Šutej bio je živo pozdravljen. Publika je pljeskom potvrdila svoje zadovoljstvo odlukom o njegovu izboru, iskazujući njemu povjerenje, a orkestru aktivni, angažirani odnos ne samo prema aktualnim zbivanjima u orkestru i oko njega, nego i prema njegovoj tradiciji, a osobito prema budućnosti u kojoj se očekuje, dakako, dosizanje najviših mjerila izvodilačke i umjetničke kvalitete. Maestro Šutej se tako napokon sporazumio sa Zagrebom, kojega je svojedobno napustio ne nalazeći u njemu profesionalnu satisfakciju.</p>
<p>Taj je pljesak, međutim, osim očitog znaka prihvaćanja novoga šefa-dirigenta, upozorio i na nekoliko bitnih okolnosti koje će trebati imati na umu podjednako šef-dirigent kao i njegov orkestar, a jamačno će se nekih dosjetiti i publika, jer povijest je orkestra u tome smislu vrlo rječita.</p>
<p>»Dirigentova sprema ne može se ograničiti samo na studij glazbe. Svijet harmonije podrazumijeva brojne ljudske i duhovne sastavnice (...), pa umjetnička vrijednost dirigenta uvelike ovisi o njegovim ljudskim vrlinama i mogućnostima. Ozbiljnost njegovih moralnih zasada, bogatstvo njegova osjećajnog života, širina intelektualnog obzora, napokon, sva se njegova osobnost iskazuje u njegovim glazbenim interpretacijama.« </p>
<p>Ovako odredivši osobu dirigenta Bruno Walter, jedan od najvećih dirigenata u povijesti, zadao je propozicije kojima zacijelo u potpunosti raspolažu samo izabrani. Možda je veliki dirigent propustio naglasiti i element ravnoteže koja između svih tih značajki treba postojati kako bi u konačnici iz pojedine umjetničke interpretacije uistinu mogla proizaći slutnja tako željene harmoniae mundi kao smjera, cilja prema kojemu u krajnjoj crti teži svaki orkestar što imalo drži do sebe.</p>
<p>Imajući na umu ovako ocrtan lik dirigenta pitamo se, međutim, kakav je dosadašnji saldo Zagrebačke filharmonije u tom smislu, je li Zagreb na čelu svoga prvog orkestra imao ličnosti koje su se odazivale na netom citirane propozicije Bruna Waltera i ako jest, kakav je smisao, sadržaj i njihova stvarna ostavština za budućnost.</p>
<p>Ograničimo li se na drugu polovicu stoljeća - jer pamćenje, iako sve skromnije, još uvijek omogućava provjeru pojedinih tvrdnji - sjećanje se može usredotočiti na dva velikana hrvatske reproduktivne glazbene umjetnosti, koji su, svaki na svoj način, izdignuli Zagrebačku filharmoniju do razine s koje se ona uvrstila u red uvažavanih europskih orkestralnih korpusa i - što se čini gotovo važnijim - stvarala je relevantne umjetničke kriterije u sredini u kojoj je djelovala. Dakako, i vrijeme Lovre pl. Matačića i ono Milana Horvata vrijeme je obilježeno odnosima na svim društvenim razinama unekoliko različitim od ovih s kojima se glazba i njeni sudionici suočuju danas. Ipak, međutim, spone što u kreativnu cjelinu povezuju dirigenta i njegov orkestar uvijek su napravljene od iste građe i vrijeme na sastav te građe malo ili nimalo ne utječe!</p>
<p>Što se u tim vremenima događalo što je ovu dvojicu dirigenata obilježilo na tako izniman način! </p>
<p>Najprije umjetnici sami. Njihov osobni autoritet temeljen na erudiciji, sasvim specifičnoj karizmi prvoga i nesvakidašnjoj misaonosti drugoga, na znanju i umijeću, na mentalitetu vođe, napokon, koji točno zna što hoće i kako to sprovesti. Osobni je autoritet funkcionirao podjednako u odnosu na orkestar kao i na sredinu o kojoj je njegov rad ovisio, od mnogih poslijeratnih poteškoća, preko samoupravljačkih zabluda do neimaštine koja je nerijetko priječila putove koji su vodili prema vrhu.</p>
<p>Element koji potom slijedi je vrijeme kojim su raspolagali kao potencijalnom perspektivom za rad s orkestrom. Kronike Zagrebačke filharmonije bilježe nastupe koji se nižu uzastopce u odugačkom slijedu uvijek istog šefa-dirigenta, bez osobito isticane potrebe - osim rijetko - za interferiranjem u to zajedništvo kakvoga gosta koji će doći, odraditi posao bolje ili lošije i potom otići. Riječ je, naime, o ideji rada s orkestrom kao continuumu, kao zadatku, dakle, koji se ne prekida trenutkom završetka koncerta da bi opet započeo sa sljedećim pokusom. </p>
<p>Koncert je umjetnički događaj, ali je istodobno i pružanje uvida u trenutačno stanje orkestra. Cjelokupni mandat evidentira kako je posao obavljen, postoji li rast, kakav je i u kojim elementima zabilježen.</p>
<p>Treći je važni element povjerenje koje je orkestar bez ikakva ostatka iskazivao ovoj dvojici svojih umjetničkih šefova. To se povjerenje, dakako, temeljilo na ranije spomenutim karakteristikama ovih umjetnika i uvelike je utjecalo na kvalitetu svirke i u konačnici na status i ugled Zagrebačke filharmonije kao izvoznoga hrvatskog kulturnog proizvoda. </p>
<p>Označe li se ova dva razdoblja kao zlatna u povijesti Zagrebačke filharmonije onda sve pouke koje iz tih vremena mogu poslužiti današnjici govore u prilog Walterovu mišljenju o tome kakav treba biti dirigent, ali govore ponešto i o tome kakav treba biti orkestar, jer bez te uzajamnosti ne može se dogoditi dobra orkestralna izvedba.</p>
<p>Posljednjeg je desetljeća, međutim, zbog neuravnoteženoga, nestabilnog odnosa između orkestra i dirigenata različitih svjetonazora, civilizacijskoga ustroja i znanja, zbog čestih promjena i neizvjesnosti u planiranju Zagrebačka filharmonija platila cijenu gubitkom identiteta, godinama modeliranog radom ponajprije već spomenutih dirigenata, ali je i nakon njih bilo umjetnika od formata i ugleda koji su uspjeli donekle sačuvati ono što je stvoreno prije njih. </p>
<p>Ta je cijena izmijenila lik orkestra koji otad - uz niz pojedinačnih dokaza o boljoj ili lošijoj svirci, o izvanjskim teškoćama uglavnom financijske naravi i nestabilnom kulturnom tržištu unutar Hrvatske, uzdrmanom neprilikama različite naravi - nastoji prepoznati razinu koju bi trebalo dostići kako bi Zagrebačka filharmonija ponovo bez suzdržavanja mogla kročiti podjednako europskim kao i hrvatskim koncertnim pozornicama.</p>
<p>Potrebno je, međutim, ovdje podsjetiti na još nešto. Sigurno je, naime, da umjetnički čin ne podrazumijeva nikakav konsenzus u mišljenju. Interpretacija je u umjetničkom smislu onakva kako dirigent doživljava određenu partituru. Naplavine su samoupravljanja, zaostale navike tzv. samoupravnog odlučivanja u kulturi, nažalost umnogome to gledište nastojale pokolebati, pokušavajući sprovesti način odlučivanja unutar umjetničke zajednice koji je mogao dovesti do apsurda - ponekad se to i događalo - prirodne uvjete potrebne da se ostvari jedinstveni i neponovljivi trenutak glazbe, kada su sva pitanja o kojima je ovdje riječ gurnuta u pozadinu.</p>
<p>Takve naplavine i danas tu i tamo zastiru jasnoću izbora i opredjeljenja, pridonoseći stanju nalik ravnodušnosti i, dakako, posljedično, nagrizanju kriterija i samopouzdanja. </p>
<p>Ovako gledano, područje rada novoga šefa-dirigenta golemo je. Vjerujemo da će između pouka iz prošlosti i budućnosti, koju svi zajednički priželjkujemo znati odrediti veze i obveze svjestan da će velik dio svog posla najprije obaviti iza pozornice. Raspored i intenzitet pokusa, izbor repertoara i njegov slijed tijekom sezone, sastav i stanje unutar dionica, audicije i njihova dinamika, izbor i broj gostujućih dirigenata, samo su neke od zadaća s kojima se suočuje šef dirigent, a da još nije niti stupio na dirigentski podij. </p>
<p>Sučelice je, međutim, naporima dirigenta, trud koji će timskom radu priložiti orkestar. Od presudne je važnosti povjerenje, dobra volja, pozitivno usmjerena energija koju će orkestar uložiti u sprovođenje u djelo zamisli svoga šefa-dirigenta i kojom će bespogovorno slijediti njegove odredbe i upute. S te točke može otpočeti put obnove i, nadamo se, nova, osvježena komunikacija s publikom. </p>
<p>Jer publika je u svemu tome - kao treće, nezaobilazno uporište koncertnoga događaja - također bila gubitnik. Ravnodušnost se i srozavanje kriterija, ako se ponavljaju i time pretvaraju incident u trajno stanje, uvijek usporedo događaju na pozornici i u dvorani, izazivljući poremećaj u glazbenoj kulturi određene sredine daleko veći, dublji i dugotrajniji nego što se to u prvi mah iz kakva pojedinačnog slučaja može uočiti. Stabiliziranje je stoga sa svih aspekata aktivnosti i te kako dobrodošlo, jer posljednji je trenutak za takvo što nastupio već poodavno i publika u toj spoznaji ravnopravno sudjeluje. Kao krajnji cilj svake glazbene izvedbe publika je uz umjetnički čin privezana osjetljivim vezama čije nijanse iscrtavaju linije rasta i opadanja napetosti, zanimanja, angažmana i vezanosti slušatelja uz svoj orkestar. Upravo je tu vezanost iskazao pozdravni pljesak novom šefu-dirigentu, a istodobno i sva nadanja upućena boljim vremenima za glazbu i sve njene sudionike u nas.</p>
<p>Jer, glazba će se i dalje u svijetu događati, sudjelovali mi u tim događajima ili ne. A sudjelujemo li, dobitak je uvijek na našoj strani.</p>
<p>Erika Krpan</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>»Open City« - kultni časopis mlađe generacije umjetnika</p>
<p>Pažnju posebno privlači magazin »Open City Magazine« (www.opencity.org) koji su pokrenula trojica pisaca mlađe američke generacije, sad već pokojni Robert Bingham koji je zahvaljujući svojem bogatom nasljedstvu magazin financirao, Thomas Beller, drugi mladi američki pisac čiji su roman »The Sleeping over Artist« te knjiga kratkih priča »The Seduction Theory« izvrsno prihvaćeni od publike i od kritike te treći, ujedno i urednik magazina - pisac Daniel Pinchbeck</p>
<p>Kliknete li na internetu na Google pretraživač i u tražilicu upišete »literary magazine«, moguće je da će vam se izlistati šest stranica gusto nanizanih naslova. Ako niste profesionalac, dakle, kritičar ili čitatelj po nekoj drugoj dužnosti, u moru literarnih časopisa što ih svakodnevno na površinu izbacuju grupice entuzijasta nećete znati prepoznati za koga je koji, kakvu publiku kakav privlači i da li se i kako uopće prodaje, odnosno kako se održava na tržištu. </p>
<p>Neke magazine, ipak, ne treba nabrajati. Dovoljno slavne tradicije i imena i laicima će zazvučati prepoznatljivo - »The New Yorker«, »Granta«, »Harper's«, »Boston Review«, »The Paris Review«, »Heath«, »TLS« i možda ste čuli za »Coppolin Zoetrope« (časopis koji je pokrenuo slavni režiser Francis Coppola -www.zoetrope-stories.com).</p>
<p>No, istodobno sumnjam da ste ikad čuli za nešto poput »Literal Latte« (www.literal-latte.com), »Conjunctions« (www.conjunctions.com), »Zyzzyva« (www.webdesol.com/zyzzyva), »Grand Street« (www.grandstreet.com), a koji je, s ponosom bi istaknuo Mladen Urem, objavio i jednu priču Janka Polića Kamova, »Tin House« (www.tinhouse.com), »Shades of December« (www.shadesofdecember.com), nagrađivani »Hunger Magazine« (www.hungermagazine.com), »Other Voices« (www.othervoices.com), »Potpourri« (www.potpourri.com), »Clamor Magazine« (www.clamormagazine.org)... Mogli bismo nabrajati u nedogled prateći sve ono što nam je izbacio Google. Pažnju posebno privlači magazin koji prethodno nismo naveli, a zove se »Open City Magazine« (www.opencity.org), a koji su pokrenula trojica pisaca mlađe američke generacije, sad već pokojni Robert Bingham koji je zahvaljujući svojem bogatom nasljedstvu magazin financirao, Thomas Beller, drugi mladi američki pisac čiji su roman »The Sleeping over Artist« te knjiga kratkih priča »The Seduction Theory« izvrsno prihvaćeni od publike i od kritike te treći, ujedno i urednik magazina - pisac Daniel Pinchbeck. Tako su si podijelili i uloge - Bingham je bio »nakladnik«, dok su Beller i Pinchbeck bili urednici.</p>
<p> Okupili su izvrsnu mladu ekipu poput Joanne Yas te Nicka Stonea i krenuli. Do danas, od 1992. tiskali su nekih šesnaestak brojeva (dvanaest dok je Beller bio živ), uglavnom s načelnim tematskim blokovima, objavljujući priče, poeziju i umjetnost više ili manje poznatih autora, a za sam prvi (inače rasprodani) broj, ostalo je još samo tridesetak kopija, kažu da je jedno od »najboljih izdanja 'Open Cityja' ikad izašlih na svjetlo dana«. U tom prvom broju pišu Mary Gaitskill, Hubert Selby Jr. i Vince Passaro, a za »umjetnost« su se pobrinuli Jeff Koons, Ken Scheles i Devon Dikeou. Cijena preostalih kopija jest 200 američkih dolara po primjerku. Ono što je zanimljivo jest da »Open City« (vjerojatno na Binghamovu incijativu) ima vrlo liberalnu uređivačku politiku, što ne znači da objavljuju literaturu sumnjivog podrijetla, ali da su skloni eksperimentiranju, što drugim riječima znači da su stvorili kultni status među mlađom generacijom (još ne posve afirmiranih) pisaca, pjesnika, urednika, umjetnika i slične populacije. Priča se da je Bingham često priređivao fenomenalne tulume u svom stanu u newyorškoj Tribeca četvrti i da je jedini uvjet za ulaz bio kupljen časopis.</p>
<p>Pričalo se da Bingham ne štedi da bi počastio svoje goste - hrane, kavijara, šampanjca, pića i droge bilo je na pretek. No, neki koji su bili tome prisutni, tvrde da osim nešto hrane i ostataka piva ništa nisu vidjeli niti čuli; nije bilo pijanih, nije bilo drogiranih, a kamoli da bi itko pretjerao s ponašanjem, tipično uštogljeno »high-class society«. Binghama, čiji je bio stan, nitko nikada nije vidio.</p>
<p>Iz današnje perspektive jasno je da su to bila »neka drugačija vremena« (sredina devedesetih) i da pojavom prvog broja »Open City Magazina« nije mogao izostati »sweet smell of success« atmosfera na koju pokretači nisu računali da će se dogoditi u tako kratkom roku. No, to je »Open City« održalo i nakon Binghamove smrti. Pokrenuta je biblioteka, a magazin je postao cijenjen i u akademskim krugovima. Kolaž koji su urednici slagali svojom »liberalnom« uređivačkom politikom pokazao se uspješnom formulom. S jedne strane mogli ste naići na čistu avangardu, dok ste s druge strane mogli pročitati zanimljivu priču Cannona Thomasa, priču Irvinea Welsha ili Ryana Kenealyja, pjesnika hrvatskog podrijetla Eda Pavlića, ili pogledati projekt Devona Dikeoua »Marilyn Monroe Wanted to be Buried in Pucci«.</p>
<p> Od posebnih tematskih cjelina u pojedinom broju možemo izdvojiti »Čekam, čekam« (»I Wait, I Wait«), »I Married an Artist«, zatim »The Only Woman He's Ever Left«, »Change or Die«, »That Russian Question« ili »Something like a Ten Million«. I u preostalih desetak izdanja »Open City« je i izuzetno edukativno štivo: upoznati se s autorima kao što su Jocko Weyland, pjesnikom Rickom Moodyjem, Jeromeom Badanesom, a kao neki oblik manifestalnog izdanja izdvojio bih »Open City« broj 10 »The Editors' Issue«. Osim posve neuobičajenog Bellerovog nekrologa pokojnom prijatelju Robertu Binghamu, tu je i Pinchbeckov krucijalni esej o tome što ga je nagnalo, što ga je to fasciniralo da postane pisac i da se priključi maloj zajednici »Open Cityja«.</p>
<p>»Ja sam sâm - sâm kao Franz Kafka«, napisao je Franz Kafka u pismu prijatelju. Jesmo li uistinu tako sami, kao što je to osjećao Kafka? Za Pinchbecka i Bellera nismo sigurni. Uostalom postoje dvije šanse, preplatite se na »Open City«, magazin za čitanje i gledanje ili skoknite do www.mrbellersneighborhood.com.</p>
