NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030316].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 263292 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>16.03.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Đinđićevom je smrću prvi put u Srbiji proizveden moderan mit</p>
<p>»Svojom je smrću Đinđić postao simbol Srbije koja ne računa samo na silu, vojničku tradiciju koja nije nekrofilska«, kaže Latinka Perović. »U političkoj tradiciji Srbije je da protivnika proglasiš neprijateljem kojeg treba uništiti i fizički«</p>
<p>Latinka Perović, znanstvenica i politička teoretičarka, prije tridesetak je godina bila jedna od ključnih političkih osoba u tada neuspjelom projektu liberalizacije Srbije. Za Vjesnik je sažela svoj dojam o iznenadnoj smrti srbijanskog premijera Zorana Đinđića: »Bio je neumoran i bilo je gotovo nezamislivo da bi mogao ostati nezaustavljen«, </p>
<p>• Možete li to objasniti?</p>
<p>- Koliko se ta orijentacija Srbije prema modernizaciji i europeizaciji kristalizirala sve više kao projekt kojem je Đinđić bio na čelu, toliko se kristalizirao i otpor prema Đinđiću kao personifikaciji cijelog procesa. Sve je više postajao negativan simbol za Srbiju koja nije htjela promjene, koja je opravdavala rat i negirala našu odgovornost za razbijanje Jugoslavije, koja je relativizirala zločine, a njihove počinitelje pretvarala u heroje. Potom dolazi do nove konfrontacije sa svijetom, naročito glede suradnje s Haagom, a zaoštravaju se i inače otvorena pitanja, kao što su spor sa Crnom Gorom, Kosovom, pa i Vojvodinom, pitanje Daytonskog sporazuma i Republike Srpske. </p>
<p>Vjerujem da je Đinđić, izložen svim tim pritiscima, bio prvi put u prigodi manevrirati i čuvati se neke ortodoksne dosljednosti. </p>
<p>Snage koje su Srbiju dovele do katastrofe znale su da s Đinđićevom vladom vrijeme ne radi za njih i da trebaju uzdrmati Vladu, što je opet najlakše udaranjem u središte. Cilj je vjerojatno bio proizvesti kaos i u tom kaosu ponovno poći natrag. Tu je taj kontekst koji ja vidim kao okvir u kojem se dogodilo ubojstvo.</p>
<p>• Kako vidite daljnji rasplet događaja? Je li Srbija bliža kaosu ili novoj reformskoj homogenizaciji?</p>
<p>- Obje te mogućnosti postoje u Srbiji oduvijek. Mislim da je tragičan svršetak Zorana Đinđića na neki način bacio svjetlo na tu zamućenu političku scenu Srbije i vjerujem kako su dosta jake mogućnosti da se stvori pritisak u pravcu nastavka reformi. Međutim, ja sam tu vrlo oprezna, jer sve ovisi o mnogim čimbenicima. Vrlo je važno da ta neka racionalnost koju osjećam u manifestacijama ljudi ne bude ponovno izigrana. </p>
<p>Takva se nada probudila i nakon uklanjanja Miloševića, kad su na sceni također postojale ne samo privatne, nego i povijesne, koncepcijske i ine podjele u srpskom narodu. Svijet, kao i najbliže okruženje Srbije, jasno pokazuje razumijevanje problema, ali sve ovisi ponajviše o tome što će se učiniti iznutra. Đinđić je jednom dobro rekao: »Ja mogu raditi s vama, ja mogu raditi za vas, ali ja ne mogu raditi umjesto vas!«.</p>
<p>• Sve se glasnije spominje da bi nakon Đinđićeva ubojstva moglo doći do zakona o lustraciji, što se »preskočilo« u smjeni vlasti 5. listopada 2000. godine?</p>
<p>- Da, ali tko će tu koga uopće lustrirati u takvoj potpori kakvu je velikodržavni program objektivno imao? S druge strane, imate privid i realnost. Privid je da morate biti zagovornici legalizma, a u isto vrijeme u sklopu državnih struktura imate kontinuitet politike Slobodana Miloševića i njegova velikodržavnoga programa. </p>
<p>Pravi politički problem s kojim se suočava Srbija je potreba da se napravi diskontinuitet s tim velikodržavnim programom. No, to je mukotrpan proces regeneracije društva u sklopu kojeg će se vjerojatno morati raditi kompromisi s nekim institucijama kao što je Crkva. </p>
<p>Sad je u Srbiji vrlo bitno uspostaviti pravnu državu i problem je da se ljude koji o tim stvarima znaju kritički razmišljati ne označava kao izdajice.</p>
<p>• Koliko je Šešeljevih milijun glasača balast modernizaciji Srbije?</p>
<p>- Stranka je to koja sigurno ima socijalnu marginu u ovako osiromašenom društvu. Oni imaju vrlo čvrstu organizaciju, a ojađenom svijetu nude jednostavna rješenja. Oni jesu opasnost za modernu Srbiju, ali važno je da se profiliraju sve te različite političke orijentacije. Danas ne postoji društvo koje može isključiti postojanje konzervativnih mišljenja i desnih političkih orijentacija. No, pitanje je što je dominantno, trend, tendencija.</p>
<p>Nakon listopadskih promjena, ta je slika bila prilično zamućena. Vrlo je bitno da će možda tragična smrt jednog čovjeka konačno iskristalizirati političku scenu Srbije.</p>
<p>• Simptomatično je da Vojislav Koštunica nije bio nazočan ni na jednoj od mnogih komemoracija Zoranu Đinđiću? Zar političko protivništvo nije moglo biti prešućeno barem u trenutku kad se odaje počast čovjeku koji mu je, donedavno, bio i politički partner u vlasti?</p>
<p>- Ovdje je uvijek politički protivnik smatran neprijateljem kojeg treba i fizički uništiti. To je u našoj političkoj tradiciji. Bitno je da se ta kultura smrti, koja počiva na velikim lažima, počne mijenjati. Politika je divljaštvo ako je lišimo ljudske dimenzije.</p>
<p>Zoran Đinđić u Srbiji nije bio voljen političar. Ali, znate, u Srbiji političari koji su predstavljali prirodne autoritete nikad nisu bili voljeni, što u konačnici i nije bitno, samo neka su pošteni. Đinđićevom smrću prvi je put u Srbiji proizveden jedan moderan mit. Đinđić je svojom smrću postao simbol Srbije koja ne računa samo na silu, vojničku tradiciju i koja nije nekrofilska.</p>
<p>Željko Garmaz</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Umirovljenici u Hrvatskoj živjet će sve gore jer se udio radne snage smanjuje</p>
<p>Djevojčice rođene preklani malobrojnije su od svih žena u Hrvatskoj do 76. godine starosti. Dakle, sve dobne skupine do 76. godine danas su brojnije - i one koje danas imaju 76, 75 godina i tako redom / Godinama se zalažem za uklanjanje upisnih kvota na fakultetima. Ne samo da nemamo dovoljno obrazovanih kadrova, nego ništa niti ne nudimo završenim srednjoškolcima kojima ne dopuštamo da nastave svoje obrazovanje </p>
<p>Nedavno objavljena procjena UN-a navodi da će Hrvatska do 2050. godine imati 860.000 stanovnika manje nego danas. Demografski trendovi u Hrvatskoj već su desetljećima nepovoljni, a kakve mogu biti posljedice nastavka takvih trendova, ali i kako ih preokrenuti, govori prof. dr. Jakov Gelo, šef Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu</p>
<p>• Nedavno objavljena projekcija UN-a o smanjenju stanovništva Hrvatske do 2050. zapravo nije ništa novo za demografe u Hrvatskoj.</p>
<p>- Točno. Od sedamdesetih godina prateći kretanje stanovništva Hrvatske, ali i okolnih zemalja i svijeta ukazivali smo na te trendove koji će se dogoditi devedesetih. Ove projekcije nas ne iznenađuju, i već sam rekao da su one na gornjoj granici optimizma što se tiče Hrvatske.</p>
<p>• Dakle, mogu biti i lošije.</p>
<p>- Vrlo vjerojatno će i biti lošije ako se vlast, ako se država i u budućnosti bude ponašala kao danas ili u zadnje tri ili pet-šest godina. Ti trendovi će biti nepovoljniji.</p>
<p>• Međutim, 1996. Sabor je usvojio Nacionalni program demografskog razvoja. Gdje je nestao taj program?</p>
<p>- Taj program je dvadesetak stručnjaka radilo nešto više od godinu dana. Program je napravljen, a Sabor je to usvojio kao program demografskog razvitka. Međutim, iza programa je trebao uslijediti zakon, određena populacijska politika koju bi država usvojila kao svoj program i podzakonski akti kojima bi se zapravo taj program realizirao. On se parcijalno počeo provoditi nekim programima dječjeg doplatka, porodiljnog dopusta, ali nije zaživio da bi mogao pokazati i rezultate. Taj program je de facto mrtav.</p>
<p>• Koje su to mjere koje dugoročno treba provoditi da bi se preokrenuo demografski trend?</p>
<p>- Postoje dva pravca koja bi mogla utjecati na zaustavljanje negativnih trendova i njihovo eventualno preusmjeravanje. To je utjecaj na povećanje nataliteta, odnosno na vitalne pokazatelje, gdje bi se negativni trendovi - od 1990. veća smrtnost od rodnosti - promijenili u ono što je logično, da se više djece rađa nego ljudi umire. Drugi je na području migracija. U Hrvatskoj su i 1996. i danas oba trenda negativna. Od 1991. mi imamo stalno veći broj umrlih nego živorođenih i više iseljenih nego useljenih. </p>
<p>• Procjena je da će nas biti manje i da ćemo biti prosječno starije društvo. Kako za 20 ili 30 godina puniti mirovinski i zdravstveni fond s obzirom da će onih koji će fondove puniti biti manje, a korisnika više?</p>
<p>- Ukupan trend kretanja smanjivanja broja stanovnika u Hrvatskoj u sebi proizvodi vrlo radikalne strukturne promjene, napose u dobno-spolnoj strukturi. U Hrvatskoj se prosječna starost stanovništva stalno povećava i Hrvatska je jedna od deset zemalja u svijetu koja ima prosječnu starost iznad 39 godina. Udio osoba starijih od 60 ili 65 godina se stalno povećava, a udio osoba mlađih od 15 se stalno smanjuje. </p>
<p>Jedan primjer, djevojčice koje su preklani rođene, za lanjsku godinu još nemamo podatke, su malobrojnije od svih žena u Hrvatskoj do 76. godine starosti. Dakle, sve dobne skupine do 76. godine su danas brojnije - i one koje danas imaju 76, 75 godina i tako redom. </p>
<p>Za prošlu godinu situacija će biti još nepovoljnija, jer već znamo da je broj živorođenih još manji, a životni vijek se produljuje i udio osoba starijih od 60 godina postaje dominantan u populaciji. Svi problemi i potrebe te populacije zapravo će ubrzano narastati. Rješavanje tih problema će postati dominantno i tek tada će se shvatiti što znači pad udjela radnog kontingenta radne snage na polovicu stanovništva sa sadašnjih 65 posto.</p>
<p>• Hoće li zbog toga trebati produžiti radni vijek?</p>
<p>- Mislim da će to biti ne samo nužno nego će to biti rezultat dvaju faktora. Jedan je manjak radne snage, jednostavno je na tržištu neće biti i ona će se uvoziti. Drugi je što će ljudi sa 60, 65, pa i 70 godina biti još dovoljno vitalni. Zapadne zemlje već postupno podižu tu gornju godinu rada iznad 65 godina. To će i Hrvatska vjerujem trebati učiniti, jer očekujem da će se i gospodarski razvijati, a ne da će se nastaviti ono što se događa u posljednjih deset godina.</p>
<p>• Hrvatska je demografski dosta neujednačena. Kako promijeniti to stanje, s obzirom da sva slabo naseljena područja imaju ekonomski potencijal koji se ne može koristiti i zbog manjka ljudi?</p>
<p>- Hrvatska je tradicionalno neravnomjerno populacijski popunjena, a u posljednjih pedesetak godina raspored stanovništva je narušen velikim migracijama selo-grad. Taj trend je gotovo završen, iako u Hrvatskoj još uvijek oko 40 posto stanovništva živi na selu, ali je taj dio stanovništva već, mi volimo reći, »seniliziran« i »feminiziran«. Veći je udio žena i to je stanovništvo dominantno staro, prosječna starost sela je preko 50 godina. Trend daljnjeg raseljavanja sela ne znači povećanje kvalitete populacije u gradovima.</p>
<p> • Dakle, priljev stanovnika sa sela će biti malen, ali će sela biološki odumirati. </p>
<p>- Da. Na selu već imamo dva puta veću smrtnost nego rodnost. Cijeli prostor Like, oko 5,5 tisuća četvornih kilometara, je u prošloj i pretprošloj godini imao dva puta više umrlih nego živorođenih, a iseljavanje je i dalje postupno nastavljeno. Neravnomjerna napučenost prostora se narušava i dalje. </p>
<p>Broj stanovnika Zagreba se u posljednjih deset godina malo povećao. Istodobno prostori koji su bitno ispražnjeni i dalje se prazne. Cijeli središnji prostor Hrvatske, otprilike polovica Hrvatske ima manje od 30 stanovnika na četvorni kilometar. To su gotovo cijela Slavonija, Banija, Kordun, Gorski kotar, Lika, središnji prijadranski dio uz otoke, od kvarnerskih pa do dalmatinskih prostora. U toj polovici Hrvatske živi milijun stanovnika. S druge strane najnapučeniji dijelovi, gdje je više od 100 stanovnika na četvornom kilometru, imaju relativno starije stanovništvo i u njemu je relativno veća smrtnost nego rodnost. Taj prostor se postupno migracijski prestaje napučivati, jer je Zagreb skup, a ostali prostori nisu atraktivni. I taj dio počinje stagnirati.</p>
<p>Dakle, gdjegod dotaknemo demografske pokazatelje govorimo o problemu, o nepoželjnom trendu. </p>
<p>• Kako ljude vratiti u te krajeve?</p>
<p>- Kad se rade gradski ili županijski prostorni planovi pokušavaju se uključiti i demografi. Nažalost, zanemaruje se ono što demografi kazuju. Središnjem djelu Zagreba već 50 godina opada stanovništvo i ono je sve starije, baš kao na razini Hrvatske. Iz populacije koju ima Hrvatska teško je riješiti taj problem, a iz populacije koja bi trebala u Hrvatsku doseljavati migracijskom politikom to se može, ali uz preduvjet usvajanja populacijske politike koja će u sebi sadržavati tzv. selektivnu migracijsku politiku. Dakle, upravo ono što radi zapadna Europa već desetljećima kamo dolaze ljudi koje oni trebaju. Naravno, ilegalno dolaze i oni koji se tamo žele naseliti, ali to se pokušava spriječiti.</p>
<p>• Kako ćemo mi privući one koji nam trebaju? Zašto bi netko došao u relativno siromašnu Hrvatsku, ako može doći u bogatu Dansku? </p>
<p>- Turizam je dugoročna strateška orijentacija i radnu snagu u tom uslužnom sektoru, ćemo još nekako dobiti. Ne mislim na stručnjake, nego na konobare ili kuhare. Sa zapadnom Europom se ne možemo natjecati. Događa se da upravo oni koje mi trebamo, primjerice u brodogradnji, odlaze u inozemstvo jer su tamo bolje plaćeni. Postoje, i siromašnije zemlje od nas iz kojih nama može doći radna snaga. Mislim na BiH, Kosovo, Albaniju, Rumunjsku, Bugarsku, Ukrajinu, zemlje koje su gospodarski slabije od nas i perspektivno će vjerojatno zaostajati za nama, ali ni one nemaju demografsku situaciju ništa bolju od Hrvatske. </p>
<p>• Dakle, zemlje u tranziciji su u demografskim problemima.</p>
<p>- Da. Njihova je demografska situacija mnogo nepovoljnija nego u razvijenim dijelovima Europe. </p>
<p> • Međutim, i u razvijenim zemljama Europe postoje demografski problemi, ali to nekako uspijevaju amortizirati. Primjerice, Francuskoj stanovništvo već 200 godina stanovništvo raste jako sporo, ali raste. </p>
<p>- Francuska provodi populacijsku politiku koja je idealna za Hrvatsku. Postoji teorija tranzicije o razvoju stanovništva koja kazuje da u uvjetima tranzicijskih procesa dolazi zbog ubrzanog smanjivanja smrtnosti, a relativnog zadržavanja visoke rodnosti, dolazi do ubrzanog povećanja stanovništva. Francuska čak ni to nije imala, nego postupno smanjivanje i smrtnosti i rodnosti, a vodeći određenu migracijsku politiku to je kompenzirano dolaskom ljudi primarno iz francuskih kolonija. </p>
<p>Godine 1800. Francuska je imala prosječnu starost stanovništva kao Hrvatska 1930. Za 40 godina, 1971., Hrvatska i Francuska imale su istu starosnu strukturu. U Hrvatskoj se za 40 dogodilo ono što se u Francuskoj dogodilo za 170 godina. Francuska je devedesetih trebala ući u fazu negativnog rasta, ali je to izbjegla planiranom intervencijom države u razvoj stanovništva, što Hrvatska, nažalost, nije nikada učinila.</p>
<p>• U Hrvatskoj je problem i obrazovna struktura stanovništva, posebno u usporedbi s zemljama zapadne Europe.</p>
<p>- Tek nakon popisa 2001. u Hrvatskoj se počelo pričati o lošoj kvaliteti radne snage, odnosno o neobrazovanosti stanovništva. Za demografe obrazovna struktura nije iznenađenje. Često se prije 2001. govorilo kako je naše bogatstvo u kvalitetnoj radnoj snazi, a ona je, nažalost, otišla izvan granica Hrvatske. U samoj Hrvatskoj je kvaliteta donedavno bila u, uvjetno rečeno, dobnoj strukturi, a i radni kontingent je činio oko dvije trećine stanovništva. Obrazovna struktura je nepovoljna iz dva razloga. Dijelom zbog odlaska obrazovanih van, ali i zbog permanentno restriktivne politike u obrazovanju. Kod nas polovica stanovništva koji završe osnovnu školu nastavljaju obrazovanje. Više od četiri petine mladih u Europi nastavljaju srednjoškolsko obrazovanje. Tek trećina srednjoškolaca kod nas nastavlja studirati. Prosjek za EU 55 posto, a u Danskoj preko 65, nordijskim zemljama oko 75 posto. </p>
<p> • Bi li uklanjanje upisnih kvota na fakultete bio korak naprijed?</p>
<p>- Apsolutno. Godinama se za to zalažem. Ne samo da nemamo dovoljno obrazovanih kadrova nego ni ništa ne nudimo završenim srednjoškolcima kojima ne dozvoljavamo da nastave svoje obrazovanje. Dakle, spriječimo im da se upišu na fakultete, a onda im ne nudimo ništa drugo osim ulice i ovisnosti o vlastitim roditeljima ili o kriminalu. </p>
<p>Lažna je dilema - treba planirati pa nećemo dopuštati da se upisuju na društvene fakultete, jer će prije naći posao fakultetski obrazovana osoba s 20 i nešto godina nego srednjoškolac s 18-19 godina. </p>
<p>• Generalno gledano - gdje je izlaz?</p>
<p>- Demografski problem se mora shvatiti kao nadstranački, nikako stranački. Ako je nešto napravljeno za HDZ-a i to se odbacuje zato što je HDZ-ovo, to je pogubno za Hrvatsku. Ili ignorirati nešto zato što će se efekti nekih mjera pokazati za 10 ili 20 godina, a zato što su mandati političara četiri godine. </p>
<p>Hrvatska mora što prije usvojiti populacijsku politiku i postići koncenzus oko toga. Ako je koncenzus da se ovakav trend nastavi i dalje, onda je to - to, ali ćemo onda za 50 godina imati nepovoljniju sliku nego što nam predviđaju stručnjaci UN-a. Prioritet treba dati pronatalitetnoj populacijskoj politici i selektivnoj migracijskoj politici. Ako želimo da naraštaji koji danas rade imaju uvjete pristojne za čovjeka kada budu u mirovini, moraju imati brojnije i obrazovanije naraštaje koji dolaze. </p>
<p>• Dakle, prilično je izvjesno da će, ako se ne usvoji i ne provede politika koja će promijeniti trendove, umirovljenici u Hrvatskoj živjeti sve gore.</p>
<p>- Apsolutno. Sigurno će živjeti sve gore jer se udio radne snage smanjuje. Konkurencija na tržištu rada je takva da će mnogi tada strateški pravci razvoja Hrvatske biti upitni zbog demografskih razloga koje nismo danas rješavali.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Put do pune ravnopravnosti država pred stalnim međunarodnim sudom još je dug</p>
<p>Osobno sam zadovoljan tijekom izbora. Podsjećam da su izbori bili natjecanje u zaista najvišoj, prvoj pravničkoj ligi, da su sudjelovala 44 istaknuta pravnika, većina iz velikih, bogatih i moćnih zemalja. Svakako, dobru prezentaciju Hrvatske u postupku izbora treba zahvaliti i kvalitetnoj pripremi Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva pravosuđa. U svakom slučaju, iznimno podržavam sve suce i sam sud. Većinu izabranih sudaca sam tijekom iscrpljujuća 33 kruga glasovanja upoznao i s nekima od njih zadržao kolegijalan kontakt</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Prošlog je tjedna obavljena i posljednja formalnost: Stalni kazneni sud u Haagu je nakon prisege osamnaestero izabranih sudaca spreman za početak rada. No, u razdoblju od tzv. Rimskog statuta kojim su udareni temelji tom tijelu međunarodne pravde, dogodilo se i izričito negiranje Sjedinjenih Američkih Država, čija je administracija odbila ratificirati osnivačke dokumente toga sudišta, tražeći da se njeni građani ekskluziviraju od nadležnosti Stalnoga kaznenog suda. </p>
<p>Ta je činjenica otvorila i dvojbe o dosezima toga Suda. O tim dvojbama Vjesnik je razgovarao s profesorom kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetom u Zagrebu, dr. Ivom Josipovićem, inače stručnjakom kojega je Hrvatska istaknula kao nacionalnog kandidata za sudačko mjesto u tom sudu.</p>
<p>Dr. Josipović je do samoga kraja bio u najužem krugu kandidata, nedostajala mu je samo podrška nekoliko tranzicijskih zemalja da bi dobio potreban broj glasova. Razjedinjenost i političke igre tranzicijskih zemalja omogućile su da »velike zemlje« dobiju i više mjesta no što bi im po unaprijed utvrđenim kvotama pripadalo. S druge strane, odstup dr. Josipovića od kandidature omogućio je bivšem predsjedniku Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u Jugoslaviji i Ruandi, Francuzu Claudeu Jordai, da nakon glasačkog maratona stekne dovoljan broj glasova i uđe među osamnaestero izabranih sudaca.</p>
<p>Sve to nukalo je da prvo pitanje upućeno dr. Josipoviću postavi dvojbu: nije li osnivanje Stalnog kaznenog suda zapravo još jedno veliko iskušenje za međunarodnu pravdu? Igra velikih i malih država, mogućih veta i drugih kompromitacija suda i pravde, opravdavaju tu dvojbu.</p>
<p>- Ni slučajno. Osnivanje stalnog Međunarodnog kaznenog suda velik je korak u kojega je pred desetak godina malo tko vjerovao. Sigurno je kako je put međunarodne pravde prema neselektivnosti i punoj ravnopravnosti država i pojedinaca još dalek, ali korak koji je učinjen odličan je početak. Uostalom, ima li ijedan argument kojim bismo opravdali tezu kako bi svijet bez Međunarodnog kaznenog suda bio bolji od onoga s njim?</p>
<p>• Nije li već u izboru sudaca obavljeno to »nadigravanje« velikih i malih, bitnih i manje bitnih u međunarodnoj zajednici?</p>
<p>- Sigurno je kako je i Sud rezultat određenog međunarodnog poretka u kojemu je različita ekonomska, politička, vojna i druga snaga država različita i koja im daje i različitu »težinu«. No, to je realitet koji je mogao utjecati i na izbor sudaca. Ali, ako pogledate listu izabranih sudaca, nema niti jednoga koji ne bi bio dostojan funkcije na koju je izabran. I zato ti suci, koje čeka iznimno težak zadatak, zaslužuju svaku podršku međunarodne zajednice.</p>
<p>• Ne sugerira li osnivanje takvog kaznenog suda, po prvi puta u povijesti, da svijet ubuduće može računati na nove ratove, nove zločine i gomilu zla, zbog čega je onda osnivanje takvog transnacionalnoga suda razumljivo?</p>
<p>- Očito, ne treba biti posebno dalekovidan da bi se zaključilo kako čovječanstvo zasigurno čekaju još brojni ratovi i zločini. No, upravo zato, osnivanje Međunarodnog kaznenog suda posebno je važno. Ono samo po sebi nosi određenu moralnu poruku o neslaganju sa zločinom. Postojanje suda sigurno može i odvratiti nekoga od zločina. Uostalom, podsjećam da države sve više u edukaciju svojih vojnih postrojbi uključuju i pouku o međunarodnom ratnom i humanitarnom pravu, a neke armije u timovima za planiranje vojnih akcija imaju i pravnike koji daju savjet o pravnim aspektima pojedinih vojnih poduhvata. </p>
<p> • Je su li ad hoc kazneni sudovi po vašem mišljenju stvarno iscrpili svoje pravnozaštitne domete pa ih je trebalo zamijeniti stalnim sudištem?</p>
<p>- Ad hoc sudovi su imali iznimno pravno i povijesno značenje. Njihove vrline, ali i slabosti, bili su važno iskustvo koje se koristilo pri kreiranju Rimskog statuta. Podsjećam da je hrvatska delegacija u Rimu iznosila iskustva ICTY, a pojedina su iskustva tog suda vidljiva i u Rimskom statutu. Stalni i univerzalni sud izbjegava selektivnost, glavnu slabost ad hoc sudova. Podsjećam da je na prvoj sjednici skupštine država-članica Rimskog statuta naša ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović održala iznimno zapažen govor u kojemu je, između ostalog, naglasila prednosti univerzalnog sudovanja.</p>
<p>• Može li stav SAD prema Stalnom sudu zapravo srušiti pozitivne tekovine i Rimskoga statuta i činjenice da je Sud već osnovan?</p>
<p>- Sigurno je da činjenica što SAD, pa i neke druge velike države poput Rusije, Kine, Indije, Pakistana ili Indonezije nisu članice Rimskog statuta, trenutačno umanjuje domete Statuta. Ali, podsjećam, tek smo na početku projekta, a 89 država je ratificiralo Statut. Uvjeren sam kako će dobar rad Suda i pritisak demokratske i humanističke javnosti u relativno kratkom vremenu dovesti do gotovo pune univerzalnosti Rimskog statuta. Pri tome, naravno, mislim da desetljeće ili dva, u kontekstu povijesnog razvoja međunarodnog kaznenog prava, predstavlja kratko razdoblje.</p>
<p>• Kakav je položaj »malih« država u prihvaćanju stalne haaške sudbene nadležnosti? Dugo se čekalo da se skupi potrebnih 65 ratifikacija, znači li to da dvije trećine međunarodne zajednice još osluškuje što će reći Washington.</p>
<p>- Načelno, ratifikacijom Rimskog statuta sve države dolaze u isti položaj. Sigurno je kako realni odnos snaga u međunarodnoj zajednici takvu načelnu jednakost može modificirati. Ali, tako je i u drugim područjima međunarodnih odnosa. Inače, sigurno je da stanovište SAD o sudu, posebice ako se promijeni, može dramatično unaprijediti proces razvoja međunarodnog kaznenog prava. Ipak, podsjećam da je već palo 89 ratifikacija, a očekuje se da će u vrlo kratkom vremenu ta brojka prijeći 100 država.</p>
<p>• Svaki sud je, po logici stvari reakcija na počinjeno kazneno djelo. Je li Stalni sud zapravo doveden u situaciju da kaznenopravnim normama »krpari« sve ono što UN, međunarodna zajednica, EU nisu u stanju učiniti svojim diplomatskim, obavještajnim i drugim sredstvima namijenjenim sprečavanju izbijanja zločina takvih razmjera da dolaze u nadležnost Stalnoga suda?</p>
<p>- I na nacionalnom nivou je kaznenopravna reakcija ultima ratio societatis, dakle, posljednje sredstvo koje zajednica ima prema nedopustivim ponašanjima. Zato teza sadržana u vašem pitanju stoji i, zapravo, govori o prirodi kaznenog prava preslikanoj na međunarodnu razinu.</p>
<p> • Kakav je vaš stav prema Sudu s obzirom da ste do zadnjeg časa bili sasvim ozbiljan kandidat za sudački talar?</p>
<p>- Osobno sam zadovoljan tijekom izbora i mislim da su rezultati, bez obzira što su me prozvali »devetnaestim sucem«, dakle, prvim ispod crte, bili iznenađujuće dobri. Podsjećam da su izbori bili natjecanje u zaista najvišoj, prvoj pravničkoj ligi, da su sudjelovala 44 istaknuta pravnika, većina iz velikih, bogatih i moćnih zemalja. Zato plasman na 19. mjesto predstavlja objektivni uspjeh. Svakako, dobru prezentaciju Hrvatske u postupku izbora treba zahvaliti i kvalitetnoj pripremi Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva pravosuđa. U svakom slučaju, iznimno podržavam sve suce i sam sud. Većinu izabranih sudaca sam tijekom iscrpljujuća 33 kruga glasanja upoznao i s nekima od njih zadržao kolegijalni kontakt.</p>
<p>• Hoće li buduća praksa Suda i kako utjecati na nacionalna zakonodavstva u kaznenoj oblasti, a onda i na sudbenu praksu kaznenih sudova u pojedinim državama? Nije li sud, na neki način, iskaz nepovjerenja u nacionalno sudstvo općenito?</p>
<p>- Podsjećam da je tzv. načelo komplementarnosti jedno od osnovnih načela Rimskog statuta. Ono znači da Međunarodni sud nastupa onda kada nacionalni sudovi neće ili ne mogu sami razriješiti slučaj. Prema tome, Međunarodni sud ne dezavuira nacionalno pravosuđe ako ono samo to ne zavrijedi svojim lošim radom. Inače, sigurno je da će Međunarodni kazneni sud utjecati na pravo i praksu pojedinih država. Podsjećam da su neke države već donijele važne izmjene zakona, te usvojile implementacijsko zakonodavstvo. I Hrvatska radi na tome, a promjene Kaznenog zakona već usvajaju neka rješenja koja proizlaze iz Rimskog statuta. To se posebice odnosi na opise pojedinih zločina i na zapovjednu odgovornost.</p>
<p>Jasno, riječ je i o izvjesnoj globalizaciji određenog dijela kaznenog prava koje, u kontekstu humanih vrijednosti koje nosi, treba ocijeniti pozitivno.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Hoće li se i koliko u praksi potvrditi berlinski sjaj?</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Je li hrvatski super-spektakularni nastup u Berlinu na otvaranju najvećeg svjetskog turističkog sajma (ITB) iznenađenje? Prije nije nego jest, odnosno jest u plus-smislu (organizacija i izvedba!), jer ovo nije prvi put da u raznim promotivnim zgodama ugodno iznenadimo i optimiste, a uostalom iskazali smo se, na primjer, i odličnim organizacijama međunarodnih sportskih priredbi (sjetite se, recimo, MIS-a i Univerzijade!), te srednjoeuropske gospodarske i kulturološke manifestacije »Vinoforum« prije tri godine, itd. </p>
<p>Majstorstvo u nastupu i izvedbi bilo je (ne samo) turističkoj Hrvatskoj veliki, najveći plus! Jesu li tri milijuna kuna, koliko je prema službenim podacima stajao taj velenastup, »hrpa novca« u našim (ne)prilikama ili je to razumna cijena? Nije lijepo ni napisati ni čuti, ali taj je iznos »kap u moru« u odnosu na »hrpe« koje se (dnevno!) troše ili »isparavaju« u Hrvatskoj crno-sivim poslovanjem, utajama, mitom, korupcijama, »privatizacijama« i drugim mutežom.</p>
<p> Isto tako, kada se već govori o ta tri milijuna, treba reći da je Hrvatska ove godine imala i iskoristila priliku - predstavljanje svjetskoj turističkoj i inoj kremi - koja se pruža jednom u dvadesetak godina.</p>
<p>Spomenuta će se tri milijuna sigurno vratiti i to vrlo brzo, a ako se posreći da se naša cjelokupna turistička operativa nakon berlinskog promotivnog sjaja trgne u ovoj sezoni i dijelom (recimo, dvadesetak posto...) odgovornosti iskazane na ITB-u, onda će se uloženi novac vratiti takoreći za »nekoliko dana« (naravno, uz uvjet normalne sezone). Dakle, pitanje glasi - koliki će se dio onoga što je najugodnije iznenadilo i Nijemce i goste ITB-a i naše poslovne partnere naći ove sezone u ponudi duž naše rivijere?</p>
<p>Riječ je, nije teško pogoditi, o stalno aktualnoj temi - našoj izvanpansionskoj ponudi i sadržajima, odnosno sektoru u kojemu smo tradicionalno nedorečeni, točnije nekonkurentni, skromni... a baš u ovoj sezoni to bi nam se više i jače nego ikad dosad moglo 'obiti o glavu'. Zašto? Nad čitavim međunarodnim turizmom kruži, na žalost, avet rata, hoće li ga biti ili će se ipak izbjeći sasvim je neizvjesno, a dogodi li se, onda je sasvim izvjesno da će fizički promet biti (negdje više negdje manje) slabiji od (ne samo) lanjskoga, što istodobno znači da će i financijski biti »tanji«, a jedina stavka koja koliko-toliko može, recimo, održavati ravnotežu i smanjiti minuse jest izvanpansionska ponuda. </p>
<p>Ovo tim prije i više jer snižavanje osnovnih (pansionskih) cijena je nepopularna mjera, to se radi kad baš gotovo nikakva drugog izlaza nema jer je, stara je i dokazana istina, cijene lako smanjivati, ali ih je jako teško kasnije vraćati na bivšu razinu. Upravo je na to iskustvo u posljednjih mjesec dana otkako se kalkulira s ratom ministrica turizma Pave Župan-Rusković podsjećala ponajprije hotelijere, zatim i ostale domaćine, a ponovila je tu istinu i na sastanku šefova naših turističkih predstavništava u inozemstvu održanom u Zagrebu na dan otvaranja Sajma turizma i enogastronomije.</p>
<p> Istina, nije isključeno da ako baš »zagusti« dođe i do snižavanja osnovnih cijena jer, uz ostalo, treba imati na umu i to da su strani poslovni partneri i turoperatori u tim situacijama dodatno uporni, a poznato je i to da naši hotelijeri i drugi nuditelji osnovnih usluga nisu »nesalomljivi«... Uostalom, možebitne gubitke većinom će snositi »država« (porezni obveznici) jer, kao što je dobro poznato, s tzv. pretvorbom ili privatizacijom hotela i drugih srodnih objekata i dalje je stanje - traljavo, nedorečeno, nejasno, jučer onako - danas ovako, a da se i ne govori o manipulacijama s političkom podlogom i nadmudrivanjem.</p>
<p>Predsjedništvo Hrvatskog udruženja hotelijera godinama apelira na svoje članice da cijene podižu samo u slučajevima kad te poteze opravdavaju ili prate ulaganja u podizanje razine usluga. Koliko su se ti apeli poštivali druga je priča, više nisu nego jesu, ali se, očekivano, pokazalo da poslovni partneri i gosti nisu imali primjedbi ako su usluge bile na traženoj razini. </p>
<p>U drugim slučajevima (pokazale su stručne ankete!) gosti i turoperatori više se nisu pojavljivali... Kako će sve to izgledati u sezoni '03. čiji je početak u znaku velikog upitnika, poznato je i kakvoga?</p>
<p>Oko čak 4000 naših poslovnih partnera i potencijalnih gostiju izravno (uživo) je vidjelo i doživjelo sjajnu hrvatsku predstavu u berlinskom Kongresnom centru, a posredstvom medija, što bi se reklo, »pola svijeta«. Što će dio njih koji će ove sezone k nama vidjeti i doživjeti na Jadranu (i putem od naše granice do tamo i natrag)? Hoće li ih i dalje obavijati dim roštilja s ćevapima ili miris ribe s gradela? Hoće li i dalje kvasiti grla (uvoznom) pivom ili domaćim crnim i bijelim vinima? Hoće li im se na tzv. fiš-piknicima i dalje nuditi riba iz Maroka ili odgovarajući plodovi našega mora? Hoće li se i u kojoj mjeri ponuda glazbe pravilnije raspodijeliti između one od više stotina volti i one iz našega bogatog folklornog nasljeđa, odnosno suvremenih hitova? Hoće li... I tako dalje...</p>
