NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030803].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 215433 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>03.08.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>U nekim mjestima ima i pedeset posto neprijavljenih gostiju</p>
<p>Umrijet ću od smijeha na izjavu predsjednika Hrvatske udruge hotelijera da su izostale promidžbene akcije. Što se tiče naše promidžbe ona je napravljena maksimalno. Uvijek se, doduše, može više, ali s onime što smo imali, napravili smo maksimum. To najbolje potvrđuje činjenica velike potražnje za Hrvatskom i bitno boljim imageom. Ne tvrdim ja, tvrde drugi da smo postali jedna simpatična destinacija </p>
<p>S ministricom turizma porazgovarali smo o požarima u špici sezone, posljednjim komentarima političara o njezinoj uspješnosti, enormnom broju neprijavljenih gostiju, potrebitosti repozicioniranja pojedinih turističkih područja, planovima s turističkim zemljištem, (ne)uspjeloj privatizaciji, neuspješnom povezivanju poljoprivrede i turizma i koristi koje bi Hrvatska mogla imati od posljednjeg njemačko-talijanskog spora izazvanog nesmotrenom izjavom talijanskog političara. </p>
<p>• Kako komentirate izjavu ministra Šime Lučina da požare podmeću psihički bolesnici. Požari, naime, izravno ugrožavaju sezonu?</p>
<p>- Za ono što je dosad podmetnuto, barem na jugu, pokazalo se da je riječ o bolesnicima. Konavle je očito zapalio bolestan čovjek. Teško je sada utvrditi što se događa no jedno je sigurno - riječ je o katastrofi. Što, recimo, reći na činjenicu da je izgorjelo tri četvrtine Biševa. </p>
<p>Policija mora rIješiti što se događa, a ako su oni ustanovili da su to psihički bolesnici nema razloga da im ne vjerujemo. </p>
<p>• Kolike će štete turizam pretrpjeti zbog požara?</p>
<p>- Još uvijek nema razloga za procjenu štete, jer vatra nije dolazila do hotela ili kampova pa ljudi nisu odlazili. S druge strane radi se o strašnoj šteti i ne moramo govoriti o iznosima. Spaljeno je zelenilo, priroda, ono zbog čega nas turisti posjećuju. Ubuduće se moramo bolje organizirati i popaljena područja početi pošumljavati. </p>
<p> • Imate li osjećaj da se kod nas olako oprašta podmetačima požara?</p>
<p> - Jasno je da bi se kod toga trebalo napraviti mnogo više. Ako je, recimo, čovjek bolestan treba ga smjestiti u bolnicu. Što ćemo imati od toga da odleži nekoliko mjeseci u zatvoru i da onda slijedećeg ljeta krene s istom pričom. Društvo se mora pobrinuti za takve slučajeve. </p>
<p>• Nedavno je premijer Račan nespretno izletio s izostankom turističkog buma, predsjednik Mesić isto je tako pitao jednog američkog stručnjaka, podrijetlom iz Hrvatske, ima li ovdašnji turizam ikakve perspektive. Koliko su se vodeći ljudi ove zemlje uopće potrudili razumjeti problematiku te grane?</p>
<p>- Teško mi je to reći, znam da su problemi veliki i ima mnogo stvari koje, ako ništa drugo, barem izgledaju važnije od turizma. Razmišlja se na način - ako nešto dobro ide onda je bolje da se u to ne uplićemo. To ide pa se oko toga nećemo brinuti. Nadalje, kada netko nije iz struke ne mora ni razumjeti najveći dio problematike. </p>
<p>Inače, razgovarala sam s premijerom nakon njegove izjave o izostanku turističkog buma i on mi je ponovio, kako ste vi mediji prenijeli, da se to odnosilo samo na Istru. Istra je tih dana zaista bila u minusu. S druge strane ne znam zašto se toliko pažnje pridaje jednoj izjavi. Neki dan čitam kako pojedinci izjavljuju kako ne bi smjelo biti sezonskih rupa. To je čista glupost, rupa postoji od kada je turizma i postojat će i dalje. Da zaključim - po meni, političari ne bi trebali ulaziti u procjene problematike u kojoj »nisu doma«. Odnosno mogu, ali bi u tom slučaju prije izjava za javnost trebali kontaktirati resor čiju problematiku komentiraju. </p>