<p>Hrvoje Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>U zagrebačkom HNK premijerno izveden West Side Story</p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - »Priča sa zapadne strane«, mjuzikl temeljen na ideji Jeromea Robbinsa, a čije nadaleko znane songove potpisuje čuveni Leonard Bernstein, u subotu je u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu doživio svoju premijeru. U naslovnim ulogama zaigrali su Đani Stipaničev, Miljenka Grđan, Martina Gojčeta-Silić, Dalibor Hanzalek, Marko Mandir i Nikša Kušelj, dok je kazališnim orkestrom ravnao Thomas Conlin, Amerikanac koji je već gostovao u HNK u Zagrebu, dirigirajući Donizettijevom operom »Kći pukovnije«, no ovo je bila njegova prva premijera u Hrvatskoj. </p>
<p>Mjuzikl West Side Story praizveden je 1957. godine u New Yorku, a temelji se na tragediji Williama Shakespearea »Romeo i Julija«. Radnja se odigrava u 20. stoljeću, prikazuje mržnju dviju lokalnih bandi - Mlažnjaka i Morskih pasa - koji se bore za svoj životni prostor. </p>
<p>»Priča sa zapadne strane« zajednička je produkcija opere, baleta i drame HNK, redatelj je Čeh Stanislav Moša, koreograf i baletni majstor Igor Barberić, scenograf Hans Georg Schäfer, a kostimografkinja Danica Dedijer-Marčić.</p>
<p>U gotovo potpuno ispunjenu gledalištu subotnju su premijeru gledali ministar Antun Vujić, Morana Paliković Gruden, Ivo Banac, Velimir Srića, Almira Osmanović i mnogi drugi, dok je predsjednik Stjepan Mesić - iz čijeg je ureda u subotu javljeno da će predsjednik nazočiti premijeri - u posljednji trenutak javio da je spriječen. </p>
<p>Petra Boić Petrač</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Zagrebački prevodilački susret o Antunu Šoljanu </p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - Uloga prevoditelja u povezivanju različitih kultura te prijevodi Antuna Šoljana i iskustva u prevođenju njegovih djela na druge jezike bile su teme drugog Zagrebačkog prevodilačkog susreta, održanog u petak i subotu u organizaciji Društva hrvatskih književnih prevodilaca.</p>
<p> Nakon uvodne riječi Sonje Bašić, o iskustvu u prevođenju Šoljanovih djela na talijanski i na njemački jezik govorili su Silvio Ferrari i Alida Bremer.</p>
<p> Govoreći o Šoljanu kao prevoditelju, Maja Tančik analizirala je njegove prijevode pet Shakespearovih drama, a Tonko Maroević govorio je o Šoljanovim prijevodima svjetskih pjesnika. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="21">
<p>Barić zahvaljuje novinarima što uvažavaju Slovence</p>
<p>»Doista moram zahvaliti svima, i novinarima, koji su Sloveniju predstavili u pravom svjetlu, kao dobru i opasnu momčad protiv koje će nama biti jako teško«, istaknut će Barić potvrđujući da i te kako prati kako hrvatska javnost doživljava slovenskog suparnika. »Još mi je više drago kada vidim da se i naši reprezentativci ponašaju oprezno u izjavama. Priznajem, ne bih volio vidjeti preveliki optimizam i samopouzdanje. Slovenci su za nas težak suparnik i tako se moramo postaviti. Nema nam druge«, kaže Barić </p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - U percepciji prosječnog hrvatskog nogometnog zaljubljenika nogometaši Slovenije ne doživljavaju se poput Maltežana ili Luksemburžana što je zapravo i najveća korist svojevrsne ne samo medijske kampanje nakon ždrijeba dodatnih kvalifikacija za plasman na europsku nogometnu smotru dogodine.</p>
<p>Iako je Hrvatska, ruku na srce, izbjegla najteže suparnika koji su je mogli zapasti u ždrijebu (Nizozemska, Španjolska) to ne znači da je Slovenija manje opasna. Štoviše, napredak slovenskog nogometa u posljednjih nekolko godina zapravo je alarmantno upozorenje.</p>
<p>Slovenci su se plasirali i na posljednje europsko i svjetsko prvenstvo, sastavivši momčad vrijednu pozornosti i štovanja. Međutim, unatoč svemu tomu pasionirani hrvatski navijač nogometnu Sloveniju sve donedavno nije uopće doživljavao ozbiljno.</p>
<p>I tako je bilo sve dok ždrijeb nije odlučio - Hrvati će sa Slovencima odmjeravati snage u dodatnim kvalifikacijama.</p>
<p>Iako je bilo za očekivati navalu euforije i optimizma svi su se stavili, i mediji i stručnjaci, pa i sami nogometaši i izbornik Barić, u istu ulogu. Upozorenje do upozorenja, te maksimalno uvažavanje objektivne slovenske nogometne kvalitete.</p>
<p>- Doista moram zahvaliti svima, i novinarima, koji su Sloveniju predstavili u pravom svijetlu, kao dobru i opasnu momčad protiv koje će nama biti jako teško, istaknut će nam Barić potvrđujući da i te kako prati kako hrvatska javnost doživljava slovenskog suparnika.</p>
<p>- Još mi je više drago kada vidim da se i naši reprezentativci ponašaju oprezno u izjavama. Priznajem, ne bih volio vidjeti preveliki optimizam i samopouzdanje. Slovenci su za nas težak suparnik i tako se moramo postaviti. Nema nam druge, veli Barić. </p>
<p> Važnost hrvatskog plasmana na Europsko prvenstvo sljedeće godine još više potencira oprez uoči utakmica protiv Slovenaca. K tome, psihološka prednost u ovome srazu zacijelo je na strani Slovenije koja protiv objektivnog favorita, Hrvatske - nema što izgubiti. S druge strane, eliminacija Hrvatske protiv Slovenije smatrala bi se iznenađenjem i jasno je da naši nogometaši o tome razmišljaju. Poraz protiv Slovenije narušio bi njihov nogometni ugled. </p>
<p> Sa spoznajom da su nam Slovenci težak i ravnopravan izbornik Barić pristupit će pripremama.</p>
<p>- Čini mi se da bi te utakmice mogla odlučiti i fizička sprema igrača. I s te strane mogu biti zadovoljan. Većina reprezentativaca igra redovito po svojim klubovima.</p>
<p>Priznao je to i slovenski izbornik Bojan Prašnikar. </p>
<p>- Hrvati su u prednosti, možda ne po kvaliteti nego po stanju svojih igrača. </p>
<p>Očito slovenskog trenera muči oporavak Zlatka Zahoviča koji bi, kako Prašnkar kaže, trebao biti slovenska prevaga na sredini terena. </p>
<p>S druge strane Otto Barić pojačao je našu sredinu s Nikom Kranjčarom, tvrdeći već desetak dana ranije prije službenog objavljivanja popisa, kako će Dinamov kapetan biti pozvan u reprezentaciju. Time je Barić učinio presedan....</p>
<p>- Pozivam Kranjčara jer je zaslužio reprezentaciju. No, tvrditi kako će sigurno igrati bilo bi suludo, naglasio je Barić.</p>
<p>Objašnjava pritom naš izbornik i kako je svjestan što Kranjčar može u reprezentaciji, no dodao je zanimljivu tezu.</p>
<p>- Kada će Kranjčar zaigrati za reprezentaciju mi ćemo moramo mijenjati sustav igre. Naša igra zasniva se preko prodora s krila, s Kranjčarom bi igrali više kroz sredinu. A je li itko mislio kako bi se u igri slagali Rapaić i Kranjčar? Možda bi gušili jedan drugoga?</p>
<p>Hrvatska nogometna reprezentacija trebala bi poticajnu atmosferu prije srazova protiv Slovenije stvarati u slovenskom Čatežu. Iako se tu potezi Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) ne podudaraju s mišljenjem javnosti, posve je shvatljivo zašto će se naša vrsta pripremati u slovenskoj bazi.</p>
<p>- Pa, mi smo tamo praktički domaćini i na sve smo se navikli. </p>
<p> Bilo bi doista bespredmetno sada mijenjati mjesto priprema, prije zacijelo najvažnijih utakmica ove generacije, kaže Barić. - Još nešto, svi vole prigovarati zašto idemo u Čatež. A kada odgovorimo protupitanjem gdje bi se to mogli pripremati u okolici Zagreba nitko nema odgovor, završava Barić. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Dinamo »isčupao« bod u Zadru</p>
<p>Iako je Zadar vodio sa 2-0, Dinamo je uspio izjednačiti na konačnih 2-2. Iskoristili su Zagrepčani brojčanu nadmoć, obzirom da su od 65. minute Zadrani igrali s igračem manje. Isključen je bio Amugi</p>
<p>ZADAR, 25. listopada</p>
<p> - Dinamo je u Stanovima dugo plesao na rubu poraza, međutim u nastavku utakmice, nakon što su već bili u velikoj mjeri na koljenima, Niko Kranjčar je okrenuo u potpunosti sliku na stranu aktualnog prvaka i lidera prvenstva. Iako je Zadar vodio sa 2-0, Dinamo je uspio izjednačiti na konačnih 2-2.</p>
<p>Iskoristili su Zagrepčani brojčanu nadmoć, obzirom da su od 65. minute Zadrani igrali s igračem manje. Isključen je bio Amugi. Ništa dobroga nije se naslučivalo za goste, Gudelj je već u petoj minuti načeo mrežu Turine, na 2-0 povisio je Mate Brajković u 57. minuti. </p>
<p>Prethodno je Goce Sedloski slabo šutirao ili bolje kazati Kale se iskazao obranivši njegov kazneni udarac u devetoj minuti. Kvaliteta Dinama došla je do izražaja nakon što je konce igre u svoje ruke uzeo Kranjčar. Najprije je odlično asistirao Sedloskom, da bi u 84. minuti svojoj momčadi donio toliko željeno poravnanje rezultata.</p>
<p>• Stadion u Stanovima</p>
<p>ZADAR - DINAMO 2-2 (1-0)</p>
<p>ZADAR: Kale 7 - Milin 6,5, Zebić 6,5, Jurić 6,5, Bilaver 6,5, Amugi 6,5, Surać 7, Prpić 6, Jurjević 6, Gudelj 7 (od 86. Kordić -), Brajković 7 (od 69. Jerković -).</p>
<p>DINAMO: Turina 6 - Sedloski 6, Mijatović 6, Drpić 5,5, Mikić 6 (od 79. Bartolović -), Agić 6, Mujčin 5, Krznar 5 (od 46. Eduardo 6), Štrok 6, Kranjčar 7, Mitu 5 (od 58. Zahora 6).</p>
<p>SUDAC: Novak (Varaždin) 6; GLEDATELJA: 6.500</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Sedloski, Amugi, Grbeša, Agić, Prpić, Eduardo, Mujčin; CRVENI KARTON: Teteh Amugi (65. - drugi žuti)</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Gudelj (5.), 2-0 Brajković (57.), 2-1 Sedloski (67.), 2-2 Kranjčar (84.).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tvrtko KALE</p>
<p>Robert Zorić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Hajdukova mala osveta</p>
<p>Splićani su, za razliku od prethodnih dvoboja protiv istog suparnika, ovom prigodom u momčadi Zagreba imali nedoraslog suparnika. Uvjerljivom 2-0 pobjedom Hajduk je barem malo uzvratio »zagrebašima« za poraze u prošloj sezoni zbog kojih su izgubili prvenstvo</p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - Lakše nego što se mislilo Hajduk se formalno prošetao kroz Kranjčevićevu do tri boda. Splićani su, za razliku od prethodnih dvoboja protiv istog suparnika, ovom prigodom u momčadi Zagreba imali nedoraslog suparnika. Tako je konačnih 2-0 (1-0) za Hajduk još i povoljan rezultat za Zagrepčane u odnosu na zbivanja na travnjaku. Naime, Zagreb je od 64. minute igrao s igračem manje, bez isključenog Popovića.</p>
<p>Splićani su zaista lakoćom došli do vrijednih bodova, a svoje su namjere pokazali vrlo rano. Već u 11. minuti Bule je iz blizine umjesto u mrežu pogodio Spahića, ali je bio znatno precizniji tri minute kasnije. Računica je dugom loptom u dubinu uposlio vrlo pokretljivog i razigranog Krpana, ovaj je s lijeve strane na rubu peterca naciljao Bulu, kojem nije bilo teško poentirati za 1-0 vodstvo.</p>
<p>U blagom predahu nakon olakog vodstva, domaćini su sa tri pokušaja iz daljine nastojali iznenaditi Runju, ali su lopte po pravilu išle pored vratiju. Stjecao se pritom dojam kako »zagrebaši« nemaju vrijednosti za odgovarajuću protuigru, jer su djelovali mekano, bez igre, bez lopte, a što je najbitnije, kao da su imali poteškoća sa pravim trkom, pogotovo duelom. Stoga nije bilo čudno da su Splićani zaprijetili čim su malo jače pojačali gas, tako da je zaista bilo teško promašiti one prigode koje su u 37., odnosno 38. minuti imali Bule i Krpan. Pritom se stjecao dojam kao da se Hajduk na trenutke zabavlja protiv svog suparnika i da bi uz nešto više ozbiljnosti i angažmana mogao postići pogodak kad poželi.</p>
<p>Ipak, budući da Hajdukova minimalna prednost nije značila i neko veće jamstvo za ulazak u mirniju završnicu, gosti su odmah početkom nastavka odlučno dali do znanja kako žele i konačno riješiti sve dvojbe. Tako se je Zagrebov pričuvni vratar Pelin našao pod pravom paljbom, a u 50. minuti bio je nemoćan. Blatnjak je izveo korner s desne strane na prvu vratnicu, Krpan je reagirao munjevito i pravom bombom loptu pospremio pod prečku.</p>
<p> Dvije minute kasnije Andrić je iz blizine prodrmao vratnicu, a domaći su s razlogom protestirali u 60. minuti. Lovrek je s desne strane, ulazeći u kazneni prostor Hajduka, proturio loptu kroz noge Rukavine i izbio ispred njega. Rukavina je ispruženom rukom blokirao daljnji Lovrekov trk prema vrataru i usput se ispružio na travnjaku, ali je sudac Kovačić samo odmahnuo rukom da se igra nastavi. Usput je zbog grubog starta nad Računicom crveni karton dobio Popović, tako da se sve u svemu Zagrebu nisu nudile nikakve nade u neko moguće smanjenje rezultata. Ipak, iako sa deset igrača, domaći se nisu predavali, a tko zna što bi bilo da je kojim slučajem Franja u 80. minuti bio precizniji nakon nabacivanja od strane Prosinečkog.</p>
<p>• Stadion u Kranjčevićevoj</p>
<p>ZAGREB - HAJDUK 0-2 (0-1)</p>
<p>ZAGREB: Pelin 6,5 - Verhas 6,5, Spahić 5, Smoje 6, Hucika 5,5, Biskup 5 (od 61. Popović 4), Ješe 5,5, Pilipović 5 (od 53. Babić 5,5) - Prosinečki 5,5 - Đalović 5,5 (od 70. Franja 5,5) , Lovrek 5,5.</p>
<p>HAJDUK: Runje 6 - Rukavina 6; Vejić 6,5, Neretljak 6,5 - Miladin 6, Andrić 6,5, Računica 6,5 (od 65. Carević 6), Đolonga 6 - Blatnjak 6,5 (od 68. Pralija -, Čačić -) - Bule 6,5, Krpan 7.</p>
<p>SUDAC: Kovačić (Križevci) 6. GLEDATELJA: 2500.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Bule (14.), 0-2 Krpan (50.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Đolonga, Lovrek.</p>
<p>CRVENI KARTONI: Popović (64. - oštar start).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Petar KRPAN.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Ćiro i dalje bez pobjede</p>
<p>VARAŽDIN, 25. listopada</p>
<p> - Nogometaši Varteksa ni u četvrtom nastupu s trenerom Miroslavom Blaževićem nisu uspjeli doći do pobjede. Štoviše, nakon utakmice protiv Marsonije moraju biti zadovoljni i osvojenim bodom, jer su Brođani bili bliži pobjedi. Na kraju je bilo 1-1.</p>
<p> Od najavljene agresije i brzine Varteksovih igrača gotovo da i nije bilo ništa, pa je razumljivo razočaranje varaždinske publike i vodstva kluba. Na prvi udarac prema golu čekalo se do 18. minute kada je Pavličić pucao pravo u Vidakovića, a zatim je i Šafarić iz slobodnog udarca sa 35 metara zaprijetio gostima. Domaći su poveli u 26. minuti kada je Karić uputio sjajan centaršut na nekoliko metara od gola, a Šafarić je, kao najmanji, ali najpokretljiviji igrač na terenu, glavom uspio ubaciti loptu u protivničku mrežu.</p>
<p> U 35. minuti Mujanović je propustio riješiti utakmicu, jer se sam našao pred protivničkim golmanom, ali se spetljao. U posljednjim trenucima prvog poluvremena gosti su izjednačili kada je Jukan iz slobodnog udarca sa 30 metara ubacio loptu na drugu stativu koju je propustio Vučković, pa je Tadić iz blizine poentirao. U drugom dijelu igre nije se mnogo promijenila slika na terenu. Seriju prilika za Varaždince početkom poluvremena otvorio je Šafarić kada je spretno primio loptu u kaznenom prostoru gostiju i ostao usamljen na šutu, ali je vratar Vidaković krasnom paradom uspio obraniti mrežu. Na odbijenoj lopti Halilović se, umjesto da šutira, spotaknuo i pao. Od 55. minute situacija na terenu drastično se promijenila u korist gostiju, jer je zbog ozljede teren morao napustiti do tada najbolji igrač domaćina Karić, koji je slao upotrebljive lopte u protivnički šesnaesterac. U 75. minuti Jurčević je, kao posljednji igrač Varteksove obrane, ispred 16-erca srušio Vuku, pa mu je sudac Čulina pokazao crveni karton. Jasno, s igračem manje, Varteksovi napadi još više su otupjeli a Brođani su bili sve opasniji. Prvo, u 81. minuti Jukan je iz idealne pozicije šutirao snažno no Vasilj je uspio obraniti a tek nekoliko minuta kasnije u istoj situaciji našao se Svađumović no pucao je pored gola. Utakmica je završena podjelom bodova a veliko razočaranje takvim rezultatom nije uspio sakriti trener Varaždinaca Miroslav Blažević. Poslije utakmice ocijenio je kako ova ekipa Varteksa nije u stanju odgovoriti na elementarne zahtjeve. Ne da nisu htjeli, nego nisu imali kapaciteta pa moram potražiti novu svježu krv ne bih li uspio doći do rezultata - riječi su trenera Varaždinaca Miroslava Blaževića.</p>