<p>Ukratko, postoji li mogućnost da nam se nakon uvjerljivih nastupa na više uglednih europskih poslovno-turističkih sajmova (s »točkom na i« na berlinskom ITB-u!) tijekom ove sezone dogodi ponešto poput »traženja dlake u jaju«? U svakom slučaju treba računati na nešto takvo, a kako je i dalje u turističko-ugostiteljskom svijetu aktualno pravilo da je »gost uvijek u pravu«, onda je - sve jasno! Osobno se s tim pravilom djelomično slažem, ali što to vrijedi kad ga većina (gostiju) poštuje.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Kako je Sabor »naslijedio« samo jednog zastupnika</p>
<p>Zakon o nasljeđivanju trebao je omogućiti javnim bilježnicima da preuzmu ostavinske predmete i time značajno rasterete sudove tih spisa. A onda se javio zastupnik Godek (Libra) i srušio amandmanom zamišljenu koncepciju</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Bilo je dovoljno da ministrica pravosuđa skokne do Londona, pa da u sabornici stvari sa zakonom o naslijeđivanju odu u neočekivanom pravcu.</p>
<p>Predigra: promjene u Zakonu o nasljeđivanju, osim modernog uređivanja nasljednih odnosa bile su sračunate i na projekt rasterećenja sudova.</p>
<p>Igra: na sjednicama radnih tijela Sabora zastupnik Libre Mladen Godek otvoreno je napao to rješenje o davanju nasljednih predmeta u nadležnost javnim bilježnicima, tvrdeći da bi to u osjetljivu oblast nasljeđivanja unijelo veliki nered, a zapravo dodatno natjerale sudove da ga raspetljavaju u naknadnim postupcima.</p>
<p>Epilog: amandman zastupnika Godeka je prošao na plenarnoj saborskoj sjednici i Zakon o nasljeđivanju je prihvaćen bez toga »notarskoga rješenja«.</p>
<p>Po povratku iz Londona ministrica Ingrid Antičević-Marinović je rezignirano priznala »Vjesniku« da je ishod glasovanja o sadržaju zakona, koji je rađen tri godine, i koji, po njenom mišljenju predstavlja jedan od najkvalitetnijih zakonskih projekata u posljednje vrijeme, prvi veliki poraz pravosudne reforme.</p>
<p>Njenu ocjenu ništa ne ublažava ni činjenica da je zakon u cjelini na saborskim sjednicama ocijenjen vrlo visokim zastupničkim recenzijama. Ni to da su radna tijela izglasavala sadržaj zakona i s ponuđenim »javnobilježničkim rješenjem«. Bio je dovoljan jedan zastupnik pa da sve padne u vodu.</p>
<p>Plus, posljedice.</p>
<p>Prva, Ministarstvo teško da može u skoro vrijeme krenuti skupa s javnim bilježnicima u neki novi projekt. Za notare Ministarstvo više nije bogzna kakav autoritet kad mu jedan zastupnik može srušiti koncepciju. A za tu su se koncepciju javni bilježnici spremali. Znajući da godišnje kroz sudove prođe otprilike stotinjak tisuća ostavinskih predmeta, javni su bilježnici nabavili ormare za njihovu pohranu, neki su zaposlili i nove ljude. Odoše investicije s Godekovim amandmanom. Naravno, u mjeri u kojoj su notari »pohrlili« u pripremu novih ostavinskih poslova.</p>
<p>Drugo, stvar je saborska: gdje je kraj utjecaju radnih tijela na odluku o nekom zakonu, ako je moguće da jedan zastupnik sa svojim amandmanom poništi učinke odluka tih radnih tijela. Institut »izdvojenog mišljenja« poznat je u pravosuđu. Ali, primjenjuje se stav većine. U Saboru ne.</p>
<p>Treća je - pravosudno-reformska posljedica. Pustimo mi rješenje o ostavinskim predmetima koje su javni bilježnici trebali iz sudnica prenijeti u svoje pisarnice. Ali, nema sumnje da je riječ bila o namjeri da se sve ostavine u kojima nasljednici ne spore međusobna prava, budu riješene u notarskim kancelarijama, trebala biti gorivom reforme sračunate na smanjenje broja zaostalih predmeta u hrvatskim sudovima. Stručna javnost, suci i javni bilježnici okupljeni oko projekta novoga nasljednog zakona je podržala to rješenje. Kako to da su njihovi prijedlozi držali vodu sve do konačnice rasprave i jednoga amandmana. A onda - tup - sve ostaje po starom.</p>
<p>Kako to da se u mnogim reformskim potezima redovito pojavljuje netko »tko zna više«. Recimo, pokušaj da se posjedovanje opijata iz kaznene sfere preseli u prekršajnu, odmah je nazvano »dekriminalizacijom« i kao takvo neslavno završilo, jer, oprostite, nitko se ne želi potpisati pod projekt koji je protumačen kao podrška koalicije balavim drogerašima po školama. Čak ni pod cijenu da je istaknuti lider jedne od koalicijskih stranaka javno rekao da je jednom kušao »travu«, pa je to onda, kao neki dokaz što se to iza brda valja.</p>
<p>Nije moje da branim ministricu i njene prijedloge, ali je štos u tome da »sva znanja« o zakonu (zakonima) postoje izvan kruga ljudi koje resor na Trgu francuske republike angažira. 'Oš suce, 'oš pravne profesore.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Zašto je Tony Blair posivio u licu? </p>
<p>Ako dođe do rata protiv Saddama pa ratne operacije krenu loše, mnogi smatraju da bi to bio početak Blairovog političkog kraja </p>
<p>JASNA ZANIĆ NARDINI</p>
<p>Kojeg li kontrasta između svježeg, optimističnog Tonyja Blaira, kojeg su Britanci 1997. izabrali za svog lidera, i prosijedog, brigama pritisnutog britanskog premijera, koji je vidljivo ostario u iračkoj krizi. Kada je Blair u proljeće 1997. prvi put ušao u Downing street, iz kojeg je upravo iselio John Major, novom britanskom vođi svijet se činio punim obećanja. Njegovi laburisti ostvarili su rekordnu većinu, a ljudi su zastavicama i cvijećem nazdravljali dolasku novog i odlasku starog. To staro bili su konzervativci, kojima su nakon 18 godina vlasti potpuno presušile ideje. Osvježenje je stiglo u obliku Blairovih reformiranih »novih laburista«. Ta stranka radničkog porijekla, pod komandnom je palicom fotogeničnog mladog lidera, počela uspješno koketirati sa srednjom klasom. Blair je bio na uzlaznoj putanji. </p>
<p>Glatko i bez zapreke jedrio je naprijed, pa su idući izbori, 2001. samo potvrdili njihovu premoć. Blairov slogan o »trećem putu« između socijalizma i kapitalizma, brzo je, doduše, izašao iz mode, a britanskom vođi znali su zamjerati i to da je previše opsjednut imageom, te medijskom prezentacijom. No bili su to sitni oblačci na inače vedrom nebu. Gospodarstvo je stajalo dobro. Birači su Blairu bili spremni dati vremena da pokuša srediti britanske škole i bolnice, pomalo oronule u godinama stroge štednje konzervativaca.</p>
<p> Ratovi na Kosovu i Afganistanu učvrstili su pak Blaira u ulozi ključnog igrača svjetske scene. No, tada se dogodila iračka kriza. Ona je razlog zašto je Blair posivio u licu i zašto izgleda kao da noćima nije dobro spavao. Ako dođe do rata protiv Saddama, te ratu krene loše, neki misle da bi to bio početak Blairovog političkog kraja. </p>
<p>Irak je, naime, drugačiji i od Kosova i od Afganistana. Britansko javno mišljenje spremno je podržalo NATO-ovu intervenciju protiv Miloševića, potreseno dramatičnim snimkama albanskih zbjegova i zgroženo pokoljima kosovskih civila. Tony Blair je bio među glavnim zagovornicima tog rata. Slijedio je sukob u Afganistanu, gdje se Blair ponovo našao čvrsto na američkoj strani. Nakon terorističkog udara na Ameriku, ni Afganistan nije bilo teško prodati biračima na Otoku. Radilo se, napokon, o kažnjavanju Bin Ladenove Al Qaide, i talibana koji su je ugostili. No Irak - koji bi trebao biti nastavak obračuna s teroristima - pokazao se različitim. </p>
<p>Saddam Hussein nije nikakva nova prijetnja, niti je njegova veza s Al Qaidom ikada dokazana. Prisutna je apstraktna opasnost da bi Saddam u budućnosti mogao dostaviti oružje teroristima, ili sâm izvesti kakvu psinu. On možda doista skriva nešto kemijskog i biološkog arsenala, ili je pred UN-ovim inspektorima uspio sakriti kakvu primitivnu nuklearnu »prljavu bombu«. No, dok je prije bojnim otrovima trovao Kurde i Irance, posljednjih godina razmjerno je miran. Mnogi u Britaniji ne prihvaćaju stoga ideju preventivnog rata protiv Saddama. Radi te su se ideje i neki Blairovi ministri počeli groziti ostavkama. Premda je praktički počeo sijediti od muke, s teretom svjetskih briga na leđima, Tony Blair međutim dalje podupire Ameriku - koja je spremna u rat i bez UN-ovog odobrenja. Slijedeći Amerikance, on riskira protestni bijeg većeg broja svojih ministara i zastupnika, te duboku izolaciju u vlastitoj stranci, tako da možda više ne bi mogao funkcionirati kao premijer. Zbog čega je spreman staviti toliko toga na kocku? </p>
<p>Podupirući Busha čvršće od ijednog drugog svjetskog vođe, Blair računa na zajedničku povijest i stare specijalne odnose s Amerikom, prekaljene kroz dva svjetska rata. Prisutna je i njegova želja da utječe na jedinu preostalu svjetsku velesilu. To ne može učiniti s margina, već samo iz blizine, kao aktivni igrač. Da ga Blair nije nagovorio da ide kroz UN i Vijeće sigurnosti, George Bush bi vjerojatno već odavno udario po Iraku. Samo zbog Blaira je Bush izgubio nekoliko mjeseci na diplomaciji. To svjedoči koliko mu je podrška britanskog premijera bila važna, jer američkoj akciji daje privid međunarodnog legitimiteta. </p>
<p>Blaira motivira i duboki osjećaj da je Saddam Hussein zlo u svijetu s kojim valja obračunati. Istina, ranije administracije u Londonu i Washingtonu pomagale su iračkog silnika na razne načine. Britanci su mu tako osamdesetih godina prodali dijelove za izradu »supertopa«, te omogućili da sagradi tvornicu kemijskog oružja. No to su učinili Blairovi prethodnici. Sadašnji britanski premijer već dugo misli da Saddamu treba dati po prstima - jednako kao ranije Miloševiću. S druge strane, javnost na Otoku zna da bagdadski lopov nije od jučer i ne smatra ga ništa opasnijim nego prije nekoliko godina. Osim toga, Blairovi birači nemaju želuca za još jedan rat, jer drže da će u njemu najviše stradati nedužni irački civili. Slično mišljenje prevladava i diljem svijeta, kako je pokazao nedavni val proturatnih demonstracija. </p>
<p>Tony Blair je, dakle, u raskoraku s domaćom javnošću, pa i s vlastitom strankom, kojoj prijete duboki lomovi. Spremajući se za nedjeljni krizni summit na Azorima, usred Atlantika, s Georgeom Bushom te španjolskim premijerom Joseom Maria Aznarom, on je vjerojatno još jednom prebrojio svoje opcije. Ako spomenuta trojka na Azorima smisli nešto novo, čime bi osvojila kasnu podršku UN-a za rat u Iraku, mnogi Blairovi problemi bit će riješeni. No nije previše vjerojatno da će se to dogoditi.</p>
<p> Ako ratna rezolucija ne dobije dovoljno glasova u Vijeću, ili je Francuzi blokiraju vetom, bit će to politički udarac za američki blok, no najviše za Tonyja Blaira osobno. Ni laburistički zastupnici, ni dio kabineta, niti narod na Otoku, neće mu, naime, lako oprostiti ako prekrši volju svjetske organizacije da bi ostao na strani Amerike.</p>
<p>Postoje različite varijante kako bi stvari mogle dalje teći. Mnogo visi o tome hoće li rat biti brz ili dugačak, s mnogo ili malo žrtava, hoće li se voditi sa ili bez blagoslova Vijeća sigurnosti. Po Blaira najgora opcija bila bi dugački rat, s mnogo mrtvih, bez UN-ovog mandata. Ako pak intervencija bude klinički čista i kratka, te ako se pokaže da je irački režim lažljivo skrivao zabranjene vrste oružja, Blair će moći pogledati u oči svojim biračima, te reći: »Uvijek sam vam govorio koliko je Saddam opasan«.</p>
<p> No, mnogo je toga ovog trena neizvjesno. Zna se samo da je britanska kraljica po savjetu Foreign Officea otkazala put u Belgiju početkom predstojećeg tjedna - vjerojatno zato što je rat praktički na vratima. Drugi čvrsti signal bit će evakuacija UN-ovih inspektora iz Iraka, koja je moguća svakog trena. Dio američkih bombardera već je poletio put Zaljeva, gdje Britanija i Amerika drže pod oružjem četvrt milijuna ljudi. Scena je spremna za reprizu Pustinjske oluje - o čijem ishodu ovisi opstanak ne samo Saddama Husseina, već možda i Tonyja Blaira.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Duhovnim srodništvom s mudžahedinima, AIO uvodi u život muslimana u BiH radikalni smjer islama</p>
<p>Najvažnije pitanje je kako pripadnici AIO misle urediti državu BiH. Ona mora počivati isključivo na načelima šerijata. Tako AIO praktično radi na ostvarenju muslimanske države u BiH. U tome im je ideal Saudijska Arabija. A da bi se osnovala država BiH prema načelima šerijata treba mijenjati školstvo, zdravstvo, državnu upravu, kulturu i sve njihove institucije / Islam koji prakticiraju pripadnici AIO naziva se vehabizam. Sljedbenici tog smjera islama su vehabije. Valja znati da se utjecaj učenja vehabija u BiH osjećao još daleko prije rata. Donosili su ga u svoju zemlju oni islamski teolozi i intelektualci koji su studirali u Saudijskoj Arabiji, Jemenu, Egiptu, Alžiru i drugdje u islamskom svijetu. Sjećamo se dobro kada je u predvečerje prvih višestranačkih izbora u BiH čapljinski imam Džemail efendija Gadara na skupu SDA uzviknuo: »Kur'an je naš ustav, džihad je naš put, naš spas«. A muslimani u BiH i na cijelom Balkanu prihvaćali su fleksibilnije tumačenje islama po hanefijskoj školi (mezhebu)</p>
<p>IVICA MLIVONČIĆ</p>
<p>Više se nitko u kršćanstvu ne drži do Tertulijanove (oko 160.- oko 220.) izreke da je čovjek po naravi kršćanin (prvi dio ovoga teksta objavljen je u jučerašnjem broju). Onda je lako razumjeti da dijalog, osobito međureligijski, pripadnici AIO prihvaćaju, ali samo kao sredstvo ili put da se druge pridobije za islam. </p>
<p>Muslimani ne mogu nikada i nikako biti prijatelji kršćana, jer Kur'an zabranjuje takvu praksu pa se tako dijalog s nemuslimanima može samo privremeno i povremeno trpjeti. Protiv su slavljenja i čestitanja kršćanskih blagdana, jer za muslimane postoje samo dva praznika - dva Bajrama. </p>
<p>Oni tumače da, prema Kur'anu, musliman s kršćanima može imati dobre odnose, ali ne i prijateljevati. Dužnost je svakog muslimana kršćane privući islamu, a to se može postići lijepim ponašanjem i lijepim riječima što nije prijateljevanje. Islam ne dopušta nikakvu vrstu zabave, slušanje glazbe, druženje mladića i djevojke prije braka, a zabranjen je predbračni seksualni život.</p>
<p>Najvažnije pitanje je kako pripadnici AIO misle urediti državu BiH. Ona mora počivati isključivo na načelima šerijata. Tako AIO praktično radi na ostvarenju muslimanske države u BiH. U tome im je ideal Saudijska Arabija. </p>
<p>A da bi se osnovala država BiH prema načelima šerijata treba mijenjati školstvo, zdravstvo, državnu upravu, kulturu i sve njihove institucije. Stoga se Pezo i Fazlić nadaju da će se u Sarajevu osnovati dvije gimnazije, muška i ženska, ali ne govore hoće li one biti samo za muslimanske mladiće i djevojke ili i za sve građane Sarajeva. </p>
<p>Smisao toga je da se sve Bošnjake-Muslimane pouči islamu u njegovu izvornom smislu, a Kur'an bi trebao biti ustav države Bosne i Hercegovine.</p>
<p>Islam koji prakticiraju pripadnici AIO naziva se vehabizam. Sljedbenici tog smjera islama su vehabije. Valja znati da se utjecaj učenja vehabija u BiH osjećao još daleko prije rata. Donosili su ga u svoju zemlju oni islamski teolozi i intelektualci koji su studirali u Saudijskoj Arabiji, Jemenu, Egiptu, Alžiru i drugdje u islamskom svijetu. </p>
<p>Sjećamo se dobro kada je u predvečerje prvih višestranačkih izbora u BiH čapljinski imam Džemail efendija Gadara na skupu SDA uzviknuo: »Kur'an je naš ustav, džihad je naš put, naš spas«. A muslimani u BiH i na cijelom Balkanu prihvaćali su fleksibilnije tumačenje islama po hanefijskoj školi (mezhebu), kojoj je osnivač i glavni protagonist bio Ebu Hanifa (699. - 767.) i on je zagovarao osobno rasuđivanje prema analogiji.</p>
<p>Rigidni islamist je bio Muhamed Ibn Vehab, islamski učenjak s kraja 19. stoljeća i njegovo učenje o islamu nazvano je vehabizam. Živio je i djelovao na prostorima današnje Saudijske Arabije. Bio je »borac« protiv iskrivljavanja vjere pod raznim utjecajima i zagovarao je povratak izvornom islamu.</p>
<p> Smatra se da su Iranci, koji su šiije, odstupili od izvornog islama i pretvorili se u sektu, a tome svemu je krivac ajatolah Homeini. On je započeo negativnu propagandu protiv vehabizma, posebno protiv Saudijske Arabije. Vehab nije dopuštao nikakve novosti u islamu, sve što nije prakticirao Muhamed za njega je zabranjena novotarija.</p>
<p>Moglo bi se reći da je AIO čedo Stranke demokratske akcije pa i Islamske zajednice u BiH. Alija Izetbegović je u Teheranu, u prosincu 1997. godine, na zasjedanju Organizacije islamske konferencije javno rekao da je islam najbolja religija, a da muslimani kao vjernici nisu najbolji. </p>
<p>To je u BiH shvaćeno kao izljev Izetbegovićeve vjerske nesnošljivosti i kao uvreda za druge vjere i sve nemuslimane. Već smo spomenuli da je ef. Gadara u Čapljini nagovijestio da bi u BiH Kur'an trebao biti ustav.</p>
<p>Za vrijeme rata reis dr. Mustafa ef. Cerić napisao je: »Alah se pobrinuo da nam da knjigu u kojoj piše kako ćemo organizirati društvo«. Rijaset Islamske zajednice izrazio je nezadovoljstvo vehabijama i nekim akcijama AIO. Bilo je to više na riječima nego s nekim ozbiljnim potezima. </p>
<p>Problem je u tome što se reis dr. Cerić i cijela Islamska zajednica u BiH ne suprotstavljaju odlučno vehabizmu, koji je štetan za državu BiH i suživot ljudi u njoj. </p>
<p>Neki su čak uvjereni da je reis dr. Cerić blagonaklon prema vehabijama i AIO, a to čini stoga što se ne smije zamjeriti Saudijskoj Arabiji, odakle dolazi novac za BiH muslimane, ali je to donacija s pečatom vehabizma.</p>
<p>Oštra kritika</p>
<p>Vehabije su u intelektualnim krugovima u BiH i svijetu doživjele oštru kritiku. Čikaški imam Senad ef. Agić prigovara vehabijama da su ratoborni, da žele islam učiniti agresivnom religijom, da ga nastoje formirati kao prodornu religiju pod svaku cijenu, a sve radi toga da bi dokazali da je on jedina prava vjera i da su na gubitku svi oni koji nisu muslimani. </p>
<p>Dodaje da je vehabizam opasnost za tradicionalni islam u BiH, a upozorava da je dolazilo i do fizičkog obračuna, čak u džamijama, između vehabija i pristaša hanefijskog mezheba. Prigovara ef. Agić što muslimanski BiH intelektualci o tome šute, grade džamije, dobivaju donacije većinom iz Saudijske Arabije, u kojoj je vehabizam službeni islam.</p>
<p>Šejh tekije u Živčićima Hadži Mesud ef. Hadžimejlić veli da je prije u BiH bilo vehabija, u toj zemlji danas ne bi bilo muslimana. </p>
<p>On izjavljuje da je muslimanima u Saudijskoj Arabiji lako živjeti islam, jer tamo u izlozima nema boca alkohola, nema golotinje u medijima i slično. Vehabije odudaraju od tradicionalnog islama u BiH, a Kur'an dopušta da se muslimani prilagode sredini u kojoj žive. </p>
<p>On napominje da BiH muslimani žive u Europi i protivi se obrezivanju žena i pokrivanju njihovih glava. Halid Čaušević pak tvrdi da je AIO zadojena panislamističkom idejom i da to nije nacionalni pokret. </p>
<p>U BiH se ne može voditi džihad, sveti rat nego ideja zajedničkog života. I Srđan Dizdarević smatra da je riječ o panislamističkom pokretu, da nudi retrogradne ideje kao što je apel za džihad. To je totalitaristički koncept sličan onome u Alžiru i talibanima u Afganistanu.</p>
<p>Vehabije su protiv civilizacije, opasni su luđaci, koji tumače kuranske ajete na najgori način, nameću fanatično, šematsko i nihilističko gledište islama. To su ocjene koje je u svojoj knjizi Bolest islama ispisao Abdel Wahab Meddeb, tuniski pisac i pariški sveučilišni profesor. </p>
<p>On zaključuje da je s vehabizmom u BiH došla velika opasnost, jer je riječ o čitanju Kur'ana koje je nasilničko i vodi fanatizmu.</p>
<p>A sve nas to upućuje na zaključak da AIO svojim duhovnim srodništvom s mudžahedinima uvodi u svakodnevni obični život BiH muslimana radikalni smjer islama. AIO i slične organizacije prijete terorističkim potezima kao što su eksplozije i umorstva, čak smrću nekadašnjem ministru MUP-a Federacije BiH, jer je mudžahedinima oduzimao putovnice i izgonio ih iz BiH. </p>
<p>Od 1997. godine u BiH djeluje i koordinacijski odbor islamskih omladinskih organizacija u kojemu su AIO, udruženje Mladi muslimani (MM), udruženje građana El Furqan, Omladinski krug Islamske zajednice BiH, Bosanski akademski klub i udruženje boraca »El Fatih«.</p>
<p> AIO se sumnjiči da je u zajednici s mudžahedinima ubijao travničke Hrvate povratnike iz progonstva, a poslije Daytona, povezuje se s atentatom na Jozu Leutara, zamjenika ministra MUP-a Federacije BiH, s pokušajem atentata na papu Ivana Pavla II. za njegova boravka u Sarajevu u travnju 1997. godine.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Splita.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Novi svjetski (ne)red: Dok se s pozornice ne maknu i posljednji diktatori, nema sigurnosti ni za Hrvatsku </p>
<p>Što je s mrežom zakonskih okvira i multilateralnih institucija znanom kao »međunarodna zajednica«? Mrežom koja je tako učinkovito pritiskala i Hrvatsku te odlučivala o našoj sudbini. Je li bespomoćna pred jednim suludim diktatorom? Što je s tzv. novim svjetskim poretkom? Je li slomio zube na jednom Saddamu? / Stvorit će se novi-novi svjetski poredak u kome će glas svih osim SAD-a biti beznačajan. Velike, a opet vojno i gospodarski prema SAD-u inferiorne, zemlje poput Francuske i Rusije, protive mu se jer vide sadašnji poredak odnosno svoje sjedište u UN-ovu Vijeću sigurnosti kao zadnji izvor stvarnoga međunarodnog utjecaja</p>
<p>PREDRAG HARAMIJA</p>
<p>Sredina je ožujka, u Iraku s travnjem počinju neizdržive pustinjske vrućine, i Amerikanci će, ne udare li na Saddama, morati povući svoje vojne snage iz Zaljeva. Teško da će pristati na to da se boravak 350 tisuća vojnika i silnog mnoštva opreme shvati kao turističko putovanje.</p>
<p>Udarit će, nema im druge. Bez obzira na neuspjeh donošenja odgovarajuće rezolucije UN-ova Vijeća sigurnosti, bez obzira na protivljenje sila poput Francuske, Njemačke, Rusije i Kine, i bez obzira na protivljenje stotina tisuća demonstranata širom svijeta. </p>
<p>Svijet je u krizi. Europska unija, NATO i Ujedinjeni narodi podijeljeni su. Na burzama nered. Cijena nafte raste. Opća zbunjenost. Mnoštvo je pitanja. Što je s mrežom zakonskih okvira i multilateralnih institucija znanom kao »međunarodna zajednica«? Mrežom koja je tako učinkovito pritiskala i Hrvatsku te odlučivala o našoj sudbini. Je li bespomoćna pred jednim suludim diktatorom? Što je s tzv. novim svjetskim poretkom? Je li slomio zube na jednom Saddamu? </p>
<p>Još do jučer činilo se da se svijet neumoljivo povezuje, globalizira. Svijet se činio sve uređenijim, premda neumoljivim prema interesima malih poput nas. Sve je upućivalo na to da se svjetska zbivanja vode prema nekom planu, viziji, ne znamo je li dobroj ili lošoj, ali svakako viziji nekoga novoga globalnog povezivanja i poretka.</p>
<p>Planu za koji poklonici teorija urote, spominjući pojmove poput, »tajne elite«, »Bilderberg«, »Trilateralna komisija«, »CFR«..., tvrde da postoji i da vodi stvaranju neke tajnovite svjetske vlade sastavljene od superbogatih vlasnika multinacionalnih korporacija.</p>
<p>A danas? Sada se ne samo bogate zemlje poput Francuske i Njemačke, nego i poznati eksponenti korporativnog kapitala i globalizacije poput jednog Sorosa otvoreno suprotstavljaju američkoj politici? Svijet je podijeljen kao što nije bio više od pola stoljeća.</p>
<p>Dva su moguća objašnjenja situacije. Jednostavna su. No vrlo je teško odlučiti se koje je točno. </p>
<p>Jedno nam govori: Amerika želi pomoći svijetu. Ona želi, čak i po cijenu da je svi dojučerašnji saveznici ostave na cjedilu, svijet zaštiti od suludog diktatora s kemijskim, biološkim i možda nuklearnim oružjem. Predvođene svojim, duboko religioznim, predsjednikom Bushem, Sjedinjene Države vode svojevrstan križarski rat za vrijednosti demokracije i ljudskih sloboda.</p>
<p>U tom svjetlu zemlje koje se protive vojnoj intervenciji u Iraku samo gledaju svoje sebične gospodarske, geostrateške i ine interese, a međunarodni korporativni magnati mogućnost gubitka tržišta i ograničenje špekulacija. Amerika je idealistička i mlada, kaubojski plemenita. Dio Europe je starački uskogrudan, ne vidi šumu od stabala uskih interesa.</p>
<p>Drugo nam kazuje: Amerika želi samo još više moći. Ona, kao jedina preostala velesila, želi stvarno zavladati svijetom. Ako, i unatoč protivljenju i mogućem vetu nekih članica UN-ova Vijeća sigurnosti, ipak udari na Saddama, to će samo pokazati svu nevažnost Ujedinjenih naroda i omogućiti Amerikancima lakše mimoilaženje njegovih odluka u budućnosti.</p>
<p>Marginalizacija Ujedinjenih naroda omogućit će Americi nesputanu vlast nad svijetom. Stvorit će se novi-novi svjetski poredak u kome će glas svih osim SAD-a biti beznačajan. Velike, a opet vojno i gospodarski prema SAD-u inferiorne, zemlje poput Francuske i Rusije, protive mu se jer vide sadašnji poredak odnosno svoje sjedište u UN-ovu Vijeću sigurnosti kao zadnji izvor stvarnog međunarodnog utjecaja.</p>
<p> Koje je točno? Autor ovih redaka ne zna. Možda oba. Možda nijedno. No zna da za Hrvatsku nema sigurnosti dok se sa svjetske pozornice ne maknu i zadnji diktatori. Diktatori, poput Saddama, koji su toliko štete i zla nanijeli malim narodima kao što je naš tijekom povijesti. </p>
<p>Što je nama Hrvatima činiti? Neki kažu da bi mali, dok se veliki svađaju, trebali pod stol.</p>
<p>Možda. Naša se vlada tako i ponaša. No pod stolom postoji vjerojatnost da nas gaze i jedni i drugi. A preziru - sigurno.</p>
<p>Sjednimo za stol i zaigrajmo. Ma kako mali bili, ima i za nas pokoja karta. Budimo jasni, dosljedni, odlučni i nadasve spremni. Budimo svjesni da sprega politike i kriminala stvara tlo na kome izrastaju diktatori. Za male zemlje poput Hrvatske, od vitalna je interesa, dok u susjedstvu likvidiraju ono malo demokracije i demokratskih političare poput Đinđića, da postojeći diktatori, i svaka mogućnost nastanka nekih novih, budu uklonjeni.</p>
<p>Moramo pridonijeti tome. Mirovne demonstracije za Saddame - likvidacije su za Đinđiće. </p>
<p>Dok balkanski krvolok Milošević nesmetano još vuče konce, čak i iz haaškog kazamata, putem svojih raznih mafijaških trabanata, a za koje se priča da šire svoj biznis i u Hrvatsku, ne možemo biti spokojni. Dok u susjednoj nam zemlji Šešelj osvaja glasove, a Đinđića likvidiraju, nema spokoja. Dok se mafijaški obračuni s istoka sele i na naše ulice a medijskim magnatima lete vozila u zrak, nema spokoja. Dok je svijet oko nas i naše neposredno susjedstvo u previranju, nema spokoja.</p>
<p>Nažalost, hrvatska naivnost i dobrodušnost beskrajne su. Što u takvu okružju čini Hrvatska? </p>
<p>Spava? </p>
<p>Još gore! Svađa se o čelnicima sigurnosnih službi. Masovno otpušta u ratu prekaljene vojnike i policajce. Mjesto da ga jača, dovodi cijeli svoj sustav sigurnosti u pitanje. </p>
<p>Autor je magistar znanosti, bivši državni tajnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Suvišan strah od »kulturološkog« šoka koji bi poštene privatizacije mogle izazvati u naših hotelskih radnika</p>
<p>Aferu je iniciranjem potpisivanja peticije protiv prodaje Sunčanog Hvara zakotrljala neformalna, mahom umirovljenička, grupa Hvarana. Indikativno je da među njima nije bilo aktivnih zaposlenika te tvrtke, štoviše da su njihovi meritorni predstavnici, sindikat (i na lokalnoj i na nacionalnoj, strukovnoj razini) i zaposleničko vijeće eksplicite bili za prihvaćanje ponude slovenskog preuzimatelja, jer im je ona jednostavno bila vrlo atraktivna: 30-postotno upristojenje plaća, produljenje sezone na devet mjeseci popunjenosti, dakle, praktično na cjelogodišnje poslovanje / Ako i nema sustavnih podataka o stavovima radnika glede privatizacije, ipak je, i to baš za kulminacije hvarske afere provedena jedna, prilično reprezentativna »uobičajena medijska anketa«. S obzirom na maksimalnu medijsku i političku izmanipuliranost, ne čudi da se više od sedamdeset posto ispitanika diljem Hrvatske izjasnio protiv takve prodaje. Ali je vrlo indikativno da je baš na Hvaru, gdje je uzorak bio proporcionalno reprezentativniji, taj postotak bio desetak postotaka niži!</p>
<p>DARKO KACIGA </p>
<p>Polazeći od u osnovi točne teze da se »u doba masovnog turizma« na našem priobalju razvio »specifičan oblik zapošljavanja«, u kratkoj sezoni radno vrlo intenzivan, ostatak godine pak vrlo je ekstenzivan, akademik Josip Županov zaključuje: »Sunčani Hvar: Zaposlenici najveći protivnici privatizacije« (Vjesnik, Stajališta, 25.veljače).</p>
<p>Ali činjenice ga demantiraju. Aferu je iniciranjem potpisivanja peticije protiv prodaje Sunčanog Hvara zakotrljala neformalna, mahom umirovljenička, grupa Hvarana.</p>
<p>Indikativno je da među njima nije bilo aktivnih zaposlenika te tvrtke, štoviše da su njihovi meritorni predstavnici, sindikat (i na lokalnoj i na nacionalnoj, strukovnoj razini) i zaposleničko vijeće eksplicite bili za prihvaćanje ponude slovenskog preuzimatelja, jer im je ona jednostavno bila vrlo atraktivna: 30-postotno upristojenje plaća, produljenje sezone na devet mjeseci popunjenosti, dakle, praktično na cjelogodišnje poslovanje. </p>
<p>Njihovu spremnost na značajna ulaganja u dotrajale i prezadužene hotele, a što je zapravo nužan preduvjet za ono naprijed navedeno radnicima najbitnije, možemo za ovu prigodu ostaviti po strani. Dalo se naslutiti da je i, inače profesionalno diskretna, uprava bila za prodaju. </p>
<p>A akademiku Županovu se ipak čini da u ovoj medijski i na svaki način preeksponiranoj privatizacijskoj aferi »nije naznačeno što bi zapravo donijela privatizacija Sunčanog Hvara, ali i bilo koga drugoga hotelskog poduzeća na hrvatskoj obali i otocima«. </p>
<p>Pritom cilja na radnike, uvjeren da će im privatni preuzimatelj biti neprijatelj, bez obzira na to tko on i kakav bio, već i samo zbog toga što će im ukinuti beneficije i komoditete dosadašnje paradigme (polu)zapošljavanja. </p>
<p>Medijski i politički još tinja afera zbog toga što je dubrovački visokokategornik hotel »Excelsior« preuzela grupacije g. Gorana Štroka za »smiješnih« 1,2 milijuna maraka (što se često ističe), ali i za golemih 35 milijuna maraka njegovih dugovanja (što se još češće bagatelizira).</p>
<p>Ako su točni podaci (nedavno izneseni u lokalnom tisku u reagiranju na insinuiranje visokog HSS-ova dužnosnika) da se taj hotel već u prošloj godini približio, za naš jadranski turizam, magičnoj brojci od 250 dana pune zauzetosti, uz, za naše dosadašnje uvjete, fantastičnu prosječnu neto cijenu od 123 eura po sobi, bruto operativnoj dobiti od čak 44 posto, bruto prihodu od 50 milijuna kuna, od čega je novih sedam milijuna kuna uloženo u investicijsko održavanje hotela.</p>
<p>Zatim da su sve rate dospjelih preuzetih kredita uredno otplaćene, a nadasve da su iz tako ostvarenih prihoda uredno isplaćivane deset do petnaest posto više plaće od onih utanačenih važećim kolektivnim ugovorom za svih 150 radnika i (samo!) dvadeset dodatnih sezonaca, a koje su među najvišim u jadranskom hotelijerstvu. </p>
<p>Pa ako se još zna da nitko od zatečenih radnika nije dobio otkaz, onda bi gosp. Štrok, ako ustraje, trebao biti slavljen kao preporoditelj, štoviše utemeljitelj dubrovačkog turizma kao tržišne kategorije.</p>
<p>Štrokova dubrovačka hotelska trilogija - svjesno provociram g. Slobodana Prosperova Novaka! - zaokružena je kupnjom ruševnih ostataka nekad slavnog Dubrovnik »Palacea« na Lapadu za, Novaku i njemu sličnima, »pišljivih« pet milijuna eura. Danas, u jeku 20 milijuna eura vrijedne obnove tog zdanja, dobivam informaciju da je, bez ikakva objavljena natječaja, u upravu Štrokovih »Jadranskih luksuznih hotela« stiglo oko devet stotina molbi za zaposlenje u tom hotelu!</p>
<p>A svi oni koji, mahom u politikantske svrhe, tvrde da bi »svaka šuša« mogla samim poslovanjem »darovanog« joj »Excelsiora« ili »Palacea« otplatiti preuzete obveze odnosno uloženi kapital, zapravo pojma nemaju o čemu govore. Diskvalificirajući Štroka, koga zagovaraju? Kutlu? Gucića?</p>
<p>Dakle, ta, prema svemu sudeći uspješna dubrovačka hotelska privatizacija donijela je to da vjerojatno nema radnika u ostalim, mahom sezonskim hotelima u Dubrovniku, a vjerujem i mnogo šire, koji bi odbio ponudu zamjene svoje izvansezonske slobode za cjelogodišnje »robovanje« u »Excelsioru«, ili sutra »Palaceu«.</p>
<p>Radnici Sunčanog Hvara, očigledno siti dosadašnjeg životarenja, pokazali su, za razliku od većine ostalih hvarskih i hrvatskih čimbenika, visoki stupanj svijesti o neodrživosti postojeće, dotrajale paradigme životarenja njihove kuće na rubu bankrota, s jedne strane, a s druge njihova zaposleničkog polutanskog »snalaženja«.</p>
<p>Ako i nema sustavnih podataka o stavovima radnika glede privatizacije, ipak je, i to baš za kulminacije hvarske afere provedena jedna, prilično reprezentativna »uobičajena medijska anketa«. </p>
<p>S obzirom na maksimalnu medijsku i političku izmanipuliranost, ne čudi da se više od sedamdeset posto ispitanika diljem Hrvatske izjasnio protiv takve prodaje. Ali je vrlo indikativno da je baš na Hvaru, gdje je uzorak bio proporcionalno reprezentativniji, taj postotak bio desetak postotaka niži! </p>
<p>Vrlo je nategnuta teza da stalni zaposlenici u postojećoj sezonskoj paradigmi imaju mnogo slobodnog vremena za svoje privatne poslove, među koje su ubrojene i »male pizzerije i kafići«. </p>