<p>• Vratimo se još na trenutak političarima pa nam prokomentirajte izjavu ministra Mate Crkvenca kako on u proračunu ne osjeća turističke prihode. Istu je izjavu, podsjetimo, izrekao i lani na jednom od stručnih skupova održanom u Opatiji.</p>
<p>- Slažem se s tim što je rekao. Činjenica je da je siva ekonomija u turizmu sve veća i veća. Ljudi ne prijavljuju svoje goste, u ugostiteljstvu se ne prijavljuje dio prometa. Crkvenac polazi od toga. Treba, međutim, istaknuti da organizirani promet za prvih šest mjeseci, koji inače čini 50-ak posto ukupnog prometa, na naplatu dolazi tek u kolovozu. Dosad je naplaćen, i to se vidi u proračunu, tek onaj dio što dolazi od individualaca. </p>
<p>• Svi se sjećamo da je baš Crkvenčevo ministarstvo godinama zavlačilo rješavanje pitanja oko PDV-a na agencijske provizije. Mnogi su privatni iznajmljivači, ali i agencije, odustajali od posla baš zbog Ministarstva financija i njegova stopiranja normalne odluke. </p>
<p>- Dobro, sada je to riješeno. Veći je problem to što još uvijek nije prihvaćen naš prijedlog da prema privatnim iznajmljivačima idemo s paušalom, pa da putem paušala plaćaju namete. Rješenje je u tome da registrirani iznajmljivači plaćaju paušal na dvije, tri rate godišnje. Uvjerena sam da bi ga svi platili, odnosno da bi svi bili mnogo mirniji. Isto tako, uvjerena sam da bi država dobivala više nego danas i da bi se napokon znalo pravo stanje stvari. Uštedjelo bi se i na inspektorima. </p>
<p>• Možete li procijeniti koliko danas na Jadranu ima neprijavljenih gostiju?</p>
<p>- Nedavno je Hrvatska narodna banka napravila studiju kako bi procijenila količinu sive ekonomije u turizmu. Među ostalim, došlo se do rezultata da jedno turističko mjesto u sezoni ima deset do petnaest puta veće potrošnju kruha nego izvan sezone, dok je broj prijavljenih turista pokazivao sasvim drugačiju sliku. Sigurna sam da trenutačno ima mjesta i sa 50 posto neprijavljenih!</p>
<p>• Mjesecima mediji upozoravaju da se niti ove godine nije riješio problem iznajmljivanja na crno. No tek sada, u samom srcu sezone, kada je golema šteta već napravljena, najavljuju se represivne mjere.</p>
<p>- Povećan je broj inspektora i intenzitet njihovih inspekcija. Ima pomaka, na terenu se osjeća malo straha pa je i prijavljivanje nešto bolje nego prošle godine.</p>
<p>U protivnom doći ćemo u situaciju pojedinih mediteranskih konkurenata što imaju tri milijuna kuća u vlasništvu stranaca koji im donose samo probleme. </p>
<p>Inače, mi smo kao narod jako licemjerni. Evo zašto: kada privatnik prodaje svoju imovinu gleda da dobije što više i sasvim mu je svejedno je li kupac stranac ili naš. Ali kada država krene nešto prodavati istog trena počinje priča da ne treba prodavati strancima već samo Hrvatima. To godinama slušamo i tek tada shvatimo da u državi imamo više od 2800 strancima prodanih privatnih posjeda i kuća. To i nije točan broj, on je mnogo veći, jer se mnogo strancima prodanih nekretnina, zbog papirologije, još uvijek vodi na domaćim ljudima.</p>
<p>• Ti stranci, naravno, iznajmljuju svoje kuće premda na papiru nisu vlasnici?</p>
<p>- Naravno, stranac vlasnik u toj kući boravi dva tjedna godišnje, a ostalo vrijeme sezone koristi ga njegova prava i takozvana »rodbina i prijatelji«. Mnogi zaboravljaju da je to golemi pritisak na infrastrukturu, a da država praktično nema nikakve koristi od toga. I to je jedan od razloga zašto su nam potrebni spomenuti prostorni planovi. </p>
<p>• U odnosu na lanjsku godinu, Hrvatska ima osam posto više gostiju. Kako stoji konkurencija?</p>
<p>- Italija je u desetpostotnom minusu, Njemačka isto tako. Španjolska ima nešto manji minus, Grčka je na razini prošle godine dok Turska ima tri posto više posjetitelja nego lani. Treba, međutim, napomenuti da se radi o različitoj ponudi i da su svi oni, za razliku od nas, davali velike popuste kako bi privukli goste, što je po meni izvan svake pameti. </p>