<p>• Stadion NK Varteks</p>
<p>VARTEKS - MARSONIA 1-1 (1-1)</p>
<p>VARTEKS: Vasilj 6 - Jurčević 5, Fumić 5, Polovanec 6, Režić 5, Karić 7 (od 57. Huljev 5), Granić 6, Vučković 5 (od 45. Jančevski 6), Pavličić 5 (od 45. Halilović 5), Mujanović 6, Šafarić 7</p>
<p>MARSONIA: Vidaković 7 - Tadić 6, Petrović 6, Ačkar 5 (od 79. Barišić 5), Jukan 6, M. Vuka 7, Brnjić 5, Švađumović 6 (od 84. Šimić 5), Bilokapić 5 (od 45. Marić 5), Rogić 5, Vranić 6</p>
<p>SUDAC: Čulina (Zagreb) 6; GLEDATELJA: 1.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Šafarić (26.), 1-1 Tadić (45.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Ačkar, Rogić, Brnjić; CRVENI KARTON: Jurčević (75. - grubi start)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Igor VIDAKOVIĆ</p>
<p>Dražen Dretar</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Bajsić dvaput za pobjedu</p>
<p>VELIKA, 25. listopada</p>
<p> - Nogometaši Kamen-Ingrada su sa sigurnih 2-0 svladali Slaven-Belupo. Domać su već u šestoj minuti poveli. Štoviše, već su i minutu ranije mogli zatresti suparničku mrežu, ali nakon gužve Zekić je tukao pokraj gola. U sljedećoj se akciji lopta dokotrljala do Bajsića, koji je sjajno pucao sa 18 metara za vodstvo Veličana. Nakon sat vremena utakmice Slaven-Belupo je preuzeo igru u svoje ruke, no njegovi igrači ipak nisu uspjeli stvoriti ozbiljniju priliku za pogodak.</p>
<p>Kad se očekivalo da će utakmica završiti samo s jednim pogotkom, Bajsić je, opet sa 18 metara, precizno tukao za konačnih 2-0. Zanimljivo je istaknuti da se već u srijedu ova dva protivnika ponovno sastaju, ali u osmini finala Kupa.</p>
<p>• SRC Kamen-Ingrad</p>
<p>KAMEN-INGRAD - SLAVEN-BELUPO 2-0 (1-0)</p>
<p>KAMEN-INGRAD: Galinović 7 - Kovač 6 (od 46. Čižmek 5,5), Kurilić 6,5, Zekić 6, Bajsić 7,5, Balašković 6, Kopunović 6,5 (od 75. Jakirović -), Rendulić 6,5, Kralj 6, Smoje 6, Vuica 6,5</p>
<p>SLAVEN-BELUPO: Solomun 5 - Međimorec 5 (od 73. Brgles -), Višković 6, Gal 5,5, Bošnjak 5, Jurčić 6, Jurić 5, Pejić 6, Dodik 5, Posavec 5,5, Milas 5 (od 82. Guć -)</p>
<p>SUDAC: Feljan (Zagreb) 7; GLEDATELJA: 1.500</p>
<p>STRIJELACI: 1-0 Bajsić (6.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Rendulić, Višković, Međimorec, Kurilić, Bajsić, Zekić, Posavec</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Davor BAJSIĆ</p>
<p>Drago Štajduhar</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Splićani preslabi za derbi</p>
<p>U svih pet ovosezonskih utakmica Splićani su pružili ujednačeno slabe igre i vidljivo je da će trebati puno strpljenja, rada i mudrosti da bi se napravio iskorak naprijed / Cibona je pokazala da ima »glavu i rep«, barem u subotu na Gripama </p>
<p>SPLIT, 25. listopada</p>
<p> - Košarkaši Cibone VIP uvjerljivo su u 5. kolu Goodyear lige pobijedili na Gripama momčad Splita CO 83-68 (46-31). Utakmica je bila jednostrana, igrali su samo Zagrepčani, pa u dvoboju dva najtrofejnija hrvatska kluba i prošlogodišnjih finalista domaćeg prvenstva nije bilo ni traga derbiju. </p>
<p>Cibona se predstavila kao kvalitetniji sastav u kojem svatko zna što radi, a momčad je iznad pojedinačnog učinka. Barem je tako bilo u subotu na Gripama. Malo neizvjesnoti bilo je samo na početku, da bi sredinom druge četvrtine »vukovi« serijom 12-0 odvojili na 38-25. Do kraja tek jedan manji pad kod gostiju, te su se domaćini približili na 45-54. Međutim, »žuti« konfuznom igrom, nepreciznošću, ali i nedisciplinom pogotovo u napadu, nisu ni mogli preokrenuti rezultat. Kod gostiju najbolje su odigrali Rimac, Mamić i Žižić, dok je kod domaćina malo bolji od ostatka momčadi bio Rančić. Posebno blijedo je odigrao organizator igre McCants, koji »carini« loptu i guši igru Splita umjesto da je organizira. </p>
<p>Jedini pljesak kod domaćina zaslužio je predsjednik kluba Dino Rađa, kojem je pred početak utakmice uručen trofej magazina Košarka za najkorisnijeg igrača prošlosezonskog izdanja Hrvatske lige. Stoga nije ni čudo da su i nakon ove utakmice u taboru »žutih« ostale samo brige ali i nedoumice. U svih pet ovosezonskih utakmica pružili su ujednačeno slabe igre i vidljivo je da će trebati puno strpljenja, rada i mudrosti da bi se napravio iskorak naprijed. </p>
<p>Dražen Anzulović, trener Cibone, je kazao: </p>
<p>- Zadovoljan sam pobjedom i igrom. Stvarno smo dobro igrali u prve dvije četvrtine, da bi u nastavku malo dozirali našu igru. S tim dijelom nisam zadovoljan. Sad se možemo u miru pripremati do utakmice Eurolige protiv Pau-Ortheza. Ne bih rekao da smo do ove pobjede došli lagano, lomili smo Split u prve dvije četvrtine. </p>
<p>Trener Splita Predrag Kruščić je nakon još jednog poraza njegove momčadi je izjavio: </p>
<p>- Mnogo smo griješili, i teško ulazili u rezultat. Ništa nam drugo ne preostaje nego samo rad. Trebat će nam još vremena dok se sinhroniziramo. Očekujem da ćemo bolje igrati za mjesec dana i uvjeren sam da ćemo krenuti s pobjedama. </p>
<p>• Dvorana na Gripama</p>
<p>SPLIT CO - CIBONA VIP 68-83 (15-21, 16-25, 19-18, 18-19)</p>
<p>SPLIT CO: McCants 16 (6-9), Oršulić, Videnov 2, Kedžo 6 (2-2), Smith 7 (1-2), Rančić 11 (2-2), Ukić 12 (1-3), Pašalić 14, Vučica, Delić, Kastropil, Perić.</p>
<p>CIBONA VIP: Penn 9 (2-2), Kus 3 (1-2), Rimac 17 (2-2), Krasić 8, Žižić 13 (7-12), Golemac 8 (2-3), Sesar, Štimac, Mance 9 (2-3), Mamić 16 (1-2), Krolo, Poljak. </p>
<p>SUCI: Belošević (SiCG), Muhvić (Hrv), Obradović (BiH). GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Slaven RIMAC.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Coria zaustavio Ljubičića</p>
<p>Nakon Milana, Dubaija i Bangkoka, Ljubičić je stigao do polufinala na ATP turniru u Baselu. No, korak dalje otišao je Argentinac Guillermo Coria nakon pobjede 6-4, 6-4 i u finalu će igrati protiv Davida Nalbandiana koji je pobjedio Andyja Roddicka 7-5, 7-5</p>
<p>BASEL, 25. listopada</p>
<p> - I četvrti put ove sezone najbolje rangirani hrvatski tenisač Ivan Ljubičić nije uspio izboriti finale ATP turnira. Nakon Milana, Dubaija i Bangkoka, Ljubičić je stigao do polufinala na milijun eura vrijednom ATP turniru u Baselu. No, korak dalje otišao je treći nositelj Argentinac Guillermo Coria nakon pobjede 6-4, 6-4 pobjede i u finalu će igrati protiv sunarodnjaka Davida Nalbandiana koji je pobijedio prvog nositelja Andyja Rodicka sa 7-5, 7-5.</p>
<p>Nakon pobjeda protiv Talijana Filippa Volandrija, Švicarca Rogera Federera i Ekvadorca Nicolasa Lapenttija, hrvatski tenisač nije uspio dobiti presudne poene protiv raspoloženog Argentinca. Coria je u petom gemu prvog i drugog seta oduzeo servis Ljubičiću i uspio održavati prednost do konačnog slavlja. Pritom je u svakom setu spasio četiri »break« prilike Ljubičića.</p>
<p>- Igrao sam odlično, stalno ga tjerao lijevo-desno, ali teren u Baselu užasno je spor, sve se vraćalo, ništa se nije dalo zabiti. Bilo bi lakše da smo igrali na zemlji, barem bi se moglo sklizati. U oba seta imao sam šansu vratiti »break«. Imao sam 15-40 kod 4-5 u prvome setu, 15-40 kod 2-3 u drugom setu, u kojem sam bez veze izgubio servis. Kod 30-30 pogodio je vrh mreže, lopta je pala na moju stranu, a potom sam promašio lagan volej. Zabio sam 11 asova, igrao solidno, sve presudila su praktički dva poena. Meč je bio prilično izjednačen, komentirao je Ljubičić.</p>
<p>Ovim porazom Ljubičić je okončao nastupe u ovoj sezoni. Iako je slijedećeg tjedna u pariškom Bercyju na rasporedu ATP turnir iz »master« serije, Ljubičić se odlučio otići na odmor.</p>
<p>- Da sam igrao deset polufinala, a nijedno dobio, bila bi to odlična sezona. I ovako sam igrao konstantno. Bio bih među 25 najboljih, ali platio sam cijenu zbog problema s ramenom te ozljede gležnja u sredini sezone. Žao mi je što neću, kao prijašnjih godina, sezonu završiti u Bercyju. S kojom pobjedom možda bih ušao među 40 najboljih, ovako je priči kraj. Slijedeća sezona je biti ili ne biti, ili ću napraviti nešto ozbiljno ili ću stalno ostati tu, između 45. i 50. mjesta, zaključio je Ljubičić.</p>
<p>• Rezultati, polufinale: Coria (3) - LJUBIČIĆ 6-4, 6-4, Nalbandian (4) - Roddick (1) 7-5, 7-5. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Premijera Martini Ertl, Nika i Ana bez druge vožnje </p>
<p>»Sretna sam i zadovoljna, iako je osam stotinki zaostatka za ulaskom u drugu vožnju čista nesreća. No, to je i dokaz da imam kvalitetu i brzinu«, kazala je Nika Fleiss </p>
<p>SÖLDEN, 25. listopada</p>
<p> - Nova sezona Svjetskoga kupa započela je pobjedom 30-godišnje Njemice Martine Ertl na veleslalomu u Söldenu. Iako je njezina karijera na zalasku, a rezultati su prošle sezone ukazivali na kraj njezinih najboljih godina, Ertl je bljesnula u Söldenu, ukazujući na novu dobru sezonu. </p>
<p>Iako su najave u prvi plan gurale Anju Pärson, Šveđanka je osvojila drugo mjesto, a treća je bila Španjolka Rienda Contreras. Slovenka Tinu Maze prošle godine bila jedna od tri pobjednice prve utrke u sezoni, a ove je godine na četvrtom mjestu. </p>
<p>Hrvatski duet prvu utrku nove sezone Svjetskoga kupa nije začinio ulaskom u drugu vožnju, premda je Nika Fleiss bila milimetre blizu u svom prvom pokušaju u ovoj disciplini, samo je osam stotinki dijelilo do borbe za prve ovosezonske bodove. Na kraju svoje vožnje Samoborka je bila na 30. mjestu, no do kraja su tri skijašice uspjele prestići njezino vrijeme. </p>
<p>Pretpostavke i najave kako je forma Ane Jelušić u padu ispostavile su se točnima i na stazi u Söldenu. Naime, Riječanka je u cilju zaostala skoro šest sekundi za najbržom Riendom Contreras, odnosno dijelile su je gotovo dvije sekunde do druge vožnje. Nika Fleiss odisala je zadovoljstvom, bez obzira na to što je ostala bez druge vožnje.</p>
<p>- Sretna sam i zadovoljna, iako je tih osam stotinki čista nesreća. No, to je i dokaz da imam kvalitetu i brzinu te da ću ubrzo osvajati bodove i u veleslalomu. Glava? Nije ni boljelo ni smetalo. Sve je bilo u redu, a ovaj je rezultat lijepa osnova za nastavak sezone. </p>
<p>l Rezultati, konačni poredak: 1. Ertl (Njem) 2:31.86, 2. Pärson (Šve) +0.20, 3. R. Contreras (Špa) +0.39, 4. Maze (Slo) +1.49, 5. Poutiainen (Fin) +2.11,...; prva vožnja: 1. Rienda Contreras (Špa) 1:13.49, 2. Ertl (Njem) +0.04, 3. Pärson (Šve) +0.37, 4. Maze (Slo) +0.97, 5. Meissnitzer (Aut) +1.03..., 33. FLEISS (Hrv) +3.87..., 46. JELUŠIĆ (Hrv) +5.57... </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>»Dodjela igara Pescari najveća je pogreška u povijesti Mediteranskih igara«</p>
<p>»Mi smo uoči Mediteranskih igara u Splitu imali velik utjecaj u MOMI-ju i donijeli smo Statut koji je omogučio članovima Međunarodnog olimpijskog odbora da glasuju o kandidaturama za MI, što je najvažnija odluka koju donosi MOMI. Željeli smo na taj način dio olimpijskih načela i običaja prenijeti i na Mediteranske igre. To se, međutim, sada okrenulo protiv nas. Upravo su članovi MOO-a odigrali negativnu ulogu ponašajući se krajnje lokalistički i suprotno olimpijskim načelima. U tome je glavni problem«, kaže Takač</p>
<p>Varaždinca Artura Takača ćete malo kada vidjeti neraspoloženoga. Dugogodišnjeg savjetnika bivšeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Juana Antonija Samarancha, visokog dužnosnika Međunarodnog atletskog saveza i člana brojnih sportskih foruma uglavnom krasi optimizam i oduševljenje sportom. Čovjek koji je osobno izmjerio famozni rekordni skok (8.90 m) Boba Beamona na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine priznat će, međutim, da je na zasjedanju Međunarodnog odbora Mediteranskih igara (MOMI) u Almeriji doživio najveće razočaranje u višedesetljetnoj sportskoj karijeri.</p>
<p>- Nikada nisam bio tako ogorčen kao prošlog tjedna u Almeriji. Kao dugogodišnji predsjednik Tehničke komisije MOMI-ja svima sam mnogo pomogao i zato sam i osobno uvrijeđen ovakvim raspletom riječke kandidature za Mediteranske igre 2009. </p>
<p>• Što se, prema vašem mišljenju, zapravo dogodilo u Almeriji prošle subote?</p>
<p>- Dodjela MI 2009. godine talijanskoj Pescari najveća je pogreška u povijesti MOMI-ja. Riječ je o nakaradnoj, lošoj, nesportskoj, pa i nemoralnoj odluci. Mi smo 1995. godine na nagovor Juana Antonija Samarancha odustali od kandidature za Igre 2001. Budući da su MI tri puta uzastopce bile održane na sjevernom dijelu mediteranskog bazena, s puno smo razumijevanja prihvatili sugestiju da odustanemo od istih u korist Tunisa. Mediteranske igre su velik poticaj sportu u zemlji u kojoj se održavaju, pa nam je bilo jasno da zbog stabilnosti Igara i regije moramo odustati od te kandidature. Čvrsto nam je tada obećano da ćemo dobiti organizaciju prvih sljedećih mediteranskih igara, no to se nije dogodilo.</p>
<p>• Ispadanje u prvom krugu je bio razočaravajući i sasvim neočekivani fijasko riječke kandidature?</p>
<p>- Ne mislim da je Rijeka dobila malo glasova. Radilo se o samo tri glasa koja su joj bila potrebna za ulazak u drugi krug. U tom drugom krugu bi Rijeka glatko pobijedila Patras, jer bi svi glasovi Pescare otišli Rijeci. Dakle, kada to gledate na taj način Rijeci nije puno nedostajalo. Šteta jer MI 2009. bi bile dio hrvatskog nacionalnog sportskog programa, dok će u Pescari to biti tek marginalna manifestacija.</p>
<p>• Mirko Novosel, primjerice, smatra da je mana svih hrvatskih kandidatura to što više nemamo jake lobiste u međunarodnim sportskim forumima. Za vrijeme bivše Jugoslavije mogli smo dobiti bilo koju priredbu jer su osim vas tu bili Stanković, Lambaša, Bakrač, Ercegan, Finderle, Zlatar..., sve visokopozicionirani ljudi u sportskim savezima.</p>
<p>- Sigurno je da mi te naše veze moramo napraviti učinkovitijima. Eto, Mario Pescante je član MOO-a, predsjednik europske asocijacije nacionalnih olimpijskih odbora i nesumnjivo vrlo utjecajan čovjek. Njegova, smatram, neprincipjelna podrška Pescari bitno je utjecala na njezin izbor. Mi smo uoči Mediteranskih igara u Splitu imali velik utjecaj u MOMI-ju i donijeli smo Statut koji je omogučio članovima Međunarodnog olimpijskog odbora da glasuju o kandidaturama za MI, što je najvažnija odluka koju donosi MOMI. Željeli smo na taj način dio olimpijskih načela i običaja prenijeti i na Mediteranske igre. To se, međutim, sada okrenulo protiv nas. Upravo su članovi MOO-a odigrali negativnu ulogu ponašajući se krajnje lokalistički i suprotno olimpijskim načelima. U tome je glavni problem.</p>
<p>• Može li ovaj slučaj dovesti do krize Mediteranskih igara ili istupanja Hrvatske? </p>
<p>- Do krize ne bi trebalo doći. Nacionalnim olimpijskim odborima su te Igre potrebne. Mi smo sada s pravom ljutiti i ogorčeni, no ne bi trebalo poduzimati nikakve drastične korake. Toga je vjerujem svjestan i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša. Ja ću osobno napisati otvoreno pismo svim nacionalnim olimpijskim odborima i svim članovima Međunarodnog olimpijskog odbora i s indignacijom odbaciti nemoralne principe koji su prevladali u glasovanju za domaćina MI 2009. godine.</p>