<p>Jer baš za takve poslove ne bi trebali imati vremena, kad su i oni mahom sezonskog tipa, a sezona im se poklapa s razdobljem kad su njihovi vlasnici najintenzivnije angažirani u hotelu.</p>
<p>Izlaz je u produljenju sezone, u napuštanju zatečene paradigme ekonomski nerentabilnog i o državnim dotacijama ovisnog modela sezonskih hotelskih spavaonica kupališnog tipa, i prelasku na cjelogodišnje poslovanje. Nakon ovih trinaest godina osebujnoga hrvatskoga tranzicijskog vrludanja, trebali bismo napokon shvatiti da nam ne preostaje ništa drugo nego poštena privatizacija.</p>
<p>A najpoštenija i najtransparentnija je privatizacija putem (međunarodnog) javnog natječaja. Ako je na takvom natječaju ponuda g. Štroka bila objektivno najpovoljnija, onda sve priče o njegovim ovim ili onim prijateljima u vlasti postaju irelevantne. </p>
<p>A posebno, ako su rezultati njegova poslovanja nakon preuzimanja hotela u svakom pogledu, a posebice kad se usporede s prethodnim, više nego zadovoljavajući, ako predstavljaju novu kvalitetu, ako je hotel stasao u gospodarski subjekt sposoban na slobodnom tržištu samog sebe reproducirati, amortizirati, pa i (zašto ne!) donositi profit svome vlasniku.</p>
<p>Slovenci su Hvaranima ponudili to isto, jamčeći im, u prvom redu, vlastitim postignućima u svojim termama. Hvarski hotelski radnici su im povjerovali i bili spremni prihvatiti njihovu ponudu, ma kako to uvaženom akademiku zvučalo nelogično. Njihovi glasovi u tom smislu su se čuli mnogo »izravnije« od onih iz hvarskog Poglavarstva. </p>
<p>Ono je ipak više slušalo direktive iz lokalne i nacionalne HSS-ove središnjice, nego što se brinulo o dobrobiti svoga grada i svoga »važnog segmenta ukupnoga biračkog tijela«. </p>
<p>Epilog afere Sunčani Hvar i službeno je, od najviše vlasti naređeno, stopiranje privatizacije. To je zapravo točka na »i« svekolikoga dosadašnjega hrvatskoga privatizacijskog lutanja. </p>
<p>Privatizacija kao takva, htjeli mi to ili ne, u najširoj javnosti poprima negativne konotacije, postaje malone pa omražena kategorija u (pod)svijesti prosječnog hrvatskog građanina. A uvaženi akademik osjeća se pozvanim pridonijeti tom trendu, doliti ulje na vatru svojom zapravo potpuno proizvoljnom tezom o našim hotelskim radnicima kao prirodnim najvećim protivnicima privatizacije. </p>
<p>Vlasništvo (istinsko, privatno) je pravo, obveza i trajna odgovornost (vlasnika za svoja uložena sredstva). Odgovoran i u hotelijerstvu verzirani vlasnik zna da je turizam vrlo zahtjevna i osjetljiva gospodarska grana. </p>
<p>Svodi se na masovnu »proizvodnju« ugode, sreće i zadovoljstva. K tome to je i uslužna djelatnost, dakle radom intenzivna, a to znači da odgovoran vlasnik ne smije zanemariti da mu je sretan, nasmiješen i materijalno dovoljno stimuliran radnik temeljni resurs.</p>
<p>Primjeri koje sam naveo upozoravaju da je suvišan strah poštovanoga akademika od »kulturološkog« šoka koji bi takve poštene privatizacije mogle izazvati u naših hotelskih radnika naglo lišenih blagodati izvansezonskog plandovanja.</p>
<p>Slažem se da novi vlasnici neće linearno ni povisivati niti snižavati plaće. Pod pretpostavkom prelaska na cjelogodišnje poslovanje pod novom, privatnom dirigentskom palicom izdiferencirat će se, grubo govoreći, dvije vrste radnika.</p>
<p>Znatno zastupljeniji će biti oni koji hoće, znaju, pa i vole raditi svoj hotelski posao, i koji će spremno prihvatiti da za pristojnu plaću profesionalno i ekskluzivno za novog poslodavca nastave raditi u svom (u smislu pripadnosti) i njegovu (vlasnički) hotelu, i s olakšanjem dočekati da se napokon prestanu mrcvariti polutanskim trčkaranjem između hotela, koji ga socijalno osigurava, i dopunskog privatnog poslića, koji mu omogućava preživljavanje.</p>
<p>A drugi će se, zahvaljujući baš privatniku koji je produljio sezonu, odlučiti potpuno se posvetiti svojoj pizzeriji ili kafiću, i cijelu godinu grickati od njegova izvanpansionskog kolača; a možda se čak potpuno vrati vinogradarstvu, maslinarstvu, povrtlarstvu, ribolovu..., jer i njima je »privatnik« otvorio mogućnost cjelogodišnjeg plasmana odnosnih proizvoda.</p>
<p>Uvjeren sam da »ne baš dugo razdoblje masovnog turizma« ipak, premda se tako na prvi pogled ne čini, nije ostavilo tako drastične sociološke posljedice na hotelijerskoj radničkoj populaciji. To više što je ono prisilno eutanazirano desetogodišnjim (po)raćem. Stanje je, što se hotelijerskog radništva tiče zrelo za poštene preuzmatelje donedavno njihovih hotela. </p>
<p>Autor je odvjetnik iz Dubrovnika.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>»Sada idemo na fin način«</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Stanovnici Ferenščice protive se izgradnji poslovno-stambenog objekta koji bi trebao niknuti između Ivanićgradske, Ivekovićeve i Leprovičke ulice na mjestu jedine zelene površine na rubu industrijske zone Zagreba, a na koju gravitira oko 1600 građana, od čega četristotinjak djece. </p>
<p>To je bio dovoljan razlog da niti tjedan dana od prvog prosvjeda, ove subote, organiziraju i drugi na kojem se nisu pojavili pozvani predstavnici njihova Vijeća gradske četvrti Peščenica-Žitnjak. »Nećemo zgradu, hoćemo park«, vikala su djeca koja će radove spriječiti, kako obećavaju, penjanjem na stabla, razbijanjem bagera i bušenjem guma na kamionima.</p>
<p>Peticiju protiv gradnje višekatnice potpisalo je do sada preko 1000 nezadovoljnih susjeda, a Nenad Horvatović, predstavnik stanara, rekao je da se objekt gradi bez obzira što nije dobio suglasnost lokalne uprave.</p>
<p>Iako ih je gradonačelnica Vlasta Pavić podržala, Horvatović smatra da ona vrlo dobro zna što se u njihovom parku događa. »Sada idemo na fini način«, rekao je, no i podsjetio da su jedan pokušaj postavljanja ograde već spriječili, a slično će se dogoditi ukoliko pokušaju nastaviti radove »jer mi smo malo lud kvart«.</p>
<p>»Po starom su GUP-u dobili lokacijsku dozvolu tri dana prije Vijeća gradske četvrti Ferenščica gdje su ih odbili. Prema novom GUP-u ne bi sigurno dobili, no on još nije donesen«, svoje nezadovoljstvo s brojnim novinarima podijelio je Petar Čolak, koji nas je vratio u prošlost ovog parka u kojem rastu stabla oraha od kojih su neka stara i 30 godina. »Za gradnju vrtića bio je premalen, uvjeravali su nas, a sada za gradnju zgrade sa sedam katova nije premalen.« A podsjetimo, u zadnje tri godine u Zagrebu nije izgrađen nijedan vrtić, a s druge strane na listama za mjesto u vrtiću čeka preko 1300 djece.</p>
<p>Inače, prosvjedom protiv gradnje privatnog poduzetnika Dražena Mušterića cilj je skrenuti pozornost javnosti i mjerodavnih u gradu, koji su se do sada oglušivali na peticije koju su i djeca organizirala, a i zbog kojih se u najvećoj mjeri ovo i događa. Jer pitaju se Ferenščani: »Gdje će se oni igrati ako se uništi njihova posljednja oaza za to u ovom dijelu grada?«</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>»Zmajevi« na dva kotača protutnjali Zagrebom</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Moto klub »Zmaj« iz zagrebačke Kustošije organizirao je u »The Garage pubu«, u subotu, tradicionalno zimsko druženje zaljubljenika u vožnju na dva kotača. Rock'n'roll glazba uživo, tombola i striptiz bili su dovoljan razlog da se unatoč hladnom vremenu skupu pridruže motoristi iz Slovenije, BiH i raznih dijelova Hrvatske. Nekoliko desetina njih već se u ranim poslijepodnevnim satima okupilo pred pubom u Jankomiru, gdje su se neki od njih okušali u spretnosti vožnje oko limenih bačvi, a najspretniji sudionik osvojio je zaštitnu kacigu. Nakon toga bajkeri su na svojim sjajnim, kromiranim strojevima krenuli u vožnju gradskim ulicama i svratili na »pivce« i grah u »The Movie pub« u Savskoj. </p>
<p>Selimir Osmanović (Sejo) došao je na bajkerski skup čak iz Tuzle. Na žalost, u BiH je, kaže, zapao snijeg pa je, umjesto svojim »suzukijem«, na skup doputovao - autobusom. »Dolazim na sva moto okupljanja u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, a ovo kod 'Zmajeva' je već tradicionalno druženje. Bezveze mi je jedino što nisam mogao doći svojim motociklom što mi kvari raspoloženje«, požalio se Sejo. Napomenuo je kako nakon duže zimske pauze već nije mogao dočekati ovakvo druženje sa znancima iz hrvatskih klubova. </p>
<p>Na Jankomiru smo zatekli i »Zmaja« Sinišu Hajdinca zvanog Harley koji svoje umijeće za motociklom dokazuje kao filmski kaskader. On je zaslužan za cijelu uzbudljivu scenu motorističke potjere u filmu »Posljednja volja« s Goranom Višnjićem, a izveo je i jednu vratolomiju za Gibonnijev spot. »Biti kaskader jednako je opasno kao i raditi svaki drugi posao«, kaže, objašnjavajući da »ako si stručan, ozlijede te zaobilaze«.</p>
<p>»Zmaj« Tihomir Sivec-Sivi poznati je »gutač kilometara« koji je na motociklu obišao cijelu Europu, a na iznajmljenom motoru vozio se po egipatskim pustinjama. Objasnio nam je kako se od ljubavi prema motociklima ne možeš izliječiti kada te jednom obuzme. </p>
<p>Pravi »tulum« dugokosih, u kožu odjevenih bajkera, počeo je po njihovom povratku u Jankomir gdje je pivo teklo u potocima, a Sivi je najavio rock nastup bendova Yellow submarine i Crni mrav iz Zagreba, te Rockheada iz Samobora. </p>
<p>Bila je to prilika i za afirmaciju mlade trash-metal skupine Oltrage. Glazbenici su se izmjenjivali na otvorenoj pozornici i u unutrašnjosti puba, a »veselica« je, dakako, kulminirala striptizom poslije ponoći.</p>
<p>B. Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Zelena akcija protiv GM usjeva</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Članovi Zelene akcije zamaskirani u klipove kukuruza u subotu su na Trgu bana Jelačića kod Splavnice izveli performance »Kukuruz sam na svijetu«. </p>
<p>Dijelili su letke i upozoravali na nemogućnost suživota GM (genetički modificiranih) usjeva i tradicionalnih usjeva, što za posljedicu ima nemogućnost izbora između GM i tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda. Naime, vjetar s jednog usjeva na drugi prenosi sjeme tako da se ono miješa i poprima obostrano karakteristike.</p>
<p>Na ovaj način Zelena akcija je proslavila Međunarodni dan potrošača u kojem su skupljali i potpise građana za zahtjev saborskim zastupnicima od kojih konačno traže da donesu Zakon o genetički modificiranim organizmima.</p>
<p>»Zakonom bi se spriječilo sijanje takve vrste sjemena, a i hrana na policama u trgovinama bila bi posebno označena«, rekla je Jagoda Munić, aktivistica Zelene akcije. Uskoro će izraditi, najavila je, i »crno-bijelu listu« onih koji prodaju i ne prodaju GM hranu. </p>
<p>A. N.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Poštivanje sudske odluke ili zatočeništvo?</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Nakon incidenta koji se dogodio u petak poslijepodne kod glavnog ulaza poduzeća Croatia bus, a u kojem je došlo do sukoba otpuštenih radnika s jedne te policije i zaštitara s druge strane, u subotu se priopćenjem oglasio Novi sindikat odnosno predsjednik Mario Iveković. </p>
<p>Iveković navodi kako je Uprava Croatia busa uz pomoć policije i zaštitara tvrtke »Sokol Marić« u petak poslije podne zatočila sedam prosvjednika u jednom od ureda. Spriječili su ih u namjeri da prosvjednicima dostave hranu, a policija u krug poduzeća nije omogućila ni ulazak sindikalnih predstavnika, stoji u priopćenju. »Takvim postupanjem krši se elementarno radničko pravo zajamčeno Ustavom i međunarodnim konvencijama na organiziranje i prosvjed«, priopćio je Novi sindikat koji poziva sve sindikate i humanitarne udruge kako bi se četvorici radnika osigurali minimalni uvjeti za život. </p>
<p>Direktor Croatia busa Trpimir Sulić reakciju policije i zaštitara smatra opravdanom. »Sukob je, naime, nastao kad su radnici koji imaju sudsku zabranu za ulazak u krug poduzeća pokušali tu odluku prekršiti«, komentirao je incident Sulić. Iako je interventna policija reagirala brzo i to na poziv prosvjednika, Sulić kaže kako ih to nije spriječilo da nastave s verbalnim i fizičkim provokacijama, čak i na račun policije. »Te osobe nisu u nikakvom zatočeništvu. Poduzeće mogu napustiti kad god žele, no ako ponovno pokušaju ući, zaštitari će ih spriječiti, a to je, ponavljam, samo poštivanje odluke Općinskog suda«, objasnio je Sulić. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="14">
<p>Sudeći po probama, jubilarno izdanje Porina bit će i najslabije</p>
<p>OPATIJA, 15. ožujka</p>
<p> - Niti nakon druge kontinuirane probe Porina ne možemo ustanoviti da se autorska ekipa Hrvatske televizije, koju čine scenarist Alen Đurica, glazbeni producenti Vanja Lisak i Hrvoje Hegedušić, glazbeni urednik Željan Klašterka, redateljica scenskog nastupa Dora Ruždjak-Podolski, producent Goran Ugrin i urednik Aleksandar Kostadinov, posebno potrudila da deseto, jubilarno izdanje dodjele diskografske nagrade ujedno bude i najbolje. Štoviše, riječ je o vrlo nemaštovitoj priredbi za što su mahom krivci i glazbenici koji se nisu bogznakako potrudili da nam 2002. ostane u dobroj uspomeni. </p>
<p>Voditeljske najave Sandre Bagarić i Ervina Baučića, operetne dive kazališta Komedija i bivšeg pjevača grupe Hotline, prepune su erotiziranih scena, pomalo suvišnih na ovakvoj priredbi. Porin s pjesmom »Ti si more« otvara Dragan Lukić Lvky, a zatvara ga Oliver Dragojević pjesmom »Trag u beskraju«. Kako doznajemo od samih glazbenika, Edi Maajki nije dozvoljeno da nastupi s pjesmom »Prikaze« zbog suviše prostota, a upitno je hoće li se u madleyju nazvanom »Devet hitova Porina«, koje bi trebali izvoditi Divasice, Vanna i Oliver, pojaviti bivša pjevačica E.T.-a, koja u subotu u podne još nije stigla u Opatiju. </p>
<p>»Vanna bi trebala pjevati«, prokomentirao je Aco Kostadinov, odgovarajući na konferenciji za novinare na pitanje zašto je taj dio, u kojem se pjevači, moramo priznati, nisu najbolje snašli, 'upropašten' matricom. Naime, orkestar na ljetnoj pozornici doista je dobar, pa je neshvatljivo zbog čega i taj dio ne sviraju ti eminentni glazbenici. »Smatram tu matricu neuobičajenom i veoma dobrom produkcijom i nema razloga da ne bude izvedena«, završio je Kostadinov. Paolo Sfeci, predsjednik Upravnog odbora Porina, dodao je kako je taj odbor veoma strog kad je u pitanju playback, »no da je Colonia tražila da pjevaju uz dio matrice, mi bi im to dozvolili. I ubuduće ćemo u tim okolnostima dopuštati glazbenicima da se koriste ritmičkim matricima koje su im pripremili DJ-i«.</p>
<p>Dosad je dodijeljen 351 Porin. Najviše ih je, ukupno 16, dobio glazbeni producent Nikša Bratoš, a Gibonni, najviše puta nominiran, primio je 14 statua. Parni valjak nagrađen je devet puta, Hus kao autor četiri, kao i produkcijski dio grupe nazvan »Svi po malo«. Sudeći po tim brojkama, dalo bi se zaključiti da je upravo Husein Hasanefendić dobitnik najviše Porina, čak 17!</p>
<p>Dakako, preostaje nam pogledati nedjeljnu priredbu i saznati tko su ovogodišnji laureati. Cubismo je nominiran u devet kategorija, Lvky u osam, a Gabi Novak je vlasnica sedam nominacija. </p>
<p>Petra Boić Petrač</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Promidžbene kampanje filmskih studija gotovo sasvim oslobođene podmuklosti</p>
<p>LOS ANGELES, 15. ožujka</p>
<p> - Prvorazredni filmovi nisu nešto po čemu je Hollywood nužno prepoznatljiv, no ove godine u utrci za Oscara znatan je broj upravo takvih.</p>
<p> Tek devet dana prije dodjele Oscara (23. ožujka) i nekoliko dana prije zaključivanja glasovanja članova Američke akademije filmskih znanosti i umjetnosti (18. ožujka) može se također ustvrditi da su promidžbene kampanje pojedinih filmskih studija bile gotovo potpuno oslobođene podmuklosti kakva je bila viđena proteklih godina.</p>
<p> Jedan od nominiranih, redatelj mjuzikla »Chicago« Rob Marshall, cijeli događaj prihvaća sa smiješkom. »Potpuno sam nov u ovakvim događanjima i sve mi je vrlo zanimljivo. Sretan sam što u tome sudjelujem, pogotovo jer se sve odvija na vrlo otmjen način«, kaže Marshall.</p>
<p> Prošle su godine ukus i otmjenost bili odbačeni kada je na površinu izbila ružna glasina kako je John Nash, tema prošlogodišnjeg dobitnika Oscara »Genijalnog uma«, bio antisemit, te zauzela naslovnice brojnih novina.</p>
<p> Ric Robertson, izvršni administrator Američke akademije filmskih znanosti i umjetnosti, zadovoljno ističe da se ova godina »čini lišenom takve vrste kampanje«.</p>
<p> No, dodao je da je proteklih dana dobio nekoliko poziva od članova akademije u kojima su ga izvijestili da su dobili pozivnice za zabave na kojima će biti nazočni i neki od kandidata za Oscara. Iz pozivnica nije jasno tko te zabave organizira.</p>
<p> Takve pozivnice, po riječima Robertsona, izgleda da krše pravila Akademije, no konačan zaključak nije moguć prije temeljitog ispitivanja svakog slučaja. Ako se pretpostavka pokaže točnom, studiji koji iza zabava stoje, mogli bi izgubiti pravo na ulaznice za svečanost dodjele Oscara. Robertson nije htio reći o kojim se studijima i filmovima radi.</p>
<p> Ove godine najviše nominacija ima »Chicago« - čak 13. Marshall je već dobio godišnju nagradu Udruge redatelja (DGA) ispred Martina Scorsesea koji je potpisao »Gangs of New York«. Zanimljivo je da u proteklih 46 godina, otkako DGA dodjeljuje nagrade, samo pet puta dobitnik Oscara kao najbolji redatelj nije bio onaj kojega je prethodno izabrala DGA. Pobjeda Marshalla vjerojatno je barem malo pogodila čelnika Miramaxa Harveyja Weinsteina čiji studio ove godine nudi filmove koji su zaslužili čak 40 nominacija za Oscara. </p>
<p>Samo su »Chicago« i »Gangs of New York« prikupili 23. Weinstein, moćni čovjek filmske industrije poznat po snažnim emocijama, ne krije da je njegov favorit Scorseseovo ostvarenje.</p>
<p> Činjenica da Miramax ima toliko nominacija naveo je neke od promatrača da se zapitaju je li moguće da studio u takvim slučajevima ne favorizira jedne filmove naspram drugih. Miramax koji je majstor vođenja filmskih kampanja, odavno je naslutio taj mogući problem, pa je svoj marketinški odjel podijelio u više timova zaduženih za pojedine filmove.</p>
<p> »Jednako ćemo ih podržavati i pustiti da nagrada pristigne tamo gdje joj je sudbina«, izjavio je Miramaxov voditelj marketinga Jason Cassidy. Ipak, bez obzira tko osvoji Oscara, gotovo je sigurno da će na svečanosti dodjele Weinstein imati prigodu dosta puta čuti »Hvala ti, Harvey«.</p>
<p> Zanimljivo je reći da, u smislu zarade, nominacije filmovima donose možda i više nego sama nagrada. Ove je godine nakon dobivanja nominacije mjuzikl »Chicago« zaradio dodatnih 50 milijuna dolara čime se ukupna zarada popela na 115 milijuna.</p>
<p> Dobivanje Oscara nešto se manje odražava na zaradu u kinima, budući je veliki broj gledatelja filmove vidio i prije svečanosti. Zarada filma »Genijalni um« pala je za pet posto tijekom vikenda nakon dobivanja Oscara za najbolji film prošle godine. </p>
<p>S druge strane, pak, studiji nisu nezadovoljni jer zarada onda počinje rasti na prodaji video-kazeta, DVD-a, kabelskoj televiziji i kanalima koji emitiraju prema narudžbi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>»Ubojice iz tanjura« su umaci, majoneza i kiselo vrhnje, a ne škrob!</p>
<p>Postoji li razumna smanjena potrošnja ugljikohidrata? Naravno! Visokougljikohidratna hrana prosječno sadrži između 50 i 60 posto energetske vrijednosti ugljikohidrata, a plan za redukciju ugljikohidrata bio bi od 40 do 45 posto, ali nikako ne ispod toga. Time zadržavate razinu energetskih izvora kao i prateće elemente - vitamine, vlaknastu strukturu i zaštitne tvari. Za režim redukcije tjelesne težine jednostavni šećeri nisu poželjni pa je temeljno pravilo - što manje zaslađenih namirnica.</p>
<p>Suprotno tome, kompleksni ugljikohidrati su višestruko poželjni; ne opterećuju inzulin, sporije se aporbiraju i dobro popunjavaju probavni sustav. Za razliku od jednostavnih ugljikohidrata koji spadaju u visokoglikemične namirnice, kompleksni ugljikohidrati spadaju u srednje ili niskoglikemične namirnice. </p>
<p>Ponovimo - u kompleksne ugljikohidrate spadaju - krumpir, tjestenina, kruh od cjelovitog brašna, žitarice, voće i povrće. Stručnjaci ocjenjuju da je najbolje kad konzumiramo od 55 do 60 posto energije kompleksnih ugljikohidrata. No, treba napomenuti sljedeće: najbolji su kuhani kompleksni ugljikohidrati jer se »zafrigom« i drugim postupcima unosi nepotrebna količina masnoće pa tada ugljikohidrati počnu - debljati. Ne deblja škrob, već masnoća dodana da bi škrob bio ukusniji. »Ubojice iz tanjura« su umaci, majoneza, bogati »zafrig« i kiselo vrhnje, a ne škrob! </p>
<p>Ponavljam, tko skida težinu ne treba izbjegavati škrobaste namirnice, već masnoće! Hrana bogata škrobom nije bogata kalorijama kako se misli osim ako u pitanju nisu velike količine. Treba vam energija ugljikohidrata, a ne masnoća osim, ako niste šumski ili pružni radnik. Dakle, poznata priča o tome da je najbolji špek s češnjakom - spada u prošlo tisućljeće! </p>
<p>Naslušali smo se priča o tome da krumpir deblja, a kolači još i više. Pritom su sve oči uprte u ugljikohidrate, iako ispod njih zapravo izviruju skrivene masnoće. Jedno je pire krumpir s maslacem ili vrhnjem, a sasvim drugo krumpir pečen u ljusci. Među istim težinama razlika u kalorijama je više od 100 kcal i zato nisu krivi ugljikohidrati, već masti. Krumpir može »popiti« strašno mnogo masnoće, što se najbolje vidi kod pomfrita. Između običnog kolača i onog od masnog (lisnatog) tijesta golema je energijska razlika, posebice ako mu je dodan nadjev (kremasta fila). </p>
<p>Zato su torte na glasu kao kalorijske bombe, a na glasu je i croissant sa sirom ili čokoladom. Policajci su u SAD-u prosječno debeli zato što na kioscima mogu dobiti samo visokomasne namirnice - hamburgere i krafne! Dakle, otvorite oči na skrivene masnoće.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Koliko smo zapravo stari?</p>
<p>Taj je materijal neprocjenjiv za određivanje načina na koji je život mogao nastati u svemiru. Za sada imamo kamenje s Mjeseca i zvjezdanu prašinu, tako da se možda pravo mjesto za potragu ostataka ranih oblika života na Zemlji ne nalazi na njoj, već u njezinoj okolini</p>
<p>Nakon više od dvadeset godina pretraživanja zemljine atmosfere NASA-ini su znanstvenici možda konačno pronašli ostatke prastarih zvijezda. Uz pomoć prepravljenog špijunskog zrakoplova U2 nazvanog ER-2, znanstvenici iz NASA-inog Johnson Space centra, u gornjim slojevima atmosfere, skupili su ostatke međuzvjezdane prašine. Do sada su uspjeli skupiti samo sitne čestice prašine nastale od raznih svemirskih tijela, a ovo je prvo otkriće pravih zvjezdanih ostataka u stratosferi. Kometna prašina skupljena letjelicom ER-2 jedina je dovoljno čista za laboratorijska ispitivanja, a slično se očekuje i za skupljenu zvjezdanu prašinu.</p>
<p>Vojna baza Edwards u Kaliforniji i NASA u okviru svog Airborne Science programa koriste dvije letjelice ER-2 za različita istraživanja gornjih dijelova zemljine atmosfere, uključujući promatranja bliskog svemira, kemijski sastav atmosfere i oceanografske studije. Letjelice se također koriste i za elektronsko mjerenje Zemlje i kalibraciju satelitskih putanja. Mogu nositi oko tonu tešku mjernu opremu u nosu letjelice, na krilima i ispod trupa, a sposobne su dugo vremena letjeti na velikim visinama. </p>
<p>Većina istraživačkih misija ER-2 letjelica traje oko šest sati i omogućava dolet od 4000 kilometara, a na visini od preko 21 kilometra ER-2 može se zadržati oko pet sati. Otkrivena zvjezdana prašina spada u vrstu prašine koja je postojala u doba stvaranja Sunčevog sustava i od koje su vjerojatno nastale prve zvijezde. Uzorci kometa najbolja su mjesta za potragu stare zvjezdane prašine, jer područje nastanka kometa nije pod intenzivnim i raznolikim utjecajima kao ostatak Sunčevog sustava.</p>
<p>Prije nastanka Sunca, naš je sustav bio uzburkani oblak plina i prašine, ostataka mrtvih zvijezda iz drugih dijelova svemira. Ostaci te prašine preživjeli su stvaranje Sunčevog sustava i bez promjena završili na površini kometa, gdje se nalaze dijelovi ranog Sunčevog sustava, koji potječu od ostataka prvih zvijezda u svemiru. Činjenica da su otkrivene čestice bogate zvjezdanom prašinom i materijalom iz molekularnih praoblaka dovoljan je pokazatelj da su ostaci prašine neizmijenjeni od doba stvaranja Sunčevog sustava prije 4.5 milijardi godina, izjavio je voditelj projekta dr. Scott Messenger.</p>
<p>Čestice međuzvjezdane prašine otkrivene su uz pomoć nove vrste ionske mikrosonde kojom se mogu mjeriti znatno niže vrijednosti izotopa nego što je to do sada bilo moguće. Takav je način mjerenja neophodan za potvrdu otkrića zvjezdane prašine, jer takve čestice imaju omjere izotopa znatno različite od bilo kojeg drugog materijala u Sunčevom sustavu. Većina skupljenih čestica ima promjer između pet i 50 mikrometara i uglavnom se sastoji od nakupina kristalnih struktura promjera stotinjak nanometara, odnosno milijarditog dijela metra.</p>
<p>Otkriće pradavne zvjezdane prašine u zemljinoj atmosferi moglo bi biti jednako korisno kao i moguće otkriće prastarih stijena koje su davnim sudarima asteroida i kometa sa Zemlje izbačene na Mjesec. Takve pretpostavke objavili su znanstvenici Sveučilišta u Washingtonu, prema čijim se pretpostavkama u gornjih deset centimetara Mjesečeve površine po četvornom kilometru nalazi stotinjak i više kilograma ne samo zemljine prašine, već i dijelova drugih tijela Sunčevog sustava.</p>
<p>Otkriće takvog pramaterijala važno je za klasificiranje prvih dana Sunčevog sustava, kao što je otkriće čestica pradavnih zvijezda važno za praktičnu potvrdu temeljnih pretpostavki o postanku prvih svemirskih tijela. Takav je materijal neprocjenjiv za određivanje na koji je način život mogao nastati u svemiru. Za sada imamo kamenje s Mjeseca i zvjezdanu prašinu, tako da se možda pravo mjesto za potragu ostataka ranih oblika života na Zemlji ne nalazi na njoj već u njezinoj okolini.</p>
<p>Antun Matejčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="18">
<p>Nešto je krivo u suvremenom teatru</p>
<p>»Teatar je u vremenu komunizma imao druge vrijednosti od današnjih, na neki je način zbog cenzure tada bio bogatiji. Naime, publika je tragala za nekim skrivenim aspektima, za nekim skrivenim značenjima u predstavama. Danas je kazalište većinom komercijalno. Ono nastoji šokirati kako bi privuklo gledatelje. A to nije prirodno postojanje teatra, jer ono podrazumijeva tišinu i koncentraciju, a ne buku i atrakciju«, kaže Eimuntas Nekrošius</p>
<p>O tome kako nastaju moje predstave ne bih želio nikome govoriti, to je odveć intimna stvar, i ako se o tome govori i piše događa se da nitko više nema volje ni letimično ih pogledati. Postaviti predstavu je kao sići u utrobu rudnika. Ono što postoji, može se vidjeti u predstavi. Nema nikakve druge tajne - rekao je Eimuntas Nekrošius u jednom intervjuu. Redatelj koji ponajčešće šuti i vrlo rijetko pristaje na intervjue jedan je od najatraktivnijih kazališnih umjetnika današnjice koji svojim predstavama izaziva nepodijeljeno oduševljenje kritičara i gledatelja. »Taj Nekrošius je genije« - izjavio je godine 1986. Arthur Miller nakon što je u Vilniusu vidio nekoliko predstava litvanskog redatelja.</p>
<p>Rođen 1952. godine Nekrošius je karijeru započeo nakon studija na Institutu kazališne umjetnosti Lunačarski u Moskvi. Namjeravao se specijalizirati za inspicijenta, no nakon što se vratio u Litvu režirao je u Državnom kazalištu mladih u Vilniusu. Nekrošiusove predstave ocjenjivane su kao najzanimljivije u bivšem Sovjetskom savezu, potom u baltičkim zemljama te u prostorima europskog teatra. Godine 1998. osniva u Vilniusu Kazalište Meno fortas u čijoj produkciji nastaju izvedbe što su osvojile publiku na gotovo svim prestižnim svjetskim festivalima - »Hamlet«, »Macbeth« i »Othello«. Prikazan na prošlogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama »Othello« je proglašen jednim od najvećih kazališnih događaja u nas posljednjih desetak godina. S Eimuntasom Nekrošiusom razgovaramo u njegovom kazalištu Meno fortas u Vilniusu, jutro nakon premijere predstave »Godišnja doba«.</p>
<p>• Predstava »Godišnja doba« rađena je po epu iz 18. stoljeća poznatoga litvanskog književnika Kristijanosa Donelaitisa. Što ste u njegovom rukopisu pronašli zanimljivim za teatar?</p>
<p>- Ta je poema obavezna literatura u litvanskim školama. No, Donelaitisa danas nitko ne čita. Čak ni studenti koji su dužni proučavati njegova djela ne razumiju ih. Stoga, ako netko nakon ove predstave otvori njegovu knjigu i pročita je, mi smo učinili mnogo. Osim kazališnih razloga posegnuo sam za »Godišnjim dobima« i iz edukativnih razloga.</p>
<p>• Koliko je literarni tekst važan za Vaš teatarski postupak?</p>
<p>- Tekst nudi prvu informaciju. Od njega se uvijek počinje u nastojanju da se pronađu značenja riječi te da se potom one pretoče u teatarske slike. Tako ipak sve ovisi o literaturi i, dakako, o onom koji je postavlja na scenu. U epskoj poemi »Godišnja doba« ne postoji priča niti su zabilježeni karakteri. Morao sam sve kreirati sam, osmisliti jedan kazališni svijet koji bi bio vjeran Donelaitisovoj poeziji.</p>
<p>• Tekst koji se koristi u »Godišnjim dobima« po mnogo čemu je specifičan, a stil je arhaičan, pomalo stran našem vremenu.</p>
<p>- Svaka riječ na sceni uvijek mora biti izgovorena s mnogo uvažavanja bez obzira o kojem je tekstu riječ. To nikako ne može biti običan jezik, onaj s kojim se svakodnevno služimo.</p>
<p>• Kritičari ističu metafore i simbole što se provlače kroz Vaše inscenacije. Led, voda, vatra... elementi su koje često koristite u predstavama. Što oni predstavljaju? Kakvo značenje možemo iz njih iščitati? </p>
<p>- Ti simbolički elementi poput vode, vatre... okružuju nas u svakodnevnom životu. Oni su objekti koje nalazimo u prirodi te su tako postali dijelom nas. I ja ih tako doživljavam. No, kritičari im poslije odgledane predstave pripisuju neka izvedena, njima razumljiva značenja.</p>
<p>• Jeste li svojom novom predstavom ipak nešto nekome željeli poručiti?</p>
<p> - Ne postoji neka specifična poruka. Možda sam samo želio pokazati kako vrijeme odveć brzo prolazi. </p>
<p>• Režirali ste trilogiju - »Hamleta«, »Macbetha« i »Othella« po glasovitim Shakespeareovim tragedijama. Što Vas je privuklo Shakespeareu i mislite li se i dalje baviti njegovim djelima? </p>
<p>- Shakespeare zasigurno nije bio loš momak. On je u dramama postavio mnoga pitanja i dao mnoge odgovore. No, ja još uvijek tragam za njima.</p>
<p>• Smatrate li se litvanskim, europskim ili svjetskim redateljem?</p>
<p>- I litvanskim i europskim i svjetskim.</p>
<p>• O Vama se govori kao velikom eksperimentatoru europskog teatra.</p>
<p>- Ako neko postavlja predstavu na takozvani tradicionalan način to također može biti vrlo zanimljivo. Svaki redatelj ima svoj specifičan način rada i nudi gledateljima svoju viziju i kazališta i svijeta. Nemam ništa protiv toga.</p>
<p>• Vaše kazalište Meno fortas čini se poznatijim u svijetu nego u Vilniusu.</p>
<p>- Postoje ljudi koji ne znaju ništa o teatru. Ja na primjer ne znam ništa o modi, ne pratim što se nosi, što je u trendu. Tako ima ljudi koje ne zanima kazalište. </p>
<p>• Prije desetak godina izjavili ste da pripadate »izgubljenoj generaciji«. Osjećate li se još uvijek tako?</p>
<p>- Tada kada sam to rekao živjeli smo u jednom konfuznom vremenu. Bilo je to vrijeme velikih promjena i ljudi nisu znali gdje ići i kako se prilagoditi novome životu. Ni sâm nisam znao kamo. Mnogi nisu našli snagu da krenu dalje, ja sam je na sreću našao. Sada bih, pak, mogao reći da pripadam sretnoj generaciji. Bio sam dovoljno sretan da bez velikih posljedica prođem kroz onaj, ali i kroz ovaj svijet. Imao sam sreću da živim u oba vremena i da preživim.</p>
<p>• Koliko se kazalište i Vaše viđenje kazališta promijenilo od socijalističkog vremena do danas?</p>
<p>- Dakako da su promjene utjecale na kazalište i na moje viđenje kazališta. Teatar je u vremenu komunizma imao druge vrijednosti od današnjih, na neki način zbog cenzure bio je tada bogatiji. Naime, publika je tragala za nekim skrivenim aspektima, za nekim skrivenim značenjima u predstavama. Danas je kazalište većinom komercijalno. Ono nastoji šokirati kako bi privuklo gledatelje. A to nije prirodno postojanje teatra, jer ono podrazumijeva tišinu i koncentraciju, a ne buku i atrakciju. Nešto je jako krivo u suvremenom teatru. </p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Nekrošiusovo obračunavanje sa svijetom i teatrom</p>
<p>Redatelj Eimuntas Nekrošius postavio je predstavu »Godišnja doba«, po poemi glasovitog litvanskog književnika Kristijanasa Donelaitisa, u Nacionalnom kazalištu u Vilniusu. Priča o prestanku zime i dolasku proljeća, priča je o odrastanju što nas vraća u djetinjstvo, u izgubljene, nikad prežaljene prostore naše nevinosti, na mjesta gdje smo prvi puta upoznavali ljubav, mržnju, strah..., pa čak i smrt</p>