<p> • Pa i predsjednik Hrvatske udruge hotelijera Ivan Šorić tvrdi da su izostale promidžbene akcije nakon Iraka, odnosno da je pogrešno što država nije išla u dodatnu promociju kako bi motivirala turiste na dolazak u našu zemlju.</p>
<p>- Ne mogu vjerovati, umrijet ću od smijeha na tu izjavu. Što se tiče naše promidžbe ona je napravljena maksimalno. Uvijek se, doduše, može više, ali s onime što smo imali, napravili smo maksimum. To najbolje potvrđuje činjenica velike potražnje za Hrvatskom i bitno boljim imageom. Ne tvrdim ja, tvrde drugi da smo postali jedna simpatična destinacija. </p>
<p>• Ali jesu li se dodatnim akcijama mogle izbjeći predsezonske, odnosno sezonske rupe, neplanirani manjak gostiju?</p>
<p>- Rupe ne ovise ni o Ministarstvu turizma ni o državi ni o promociji, rupe ovise o hotelijerima. Zar bi država trebala raditi promociju za svaki tjedan u kojem hotelijerima zaškripi? Promocija se radi za cijelu sezonu, a hotelijer je taj koji svojim cijenama određuje u kojem će razdoblju imati više ili manje turista, odnosno svojim cijenama cilja na strukturu klijentele. Ako se Istra hoće, kako to oni kažu, repozicionirati pa namjerno dižu cijene da im ne dolaze »istočnjaci«, onda je normalno da ostaju bez posjetitelja s istoka Europe. U tom su slučaju valjda ukalkulirali da će im trebati vremena kako bi pridobili nove - bogatije goste.</p>
<p> • Je li takvo repozicioniranje, s ciljem privlačenja bogatijih gostiju, čeka i Dalmaciju?</p>
<p>- To prije svega ovisi o poduzetnicima i vrsti smještaja. Zna se da je u Dalmaciji daleko više privatnog smještaja nego u Istri, ali, također u usporedbi s Istrom, daleko manje kampova i hotela. To na neki način određuje poziciju - Dalmacija će u jednom svom dijelu uvijek privlačiti dio tržišta iz istočne Europe. Poljaci, Česi, Slovaci i ostali uvijek će dolaziti kod nas i većina će ih vremenom moći platiti i više cijene od sadašnjih. Ali veliki dio stanovništva tih zemalja neće, i mi ćemo uvijek biti zainteresirani i za takve goste. Repozicioniranje, dakle, ovisi o tome kakva nam je ponuda i što želimo. </p>
<p> • Što bi danas bilo sa »Sunčanim Hvarom« da su ga kupili Slovenci?</p>
<p>- Do sada bi bilo malo pomaka. Nešto sitno, ali bi zato dogodine bilo velikih promjena. Opet ponavljam - Hvar je izgubio veliku šansu i pitanje je hoće li ikada više biti u sličnoj. Dobio bi i management, znanje i kapital. Sada, međutim i dalje tapka u mjestu. </p>
<p>• Zašto se zalažete za to da se turističko zemljište daje u dugoročnu koncesiju ili najam, a da ne ide u prodaju? </p>
<p>- To su goleme površine, neprocjenjive vrijednosti, na vrlo lijepim i za turizam važnim mjestima. U turizmu se trendovi mijenjaju: sada su, recimo, zanimljivi kampovi, za 15 ili 20 godina u modi će biti nešto drugo. Kada država ostaje vlasnik onda ona to uvijek, novim prostornim planom, može prenamijeniti u nešto drugo. S time da oni koji su u zakupu uvijek imaju prioritet. Isto tako, teško da bi našli kupca kada bi to zemljište sada išli prodavati po tržišnoj cijeni. Trenutačno to nitko ne bi platio po punoj cijeni. A je li pošteno prodavati po drugačijoj?</p>
<p>• Hoće li, međutim, to usporiti privatizaciju?</p>
<p>- Ne vjerujem, privatizaciju usporava baš činjenica da problematika zemljišta nije riješena. Sada, primjerice, vlasnici ne ulažu u svoje kampove jer im već sutra netko može reći hvala - možete ići. Da su pravila jasnija i poslovanje bi bilo drugačije. </p>
<p>• Vaš talijanski kolega nedavno je zakuhao poznatu kašu uvrijedivši njemačke turiste. Hoće li Hrvatska imati koristi od toga budući da na dijelovima talijanske obale Nijemaca nema »ni za lijek«?</p>