<p>• Uključeni ste i u kandidaturu Splita za Svjetsko atletsko prvenstvo 2009. odnosno 2011. godine. Nakon što Rijeka nije uspjela dobiti jednu, u sportskom smislu, trećerazrednu priredbu, kako će Split dobiti natjecanje koje je rangirano odmah iza olimpijskih igara i svjetskog nogometnog prvenstva?</p>
<p>- Mislim da u Međunarodnom atletskom savezu ljudi razmišljaju logičnije i imaju više razumijevanja. Splitu je odlična organizacija Europskog atletskog prvenstva 1990. odlična preporuka i mislim da ima velike izglede dobiti SP 2011. Osim toga, MI su za mediteranske zemlje, zbog poticaja izgradnje sportskih objekata i razvoja sporta, važnije negoli svjetsko atletsko prvenstvo. Važne su im skoro kao i olimpijske igre. Zato mislim da neuspjeh Rijeke ne bi trebao obeshrabriti Splićane. Uskoro će u Zagreb i Split doći predsjednik IAAF-a Lamine Diack i mi nastavljamo kandidaturu za atletsko SP.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="30">
<p>Australcima Kina više nije komunistička opasnost sa sjevera </p>
<p>Posjeti američkog i kineskog predsjednika Australiji protekli su u suprotnim ozračjima: Zabrinuti za sigurnost, Amerikanci su se ponašali kao da su u neprijateljskoj zemlji, a Kinezi su bili opušteni i komunikativni</p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - Kina i Australija potpisale su u petak pismo namjere prema kojem će dvije strane u jednakim omjerima uložiti ukupno 21 milijardu američkih dolara u razvoj australskog plinskog polja iz kojeg će se Kina opskrbljivati sljedećih 25 godina. Taj najveći posao zaključen između dvije zemlje u danima posjeta kineskog predsjednika Hua Jintaoa Australiji, uz veliko gospodarsko značenje za obje zemlje, najuvjerljivije govori i o brzim i temeljitim promjenama u gledanju Australaca na Kinu. </p>
<p>Prije godinu dana bilo bi nezamislivo da će u australskom parlamentu u Canberri samo dan razdvajati govore najbližeg saveznika, predsjednika Sjedinjenih Država, i predsjednika Kine, zemlje prema kojoj se desetljećima širilo nepovjerenje pa i strah.</p>
<p>Politički mentor današnjeg premijera Johna Howarda, Robert Menzies (»vječni premijer«, jer je u australskoj povijesti najduže bio na tom položaju), redovno je u danima hladnoga rata pobjeđivao na izborima zasnivajući kampanju na plašenju prijetnjama od komunističke Kine. Pa i poslije uspostave diplomatskih odnosa, što je obavljeno 1973., u vrijeme laburističke vlade i godinu dana poslije susreta Nixona i Mao Zedonga, u Australiji se na Kinu gledalo kao na komunističku opasnost sa sjevera. </p>
<p>A sad je ozračje bilo mnogo povoljnije oko Huova nego oko Busheva posjeta. I s gotovo sasvim drukčijim ulogama od dosad uobičajenih - da Amerikanac u pravilu uživa u kontaktima s publikom, a obično suzdržan i gotovo uplašen Kinez ih izbjegava. Sada, zabrinuti za sigurnost, Amerikanci su se ponašali kao da su u neprijateljskoj zemlji. Uz dosad neviđene mjere sigurnosti, zadržali su se samo 21 sat. Kolona s automobilima zatamnjenih neprobojnih stakala i uz brojnu policijsku pratnju jurila je kao na utrkama. Svuda kuda su prolazili nije bilo publike s američkim zastavicama u rukama, nego samo policajci i agenti u civilu. </p>
<p>Bushevi društveni kontakti bili su ograničeni na roštilj za ručak u rezidenciji premijera Johna Howarda. Među gostima bili su gotovo isključivo konzervativni australski političari i biznismeni, te poneka sportska i zabavljačka zvijezda. Suprotno protokolu, čak ni vođa oporbe, Simon Crean, nije bio pozvan, jer je njegova Laburistička stranka kritizirala rat u Iraku. Bush nije održao ni uobičajenu konferenciju za novinare. A i proamerički mediji su ga kritizirali što nije ponudio mnogo više od nacrta sporazuma o slobodnoj trgovini. Uz prosvjednike pred zgradom, u parlamentu su Bushev govor (s osnovnom temom zahvalnosti Australiji za slanje vojnika u Irak) prekidali nezadovoljnici američkom politikom. </p>
<p>Za razliku, Hu je u Australiji proveo tri dana. Prošao je uobičajenim protokolarnim putem za uvažene strane goste, oplovio slikovitu sydneysku luku. Sastao se na radnom ručku s australskim biznismenima i - neuobičajeno za kineske vođe - susreo se s novinarima. Čak je prisustvovao večeri u blještećoj hotelskoj plesnoj dvorani, gdje se ležerno kretao među izabranicima australskog društva. Govorio je u parlamentu ono što se od njega očekivalo, da se dva gospodarstva odlično dopunjuju i da australski prirodni izvori, posebno nafta i plin, igraju kritičnu ulogu u brzorastućem kineskom gospodarstvu. </p>
<p>Kini su nužne sirovine kojima Australija obiluje, kao što su plin ili željezna i aluminijska rudača. Kina je sada treći trgovinski partner Australije, ali kroz nekoliko godina mogla bi od Japana preuzeti prvo mjesto. No, Hu nije govorio samo o gospodarskoj suradnji. Rekao je da Kina želi jačati veze na svim područjima, pa je npr. osobito zainteresirana da što veći broj Kineza studira na australskim sveučilištima. Sada ih je 20.000, a premijer Howard je potvrdio da ih može biti znatno više. </p>
<p>Ipak, kako se na temelju vanjskih dojmova ne bi stvorili površni i pogrešni zaključci, pa možda i posumnjalo u savezničke odnose Canberre i Washingtona, premijer Howard je - pozdravljajući kineskog predsjednika u parlamentu - smatrao nužnim reći da Australiji trebaju »bliski ali različiti odnosi« i s Kinom i sa SAD-om. </p>
<p>Dao je na znanje da Australija ne mora birati, ne mora se odlučivati između SAD-a i Kine, nego treba i jednu i drugu državu, svaku iz posebnih razloga. SAD će i dalje biti sigurnosni i obrambeni saveznik, potreban izoliranoj, prostranoj i slabo naseljenoj zemlji kakva je Australija. A Kina će ubrzano postati njen glavni gospodarski partner, pa i od Japana preuzeti dosadašnju ulogu najvažnije australske veze s Azijom. </p>
<p>Kako ni Hu Jintao ne bi na turneji prošao sasvim bezbolno, u Novom Zelandu, gdje je došao u subotu, u također trodnevni posjet, pripremaju mu manje prosvjede i namjeravaju ga propitivati o kršenju ljudskih prava u Kini. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Berlusconi zaprijetio odlaskom zbog svađa u koaliciji</p>
<p>RIM, 25. listopada</p>
<p> - Svega mi je dosta, ponovio je tri puta talijanski premijer Silvio Berlusconi na sastanku vlade svadljivim ministrima koalicije desnog centra, piše u subotu talijanski dnevnik Corriere della Sera na prvoj stranici.</p>
<p> »Imam obitelj, jahtu, mogu otići na predivna mjesta, nisam ovdje zbog pohlepe za vlašću«, rekao je Berlusconi, kako navodi list, bijesan zbog stalnih javnih svađa čelnika stranaka vladine koalicije. </p>
<p> »Ako se baš želite svađati, onda to činite iza zatvorenih vrata, a ne pred Talijanima. Na taj način štetimo sami sebi i naše izborno tijelo to ne prihvaća. Ako tako nastavimo, svi ćemo izgubiti, nitko neće biti pošteđen«, rekao je Berlusconi dodavši kako je prema posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja koalicija desnog centra gotovo izjednačena s lijevim centrom. </p>
<p> »Po prvi puta od 1996. smo gotovo izjednačeni s lijevim centrom. Mi trenutno dobivamo 48 posto, a oni 47,8 posto glasova«, rekao je Berlusconi, kako u subotu piše list o premijerovom sastanku s ministrima održanom u petak navečer. </p>
<p> No, stranke vladinog desnog centra žele promjene. U razgovoru za Corriere della Sera čelnik stranke vladinog centra, UDC, Marco Follini je najavio kako u siječnju, poslije talijanskog semestra predsjedanja Europskom unijom, talijanska vlada mora izvršiti »generalni tehnički pregled«. To znači, smatra čelnik Kršćanske unije, da treba doći do smjena ministara u vladi. O potrebi »temeljite generalke« desne koalicije govori i čelnik Nacionalnog saveza, potpredsjednik vlade Gianfranco Fini. Potrebno je pregledati motor na pola puta, drži Fini, te predlaže i reviziju vladina programa, koji je prije dvije i pol godine rađen na osnovu financijsko-ekonomskih predviđanja koja se nisu ostvarila. Ekonomski nije išlo tako dobro kako se očekivalo, pa prema tome treba mijenjati i vladin program, drži Fini. </p>
<p> Prema podacima ispitivanja javnog mišljenja, oporbeni lijevi centar je ne samo izjednačio već i prestigao koaliciju desnog centra. Corriere della Sera objavljuje u subotu rezultate ankete koju je proveo ugledni institut ISPO, po kojima lijevi centar iza sebe ima 49 posto potpore biračkog tijela, a vladin desni centar 48 posto. (AR/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Njemačka u najvećem proračunskom minusu u novijoj povijesti</p>
<p>U njemačkom saveznom proračunu nedostaje 43,4 milijarde eura. Svojevrsna je ironija da je upravo Njemačka, koja je inzistirala na zaštitnim odredbama Maastrichtskog sporazuma, postala predvodnica u kršenju tih odredbi </p>
<p>BERLIN, 25. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Njemački ministar financija Hans Eichel proživljava teške, a možda i zadnje dana u saveznoj vladi u Berlinu. Crne vijesti u kojima Eichel igra glavnu ulogu sustižu jedna drugu. Sredinom tjedna je »ministar štednje« morao priznati: Njemački savezni proračun bilježi najveći minus u novijoj povijesti zemlje: 43,4 milijarde eura! </p>
<p>Tim deficitom Njemačka prelazi granicu od tri posto dopuštenu Maastrichtskim sporazumom, za koju se svojedobno posebno zalagali Nijemci kako bi sačuvali stabilnost zajedničke valute od južnoeuropskih država za koje se vjerovalo da su manje sklone financijskoj disciplini. </p>
<p>Svojevrsna je ironija da Njemačka u Europskoj uniji postaje predvodnica u kršenju odredbi Maastrichtskog sporazuma i prva među onima koji destabiliziraju zajedničku valutu. U stopu ju slijedi Francuska, pa, uzgred budi rečeno, tu treba vidjeti u posljednje vrijeme više nego iznimnu bliskost Pariza i Berlina, kako bi se pružio zajednički otpor prijetnji Europske komisije. </p>
<p>U Berlinu zvona zvone na uzbunu. Oporba traži Eichelovu glavu, ne samo zbog činjenice da se zemlja mora i nadalje zaduživati, nego jer je ministar navodno davno znao kako crno stoje stvari u njemačkim financijama, ali nije informirao građane. </p>
<p>Nezadovoljstvo je tim veće, jer gospodarski rast u sljedećoj godini neće u Njemačkoj, kako se očekivalo, riješiti pitanje rekordne državne zaduženosti i masovne nezaposlenosti. Doduše, najava neovisnih instituta da bi iduće godine gospodarski rat mogao biti nešto iznad jedan posto, odnosno da neće biti u minusu, budi optimizam kod političara i poslovnih ljudi. Analitičari zaključuju da je crveno-zelena vlada sa svojim reformama na dobrom putu da državu izvuče iz dugova. </p>
<p>Zbog suše u državnim blagajnama i fondovima, političari svih tabora pokazuju sve više spremnosti na suradnju. Svi se načelno slažu da su daljnje reforme socijalne države jednako su tako neizbježne kao i smanjenje subvencija i drastično pojednostavljenje poreznog sistema. </p>
<p>Bavarski premijer Edmund Stoiber daje potporu planovima vlade o prijevremenom uvođenju novog stupnja porezne reforme, ali bi iz nje isključio one koji najviše zarađuju. Ako bi porezne olakšice za njih na snagu stupile tek 2005. godine, saveznom proračunu bi to donijelo uštede od oko osam milijardi eura. Savezna vlada pak kani rupu u mirovinskom fondu zatvoriti iznimno nepopularnom mjerom štednje koja je izazvala buru ogorčenja: preskakanjem jednog kruga redovitih povećanja mirovina! </p>
<p>Međutim, ogorčenje javnosti sve se više fokusira na Hansa Eichela. Nekadašnji »željezni Hans« i zvijezda Schröderova kabineta postao je sasvim obični ministar koji nagomilava dugove. On je, preuzimajući dužnost njemačkog ministra financija, ustvrdio da bi bilo neozbiljno živjeti na račun djece i unuka, te da se država mora osloboditi dugova. Eichelov paket mjera štednje je 1999. godine trebao donijeti preokret. No, preokret se u stvarnosti nikad nije dogodio, i to predstavlja opterećenje za Schröderovu vladu. </p>
<p>Eichel je propustio provesti strukturalne reforme prije izbijanja trostruke krize koja se sastoji od masovne nezaposlenosti, ekonomske stagnacije i državne prezaduženosti. Da je to učinio na vrijeme, sada bi imao šansu da ublaži posljedice krize. No, poznavatelji stanja u vladinoj četvrti u Berlinu primjećuju da su ga ostali članovi kabineta pustili da priča, ali su ga onemogućili u djelovanju. </p>
<p>Svakako, Eichel se nije nametnuo i sada je potrošen njegov ugled »ministra štednje«. A motor najveće europske ekonomije nikako da proradi. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>UN suspendirao operacije na jugu Afganistana </p>
<p>NEW YORK/BERLIN, 25. listopada </p>
<p> - Ujedinjeni narodi suspendirali su svoje operacije u četiri provincije na jugu Afganistana zbog ponovnog izbijanja nasilja, osobito »napada i infiltracija vjerojatnih pripadnika talibana i članova Al Qaide, u subotu je objavio pomoćnk glavnog tajnika UN-a zadužen za mirovne operacije Jean-Marie Guehenno.</p>
<p>Problemi nesigurnosti u zemlji »još nisu riješeni«, jer i dalje se događaju teroristički napadi, suprotstavljene frakcije vladaju ministarstvima, a slabi politička potpora prijelaznoj vladi.</p>
<p>Istodobno je njemačko ministarstvo obrane objavilo da se prvi kontingent njemačkih vojnika iz sastava ISAF-a u subotu rasporedio u sjevernom Afganistanu.</p>
<p>Prethodnica od 27 vojnika u skladu s novoproširenom misijom međunarodnih snaga, prema kojoj ISAF može djelovati i izvan Kabula, stigla je u grad Kuduz, rekao je glasnogovornik ministarstva.</p>
<p>U dijelovima Afganistana osim glavnog grada predviđeno je raspoređivanje oko 450 pripadnika međunarodnih mirovnih snaga, a Njemačka u ukupnom sastavu ISAF-a sudjeluje s 1800 vojnika. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Đinđićev ubojica još u regiji?</p>
<p>BEOGRAD, 25. listopada </p>
<p> - Potpredsjednik srbijanske vlade Žarko Korać izjavio je u subotu kako vlada ima indicije prema kojima se bivši zapovjednik Jedinice za specijalne operacije, tzv. Crvenih beretki, Milorad Luković Legija »još nalazi u regiji«. </p>
<p>Korać je agenciji Beta kazao da postoje informacije prema kojima je prvoosumnjičeni za ubojstvo premijera Srbije Zorana Đinđića 12. ožujka ove godine, Milorad Luković još u regiji, te da je policija provjeravala lokacije na kojima se on navodno nalazio. Prema Koraćevim tvrdnjama, dvije osobe s tjeralice MUP-a Srbije osumnjičene za sudjelovanje u ubojstvu premijera Đinđića »razmišljaju o predaji policiji, jer se boje za svoje živote«. Suđenje organizatorima i izvršiteljima atentata na premijera Đinđića trebalo bi početi u prosincu, ukupno je optuženo 44 osoba, a prvooptuženi Milorad Luković Legija još je u bijegu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Članovi Al Qaide priznali planiranje napada 11. rujna </p>
<p>HAMBURG, 25. listopada </p>
<p> - Dva pripadnika Al Qaide, za koje se vjeruje da su ključni ljudi terorističkih napada 11. rujna, priznali su istražiteljima planiranje napada, objavio je njemački magazin Der Spiegel.</p>
<p> Magazin je, pozivajući se na njemačke i američke obavještajce, objavio da su umiješanost u napad priznali Khalid Sheikh Mohammed i njegova »desna ruka« Ramzi Binalshibh, bivši student Tehničkog fakulteta u Hamburgu.</p>
<p>Oba terorista, koji su u zatočeništvu, priznala su da je još 1996. godine izrađen plan za obrušavanje zrakoplova na strateške ciljeve u SAD-u. Mohammedov prvotni plan predviđao je da se na njih obruše manji zrakoplovi napunjeni eksplozivom, no Osama bin Laden odbacio je tu ideju riječima: »Zašto koristiti motiku, kad možemo uporabiti buldožer«, pa je tako rođena ideja o otmici zrakoplova.</p>