<p>Sunce je ponovno probudilo svijet sa smijehom prateći kraj hladne zimske priče. Ledeni stisak je uništen, a gomila natrpanog snijega nestala je u ništa... Tim stihovima započinje poema »Godišnja doba« glasovitog litvanskog pisca Kristijanasa Donelaitisa, ali i najnovija predstava isto tako glasovitog litvanskog redatelja Eimuntasa Nekrošiusa. Djelo iz 18. stoljeća, obavezna lektira u litvanskim školama, jedno od onih štiva koja ostaju prepuštena kolektivnom zaboravu, postalo je predloškom neobičnog scenskog projekta svjetski poznatog kazališta Meno fortas što je premijerno izveden prošloga tjedna na pozornici Nacionalnog dramskog kazališta u Vilniusu u koprodukciji s Union des Théâtres de l'Europe, Teatro di Roma, Budapest Spring Festival, Festivalis »Baltijski dom« (Sankt Peterburg) i Teatro Nacional Săo Joăo (Porto). </p>
<p>Iz Donelaitisove poeme Nekrošius je izdvojio dijelove posvećene proljeću i ljetu te ih preveo u kazališni govor neiscrpnih značenja i iznenađenja. Nakon što je proteklih pet godina istraživao tragičan jezik slavnih Shakespeareovih dramskih tekstova u izvedbama »Hamleta«, »Macbetha« i »Othella« koje su na mnogobrojnim svjetskim pozornicama izazivale iznimnu pažnju javnosti mijenjajući izgled suvremenog svjetskog teatra, odnosno teatarskog promišljanja svijeta, Nekrošius se odlučio za literarnu baštinu u predstavi čija namjera nije ilustrirati stihove, već ih oslikati kazališnim slikama koje opet izvlači iz nekog kolektivnog zaborava. Jer priča o prestanku zime i dolasku proljeća, priča je o odrastanju što nas vraća u djetinjstvo, u izgubljene, nikad prežaljene prostore naše nevinosti, na mjesta gdje smo prvi puta upoznavali ljubav, mržnju, strah..., pa čak i smrt.</p>
<p>Nekrošiusova pozornica i ovaj puta ispunjena je prirodnim elementima - kamenom, vodom, vatrom, staklom... Drvene stolice, stolovi, grede i štapovi dominiraju scenom. Devet mladih litvanskih glumaca osvajaju prostor igre boreći se s prirodom, ispisujući čudesnim kazališnim rukopisom Donelaitisovo posvećenje proljeću i iznenađenje ljetom. Ne postoje pri tom zadani interpretativni modeli, određena priča ili izvedena narativna linija koju bi slijedili. Nema ni zacrtanih karaktera čije bi sudbine tijekom petosatne predstave gledatelji mogli pratiti. Sve je prepušteno redateljskoj imaginaciji u kombinaciji scenskih fragmenata montiranih po gotovo iracionalnom slijedu neke unutarnje logike scenske vizije što prati izmjene godišnjih doba.</p>
<p>Perspektiva promatranja sugerira na početku dječji pogled, zaigranost prirodom, strah pred njom i zavedenost njezinim tajnama. No, prirodne tajne ubrzo postaju kazališnima. I dok glumci postupno otkrivaju prirodne zagonetke, gledatelji nastoje proniknuti u one Nekrošiusove, kazališne. Vizure su izokrenute u teatarskoj pustolovini koja nas, ako je i ne uspijevamo do kraja razumjeti, osvaja u nekim gotovo podsvjesnim emocionalnim dodirima arhetipskih slika naših prvih (raz)očaravanja svijetom.</p>
<p>Riječi, odnosno stihovi koriste se kao materijal za teatarsku igru što ne priznaje ograničenja. Oni se ponavljaju, izostavljaju i prepliću kroz scenska zbivanja kojima je uskraćeno središte. I upravo stoga sve se čini mogućim i opravdanim. Umnožene slike ne slažu se po redu, barem ne onom kojeg poznaje tradicionalno kazalište, te u mozaičnoj strukturi svaki prizor djeluje izdvojeno, mogao bi se izvoditi prije ili poslije sljedećeg, mogao bi se zapravo izvoditi i sâm kao zasebna cjelina.</p>
<p>Metaforično iščitavanje Nekrošiusova redateljskog rukopisa i u ovoj, novoj predstavi čini se gotovo nemogućim. (»Ne pitaj me zašto« naslov je zapisa talijanske kritičarke Olivie Papili o Nekrošiusovu teatru). U trenutku kada nam se učinilo da bismo mogli katalogizirati neku od metafora i postaviti je u scensku shemu određenih značenja, dolazi nova koja poništava sigurnost one prijašnje i tako se u krugu metaforičnost prevodi u priručnost. Staklo, kamen, vatra ili voda, u izvedbenom kontekstu na pozornici, iznenada gube svoju kazališnu nedokučivost i izvedeni smisao, te postaju predmeti, izvorni prirodni elementi koje smo slučajno zatekli u teatru. Kao da su se izborili za neku vlastitu egzistenciju ili kao da se s glumcima bore za nju.</p>
<p> Isto se događa i s glazbom što ju je za »Godišnja doba« skladao suvremeni litvanski skladatelj Midaugas Urbaitis. Njezina funkcija nije u scenskoj pratnji niti ilustraciji onoga što se na pozornici događa, već se odčitava (sluša) zasebno, u još jednom samostalnom, imaginarnom smjeru što opet mobilizira energiju sjećanja i vodi nas u intimne prostore promišljanja vlastitih početaka.</p>
<p>I dok se u prvom prizoru glumci skližu pozornicom držeći pred sobom staklene plohe, što ubrzo postaju krhotine, u posljednjoj scenskoj slici glumci se povlače prema kraju pozornice bježeći pred svjetlom. Vrijeme koje je proteklo u međuvremenu, od kraja zime do ljetnih sumraka, izmijenilo ih je. Od očaranosti prirodom do straha pred njom oni su pred gledateljima ispisali zapravo vlastito odrastanje, ali bez transparentnih znakova i nametnutih poruka. </p>
<p>Ostaje samo osjećaj da više ništa ne može biti isto, pa čak ni gledateljevo shvaćanje teatra. Jer i ovaj put je Nekrošius predstavio jedan autentičan svijet, koji se s ničim ne može usporediti i koji nas na ništa već viđeno ne podsjeća. No, to je svijet koji nam istodobno negdje dubinski pripada, kojeg smo iznova otkrili i kroz to otkrivanje prisvojili. »Osjećaji se u kazalištu gledateljima moraju oprezno približiti, pokazati ih kao da su zaštićena tajna... Otvoreno prikazivanje osjećaja je uvijek opasno: da bi se na sceni reklo 'volim te', potrebno je utrošiti barem jedan sat na približavanje...«, rekao je jednom prilikom Eiumuntas Nekrošius.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Vrhunski dragulj umjetnosti ponovo otvorio svoja vrata </p>
<p>Svoje geslo - Veliko učiniti još većim - direktor Albertine Klaus Albert Schröder približio je stvarnosti. Jer, Albertina je velika, a sa svojih preko milijun grafika i gotovo stotinu tisuća crteža, ona je najveća takva institucija u svijetu. Svojim ponovnim otvaranjem, ali i novim konceptom rada i prikazivanja kolekcije, Albertina ispušta svjetski poznato »Grafička kolekcija« iz svoga imena i ostaje samo - Albertina </p>
<p>Nakon što je gotovo deset godina bio zatvoren i četiri godine renoviran i preuređivan, Muzej Albertina u Beču otvorio je ovoga vikenda svoja vrata, uz novi prošireni izložbeni prostor, novi restoran i studijski centar na četiri kata za svoju svjetski poznatu kolekciju grafičke umjetnosti. Po prvi puta su za posjetitelje otvorene i potpuno restaurirane carske odaje najviše habsburške aristokracije, među ostalim i Dvorana Muza i Zlatni kabinet koji pripadaju među najvrednije primjere klasične arhitekture.</p>
<p>Dan prije svečanog otvorenja, novinari su se osvrtali jesu li na pravom mjestu, tražeći ulaz u zgradu i konferenciju za medije. Skele i zaštitna platna koja su posljednjih nekoliko godina krasile pročelje zgrade, skinute su doduše prije nekoliko dana ali ulazilo se gazeći preko kablova i drvenih greda, kroz prašinu i pazeći da se ne zapraše cipele ili da se ne nagazi na koji čavao, probijajući se kroz desetke stolara, zidara, restauratora i montera koji su na svakoj stubi, u svakom uglu, na svakom metru prostora brusili, bojali, bušili - radeći danonoćno da bi dan kasnije, u petak, 14. ožujka, sve izgledalo koliko toliko gotovo i spremno za svečano otvorenje i dolazak norveške kraljice, predsjednika i kancelara Republike Austrije kao i ostalih visokih uglednika.</p>
<p>»Gotovi smo« najavio je uz lupanje čekića iz susjedne prostorije direktor Schröder novinarima okupljenim u jednoj od nekoliko prostorija koje su doista bile gotove - u prekrasnoj Dvorani muza.</p>
<p>No, iako je Albertina posljednje četiri godine renovirana i preuređivana, a njeno ponovno otvorenje već jednom bilo odgođeno, radnici će se i nakon ovog svečanog otvorenja vratiti i nastaviti s radovima - za radove unutar zgrade su potrebna još oko dva tjedna a za mjesec i pol dana bi trebali biti završeni i radovi na vanjskom dijelu zgrade. I vanjština palače se predstavlja u novom ruhu. Starom povijesnom sjaju se dodaje s velikom radoznalošću iščekivan 64-metarski krov od titana u obliku krila zrakoplova koji će biti postavljen iznad ulaza. Dizajnirao ga je domaći ali svjetski renomirani arhitekt Hans Hollein, a izgled krova je zasada poznat samo iz kompjuterskih simulacija. On se još uvijek izrađuje u Rusiji i njegovo postavljanje je planirano za jesen.</p>
<p>Ipak, ono najvažnije je gotovo: izložbeni prostori su gotovi, izlošci na tri popratne izložbe - Edvard Munch, Robert Longo i povijest fotografije - su već postavljeni, svečane carske odaje palače također obnovljene. Tu se i sama palača Albertina predstavlja kao eksponat prve klase. U posljednje tri godine je po prvi put u gotovo stotinu godina prema originalu renovirano i restaurirano ukupno 18 habsburških svečanih odaja u izvedbi najboljih domaćih i međunarodnih restauratorskih timova.</p>
<p> »Proteklih nekoliko godina smo radili po principu: restaurirati gdje god je to moguće. Gdje to nije bilo moguće, odlučivali smo se za kvalitetnu suvremenu arhitekturu, koja je realizirana od njenih najboljih predstavnika«, kaže Schröder.</p>
<p>Iako najstariji dijelovi datiraju iz srednjeg vijeka, palača je svoj današnji oblik poprimila u 18. i ranom 19. stoljeću, bazirana na planovima Louis de Montoyera. Albertina, najveća stambena palača Habsburgovaca u Beču, svoje je ime dobila po Albertu, Vojvodi od Saxen-Teschena (1738.-1822.) koji je zajedno sa svojom suprugom Marie Christine (1742.-1798.) osnivač danas svjetski poznate grafičke kolekcije. Najdraža kći Carice Marije Terezije bila je jedino dijete koje nije moralo sklopiti brak iz političkih razloga (za razliku od npr. sestre Marie-Antoinette koja je u Francuskoj tužno skončala) a uz to je dobila i nevjerojatno veliku vjenčanu dotu - više od 30 milijuna eura. Albert je postavljen za upravitelja u Mađarskoj a nakon toga, od 1780. godine, u tadašnjoj Austrijskoj Nizozemskoj, gdje je paru poklonjen i dvorac Laeken u blizini Bruxellesa. Kao strastveni kolekcionar Albert je dvorac Laeken, koji je danas dom belgijske kraljevske obitelji, uredio u neoklasicističkom stilu.</p>
<p> Par je 1794. bio prisiljen napustiti Laeken i Austrijsku Nizozemsku i vratiti se u Beč. Na korištenje im je dana Albertina tj. tadašnja palača Tarouca, podignuta na Augustinskom Bastionu 1745. godine, u samom povijesnom središtu Beča (danas preko puta Operne kuće), na jednom od posljednjih ostataka gradskih utvrda izgrađenih nakon opsade Turaka 1529. godine. Proširenje Albertine je obavljeno po nalogu Nadvojvode Karla (1771.-1847.), pobjedniku bitke kod Asperna (1809.) protiv Napoleona.</p>
<p>»Sve što vidite u ovoj prostoriji (tj. u Dvorani Muza u kojoj se održavala konferencija) je barem 15 godina starije nego sama palača«, objašnjava direktor Schröder. Po napuštanju Dvorca Laeken, vojvodski par sa sobom je ponio sve najljepše dijelove interijera koji su se dali ponijeti - od vrata i namještaja sve do ogledala i zidnih pokrova od Wedgewood porculana - i to ugradio u habsburšku palaču. </p>
<p>Albertina je 12. ožujka 1945. u bombardiranju Beča jako oštećena, ali se zbog - kako to direktor Klaus Albrecht Schröder naziva - »mentaliteta ulice« nije žurilo s njenim obnavljanjem. Sretna je okolnost da Schröder nije popuštao današnjem »mentalitetu ulice«, već se primio Sizifovog posla, prema vlastitim riječima »ponovnog osnivanja Albertine«, izdržao pritiske i kritike u Beču i svijetu poklonio vrhunski dragulj umjetnosti. </p>
<p>Beč ne bi bio Beč da je Schrödera ostavio bez kritika: od posprdnog nazivanja Albertine Albrechtina, po direktorovom srednjem imenu, pa do kritiziranja direktorove »rastrošnosti« zbog utrošenih gotovo 100 milijuna eura u četiri godine preuređenja. Neke su, na primjer, od svečanih odaja nakon pada monarhije 1918. bile pretvorene u urede a da bi ih se danas sve dovelo u originalno stanje, korišteni su najfiniji materijali te je između ostalog ugrađeno 20 kilometara zlatnih lajsni (koje su restaurirane i ponovno pozlaćene), 28 tona najfinijeg kamena i mramora i metri i metri svilenih zidnih tapeta koje su dane na tkanje prema povijesnim uzorcima i bojama kod Rubellia u Veneciji. </p>
<p>Uostalom, Schröder je prikupljao i milijune eura od sponzora kroz vlastite kontakte i napore. Osim što je povjesničar umjetnosti sa strašću za lijepo, on je morao na neki način biti i manager, PR agent i marketinški stručnjak u jednoj osobi. </p>
<p>Svoje geslo - Veliko učiniti još većim - direktor Schröder je približio stvarnosti. Jer Albertina je velika, a sa svojih preko milijun grafika i gotovo stotinu tisuća crteža, ona je najveća takva institucija u svijetu. Svojim ponovnim otvaranjem ali i novim konceptom rada i prikazivanja kolekcije Albertina ispušta svjetski poznato »Grafička kolekcija« iz svog imena i ostaje samo Albertina. Schröder govori: »Naš je nedostatak osjetljivost većine izložaka na svjetlost. No možda je tu i naša prednost jer nismo u mogućnosti imati stalni postav.</p>
<p>Albertina doduše trenutačno izlaže Edvarda Muncha«, kaže Schröder, i dodaje: »Ali, i tu su i izlošci iz njene vlastite kolekcije. Ja vas uvjeravam da neće biti trena kad u Albertini nećete moći vidjeti barem jedan dio njene vlastite kolekcije«.</p>
<p>Zašto Munch? »Želio sam dati signal da Albertina nije samo muzej za stare majstore. On je jedan od rijetkih umjetnika, uz možda Dürera, Goyu i Rembrandta, kod kojih je grafički rad podjednako važan ili možda čak važniji od slikarskog. Kod Muncha sam želio pokazati da se u budućnosti neće dogoditi da je jedan medij izoliran (npr. radovi na papiru ili ulja) od drugih već će biti prikazan cjelokupni umjetnikov stvaralački rad, njegove ideje... želim razjasniti umjetnikovu koncepciju u njenoj potpunosti i to iz perspektive naših zbirki. Otvaramo tako novi kolosijek klasične moderne i prikazujemo novi program Albertine u kojem se niti jedan medij neće zasebno promatrati«.</p>
<p>Helena Kralj</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>U srcu je poezije beskonačna naivnost djeteta</p>
<p>»Dotakneš li pravu tipku (prvi stih), pjesma poteče poput plitvičkog slapa. Ali protekne mnogo večeri, noći kad ne napišeš ništa. Samo visiš nad papirom. A onda jedne večeri, noći, krene, pa napišeš dvije-tri pjesme. Kao da su ti se smilovala neka čudesna usta. Prkos? Da, ima pjesama koje nastaju iz prkosa, ali u prvom redu protiv vlastite šutnje, pomirljivosti«, govori Slavko Mihalić</p>
<p>Akademik Slavko Mihalić, bard suvremenoga hrvatskog pjesništva, rođen je na današnji dan, 16. ožujka 1928. u Karlovcu. Kada se na početku tisućljeća naglase, ili nabroje najsnažnije pjesničke osobnosti, cijeli Mihalićev opus neupitni je događaj koji obilježava literarni tijek proteklog stoljeća. Kako bi se to vrijeme moglo odmjeriti u poeziji? Što je bitnog došlo, što prošlo kroz njena »prošupljena usta«? Iako je najpoznatiji suvremeni hrvatski pjesnik - koji je do sada napisao više od dvadesetak pjesničkih zbirki, i prevođen na više od tridesetak jezika - svaka nova Mihalićeva pjesma pokazuje koliko se može zahvaćati u raznovrsnost svijeta, njegovih razina, oblika i svojstva - da se vidi kako je ustrojen? </p>
<p>Pjesma je oblik »svojstvene askeze i mučnog izlučivanja samog sebe«, otvorena svim spoznajama. Biti budan i uznemiren za Slavka Mihalića je duhovna biografija vremena u kojem živi. </p>
<p>On raščlanjuje osjećaj praznine i karnevalskih prerušavanja, mogućnost igre, egzistencijalni strah i tjeskobu pred pitanjima zbiljskog vremena. Istodobno osluškujući nečujno, i videći nevidljivo, Slavko Mihalić putuje stihovima od metamorfoze do nemirenja, povlači se u oblike svoga »ja« ili zadobiva spojenost sa svijetom u mutnom talogu stvarnosti. Ljubitelj i skupljač klasične glazbe, inspiriran je u nekim od najljepših stihova Bachom, Mozartom, Lisinskim. Ne gaseći novu iskru, koja nastaje iz sudara riječi, nastoji prevladati svaku granicu, jeziku oduzeti težinu. »U poeziji nisi sam, u tebe ulaze glasovi za sto godina«, kaže pjesnik, a možda je u tome tajna svake osobe - da se opire vlastitoj sudbini.</p>
<p>• Na koji je način sazrijevala Vaša misao, otvarali se novi prostori, rušili zidovi jave, stvarali se drugačiji svjetovi, uzdizali do kozmičkih visina? </p>
<p>- Iako je čovjek uklet kratkoćom postojanja, jedva da mu preostaje drugo nego da bolje upozna, pa onda malo-pomalo raširuje granice sebe. I nehotice tim se postupnim širenjem (kojemu se, razumljivo, suprotstavljaju samodopadnost i neskromnost) obuhvaća sve više svijeta oko sebe. Namjerno ne kažem »osvaja« jer je pravi smisao toga nesretnog glagola poznat. Govorim o spoznavanju, ni o čemu drugom. Zapravo o otvorenosti ljudskog bića da neprekidno, do zadnjeg daha, uči. Naravno, ne uči se jedino iz knjiga. Možda, zašto ne, od njih najmanje.</p>
<p>• Otkud u Vašim pjesmama osjećaj, progonstva, otuđenosti, mučnine? Proizlazi li to iz spoznaje o pokidanim granicama jedinstva prirode i duha ili iz posvemašnjeg osjećaja osamljenosti, straha i praznine? </p>
<p>- Život, pa i književni (pjesnički) rad je neprekidna borba - u najljepšem smislu te grube riječi - s gluhoćom koja nas (čini mi se ) sve tješnje okružuje. Posežem za stvarnošću koja nam neprekidno izmiče. Svojim odsukavanjem hoće nas navesti na nešto treće. Najveće je zadovoljstvo kad (ponekad) uspijete uspostaviti harmoniju neba i zemlje, sna i jave, mogućeg i nemogućeg, postojećeg i onoga što dolazi, a još se ne zna. Vi neslobodni stvorili ste u slobodi nešto što se neprekidno mijenja, skraćuje, produžuje.</p>
<p>• Živjeli ste u kaotično doba društvenih previranja, ali i jednoumlja. U Vaše se pjesništvo taložilo negativno iskustvo društvenih promjena. Čemu ste se, zapravo, pokušali narugati, što raskrinkati? </p>
<p>- Postoji vjerovanje kojega se nastojim pridržavati: zlo koje imenuješ postupno se smanjuje. Naivnost? A što je drugo u srcu poezije nego beskonačna naivnost djeteta, koja i ne mora biti svjesna sebe.</p>
<p> Tko bi izdražao u svijetu koji je samo »jedno«? Ima na ovom našem planetu podjednako ljepota i užasa. Znam, neki bi književni kritičari htjeli da im olakšam »posao« pa da me mogu strpati u jednu od svojih ladica i na njoj napisati: »crni«, »plavi«, »zeleni« itd. Ja se i tomu odupirem težeći za cjelinom. I ne mislim o tome da bi sve, pa i ovaj svemir mogao biti kakav privid. Ako je i privid, budimo dosljedni i u njemu: govorimo bez ostataka, bez »fige u džepu«. Prihvatimo igru ma kakva ona bila. Živimo i preko granica svojih mogućnosti. Moj život je, eto, u pjesništvu, a to me ne oslobađa, nego naprotiv, obvezuje.</p>
<p>• Da li Vaša egzistencijalna tjeskoba proizlazi iz osjećaja uskraćenosti nekih sloboda ili je to unutarnja potreba da se, u težnji za nesputanim govorom, prkosi i bude svemu nasuprot?</p>
<p>- Pedeset je godina otkako objavljujem, a šezdeset otkako pišem. Sve to vrijeme u nekakvu sam »opasnom stanju«. Ne da nema dana, nego ni budnog sata, a da mi neprekidno ne naviru ideje što bi se moglo, moralo napisati. Pa ipak, pisanje je nešto drugo. Tada se zaboravljaju sve dnevne zamisli, naredbe svijesti, ne znam, možda ih ona nekamo i sprema? </p>
<p> Kao da si nenadano, pun zaborava, zaplovio u neko drugo more. Dotakneš li pravu tipku (prvi stih), pjesma poteče poput plitvičkog slapa. Ali protekne mnogo večeri, noći kad ne napišeš ništa. Samo visiš nad papirom. A onda jedne večeri, noći, krene, pa napišeš dvije-tri pjesme. Kao da su ti se smilovala neka čudesna usta koja su najprije htjela vidjeti hoćeš li spokojno izdržati ono što pjesnici pogrešno nazivaju »krizom«, a zapravo se radi o isključivanju. Prkos? Da, ima pjesama koje nastaju iz prkosa, ali u prvom redu protiv vlastite šutnje, pomirljivosti. Sviđa mi se Camusov »pobunjeni čovjek«. To je prvi korak protiv pakla kolektivizma.</p>
<p>• Optuživali su vas za »tamno intoniranu apatičnost i apokaliptičnost u svojim priviđenjima«. Kako ste doživljavali takve komentare?</p>
<p>- Ne pred pedeset godina, kad sam se javio prvom skromnom knjižicom, nego ovih dana reče mi naš »ugledni književni kritičar« kako mi u stihovima nedostaje više veselja, bezbrižnosti. Gorko sam se nasmijao pomišljajući na strašni rat koji se upravo najavljuje. Zar da poput onog političara iz susjedstva odgovorim: »To nije moj rat!« Mogu jedino reći: »Svaki je rat protiv mene.« </p>
<p> Ljuti me jedino kad mi netko, makar i u najboljoj namjeri, kaže kako su mi pjesme »previše crne«, kao da nije previše optimizma to što pišem stihove već pedesetak, pa i više godina.</p>
<p>• Rekli ste da je »pjesma privid«. Iz zbilje uzima događaj koji se samo »polovično desio«. Može li se reći da Vaša poezija »raste iz sebe i u sebi se ubija«, da ona posve raspolaže svojom sudbinom? </p>
<p>- Nije najvažnije što se događa s pjesmom (to, recimo, znamo, ili barem naslućujemo), nego što se događa u njoj. Pitamo se o oblicima spontanosti, i, ako ona bude ostvarena, o slojevima razumljivosti. Gledam unuka Luku. Krajnje uzbuđen, mogao bih reći i nadahnut, izgovori niz, recimo, rečenica od kojih ja ne razumijem ni riječi. </p>
<p>Neću reći da on zna što je rekao i bilo bi besmisleno pitati ga što zapravo hoće. On je nedvojbeno rekao i to mu je dovoljno. Zapravo, on ne bi razumio mene kad bih ga zapitao što je htio reći, odnosno, točnije, što je rekao. Znam da su svojedobno dadaisti iz toga izvlačili nedostižnu pouku, ali nas to ne bi trebalo sprečavati da o tome još jednom razmislimo, bez ambicije da o tome poučavao druga, nego da potražimo rješenje za sebe same.</p>
<p>• Napisali ste da živite u više paralelnih svjetova istodobno. Za čime tragate u tim paralelnim svjetovima i što je to što ih možda povezuje? </p>
<p>- Zavodi me, kao i mnoge druge, kad mi treba osobita metafora, znanost. Zamislite užasa: brinuti se istodobno za nekoliko sebe, i to možda udaljenih nekoliko centimetara. Ipak, znanstvena fantazija nije posve za odbaciti.</p>
<p> • Blizina smrti u Vašim je stihovima oblik sučeljavanja s nepoznatim. Predah do novih, tajanstvenih, podviga i pustolovina. Potvrđuje relativnost svega postojećeg. Kakav je Vaš odnos prema njoj?</p>
<p>- Ja uvijek kažem: »Smrt nije moj problem.« Što sam bliže smrti, to manje mislim o njoj. Sve se više okrećem životu, smišljam kako da od jednog dana napravim čitavi mjesec. Vjerujete li da je to moguće? A bezvrijedna, podcijenjena poezija?</p>
<p>• Je li bijeg prema unutarnjem »ja« naprosto potreba za razbijanjem »okoštale« zbilje ili pokušaj da se »užasu i krhkosti vremena« u neumitnoj prolaznosti odupre sredstvima nadmoćne ironije i poruge? </p>
<p>- Kako se drugačije, barem u literaturi, možete boriti protiv zavidljivaca, podmuklica, glupana, ako ne porugom koja postaje nadmoćnom - ako je uspjela. </p>
<p>• Što je u Vašoj poetici ostalo kao konstanta, a što se mijenjalo? </p>
<p>- Svaka pjesnikinja i svaki pjesnik mogu za sebe učiniti samo jedno, što im nitko ne može oduzeti: neprekidno osvajati što širi prostor slobode u sebi i izvan sebe. Važno je pritom spomenuti da svatko bira svoj tip slobode koja neće postati otrov za druge.</p>
<p>• U Vašim nedavno tiskanim pjesmama u prvom broju »Republike« u izdanju DHK-a, isijava sačuvana energija i zanos. Nema poetskog zamora. U čemu je tajna pjesničke održivosti? </p>
<p> - Da sklonost (odnosno darovitost), da ustrajan, marljiv rad (pa znati o svakom trenutku što je najvažnije; biti sam svoj rob i medij), ali iznad svega biti što samokritičniji prema svojem rukopisu. Ne žuriti, ako nas nešto smeta, i deset puta prepisati stih, dok ne iskrsne prava riječ, jer ona je jamačno u vama, negdje oko vas, samo po običaju »nemate vremena«. Zar nije i čitav život vrijedan da se nađe riječ koju tražite. I još nešto: ne budite vi gospodar pjesmi, nego ona vama. Ili je možda najbolje kad se suglasite...</p>
<p> • Priznaju Vam pomnu brigu oko svake riječi, grafičku čistoću, gracioznost, ali i »grubost i oštrinu«. Uočavaju osebujnu sintaksu, ali i nadahnuće »teškom rečenicom filozofskih rasprava i definicija«. Kako je na Vas utjecala takva kritika - je li Vas udaljavala od prvotne zamisli ili baš naprotiv uvjeravala da ste na pravom putu?</p>
<p>- Sve u svoje vrijeme i sve na svojem mjestu. Mnogo se toga može izreći lepršavošću, nadahnutijom površnošću, šaptavom slutnjom, nagovještajem, ali za teže su misli, doživljaje, potrebne teže riječi. Možda za njih naše površno vrijeme nema sluha, ali bit će i drugih vremena. Pjesnik se ne bi trebao sputavati modom, uvriježenim običajima, navikama. Zapravo, ja sam se kao pjesnik i rađao protiv milozvučnosti koja ne može zamijeniti ekspresionističke i nadrealističke tonove.</p>
<p>• U rasponu od kolektivnog »mi« do oslabjelog »ja«, sagledava se unutarnji prostor i vlastiti jezik. Do kuda se proteže svijet obmane, igra između fragmenta i cjeline u kojoj pjesnik razmiče postojeće oblike da bi »poništio granice sebe«? </p>
<p> - Jednom sam već (1966.) pokušavao (pa i objavio) poemu pod naslovom »Jezero« na kojoj sam mnogo radio - u razmacima od više godina - tako da je njezin konačni oblik objavljen tek u mojim »Sabranim pjesmama« (1998.). Zanimljivo je kako su na jednoj strani to moje djelce proglašavali izvrsnim, pa čak i prevodili njegove dijelove, dok su mi u drugoj sredini prigovarali. Uopće ne razmišljam tko je od njih bio u pravu. Za mene je to ipak, na kraju, bilo vrijedno iskustvo (upravo u tom odnosu cjeline i fragmenta) koje će mi pomoći pri komponiranju nove, veće pjesničke cjeline. Svakako će u njega biti utkano i konačno iskustvo stečeno u radu na »Jezeru«. Tijekom godina rada idete sve (niže/više) prema detalju, no to vas čudesnom (stvaralačkom, pjesničkom?) logikom ne samo osposobljava nego i vuče u obrnutom smjeru - težite prema univerzalnom, svemirskom, metafizičkom. Isplatite svoj »dug« na jednoj strani, a rastu vaše neispunjene praznine na drugoj.</p>
<p>• Voda je u Vašoj poetici područje najjačih egzistencijalnih slika, »tekući element prisnost« i dvostruko ogledalo u kojem se odražava, ali i raščinja slika odraženoga. Je li uzrok tomu djetinjstvo uz Kupu?</p>
<p>- Proveo sam čitavo djetinjstvo, pa i ranu mladost (s iznimkom mračnih dana II. svjetskog rata), na obali Kupe. Ni Korana nije bila daleko, ali ni Dobra ni Mrežnica. Voda u meni, od koje smo pretežno 80 posto sastavljeni, govori mi kako se voda u rijeci (jednako i u moru, jezeru) ne može na pravi način spoznati, osjetiti - s mosta i obale. Treba sići do nje, poistovjetiti se s njezinom ljepotom, tajanstvenošću, tragikom postojanja koja nas, kažu, vodi istom cilju. Ne bojim se vode, nekada sam mislio da bih mogao preplivati i sva mora, ali danas bih od tih silnih voda zaželio samo skroviti kutak, na Kupi ili Kornatima, da im čujem autentičan šum koji nam govori i o našoj prirodi, izlazu iz tamnice vremena.</p>
<p>Pjesnici su zaštićeni svojim siromaštvom</p>
<p>• Ipak, svakodnevni se govor sveo na gubitak snage neposrednosti, na automatizam, na općenite, bezimene forme. Je li književnost ta koja može spasiti od daljnjeg širenja jezične kuge. Kako se moderna poetska riječ može nositi s tim problemom?</p>
<p>- A što to pjesniku nije dopušteno, ali mora biti spreman i na to da ga ne razumiju? Onaj koji isprepliće jezikom poput mojeg unuka, htio bi još i slavu. To inače zovu »kruh bez motike«. Svagdje je to moguće, samo u pjesništvu ne. Pjesnici su zaštićeni svojim siromaštvom čak i od samih sebe.</p>
<p>Svaka književna sredina, baš svaka, ima svoje vrijedne talente i njihove negatore, diletante. Loše vam se piše ako živite u takvim sredinama, ali ako odete u kakav drugi literarni krug, recimo na tjedan-dva, nemate vremena upoznati i taj njihov književni talog. Sve vam se na prvi pogled čini idealnim, ali ne vjerujte prvom dojmu i najbolje što možete učiniti jest ako pogodite trenutak kada treba otići. Naravno, sami izvucite poruku.</p>
<p>• Ispitujući smisao postojanja ispitujete i smisao pisanja, pokušavate razbiti gluhoću svijeta. »Jer Tko hoće čuti, a većina bijesnih prolaznika začepljuje uši?« Pa tko je onda taj posvećeni koji čuje i razumije ta »istinska čudesa poetske sanjarije«. Postoji li još taj zanos i vjera u poeziju?</p>
<p>- Mnogo se danas govori i piše o nepovoljnom položaju pjesnika i poezije. Odgovor je u činjenici kako nikada nismo imali toliko talentiranih pjesnikinja i pjesnika. Ako se ne može živjeti od stihova, zar nije rješenje da obranimo svoju egzistenciju kakvim drugim poslovima vezanim uz proizvodnju knjige, širenje kulture itd. Ali kako se oduprijeti zlobi i zavisti »svojih« kolega? </p>
<p>Nikada, ni u najteža vremena nisam imao problema s nalaženjem izdavača. Sada, nakon ugledne slovenske nagrade: Vilenica 2000, i makedonskog Zlatnog vijenca Sstruških večeri poezije 2002. te zagrebačkog izdanja knjige »Književna kritika o Slavku Mihaliću«, koju je uredio i u svojoj biblioteci »Dora« objavio Branimir Donat, s tekstovima sedamdesetak kritičara iz više država, sve su glasniji glasići nekakvih mojih protivnika. Moj odgovor su, eto, pjesme u »Republici« koje spominjete. Uostalom dovršena je i nova knjiga neobjavljenih stihova. </p>
<p>• Koliko poezija kao navodni intimistički govor, za razliku od istaknutg proznog trenda, može participirati u suvremenosti? Što je, zapravo, zadatak ili misija poezije? Može li interes za nju tijekom vremena oslabjeti, pa čak i prestati?</p>
<p>- Moj otac bio je ugledni prozaik i dramatičar, feljtonist, »iz prve ruke« mogu, dakle, govoriti o nevoljama toga soja književnih stvaralaca. Dani i noći bavljenja književnošću i nerazumijevanje uže i šire sredine, »kaj bu on nama«. To se odnosi na vrijeme pred trideset, četrdeset godina, a zar je danas drugačije? Zbog toga pisac bilo koje vrste mora prije svega steći najveću moguću čvrstoću kako bi izdržao u relativnom spokojstvu svojega rada.</p>
<p>Jest, pjesme su mi prevedene na tridesetak, a knjige izabranih pjesama tiskane na dvadesetak jezika, ali od svega toga jedva da je bilo kakve novčane koristi. Zbog svega se toga ne žalim, osobito kad vidim kakvom se sve dernjavom stječu bogatstva. Želim reći, pjesme putuju svijetom, a da vi i ne slutite kako. Pa ipak vjerujem da umjetnost ima dostojnije mjesto u životu naroda, čovječanstva.</p>
<p>Andriana Škunca</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Arheološka jednadžba s gotovo svim nepoznanicama</p>
<p>»Doista sam počašćen da je sada, prvi put u povijesti, uz ime jednog člana Akademije u Parizu, upisano ime Split - Hrvatska. To je i priznanje i obveza. Od početka me fascinirala osoba i djelo don Frane Bulića. Na bulićevskim osnovama napravio sam 1988. godine svojih osam teza za Salonu i otišao korak dalje. Skulpture u naronitanskome Augusteumu su uglavnom bez glava, što, naravno, umanjuje cjelovitost nalaza, ali pojačava enigmu, čini cijelu priču napetijom, i u konačnici čini znanstveno istraživanje intrigantnijim. Mislim da se treba znati povući s terena kad si u najboljoj formi. Uostalom, i mlađima treba dati mjesta«, kaže dr. Emilio Marin</p>
<p>Arheologa dr. Emilija Marina, koji je pred desetak dana izabran za redovnoga člana Francuske akademije, u tzv. međunarodnoj kvoti, ta je vijest zatekla u Parizu gdje je upravo počeo ovosemestralnu seriju predavanja o rimskoj i starokršćanskoj arheologiji Dalmacije na Sveučilištu Paris IV. - Sorbonne. Tijekom svoga pariškog boravka dr. Marin radi na dovršenju zbornika starokršćanskih natpisa Salone te nastoji, uz potporu francuskoga Veleposlanstva u Zagrebu i hrvatskoga Veleposlanstva u Parizu, dogovoriti gostovanje izložbe »Augusteuma«, koja bi se u Francuskoj mogla zaustaviti na povratku iz Engleske gdje će se u proljeće 2004. održati u oxfordskome Ashmolean Museumu. U razgovoru koji smo vodili na liniji Zagreb - Pariz, dr. Emilio Marin je naglasio da će ta izložba prvo biti predstavljena u Splitu, a po povratku s gostovanja u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU. </p>
<p>• Postati članom Francuske akademije zaista je velika čast. Što je sve prethodilo tomu izboru za redovnog člana? Koliko dugo ste prethodno bili dopisnim članom? I kakva je uopće procedura? Uvjet očito nije biti članom nacionalne akademije znanosti i umjetnosti!</p>