<p>- Dobivala sam pregršt prijedloga kako da se postavimo u tom slučaju. Javljali su se i ljudi iz turizma i oni izvan njega. Te pozovimo njemačkog kancelara kod nas, te ovo, te ono. Svi su zaboravili pravilo da se u takvim sporovima treća zemlja ne uključuje. Pogotovo kada se radi o dvama nama najbitnijim tržištima. </p>
<p>E sad, ne mislim da će Talijani zbog te nesmotrene izjave ove godine išta izgubiti. Nijemci su bukirali i platili, a oni su prepametni da bi išta izgubili. Ali to se može odraziti na slijedeće godine - to je nešto što će uvijek ostati u njihovim ušima. I meni bi ostalo. </p>
<p>»Ministar mi je rekao: Turizam nas ne zanima«</p>
<p> • Četiri godine nisu bili dovoljne za rješavanje gorućeg pitanja - povezivanja ministarstava poljoprivrede i turizma. Puni smo turista, ali njima se uglavnom servira uvozna hrana. Ima li to ikakvoga smisla i gdje je tu poslovna logika?</p>
<p>- Mi smo od samog početka mandata insistirali na spomenutom povezivanju. Prve godine nakon izbora, negdje u veljači ili ožujku, ja sam kolegi iz Ministarstva poljoprivrede pokušavala objasniti kakva će biti sezona i koliko gostiju očekujemo. Naišla sam na reakciju koja me šokirala - rekao mi je doslovno - »ma koji turizam, nemamo mi ništa s turizmom i ne zanima nas«. Nisam mogla doći k sebi, cijelu tu godinu nismo ništa napravili. Slijedeće godine napravili su pomak na način da su počeli prihvaćati sastanke. Godinu kasnije, dakle treće godine mandata ove Vlade, čak su počeli razgovarati vrlo konkretno - govorilo se o hrvatskim proizvodima za hrvatski turizam, ali ponovno nismo ništa napravili. Ne znam gdje je problem, sasvim sigurno jedan je od razloga i jaki uvozni lobi. Sami poljoprivrednici žale se da se zbog turizma hrana uvozi premda je prava istina da turizam direktno ništa ne uvozi. Niti jedan hotelijer nije išao preko granice uvesti svinju ili <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT>, on ide kod trgovca i traži što mu je najpovoljnije i tko mu može osigurati urednu opskrbu tijekom cijele sezone. Jer ne smijemo zaboraviti - onoliko koliko je bitna cijena, bitna je i redovna opskrba. Naši proizvođači isto tako trebaju shvatiti da oni moraju doći kod hotelijera i ponuditi mu proizvod. Neće hotelijer ići okolo i tražiti najpovoljnijeg proizvođača.</p>
<p>Zašto Zapad zazire od nas</p>
<p>• Jaki hotelski lanci, uz sve najave, ni nakon četiri godine vašeg mandata nisu došli u Hrvatsku?</p>
<p>- Moramo znati da 95 posto najjačih hotelskih lanaca svijeta nisu vlasnici. Oni su samo manageri. Vlasnici hotelskih tvrtki u svijetu, najvećim dijelom, nisu iz struke. Oni samo kupe hotel ili hotele, ugovore brand i mirno spavaju jer im hotel dobro radi. Naši dosadašnji vlasnici ne mogu, nemaju interesa ili ne žele platiti strani management. Pritom ne mislim na strani management kojeg će umjesto pet tisuća kuna platiti pet tisuća eura. Dobri svjetski stručnjaci stoje mnogo više. </p>
<p>• Zašto zapad zazire od nas, turističke nekretnine kupuju uglavnom poslovni ljudi s istoka Europe, odnosno iz Azije? </p>
<p>- Očito je da poslovnjacima s istoka novac nije upitan. Oni smatraju da će svoj novac, koji su stekli u ne znam kakvim poslovima, najbolje plasirati u Hrvatskoj jer dobro procjenjuju da je turizam ovdašnja budućnost. Zašto nema zapadnjaka? Zapadnjaci očito nemaju toliko novca jer što je poslovnom čovjeku sa zapada skupo, to je njegovom kolegi s istoka Europe jeftino.</p>
<p> Evo klasičnog primjera: čovjek kupi Bašku Vodu, dođe tamo i shvati da je tvrtka prepuna kredita. Čudi se i kaže da nije znao ništa o kreditima. Sami procijenite o kakvom je poslovnom čovjeku riječ, radi se o krajnje neozbiljnom pristupu.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>U godinu dana zaposleno 29.570 osoba</p>