<p>Bin Laden je osobno izabrao tri terorista iz Hamburga za taj zadatak, kada je trojka koncem 1999. godine posjetila kamp za obuku pripadnika Al Qaide u Afganistanu.</p>
<p> Rekao im je da su odabrani za izvršenje »vrlo povjerljivog zadatka« i naredio da odmah počnu sa obukom za pilota.</p>
<p> U veljači 2001. godine, Bin Laden je koordinatora napada Binalsibha osobno izvijestio o ciljevima napada. Uz Pentagon i tornjeve Svjetskog trgovačkog centra, zgrada Kongresa na Capitolu također je trebala biti uništena. Hamburška teroristička ćelija i pilot-samoubojica Mohammed Atta u međusobnoj su komunikaciji koristili šifru »Porshe 911«, piše magazin. (dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Uhićen Mihail Hodorovski, najbogatiji čovjek u Rusiji </p>
<p>MOSKVA, 25. listopada</p>
<p> - Generalni direktor najveće ruske naftne tvrtke Yukosa i najbogatiji čovjek u Rusiji Mihail Hodorovski, nakon uhićenja u Novosibirsku, u subotu je prebačen u Moskvu gdje će ga ispitati državni tužitelj, objavio je glasnogovornik ureda tužitelja. </p>
<p> »Odvjetnički tim Hodorovskog nije dobio informacije ni o vremenu ni o mjestu ispitivanja«, izjavio je glasnogovornik Yukosa Aleksandar Šadrin. Šadrin je dodao kako je Yukos u četvrtak primio poziv državnog tužitelja u kojem se Hodorovski poziva u petak na davanje iskaza u sklopu istrage zbog pronevjere novčanih sredstava.</p>
<p>Hodorovski je u tom trenutku bio izvan Moskve i njegovi su odvjetnici pismenim podneskom izjavili da se ne može odazvati sudskom pozivu, rekao je. »Državni tužilac laže kad kaže da se Hodorovski demonstrativno oglušio o poziv«, istaknuo je Šadrin. </p>
<p>Hodorovski je uhićen u zračnoj luci Novosibirska. Njegov je zrakoplov pri slijetanju okružila skupina vojnika koji su se predstavili kao pripadnici ruske obavještajne službe FSB. Rečeno mu je da napusti zrakoplov, nakon čega je odveden, ali se ne zna kamo, rekao je Šadrin. Lokalna služba FSB-a nije željela komentirati tu informaciju. </p>
<p>Hodorovski, najbogatiji čovjek u Rusiji financijski podupire reformatorsku oporbenu stranku Jabuku, a već mjesecima je na udaru financijske istrage, za koju je u nekoliko navrata otvoreno rekao kako je politički motivirana. (AFP/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="37">
<p>Nezavisni su nestranačka opcija i naknadno formaliziranje pretvaranje je u stranku</p>
<p>Budući da su inicijatori osnivanja Saveza nezavisnih lista i vijećnika Istre, koji bi u subotu, 25. listopada, trebao biti i formalno konstituiran, pošli »od činjenice da je na posljednjim lokalnim izborima održanim u Istarskoj županiji više od 15.000 birača dalo svoje povjerenje nezavisnim listama«, ponukan sam javno se očitovati o toj inicijativi kao nositelj jedne gradske nezavisne liste - Poreč plus/Parenzo piu.</p>
<p> Ona je, naime, dobila djelić toga povjerenja (nešto više od 600 glasova i dva mjesta u Gradskom vijeću Poreča), pa moram tim biračima reći da ne podržavam ovu inicijativu, a sličan stav dijeli i većina od ostalih 18 članova i članica ove liste, od kojih je dio bio, dvije jesu, a neki će biti nezavisni gradski vijećnici.</p>
<p>Nemam ništa protiv gotovo svih ocjena, opredjeljenja i stavova iskazanih u »Deklaraciji o Istri« i ciljevima iskazanim u osnivačkom aktu Saveza nezavisnih, ali smatram nemoralnim na tim osnovama »stvoriti novu političku snagu« formalnog karaktera i s ambicijama udruženog nastupa na predstojećim parlamentarnim izborima. Naime, općinske i gradske liste i vijećnici politički su legitimitet dobili na lokalnim izborima za određene programe (i ljude) i njihov »rok trajanja« vezan je za mandat predstavničkih tijela u kojima su dobili mjesta.</p>
<p> I na parlamentarnim izborima mogu se po važećem zakonu pojaviti nezavisne liste, treba im samo 500 potpisa birača s područja izborne jedinice u kojoj se kandidiraju. Zato je »mahanje« povjerenjem »više od 15.000 birača« manipulacija i tim biračima i političkom javnošću.</p>
<p>Također, mislim da je samo osnivanje formalne političke organizacije koja ima »savjet, predsjedništvo, radne grupe« potpuno protuslovlje (contradictio in adjecto) smislu nezavisnih lista (i vijećnika zastupnika) u političkom sustavu. Teoretski nezavisni se pojavljuju kao nestranačka opcija i bilo kakvo njihovo naknadno formaliziranje (osim onog kandidacijskog pred izbore kroz skupljanje potpisa birača) skromno držim pretvaranjem u stranku, bez obzira što se to zove »udruga građana«, »savez«, »blok« i slična »organizacija«.</p>
<p> Nažalost, u praksi dio nezavisnih je i te kako politički zavisan i ponekad se radi o stranačkim, više ili manje prikrivenim »ekspoziturama«. I u Istri imamo primjera da su nezavisne liste u općinama i gradovima osnivali članovi, čak i dužnosnici pojedinih stranaka - od IDS-a do HDZ-a. U tom kontekstu posebno je moralno upitna »nezavisnost« onih vijećnika koji su to postali izlaskom iz pojedinih stranaka (i/ili koalicija) preko kojih su dobili mandat u predstavničkom tijelu.</p>
<p> Na kraju krajeva, prilično je smiješno da se u »savezu nezavisnih« pojavljuje galerija likova koji su bližoj prošlosti bili idejno-politički vrlo »raznostranački«. To me navodi na zaključak da je o ovoj inicijativi dobrim dijelom riječ o neostvarenim stranačko-političkim ambicijama pojedinaca koji se sada »prodaju« kao nezavisni.</p>
<p>No, neovisno o našim političkim razlikama, šteta što promotori okupljanja nezavisnih u Istri ne čine to na konzultativnoj razini, radi razmjene iskustva i zajedničkog rješavanja »tehničkih« pitanja poput problema s (ne)financiranjem nezavisnih lista ili njihovom ozakonjenom diskriminacijom u izboru vijećnika. To bi i dalje bilo korisno za sve, pa i za promociju »nezavisnosti« kao političkoga kreda.</p>
<p>GORAN PRODAN nositelj Nezavisne gradske liste Poreč plus-Parenzo piu Poreč</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Srijem je najistočniji dio povijesne hrvatske kraljevine Slavonije</p>
<p>Ispravio bih tvrdnju gospodina Adama Benovića (Vjesnik, Stajališta 21. listopada 2003.), iz teksta pod naslovom »I naš Jadran jedini je adut zbog kojega nas netko može uvažavati kao dostojnoga partnera«, prema kojoj »Slavonija potpuno jest u Hrvatskoj«. Naime Srijem, tj. njegov istočni dio, nalazi se u granicama Srbije.</p>
<p>Netočno je razlikovati Srijem od Slavonije jer Srijem je pripadao Slavoniji i bio je njezin sastavni dio kako u srednjem vijeku, tako i obnovom civilnog života u Slavoniji nakon odlaska Turaka, sve do ukidanja Hrvatske kao države 1918. godine.</p>
<p>Srijem je pripadao Bugarskoj između 829. i 927., nakon čega ulazi u sastav Slavonije (i samim time Hrvatskoga Kraljevstva). Administrativni okvir Srijema unutar Slavonije, Vukovska županija, ustrojena je u XIII. stoljeću. Vukovsku županiju 1536. osvajaju Turci, osnovavši Srijemski sandžak. Cijela Slavonija (pa tako i Srijem) oslobođena je od Turaka do 1699., a 1745. obnovljena je Srijemska županija. Ukidanjem Vojne granice 1881. istočnoslavonske pukovnije ulaze u civilni ustroj Srijemske županije, koja tada obuhvaća čitavo područje povijesnog Srijema, tj. međurječje Save i Dunava. Srijemska županija ukinuta je u Državi SHS 1921. godine.</p>
<p>Kovanica »Slavonija, Baranja i zapadni Srijem« naročito je potencirana u Srbiji za vrijeme agresije na Hrvatsku, jer ona povlači nepripadanje Srijema Slavoniji i, sukladno tomu, Hrvatskoj. Pravilan opisni izraz za istočnu Hrvatsku glasio bi, dakle, »Slavonija bez istočnog Srijema i Baranja«. Iznenađujuća je činjenica kako su hrvatska javnost i mediji spremno prihvatili tu podvalu, svakodnevno upotrebljavajući tu neprimjerenu kovanicu.</p>
<p>Ponovit ću još jednom: Srijem je najistočniji dio povijesne hrvatske kraljevine Slavonije, koji se nalazi između rijeka Save i Dunava. Danas se najistočnija Slavonija (tj. istočni Srijem) nalazi unutar granica Srbije. Namjera ovog osvrta nije ni u kakvim teritorijalnim zahtjevima, nego u ukazivanju na terminološki falsifikat koji je uvezen u hrvatsko javno mnijenje i koji je tamo, na žalost, nesmetano zaživio.</p>
<p>ZORAN LUKIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Nemam ništa protiv pasa i mačaka, ali imam pravo zahtijevati da moj grad bude čist</p>
<p>Baš me briga što će me neki ljubitelji »kućnih ljubimaca« nazvati nekakvim mrziteljem životinja. Ne mrzim ja životinje. Međutim, mrzim djela što ih čine bilo četveronoge, bilo dvonoge životinje.</p>
<p>Došavši u jutro pred ulaz zgrade u kojoj se nalazi moj ured, osjetio sam se postiđeno, popljuvano, omalovaženo. Naime, na samom ulazu u zgradu Gajeve 59 zatekao sam doslovno hrpetinu svježeg pasjeg izmeta. U susretu s mojim suradnicima doživio sam i njihovo ogorčenje, razočaranje.</p>
<p>Nemam ja ništa protiv ni pasa ni mačaka, ali imam pravo zahtijevati da moj grad, ulica, zgrada i stan budu čisti. Imam pravo zahtijevati da ulice moga grada budu pometene i oprane, da parkovi budu čisti s puno cvijeća i šišanom travom. A psi i mačke? Neka žive svoj život sa svojim gazdama i gazdaricama, ali imam pravo zahtijevati da gazde i gazdarice »kućnih ljubimaca« snose posljedice svoje strasti i ljubavi prema kućnim ljubimcima.</p>
<p>Sliku na ulazu zgrade Gajeva 59 doživio sam kao napad na moju slobodu življenja i kretanja, na radost šetanja čistim ulicama moga grada, na užitak sjedenja u parkovima nekada bijelog Zagreba.</p>
<p>Što imamo danas? Onečišćene ulice, parkove i dizala u zgradama, nesnosni lavež oko zgrada u tiha nedjeljna jutra. Ne, nikako ja nisam protiv pasa, ali uz uvjet da »napirlitane dame« vodeći psa u šetnju nose sa sobom lopaticu i metlicu, te uklone izmet svog ljubimca za sobom, da se poštuju zelene površine središta grada, da se poštuju oznake o zabrani puštanja pasa na zelene površine.</p>
<p> Ne, nikako ja nisam protiv »kućnih ljubimaca« uz uvjet da se dizalo odmah opere od mokraće i da mi ljubitelji ljubimaca omoguće miran ranojutarnji nedjeljni odmor! </p>
<p>Tražim li previše? Niti slučajno, jer smatram da su to moja najminimalnija elementarna ljudska prava.</p>
<p>I za kraj jedno sjećanje mog prijatelja Pepe Brnčića. Odlazeći u lov u rano nedjeljno jutro, prolazeći pored dječjeg vrtića Travno, ugledao je u vrtićkom pješčaniku psa kako prazni svoja crijeva, a na udaljenosti metar-dva od pješčanika napirlitana dama »uživala« je u prizoru. Sutradan, u ponedjeljak, u tom su se pješčaniku bezbrižno igrali deseci i deseci malene dječice?! </p>
<p>IVO PANCIROV Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="40">
<p>Ubijen s devet hitaca</p>
<p>Prema priči Osječana, Barbarić i Rotim očigledno su se prije više godina nekome jako »zamjerili« pa su bili česta meta atentatora koji, unatoč brojnim neuspjesima, nisu odustajali od svoga nauma</p>
<p>OSIJEK, 25. listopada</p>
<p> - Samo nekoliko dana nakon godišnjice još uvijek nerazjašnjenog ubojstva poznatog osječkog poduzetnika, vlasnika lanca mjenjačnica, tridesetsedmogodišnjeg Darka Dakića, u Osijeku se dogodilo novo ubojstvo koje bi se moglo povezati s obračunima »osječkog podzemlja«. </p>
<p>U noći s petka na subotu, pola sata prije ponoći, gotovo ispred glavnog ulaza u osječku župnu crkvu sv. Petra i Pavla, među Osječanima poznatu kao »katedrala«, ubijen je Vladimir Barbarić (44) zvani Pap, čovjek koji je, kako kaže istražni sudac Dragan Šimenić, »bio inficiran nelegalnim i nelegitimnim djelatnostima«.</p>
<p>Na njega je, zasad još nepoznati počinitelj, ispalio devet hitaca iz neidentificiranog oružja kalibra devet milimetara. Pogođen u glavu, prsa i noge, Barbarić je na mjestu preminuo. </p>
<p>Doznajemo da je ovaj Osječanin, poznat i po ranijim pokušajima atentata na njega, u petak navečer viđen u kockarnici Hotela »Central« na osječkom središnjem Trgu Ante Starčevića. Nešto iza 23 sata, krenuo je prema svom automobilu marke BMW, registarskih oznaka OS 6000-OS, parkiranom neposredno ispred ulaza u »katedralu«, odnosno pored lokala »Mala kavana«. Prije nego što je ušao u automobil, čovjek koji je kasnije viđen da bježi u pravcu sporednih uličica iza »katedrale«, zapucao je na njega s dvadesetak metara udaljenosti, pretpostavlja se, iz smjera stepenica koje vode u »katedralu«.</p>
<p>Na rubu zakona </p>
<p>Kako je na izvanrednoj konferenciji PU osječko-baranjske istaknuo načelnik Vlado Tuličić, pripadnici interventne postrojbe, koji su se nalazili u blizini, začuli su pucnjeve te su se odmah vozilom uputili prema mjestu odakle je došao zvuk. Ubrzo su, približivši se mjestu ubojstva, vidjeli čovjeka kako leži na tlu, dok se drugi žurno udaljavao s mjesta događaja. Međutim, sumnjivac im je uspio pobjeći. </p>
<p>Prema neslužbenom izvoru, dvojica Barbarićevih prijatelja koji su se neposredno prije ubojstva odvojili od njega, jer su im automobili bili parkirani u Pejačevićevoj ulici, s desne strane »katedrale«, također su čuli pucnjavu i potrčali prema Barbariću. Navodno su vidjeli muškarca u crvenoj jakni koji je bježao...</p>
<p>S obzirom da se ubojstvo dogodilo u strogom centru grada, policija pretpostavlja kako ima još očevidaca ovoga događaja. Stoga pozivaju sve one koji su bilo što vidjeli, da se jave na 92. </p>
<p>Načelnik Tuličić ocijenio je kako je riječ »o zabrinjavajućem kaznenom djelu koje će uznemiriti javnost«. Stoga je obećao da će policija »poduzeti sve mjere kako bi se vratila sigurnost u grad«.</p>
<p>Po njegovim riječima, u posljednjih pet godina na području Osječko-baranjske županije dogodila su se 52 ubojstva i 65 pokušaja ubojstava. Od toga je 13 djela ostalo nerazriješeno, što je manje od deset posto. </p>
<p>Protiv pokojnog Barbarića u zadnjih je nekoliko godina podneseno više kaznenih prijava zbog, primjerice, vrijeđanja i omalovažavanja službene osobe, tučnjave te nasilničkog ponašanja. Osim toga, protiv njega se vodio i postupak zbog pokušaja ubojstva iz 2001. godine. Podsjetimo, njega se teretilo da je početkom srpnja te godine u svom ugostiteljskom objektu »In«, koji se nalazi u Radićevoj ulici u Osijeku, iz vatrenog oružja ranio Nedjeljka Perišu, inače jednog od prvih suradnika poznatog osječkog poduzetnika Antuna Novalića. </p>
<p> Dva pokušaja ubojstva u istom danu</p>
<p>Barbarić je službeno bio vlasnik ugostiteljskog objekta »In«, dok su gradom kružile priče o njegovim brojnim poslovima na rubu zakona.</p>
<p>I na njega se, također, pucalo u nekoliko navrata. Primjerice, u samo jednom je danu, 21. veljače 1991. godine, čak dva puta bio metom svojih »neprijatelja«. Toga su ga dana, naime, oko 13.30 sati na osječkoj glavnoj tržnici zaskočila devetorica, bjesomučno ga udarajući nogama i rukama po cijelom tijelu. Istoga popodneva, u 18.30, na Barbarića je ispaljen rafal iz vatrenog oružja dok se nalazio ispred lokala »Tango« u osječkom naselju Sjenjak. Tada je teško ozlijeđen, no taj je atentat preživio. </p>
<p>Novi se napad na njega i njegovog »poslovnog partnera«, danas pokojnog Ivana Rotima poznatijeg po nadimku Ićo, dogodio 2. rujna 1992. godine. Nepoznati je počinitelj rafalom iz automatske puške zapucao prema kafiću »Baroko« u Strossmayerovoj ulici u Osijeku gdje su se nalazili i Pap i Ićo. U toj su suludoj pucnjavi obojica teško ozlijeđeni, dok je djelatnik pošte Goran Mladina, koji je u tom trenutku boravio u lokalu instalirajući telefonski priključak, poginuo na licu mjesta. </p>