<p>- Svaka nacionalna akademija se temelji na redovitim članovima svoje nacije i, uglavnom, na tome se i završava, dok inozemni znanstvenici ili umjetnici mogu biti izabrani za dopisne članove. Francuska tu ima određenu specifičnost, pa dozvoljava i strancima da mogu biti izabrani među redovite članove, naravno, oni su pridruženi onim temeljnim, nacionalnim. Međutim, samo nacionalni članovi imaju pravo birati nove inozemne članove. Ovi inozemni, stoga, pripadaju kategoriji redovitih pridruženih članova. Međutim, oni imaju ista prava i iste dužnosti, sudjeluju na istim sjednicama, imaju pravo objavljivati u istim publikacijama, imaju pravo u svečanim prigodama odijevati isto akademijsko, karakteristično francusko zeleno-zlatno odijelo, imaju pravo i na akademijski mač, imaju pravo iza svog imena staviti istu titulu membre de l'Institut (naime, institucija koja se u Hrvatskoj zove Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Francuskoj se zove Institut de France).</p>
<p> Naravno, većina stranaca koji budu izabrani za dopisne članove, i ostaje u toj kategoriji, koja se već sama po sebi smatra velikom čašću. Od hrvatskih ljudi jedino je dosad don Frane Bulić bio izabran za dopisnog člana 1910. Meni je pripala čast biti izabran u tu kategoriju 1998. Mi smo obojica bili izabrani u drugi, po hrvatskoj terminologiji, razred, tj. onaj za humanističke znanosti. Taj se zove Académie des Inscriptions et Belles Lettres (jedan je od pet razreda, koji se u Francuskoj svaki pojedinačno zove Académie; jedino prvi razred, koji se zove Académie française, nema u svom sastavu inozemnih članova, što je i logično, jer je njegova temeljna povijesna odrednica skrb za francuski jezik).</p>
<p>Kandidatura za neko upražnjeno mjesto obavlja se u tajnosti i samo unutar redovitih članova Akademije. Objavljuje se samo pozitivni rezultat. To je tradicija, koja se poštuje do danas. I tako sam ja, vjerovali ili ne, u petak 7. ožujka poslije podne telefonom obaviješten da sam izabran za redovitog pridruženog člana. Istoga dana poslana je poštom i službena obavijest koja mi je stigla u ponedjeljak, na kuverti žućkaste boje već je pisalo membre de l'Institut. Okolnost da sam u tome trenutku ja osobno bio u Parizu (gdje sam i sada, dok vam odgovaram na ova pitanja), sasvim po drugoj osnovi, bila je doista puka koincidencija, premda će to malo tko vjerovati. Međutim, to je svemu zajedno dalo posebnu draž.</p>
<p> • Predavali ste na mnogim europskim sveučilištima. Kako je počela ta Vaša međunarodna karijera?</p>
<p>- Moja, nazovimo to tako, međunarodna karijera, započela je odmah nakon diplomiranja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973., kada me je moj pokojni profesor Duje Rendić-Miočević uputio na ljetni tečaj etruskologije na Talijansko sveučilište za strance (Perugia), koji je vodio glasoviti etruskolog Massimo Pallottino; to je bio jedan značajan prozor u svijet. Potom je, na poziv mog drugog pokojnog profesora Veljka Gortana, uslijedio moj prvi, i to odmah, međunarodni nastup na kongresu Eirene 1974. u Dubrovniku. Onda su uslijedila moja prva dva predavanja na jednom inozemnom sveučilištu, i to 1976. u Barceloni, zahvaljujući pozivu mojih već trideset godina najboljih prijatelja Isabel i Marca Mayera. Potom je došla, preko Ministarstva kulture, stipendija francuske vlade u školskoj godini 1980./81. na Sorbonnei u Parizu. Posebno sam zahvalan mr. Naimi Balić, iz Ministarstva kulture, koja je dugi niz godina podupirala moja međunarodna nastojanja.</p>
<p>• Koliko ste osobno utjecali na pozicioniranje hrvatske arheologije u europskoj znanosti? Jeste li na neki način nastavili put koji je utro don Frane Bulić? </p>
<p>- Imao sam od početka osjećaj o potrebi povezanosti domovinske i inozemne arheologije, stare povijesti, povijesti antičke umjetnosti i epigrafije, kao što je to imao don Frane Bulić, i kao što je to bilo, uostalom, uvijek u splitskom Arheološkom muzeju, gdje sam imao sreću raditi, praktički neposredno nakon diplomiranja pa do danas. Ono što je neki moj doprinos jest da sam obnovio neke ugasle i otvorio neke nove piste. Pod prvim, mislim na Francusku i Italiju, pod drugim, mislim na Španjolsku i Veliku Britaniju, poglavito na osovinu s Barcelonom i s Oxfordom.</p>
<p> Osobito sam ponosan na izložbu o antičkom portretu, koju sam 1989. postavio u Barceloni i Madridu, a potom istu i u Skopju, koja je bila proglašena izložbom godine u Kataloniji, te na svoju djelatnost u Oxfordu, gdje sam, između ostalog, imao čast biti članom najprestižnijeg koledža All Souls (gdje je iz Hrvatske, osim mene, bio jedini član kemičar akademik Boris Kamenar iz Zagreba), surađivati na projektu Lexicon of Greek Personal Names Britanske akademije, te konačno i razviti suradnju s najstarijim britanskim muzejom Ashmolean Museum, što je pak dosta poznato i široj javnosti. Međutim, želio bih istaknuti kako je za mene uvijek bilo jednako važno izvršiti difuziju kulture i znanosti u spomenutim centrima, u Heidelbergu, Ženevi, ili npr. na Institute of Fine Arts u New Yorku, na sveučilištima Princeton, Harvard, Boston, kao i u hrvatskoj sredini, pa uključujući i ogranke Matice hrvatske u Sinju, Metkoviću ili Makarskoj. I imao sam osjećaj da sam nešto korisno napravio i u Nîmesu, 2001. kad sam doživio, doslovno, ovacije prepune dvorane nakon jednog javnog predavanja, i u splitskom Muzeju, kad bih vodio grupu đaka koji bi postavljali najbolja moguća pitanja, bolja nego što bi ih postavio bilo koji arheolog.</p>
<p>• Premda je između Vas i don Frane Bulića bilo i drugih istraživača arheologa, čini se da ste Vi, ne samo istražujući dalje Salonu, nego i priređivanjem knjige tekstova Prvog međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju održanoga 1894. Bulićevom zaslugom, istodobno njemu odali obol, ali i otišli nekoliko koraka dalje, da tako kažemo! Niste li Vi svojevrsna »kopča« između prethodnika i onih koji Vas trebaju naslijediti, a koje Vi potičete?</p>
<p>- Od početka me fascinirala osoba i djelo don Frane Bulića. Kad se 1984. obilježavala 50. obljetnica smrti tog velikana hrvatskog starinoznanstva, organizirali smo veliku prigodnu izložbu i znanstveni skup, i jedno i drugo ostalo je zabilježeno i u prigodnim knjigama. Međutim, animirali smo i splitskog kipara Kažimira Hrastu, koji je tada, u Muzeju, izradio genijalni model za spomenik Buliću. Kasnije, nakon proglašenja hrvatske neovisnosti, uspjelo nam je odliti spomenik u broncu i postaviti ga kao trajan znak na Gospin otok u Solinu. Na tim, rekao bih, bulićevskim osnovama, napravio sam 1988. svojih osam teza za Salonu i otišao, kako kažete, korak dalje.</p>
<p>Ponešto od toga može se razabrati i u maloj knjizi »Pro Salona«, koju mi je 1994. izdala Matica hrvatska u Zagrebu. Premda po svojoj osnovnoj dužnosti nisam nastavnik, već muzealac, nastojim koliko mogu usmjeravati i mlađe, i omogućiti im više nego što je to meni bilo pruženo, i to na dva kolosijeka: prvo u splitskome Muzeju, naime, gotovo su svi, nakon petnaest godina ravnateljstva »moji« kadrovi; drugo, na sveučilištima, naime, ja sam proveo paralelni curriculum vitae od asistenta do redovitoga profesora i u Francuskoj i u Hrvatskoj, pa sam povremeno predavao na sveučilištu, a proteklih pet godina i stalno, kao vanjski suradnik, na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Nadam se da mladima koristi takvo predavačko djelovanje nekoga koji je istovremeno u muzeološkoj i terenskoj praksi.</p>
<p>• Kako ste 1994. o stotoj obljetnici Prvoga uspjeli u Split, u nesklonim nam vremenima, dovesti 400 inozemnih sudionika na XIII. međunarodni kongres za starokršćansku arheologiju, kojem ste bili glavni tajnik?</p>
<p>- Nije bilo lako. Neke aspekte sam objasnio u jednom članku koji je prije nekoliko godina bio objavljen u Arheološkim radovima i raspravama HAZU. Međutim, djelovao sam u okviru jednog međunarodnog i nacionalnog sustava koji je dobro funkcionirao. Imali smo pokroviteljstvo Unesca i Vatikana. Povoljna je okolnost bila da je arheolog dr. Vesna Girardi Jurkić bila ministar kulture i prosvjete. Svaki onaj koji poznaje sustav međunarodnih tijela zna kakva je uloga glavnog tajnika. Predsjednik međunarodnog odbora bio je, prvo, mons. Victor Saxer, predsjednik Papinske rimske akademije za arheologiju, potom, pokojni Patrick Saint-Roch, rektor Papinskog instituta za starokršćansku arheologiju u Rimu, a nacionalnog, prvo, već spomenuti Duje Rendić-Miočević, a potom, nakon njegova preminuća, akademik Nenad Cambi. Imali smo jasnu viziju, dobar program, i trebalo je umješnosti da ga se provede.</p>
<p> Često, međutim, nije bilo razumijevanja na raznim stranama. Ovom prigodom, spomenut ću samo dva detalja. Par mjeseci uoči početka kongresa jedna važna osoba iz međunarodnog kruga pisala mi je da, ukoliko ustrajemo na održavanju kongresa, prvo, da ćemo doživjeti neuspjeh, drugo, da će meni osobno biti zatvorena sva vrata u svijetu. Par dana uoči početka kongresa, jedna važna osoba iz Hrvatske, telefonski je tražila nešto na što nisam mogao pristati; dovela me do sloma, ali je ostalo po mome. Mnogi se detalji neće, vjerojatno, nikada doznati, premda je, primjerice, ovom potonjem bio nazočan jedan ugledan arheolog iz Zagreba. Bitno je jedino da je rezultat bio odličan. Zahvalan sam i Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu za potporu u raznim prigodama.</p>
<p>• Kakav je odjek u međunarodnim krugovima imao taj kongres?</p>
<p>- Odjek je bio veliki. Održati jedan takav kongres uspjeh je za svaku zemlju. A za jednu koja se gotovo tek rađala i u onakvim uvjetima bilo je ravno senzaciji. Zabilježili smo i neke rekorde. Osim, očekivano brojnih Talijana, bilo je za zamijetiti izuzetno velik broj Francuza, dotad na tim kongresima, i po broju i po sastavu, neviđeno sudjelovanje Britanaca, dotad najveće sudjelovanje zemalja nekadašnjeg sovjetskog bloka, tzv. pravoslavnih zemalja, Izraela. Točka na i stavljena je objavom Radova kongresa u tri velika sveska, od kojih je drugi bio posvećen temi Justinijanova doba, i gdje je posebni dio bio rezerviran za Hrvatsku. Među odjeke kongresa mogao bih spomenuti i nedavni neformalni poziv da preuzmem organizaciju sljedećeg međunarodnog kongresa za klasičnu arheologiju. Ali, to već prelazi moje snage. </p>
<p>• Kao istraživač Salone niste se brinuli samo o znanstvenim spoznajama, nego ste skrbili za svaki kamen. Svojedobno ste predložili i svojevrsnu širu zaštitu toga područja zalažući se za arheološki park koji bi obuhvatio još neiskapana područja. Zbog čega to do danas nije provedeno? Shvaćaju li oni koji o tome trebaju donijeti odluku razloge toga Vašega traženja?</p>
<p>- Da, to, odnosno uspostava tzv. arheološke zone, kako sam je nazivao, nije nikad provedeno, i to mi se čini mojim najvećim profesionalnim neuspjehom. O tome sam bezbroj puta pisao i argumentirao, u medijima, prvi put upravo na stranicama Vjesnika, na dan saborske rasprave o Saloni, u vrijeme afere s tzv. zaobilaznicom u Saloni, u stručnom tisku, u administrativnoj korespondenciji, govorio na sastancima i tribinama, ali uzalud. De facto je splitsko konzervatorsko vodstvo, iz samo njima znanih razloga, to onemogućilo. Tako da mi se čini besmislenim o tome više govoriti. Ovo što sada provodimo u Saloni, to je odlično, ali to je jedno parcijalno rješenje. Međutim, sretni smo da je makar tako, budući da Salona nikad nije bila u boljem stanju.</p>
<p>• Vaš najveći uspjeh kao istraživača bilo je otkriće naronitanskoga Augusteuma u kojemu ste pronašli i 16 kolosalnih antičkih statua, što je bila svjetska senzacija. Da li je taj nalaz bio slučajan ili ciljan? Odnosno jeste li ga očekivali upravo na tome mjestu Plećaševih štala u Vidu kod Metkovića?</p>
<p>- Nalaz Augusteuma u Naroni nije bio slučajan, ali da će njegov sadržaj biti tako bogat, to se nitko nije mogao nadati. To je bila sreća. Svatko se može uvjeriti u mojim pisanim tekstovima i dokumentima od prije dvadesetak ili petnaestak godina, kako je to bilo uključeno u plan o Naroni, koji smo i izvršili. Skulpture u Augusteumu su, međutim, uglavnom bez glava, što, naravno, umanjuje cjelovitost nalaza, ali pojačava enigmu, čini cijelu priču napetijom, i u konačnici čini znanstveno istraživanje intrigantnijim. To je kao jednadžba s gotovo svim nepoznanicama. Interpretacije koje smo već predložili ili one koje će uslijediti, naravno, mogu biti osporene, pogotovo ako jednog dana netko nađe glave skulptura koje nedostaju. Ali, to je znanstveni rizik u koji smo se upustili.</p>
<p>• Vaš angažman se tu nije iscrpio. Osim istraživačkog i znanstvenog, Vi ste tu naronitansku epopeju vodili dalje u dva pravca - s jedne ste strane razradili prijedlog Muzeja Narona i vodili ga pažljivo proceduralno prema cilju, a to je početak gradnje koji se upravo očekuje, a s druge strane nastavili potragu za dijelovima statua što je rezultiralo suradnjom s Ashmolean Museumom o Oxfordu, gdje se iduće godine očekuje izložba rekonstruiranog Augusteuma s određenim brojem statua. Nikada niste pokazali da je tu bilo nekih problema, a da li je sve bilo baš tako jednostavno?</p>
<p>- Kamo sreće da nije nikad bilo problema. Ali, problemi su sastavni dio posla. Moj je stav bio uvijek da o problemima treba minimalno govoriti u javnosti. Ja mislim da javnost poglavito zanima rezultat našeg rada. Ionako je previše problema i crnih vijesti u našim medijima, pa ne vjerujem da im je potrebno povećavati broj. Na žalost, i u jednom i u drugom pravcu, koji navodite, ne samo da je bilo problema, nego ih još ima. Ali, danas ih je manje nego ih je bilo jučer. Pa je razložno vjerovati da će ih s istom metodom sutra biti još manje.</p>
<p>• Najavili ste da više ne ćete iskapati. Zašto?</p>
<p>- To sam, što se Narone tiče, objasnio u predgovoru knjizi Sveti Vid, 1999. Sve ima svoje vrijeme, a i nitko nije vječan. Proveo sam velika i intenzivna arheološka iskopavanja. U tom smislu, gotovo sam sve napravio što sam i naumio, kako u Naroni, tako i u Saloni. Ostalo je par sitnica, koje bih dovršio. Ostaje, naravno i konačna znanstvena objava. Nešto smo već objavili: Manastirine u Saloni, Sveti Vid, Erešova kula i Erešove bare u Naroni. Preostaje Marusinac u Saloni, bedemi Narone i Augusteum Narone. To je dovoljno posla za dogledno vrijeme. To je racionalni razlog za prestanak kopanja. S druge strane, mislim da se treba znati povući s terena, kad si u najboljoj formi. Možda će te tako bolje zapamtiti. A, uostalom, i mlađima treba dati mjesta.</p>
<p>• Koji su Vaši daljnji planovi?</p>
<p>- Dijelom sam upravo odgovorio, to je ono za što sam angažiran, kako koji put volim kazati, kao dirigent u orkestru splitskoga Arheološkog muzeja, gdje su sve vrsni glazbenici. Naime, poslove koje sam nabrojio, vodio sam osobno, ali ih objavljujemo, pod mojim vodstvom, kolektivno, u izdanjima Arheološkog muzeja. Preostaje ono na čemu radim sâm, odnosno sa suradnicima izvan Muzeja, a to je moj osnovni rad u Muzeju; naime, ja sam u Muzeju kao kustos epigrafičar i vodim zbirku grčkih i latinskih natpisa. Tu imam u planu dovršiti tri korpusa natpisa: prvi je onaj starokršćanskih natpisa Salone (posao započet još prije dvadeset godina), potom zbornik latinskih natpisa Narone i zbornik natpisa zapadne salonitanske nekropole Hortus Metrodori (posao započet odavno, pa prekinut, pa nastavljen prije par godina). Glede ovoga potonjega, bilo bi bolje da više nisam ravnatelj Muzeja.</p>
<p>• Kako ste uspjeli usklađivati vođenje Arheološkoga muzeja, u kojem radite već 30, a vodite ga kao ravnatelj 15 godina, s istraživanjima, sa znanstvenim radom, objavljivanjem niza knjiga te znanstvenih i stručnih članaka u zemlji i inozemstvu? </p>
<p>- To nije lako. Prvo, zahtijeva veliki rad i entuzijazam, jer uglavnom radiš besplatno. Onda, vjerojatno, potrebna je i neka sposobnost. O čisto stručnoj ne bih govorio, pretpostavljam da se podrazumijeva. Ona, koja je potrebna za vođenje institucije, uključujući i administraciju i financije (što je bilo osobito važno i u vrlo složenoj višegodišnjoj obnovi Muzeja i njegova stalnog postava u Zrinsko-Frankopanskoj ulici), možda je imam nešto više od svojih kolega i zbog okolnosti da sam paralelno s arheologijom i latinskom filologijom bio upisao Ekonomski fakultet u Zagrebu i završio dvije godine (onda sam od toga odustao). A znanstvena sposobnost stječe se istraživanjem i neprestanom provjerom, između ostalog, ta je bila i u sedamdesetak znanstvenih skupova na kojima sam sudjelovao priopćenjem. A onda, ali ne na posljednjem, već bi trebalo biti na prvom mjestu, jesu i suradnici. Imam sreću da je većina mojih suradnika odlična. Za jednog ravnatelja onda je tu i nezaobilazna tajnica, tu također imam sreću da mi tu dužnost cijelo ovo vrijeme obnaša diplomirana pravnica Snježana Pavić.</p>
<p>• Jeste li ikada sudjelovali u arheološkim istraživanjima izvan Hrvatske?</p>
<p>- Paradoksalno, uza svu moju aktivnost u inozemstvu, na arheološkim iskopavanjima sam bio samo jednom, i opet paradoksalno, to je iskopavanje bilo i moje prvo arheološko iskopavanje uopće. Bilo je to po netom završenoj prvoj godini studija, 1970., kad sam zahvaljujući poznanstvima svog pokojnog oca, kao student sudjelovao na iskopavanjima u Velikoj Britaniji.</p>
<p> • Arheolozi se kao i povjesničari umjetnosti obično specijaliziraju za vrlo usko područje bavljenja unutar struke. Kako to da ste se Vi bavili i antičkim i starokršćanskim i starohrvatskim razdobljem? Čemu ipak dajete prednost?</p>
<p>- Ja nisam nikad bio sklon specijalizaciji, premda su specijalisti izuzetno dragocjeni, i bez njih se ne može. Zato sam sretan da u Muzeju imamo izvrsne specijaliste za keramiku, staklo, metal, numizmatiku, za prapovijest, helenizam, rimsko, starokršćansko i starohrvatsko razdoblje, imamo izvrsne konzervatore-restauratore, a za spomenike ili područja za koja ih nemamo, imamo vanjske suradnike. Međutim, ako smijem kazati, možda sam neki regionalni specijalist, budući da na spomenicima izvan naše dalmatinske regije, osim jednog izuzetka u Makedoniji, nisam radio. U smislu neke prednosti, možda mi je ipak bliža kasna antika, odnosno starokršćanska arheologija i epigrafija.</p>
<p>• Vi ste prvi put u nas primijenili indikciono datiranje u Dalmaciji. Što to zapravo znači? I koja je važnost toga?</p>
<p>- Nisam to ja prvi primijenio, to je indikcionalno datiranje prvi put bilo primijenjeno kao način određivanja vremena u kasnoj antici, nego sam ja prvi koji je to kod nas proučio. Da ne bismo ulazili u prestručne detalje, u ovoj prigodi bilo bi važno istaknuti kako se to indikcionalno datiranje, koje je bilo uvedeno na Istoku Rimskog Carstva, prvi put javlja na Zapadu, baš kod nas, u Saloni. To je proučavanje bio dio moje doktorske disertacije, a kao kuriozitet mogu spomenuti kako je moja disertacija jedina disertacija o starokršćanskoj Saloni na zagrebačkome Sveučilištu.</p>
<p>• Kada biste sami morali odrediti Vaš najznačajniji prinos hrvatskoj arheologiji, kako biste ga definirali? </p>
<p>- Nisam nikad znao odgovoriti na pitanja tipa: koja je najdraža knjiga, koji je najdraži slikar, koja je najdraža pjesma. Pa ne znam ni na ovo. Uostalom, to će bolje znati reći drugi. Nego, da se vratimo na početak razgovora. Ja sam doista počašćen da je sada, prvi put u povijesti, uz ime jednog člana Akademije u Parizu, upisano ime Split - Hrvatska. To je i priznanje i obveza. A i teret. Pogotovo, kad je to ime u njegovu razredu ime najmlađega člana. Da ne spominjemo žive, bolje se, kao povjesničari, okrenuti prošlosti. I onda čitamo da su u istoj ulozi, na istim foteljama - da, upravo se tako zovu - sjedile osobe kojih imena, za sve one koji nešto znaju o staroj povijesti, arheologiji, povijesti antičke umjetnosti, epigrafiji, klasičnoj filologiji, sjaje na razini simbola. Neki dan sam, pretražujući web site Akademije, zabilježio neka od tih imena, koja su svojedobno francuski akademici pozvali da im se pridruže: 1847. Jacob Grimm, 1889. Ernst Curtius, 1895. Theodor Mommsen, 1903. Otto Hirschfeld, 1913. Franz Cumont, 1927. Mihail Rostovcev, 1939. sir Arthur Evans, 1948. Andreas Alföldi, 1954. sir John Beazley, 1964. Martin Nilsson, 1967. Giacomo Devoto i sir Ronald Syme, 1975. Massimo Pallottino i 1978. Arnaldo Momigliano.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Balotina djela konačno u lektiri</p>
<p>PULA, 15. ožujka</p>
<p> - »Mio Mirković - Mate Balota tvorac je istarskog urbanog moderniteta, a u poeziji rodonačelnik fenomena zavičajnosti. Štoviše, on je i anticipator suvremenog istarskog regionalizma«, istakao je ove subote na jednodnevnom stručnom skupu nastavnika hrvatskoga jezika Istarske županije književnik Milan Rakovac. Istom prigodom prof. dr. Milorad Stojević ustvrdio je kako je presudno za valorizaciju Balotine poezije prvenstveno njegova poetika, a ne regionalni okoliš.</p>
<p> Bilo je to na prvom hrvatskom metodičko-didaktičkom skupu posvećenom regionalizmu u književnosti, koji je upriličen u suradnji sa Zavodom za unapređenje školstva Ministarstva prosvjete RH, a pod naslovom »Balota, istarskim grčem«. Kako je riječ o najznačajnijoj i najsvestranijoj istarskoj stvaralačkoj ličnosti minuloga stoljeća, posve je shvatljivo da je odaziv na ovaj stručni skup bio iznimno velik, a sudjelovali su nastavnici hrvatskoga jezika istarskih srednjih i osnovnih škola. Nakon intepretacije Balotine poezije u izvornom obliku, te u talijanskom i engleskom prijevodu, uslijedila je interpretacija didaktičko-metodičke motivacije i aktualizacije Balotina romana »Tijesna zemlja« koji je odnedavna uvršten u školsku lektiru, u izvedbi dr. Mirjana Benjak i dr. Vesne Požgaj-Hadži. Iza toga Milorad Stojević i Milan Rakovac kao zanimljiv poticajni tandem znanstveno-literarni svaki sa svoga stajališta osvijetlili su Matu Balotu, Rakovac prvenstveno kroz njegovu zavičajnu vizuru, a Stojević kroz njegovu poetiku. </p>
<p>U nastavku ovog premijernog skupa uslijedile su radionice za osnovne i srednje škole na kojima su interpretirane poznate Balotine pjesme »Moja mati« i »Dvi daske«, a u večernjim satima otvorena je izložba Balotinih tiskanih djela te likovnih interpretacija Balotinog romana »Tijesna zemlja« i zbirke »Dragi kamen«, autora Renata Percana i Josipa Diminića.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>U susret 300. obljetnici rođenja fra Andrije Kačića Miošića</p>
<p>GRADAC NA MORU, 15. ožujka</p>
<p> - Gotovo svih 3500 stanovnika općine Gradac živi za veliku proslavu 300. obljetnice rođenja fra Andrije Kačića Miošića, rođenog u Bristu 1704. godine. U Zaostrogu, Kačićevu samostanu, našem popularnom »zlatnom rudniku«, ljubitelji njegova imena i djela, odnosno skupina iz inozemstva u organizaciji Matice iseljenika upravo uređuje Kačićev grob i cijeli franjevački samostan, a do sada je putokazima označena i planinska staza od Zaostroga do Kokorića podno Vrgorca, preko prijevoja Rilića. U sklopu projekta proslave velikog hrvatskog i svjetskog pisca »Pismarice« (razgovori ugodni naroda slovinskoga), jedne od najčitanijih knjiga poslije Biblije, uredit će se i samostan u Sućurju na otoku Hvaru gdje su zaostroški franjevci boravili u razdoblju od 1646. do 1837. godine, dakako, uz mnoge znanstvene skupove, predavanja i susrete koji će se tijekom ove i iduće godine održavati diljem Hrvatske. </p>
<p>»Do sada smo obnovili rodnu kuću fra Andrije Kačića Miošića u Bristu. Za koji dan ćemo krenuti i na uređenje i opremanje unutarnjeg dijela Kačićeve rodne kuće u suradnji s makarskim Muzejom. Ovdje smo na terenu poduzeli gotovo sve što se pak tiče nas, odnosno programskih sadržaja u svezi obilježavanja 300. obljetnice fra Andrije Kačića Miošića, baš kao i franjevački samostan u Zaostrogu. Doduše, naša je država prije pet godina osnovala Inicijativni odmor za obilježavanje Kačićeve obljetnice. Tada je Sabor s predsjednikom, akademikom Vlatkom Pavletićem, obećao kako će biti pokrovitelj cijele proslave. U međuvremenu je došlo do smijene vlasti i gotovo se ništa ne ostvaruje onako kako je na početku bilo osmišljeno. Osobno smatram kako Inicijativni odbor proslave nije dobro ni ustrojen jer za njegova člana nije izabran načelnik općine Gradac na čijem će se području održati glavna proslava bez obzira na to što ja tada nisam vodio ovu općinu«, izjavio je Vjesniku sadašnji načelnik općine Gradac Ivan Kosović, jedan od koordinatora akcija proslave, očito nezadovoljan dosadašnjim radom, tvrdeći kako bi se na tom planu moglo znatno više napraviti da o tom programu više brine Hrvatski sabor i Vlada RH, te da je članom Odbora za proslavu Kačićeve 300. obljetnice od početka bio načelnik te općine. </p>
<p>No, unatoč tome, Kosović ističe kako se pripreme za obilježavanje 300. obljetnice rođenja fra Andrije Kačića Miošića ipak uspješno odvijaju, iako će prije utvrđeni program biti znatno reduciran. </p>
<p>N. Musulin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="25">
<p>Janica pobjedu okrunila padom</p>
<p>Muški je veleslalom pripao Austrijancu Hansu Knaussu, a treće je mjesto osvojio Švicarac Michael von Grünigen, koji je ujedno ukupni veleslalomski pobjednik. Janica je u prvoj vožnji imala treće vrijeme iza Austrijanke Schild i Francuskinje Pequegnot. U drugoj je vožnji već na prolazu potvrdila sjajno vrijeme, jurila je prema cilju, a onda je, na razočaranje brojnih hrvatskih navijača, pala dvoja vrata ispred cilja. Srećom, Janica je već odavno osvojila mali slalomski globus </p>
<p>LILLEHAMMER, 15. ožujka (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - Ivica Kostelić osvojio je 14. mjesto u posljednjem veleslalomu sezone, dok je u posljednjem ovosezonskom slalomu Janica Kostelić, vjerovali ili ne, pala dvoja vrata prije cilja. </p>
<p>Muški je veleslalom tako pripao Austrijancu Hansu Knaussu, drugi je bio njegov sunarodnjak Benjamin Raich, a treće je mjesto pripalo Švicarcu Michaelu von Grünigenu, koji je najbolji u ukupnom veleslalomskom poretku. U ženskom slalomu, pak, prva je bila Amerikanka Kristina Koznick, druga Francuskinja Laure Pequegnot, a treća Austrijanka Marlies Schild. </p>
<p>Ženski je slalom bio potpuno lišen dramatičnosti zbog Janičine dominacije, kojom je već davno osigurala mali slalomski globus. Muški je veleslalom naposljetku isto (p)ostao nezanimljiv zbog psihičke stabilnosti Švicarca Michaela von Grünigena. Švicarac je osvajanjem trećeg mjesta u posljednjoj veleslalomskoj utrci razbio sve iluzije konkurentima, posebno Bodeu Milleru, koji je lošu formu potvrdio šestim mjestom, pa mu je pripalo drugo mjesto u ukupnom poretku u toj disciplini. </p>
<p>Naša je skijašica bila solidna u prvoj vožnji, držala je treće vrijeme iza Austrijanke Marlies Schild i Francuskinje Laure Pequegnot. U drugoj je vožnji Janica skijala izvrsno, već je na prolazu potvrdila sjajno vrijeme, silovito je jurila prema cilju dosegnuti najbolje vrijeme. I onda je, na razočaranje brojnih hrvatskih navijača koji su se okupili uz stazu, nespretno skijom zakvačila vrata i pala ispred samog cilja. </p>
<p>Da, Janica je pala u slalomu, to je malo kome bilo jasno. No, naši su ljudi, ogrnuti u hrvatske zastave, Janicu u cilju dočekali kao istinsku pobjednicu, uz pjesmu i skandiranje... </p>
<p>- Zaista sam sretna. Da, pala sam, ali to se događa. Uostalom, bolje sada, kad utrka ni o čemu ne odlučuje, nego ranije. Znate da sam praznovjerna i da kad gledam stazu moram ritualno proći kroz cilj. Sad to nisam učinila, jer su se oni bedaki, muški, natjecali u veleslalomu. I eto, pala sam, rekla je Janica, koja nije skrivala odlično raspoloženje. </p>
<p>- Tako mi je neugodno, pala sam ispred samog cilja. No, skijala sam izvrsno, osjećala sam da idem super. Zapravo, nemam zbog čega žaliti. Treba sve gledati s pozitivne strane. </p>
<p>Na pitanje je li joj žao što pomalo gubi izglede oboriti rekord Pernille Wiberg u prednosti pred drugoplasiranom u ukupnom poretku, Janica je bila decidirana: </p>
<p>- To me ne zanima. Da pobijedim i bodom više bilo bi dovoljno, i previše. Sad je najvažniji moj Ivica. Potvrdio je sve bolju formu. Iako je u prvoj veleslalomskoj vožnji bio tek 28., u drugoj je postigao najbolje vrijeme i tako na kraju osvojio 14. mjesto. Zaista je skijao odlično, brzo i sigurno, što može biti dobar pokazatelj prije nedjeljnog slaloma, u kojem će napasti prednost Finca Kallea Palandera. </p>
<p>Na Janičinu se izjavu nadovezao i Ivica: </p>
<p>- U prvoj sam se vožnji malo pazio, a u drugoj krenuo agresivnije. Staza je bila dobra, odgovarala mi je. Posebno sam zadovoljan što sam postigao najbolje vrijeme u drugoj vožnji, a ni konačno 14. mjesto nije loš rezultat. </p>
<p>No, i Finac Palander, koji drži 34 slalomska boda prednosti pred našim Ivicom potvrdio je sjajnu formu. On je u veleslalomu osvojio šesto mjesto, odnosno podijelio ga je s Amerikancem Millerom. </p>
<p>- Gledao sam Kallea, vidi se da je prepun samopouzdanja, kazao je Ivica i na kraju dodao: </p>
<p>- Sigurno je samo jedno - bit će to velika slalomska utrka. Oboje smo u formi, a tko će uspjeti, to nitko ne može prognozirati. </p>
<p>• Rezultati slaloma: 1. Kristina Koznick (SAD) 1:45.67, 2. Laure Pequegnot (Fra) + 0.08, 3. Marlies Schild (Aut) + 0.23, 4. Tanja Poutiainen (Fin) + 1.13, 5. Martina Ertl (Njem) + 1.37, 6. Anja Paerson (Šve) + 1.50, 7. Nicole Gius (Ita) + 1.92, 8. Michaela Kirchgasser (Aut) + 1.98, 9. Karin Truppe (Aut) + 1.11, 10. Anna Ottosson (Šve) + 1.29...</p>
<p>• Rezultati veleslaloma: 1. Hans Knauss (Aut) 2:20.83, 2. Benjamin Raich (Aut) +0.54, 3. Michael von Gruenigen (Švi) +0.62, 4. Heinz Schilchegger (Aut) +0.82, 4. Erik Schlopy (SAD) +0.82, 6. Bode Miller (SAD) +0.90, 6. Kalle Palander (Fin) +0.90, 8. Fredrik Nyberg (Šve) +1.06, 9. Joel Chenal (Fra) +1.07, 10. Michael Walchhofer (Aut) +1.11..., 14. IVICA KOSTELIĆ (HRV) +1.25...</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Cibona prva u gradu</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Iako su košarkaši Cibone VIP pobijedili momčad Zagreba 91-78 (40-40) u posljednjem, 22. kolu Goodyear lige, nisu se uspjeli plasirati na završni turnir koji će se igrati u Tel Aviv na koji će otići Zadarani.</p>
<p> Tako su cibosi završili na petom mjestu, dok su zagrebaši sa šestom mjestom izborili nastup u Uleb kupu sljedeće sezone. Nakon poraza u finalu Kupa, kod Cibone došlo je do promjene kapetana momčadi, Nikšu Prkačina naslijedio je tako Dževad Alihodžić.</p>
<p>Nakon utakmice, zanimljivo je bilo vidjeti sinove trenera Petrovića i Anzulovića, u košarkaškom »haklu«. Pobjedu je odnio Marko Petrović koji je, poput oca u igračkim danima, forsirao šut za tri poena i svladao vršnjaka Andru. </p>
<p>• CIBONA VIP - ZAGREB 91-78 (14-18, 26-22, 25-12, 26-26)</p>
<p>CIBONA VIP: KUS 1 (1-2), RIMAC 15 (6-6), Krasić 10 (1-2), Prkačin 3 (1-1), MUJEZINOVIĆ (3-5), Planinić 18 (6-8), Štimac 15 (6-6), MANCE 8, Ružić, ALIHODŽIĆ</p>
<p>ZAGREB: ŠARONJA 2, MILJKOVIĆ 19 (1-1), Morić 3 (1-4), PEHAR 13 (3-6), Vidačak, Simon, I. Tomas 9, M. TOMAS 6 (4-6), J. Garma 4 (4-4), PERINČIĆ 22 (2-3)</p>
<p>SUCI: Muhvić, Dožai i Herceg (svi Hrvatska), GLEDATELJA: 700</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Haris MUJEZINOVIĆ</p>
<p>I. Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Zadar na »final fouru«</p>
<p>ZADAR, 15. ožujka</p>
<p> - Prepuna dvorana navijača koji su došli pozdraviti pobjednike Kupa Krešimira Ćosića, na kraju su proslavljali i ulazak Zadra na final four Goodyear lige koji je ostvaren pobjedom protiv Krke sa 92-75.</p>
<p>• Dvorana Jazine</p>
<p>ZADAR - KRKA 92-75 (24-18, 19-16, 32-23, 17-18)</p>
<p>ZADAR: Tvrdić 21 (4-4), Vladović, Popović 22 (6-7), Longin 21 (6-6), Perinčić 6 (2-2), Šamanić 13 (3-4), Špralja 2, Erjavec, Dijan 1 (1-2), Pavić, McDonald, Meeks 6</p>
<p>KRKA: Ivašković, Gnjidić 7 (2-3), Čapin 9 (3-4), Mathis 5, Mučić, Duščak 12, Drobnjak 6 (2-2), Maravič 18 (3-7), Bader 9, Palažič 9 (2-4)</p>
<p>SUCI: Jovčić i Bojinović (oba Srbija i Crna Gora) i Zurapović (BiH). GLEDATELJA: 4000</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Branimir LONGIN. </p>
<p>I. K.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Plenković vraća Mirjanu Lučić u Bol?</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Mir jana Lučić se vraća u Bol? Dvostruka pobjednica jedinog hrvatskog WTA turnira, ako je vjerovati glasinama u teniskim krugovima, izrazila je želju za povratkom na terene gdje je doživjela najljepše trenutke karijere. A poznato je da direktor bolskog turnira Antun Plenković svake godine pokušava vratiti Lučićku u Hrvatsku. </p>
<p>- Nazovite me za deset dana, pa ću vam onda moći nešto konkretnije objasniti njenu poziciju, komentirao je Plenković, koji putuje na WTA turnir u Miami, kako bi razgovarao sa 21-godišnjom Makarankom. </p>
<p>Hrvatska tenisačica sa boravištem u SAD-u prije nekoliko tjedana skupila je hrabrosti i još jednom krenula u pohod na staze već izblijedjele slave. Posljednji meč je odigrala na prošlogodišnjem US Openu, a u posljednja dva tjedna je upisala dva poraza.</p>