<p>Čak 70 posto novozaposlenih posao je našlo kroz program »Učenjem do posla«, koji je u prvom redu namijenjen osobama mlađim od 30 godina, koje nemaju radnog iskustva. Oni su se većinom dokvalificirali ili prekvalificirali u tražena obrtnička zanimanja. Program »S faksa na posao« tek je na četvrtom mjestu po broju zaposlenih. Njime je, odmah po završetku fakulteta, uposleno tek 2057 visokoobrazovanih mladih ljudi</p>
<p>Da je Vladin Program poticanja zapošljavanja, koji se počeo provoditi u ožujku 2002. godine, počeo davati prve dobre rezultate, pokazuje podatak kojega je neki dan na svojim (odličnim) internetskim stranicama (www.hzz.hr) objavio Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ). Od ožujka prošle, do lipnja ove godine, kroz taj je Program, naime, zaposleno ukupno 29.570 osoba.</p>
<p>U tom su vremenu područne službe zaprimile 28.232 zahtjeva za sufinanciranjem zapošljavanja ili obrazovnih aktivnosti po Programu poticanja zapošljavanja, a odobreno je 25.137 zahtjeva i potpisano 20.539 ugovora.</p>
<p>Gotovo 70 posto zaposlenih, njih 20.664, posao je našlo putem programa »Učenjem do posla za sve«. Riječ je o subvencioniranju uvođenja u posao, te stručnom osposobljavanju, dokvalifikaciji, prekvalifikaciji, kao i pripravničkom stažu u obrtništvu. Ciljana skupina ovog dijela programa osobe su bez radnog iskustva do 30 godina starosti, s najmanje 30 dana u evidenciji nezaposlenih, te sve nezaposlene osobe koje su u evidenciji najmanje 30 dana.</p>
<p>Po programu »Posao za branitelje« zaposleno je 3866 osoba, a tim su programom obuhvaćeni branitelji iz Domovinskog rata, djeca i udovice poginulih branitelja. Branitelji su, naime, skupina koja se vrlo teško zapošljava i potrebna im je pomoć, ponajprije obrazovanje za određena zanimanja, tražena na tržištu rada.</p>
<p>Po programu »Iskustvom do profita«, čije se mjere odnose na zapošljavanje žena starijih od 45 i muškaraca starijih od 50 godine, zaposleno je 2230 osoba, koje su bile u evidenciji nezaposlenih najmanje šest mjeseci. Toj je skupini najpotrebnije dodatno obrazovanje, kako bi podigli razinu svojih vještina i znanja, te tako lakše našli posao kod privatnika.</p>
<p>Tek je na četvrtom mjestu, po broju zaposlenih u tom razdoblju program »S faksa na posao«, sa 2057 novozaposlenih. Taj se program odnosi na mlade osobe do 27 godina s visokom stručnom spremom, koje su diplomirale u prosječnom roku za njihov fakultet, a nemaju odrađen pripravnički staž. Njihovo se zapošljavanje želi potaknuti izravno iz fakultetskih klupa.</p>
<p>Znatno je manji interes za program »Iz učionice u radionicu«, po kojem se zaposlilo 654 mladih osoba sa srednjom stručnom spremom obrtničkih zanimanja bez radnog iskustva. Najveći je problem ove skupine taj, što ti mladi KV i VKV radnici, koji su najbrojniji među nezaposlenima, vrlo teško dolaze do prakse koja prethodi zapošljavanju. </p>
<p>Daleko najmanje, svega 99 osoba, u tom se razdoblju zaposlilo po programu »Šansa i za nas«, namijenjenog zapošljavanju osoba s invalidnošću. Za njih se, naime, moraju stvoriti uvjeti zapošljavanja, a ono se, pak, potiče sufinanciranjem njihova obrazovanja i zapošljavanja, ali i mjerama za samozapošljavanje, kod onih koji za to imaju uvjete.</p>
<p>Najviše je ljudi zaposleno u gradu Zagrebu (3593), u Splitsko-dalmatinskoj županiji (3204), te u Osječko-baranjskoj županiji (3053). U Varaždinskoj županiji zaposlene su 2593 osobe, u Međimurskoj 1571, u Vukovarsko-srijemskoj 1318 itd. U Ličko-senjskoj županiji najteže je bilo doći do posla. Tamo je naime, u tih 15 mjeseci uposleno samo 516 nezaposlenih osoba, a po niskoj stopi zapošljavanja tu županiju slijede Požeško-slavonska (635) i Zadarska županija (675).</p>
<p>Broj zaposlenih premašuje broj novoprijavljenih</p>
<p>Potkraj lipnja u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bilo je evidentirano 319.700 nezaposlenih osoba, što je za 11.182 osobe manje nego prethodnog mjeseca i 65.325 osoba manje nego u lipnju 2002., a u odnosu na isti mjesec 2001. godine manje za 12,4 posto.