<p>Barbarićev je »partner« Rotim ubijen u atentatu koji se prije više godina dogodio u Opatiji, dok je s dvogodišnjom kćeri šetao rivom. Prije toga mu je netko podmetnuo eksploziv pod automobil, no sasvim slučajno Rotim je tada automobil posudio svome šurjaku koji je pokrenuo motor i poginuo. </p>
<p>Prema priči Osječana, Barbarić i Rotim očigledno su se prije više godina nekome jako »zamjerili« pa su bili česta meta atentatora koji, unatoč brojnim neuspjesima, nisu odustajali od svoga nauma.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Ne zna se tko je u trenutku nezgode bio za upravljačem</p>
<p>VIROVITICA, 25. listopada </p>
<p> - U stravičnoj prometnoj nesreći koja se u subotu oko tri sata ujutro dogodila u Osječkoj ulici u Virovitici poginuo je Jusuf Milsimi (27) iz Gradine, a lakše su ozlijeđeni njegov nećak Samir M. (14) i prijatelj Danijel Kolesarić (23).</p>
<p>Policija još uvijek ne zna tko je u trenutku nezgode bio za upravljačem bijelog »fiata uno«, ali je utvrđeno da je vozač izgubio kontrolu nad vozilom, prešao na drugi kraj kolnika i sletio u kanal sa sjeverne strane kolnika. </p>
<p>»Naletio je na betonsku ogradu i trgao je desetak metara, a zaustavio se na kamenom bloku i cijevi«, kažu supružnici Štampar ispred čije se kuće nesreća dogodila. </p>
<p>Lakše ozlijeđeni Danijel i Samir ispali su iz vozila, a kada su im mještani pritrčali u pomoć, vikali su kako je još jedna osoba ostala u automobilu. Potrčali su mu pomoći. Vidjeli su da ga je automobil prignječio, te da mu je ozlijeđena glava i da jako krvari. Kada su ga izvukli van, vidjeli su da više ne diše. Desetak minuta kasnije stigla je i hitna pomoć, ali mladiću nije bilo pomoći. Preminuo je na putu za bolnicu. U ovoj priči još je jedan značajan detalj - samo nekoliko minuta prije nesreće poginuli Jusuf ostao je bez prometne dozvole kada ga je ispred poduzeća »Agroservis« zaustavila policija! </p>
<p>Tko je nakon toga sjeo za volan, policija još mora utvrditi, ali prema riječima nekih prijatelja koji su u subotu obišli mjesto tragedije, bili su jako ljuti zbog događaja s policijom, pa su si vjerojatno nakon toga dali »oduška«. Nekoliko minuta kasnije ta odluka se pokazala kobnom. </p>
<p>S. B. G.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Sin ubio majku drvenim kolcem</p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - Nakon kratkotrajne svađe koja je izbila u petak oko 16.40 sati u vinogradu u Slanom dolu 31 kod Samobora, 36-godišnjak je drvenim kolcem ubio svoju majku Anastaziju Mišić (68).</p>
<p>Nakon što je ubio majku, sin je kako doznajemo, nakratko pobjegao u obližnji šumarak, no brzo se spustio i prijavio policiji koja ga je uhitila i privela na kriminalističku obradu. </p>
<p>Iz kojih je razloga izbila svađa između sina i majke policija nije htjela priopćiti, kao ni podatak je li 36-godišnjak u vrijeme ubojstva bio u alkoholiziranom stanju. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Nalaz obdukcije pokazat će je li riječ o ubojstvu</p>
<p>ŠIBENIK, 25. listopada</p>
<p> - U svojoj obiteljskoj kući u mjestu Biskupija kod Knina, Jozo Stojanović (50), rodom iz Konjica u BiH, izvršio je samoubojstvo. Iz zasad nepoznatih razloga ovaj je muškarac izvršio samoubojstvo zadavši si ubodnu reznu ranu lovačkim nožem u predjelu vrata. Po nalogu istražnog suca Branka Ivića, njegovo je tijelo prevezeno na Odjel patologije u Šibeniku radi obdukcije.</p>
<p> Iako u policiji zasad ne žele nagađati o ovom događaju, postoji mogućnost da je riječ i o ubojstvu, a odgovor na to pitanje dat će nalaz obdukcije koji se očekuje tek u ponedjeljak. </p>
<p>J. K.</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Uhićen pod sumnjom da je počinio ratni zločin</p>
<p>ŠIBENIK, 25. listopada</p>
<p> - Policijski službenici iz Šibenika uhitili su 42-godišnjeg Danu Milovića s područja Skradina i uz kaznenu prijavu priveli ga u Istražni centar Županijskog suda u Šibeniku jer se osnovano sumnja da je počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Tijekom kriminalističke obrade nad uhićenikom, utvrđeno je da je on kao pripadnik rezervnog sastava JNA, 4. listopada 1991., u mjestu Gračac nedaleko Skradina, fizički zlostavljao, maltretirao i nečovječno postupao prema dvojici pripadnika ZNG-a i to M. B. (41) i A. M. (30), te civilu M. P. (48), svi s područja Skradina. Svi su oni bili zarobljeni od strane neprijateljskih vojnika kojima je vođa bio uhićeni Dane Milović. Zarobljeni pripadnici ZNG-a i civil bili su nakon uhićenja prevezeni u zatvor u Kninu, a razmijenjeni su 2. studenog 1991. u mjestu Zitnić. Uhićenom Miloviću određen je pritvor. </p>
<p>J. K.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>U noći na petak ukradeno devet automobila</p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - U noći na petak zagrebačka policija zabilježila je čak devet krađa automobila.</p>
<p>Tako je u Ulici svetog Leopolda Mandića ukraden »mercedes 220«, slovenskih registarskih oznaka LJ 98-13X, u vlasništvu poduzeća »AC - Intercar«, vrijedan 260.000 kuna.</p>
<p>Na Radničkoj cesti ukraden je »VW golf«, registarskih oznaka ZG 1670-O, u vlasništvu M. F., vrijedan 48.000 kuna. </p>
<p>Istog dana s parkirališta u Balokovićevoj ulici u Zapruđu ukraden je još jedan »VW golf«, registarskih oznaka ZG 1010-OI, u vlasništvu poduzeća »Eurotank«, vrijedan 80.000 kuna. </p>
<p>U Božidarevićevoj ulici, pak, ukradena je »škoda superb«, registracijskih oznaka ZG 1440-AP, u vlasništvu poduzeća »PBZ leasing« i vrijednosti oko 180.000 kuna. S parkirališta u Metalčevoj ulici ukraden je »VW golf«, registracijskih oznaka ZG 5131-AG, u vlasništvu J. K., vrijedan 130.000 kuna. </p>
<p>U obližnjoj Štefanićevoj ulici u noći na petak ukraden je »mercedes 300«, registarskih oznaka ZG 7361-AM, u vlasništvu R. P., vrijedan 85.000 kuna. </p>
<p>Također na Trešnjevci, u Dobronićevoj ulici ukraden je »audi 80«, registarskih oznaka ZG 8952-AA, u vlasništvu R. D., vrijedan oko 45.000 kuna.</p>
<p>U velikogoričkoj Kolarevoj ulici ukraden je »VW golf«, registarskih oznaka ZG 4578-AN, u vlasništvu I. A., a koji vrijedi 80.000 kuna. </p>
<p>S parkirališta u sesvetskoj Ulici narcisa ukraden je kombi »VW furgon«, registarskih oznaka ZG 2409-AA, u vlasništvu poduzeća »Spartak«, vrijedan 130.000 kuna.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Opljačkan trgovački centar »Billa« u Dugavama</p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - U subotu nedugo nakon zatvaranja oko 21 sat maskirani razbojnik opljačkao je dio dnevnog utrška trgovačkog centra »Billa« u Ulici SR Njemačke u Dugavama.</p>
<p>Kako doznajemo, razbojnik je bio naoružan, a u namjeri da opljačka »Billu« nije ga uspjelo spriječiti ni nekoliko zaštitara Sokol Marića.</p>
<p>Policija nije htjela reći o kojoj se svoti radi, no pretpostavlja se da je riječ o većoj količini novca. Odmah nakon dojave o pljački policajci novozagrebačke Šeste policijske postaje blokirali su šire područje oko trgovačkog centra, no razbojnik zasad nije pronađen. Detaljnije o samom događaju PU zagrebačka priopćit će u nedjelju prijepodne. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="47">
<p>Ni suša, niti vrućina, nisu naudili lozi</p>
<p>BOL/BRAČ, 25. listopada</p>
<p> - Ovogodišnja 13. po redu Sabatina koja se održava pod medijskim pokroviteljstvom Vjesnika okupila je većinu dalmatinskih vinara, te njihove goste širom Hrvatske. Na stručnom skupu koji je održan u bolskom hotelu »Borak« zamjenik ministra poljoprivrede i šumarstva Tomislav Ledić, istaknuo je najbitnije probleme u vinarstvu i vinogradarstvu, te inicijative koje se poduzimaju za njihovo rješavanje. Ledić je istaknuo kako je potrebno organizirati jedinstvenu proslavu berbe za cijelu Hrvatsku, a ne puno malih i da bi se na tim proslavama trebali zbrajati rezultati berbe, te bi se trebalo razgovarati o problemima ove djelatnosti. </p>
<p>Na ovom skupu su istaknuta dva osnovna problema hrvatskih vinara. Jedan je problem izvoza nepatvorenih vina u inozemstvo, a drugi je problem katastra i zemljišta. Izneseni su brojni podaci koji pokazuju ne neažurnost administracije, pa je tako npr. u Ministarstvu poljoprivrede registrirano 13.500 hektara zemljišta pod vinogradima, dok se u pojedinim statistikama barata sa oko 58.000 hektara. Registrirani promet vina je ispod jedne trećine, pa se stvara nelojalna konkurencija onima koji uredno plaćaju sve obveze prema državi. Na ovom skupu istaknut je problem nepovoljne strukture vina, jer je primjerice, samo pet posto vrhunskih vina, te se u Hrvatskoj trebamo odreći stolnih vina, ako mislimo izvoziti i biti konkurentni. Za posto vrhunskih vina to zasigurno ne možemo, jer je izvozna kvota u posljednje dvije godine iznosila 48.000 hektolitara, a do 2007. godine iznosi 78.000 hektolitara godišnje. Veliki problem su zasigurno domaći rasadnici loza, jer ima primjera gdje se loza prima u samo 50 posto, pa su zato zasađena dva rasadnika, jedan na otoku Braču a jedan na Korčuli.</p>
<p> Razgovaralo se o problemu vlasništva, a istaknuti su problemi PIK-ova, te njihova konsolidacija, a također je istaknut problem konsolidacije Dalmacijavina. I ove godine ponovljeno je da se u Hrvatskoj treba zasaditi 25.000 hektara novih vinograda do 2007. godine, kako bi se stekle povoljne pozicije prema konkurenciji u EU. Vinko Milat je govorio o provedbi novog usvojenog Zakona o vinu, te o problemima njegove primjene. Na kraju se govorilo o ovogodišnjoj berbi koju je karakterizirala duga suša i velike vrućine. Ovi elementi su uvjetovali ranije sazrijevanje, te raniju berbu. Grožđe je bilo zdravo, <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> visoki, uz pad kiselina pred samu berbu. Ovakvi vremenski uvjeti rezultirali su nižim prinosima grožđa i manjim randmanima. Ovakva ekstremna godina pokazuje da je vinova loza u hrvatskom području gotovo neuništiva. </p>
<p>Jozo Vrdoljak</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Pankretić: Poljoprivredni upisnik dobra je podloga za prilagodbu poljoprivrede onoj u EU</p>
<p>ROVINJ, 25. listopada</p>
<p> - U prvi upisnik poljoprivrednih gospodarstava upisano je 139.676 poljoprivrednih gospodarstava, odnosno, 340.000 osoba, a u evidenciji je više od 900.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, rekao je u subotu Božidar Pankretić, ministar poljoprivrede i šumarstva na dvodnevnom seminaru o reformskim promjenama u poljoprivredi. </p>
<p>Pankretić je dodao da je poljoprivredni upisnik dobra podloga za prilagodbu domaće poljoprivrede onoj u EU. Osim toga, novi podaci pokazuju, da je veličina prosječnog obiteljskog gospodarstva povećana u Hrvatskoj na 5,5 hektara sa prijašnjih 2,9 hektara. To je značajan napredak u okrupnjavanju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, kaže ministar. </p>
<p>Prema Pankretićevim riječima, postignut je dogovor s Ministarstvom financija da se ponište rješenja o naplatama doprinosa za ovu godinu. Doprinosi za poljoprivrednike izračunavat će se nakon godišnje prijave poreza na dohodak. </p>
<p>Govoreći o provedbama poljoprivredne reforme Pankretić je napomenuo da udio poljoprivrede u vanjsko-trgovinskoj razmjeni u ovoj godini iznosi 10,3 posto. To je osjetno povećanje u odnosu na prošlu godinu. U sklopu poljoprivredne reforme, kaže on, uspješno se provodi raspodjela zemlje u državnom vlasništvu. Do sada je prodano, dano u zakup i koncesiju više od 440.000 hektara državne zemlje. Uz to pokazalo se da je u državnom vlasništvu 35 posto poljoprivrednog zemljišta (blizu 200.000 hektara) nego što se do sad pretpostavljalo prema statističkim podacima. </p>
<p>Pankretić je ocijenio da su postignuti dobri temelji za dugogodišnju poljoprivrednu reformu, koja bi mogla dati rezultate za nekoliko godina. Govoreći o nastavku reforme rekao je, da Hrvatska treba izdvojiti svega nekoliko proizvoda koji će biti konkurentni onima na globalnom tržištu. Jedan od takvih projekata je ekološka poljoprivreda, koju bi trebalo bolje povezati sa turizmom. </p>
<p>U projekciji proračuna za 2004. godinu za poljoprivredu je predviđeno izdvojiti 2,75 milijardi kuna, dok je ove godine poljoprivredni proračun iznosio 2,3 milijarde kuna. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Važnost jadransko-jonskog koridora je marginalizirana</p>
<p>RIJEKA, 25. listopada</p>
<p> - Dvodnevno zasjedanje 5. generalne skupštine Foruma jadransko-jonskih gradova 24. i 25. listopada održano je u Rijeci uz nazočnost više od stotinu sudionika iz sedam zemalja uz Jadransko i Jonsko more. Tematske okosnice skupštine su bile procesi europskih integracija, međuregionalna suradnja, bratimljenje gradova te zaštita okoliša.</p>
<p>»Svrha sastanka je definirati kako pristupiti europskim fondovima i sudjelovati u radu europskih institucija«, kazala je u uvodnom izlaganju riječka dogradonačelnica Vesna Lukanović te dodala da su najveći problemi zemalja koje nisu članice Europske unije teškoće s financiranjem. Poručila je da je važnost jadransko-jonskog cestovnog koridora marginalizirana te da je potrebno lobiranje kako bi se to promijenilo. </p>
<p>Kako u radu skupa sudjeluju i predstavnici EU-a, Lukanović je, među ostalim, naglasila da je to dokaz kako je Hrvatska znatno napredovala u svom putu prema demokraciji. »Bitno je biti odgovoran prema sebi i građanima buduće jadransko-jonske regije. Budućnost Europe je u Europi regija«, rekla je Lukanović. </p>
<p>Forum jadransko-jonskih gradova međunarodna je dobrovoljna udruga utemeljena 1999. na talijanskoj zakonskoj regulativi, jer je sjedište Foruma u Anconi. Njegovi temeljni ciljevi su stvaranje uvjeta suradnje u području gospodarstva, socijale, kulture, zaštite okoliša radi jačega integriranja između gradova i općina smještenih na obalama Jadranskog i Jonskog mora. </p>
<p>Forum okuplja 43 grada i općine iz Italije, Hrvatske, Slovenije, Grčke, Albanije, BiH, te Srbije i Crne Gore. Među članovima su i hrvatski gradovi Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar, Ploče, Pula i Rijeka. </p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Hrvatska treba računati na industriju oglašavanja </p>
<p>OPATIJA, 25. listopada</p>
<p> - U subotu, završnoga dana dva najveća festivala marketinške struke u Hrvatskoj - XI. festivala oglašavanja FESTO 2003. i III. međunarodnog festivala »event« marketinga EVENTUM 2003., raspravljalo se o kreativnosti u »event« marketingu i »sponzorshipu«, a kasnovečernji sati rezervirani su za podjelu nagrada najboljima od 400 prijavljenih uradaka domaćih reklamnih agencija. </p>
<p>Predsjednik Uprave Hrvatskog oglasnog zbora Ivica Vidović, na kraju ovih trodnevnih zbivanja, izjavio je kako su ovogodišnji FESTO i EVENTUM bili zanimljiv susret misli i prakse svjetskog i hrvatskog oglašavanja. Gdje je trenutno hrvatsko oglašavanje? Vidović je na ovo pitanje odgovorio kako treba imati na umu da je ta industrija samo kroz medije prošle godine prihodovala 2,5 milijardi kuna, što je najbolji znak da je oglašavanje industrija na koju hrvatska treba računati u budućnosti. </p>
<p>Što se tiče EVENTUM-a, Vidović je napomenuo kako će se taj festival najvjerojatnije razvijati samostalno, odvojeno od FESTA, te prerasti u jaku međunarodnu manifestaciju.</p>