<p>Plenković svake godine na raspolaganju ima sve manji proračun, umjesto veći, a zbog ignoriranja državnih institucija i sponzora, koji ne vide svoju korist u ovom projektu. Zato je teško očekivati neko zvučno ime ove godine u Bolu. </p>
<p>- Potrudit ću se osigurati nastup svih hrvatskih tenisačica. U isto vrijeme pokušat ću smanjiti gubitak, koji je izvjestan, na najmanju moguću mjeru, rekao je Plenković, koji očito nije omiljen novom vodstvu Hrvatskog teniskog saveza. </p>
<p>I. Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Veliki korak prema polufinalu</p>
<p>»Kako da ne budem zadovoljan. Poslije gripe ne možeš ni hodati kako treba, a kamoli trčati. Dan prije utakmice sam na treningu imao samo četiri igračice«, kaže trener lokosica Velimir Kljaić</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Situacija u redovima rukometašica Lokomotive, prije prve utakmice četvrtfinala Kupa pobjednica kupova protiv Koldinga, nije bila nimalo vedra. Gripa je napala gotovo cijeli sastav, pa je trener Velimir Kljaić cijeli protekli tjedan praktički na prste jedne ruke mogao zbrajati igračice na treningu. U takvim okolnostima želje prije utakmice su se uglavnom svodile na pružanje dostojnog otpora, jer protivnice su ipak dolazile iz zemlje europskih i olimpijskih prvakinja. No, to se u petak u Domu sportova uopće nije primjetilo. </p>
<p>Liječnik rukometaša Zagreba Josip Feldbauer pripremio je lokosicama vitaminske koktele koji su očito imali učinka. Naše su rukometašice otpočetka krenule vrlo borbeno. U napadu su prednjačile Svjetlana Pasičnik, Maida Arslanagić i Marija Čelina, na vratima je vrlo dobra bila mlada Ivana Jelčić i sve je to rezultiralo solidnom prednošću od četiri razlike nakon prvog dijela igre.</p>
<p>U drugom pluvremenu Zagrepčanke su očekivano počele gubiti snagu. Gripa je ipak ostavila previše traga i gošće su polako preuzele stvari u svoje ruke. U 40 minuti došle su do prvog, ali, srećom, i posljednjeg vodstva. Za to je ponajprije zaslužna Maida Arslanagić, jedna od rijetkih zdravih igračica, koja je sa nekoliko uzastopnih pogodaka odvela svoj sastav do pobjede 25-22 i postala prvo ime utakmice. Skromna Maida nakon dvoboja nije željela govoriti o svojoj igri, već je isticala zasluge ostalih suigračica.</p>
<p>- S obzirom na bolest, cure su odlično izdržale. U drugom poluvremenu i ja sam se jako umorila, pa mogu zamisliti kako je tek bilo njima. U uzvratu neće biti lako, ali pokazale smo da se s Dankinjama može igrati i zato smo optimisti.</p>
<p> Trener Velimir Kljaić je, za razliku od nedavne utakmice protiv ruske Luči, bio vrlo zadovoljan.</p>
<p>- Kako da ne budem zadovoljan. Poslije gripe ne možeš ni hodati kako treba, a kamoli trčati. Da mi je netko prije utakmice ponudio neodlučeno, objeručke bih prihvatio. Dan prije utakmice sam na treningu imao samo četiri igračice. Na Maidi se vidjelo da je praktički jedina bila zdrava, ove druge sirotice su se borile i treba im za to skinuti kapu, kazao je Kljun, a potom prokomentirao izglede svoga sastava u uzvratnom dvoboju za tjedan dana:</p>
<p>- Da su i sve cure bile zdrave, tri gola razlike bi bila dobra. Sad smo još bolje upoznali protivnice i vjerujem kako u Danskoj možemo zabiti više od 22 gola, pa bi nam u tom slučaju i poraz od tri gola bio dovoljan za prolaz. Svakako moramo probati zaustaviti Josephinu Touray koja je ekstremno brza, u sekundi napravi tri metra prednosti.</p>
<p>Kapetanica Koldinga, Olivera Mugoša, istaknula je kako je uzrok poraza njene ekipe mladost i neiskustvo većine igračica, a potom je dala zanimljivu procjenu:</p>
<p>- Naši izgledi za prolaz u polufinale su 70 posto!</p>
<p>S obzirom na prikazanu igru u Zagrebu, prilično bahata i nelogična izjava. Uz to, do uzvratne utakmice većina lokosica bi trebala ozdraviti što nam daje dodatni razlog za optimizam. Ako naše rukometašice odigraju kao u petak, polufinale ne bi smio pobjeći. </p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Želim ukupnu pobjedu, rekord me ne zanima </p>
<p>»Nedjelja će biti vrlo težak dan, ali ništa teži od svake nedjelje i svakog slaloma. Ivica i ja netremice ćemo gledati jedan drugoga, pratiti svaki potez. No, dobri smo prijatelji i neće biti nikakvih zakulisnih igara. Čast mi je nadmetati se s takvim čovjekom i skijašem«, kazao je Palander</p>
<p>LILLEHAMMER, 15. ožujka</p>
<p> - Finac Kalle Palander praktički je hit ovogodišnjega Svjetskoga kupa. Postigavši četiri slalomske pobjede zaredom u furioznoj završnici sezone, prestigao je našeg Ivicu Kostelića i posljednju slalomsku utrku Svjetskog kupa u nedjelju u Lillehammeru očekuje s 34 boda prednosti. </p>
<p>Kako bi razbio sve nalete novinara koji žele podijeliti vrijeme s čovjekom koji se opasno približio rekordu Slovenca Roka Petrovića, koji je 1986. godine postigao pet slalomskih pobjeda zaredom, Palander je odlučio pripremiti konferenciju za novinare, na kojoj su bili i brojni hrvatski izvjestitelji. </p>
<p>- Znam da će nedjelja biti jako težak dan, ali ništa teži od svake nedjelje i svakog slaloma. Ivica i ja netremice ćemo gledati jedan drugoga, pratiti svaki potez. No, dobri smo prijatelji i neće biti nikakvih zakulisnih igara. Uvjeren sam u svoju dobru formu i optimizam gradim na dobrim rezultatima u posljednje vrijeme. </p>
<p>• Što mislite o rekordu Roka Petrovića i njegovih pet pobjeda zaredom? U prilici ste doseći taj rekord. </p>
<p>- Rekord me ne zanima, a i mene su samoga moje posljednje četiri pobjede iznenadile. No, i drugo mi je mjesto dovoljno za osvajanje maloga slalomskoga globusa, što ne znači da ću tako i skijati. To je u skijanju ionako nemoguće. Idem na pobjedu, no rekord me u tom smislu ne zanima. </p>
<p>• Neki govore da ste u svom načinu skijanja počeli kopirati Ivicu.</p>
<p>- Niti slučajno. Moji dobri rezultati plod su iznimno napornog rada i promjene u načinu treninga prije dvije godine. Sad sam sve počeo naplaćivati. Uz to, Ivicu ni ne mogu kopirati. On je od mene teži petnaestak kila, ima drugi stil, drukčije vozi i ni po čemu nismo slični. Osim po rezultatima, ha, ha, ha... Inače, veliki smo prijatelji i pomažemo si koliko god možemo. No, imamo još jednu sličnost - obojica sami činimo reprezentaciju svoje zemlje i znamo da to nije lako. Za kraj ću reći da mi je velika čast nadmetati se s takvim čovjekom i skijašem kao što je Ivica, završio je svoju priču s novinarima Kalle Palander. </p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Blanka uvjerljivo do finala!</p>
<p>Blanka Vlašić plasirala se u nedjeljni finale skoka u vis (14.30 sati) preskočivši u drugom pokušaju kvalifikacijskih 195 cm </p>
<p>ZAGREB/BIRMINGHAM, 15. ožujka</p>
<p> - Blanka Vlašić se plasirala u nedjeljni finale skoka u vis na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Birminghamu. Iako su organizatori postavili iznimno visoku normu za ulazak u finale, tih 195 cm preskočilo je u kvalifikacijama čak deset skakačica, tri u prvoj i sedam u drugoj kvalifikacijskoj skupini. Umjesto očekivanih osam, u finalu će, tako, skakati deset skakačica u vis.</p>
<p>Naša najbolja visašica, moglo bi se čak reći, do finala se probila na vrlo siguran i uvjerljiv način. Blanka je, naime, u prvom pokušaju preskočila početnih 187 cm, za 190 su joj - kao većini finalistica - trebala dva pokušaja, 193 je preskočila u prvom, a kvalifikacijskih 195 cm u drugom pokušaju. Bila je, međutim, u tom drugom pokušaju Blanka dobrih pet centimetara iznad letvice, pa imamo dosta razloga s nestrpljenjem očekivati finale visašica, koje je na programu dvoranskog SP u nedjelju u 14.30 sati.</p>
<p>Do tog se finala »kroz ušicu igle« provukla neprijeporno najbolja svjetska skakačica u vis, Šveđanka Kajsa Bergqvist. Ona je, naime, 195 cm preskočila tek u trećem pokušaju, pri čemu se letvica koju je u padu zahvatila »donjim dijelom leđa« dobro zatresla, no ipak nije pala. Nije se tako dogodila senzacija kao u kvalifikacijama skoka motkom, u kojima je svjetska rekorderka Stacy Dragila zapela već na početnoj visini.</p>
<p>I finalno natjecanje skakača u dalj pokazalo je kakvu je veliku prigodu za dobar plasman propustio Siniša Ergotić ispavši u kvalifikacijama. Medalje su, naime, podijeljene na daljinama između 8.20 i 8.30 m, a već skok preko 8 metara donosio je odličan plasman na Svjetskom prvenstvu. Zlatnu medalju je, inače, osvojio Amerikanac Phillips skokom svega centimetar dužim od Španjolca Lamele koji je, zanimljivo, na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu u Münchenu također za jedan centimetar (7.99 - 8.00) ostao bez srebra koje je tada osvojio Ergotić.</p>
<p>• Rezultati finala, atletičari, 200 m: 1. Devonish (VB) 20.62, 2. Batangdon (Kam) 20.76, 3. Demeritte (Bah) 20.92; 1500 m: 1. Maazouzi (Fra) 3:42.59, 2. Lagat (Ken) 3:42.62, 3. Hachlaf (Mar) 3:42.71; vis: 1. Holm (Šve) 2,35, 2. Ribakov (Rus) 2,33, 3. Moros (Bje) 2,30; dalj: 1. Phillips (SAD) 8,29, 2. Lamela (Špa) 8,28, 3. Pate (SAD) 8,21; motka: 1. Lobinger (Njem) 5,80, 2. Stolle (Njem) 5,75, 3. Blom (Niz) 5,75;</p>
<p>atletičarke, 200 m: 1. Collins (SAD) 22.18, 2. Hurtis (Fra) 22.54, 3. Kapačinskaja (Rus) 22.80; 3000 m: 1. Adere (Eti) 8:40.25, 2. Dominguez (Špa) 8:42.17, 3. Defar (Eti) 8:42,58; troskok: 1. Hansen (Vb) 15.01, 2. Mbango Etone (Kam) 14.88, 3. Ndoye (Sen) 14.72; kugla: 1. Korščanenko (Rus) 20,55, 2. Ostapščuk (Bje) 20,31, 3. Kumbernuss (Njem) 19,86...</p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Dario & Dario potopili Šibenčane</p>
<p>Čak više od sat vremena igre trebalo je Dinamovim nogometašima da pospreme loptu iza leđa šibenskoga vratara Slavice. No, kad je Smoje piknuo loptu u mrežu sa same gol-crte, slavina se ipak otvorila</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Opet 3-1! Već treći put u četiri ovogodišnja prvenstvena nastupa Dinamovi su nogometaši pobijedili identičnim rezultatom, 3-1. Ovaj put je na maksimirskome travnjaku pokleknuo Šibenik u utakmici u kojoj su plavi nastavili proljetni pobjednički niz, osvojivši maksimalnih 12 bodova u četiri dvoboja. Autor sva tri Dinamova pogotka je dvojac »Dario & Dario« - Smoje i Zahora.</p>
<p>Konačni rezultat sugerira na zaključak da se Blaževićeva momčad lagano domogla nove pobjede, no razvoj događaja je ipak bio ponešto drukčiji.</p>
<p> Čak više od sat vremena igre trebalo je Dinamovim nogometašima da pospreme loptu iza leđa šibenskoga vratara Slavice. A upravo je Slavica sa svojim bravurama i vratolomijama bio najveća brana Dinamovim napadačima. Ali, ni oni baš nisu bili suviše raspoloženi ove subote. I da nije bilo upornoga Silvija Marića, da nije bilo nekoliko bljeskova Nike Kranjčara i, naposljetku, »oživjeloga« Darija Zahore, možda bi Šibenčani doista napustili Maksimir s velikim bodom u džepu.</p>
<p>Ipak, neovisno o pomalo rezerviranoj igri domaćih nogometaša, razlika u kvaliteti je još kako vidljiva i teško je bilo vjerovati u bilo što drugo osim konačne Dinamove pobjede.</p>
<p> Šibenčani su igrali posvemašnji »bunker«, a kad im se na trenutke i otvorio kakav koridor prema Dinamovim vratima, bojažljivo su slali lopte svugdje, samo ne prema vratima.</p>
<p>Promašaji Balabana, a potom i Olića sa pet metara udaljenosti (!), obilježili su prvih 45 minuta. No, kad je Smoje piknuo loptu u mrežu sa same gol-crte, nakon što su akciju vješto inicirali Kranjčar i Marić, slavina se ipak otvorila. Već je u sljedećoj minuti Agić asistirao Zahori, koji je snažnim udarcem ekspresno povisio vodstvo. Na semaforu još nije stiglo zasvijetliti 1-0, a već su tehničari morali upisati novi rezultat.</p>
<p>Gotovo identični vremenski razmak dijelio je treći i četvrti pogodak na utakmici. Prvo je Vuković u 89. minuti iskoristio kontranapad Šibenika za 2-1, da bi nakon desetak sekundi Kranjčar »izvozao« gotovo kompletnu gostujuću obranu i servirao loptu Zahori pred praznim vratima za 3-1.</p>
<p> Veseli štih subotnjem poslijepodnevu dodali su maksimirski navijači, Bad Blue Boysi, koji su proslavili svoj 17. rođendan! A gledatelje je, uzgred, ponajviše iznenadila uloga Edina Mujčina. Kreator Dinamove igre ovaj je put osvanuo na lijevome boku (!) što doista nije njegova pozicija.</p>
<p> No, nakon 25 minuta ovakvoga eksperimenta, Blažević ga je premjestio u središnjicu, dok je na lijevi bok preselio Agića.</p>
<p>• Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO - ŠIBENIK 3-1 (0-0)</p>
<p>DINAMO: Butina 6 - Mikić 5,5 (od 71. Poldrugač 6), Sedloski 6,5, Smoje 6,5, Mujčin 6,5 - Agić 5,5; Marić 7, Kranjčar 7, Mitu 6 - Balaban 5,5 (od 64. Zahora 7), Olić 5,5</p>
<p>ŠIBENIK: Slavica 7 - Bedeković 5,5, N. Jović 5,5, Škopljanac 6,5 - Župan 5,5 (od 54. Martins 5), Bulat 5,5 (od 72. Čelić -), Alviž 5, Matas 5,5; Jurčić 5, Pešić 6 - D. Jović 5 (od 46. Vuković 6)</p>
<p>SUDAC: Kovačić (Križevci) 6,5; GLEDATELJA: 5.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Smoje (69.), 2-0 Zahora (70.), 2-1 Vuković (89.), 3-1 Zahora (90.)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dario ZAHORA</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Slaven Belupo prema Ligi za prvaka</p>
<p>KOPRIVNICA, 15. ožujka</p>
<p> - Slaven Belupo je pobjedom 2-0 protiv Rijeke ne samo napravio veliki korak u ulasku u Ligu za prvaka, već je dobrom igrom nagovijestio da je prevladao krizu. Uoči početka utakmice, Magić je u napad bio prisiljen staviti poluzdravog Kovačića umjesto Filipovića koji je na zagrijavanju istegnuo leđa. Uz to, Magić je prvi put u vrh napada postavio inače bočnog igrača Petra Bošnjaka, što je, pokazalo se, bio pun pogodak. Nakon niza uzajamnih napada, u 11. minuti je već bilo 1-0. Posavec je izveo korner s lijeve strane, Jurčić je glavom prebacio na desno gdje je Božac neometan pucao pored Tafre i pogodio za vodstvo. Vodstvo je dalo Slavenu krila i redali su akciju za akcijoma i redale su se akcija za akcijom. Nakon velikog pritiska Koprivničani su postigli i drugi pogodak. Bilo je to 43. minuti kada je Kosić krasno proigrao Bošnjaka, koji se našao na desetak metara od gola Rijeke i poentirao za 2-0.</p>
<p>U drugom poluvremenu Slaven je imao igru, a Rijeka pokušaje. Međutim, pritisak je bio strahovit, jer u prvih šest minuta drugog dijela domaći su izveli šest kornera, dotad ukupno 11, a Rijeka nijedan. Bilo je još mnogo prigoda, više Slavenovih, nešto manje Rijekinih, ali pobjeda je bila sigurna.</p>
<p>• Gradski stadion</p>
<p>SLAVEN BELUPO - RIJEKA 2-0 (2-0)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Lisjak 7 Crnac 7.5, Međimorec 7.5, Božac 7.5 - Jurić 7 (od 87. Ogrizović -), Posavec 7 (od 46. Kovačević 7), Jurčić 7, Kosić 8 (od 69. Gal 7), Amižić 7.5 - P. Bošnjak 8.5, Kovačić 7.5</p>
<p>RIJEKA: Tafra 6 - Weiss 5.5, Skočibušić 5.5, Milinović 6, Čaval 5.5 (od 73. Vincetić -) - Linić 5.5 (od 61. Brajković 6), Duro 6, Halilović 5.5 (od 46. Batkoski 6), Shkembi 6.5 - Samardžić 6, Rački 5.5</p>
<p>SUDAC: Širić (Osijek) 8. GLEDATELJA: 2.500</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Božac (11), 2-0 P. Bošnjak (43)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Crnac</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Petar BOŠNJAK</p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Pomorac opet nadigrao Varteks</p>
<p>KOSTRENA, 15. ožujka</p>
<p> - Pomorac, sad je jasno, u Žuknici uopće ne leži Varteksu. Varaždinci su odigrali loše i izgubili od prvoligaškog »davljenika« Pomorca sa 0-1. Nevjerojatno je da kvalitetna momčad poput Varteksa može odigrati toliko loše. No, Varteks može, koliko god to čudno zvučalo, biti zadovoljan što je izgubio sa samo jednim pogotkom razlike. Pogodak odluke stigao je u 2. minuti nastavka. Zrilić je uposlio Karabogdana, koji je sa 18 metara sjajnim udarcem pogodio gredu, od koje se lopta odbila u mrežu. Da su bili malo prisebniji, Kostrenjani su mogli doći i do uvjerljivije pobjede. </p>
<p>• Stadion Žuknica</p>
<p>POMORAC - VARTEKS 1-0 (0-0)</p>
<p>POMORAC: Knez 6.5, Panić 6, Krpan 6 (od 60. Antić -), Grubišić 6 (od 80. Dunković -), Kurilić 6, Brajković 6, Zrilić 6.5, Živković 6.5, Kremenović 6 (od 74. Mujanović -), Karabogdan 7, Ivančić 6</p>
<p>VARTEKS: Mađarić 6.5, Fumić 5.5, Karić 5, Mumlek - (od 28. Huljev 5.5), Granić 5.5, Jančevski 5.5, Vučković 6, Gregorić 6 (od 65. Jolić -), Sklepić 5.5 (od 58. Halimi 5.5), Kastel 5.5, Halilović 5</p>
<p>SUDAC: Petir (Kašina). GLEDATELJA: 1500</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Karabogdan (47)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Kremenović, Vučković, Karabogdan, Grubišić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivica KARABOGDAN</p>
<p>Tomislav Šustar</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Prvaci pali u Stanovima</p>
<p>ZADAR, 15. ožujka</p>
<p> - Odličnom igrom protiv Zagreba, posebice u prvom dijelu utakmice i pobjedom 2-1, Zadar je demantirao priče o namještaljci u korist Hajduka. Cijeli niz prilika Zadrani nisu uspjeli pretvoriti u pogodak, no krenulo je u 44. minuti. Lijepu je akciju započeo je Vulić, lopta je došla do Blatnjaka koji nije oklijevao, raspalio je, a Vasilj je bio nemoćan. Svi su na stadionu počeli slaviti, međutim, lopta se od vratnice odbila u polje. Zadrani su prije odmora uspjeli povesti. Brašnić je uspio isčupati loptu Stavrevskom, potom je proslijediti do Blatnjaka, koji je uposlio Suraća, a ovaj je preciznim udarcem pogodio mrežu.</p>
<p>Tek što je započelo drugo poluvrijeme, u 51. minuti, Zagreb se našao na koljenima. Surać je dao idealnu loptu Brašniću kojeg je u šesnaestercu srušio Stavrevski. Udarcem s bijele točke Blatnjak je povećao vodstvo. Zagreb je zaigrao na sve ili ništa i Ćaćić je u 69. minuti uspio smanjiti, no više od toga Zagreb nije mogao.</p>
<p>• Stadion u Stanovima</p>
<p>ZADAR - ZAGREB 2-1 (1-0)</p>
<p>ZADAR: Šarlija 6,5, Nedić 6,5, Zebić 6,5, Bilokapić 6 (od 42. Vulić 6), Sablić 6,5, Jerković 6,5, Pintar 6, Jurjević 6, Surać 7,5, Blatnjak 7, Brašnić 6,5 (od 74. Gondžić 6)</p>
<p>ZAGREB: Vasilj 6, Spahić 5.5, Ješe 6, Stavrevski 5, Žilić 5, Ćaćić 6, Šimić 5,5, Kovačević 5,5 (od 46. Milas 5, Štrok 5,5, Đalović 5 (od 67.Brunčević 5), Lovrek 6</p>
<p>SUDAC: Pavić (Split). GLEDATELJA: 2000 </p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Surać (45.), 2-0 Blatnjak (51., 11 m), 2-1 Čačić (69.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Pintar , Brašnić, Spahić, Sablić, Gondžić, Ješe</p>
<p>CRVENI KARTONI: Stavrevski (51. - nesportsko ponašanje).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Jakov SURAĆ</p>
<p>Ivan Klarić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Remis u sjeni nereda</p>
<p>VINKOVCI, 15. ožujka</p>
<p> - Nakon 90 minuta tvrde, na trenutke i preoštre igre, slavonski rivali i susjedi na ljestvici, Cibalia i Kamen Ingrad su podijelili bodove. Utakmica u kojoj je sudac Goran Marić imao pune ruke posla (12 žutih i tri crvena kartona), okončana je 1-1, a svakoj momčadi pripalo je po jedno poluvrijeme. Poveli su domaćini pogotkom Marija Lučića koji je svoje remek-djelo diskreditirao lošom reakcijom u 65. minute, kada je dopustio da mu Joško Popović pobjegne i izjednači.</p>
<p>Dvoboj će, osim po velikom broju kartona, biti zapamćen i po nemilim scenama na tribinama, odnosno u svečanoj loži. Tamo su, naime, upala dvojica ratobornih domaćih navijača, te najprije verbalno, a potom i fizički, napala Vladu Zeca, predsjednika prvoligaša iz Velike. Cibalia se osvojenim bodom kolo prije kraja plasirala u Ligu za prvaka.</p>
<p>• Stadion Cibalije</p>
<p>CIBALIA - KAMEN INGRAD 1-1 (1-0)</p>
<p>CIBALIA: Marić 6.5, Pavličić 5, Lajtman 6 (od 55. Čutura 5), Lučić 7, Leutar 6, Pernar 5.5, Jurić 6, Maroslavac 6, Ratković 6 (od 70. Kovačević -), Žgela 5, Bartolović 6 (od 89. Panić -).</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 6, Balašković 5.5, Rendulić 5.5, Vuica 6, Gusić 5, Poleti 5.5 (od 51. Čižmek 6), Bešlić 5.5, Brkić 5.5 (od 46. Jakirović 5.5), Zekić 6.5, Kralj 5 (od 77. Garba -), Popović 7.</p>
<p>SUDAC: Marić (Zagreb) - 6.5. GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Lučić (7), 1-1 Popović (65).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Pavličić, Lajtman, Žgela, Jurić, Brkić, Rendulić, Gusić, Kralj, Popović, Bešlić.</p>
<p>CRVENI KARTONI: Gusić (58., drugi žuti), Žgela (66, drugi žuti), Pavličić (70, grubi start).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Joško POPOVIĆ</p>
<p>David Beidenegl</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Hajduk razmišlja samo o tri nova boda</p>
<p>Splićani se sjećaju prošlosezonske utakmice na Poljudu, kada je Osijek, odigravši 2-2, možda bio i Hajdukov krvnik u utrci za Zagrebom. Stoga su hajdukovci danas vrlo oprezni, jer četiri boda zaostatka za Dinamom ne ostavljaju previše mogućnosti osim juriša na tri boda</p>
<p>SPLIT, 15. ožujka</p>
<p> - Nogometaši Hajduka u nedjelju u 18 sati na svom Poljudu igraju protiv Osijeka, a jedino o čemu razmišljaju nova su tri boda. Trener Osječana Splićanin Stanko Poklepović paprio je uvertiru nedjeljnog ogleda, poručivši nogometnim zaljubljenicima da radije prošeću Marjanom, jer na Poljudu neće imati što vidjeti. </p>
<p>Budući da uvijek ima straha od domaćih utakmica, tako se i pred nedjeljni ogled Splićani prisjećaju prošlosezonske utakmice na Poljudu, kad je Osijek, odigravši 2-2, možda bio i Hajdukov krvnik u utrci za Zagrebom. Stoga su hajdukovci i te kako oprezni, jer zaostatak od četiri boda za Dinamom ne ostavlja previše mogućnosti osim juriša na tri boda.</p>
<p>- Uvijek ima straha za tri boda. I drugi treniraju i igraju nogomet, a nikad ne znaš kad će doći loš dan. Prema tome, s poštovanjem dočekujemo Osijek, zahtjevnog suparnika, i s obzirom na kvalitetu nije mu mjesto pri dnu ljestvice. Pozivam i publiku na Poljud, a jedino me strah bure i hladnog vremena, kaže trener Hajduka Zoran Vulić. U petak se momčad »bijelih« okupila, u rad su se uključili, tijekom tjedna gripozni, Srna, Miladin i Balić, dok Brgles, koji je također bio bolestan, neće konkurirati za nedjeljni ogled.</p>
<p>- Još ne znam koja će jednaestorica igrača započeti susret. Moram razgovarati sa Srnom i Miladinom da vidim kako se osjećaju, a sigurno ću se konzultirati i s doktorom Čukeljom. Činjenica je da smo malo hedikepirani na desnoj strani, ali ne bježimo od uloge favorita. Ovog smo tjedna prošli radno, a u sljedećih sedam dana imamo tri iznimno važne utakmice. Prva je nedjeljna s Osijekom, pa u srijedu kup s Cibalijom i potom prvenstvena u Kranjčevićevoj protiv Zagreba. Mnogo će igrača dobiti prigodu, ističe Vulić.</p>
<p>U nedjelju protiv Osijeka na teren će vjerojatno istrčati sljedeći igrači: Pletikosa - Vuković, Miše, Neretljak - Srna, Andrić, Đolonga - Bule, Turković, Rapaić - Krpan. Utakmicu će suditi Vlado Svilokos iz Siska.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Više od 70 stranih izaslanstava na pogrebu srbijanskog premijera </p>
<p>Hrvatski premijer Ivica Račan predvodio je hrvatsko izaslanstvo u kojem su bili ministar vanjskih poslova Tonino Picula, hrvatski veleposlanik u Beogradu Ivan Božinović i premijerova supruga Dijana Pleština</p>
<p>BEOGRAD, 15. ožujka (Od Vjesnikova posebnog izvjestitelja)</p>
<p> - U subotu je u 14.50 sati u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu pokopan srbijanski premijer Zoran Đinđić, ubijen u srijedu u atentatu ispred zgrade srbijanske vlade. </p>
<p>Uz članove obitelji i visoke državne dužnosnike Đinđića je ispratilo više od 100 tisuća ljudi, a pogrebu je nazočilo oko 70 stranih izaslanstava. Među ostalima bili su predsjednik Europske komisije Romano Prodi, predsjedavatelj EU-a Georgios Papandreou, glavni tajnik Vijeća Europe Walter Schwimmer, dok je UN predstavljao posebni izvjestitelj za ljudska prava Jose Cutilleiro. </p>
<p>Na pogrebu su bili i njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer te austrijski kancelar Wolfgang Schüssel. SAD je predstavljalo tročlano izaslanstvo na čelu s bivšim državnim tajnikom Lawrenceom Eagleburgerom, a Veliku Britaniju predsjednik savjeta kraljice Elizabete II. Robin Cook. Rusko izaslanstvo predvodio je zamjenik šefa ruske diplomacije Vladimir Cizov, a Italiju je predstavljao predsjednik parlamenta Piere-Ferdino Casini. Uz njih su bili ministri vanjskih poslova Nizozemske, Norveške i Švicarske, a ostale zemlje zapadne Europe predstavljali su članovi njihovih vlada. </p>
<p>Iz zemalja ovog područja došli su slovenski i makedonski premijeri Antun Rop i Branko Crvenkovski, predsjedavajući Predsjedništva BiH Mirko Šarović i predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić, kao i premijer Albanije Fatos Nano, predsjednik Narodnog sobranja Bugarske Ognjan Gerdžikov te premijeri Rumunjske, Slovačke i Mađarske.</p>
<p>Hrvatski premijer Ivica Račan predvodio je hrvatsko izaslanstvo u kojem su bili ministar vanjskih poslova Tonino Picula, hrvatski veleposlanik u Beogradu Ivan Božinović i premijerova supruga Dijana Pleština. »Stara Srbija ne može pobijediti čak ni kad se služi zločinima«, rekao je u izjavi hrvatskim novinarima premijer Račan.</p>
<p>Premda se nije pojavio ni na jednoj od mnogih komemoracija Zoranu Đinđiću, na sprovod je ipak došao i bivši jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica. Unatoč najavi, na pogreb nije došla glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte.</p>
<p>Što se potrage za počiniteljima tiče, srbijanska je vlada priopćila da je policija privela 136 osoba te da je jedna od njih zatražila status zaštićenog svjedoka i počela davati iskaz tužiteljima.</p>
<p>Prema nalazima policijskih stručnjaka, na Đinđića je pucano s daljine od 182 metra i iz puške kalibra 7,62 milimetra. U policijskom izvješću kaže se da izbor snajperskog oružja ukazuje na profesionalca te da udaljenost s koje je pucao atentator odgovara vojnim standardima. Policija navodi i to da je atentat izveden vrlo profesionalno te da je ubojica djelovao po nalogu zapovjednika operacije, koji je promatrao situaciju i odredio trenutak pucanja.</p>
<p>Željko Garmaz</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Irak tvrdi da je smrtonosni nervni otrov VX uništen</p>
<p>NEW YORK, 15. ožujka </p>
<p> - Irak je u petak predao obećano izvješće UN-u o smrtonosnom nervnom otrovu VX, kao i o tome je li ga sposoban proizvesti u velikim količinama, rekao je glasnogovornik UN-ova Povjerenstva za nadzor, verifikaciju i inspekciju (UNMOVIC) Ewen Buchanan. On je potvrdio da je zaprimljeno iračko izvješće o VX-u, napisano pola na engleskom, pola na arapskom jeziku te da se još prevodi. U izvješću nema podataka o biološkom otrovu antraksu, kao što se očekivalo.</p>
<p>Irački veleposlanik pri UN-u Mohammed Aldouri izjavio je da će novo izvješće na 25 stranica »pokazati pouzdane dokaze da nemamo više takvih materijala i da su uništeni«. Dodao je da čine sve što je u njihovoj moći da uvjere inspektore UN-a da je sve uništeno.</p>
<p> Povjerenstvo na čije je čelu glavni šef inspektora za oružje Hans Blix, tvrdi da ima mnogo otvorenih pitanja o mogućnostima proizvodnje otrova VX u Iraku. Ta agencija želi da Irak podastre sve dokumente vezane uz VX, uključujući one o istraživanju i razvoju tog otrova. Također žele daljnja objašnjenja o iračkim tvrdnjama da nisu bili sposobni proizvoditi taj otrov kao oružje i da su ga jednostrano uništili 1991. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Hu Jintao novi kineski predsjednik </p>
<p>PEKING, 15. ožujka </p>
<p> - Kineski parlament izabrao je u subotu čelnika Komunističke partije Kine Hua Jintaoa za novog kineskog predsjednika, dajući svoje formalno odobrenje za povijesnu smjenu generacija do koje je došlo na kineskome vrhu. Svekineski narodni kongres izabrao je Hua za predsjednika velikom većinom od 2937 glasova, a zabilježena su četiri glasa protiv i tri suzdržana. </p>
<p>Hu je na mjestu predsjednika zamijenio Jianga Zemina, koji je morao odstupiti s dužnosti nakon maksimalno dva petogodišnja mandata. Jiang (76) je u studenome prošle godine prepustio Huu (60) čelno mjesto u stranci, u prvoj redovitoj smjeni otkako je Komunistička partija došla na vlast 1949. </p>
<p>Kineski je parlament u subotu ponovo izabrao Jianga Zemina na mjesto čelnika vojske i time mu je omogućeno da zadrži utjecaj u vojnim pitanjima i vanjskim poslovima. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Svijetu prijeti tajanstvena upala pluća! </p>
<p>ŽENEVA, 15. ožujka </p>
<p> - Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u subotu je upozorila da svijetu prijeti tajanstvena upala pluća koja se počela širiti iz Azije prema drugim dijelovima svijeta. WHO je, objavivši inače rijetko »hitno upozorenje za putovanja«, upozorila da je u subotu u Frankfurtu izoliran jedan bolesni putnik nakon što je uklonjen iz zrakoplova koji je letio na liniji od New Yorka za Singapur. Oko 155 ostalih putnika, koji su morali mijenjati zrakoplov ili ostati u Frankfurtu, stavljeni su u karantenu dok je ostalih 85 putnika i 20 članova posade nastavilo put prema Singapuru.</p>
<p> Glasnogovornik WHO-a, čije je sjedište u Ženevi, izjavio je da su dvije osobe preminule u Kanadi. Tako je ukupan broj mrtvih u cijelom svijetu od veljače kada je u Kini izbio teški akutni respiratorni sindrom (SARS), atipična upala pluća, porastao na devet. Uzrok te bolesti još nije otkriven. Oko 40 osoba se liječi u Hanoju, gdje je u subotu preminula jedna bolničarka. Slični su slučajevi prijavljeni u Indoneziji, na Filipinima, Singapuru i Tajlandu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Račan: Stara Srbija ne može pobijediti čak ni kad se služi zločinima</p>
<p>»Zgroženi smo tragičnom smrću predsjednika Vlade Srbije Zorana Đinđića. Izrazili smo, ne samo sućut, nego i solidarnost s građanima i srbijanskim demokratskim snagama u nadi da će ovaj težak trenutak biti znak da stara Srbija definitivno odlazi i da ne može pobijediti čak ni onda kad se služi zločinima. Solidariziramo se s naporima da jedna napredna Srbija ide dalje«, izjavio je hrvatski premijer Ivica Račan hrvatskim novinarima nakon petnaestominutnog odavanja počasti Zoranu Đinđiću u hramu Svetog Save u Beogradu. </p>
<p>Premijer je, inače, imao problema s vijencem koji se, u trenutku polaganja pokraj odra na kojem je ležao Zoran Đinđić, rasuo. </p>
<p>»Demokratska je Hrvatska itekako zainteresirana za suradnju sa svojim susjedima, jer smo svjesni da je u ovoj europskoj regiji, pa i čitavoj Europi, mir važan za sve zemlje i sve narode koji žele razvoj i prosperitet. Hrvatska će i dalje doprinositi suradnji sa susjedima i, koliko može, stabilnosti jugoistočne Europe«, rekao je Račan. »Mislimo da je to europski posao Hrvatske, ali istodobno i hrvatski nacionalni interes«, dodao je hrvatski premijer i zaključio: »Činjenica je da je organizirani kriminal povezaniji nego što su to službene državne vlasti u ovoj regiji. U borbi protiv organiziranoga kriminala suradnja treba biti jača i učinkovitija i ne smije se čekati novo upozorenje poput ovoga koje je tragično pogodilo Srbiju. Ovdje sam upravo stoga da u ime hrvatske vlade i hrvatskog naroda izrazim želju za demokratskim razvojem Srbije kao našega susjeda te za dobre odnose sa Srbijom. Duboko vjerujem da će demokratske snage u Srbiji smoći snage i prevladati ovaj težak trenutak u korist bolje budućnosti, ali i mira i stabilnosti u regiji«. </p>
<p>Ž. G.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Nastavljen »Vihor«, operacija obračuna s organiziranim kriminalom u Srbiji</p>
<p>Za 125 osoba određen je tridesetodnevni pritvor, a od proglašenja izvanrednog stanja u pritvoru je 181 osoba/ Jedan od uhićenih zatražio je status zaštićenog svjedoka i počeo davati iskaz istražiteljima</p>
<p>BEOGRAD, 15. ožujka (Od Vjesnikova posebnog izvjestitelja)</p>
<p> - Vlada Srbije priopćila je da je od četvrtka do petka popodne, tijekom istrage koju provodi srbijanski MUP o ubojstvu Zorana Đinđića, privedeno 136 osoba. Za 125 osoba određen je tridesetodnevni pritvor, a od proglašenja izvanrednog stanja u pritvoru je 181 osoba. Jedan od uhićenih zatražio je status zaštićenog svjedoka i počeo davati iskaz istražiteljima. </p>
<p>Kod uhićenih je pronađena veća količina neprijavljenog oružja te znatna količina droge, od čega 1,7 kilograma heroina. Pronađeno je i nekoliko ukradenih automobila.</p>
<p>S obzirom na izvanredno stanje, mediji u Srbiji prenose samo službene informacije o tijeku istrage, jer bi ih spekuliranje moglo koštati suspenzije. U subotu se tako u kuloarima proširila informacija da je u kući poznate pjevačice Svetlane Cece Ražnatović, poznatije kao supruge pokojnog Željka Ražnatovića Arkana, uhićeno šest osoba s policijske tjeralice koji su se tamo pokušali prikriti.</p>