U lipnju su iz evidentirane nezaposlenosti izašle 24.773 osobe. Posao su našle 14.904 mlađe osobe, pretežito KV, VKV i SSS zanimanja. Najveći je pad nezaposlenosti u Istarskoj, Ličko-senjskoj, Krapinsko-zagorskoj i Zagrebačkoj županiji, a najviše zapošljavaju hoteli i restorani, a od industrija - ona prerade hrane i pića.</p>
<p>Zbog neredovitog javljanja iz evidencije Zavoda brisane su 6992 osobe, 2240 ih je brisano zbog nepridržavanja zakonskih odredbi, u neaktivnost je otišlo njih 225, a zbog ostalih je razloga brisano još 412 osoba.</p>
<p>Novoprijavljenih nezaposlenih osoba u lipnju je bilo 13.591. Većina ih je došla iz neaktivnosti (7022), potom izravno iz radnog odnosa (5369), redovnog školovanja (855), a iz drugog oblika rada u nezaposlenost je došlo daljnjih 345 osoba.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Teren se »čisti« trčanjem i pretrčavanjem, a mine uklanjanju »od oka« </p>
<p>Teren se »čisti« trčanjem i pretrčavanjem. Pojedine tvrtke ponavljaju razminiranje, a kazne su samo novčane. MUP je podnio 14 zahtjeva za pokretanjem prekršajnih postupaka zbog nepravilnosti prilikom razminiranja </p>
<p>Proces razminiranja u Hrvatskoj traje već nekoliko godina. Od osnivanja prve tvrtke, AKD Mungos, koja je u državnom vlasništvu, do danas je osnovano nekoliko desetaka tvrtki, a od njih »redovito« posluje njih dvadesetak. Otvaranjem velikog broja tvrtki, tvrde u HCR-u, snizila se i cijena razminiranja četvornog metra. No, upozoravaju s druge strane, padom cijene, snizila se i kvaliteta rada, što je najvažnije.</p>
<p>»Na terenu se više ne radi kako bi trebalo. Cijena je pala na uštrb kvalitete, rada i ukupnog procesa razminiranja«, rekao je u razgovoru za Vjesnik jedan od voditelja u AKD Mungosu (podaci poznati redakciji). </p>
<p>Prema njegovim riječima, pirotehničarima nije na prvom mjestu ukloniti minu, nego - hortikulturu. »Prvo se uklanja hortikultura, onda se pretražuje teren«, dodao je naš izvor. Također kaže kako se teren »čisti« trčanjem i pretrčavanjem, a mine se uklanjanju »od oka«. Tome u prilog ide nedavno ponovljeni natječaj za razminiranje Ličkog Ribnika. Naime, na prvom natječaju se javio Mungos, među ostalim tvrtkama, te naveo 16,64 kune po četvornom metru kao cijenu za razminiranje. Mungos je bio najskuplji, dok su ostale tvrtke ponudile oko šest kuna. Natječaj je bio ponovljen, a Mungos je cijenu smanjio na 5,17 kuna po četvornom metru, te je odjednom postao najbolji ponuđač. </p>
<p>»Tome kumuju privatnici koji su poslijeratni profiteri«, mišljenja je naš sugovornik. Također, naš izvor kao glavni uzrok takvog načina obavljanju posla vidi u nedostatku novca. »Hrvatska je 1994. godine uvela jednu kunu poreza na cigarete, nazvavši to 'ratnim porezom'. Taj porez nikad nije maknut, zašto se od toga ne daju novci za razminiranje«, pita se on. </p>