<p>D. H.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="51">
<p>Bozanić: Sebični interesi prijetnja su hrvatskom jedinstvu</p>
<p>Kardinal Bozanić je poručio da je Crkva, suočena s izopačenim prikrivanjima istine, razdorima među ljudima i u narodnom biću, dužna promicati i donositi rod sloge i istine te pozvao da svatko živi svoje mjesto u Crkvi u uzajamnoj pomoći</p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - Završni i istodobno središnji čin nadbiskupijske i domovinske proslave imenovanja zagrebačkog nadbiskupa i metropolita mons. Josipa Bozanića rimskim kardinalom odigrao se u subotu u zagrebačkoj prvostolnici. Tamo je, naime, novoimenovani kardinal Bozanić, u zajedništvu s brojnim biskupima, svećenicima i vjernicima slavio svečanu koncelebriranu misu.</p>
<p>Osvrćući se u svojoj propovjedi na visoku čast koja mu je udijeljena, kardinal Bozanić je primijetio da »čim je čovjeku dana veća povlastica da služi u Crkvi posebnom službom, tim postaje svjesniji težine svoje ljudske slabosti«. Poručio je da je Crkva, suočena s izopačenim prikrivanjima istine, razdorima među ljudima i u narodnom biću, dužna promicati i donositi rod sloge i istine te pozvao da svatko živi svoje mjesto u Crkvi u uzajamnoj pomoći.</p>
<p>»U svoj krhkosti želio bih da moja služba kardinalata u Crkvi bude snažniji poticaj za vjerodostojno življenje Evanđelja i za razvijanje crkvenosti na mjesnoj i sveopćoj razini; da na nacionalnom planu života ona bude zalog sloge i jedinstva kojemu trajno prijete uski sebični interesi pojedinaca i skupina koji ne rade za dobro Hrvatske; da u društvenom životu ljudi različitih svjetonazora u ovoj službi prepoznaju katoličku otvorenost za dijalog i susretanje koje s jedne strane trajno traži istinu, a s druge nastoji živjeti u skladu s objavljenom Istinom«, istaknuo je Bozanić govoreći o zadaći koju mu nosi kardinalska služba. </p>
<p>Inače, on je u svojoj homiliji središnje mjesto dao pontifikatu pape Ivana Pavla II. i njegovu odnosu prema Hrvatskoj, hrvatskom narodu i domovinskoj Crkvi. »Iz običnog pitanja što je pontifikat Ivana Pavla II. za hrvatskog vjernika rađa se neobična povijest blizine koja razumije potlačenost Crkve i naroda hrvatskog u komunističkom zatočeništvu. Koja ne dopušta da progovori mržnja u ratnome zatiranju, koja se raduje slobodi i potiče na solidarnost i ustrajnost u dobru. Hrvatska povijest bez njegovih bi riječi i zauzimanja bila nepotpuna, a bez njegovih pohoda hrvatska bi vjernička duša bila osiromašena. Zato svaka pomisao na njega rađa zahvalnost«, rekao je mons. Bozanić. </p>
<p>Na samom početku euharistijskog slavlja koje je započelo u 10 sati procesijom s biskupima i prezbiterima, Bozanića je na ulazu u katedralu pozdravio pomoćni biskup zagrebački mons. Josip Mrzljak, rekavši da će odsad Bozanićeva riječ »imati još veću težinu, još veću važnost i čut će se još dalje«, jer je kardinal ne samo za domovinsku nego za sveopću Crkvu po cijelom svijetu. U ime Hrvatske biskupske konferencije Bozanića je pozdravio potpredsjednik HBK zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, istaknuvši da je njegov kardinalat velika čast, ne samo za zagrebačku nadbiskupiju i zagrebačkog metropolita nego i za čitavu Crkvu u Hrvatskoj »koja je pozvana graditi mostove dijaloga i povjerenja, kako unutar sebe tako i unutar čitavog društva!« </p>
<p>»Takvoj Crkvi svjesnoj potrebe čišćenja vlastita pamćenja ostajete duhovni predvodnik, pastir i prorok. A tako na Vas gledaju i građanske i političke strukture ovog društva te će Vaši stavovi kao izraz Crkve biti očekivani i uvažavani«, napomenuo je mons. Prenđa zaželjevši Bozaniću da bude hrabri svjedok evanđelja za čovjekovu nadu. </p>
<p>Da nastavi slavnim stopama svojih predšasnika na zagrebačkoj katedri, Bozaniću je zaželio i vrhbosanski metropolit kardinal Vinko Puljić, istaknuvši potrebu da sestrinske crkve u Hrvata »unesu u Europu dušu hrvatskog naroda«. »A duša hrvatskog naroda - to je naša katolička vjera. Moramo taj katolički identitet utkati u javnost, ne dati se satrti nego zasvijetliti!«, poručio je kardinal Puljić. </p>
<p>Pri kraju euharistijskog slavlja novog kardinala je pozdravio i novi nuncij u Hrvatskoj mons. Francisco-Javier Lozano, predstavivši se tako vjerničkoj javnosti i potvrdivši osobno »spremnost i raspoloživost služenja hrvatskom narodu i svim ljudima ove zemlje«. </p>
<p>Nakon toga, kardinal Bozanić je svima nazočnima podijelio Papin apostolski blagoslov, a na kraju euharistijskog slavlja, nakon otpusta, pjevana je nacionalna himna »Lijepa naša domovino« i svojevrsna vjernička himna hrvatskih katolika »Zdravo Djevo«. </p>
<p>Čitavo euharistijsko slavlje pratio je velik broj vjernika u zagrebačkoj prvostolnici i izvan nje, obilježivši na najsvečaniji način vrhunac domovinske proslave Bozanićeva kardinalata. </p>
<p>Biskupski štap od palestinske masline</p>
<p>Prigodom pozdrava kardinalu Josipu Bozaniću na slavlju u katedrali, svećenici Zagrebačke nadbiskupije darovali su svom nadbiskupu i metropolitu biskupski pastirski štap. </p>
<p>Štap je, prema idejnom rješenju dr. Ivana Šaška, izrađen u Veneciji. Tijelo štapa je od maslinova drveta iz Palestine, a rukohvat je urešen motivima iz Bozanićeva grba i kršćanske povijesti Hrvata. Štap je, kako ističe autor ideje, izražaj crkvenosti koja ističe hrvatsku kulturnu posebnost, prožetu obilježjima molitve i duge povijesti spasenja na hrvatskome tlu. </p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>HIP: Podignuti spomenik »Hrvatskom vojniku« u Korenici</p>
<p>KORENICA, 25. listopada</p>
<p> - U povodu dvogodišnjice potpisivanja koalicijskog sporazuma između HIP-a i HSP-a pod nazivom »Stambeno zbrinjavanje naseljenih Hrvata u Korenici«, u Korenici, administrativnom središtu općine Plitvička Jezera, održana je tribina HIP-a i predstavnika Udruge naseljenih Hrvata.</p>
<p>Donačelnik općine Plitvička Jezera, ujedno i predstavnik HIP-a Petar Aračić, istaknuo je da se proces stambenog zbrinjavanja ubrzao ulaskom HIP-ovih članova u općinsku vlast. Unatoč najavama iz 2001. da u Korenici neće biti gradnje kuća, zalaganjem općinskog čelništva projekti gradnje kuća ubrzani su i većina ih je realizirana.</p>
<p>»Bilo je nekih pokušaja da se zaustavi ili spriječi gradnja kuća, zbog straha da će tim uspjehom netko dobiti a netko izgubiti. Međutim, moramo raditi zajedno jer je to interes naše općine«, istaknuo je Aračić te dodao da nijedna općina u Hrvatskoj, osim njihove, nije donijela odluku da se svakoj obitelji koja gradi ili kupuje kuću dodjeli po pet tisuća kuna pomoći. Isto tako, nastavio je Aračić, ova općina svakom novorođenom djetetu daje 1500 kuna, i uz sve to vidni su brojni poslovi obnove počevši od obnove stambenih zgrada pa do rješavanja infrastrukturnih problema.</p>
<p>HIP-ovci su na tribini iskazali spremnost na suradnju sa svima »jer u općini Plitvička Jezera nitko neće moći vladati sam, nego će nužno biti stvaranje koalicijskih odnosa«. Načelnik općine Mile Čančar (HDZ) pohvalio je dosadašnje napore općinskog čelništva. </p>
<p>Aračić je također najavio da su u Korenici nužni radovi na izmjeni azbestno-betonskih cijevi vodovoda te rješavanje kanalizacijskog sustava. Posebno je naglasio da je sramota što općina još nema spomenik »Hrvatskom vojniku«, za čiju se gradnju, prema njegovim riječima, treba odmah izdvojiti novac.</p>
<p>Dražen Prša</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Đapić: Protiv privatizacije u izbornoj kampanje</p>
<p>ŠARENGRAD, 25. listopada</p>
<p> - HSP-ov predsjednik Anto Đapić izjavio je večeras u Šarengradu kod Iloka da se tijekom izborne kampanje, odnosno do novih izbora, ne smije obaviti ni jedna privatizacija niti dodijeliti koncesija. </p>
<p>»Vidimo da se rasprodaju koncesije, a nastavlja se i privatizacija. Mi inzistiramo da se u izbornoj kampanji ne dogodi niti jedna privatizacija niti dodijeli ma i jedna koncesija«, rekao je Đapić na HSP-ovoj osnivačkoj skupštini za Šarengrad.</p>
<p>Ocijenio je da je glavno pitanje predstojećih parlamentarnih izbora »kome se može više vjerovati nakon silnih prijevara i lažnih obećanja«. Dodao je da je »sve dosad viđeno na hrvatskom političkom tržištu bilo na vlasti, osim HSP-a«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Granić: Ne nudimo ništa osim poštenog rada</p>
<p>VELIKA GORICA, 25. listopada</p>
<p> - »Račanovoj vladi svaki tjedan treba novi kredit da bi opstala, što znači da smo jednom nogom u nečemu što se zove argentinski sindrom«, rekao je predsjednik DC-a Mate Granić, na predizbornom skupu koalicije HSLS-a i DC-a, održanom u subotu u Velikoj Gorici, na kojem su predstavljeni kandidati s liste u VI. izbornoj jedinici. Govoreći o zaduženosti zemlje, Granić je upozorio na »zabrinjavajući« vanjski dug Hrvatske od 21 milijarde dolara, a unutarnji od osam milijardi dolara. U daljnjoj kritici vlasti istaknuo je i vanjski trgovinski deficit, jedan i pol milijun neriješenih sudskih predmeta, svađu sa susjedima, 350 tisuća nezaposlenih... Pritom je obećao da njegova koalicija ima spremne gospodarske i druge programe za rješavanje spomenutih problema. </p>
<p>DC-ova potpredsjednica Vesna Škare-Ožbolt izjavila je da je trećesiječanjska vlast dobila povjerenje kako bi ispravila sve ono loše što je napravila vlast prije njih. »Nisu to napravili i opet nam isto obećavaju«, dodala je. Potpredsjednik DC-a dr. Slobodan Lang je pak rekao da koalicija ima sve što je potrebno za oporavak zemlje: »ljubav, znanje i ljude«.</p>
<p>Joško Morić, DC-ov potpredsjednik i nositelj koalicijske liste u toj izbornoj jedinici, osvrnuo se i na nedavne rekorde za Guinnessovu knjigu. Rekao je kako nije slučajno da je kravata koja je vezana oko Arene u Puli crvene boje, a HSLS-ovac Ivan Čehok dodao je da sve što se jelo na zajedničkom doručku nije bilo hrvatsko. »Palenta je bila od češkog kukuruza, mlijeko je bilo mađarsko i slovensko, a jabuke su poljske i slovenske«, rekao je Čehok, upozoravajući pritom da se vlastita proizvodnja mora napokon pokrenuti. Morić je svoj govor završio riječima: »Ne nudimo ništa osim poštenog rada«. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>»HNS će zahvaljujući programu polučiti dobre rezultate«</p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - »Doručak sa Savkom Dabčević Kučar« naziv je akcije koju je u subotu u restoranu »Aralica« u Podsusedu organizirala gradska organizacija HNS-a. Počasna predsjednica stranke tamo je odgovarala na pitanja okupljenih stanovnika. Oni su se, posluženi kavom i pecivima, najviše zanimali za probleme nezaposlenosti te vraćanje duga umirovljenicima. </p>
<p>Dabčević Kučar, koja je tom akcijom željela pomoći izbornom plasmanu HNS-a, istaknula je da se problem nezaposlenosti ne može razmatrati odvojeno od približavanja Europi, jer ulazak u Europu donosi napredak i zaposlenje.</p>
<p>Ujedno je prognozirala da će njezina stranka polučiti dobre izborne rezultate zahvaljujući ukupno šest razrađenih programa s konkretnim mjerama za rješavanje određenih pitanja, a među njima je i reforma javne uprave. »Po tome se razlikujemo od ostalih stranaka, i kada dobijemo dovoljan broj glasova da možemo utjecati na formiranje politike, moći ćemo te konkretne mjere odmah i primijeniti«, izjavila je. Nakon kratkog nastupa ženskih vokalistica KUD-a Vrapčanke, HNS-ova delegacija se uputila u obilazak trešnjevačkog »placa«, zatim i Kvaternikova trga. Tamo je Savka Dapčević Kučar također razgovarala s građanima. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Pusić: Svaki glas za koaliciju HSLS-DC zapravo je glas za HDZ</p>
<p>VUKOVAR, 25. listopada</p>
<p> - Predsjednica Hrvatske narodne stranke (HNS) Vesna Pusić u subotu je na konferenciji za novinare održanoj u Vukovaru istaknula da »HNS zajedno sa svojim regionalnim partnerima SBHS-om i PGS-om očekuje da će osvojiti 15 do 20 zastupničkih mjesta u Saboru«. </p>
<p>Prema njezinoj ocjeni, broj osvojenih mandata pozicije i opozicije u Saboru bit će vrlo blizak, što će »biti dobro i za državu i za razvoj demokracije«. Pusić je također upozorila da će svaki glas koji birači budu dali koaliciji HSLS-DC, zapravo biti glas za HDZ. </p>
<p>»Građanima mora biti jasno da će na taj način glasovati za povratak na stanje od prije 2000.«, kazala je Pusić. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Obljetnica prvog spomenika Stjepanu Radiću </p>
<p>PETRINJA, 25. listopada</p>
<p> - U povodu 67. godišnjice postavljanja prvog spomenika Stjepanu Radiću, u subotu je u Petrinji na istoimenom trgu održana prigodna svečanost. Spomenik je 1929. izradila kiparica Mila Wod, a brojni Petrinjci i njihovi gosti nazočili su svečanom otkrivanju skulpture 25. listopada 1936. Od tada je spomenik kao simbol hrvatskog naroda, prošao burnu povijest, tijekom koje je, uz ostalo, za bivšeg režima bio uklonjen iz središta Petrinje. U Srpskom Čuntiću 1998. Petrinjci pronalaze skrivene ostatke oštećenog kipa, koji je potom restauriran u Zagrebu. Grad je subvencionirao obnovu Trga Stjepana Radića, koja je ponovnim postavljanjem spomenika dovršena u srpnju ove godine.</p>
<p>Uz mnoge Petrinjce, u subotnjoj proslavi uz kulturno-umjetnički program sudjelovali su i počasni predsjednik HSS-a Stjepan Radić, saborska zastupnica Marijana Petir te predsjednik Gradskog vijeća Petrinje dr. Miroslav Petračić. </p>
<p>M. G.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>OESS-ov seminar za nacionalne manjine</p>
<p>ŠIBENIK, 25. listopada</p>
<p> - Veleposlanik Robert W. Becker, zamjenik šefa Misije OESS-a u Hrvatskoj, otvorio je u subotu u hotelskom naselju »Solaris« jednodnevni trening-seminar za članove novoizabranih Vijeća nacionalnih manjina s područja od Istre do Dubrovnika. U prigodnom govoru pred četrdesetak članova nacionalnih manjina - bošnjačke, srpske, mađarske, njemačke, slovenske, makedonske, crnogorske, romske, albanske i talijanske nacionalne manjine iz Istre - veleposlanik Becker naglasio je važnost Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama jer ono pruža jamstvo za njihovo zastupanje u izabranim tijelima.</p>
<p>Becker je također naglasio važnost formiranja vijeća u zajednici koja »ako se dobro organiziraju, mogu mnogo stvari promijeniti nabolje«. Jedan od glavnih zadataka misije OESS-a, koja je inače i organizator tog seminara, jest zaštita i unaprjeđenje prava nacionalnih manjina, rekao je u Solarisu veleposlanik Becker, koji je nazočne pozvao da u svom radu budu djelotvorni te da nacionalne manjine međusobno surađuju.</p>
<p>Predstavnicima nacionalnih manjina s područja sedam hrvatskih županija obratili su se i Sead Berberović, član Savjeta za nacionalne manjine, koji je naglasio kako je iznimno važno da prva vijeća nacionalnih manjina dobro profunkcioniraju, te Ljubo Manojlović, izvršni direktor Srpskog demokratskog foruma, suorganizator seminara, koji je rekao da je suradnja među vijećima najočitija u sisačkoj regiji, gdje se nekoliko nacionalnih manjina dogovara o mogućoj izgradnji Doma manjina.</p>
<p>Na seminaru se još raspravljalo i o nadležnosti rada Savjeta za nacionalne manjine, Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, ostvarivanju i zaštiti posebnih manjinskih prava te o izborima, osnivanju i načinu rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina na svim razinama.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Razrušene kuće i crkve nisu najveće zlo Domovinskog rata</p>