<p>U subotu je nastavljeno rušenje kuće Dušana Spasojevića Šiptara, jednog od osumnjičenih za Đinđićevo ubojstvo. Građevinski radnici za rušenje koriste samo ručni alat kojim režu armaturu nosećih stupova u prizemlju Spasojevićeve kuće, a postupak uklanjanja bespravno sagrađenog objekta od 2087 četvornih metara u Schillerovoj ulicu u Zemunu osigurava postrojba Žandarmerije. Dan ranije, kad je počelo rušenje, nekoliko stotina okupljenih znatiželjnih stanovnika Zemuna započete radnje pozdravilo je burnim pljeskom.</p>
<p>Zbog nazočnosti sprovodu pokojnom predsjedniku srbijanske vlade, u subotu nije bilo novih vijesti u svezi s nastavkom operacije »Vihor«, kako se već prozvala započeta borba s organiziranim kriminalom. U nedostatku vijesti, veliku pozornost izazvao je Branko Bogdanović, specijalist za oružje i stručni suradnik srbijanskog MUP-a, koji je za Politiku ustvrdio da je na Đinđića pucano s daljine od 182 metra iz puške kalibra 7,62 milimetra. »Sam izbor snajperskog oružja ukazuje na profesionalca. Poznato je da policijski snajperisti djeluju najčešće na daljinama do 100 metara, koristeći oružje kalibra 5,56 milimetara. Međutim, udaljenost s koje je pucao atentator više odgovara vojnim standardima, kada je potrebno moćnije oružje«, naveo je Bogdanović. </p>
<p>Željko Garmaz</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Uhićen Pacov, pripadnik »zemunskog klana«</p>
<p>BEOGRAD, 15.ožujka</p>
<p> - U priopćenju MUP-a objavljenom u subotu navečer navodi se da je uhićen jedan od vođa »zemunskog klana« Mlađan Mićić zvani Pacov. »Nastavljena je sveobuhvatna istraga na pronalaženju i uhićenju ubojica, njihovih pomagača, kao i naručitelja ubojstva predsjednika Vlade Srbije Zorana Đinđića. Iako dobro skrivan kod jataka, u selu Smoljinac, u općini Malo Crniće u subotu je pronađen i uhićen Mlađan Mićić, poznat kao Pacov ili Veliki boss iz Smoljinca, jedan od vođa zemunskog klana«, navodi se u priopćenju. </p>
<p>U akciji su uhićeni i članovi Mićićeve grupe - Saša Stojković Fuksa, Radovanče Miljković Ranac, Mladen Pavlović, Dejan Živanović Jumba, Jovica Janković i Radostan Živković. Prilikom pretresa stanova i prostorija u kojima su boravile uhićene osobe, policija je pronašla i privremeno oduzela oružje u ilegalnom posjedu, streljivo različitog kalibra, uređaj za noćno osmatranje, više pari registarskih pločica, veći broj luksuznih automobila u vlasništvu »zemunskog klana«, kao i druge predmete značajne za daljnju istragu. U skladu s odredbama izvanrednog stanja, u suradnji s policijama susjednih zemalja nastavlja se intenzivna istraga i potraga za ostalim vođama i članovima kriminalnih grupa«, izvjestila je policija.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Prodi: Hrvatska sama određuje datum svog ulaska u EU </p>
<p>RIM, 15. ožujka </p>
<p> - Hrvatska će na temelju svojih postignuća sama sebi odrediti datum ulaska u Europsku uniju, rekao je predsjednik Europske komisije Romano Prodi u razgovoru za subotnji broj talijanskog lista »Piccolo«. »Hrvatska mora sama sebi odrediti datum ulaska u Europsku uniju na temelju onoga što će učiniti«, rekao je Prodi.</p>
<p> Na pitanje novinara list »Piccolo« hoće li Hrvatska ući u EU 2007. godine, Prodi je kazao da ne može govoriti o datumima. »Utvrdili smo da će svaka zemlja ući po svojoj zasluzi. Na osnovu toga datum ulaska Hrvatska određuje sama sebi. Ako će uspjeti trčati, moći će ući 2007. Ono što mi želimo jest da postoje određeni minimalni standardi koje sve zemlje trebaju ispuniti«, naglasio je predsjednik Europske komisije.</p>
<p> »Kada su mi Hrvati kazali: 'Sada će ući Slovenija i vi ćete zatvoriti vrata', ja sam im odgovorio da 'vrata ostaju otvorena'. Problem je što Hrvatska sada mora trčati što brže«, rekao je Prodi izrazivši nadu da će »požuriti što više može«. Što se tiče položaja talijanske manjine u Hrvatskoj, Prodi je rekao da će se za nju tražiti isti, visoki standardi zaštite kakvi su se tražili i od baltičkih zemalja za rusku manjinu. »Zaštita manjina je jedno od temeljnih pitanja«, rekao je Prodi te dodao da će «talijanska manjina u Hrvatskoj zasigurno djelovati na razvitku Hrvatske«. On je ustvrdio da proširenje EU napreduje dobro, ali da sad »predstoji nova faza«. </p>
<p>»Zemlje na koje će se proširiti EU trebaju popuniti svoje institucije, promijeniti njihove unutarnje strukture, poboljšati ekonomiju, barem one kod kojih je zaostala, dok pred nama - Europskom unijom - stoje još veći zadaci. Moramo s istom ozbiljnošću i istim otvaranjem prići dvjema zemljama čiji je ulazak predviđen za 2007., Rumunjskoj i Bugarskoj. Moramo otvoriti dijalog s Hrvatskom, a ostaje nam otvoren i turski problem«, rekao je Prodi.</p>
<p> Govoreći o gospodarstvu, Prodi je kazao da bi se luke sjevernog Jadrana - Monfalcone, Trst, Kopar i Rijeka - trebale organizirati kao one na sjeveru Europe oko Hamburga i Rotterdama. Nelogično je da Budimpešta još uvijek šalje svoju robu u Hamburg, rekao je Prodi, ali i dodao da se reorganizaciji luka sjevernog Jadrana možda zaostaje i zbog nekih neprevladanih unutarnjih osjećaja u Trstu. </p>
<p>»Trst u sebi nosi duboke ožiljke od Drugog svjetskog rata. Pritom mislim na 40 dana okupacije grada od strane Titovih snaga. Do danas nije došlo do pravog pomirenja«, rekao je Prodi. (AR/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Podignute optužnice protiv 17 osoba upletenih u aferu »Orao«</p>
<p>MOSTAR, 15. ožujka</p>
<p> - Tužiteljstvo u Bijeljini podiglo je optužnice protiv 17 visokih vojnih i civilnih dužnosnika iz Republike Srpske zbog kršenja embarga na izvoz oružja i vojne opreme u Irak te prikrivanja istrage, javili su u petak mediji u srpskome entitetu u BiH. Iz Zrakoplovnog zavoda »Orao« iz Bijeljine, Iraku su isporučivani dijelovi za zrakoplov ruske proizvodnje MIG 21 te druga vojna oprema. </p>
<p>Petoricu najviših vojnih dužnosnika Republike Srpske tereti se da su kao članovi Povjerenstva, koje je trebalo provjeriti navode o trgovini oružja s Irakom, ministru obrane Republike Srpske podnijeli krivotvoreno izvješće. Za prikrivanje istrage afere »Orao« optužnica je podignuta protiv načelnika Glavnog stožera Vojske Republike Srpske, generala Momira Zeca, bivšeg zamjenika ministra obrane Nikole Delića, pomoćnika ministra pukovnika Zorana Cvjetkovića, visokog dužnosnika Uprave za sigurnost Ministarstva obrane pukovnika Petra Očeušanina te načelnika Vojnog kabineta predsjednika Republike Srpske pukovnika Vlade Topića. Kako su javili srpski mediji, među šestoricom optuženih je bivši načelnik Uprave Ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane Radoslav Pandžić te još petorica čelnih ljudi Zrakoplovnog zavoda »Orao« iz Bijeljine. </p>
<p>Optuženi su bivši direktor »Orla« Milan Prica, njegov zamjenik Teodosije Kecman i direktor marketinga Gordan Santrač, koji se terete za nedopuštenu proizvodnju i promet oružja i eksplozivnog materijala. Među sedamnaestero optuženih za aferu »Orao« je i šest nižih djelatnika Uprave carina Republike Srpske, najviše carinskih inspektora, koji se terete za zloporabu službenog položaja ili ovlasti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Zlokobni nagovještaji novog zaljevskog rata </p>
<p>Iračani su, prema obavještajnim izvorima, počeli s prebacivanjem i raspoređivanjem elitnih jedinica u zonama ispod 32. paralele. Na tom se području očekuju najžešći anglo-američki zračni i kopneni udari. Humanitarni stručnjaci očekuju milijunski val izbjeglica koji će krenuti prema Iranu, Siriji i Turskoj </p>
<p>ANKARA, 15. ožujka (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - SAD i Irak, prema najnovijim zaljevskim izvješćima, obavljaju posljednje pripreme za međusobno vojno odmjeravanje snaga. Na sve vjerojatnije ratne okršaje upućuje vrlo znakovito i naglo premještanje trupa oštro sučeljenih strana, naročito u blizini iračko-kuvajtske granice. </p>
<p>Iračani su, prema obavještajnim izvorima, počeli s prebacivanjem i raspoređivanjem elitnih jedinica u zonama ispod 32 paralele gdje se očekuju najžešći anglo-američki zračni i kopneni udari. Riječ je o južnoj zoni zabrane letenja za iračke zrakoplove koju su Amerikanci i Britanci, bez prethodnog odobrenja međunarodne zajednice, počeli neposredno nakon okončanja zaljevskog rata 1991.</p>
<p>Istodobno, javlja se o dolasku »nevidljivih« američkih bombardera B-2. Američki vojni stratezi, čiji se glavni zapovjedni stožer nalazi u Kataru, u subotu su »isprobali« učinkovitost bombardera B-1B. Te letjelice, koje su znatno brže od starijeg prethodnika B-1, ispalile su projektile na dva pokretna iračka radarska sustava. Irački izvori nisu potvrdili taj »incident«, koji je prvi zlokobni nagovještaj novog zaljevskog rata. </p>
<p>Arapski i turski mediji podudaraju se u subotu u ocjeni da bi odluka o pokretanju vojne ofenzive na Irak mogla »pasti« na summitu SAD, Velike Britanije i Španjolske. »Ratna trojka«, kako je nazivaju turske novine, mogla bi, kako se vjeruje, povući novi prijedlog »ratne rezolucije«, te narediti izvođenje munjevitog, žestokog i odlučnog napada na nepoćudni Irak i njegove branitelje.</p>
<p>Očekuje se da će glavna silina udara doći upravo s juga Iraka, osobito ako Turska ne ustupi Amerikancima svoj pogranični teritorij s Irakom za uspostavu vrlo važne sjeverne fronte. Snage osovine Washington-London krenule bi, prema ocjenama vojnih stručnjaka. iz Kuvajta u dva smjera uz granicu prema Iranu i Siriji da bi se susrele, odnosno zatvorile krug na iračkome sjeveru, gdje poglavito žive Kurdi. To bi omogućilo da se u borbe aktivno uključi i oko 70.000 već dobro naoružanih paravojnih formacija kurdskih frakcija Massouda Barzanija i Jalala Talabanija.</p>
<p>A što se tiče Kurda, zamjetno je da mnogi od njih, koji žive u gradovima Kirkuku i Mosulu, pokušavaju pobjeći i na sjever zemlje gdje se nalze već slobodne kurdske autonomne oblasti. Ne zna se točan broj Kurda koji su dosad pobjegli od režima Saddama Husseina. U svakom slučaju, kada se ratni stroj zahukta može se, prema predviđanjima humanitarnih stručnjaka, očekivati milijunski val izbjeglica koji će krenuti prema Iranu, Siriji i Turskoj. </p>
<p>Na skori početak nove »pustinjske oluje«, ovoga puta u vrlo skromnoj savezničkoj izvedbi i, najvjerojatnije bez »blagoslova« međunarodne zajednice, upućuje i obznanjivanje američkog »Programa za mir« na Srednjem istoku. Tim dokumentom kojim se iscrtava mogućnost uspostave neovisne palestinske države, žele se, jamačno, smiriti već frustrirani arapski duhovi koji u vođenju sadašnje politike Bijele kuće vide favoriziranje Izraela, a zanemarivanje njihovih interesa.</p>
<p>Hoće li Turska u »minutu do dvanaest« dopustiti Amerikancima korištenje svojeg područja za napad na susjednu arapsku zemlju, još je posve neizvjesno. Turske sredozemne luke Iskenderun i Mersin pune su brodova koji čekaju na istovar oružja i vojne opreme. Iz Iskenderuna je već počelo njihovo prebacivanje u unutrašnjost zemlje. Dosad je, kako su u subotu javili ovdašnji elektronski mediji, s američkih brodova istovareno samo 30 posto vojnog tereta. Novi turski premijer Recep Tayyip Erdogan očito se pribojava da u parlamentu, gdje njegova vladajuća Stranka pravde i razvitka (AKP) ima apsolutnu većinu, obnovi glasovanje o dolasku Amerikanaca na tursko tlo. On strahuje da bi takvo izjašnjavanje moglo dovesti do rascjepa u AKP, budući da se veliki broj zastupnika protivi ratnoj opciji. Sve nestrpljiviji američki predsjednik George W. Bush je, u gotovo ultimativnom pismu upućenom Erdoganu, upozorio svog bliskog NATO-saveznika da u slučaju odbijanja američke vojne nazočnosti ne računa sa samoinicijativnim akcijama na sjeveru Iraka</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Što će odlučiti »ratno vijeće« na Azorima</p>
<p>Sastanak Busha, Blaira i Aznara gotovo je očajnički pokušaj da se prevlada diplomatska paraliza u UN-u oko Iraka. Zbog prijetnje francuskog veta u Vijeću sigurnosti, neki su nedjeljni susret trojice vođa, već proglasili i »protufrancuskim sastankom na vrhu«</p>
<p>LONDON, 15. ožujka (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Kako nazvati hitni sastanak o iračkoj krizi, koji je američki predsjednik George Bush sazvao u nedjelju na Azorskim otocima usred Atlantika? Summit na kojemu će biti nazočni i Tony Blair te José María Aznar, premijeri Britanije i Španjolske, glavnih američkih saveznica u Vijeću sigurnosti, neki već nazivaju »ratnim vijećem«, na kojemu bi trebala pasti odluka o vojnom pohodu na Irak. </p>
<p>No, skup je sazvan prije svega zato da se u zadnjem, gotovo očajničkom pokušaju, pokuša prevladati diplomatska paraliza u UN-u oko Iraka. Zbog prijetnje francuskog veta u Vijeću sigurnosti na novu rezoluciju, koja bi odobrila rat protiv Saddama Husseina, neki su razgovore na portugalskim Azorima, već proglasili i »protufrancuskim summitom«. </p>
<p>Francuski veto nije međutim jedina prijetnja novoj britansko-američkoj rezoluciji. Sve više se čini da ona u sadašnjem obliku ne bi dobila ni većinu glasova u Vijeću sigurnosti. Stoga sudionici azorskoga sastanka žele vidjeti da li se taj dokument može uopće spasiti. Jedan bi način bio da ga se preoblikuje i u njega ugrade primjedbe skeptičnijih članica Vijeća, te da ga se u novom obliku možda podnese na glasanje. Rezolucija bi Iraku trebala dati vrlo kratak rok da se do kraja razoruža, ako želi izbjeći rat. No nije sigurno hoće li Britanija i SAD na kraju uopće tražiti izjašnjavanje o njoj - pogotovo ako se pokaže da rezoluciji i dalje prijeti poraz u Vijeću sigurnosti. </p>
<p>U slučaju da nova rezolucija ne bi bila prihvaćena, britanska vlada ranije se nadala da će se barem moći pozvati na njenu prethodnicu. Riječ je o rezoluciji broj 1441, koja po nekim tumačenjima također daje dovoljno pokrića za rat. Pravni savjetnici britanske vlade uvjerili su međutim Tonyja Blaira da stvari nisu tako jednostavne.</p>
<p>Ako nova rezolucija doista ne bi prošla u Vijeću sigurnosti, to bi značilo da Britanija ide u rat na strani Amerike mimo međunarodnih zakona - da zapravo krši međunarodno pravo. To daje nove ozbiljne glavobolje Tonyju Blaira. Britanski je premijer, međutim, iza scene izborio određenu pobjedu, kada je George Bush u petak najavio skoro objavljivanje novog mirovnog nacrta za Srednji istok, kojemu je Amerika jedan od sponzora. Objavljivanje tog nacrta za buduće palestinsko-izraelske pregovore neobično je važno Blairu. On sada može utišati brojne kritičare kod kuće, kao i u arapskom svijetu, koji tvrde da je palestinsko pitanje važnije od iračkog. Prema pisanju britanskog tiska, Claire Short, ministrica u Blairovom kabinetu koja je zaprijetila ostavkom radi Iraka, navodno je u četvrtak načinila pritisak na premijera, tražeći ga da uvjeri Busha u potrebu objavljivanja takvog plana.</p>
<p>No, sve su oči sada uperene u daleke Azore. Nekoliko sati u nedjelju popodne, to otočje na pola puta između Amerike i Europe naći će se u intenzivnoj žiži. Domaćin skupa je premijer Portugala José Manuel Durao Barroso koji je izjavio je da sa summita na Azorima neće proisteći »nikakva objava rata«. Promatrači međutim tvrde da će, s obzirom na slabe izglede za novu rezoluciju, nedjeljni sastanak ipak podsjećati na ratno vijećanje.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>SAD pomogao Iraku u programu oružja za masovno uništenje</p>
<p>WASHINGTON, 15. ožujka</p>
<p> - Vodeći se izrekom prema kojoj je »neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj«, Washington je, u kontekstu rata između Irana i Iraka (1980-1988), s Bagdadom održavao odnose u područjima koja su ponekad bila vrlo osjetljiva. Uz sve veću vjerojatnost nove vojne intervencije protiv Saddama Husseina, administracija američkog predsjednika Georgea W. Busha ne voli kada ju se danas podsjeća na to nekadašnje »savezništvo«.</p>
<p>Američki tisak objavio je informacije o isporuci, u sklopu prošlih odnosa SAD-a i Iraka, kemijskih i bioloških sastojaka koji su trebali biti iskorišteni za vojne ciljeve protiv zajedničkog neprijatelja: šijitskog Irana ajatolaha Homeinija.</p>
<p>»Ja sigurno nemam nikakve veze s isporukom kemijskih ili bioloških proizvoda ili bilo koje vrste oružja Iraku«, nedavno se branio američki ministar obrane Donald Rumsfeld. »Ako je SAD napravio nešto takvo, želim vjerovati da se radilo o humanitarnim razlozima«, rekao je Rumsfeld kojeg je predsjednik Ronald Reagan slao u više misija na Srednji istok, uključujući i Bagdad.</p>
<p>Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, perspektiva iranske pobjede protiv Iraka nije se u Washingtonu smatrala dobrom. SAD se zbog toga oprezno počeo približavati iračkom režimu koji je, sporazumom o suradnji iz 1972., bio povezan sa Sovjetskim Savezom.</p>
<p> Kao znak dobre volje, Reaganova je administracija u veljači 1982. izbrisala Irak sa svoje crne liste terorističkih država, usprkos burnim prosvjedima Kongresa. Reagan je 20. prosinca 1983. u Bagdad poslao jednog od svojih savjetnika, Donalda Rumsfelda, koji se tamo sastao sa Saddamom Husseinom, tada smatranim strateškim partnerom i štitom protiv vala muslimanskog fundamentalizma koji je dolazio iz Irana.</p>
<p>Kenneth Pollac u svojoj knjizi »The Treatening Storm - The Case for Invading Iraq« (Prijeteća oluja: Zašto napasti Irak), objašjava da su SAD od 1983. davali Iraku gospodarsku pomoć u visini od nekoliko stotina milijuna dolara u obliku jamstva za kupnju američkih poljoprivrednih proizvoda. Pollac, bivši analitičar CIA-e, također navodi i detalje kupnje civilnih helikoptera koje je »Irak brzo prepravio za vojnu uporabu«.</p>
<p>Od proljeća 1985. SAD je Iraku počeo isporučivati proizvode visoke tehnologije koje su, prema Pollacku, Bagdadu omogućile poboljšavanje svog programa oružja za masovno uništenje.</p>
<p> Dokumenti s naznakom državne tajne i službena fotografija pokazuje stisak ruke Rumsfelda i Husseina u Bagdadu, u trenutku kada je Irak koristio kemijsko oružje usprkos međunarodnim konvencijama.</p>
<p>List Washington Post svojedobno je pisao o tome kako su Bagdad i Washington izmjenjivali i vojno-obavještajne podatke, a posredstvom lažne čileanske tvrtke trgovalo se i oružjem, te kemijskim otrovima i smrtonosnim bakteriološkim proizvodima (antraks i bubonska kuga).</p>
<p>Dvije godine prije iračke invazije na Kuvajt, američka administracija Georgea Busha (oca sadašnjeg predsjednika) još je bila uvjerena da bi Saddam mogao postati američki regionalni saveznik, usprkos drukčijem mišljenju određenih dijelova CIA-e. (AFP/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="50">
<p>Pogrješka, ili pogreška i vagon jezičnih balvana</p>
<p>Ni jedan moj tekst dosad nije izazvao toliku pozornost kao onaj pod naslovom »Jezikoslovci se još dijele na one pogrješku i one za pogrešku«, objavljen u Vjesniku u »Pismima čitatelja«, 24. veljače 2003.</p>
<p>Najprije me je za odgovor zamolio naš ugledni promišljatelj nacionalnog tehnološkog razvoja. Sada se potrudio da mi odgovori na neke terminološke dvojbe, mislim sveučilišni profesor hrvatskog jezika iz Ljubljane, gospodin Radoslav Dabo. Time sam vrlo počašćena i zahvaljujem se na odgovorima. Međutim, ipak. </p>
<p>Moje pitanje s pogrješkom ili pogreškom nije bilo u smislu tko je od hrvatskih lingvista u pravu. To je stvar stručnjaka. Mene zanima hoću li pisati pogrješka, što moj hrvatski »speller« ne priznaje, jer on poznaje samo dvojbu, pogrešku. Ujedno se ispričavam za taj »speller«, jer ne znam hrvatsku riječ. Zato je usputno pitanje, može li netko predložiti prijevod u jednoj riječi?</p>
<p>Po objavi mog teksta, prijateljica, čiji je suprug inženjer šumarstva, poklonila mi je presliku jednog članka gospođe Lj. Šarić koji obrađuje raznoznačnost naziva tehnika i tehnologija. Pročitavši taj tekst od nekoliko stranica, a objavljen u časopisu »Mehanizacija šumarstva« (mislim 1998.) ne mogu prihvatiti mišljenje i tumačenje uglednog jezikoslovca prof. Radoslava Dabe o razlikovnosti tih termina. Toplo mu preporučujem da prouči taj tekst pa da onda eventualno nešto napiše o toj temi. Ali zato će mu ipak trebati više od nekoliko usputnih primjera i redaka. Mislim da je svojedobno, pred kojih desetak godina i »Vjesnik« objavio jedan širi tekst pod približnim naslovom da nije sve tehnologija, ali se više ne sjećam autora. </p>
<p>Ovih dana me iz nekih razloga muči riječ biće u smislu entiteta. Na moje zaprepaštenje imala sam velikih problema da pronađem tu riječ, u nama običnim smrtnicima dostupnim rječnicima hrvatskog jezika. I konačno jedna gotovo potpuno nepotrebna riječ u hrvatskom s kojom nas teroriziraju. To je aplikacija. Pogledajte po rječnicima stranih riječi što znači aplikacija. Tumačenja su potpuno druga od onoga prijava ili zamolba za pridruživanje ili nešto slično. U Hrvatskoj se sve više aplicira npr. za združivanje s nekim poduzećem kao djelatnik, što je još jedna neobična riječ za zaposlenika. Zašto to nije prijava za zaposlenje. </p>
<p>Tumačeći utemeljenost pogrješke ili pogreške, hrvatski jezikoslovci ne reagiraju na takve jezične balvane kakvi su aplikacija u kontekstu u kojem se danas upotrebljava. To je bio smisao moje primjedbe. A kada su u pitanju terminološki problemi primjerice u tehnici, jezikoslovci se osjećaju prilično nesigurni. Trebaju zaista pomoć tehničara koji se ponešto razumiju u jezik. A prof. R. Dabi još jednom najljepša hvala što se osvrnuo moja pitanja. Međutim, ne govori li i to da je odgovor stigao prije iz Ljubljane nego iz Hrvatske nešto o srži problema. </p>
<p>Dr. sc. SILVIJA RABAČEVIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Majka mi je umrla, a liječnici se pravdaju sumnjivim izjavama </p>
<p>Život moje majke ugasio se nakon običnog prijeloma noge; iznenadno, neznanjem i aljkavošću...</p>
<p>Na dan prijeloma (petak, 31. siječnja ove godine) moju smo majku dopremili u bolnicu u Gospiću, jer zbog velikog nevremena nije bio moguć prijevoz do Rijeke. Bili smo uvjereni da se prijelomi i u ovoj bolnici rješavaju besprijekorno. </p>
<p> Bolesnica je odmah zbrinuta. Napravljene su pretrage i po riječima doktora s obzirom na njezino opće zdravstveno stanje, ne bi podnijela operaciju te će bolje biti ići duljom, ali sigurnijom metodom - pomoću utega. </p>
<p>Sljedećeg dana (u subotu) uvjerio sam se da bolesnica izgleda vedro, puna nade, puna života. Na odjelu nije bilo nijednog liječnika, a potužila mi se i na sporost sestara.</p>
<p>U nedjelju i ponedjeljak su bolesnicu počeli nagovarati da potpiše za operaciju, istu onu za koju je prethodno rečeno da ne može uspjeti. Najavljeno je da će se u srijedu dogovoriti što dalje.</p>
<p> Međutim, u utorak (4. veljače) pacijenticu su uspjeli nagovoriti i zapravo, na prijevaru je otpremili u operacijsku dvoranu. Poslije 12 sati telefonom su nas obavijestili da je pacijentica umrla za vrijeme operacije. </p>
<p>Kad se rodbina za nekoliko sati okupila rečeno je da je pacijentica umrla poslije operacije. Kirurg je rekao da on nije kriv već internist koji je operaciju odobrio (a on inače da dolazi iz Rijeke).</p>
<p>Za razliku od prije pet dana sada je rečeno da su svi organi bili zdravi. Na ovako različite i sumnjive izjave rodbina je izrazila nezadovoljstvo te je doktorica rekla: »S obzirom da vi niste zadovoljni bit će obdukcija, a doktor dolazi iz Rijeke. Mi sebe moramo osigurati«.</p>
<p>Usprotivili smo se jer nam je odmah bilo jasno koja je svrha obdukcije. Ali je doktorica dodala: »Vi tu ne možete ništa. To je po zakonu«.</p>
<p>U otpusnom pismu, koje je bilo sklepano na brzinu drugi dan (poslije obdukcije), navedeno je desetak, dijagnoza koje su se valjda mogle naći u Medicinskom rječniku. Nama ostaje samo pitanje kako je jedna tako obična operacija mogla završiti tako kobno?.</p>
<p>Gospoda doktori šalju otpusno pismo i obdukcijski nalaz na latinskom jeziku. To je još jedan dokaz njihove umišljenosti da su tu zbog sebe, a ne zbog pacijenata. Oni zapravo, svoje neznanje i neprofesionalnost (kao u srednjem vijeku) skrivaju latinskim jezikom. Bilo bi bolje i korisnije da su, umjesto latinskom, više vremena posvetili kirurgiji.</p>
<p>MILE RUKAVINA Ludbreg</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Havelov poučak za Mihanovića </p>
<p>»Havel nema pravo na povlaštenu mirovinu«, tako je, naime, odlučio češki parlament, odbacivši zakon prema kojem bi bivši predsjednik, inače državnik europskog formata, nakon dva mandata provedena na čelu države, dobio posebnu mirovinu i svoje će umirovljeničke dane »krpati« s otprilike 430 eura mjesečno.</p>
<p>Pročitao sam to u Vjesniku od 14. ožujka (preneseno iz Slobodne Dalmacije) i u nastavku, kao <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> na kraju, podsjećanje na nedavnu odluku Ustavnog suda Hrvatske, koji je sa deset glasova za i dva protiv, odlučio da pravo na povlaštenu mirovinu u zemlji Hrvatskoj, za saborske zastupnike - nije sporno!</p>
<p>Prisjetio sam se, dakako, nedavno objavljenog razgovora s bivšim predsjednikom Sabora Nedjeljkom Mihanovićem koji je, ne trepnuvši okom, izjavio da je njega »stid da prima kukavnih 8.500 kuna mirovine«. Bez imalo želje da vrijeđam gospodina Mihanovića ipak ne mogu za njega naći ni malo sažaljenja. Bio bih sretan da kao inženjer u punom radnom odnosu dobijem toliku plaću.</p>
<p>No, budući da ne živimo pod staklenim zvonom i vidimo što se oko nas događa i kako žive naši neposredni susjedi, koji su časno odradili svoj radni vijek, nije etično buniti se i zahtijevati kruha nad pogačom.</p>
<p> Uostalom, svi ćemo mi, budemo li te sreće, kad-tad dospjeti u mirovinu, a znamo da će s mirovinom doći i vrijeme odricanja, iako nam potrebe neće biti manje, nego, ako ni zbog čega drugog, zbog zdravstvenih razloga, veće od sadašnjih.</p>
<p>Što nas čeka reljefno nam je oslikao, u »Pismima čitatelja« (Vjesnik, 14. ožujka 2003.) i gospodin Nikola Vicković iz Zagreba pod naslovom »Više od 650.000 umirovljenika prima manje od 1.600 kuna«, uz napomenu da će odnos plaća i mirovina iz godine u godinu bivati sve nepovoljniji. Šteta što nisam, našao podatak o onima koji primaju zaštitni dodatak, a kako je tek onima koji su bez posla i bez stalnih izvora prihoda, a bivši predsjednik Sabora i svi oni koji su mu omogućili »kukavnu mirovinu od 8.500 kuna« trebali bi se postidjeti pred cjelokupnom hrvatskom javnošću. </p>
<p>ZORAN DELALIĆ dipl. ing., Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="53">
<p>Vlak kod Duge Rese naletio na golf - dvoje mrtvih</p>
<p>DUGA RESA, 15. ožujka</p>
<p> - Na županijskoj cesti Zvečaj - Lipa, nedaleko Duga Rese, odnosno na pružnom prijelazu u mjestu Lipa na željezničkoj pruzi Karlovac - Duga Resa - Ogulin, u subotu je u 11.20 sati došlo do teške prometne nesreće u kojoj su smrtno stradali Boris Jandrlić (35), djelatnik HŽ-a i Nenad Benić (36), djelatnik Policijske postaje Duga Resa. Do nesreće je došlo kada je vlak naletio na vozilo »golf« karlovačkih reg. oznaka kojim je upravljao Jandrlić. Vozač Jandrlić i njegov suvozač Benić smrtno su stradali na licu mjestu. Prema policijskom izvješću svjetlosna i zvučna signalizacija na pružnom prijelazu bile su uključene. Do 13 sati promet se na ovom dijelu pruge između Duga Rese i Ogulina odvijao usporeno. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>U Ogulinu poginuo 20-godišnjak</p>
<p>OGULIN, 15. ožujka</p>
<p> - Mještanin Josipdola Dražen Žlimen (20) poginuo je u prometnoj nesreći koja se u subotu oko 4.30 sati dogodila u centru Ogulina na Trg hrvatskih rodoljuba kada je sa svojim vozilom marke »opel ascona« reg. oznake OG 549-N sletio u kanal Dobre, odnosno Đulin Potok. Prema neslužbenim informacijama iz Policijske postaje Ogulin, vozilo je sletjelo s ceste zbog neprilagođene brzine i udarilo u zaštitnu betonsku ogradu iznad kanjona rijeke Dobre. U nesreći je smrtno stradao Dražen Žlimen koji je pronađen na zadnjem sjedištu osobnog vozila, a dvoje putnika zadobili su lakše tjelesne ozljede te su zadržani na liječenju u Općoj bolnici Ogulin. Stradale su iz kanjona rijeke Dobre i Đulinog Potoka izvukli ogulinski pripadnici gorske službe spašavanja. U PU karlovačkoj doznajemo da je kriminalistička obrada u tijeku. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="55">
<p>Turistička prezentacija »spasila« Vinovitu...</p>
<p>Ovo je deveta godina zaredom da su na Zagrebačkom velesajmu vinska i turistička izložba u susjednim paviljonima i u istome terminu, ali i da se nikako ne mogu »naći«, iako su usko povezane, te da su u - silaznoj putanji. Hoće li napokon uslijediti kakav odlučniji rez?</p>
<p>Ukupno dvije stotine i devetnaest uzoraka iz sedam zemalja (Austrija 6), BiH (15), Crna Gora (5), Češka (2), Hrvatska (146), Slovenija (40) i Srbija (5), na žalost, je najskromnija slika »Vinovite« Zagrebačkog velesajma u dosadašnjih devet izdanja. Ipak, od nekoliko priredbi sjedinjenih u zajedničkom naslovu »Enogastronomija i turizam« vinska revija ipak nije najslabija jer taj »naslov« bez konkurencije pripada turističkom dijelu sajma. </p>
<p>No, sva je sreća da nam turistička ponuda uz sve svoje poslovične nedostatke i nedorečenost ipak nije tako »nikakva« kakva je prikazana ovaj put na Zagrebačkom velesajmu! Znalo se i dosad, i često se na to ukazivalo, kako se žargonski kaže - »romani su napisani« na teme vino i turizam (ili obrnuto), odnosno na usklađivanje tih dviju priredbi (bivši ITTF i »Vinovita«) koje su dosad osam godina zaredom bile prvi susjedi u paviljonima Zagrebačkog velesajma i održavale se u istom terminu, ali nikad do spajanja i suradnje nije došlo, a dobro je znano kakav i koliki adut u turističkoj ponudi može (i treba!) biti vino i sve oko vina (vinogorja, vinske ceste, podrumi, konobe, folklor...).</p>
<p> I turistički i vinski sajam iz godine u godinu su klizili prema dolje da bi, eto, sada došli do sasvim skromnih izdanja, utoliko skromnijih kad se u obzir uzmu mogućnosti i potražnja.</p>
<p>Biti istodobno i vinogradarsko-vinarska i turistička zemlja (uz to s »najlipšim morem na svitu«!) veliki je adut, a izložbeni prostori Zagrebačkog velesajma pružali su i pružaju mogućnosti prezentiranja ponude, ali... Broj izlagača sve je manji i »tanji«. Da na ovogodišnjoj »Vinoviti« nije bilo nekoliko poznatijih ili vodećih proizvođača (Badel 1860, Kutjevački podrum, Đakovačka vina, Dalmacijavino...) bilo bi sve zajedno još skromnije, pogotovo kad se napomene da su izostala poznata imena iz privatnog sektora (Enjingi, Krauthaker, Tomac...). Uostalom, skroman odaziv zemalja sudionica i primljenih uzoraka za ocjenjivanje sve govore i objašnjavaju. Dalje ovako nema (poslovnog) smisla, pa vjerojatno valja rasčistiti tehničke i poslovne odnose između organizatora i vinara (naravno, i turističkih kuća).</p>
<p>Ipak, kako je god ukupno bilo (pre)skromno i neatraktivno ne može se dogoditi da gdje je vino ne bude raspoloženja, pa i veselja. U vinskom paviljonu, naime, kako je dan odmicao, bivalo je sve življe, vinoljupci su neumorno obilazili štandove, pojedini izlagači priredili bi ponešto na svome šanku, izložena vina zaslužuju pristojne ocjene, posebno ona koja su dobila visoke stručne ocjene.</p>
<p> Šampionima »Vinovite '03«. proglašeni su sauvignon berbe '01. Vinarije Daruvar, graševina (izbor suhih bobica berbe 2000.) Kutjevačkog podruma i vranac '94. Agrokombinata »13. jul« iz Podgorice (Crna Gora). Nagradu »Studec« dobili su Vinarija Daruvar za sauvignon '01., Marijan Arman (Vižinada, Istra) za teran '01. i Kutjevački podrum za graševinu izbora suhih bobica. </p>
<p>Posebne nagrade dobili su Istranin Kozlović, za najbolji ukupni izgled boce i etiketu, Kristalni »Bachus« revije »Svijet u čaši« tvrtka »Vinakoper«, »Večernjakovu« nagradu za njegovanje autohtone sorte dobio je Alojz Novak iz Sv. Urbana, dok je plavac mali (barique) PZ Svirče (Hvar) zaslužio Kristalnu čašu. Od uobičajenih medalja dodijeljeno je pet Velikih zlatnih, 45 zlatnih i 15 srebrnih.</p>
<p>Među prateće sadržaje turističkog i vinskog sajma već godinama pripada promocija gastro-vodiča »100 najboljih hrvatskih restorana« u organizaciji riječko-opatijskog kluba »Gastronaut«. Vodič nije izostao ni ovaj put, ali... Na promociji se, kao i ranije, okupilo više od stotine ugostitelja i njihovih poslovnih prijatelja, uredno su obaviješteni o novome Vodiču i nakon toga počašćeni na domjenku... »Štos« je ipak u tome da knjigu nisu vidjeli jer još nije tiskana, navodno će biti za oko mjesec i pol dana, tako da je valjda i dalje »na snazi« lanjsko izdanje. Iznenađenje? Ne, nije, jer se ovako nešto s ovim vodičem već dogodilo... Važno je da je knjiga promovirana i zalivena eksponatima »Vinovite«.</p>
<p> Ipak, Klub »Gastronaut« zaslužuje i jednu pohvalu - prateći program enogastro sajma osvježio je Velesajamskim kupom kuhara koji su prvoga do posljednjeg dana »Vinovite« imali neobičan zadatak da jela prilagode - zadanim vinima! Inače je to, poznato je, obrnuto i naziva se sljubljivanjem jela i vina. </p>