<p>VUKOVAR, 25. listopada</p>
<p> - Pod geslom »Obitelj - put crkve i naroda« u Vukovaru je u subotu Četvrto biskupijsko spomen-hodočašće vjernika Đakovačke i srijemske biskupije u Vukovar.</p>
<p>Svečano misno slavlje pred mnogobrojnim je vjernicima iz svih dijelova te biskupije, u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova, predvodio biskup đakovački i srijemski Marin Srakić.</p>
<p>»Razrušene obiteljske kuće i crkve nisu najveće zlo koje se dogodilo hrvatskom narodu u Domovinskom ratu«, kazao je biskup Srakić i dodao da je najveće zlo bilo stradanje brojnih obitelji. Biskup Srakić također je naglasio da hrvatske obitelji danas razaraju materijalizam, potrošački mentalitet i individualizam. </p>
<p>Upozorio je i da bi ozbiljna demografska kriza s kojom se Hrvatska suočava mogla ozbiljno ugroziti njezinu budućnost i ravnopravnost u zajednici europskih naroda.</p>
<p>Prije mise na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata održana je molitva Križnog puta koju su sastavili bračni parovi iz župa baranjskog dekanata đakovačke i srijemske biskupije. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Račanova i Tomčićeva čestitka u povodu Ramazana </p>
<p>ZAGREB, 25. listopada</p>
<p> - Ivica Račan, predsjednik hrvatske vlade uputio je u subotu u povodu početka Ramazana i ramazanskog posta čestitku Ševku efendiji Omerbašiću, muftiji i predsjedniku Mešihata islamske zajednice u Republici Hrvatskoj te svim vjernicima islamske vjere.</p>
<p>»U vremenu u kojem će ustrajnost u snazi volje i jačanje duhovne čistoće predstavljati najviše postignuće, želim uputiti čestitku i izraziti punu potporu Vama i svim vjernicima islamske vjeroispovijesti u povodu početka Ramazana i ramazanskog posta, u svoje osobno i u ime čitave hrvatske vlade«, stoji u čestitki.</p>
<p> Predsjednik nedavno raspuštenog Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić uputio je u subotu u povodu početka Ramazana čestitku Ševku ef. Omerbašiću, muftiji i predsjedniku Mešihata islamske zajednice u Republici Hrvatskoj.</p>
<p>»Dopustite mi da u ime svih zastupnika Hrvatskog sabora i u svoje osobno ime u povodu predstojećeg mjeseca ramazanskog posta, blagoslovljenog mjeseca za sve vjernike islamske vjere, zaželim vama i svim pripadnicima vaše vjerske zajednice još više duhovnog i vjerskog ispunjenja«, stoji u čestitki. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Studentski zbor splitskog Veleučilšta za utorak najavio generalni štrajk </p>
<p>SPLIT, 25. listopad</p>
<p> - Nezadovoljni odlukom ministra znanosti Gvozdana Flege o pripajanju splitskog Veleučilišta Sveučilištu u Splitu studentski zbor Veleučilišta najavio je generalni štrajk studenata splitskog Veleučilišta koji bi se, prema najavama, trebao održati u utorak 28, listopada u svim nastavnim ustanovama u Hrvatskoj. Studenti su najavili i dolazak u Zagreb, a upozorili su da će zatražit i prijem kod predsjednika Mesića. U prioćenju upućenom ministru Flegi studenti Veleučilišta ističu da su spremni svoja načela braniti vlastitom slobodom, jer su sami izabrali studiranje u toj ustanovi i ne žele, kaako navode, da ih se utapa u tisuće nezadovoljnih studenata splitskog Sveučilišta. »Ministrovom odlukom pogažena su naša prava i nade«, ističu studenti u priopćenju. Glasnogovornica Studentskog zbora VEST-a Maja Cvitan izvijestila je da su u petak navečer oko 19.30 sati u prostorije Veleučilišta došla dva uniformirana policajca, a svoju nazočnost opravdali su samo provjerom. Taj čin, tvrdi glasnogovornica, studenti drže ustavnom povredom slobode rada, jer su policajci tražili od zatečene djelatnice i studentice da se identificiraju te im postavljali pitanja o načinu rada i poslovima koje obavljaju. Studenti takvo ponašanje policije ponašanje smatraju zastrašivanjem.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>MORH promovirao novi strateški dokument</p>
<p>UMAG, 25. listopada</p>
<p> - Na seminaru za medije o reformi obrane, stručnjaci MORH-a u Umagu su u subotu promovirali novi strateški dokument, Viziju budućeg razvoja hrvatskog obrambenog sustava za idućih deset godina. Prema tom dokumentu MORH će nastaviti proces smanjenja broja osoblja u oružanim snagama, a plan je da 2014. godine u vojsci bude između 16.000 i 18.000 ljudi. »Još 1997. godine bilo je jasno da broj osoblja moramo smanjiti, no, zbog poznatih kikseva, pogrešaka i odugovlačenja, taj iznimno važan posao za budućnost Hrvatske vojske, krenuo je tek ove godine«, rekao je novinarima na početku seminara načelnik Službe za obrambenu politiku MORH-a Željko Cepanec. Govoreći o budućim planovima on je kazao, kako MORH danas mnogo ozbiljnije kreće u stvaranje male, visokoprofesionalne vojske, koja će moći odgovoriti na sve izazove 21. stoljeća. </p>
<p>U kontekstu međunarodnih integracija na seminaru je naglašen snažni angažman u mirovnim operacijama. »Hrvatska u buduće neće uvoziti nego izvoziti sigurnost i jačati mir u svijetu«, naglasio je Cepanec. U Viziji razvoja obrambenog sustava predviđa se da će Hrvatska postati ozbiljan i pouzdan partner NATO-a, no prije toga, morat će prijeći iz zastarjelog, integralnog, u model kolektivne obrane. U idućih desetak godina eksperti MORH-a očekuju dodatnu racionalizaciju vojno teritorijalne podjele, a kao jedan od važnih prioriteta, istaknut je proces pomlađivanja HV-a. Od iduće godine, rečeno je, MORH konačno počinje dugoročno planirati vlastite proračunske izdatke za šestogodišnje razdoblje.</p>
<p> »Očekuju nas radikalne promjene, one će uključivati nastavak procesa smanjenja broja osoblja, ali i redefiniranje čitavog obrambenog sustava. Zato će trebati otvoriti medijski prostor, ali i postići široki nacionalni konsenzus«, pojasnio je Cepanec. Od ostalih projekata koji su predstavljeni u Umagu, bilo je riječi i o izdvajanju viška vojnih zgrada iz tog Ministarstva. Od mnoštva objekata i vojnih lokacija, naime, samo 189 vojarni i vježbališta MORH namjerava zadržati u sustavu. Ovo Ministarstvo konačno će izmijeniti izrazito negativnu strukturu vlastitog proračuna, te tako povećati izdatke za kupnju nove opreme i modernizaciju. Sa siromašnih desetak posto, za tu će se namjenu u buduće izdvajati dvostruko više. Za novom opremom, podsjećaju u MORH-u, vapi mornarica i kopnena vojska. Kapetan bojnog broda Marileo Staničić precizirao je kako su KOV-u trenutačno najpotrebnija borbena oklopna vozila, čija se cijena kreće oko milijun dolara po komadu. Staničić je najavio skoru isporuku suvremene opreme za noćno djelovanje, ali i ulazak novog hrvatskog tenka - degmana - u postrojbe HV-a. Pred HRM-om su također velika ulaganja, ponajprije opremanje raketne topovnjače, dovršetak protuminskog broda, te remont brodskih raketa. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Antunović: Nakon izbora 2000. broj žena u Saboru s 5,7 porastao na 23,5 posto</p>
<p>Značajno je da je hrvatska vlada prvi put dobila povjerenje jedne UN-ove agencije da bude domaćin ovakvoj konferenciji. Tako smo dobili prigodu pokazati što smo sve napravili u uklanjanju različitih oblika diskriminacije žena, rekla je ministrica obrane</p>
<p>DUBROVNIK, 25. listopada</p>
<p> - Ministrica obrane Željka Antunović u subotu je u dubrovačkom hotelu »Excelsior« otvorila dvodnevnu Konferenciju o provedbi UN-ove Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacija žena u Srednjoj i Istočnoj Europi. </p>
<p>Otvarajući skup, koji se održava u organizaciji UN-ova Fonda za unaprjeđenje položaja žena (Unifem) i hrvatske vlade, ministrica Antunović, koja je u Vladi zadužena i za pitanja ljudskih prava, a i predsjednica je Povjerenstva za ravnopravnost spolova, rekla je da Hrvatska pridaje veliku pozornost problemima nasilja nad ženama, o čemu je Sabor donio i zakon u lipnju ove godine. </p>
<p>Antunović se osvrnula i na položaj žena u politici te je prisutne upoznala i s podatkom da je broj žena u hrvatskom parlamentu nakon izbora 2000. s 5,7 posto porastao na 23,5 posto. »Skup ima nekoliko vrlo važnih aspekata za Hrvatsku, među kojima treba istaknuti da je hrvatska vlada prvi put dobila povjerenje jedne UN-ove agencije da bude domaćin ovakvoj konferenciji, pri čemu smo dobili prigodu pokazati što smo napravili u uklanjanju različitih oblika diskriminacije žena«, rekla je ministrica. </p>
<p>Rezultati rada uglednih stručnjaka iz UN-a i EU-a koji su prisutni na Konferenciji pomoći će Hrvatskoj »da svoja dobra rješenja i zakonodavstvo - koje smo u značajnoj mjeri unaprijedili kako bismo mogli govoriti o ravnopravnosti - provedemo i u praksu«, istaknula je ministrica.</p>
<p>Govoreći o diskriminaciji žena u Hrvatskoj, Antunović je kazala da u vezi s tom temom naša zemlja danas dobro kotira u svijetu, dodajući da je postotak žena u politici visok s dobrom perspektivom da se i poveća. »To su iskoraci koji su prepoznatljivi i koji se u svijetu poštuju«, naglasila je. </p>
<p>Na pitanje je li kao ministrica obrane svojevrsni zaštitni znak Hrvatske na Unifemovoj konferenciji, kojoj je nazočna i predsjednica te UN-ove agencije Noeleen Heyzer, Antunović je odgovorila da je njezin položaj ujedno i simbol položaja žena u Hrvatskoj. »Nije beznačajno da Hrvatska kao mala zemlja, nedavno izašla iz rata, ima ženu na funkciji ministra obrane. To izaziva veliku pozornost u svijetu i zbog te činjenice vrednuje se na drukčiji način«, odgovorila je Željka Antunović. </p>
<p>U radu skupa sudjeluje šezdesetak predstavnika iz šest država srednje i istočne Europe - Mađarske, Rumunjske, Češke, Slovenije, Poljske i Hrvatske, a u svojstvu promatrača predstavnice BiH, Crne Gore, Bugarske i niza međunarodnih organizacija te hrvatskih i međunarodnih nevladinih udruga.</p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Sanader razgovarao s predsjednikom bavarske vlade Stoiberom</p>
<p>ZAGREB/MÜNCHEN, 25. listopada (Hina)</p>
<p> - Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader sastao se u subotu u Münchenu s predsjednikom bavarske vlade i čelnikom stranke Kršćansko-socijalne unije Bavarske (CSU) Edmundom Stoiberom, priopćio je HDZ.</p>
<p> Osim Stoibera, na sastanku s predsjednikom HDZ-a i članovima predsjedništva te stranke Božom Biškupićem i Miomirom Žužulom bili su i međunarodni tajnik CSU-a Dieter Schmidt, te predsjednik Hrvatsko-bavarskoga gospodarskog povjerenstva Hans Mayer.</p>
<p> Razgovarali su o pitanjima bitnim za budućnost Hrvatske te o odnosima Bavarske i Hrvatske. Sanader je zamolio potporu hrvatskim nastojanjima za ulazak u Europsku uniju godine 2007.</p>
<p> »Edmund Stoiber je iskazao puno razumijevanje važnosti da Hrvatska bude u grupi s Rumunjskom i Bugarskom i obećao svoju punu potporu hrvatskim nastojanjima za ulazak u EU 2007.«, ističe u priopćenju HDZ.</p>
<p> Sudionici sastanka složili su se da će brzi ulazak Hrvatske u Europsku uniju biti poticaj i ostalim državama iz susjedstva, priopćio je HDZ. </p>
<p>(Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Banac: Ne bojimo se mogućnosti da proživimo još četiri godine mraka</p>
<p>Liberalna ideja je jedini antitoksin dogmatizmu koji je narastao u Hrvatskoj, u kojoj sada vladaju neke sasvim neodržive ideje. Predstavljamo revolucionaran zanos jer smo protiv jednolikosti i beznađa, rekao je predsjednik LS-a</p>
<p>DARUVAR, 25. listopada</p>
<p> - Liberalna ideja je jedini antitoksin dogmatizmu koji je narastao u Hrvatskoj, u kojoj sada vladaju neke sasvim neodržive ideje. Politika liberalizma razvila se u sukobu s neofašizmom. Predstavljamo revolucionaran zanos jer smo protiv jednolikosti i beznađa, rekao je u subotu u Daruvaru na trećoj sjednici Središnjeg odbora LS-a predsjednik te stranke Ivo Banac. </p>
<p>»Iz raznih nam se kuteva poručuje da se ništa ne može promijeniti. HDZ predstavlja politiku nacionalnog dogmatizma i izolacije. To je stranka koja će nakon ovih izbora možda biti stranka u poziciji da još jednom iskuša svoje metode, i bit će to još četiri mrzle godine«, rekao je Banac dodajući da se takvoj politici, međutim, ne može suprotstavljati ni silom ni zastarjelim metodama. </p>
<p>Liberalna politika, naglasio je predsjednik LS-a, jedina je politika koja se može tome suprotstaviti politikom prosperiteta. »No, prosperitet nije nešto što pada s neba. Niti za njega postoji dobro uhodan recept kojeg se valja striktno držati. Voditi politiku prosperiteta znači promijeniti društveno stanje, a bit našeg programa jest mijenjanje«, naglasio je Ivo Banac.</p>
<p>»Znamo kakvi su učinci pseudoliberalizma. Sada je ocvalo ono trnje koje je među nama nastalo u vrijeme kada smo bili s Draženom Budišom u istoj stranci. Zato se ne bojimo mogućnosti da proživimo još četiri godine mraka. Oni koji prežive, čekat će zoru liberalne perspektive«, rekao je Banac poručujući da se ne treba bojati onih koji tvrde da ova sredina nema duboke korijene liberalizma. »To govore naši suparnici koji su svjesni da naša politika ima perspektivu. Kampanju iskoristite za osnivanje novih ogranaka. To je oblik obnove stranke«, poručio je LS-ovcima Banac. </p>
<p>Na sjednici je predstavljen LS-ov kandidat koji bi predstavljao češku manjinu u Saboru Velimir Lalić iz Daruvara. On će se u Saboru, bude li izabran, zalagati za pozitivnu diskriminaciju češke i svih drugih manjina. </p>
<p>Senka Budimir</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Tomčić: Neka nitko ne podcjenjuje HSS</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 25. listopada</p>
<p> - »Hrvatska seljačka stranka vodit će afirmativnu kampanju jer ne želi sudjelovati u atmosferi nesnošljivosti i mržnje koja sve više vlada političkom scenom uoči izbora«, izjavio je večeras u Slavonskomu Brodu HSS-ov predsjednik Zlatko Tomčić.</p>
<p>Ocijenio je da bipolarizaciju političke scene podjelom na lijeve i desne podgrijavaju i neki mediji.</p>
<p>»Neki su od njih izravno pridonijeli tome da ocjene, koje neovisni novinari ili novinari bez granica daju svakoj državi, ove godine Hrvatsku svrstavaju vrlo nisko. »Neka nitko ne podcjenjuje HSS i neka se ne iznenade ako nakon ovih izbora HSS bude u puno boljoj poziciji nego do sada te ako će nas morati dolaziti pitati: s kim ćete vi, kao najjača stranka, sastaviti vladu«, poručio je Tomčić.</p>
<p>Govoreći o HSS-ovu udjelu u »pozitivnim pomacima koje je u proteklom razdoblju ostvarila vladajuća koalicija«, ustvrdio je da je zaslugom HSS-ove politike otvoreno 59 tisuća radnih mjesta, provedena je prodaja zemljišta, četverostruko je povećana razina financiranja seljaka i sela, hotelsko poduzeće »Sunčani Hvar« nije prodano pod lošim uvjetima te je učvršćena spoznaja da privatizaciju treba mijenjati.</p>
<p>»Bili smo odgovorni i 2000. kada smo znali da trebamo promijeniti vlast, odgovorno smo se ponašali kada smo došli u poziciju obnašanja vlasti pa možemo biti i danas odgovorni kada se pripremamo za novu vlast«, rekao je Tomčić.</p>
<p>HSS smatra da se Hrvatska mora u svom gospodarskom programu u slijedećem mandatu okrenuti gospodarskom razvoju visokih razvojnih stopa.</p>
<p>Dodao je da sadašnja vladajuća koalicija nije uspjela ukloniti sve kočnice, premda je trebala. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20031026].
|