<p>Ova zanimljiva novost je »upalila«, a izveli su je kulinari iz čakovečkih, koprivničkih, zagrebačkih, karlovačkih, opatijskih, ozaljskih, osječkih, lovranskih, lepoglavskih, varaždinskih i crikveničkih restorana. Ovo je neobično natjecanje privuklo i pozornost sponzora (proizvođača hrane i pića), a osnovni mu je cilj bio - spajanje vodećih proizvođača/distributera s vodećim ugostiteljima.</p>
<p>Pero Gabrić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Brodska luka - logističko središte za jugoistočnu Europu</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 15. ožujka</p>
<p> - Projekt brodske luke na Bjelišu predstavljen je diplomatima iz brojnih veleposlanstava iz Europe i svijeta, te gospodarstvenicima koji su zainteresirani za ulaganja u brodsku Slobodnu zonu, a koja se nalazi neposredno uz luku. Luka će se nalaziti na idealnom prometnom raskrižju, utvrđena je koncepcija cijeloga projekta, a dok bude gotova projektna dokumentacija bit će izgrađena komunalna infrastruktura. U isto vrijeme četiri plovila »Brodske Posavine« rade na uređenju plovnosti rijeke Save koja će po međunarodnom režimu plovidbe biti plovna od Siska do Beograda za sve vrste brodova. </p>
<p>U prvoj etapi radova na prostor brodske luke površine 72 hektara bit će dovedena željeznička pruga, izgrađene prilazne ceste, a bit će nastavljena izgradnja okomite obale na rijeci Savi. Osim terminala i suhog navoza bit će izgrađeni brojni proizvodni pogoni i skladišta. Izgradnja brodske luke zainteresirala je brojne europske partnere koji žele da brodska luka postane logističko središte za jugoistočnu Europu. U cijeli projekt strani partneri uložit će oko 140 milijuna eura. </p>
<p>I. F.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Radošević: Slobodnim zonama i clusterima povećati izvoz</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Koji su razlozi dugogodišnjeg stagnirajućeg izvoza, kako potaknuti rast izvoza kako bi za sobom »poveo« i ostale, bile su teme subotnjeg stručnog skupa »Zašto Hrvatska nije izvozna zemlja?« održanog u Zagrebu, u organizaciji Privrednog vjesnika i Zaklade »Konrad Adenauer«, pod pokroviteljstvom hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića.</p>
<p>Na skupu se okupio niz nezavisnih kao i ekonomskih stručnjaka iz državnog sektora, poduzetništva, te akademskih krugova, složnih u ocjeni kako niska razina izvoza uz istodobno snažan rast uvoza, te produbljivanje vanjskotrgovinskog deficita negativno karakterizira ukupnost hrvatskog gospodarstva.</p>
<p> No, jedine konkretne akcije da bi se što prije riješio taj problem ponudio je savjetnik za gospodarstvo Predsjednika Republike Dubravko Radošević. On je pozvao sudionike da s tog skupa pošalju Vladi i Ministarstvu gospodarstva apel da se u što skorije vrijeme poduzmu dva konkretna koraka, i to u liberalizaciji zakonodavnog okvira, te u osnivanju dvaju industrijskih clustera.</p>
<p> Kao nužnu intervenciju u zakonodavnom okviru Radošević je istaknuo donošenje što liberalnijeg zakona o slobodnim zonama, kako bi se omogućilo da se u njih privuku investicije koje će potaknuti ne samo izvoz, već i proizvodnju te zapošljavanje.</p>
<p> Poseban naglasak, pak, Radošević je dao osnivanju industrijskih clustera, odnosno povezivanju srodnih ili komplementarnih tvrtki u cilju što efikasnijeg zajedničkog nastupa prema tržištu, i to u sektoru drvne i metaloprerađivačke industrije, u kojima vidi pokretače izvoza.</p>
<p> Hrvatska je drvna industrija, naime, 2001. prvi put od 1918. godine zabilježila deficit u razmjeni s ostatkom svijeta. Izvoz te industrijske grane godinama stagnira, dok je uvoz u zadnjih deset godina povećan s devet na više od 300 milijuna američkih dolara. No, osim neopravdano niske razine, izvoz hrvatske drvne industrije ima i nezadovoljavajuću strukturu - izvozimo trupce, a uvozimo nekvalitetan namještaj. Cluster u tom sektoru mogao bi okupiti tvrtke iz područja Like, Gorskog kotara i Slavonije, i na taj način ujedno i reindustrijalizirati te regije, kazao je Radošević.</p>
<p> Okosnica clustera u metaloprerađivačkoj industriji, prema Radoševićevim riječima, trebala bi biti Željezara Sisak i njen novi vlasnik, ruski Mečelj. Osim što bi se na taj način okupile sve srodne tvrtke sisačke regije, ali i šire, osiguralo bi se zadržavanje radnih mjesta u toj željezari te samo u Sisku otvorilo još barem dvije tisuće novih, procijenio je Predsjednikov savjetnik za gospodarstvo.</p>
<p> Pomoćnica ministra gospodarstva Olgica Spevec rekla je kako se zakonodavni okvir mijenja, zakon o slobodnim zonama će uskoro biti pred Saborom, a tu su i zakoni o tehnološkim parkovima te o poticanju ulaganja. No, Spevec je naglasila kako je 'pritisak' gospodarstvenika na Ministarstvo gospodarstva do sada uglavnom išlo na zatvaranje domaćeg, a ne na otvaranje stranih tržišta. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="58">
<p>Arlović: Novi izborni zakon primjenjivat će se tek za sljedeće izbore </p>
<p>BIZOVAC, 15. ožujka</p>
<p> - »Najvjerojatnije ćemo dobiti izmjene i dopune izbornog zakona koji će minimalno uskladiti sada važeći izborni zakon s Ustavom RH, s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, s pravnim sustavom jer ima i drugih zakona koji u međuvremenu drukčije uređuju pojedina pitanja koja zadiru u izborni zakon, a u isto vrijeme će se nastaviti rasprava o prijedlogu novog izbornog zakona«, rekao je Mato Arlović na seminaru o Hrvatskoj na putu europskih integracija, s naglaskom na poljoprivrednu politiku. </p>
<p>Dodao je da će novi izborni zakon pokušati donijeti još ova vlast ili »ona slijedeća«. Novim izbornim zakonom, rekao je, trajnije i pravednije bi se uredilo pitanje izbora, ali to se, prema njegovim riječima, odnosi tek za naredne izbore, a ne predstojeće koji se moraju održati najkasnije na proljeće 2004.</p>
<p>Arlović je dodao kako je za njega trenutačno najaktualnije pitanje rasprava u Hrvatskom saboru o prijedlogu HSS-a da se sporazum o NE Krško između Slovenije i Hrvatske poništi, odnosno razvrgne, podsjetivši kako je već izglasano da sporazum ostaje na snazi, te da je Sabor zaključcima »osnažio Hrvatsku«. </p>
<p>S. Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Odlučno »ne« radioaktivnom otpadu</p>
<p>HRVATSKA KOSTAJNICA, DVOR, 15. ožujka</p>
<p> - Pod motom »Recimo zajedno ne radioaktivnom otpadu na Trgovskoj gori«, u subotu su u organizaciji KAOS-a - kostajničke alternativne scene i gradskog Poglavarstva, održana dva prosvjedna skupa protiv najavljene izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada na području Pounja. U 10 sati u Hrvatskoj Kostajnici, osim aktivista udruge KAOS, prosvjedovalo je dvadesetak građana. Poglavarstvo Hrvatske Kostajnice krajem proteklog tjedna donijelo je zaključak kojim se, uz ostalo, traži da hrvatska Vlada i Sabor jasno kažu što se planira u tome dijelu Sisačko-moslavačke županije. Kao neistinita, osuđuje se i izjava direktora Agencije za posebni otpad, Damira Subašića, od 12. ožujka, u kojoj on tvrdi da su izvršena ispitivanja Trgovske gore. </p>
<p>U podne se prosvjedni skup »preselio« u mjesto Gvozdansko, na obroncima Trgovske gore, u općini Dvor. Hladnoća i susnježica zasigurno su omeli druge građane da se okupe u nešto udaljenijem selu Majdan, gdje je prvotno trebao biti održan glavni prosvjedni skup.</p>
<p> Točno ispod zaštićenog spomenika nacionalnog značaja, utvrde Gvozdansko iz razdoblja borbe protiv Turaka, a pokraj velikog križa podignutog u čast Hrvatima ubijenim u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu, KAOS-ovci su razvili transparent s porukama: »Una nema tih kuna«, »Trgovska gora, hvala, ne« pored znaka nuklearnog zračenja i »Želimo odgovore«. Hrvatska nije proizvođač radioaktivnog otpada pa stoga nema obvezu njegova zbrinjavanja, a poglavito ga nema pravo skladištiti na terenu koji nije ni istražen ni pogodan za takvu vrstu odlagališta, poručili su organizatori mirnog prosvjeda te najavili kako njihova nastojanja podržava i udruga za zaštitu prirodne baštine »Unski smaragdi« iz susjedne BiH.</p>
<p> Nešto iza 12 sati prosvjednicima je stigla i poruka saborske zastupnice Marijane Petir koja je izrazila podršku nastojanjima stanovnika Pounja da ustraju u borbi za pravo na bolju i kvalitetniju budućnost. »Na moj zahtjev za brisanjem Trgovske gore kao lokacije za odlagalište, ministarstvo zaštite okoliša je izvijestilo da dovršava izvješće o stanju prostora na temelju kojeg će se provesti revizija strategije i programa prostornog plana uređenja RH, o čemu će odlučivati Sabor«, poručila je prosvjednicima M. Petir.</p>
<p>Mirjana Gerić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Održana sjednica Izvršnog odbora Udruge gradova opasanih zidinama</p>
<p>DUBROVNIK, 15. ožujka</p>
<p> - Izvršni odbor Udruge gradova opasanih zidinama (WTFC) održao je u subotu sjednicu u Dubrovniku koji je ujedno i član udruge. Kako je naglasio predsjednik WTFC-a John Price iz britanskog grada Chestera, izvršni odbor u Dubrovniku će dogovoriti detalje oko simpozija Udruge, koji će se početkom lipnja održati u Irskoj. </p>
<p>Price je naglasio kako je Udruga osnovana prije 14 godina u Velikoj Britaniji za vrijeme Europske godine turizma te okuplja 143 grada iz 27 pretežito europskih zemalja. »U našoj Udruzi su gradovi poput kineskog Chiena, koji ima šest milijuna stanovnika, do jednog austrijskog grada u kojem živi 600 stanovnika, no svi oni dijele iste probleme poput prometa ili prenapučenosti. Upravo kako bi podijelili takva iskustva i razmijenili rješenja osnovali smo Udrugu, pri čemu posebno treba naglasiti prijateljstvo koje se tijekom proteklih godina razvilo među tim gradovima«, istaknuo je Price dodajući kako je Dubrovnik jedinstven među gradovima opasanih zidinama. </p>
<p>Govoreći o obnovi povijesnih gradova, John Price je istaknuo kako je dosta gradova, manje ili više, uspješno obnovljeno poput nekolicine talijanskih te kako unutar WTFC-a razmjenjuju i takva tehnička iskustva i na području očuvanja kulturne baštine. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Marihuanu probalo 40 posto maloljetnika, a alkohol 90 posto</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Istraživanje provedeno u Zagrebu pokazalo je da je 40 posto maloljetnika probalo marihuanu, ali da dvostruko više njih povremeno pije alkohol i puši duhan.</p>
<p> Alkohol povremeno uzima 90 posto učenika, a duhan 80 posto, pokazalo je istraživanje Centra za prevenciju ovisnosti Grada Zagreba. Istraživanje je obuhvatilo 2404 učenika osmih razreda osnovnih škola i srednjoškolaca, što je pet posto te populacije.</p>
<p> Poslije marihuane, najviše ispitanih kušalo je ecstasy i razne inhalante - 9 posto. Sa sedativima eksperimentira 7 posto ispitanika, LSD je probalo njih 6,5 posto, speed 6 posto, kokain 3 posto, a heroin 1,5 posto.</p>
<p> Prosječna dob prvog uzimanja opijata je 18 godina, a marihuane i ecstasyja 15 godina. Problem je najizraženiji u urbanim središtima poput Pule, Zagreba, Rijeke i Zadra, podaci su Vladina Ureda za suzbijanje zloporabe opojnih droga.</p>
<p> Broj maloljetnika koji su prijavljeni za posjedovanje opojne droge porastao je 2001. za 55 posto u odnosu na godinu ranije. Broj maloljetnika prijavljenih za drogu ušesterostručio se u 2001. u odnosu na 1997., prema podacima državnog odvjetnika.</p>
<p> »Agresivnija prevencija« zatekla je na djelu znatan broj »eskperimentatora« koji su prihvatili ponuđeno liječenje kao blažu varijantu razvoja događaja. Državno odvjetništvo, naime, odbacuje prijavu ako maloljetnik odluči otići na odvikavanje. »Takva je mjera pokazala dobre rezultate«, ocijenila je zamjenica Državnog odvjetnika Božica Cvjetko.</p>
<p> Od 768 maloljetnika kojima je to obećano u Hrvatskoj, njih 390 uspješno se odviknulo, 313 se još odvikava, a 58 nije uspjelo. Prijavljeni maloljetnici dolaze na prevencijski tretman tri do četiri godine prije nego oni što su prijavljeni i koje u tretman upućuju obitelji.</p>
<p> Roditelji smatraju da ne postoji dovoljno izgrađen sustav sadržaja koji bi učenike snažno vezao za pozitivne vrijednosti niti sustav institucija koji bi pozitivno djelovao na mlade koji iskušavaju granice društveno-prihvatljivog ponašanja. U Hrvatskoj 35 posto osnovnih i 45 posto srednjih škola nema sportsku dvoranu. Školstvo je na glasu kao siromašan sektor i brojni roditelji šalju u vrtiće i škole dopunu obroka, sredstva za higijenu i slično.</p>
<p> Ove godine Nacionalni program suzbijanja zloporabe droga težak je 106,7 milijuna kuna od čega je oko jedan posto (oko milijun kuna) namijenjeno Ministarstvu prosvjete. Ono namjerava odvojiti oko 30 posto toga iznosa za nabavu 10 aparata za otkrivanje opojnih droga, a 700 tisuća kuna za edukaciju, seminare i nabavu literature.</p>
<p> Više od 60 posto sredstava Nacionalnog programa namijenjeno je ministarstvima pravosuđa i unutarnjih poslova. Samo za vođenje kaznenih postupaka suzbijanja zloporabe droge, Ministarstvu pravosuđa namijenjeno je više od 22 milijuna kuna, što je dvadeset puta više od ukupnog »preventivnog« proračuna u školama. MUP-u je iz tog programa namijenjeno gotovo oko 30 milijuna kuna. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Neisticanje cijena i neizdavanje računa među najčešćim su prekršajima od Umaga do Cavtata</p>
<p>Gospodarski inspektori Državnog inspektorata lani su na mjestu izvršenja prekršaja naplatili 769 kazni u ukupnom iznosu od 1,48 milijuna kuna. U većini slučajeva riječ je o identičnom načinu i vrsti kršenja propisa na cijelom priobalnom području</p>
<p>DUBROVNIK, 15. ožujka</p>
<p> - U Cavtatu se od 12. do 14. ožujka održao stručni skup Državnog inspektorata RH, kojem je nazočilo gotovo 700 inspektora iz cijele Hrvatske iz svih 11 službi Inspektorata. Po prvi put pridružili su im se i predstavnici iz drugih tijela državne uprave (sudbene i izvršne vlasti) s kojima Inspektorat svakodnevno surađuje na poslovima neposredne provedbe zakona. Ocijenjeno je to izuzetno važnim, jer učinkovitost u sprječavanju i otklanjanju nezakonitosti u radu ne ovisi samo o inspektorima već podjednako i o učinkovitosti sudbene vlasti te kvaliteti i primjenjivosti propisa. Tom se prigodom moglo čuti kako su inspektori (pre)često izloženi nerazumijevanju okoline i pritiscima pojedinaca nenaviklih na rad, na što je na skupu upozorio i potpredsjednik Vlade Slavko Linić, no da je usprkos tome Inspektorat tijekom 2002. ostvario planirane poslove, pa čak i više od očekivanoga. Hrvatski, pak, Zahtjev za kandidaturu u EU, rečeno je, upravo inspektorima nameće niz obveza, budući je za ulazak u EU među ostalim nužno i transparentnije poslovanje, čime se dosad baš i ne možemo pohvaliti. Ukratko, za očekivati je u iduće četiri godine da će rad inspekcija »biti još učinkovitiji«, a iznos kazni viši, što je uostalom i jedan od zaključaka kojim je okončano cavtatsko savjetovanje, s tim da je zatražena i mogućnost da se u ponovljenom slučaju predvide veće kazne u odnosu na prethodno izrečene.</p>
<p>Inače brojčani pokazatelji Državnoga inspektorata za lanjsku godinu kazuju da je ukupno obavljeno 534.656 inspekcijskih nadzora. Temeljem utvrđenih povreda propisa podnijeto je 47.902 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, podnijete su 181 prijave za privredni prijestup, te 149 za kazneno djelo. Kako je protekla provedba turističke sezone 2002., zorno prikazuju podaci koji se odnose na priobalno područje (od Umaga do Cavtata) za razdoblje od 15. lipnja do 15. rujna 2002., kada je obavljeno ukupno 23.482 inspekcijska nadzora iz područja ugostiteljstva, turizma i boravišne pristojbe. Zbog raznih nepravilnosti u radu podnijeto je ukupno 4937 zahtjeva prekršajnom sudu. Od toga u ugostiteljstvu i turizmu 1319, a u domaćinstvu građana 3618. Donijeto je 640 upravnih rješenja o zabrani rada od čega u ugostiteljstvu 298, a u domaćinstvu građana 342, te 312 upravnih rješenja kojima je naređeno otklanjanje raznih nepravilnosti. Naplaćeno je 769 kazni na mjestu izvršenja prekršaja u ukupnom iznosu od 1,48 milijuna kuna. Valja istaći da se uglavnom radi o identičnom načinu i vrsti kršenja propisa na cijelom priobalnom području. Tako su se najčešće povrede propisa iz područja ugostiteljstva i turizma odnosile na bespravno kampiranje, neisticanje cijena i neizdavanje računa, neovjerene cijene usluga i normativa, rad bez registrirane djelatnosti, neispunjavanje propisanih uvjeta (najčešće u prostorijama za pripremu jela i u zahodima za goste), na vođenje knjige žalbi, nepoštivanje propisanog radnog vremena i dr.</p>
<p>Što se tiče stanja glede pridržavanja propisa vezanih za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvima građana, ono je poboljšano u odnosu na 2001. Doduše, lani je zabilježeno kršenje propisa u 21 posto slučajeve, a godinu ranije u 16,5 posto. Međutim, 2001. obavljeno je manje inspekcijskih nadzora za razliku od 2002., kada je nadzora bilo znatno više zahvaljujući i suradnji Hrvatske turističke zajednice s Državnim inspektoratom. </p>
<p>Inspektori, međutim, upozoravaju kako unatoč poboljšanog stanja u vezi pridržavanja propisa na tom području još uvijek nisu u potpunosti zadovoljni, naročito tijekom glavne turističke sezone. Nedopustivo je, kažu, da u jednoj provedenoj akciji, primjerice na otoku Mljetu, u 72 inspekcijska nadzora bude utvrđena 71 nepravilnost! A takvi, pa i drastičniji primjeri, na žalost nisu usamljeni. Dovoljno je spomenuti da je u akciji na Kornatima u 38 inspekcijskih nadzora utvrđeno čak 54 nepravilnosti, dok je u akciji na području Zadarske županije, gdje je u samo jednom danu bilo 397 inspekcijskih nadzora, čak u njih 214 otkriveno različitih povreda propisa.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Antunović: SAD nije postavio nove zahtjeve Hrvatskoj </p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Ministrica obrane Željka Antunović demantirala je u subotu navečer da su Sjedinjene Američke Države postavile nove zahtjeve Hrvatskoj u vezi sa najavljenom američkom vojnom akcijom protiv Iraka, a pogotovo ne zahtjeve u smislu korištenja hrvatskih kapaciteta. </p>
<p> U intervjuu u informativnoj emisiji TV Nove »24 sata« ministrica Antunović je, komentirajući odluku Vlade od 26. veljače da Hrvatska dopusti korištenje hrvatskog zračnog prostora i zračnih luka za potrebe preleta, slijetanja i punjenja gorivom civilnih transportnih zrakoplova koalicijskih snaga u slučaju vojne akcije protiv Iraka, izjavila da je »Vlada svojom (tadašnjom) odlukom definirala širinu mogućih odobrenja prema SAD-u koji predvodi koalicijske snage, u slučaju kada bi do tog zahtjeva došlo«.</p>
<p> Dodala je da »od SAD-a (tada) nije došao nikakav zahtjev. Bilo je razgovora i pojavile su se najave mogućih potreba SAD-a. Mi smo, da budemo spremni na ono što nam se može dogoditi, razmotrili sve mogućnosti i šire od onoga o čemu je SAD govorio, definirali naše mogućnosti sukladno zakonu, mogućnosti koje može odobriti Vlada odnosno naše institucije koje nadziru i provode prelete i slijetanje međunarodnih zrakoplova. Također smo jasno SAD-u rekli da sve preko toga može odobriti isključivo Hrvatski sabor«, rekla je ministrica obrane.</p>
<p> Na novinarsko pitanje jesu li se u međuvremenu pojavili novi američki zahtjevi, primjerice korištenje zračnih i morskih luka te puna suradnja s tajnim službama, ministrica obrane Antunović to je to odlučno odbila.</p>
<p> »Moram vas potpuno demantirati. Nisu se pojavili nikakvi novi zahtjevi, a pogotovo ne zahtjevi u smislu korištenja hrvatskih kapaciteta, bez obzira odnosi li se to na korištenje morskih luka, pa sve do ulaska američkih trupa«, rekla je.</p>
<p> Ministrica Antunović naglasila je kako je »ono što se pojavilo bio zahtjev da Hrvatska definira svoje konačno političko stajalište«. Taj zahtjev, objasnila je, »vezan je uz to postoji li neka razlika u našim stajalištima ako Vijeće sigurnosti UN-a donese rezoluciju (u vezi s vojnom akcijom protiv Iraka) ili ako rezolucije ne bude. O tome se razgovaralo, konzultiralo i razmišljalo, uz mnoga druga vanjskopolitička pitanja, na sastanku u Vili Prekrižje u četvrtak u nazočnosti državnog vrha i mnogih resornih ministara«, rekla je Antunović.</p>
<p> Na pitanje u vezi s mogućnošću da hrvatski vojnici budu poslani u Irak, ministrica obrane Antunović naglasila je kako »u ovom trenutku može reći da to ne dolazi u obzir, jer sve bi ostalo bilo nagađanje. Odluku o tome da i jedan hrvatski vojnik izađe iz Hrvatske i ode u bilo koju vrstu misije izvan Hrvatske može donijeti isključivo Hrvatski sabor.</p>
<p> U ovom trenutku nitko od nas takvo nešto nije tražio, a analitičari kažu da tako nešto, u slučaju rata u Iraku, nitko ni neće tražiti jer su naši kapacitet skromni, ograničeni za takve velike vojne operacije. Ono što bi se eventualno moglo dogoditi, ako do rata dođe, ovisno o tome koliko bi trajao, su kasnije intervencije. Sjetimo se Afganistana i našega dosad uspješnog sudjelovanja u stabiliziranju stanja nakon rata«, zaključila je ministrica Antunović.</p>
<p> Na pitanje o njenoj procjeni mogućeg početka rata protiv Iraka podsjetila je kako je 17. ožujka rok za Irak da se razoruža. »Sve što mogu dodatno reći bila bi improvizacija. Ja, kao i mnogi u svijetu, na temelju događanja u zadnjih nekoliko tjedana, držim da oružana akcije nije daleko«, rekla je ministrica obrane Željka Antunović. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Radoš: Koalicija funkcionira loše jer popušta unutarnjoj opoziciji</p>
<p>Predsjednik Libre kazao je da bi izbori trebali biti održani u listopadu ove godine te da će Libra partnerima predložiti minimum programa koji Vlada do tada treba ostvariti. »Oni koji zagovaraju ostanak države u gospodarstvu žele preko rodbine i prijatelja upravljati nečim na što nemaju pravo i zato treba inzistirati na privatizaciji«, zaključio je potpredsjednik Libre Goran Granić</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - »Koalicija loše funkcionira prije svega zbog agresivne opozicije i popustljive vlasti koja ima unutarnju opoziciju«, ocijenio je predsjednik Libre Jozo Radoš govoreći na trećoj sjednici stranačkog vijeća koja je održana u subotu u Zagrebu. </p>
<p>Naglašavajući da će Libra predložiti partnerima utvrđivanje roka za iduće parlamentarne izbore te minimum programa koji do tada Vlada treba ostvariti, Radoš je naglasio da bi izbori trebali biti održani u listopadu ove godine. Do tada bi, kazao je, turistička sezona mogla biti mirno odrađena, a nova vlast bi nakon izbora imala vremena pripremiti proračun. </p>
<p>Goran Granić, potpredsjednik Libre i potpredsjednik Vlade, svojoj je stranci na izborima prognozirao 15 posto glasova temeljeći takvu prognozu na uspjehu Libre na lokalnim izborima u Virovitici gdje je ta stranka dobila sedam posto glasova birača. </p>
<p>Radoš je također u svom obraćanju stranačkim kolegama naglasio kako je stav Libre da bi Vlada do kraja mandata u svom minimalnom programu trebala nastaviti s reformama, koje Hrvatsku vode prema Europskoj uniji, poraditi dalje na reformi obrazovanja i pravosuđa, te donijeti zakon o radu. Libra će, kazao je, nastojati da se privatizacijski procesi, koji se ne odvijaju »zbog podilaženja javnosti«, nastave. </p>
<p>Granić pak je rekao kako će Libra ustrajati na tome da je privatno vlasništvo isključivo privatno, bez obzira na nacionalnost. »Naše ponašanje mora biti u skladu s europskim normama želimo li 2007. ovdje Europu«, poručio je Granić. Također je dodao da oni koji zagovaraju ostanak države u gospodarstvu žele preko rodbine i prijatelja upravljati nečim na što nemaju pravo i zato, kazao je, treba inzistirati na privatizaciji jer samo privatno gospodarstvo može biti učinkovito. »Zato smo se mi iz Libre na Vladi suprotstavili nekim stavovima u vezi Sunčanog Hvara koji su proizišli, ne iz nacionalnih, nego iz privatnih interesa«, kazao je Granić. Ocijenio je, kao i Radoš, da u vladajućoj koaliciji postoji previše spekulacija i previše podilaženja te da se ne rješava ni jedan problem, a podržava se atmosfera da Hrvatsku svi napadaju. </p>
<p>»Libra u koaliciji mora istjerati stvar na čistac. Hrvatska vlada ne može biti talac ni jedne strane. Nitko nema pravo ucjenjivati ni Vladu ni državu ma kakvi privatni interesi bili u pitanju«, zaključio je Granić. </p>
<p>U svom je izvješću o radu stranke Jozo Radoš kazao da je u protekla tri mjeseca između dviju sjednica Vijeća stranka učvrstila svoje sjedište u Zagrebu, potpisala sporazum s građanskom udrugom iz Osijeka »Hrast«, osnovala 30 ogranaka i okupila petstotinjak članova. Također je imenovano dvadesetak povjerenika koji bi do ljeta trebali organizirati Librine ogranke. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>MUP bez komentara o navodnoj povezanosti trojice Hrvata s atentatom</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Ministarstvo unutarnjih poslova u subotu nije potvrdilo niti opovrgnulo nagađanje dnevnog tiska da je srbijanska policija zatražila provjeru za trojicu hrvatskih državljana koju povezuje s ubojstvom srbijanskog premijera Zorana Đinđića.</p>
<p>»Odmah nakon Đinđićeva ubojstva, beogradski ured Interpola zatražio je pomoć i kontaktirao zagrebački Interpol, ali i sve urede te međunarodne policijske organizacije u regiji, posebice u susjednim državama«, kazao je Nino Jaklin iz MUP-ova ureda za odnose s javnošću.</p>
<p>»Prema obvezama koje proizlaze iz članstva u Interpolu, odmah smo poduzeli sve mjere i radnje koje se pred nas stavljaju u operativnom smislu«, kazao je Jaklin.</p>
<p>Nije želio odgovoriti je li točna informacija jednoga hrvatskoga dnevnog lista da su na zahtjev Beograda provjerena trojica hrvatskih državljana koji su navodno tri dana prije Đinđićeva ubojstva ušli u Srbiju uz pomoć srbijanske jedinice za specijalne namjene »Crvenih beretki«. Tom je jedinicom nekad zapovijedao glavnoosumnjičeni za organiziranje ubojstva Đinđića Milorad Luković Legija.</p>
<p>Pozivajući se na izvore u srbijanskoj policiji, tisak navodi da je riječ o posebno obučenim pripadnicima francuske Legije stranaca.</p>
<p>Također se tvrdi da je, prema izvoru iz vrha hrvatskog MUP-a, policija napravila provjeru te da te osobe nemaju dosjee koji bih na poseban način povezivali s kriminalom, niti je potvrđeno da je riječ o legionarima. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Plavi dizel bez ograničenja</p>
<p>ZAGREB, 15. ožujka</p>
<p> - Od poljoprivredne reforme se ne odustaje, premda u njezinoj provedbi ima mnogo problema, zaključak je s tematske sjednice Predsjedništva HSS-a održane u subotu posvećene poljoprivredi. Prema riječima ministra poljoprivrede Božidara Pankretića, dio problema odnosi se na sporost i nedovoljnu suradnju s pojedinim državnim institucijama i s lokalnom upravom. Kao primjer nedovoljne suradnje, on je spomenuo nesređenost katastra i gruntovnica, a što traži daleko veći angažman Ministarstva pravosuđa, državnog odvjetništva i Geodetske uprave. </p>
<p>Ministar Pankretić je priznao da oko poslova vezanih za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, ni njegovo ministarstvo nije dovoljno stručno ekipirano. Prije svega, Ministarstvu poljoprivrede nedostaju pravnici i geodeti. Stoga će, najavio je Pankretić, uskoro Vladi uputiti zahtjev za zapošljavanjem novih ljudi tog profila. </p>
<p>Čelnik Hrvatskog seljačkog saveza i saborski zastupnik Ivan Kolar poručio je seljacima da će za ovogodišnju proljetnu sjetvu moći koristiti plavi dizel bez ograničenja. A što se tiče novog načina obračuna cijene mlijeka, rečeno je da se taj pravilnik, koji je na snazi od siječnja ove godine, neće mijenjati. Jer, ustvrdio je ministar Pankretić, novi način obračuna već je dao dobre rezultate u podizanju kvalitete mlijeka.</p>
<p> Na početku njegove primjene pokazalo se da najvišim europskim standardima kvalitete odgovara tek 20 posto našeg mlijeka, a danas se taj postotak popeo na čak 40 posto. </p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Uhićenim Srbima iz Borova Sela 30 dana pritvora</p>
<p>VUKOVAR, 15. ožujka</p>
<p> - Nakon saslušanja devetorice mještana Borova Sela, uhićenih u četvrtak i osumnjičenih za ratni zločin nad civilnim stanovništvom, istražni sudac Županijskog suda u Vukovaru Nikola Bešenski u petak je navečer prihvatio zahtjev Županijskog državnog odvjetništva za pokretanje istrage te im odredio tridesetodnevni pritvor. </p>
<p>Prema zasad još neslužbenim informacijama, riječ je o Jovanu Ć., Milošu D., Draganu S., Stevanu P., Dušanu M., Željku S., Dragoslavu V., Dragiši S. i Nenadu C.</p>
<p>Osim privedene devetorice, istražnim su zahtjevom obuhvaćena još četvorica muškaraca, Mladen M., Dragan S., Milenko M. i Jovica V., no oni su trenutačno nedostupni sudu i policiji jer se ne nalaze u Hrvatskoj. </p>
<p>Sve ih se sumnjiči da su u jesen 1991. godine tijekom srpske agresije na Hrvatsku sudjelovali u mučenju i zlostavljanju hrvatskih branitelja i civila, dovođenih uglavnom s područja Baranje u zgradu nekadašnjega kina u Borovu, koju su srpske paravojne vlasti pretvorile u logor. Zbog posljedica mučenja tada su umrla devetorica zatočenika.</p>
<p>Kako je Vjesnik već pisao, jedan od devetorice osumnjičenika do uhićenja je radio kao policajac Policijske postaje Ilok, pa je načelnik PU vukovarsko-srijemske Marijan Tomurad donio rješenje o njegovu udaljavanju iz policijske službe. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Javnost premalo zna o Zakonu o oprostu</p>
<p>OSIJEK, 15. ožujka</p>
<p> - »Naša javnost nije dovoljno informirana o rješenjima iz Zakona o oprostu, te na koji su način Kaznenim zakonom RH sankcionirana kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, odnosno, temeljem kojih odredbi se u domaćem zakonodavstvu procesuiraju genocid, ratni zločin protiv civilnog pučanstva, ranjenika i bolesnika, ratnih zarobljenika...«, priopćeno je iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava. Centar najavljuje javni razgovor na temu »Nužnost procesuiranja ratnih zločina«, 19. ožujka, kada će javnost upoznati i o nadležnostima, te organizaciji Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, kao i stalnog Međunarodnog kaznenog suda. U priopćenju ističu da je za procesuiranje zločina koji su se dogodili tijekom Domovinskog rata i u vezi s ratom, nužna pretpostavka »mogućnosti suživota i pomirenja na ovim prostorima«. U tom smislu, u Centru zaključuju kako će »bez individualizacije zločina i odgovornosti za zločin, uvijek biti prostora pozivanjima na kolektivnu odgovornost ili skrivanja iza okolnosti, situacija, države ili naroda«. </p>
<p>S. Č. D.</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Splitsko-dalmatinski HDZ traži Lukšićevu ostavku</p>
<p>SPLIT, 15. ožujka</p>
<p> - Predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Splitsko-dalmatinske županije Živko Nenadić potvrdio je u subotu da je na sastanku Odbora u petak navečer jednoglasno zatražena ostavka župana Branimira Lukšića.</p>
<p>»Ako se župan Lukšić ogluši o taj zahtjev, pokrenut će se postupak za njegovo razrješenje«, rekao je Nenadić. </p>
<p>Prema njegovim riječima, razlog za taj zahtjev je »županova višemjesečna nesuradnja sa strankom«.</p>
<p>Županijski je odbor prije četiri mjeseca zatražio izbacivanje Lukšića iz HDZ-a i Predsjedništvo stranke je pokrenulo stegovni postupak, no Sud časti HDZ-a još nije donio odluku. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Seminar o Hrvatskoj na putu europskih integracija</p>
<p>BIZOVAC, 15. ožujka</p>
<p> - Socijaldemokratski forum žena SDP-a, Ministarstvo za europske integracije, te Zaklade Friedrich Ebert i Novo društvo organizirali su u subotu u Bizovačkim toplicama seminar o Hrvatskoj na putu europskih integracija, s naglaskom na poljoprivrednu politiku Europske unije. </p>
<p>Ovo je prvi u nizu seminara o eurointegracijskim tokovima namijenjen članovima SDP-a Hrvatske, predstavnicima nevladinih organizacija i tijela lokalne i regionalne samouprave. Do konca lipnja isti seminari organizirat će se i u Zagrebu, Zadru, te Istarskoj županiji, a naglasak će biti na pitanjima zapošljavanja, socijale i ribarstva.</p>
<p>Među brojnim sudionicima, u Bizovcu su nazočili Mirjana Feirić - Vac, predsjednica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a, Igor Dragovan, tajnik SDP-a Hrvatske, Marija Pejčinović - Burić, pomoćnica ministra za europske integracije zadužena za obrazovanje i informiranje, saborski zastupnici ove stranke s područja slavonskih i drugih hrvatskih županija, Osječko-baranjski župan Zdravko Bosančić, te gradonačelnici i načelnici gradova i općina na ovim prostorima. Gost seminara u poslijepodnevnim satima bio je Mato Arlović, potpredsjednik SDP-a, te Hrvatskog sabora. </p>
<p>S. Č. D.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030316].
|