<p>S druge strane, Igor Turudić, direktor privatne tvrtke za razminiranje »Ru-Ru«, koja jedina posjeduje ISO certifikat kvalitete, a u poslu je od početka procesa razminiranja, ističe kako je glavni problem u državi jer ona nije osigurala dovoljno sredstava za razminiranje. »Trebala bi postojati tržišna cijena«, mišljenja je Turudić. Također dodaje kako je gotovo nemoguće da će se Hrvatska, tempom koji sada vide, razminirati do 2010. godine. »Da se zaposle svi kapaciteti tek bi onda uspjeli do tada razminirati«, kaže Turudić. </p>
<p>Prema polugodišnjem izvješću Hrvatskog centra za razminiranje za 2003. godinu, na sedam »radilišta«, odnosno terena na kojima se radilo razminiranje, radovi su morali biti ponovljeni. »Na dijelovima četiri radilišta površine 10.050 četvornih metara ponovljeni su poslovi razminiranja zbog nepoštivanja Izvedbenog plana rada, a tijekom završnog nadzora nad obavljenim poslovima razminiranja na tri radilišta, površine 56.893 četvornih metara, ponovljeni su poslovi razminiranja zbog ostanka dijelova metala nakon završenog posla«, rekla je za Vjesnik Kristina Ikić- Baniček, glasnogovornica HCR-a. </p>
<p>Iako prvo nije željela reći o kojim je tvrtkama riječ, na novinarsko insistiranje Ikić- Baniček nam je ipak odgovorila kako je riječ o ukupno šest tvrtki koje su morale ponoviti radove. Riječ je o tvrtkama Piper, DOK- ING, Centurion, Avangard, AKD Mungos te Dinamit. »Navođenjem imena ovih tvrtki ni u kom slučaju ne želimo implicirati da je njihov rad nekvalitetniji od rada ostalih tvrtki za razminiranje«, dodala je Ikić-Baniček. Međutim, kako Vjesnik doznaje, neke od navedenih tvrtki su, u ovih pola godine, na kontroli »pale« i nekoliko puta, odnosno, nekoliko terena koje je radila jedna tvrtka nisu prošli kontrolu. </p>
<p>HCR, sudeći prema izjavama njegove glasnogovornice »štiti« tvrtke koje su ponavljale radove, a to objašnjava sljedećim: specifičnostima terena (postojanje veće količine metalnog otpada otežava rad metal- detektora) i klimatskim uvjetima (tvrda zemlja uzrokovana sušom otežava rad strojeva za razminiranje). Zanimljivo je, kako sadašnji Zakon o razminiranju ne predviđa nikakve sankcije nego je to uređeno Pravilnikom o načinu obavljanja poslova razminiranja. Taj Pravilnik, osim novčanih sankcija, ne predviđa nikakve druge sankcije. A sudeći prema HCR-ovom prijedlogu u novom Zakonu, tvrtke neće ni snositi ništa drugo osim financijskih sankcija, osim što će se novčana kazna, osim na pravne osobe, proširiti i na pirotehničare, te »druge osobe u lancu odgovornosti koje su svojim lošim radom ili postupkom to uzrokovale«. </p>
<p>Upravni nadzor nad tvrtkama koje razminiraju i Hrvatskim centrom za razminiranje ima Ministarstvo unutarnjih poslova koje svake godine radi reviziju te izvješće podnosi Vladi na uvid. MUP je, zbog određenih nepravilnosti na radilištima na kojima se obavljaju poslovi razminiranja, u 2002. i 2003. godini podnio 14 zahtjeva za pokretanjem prekršajnih postupaka, odnosno naloga protiv ovlaštenih pravnih osoba te protiv odgovornih osoba u ovlaštenim pravnim osobama. »Zahtjevi i prekršajni nalozi se temelje na nepoštivanju pravila struke u razminiranju«, ističe Zinka Bardić, glasnogovornica MUP-a. Kao razlozi se navode: ne posjedovanje tehničke dokumentacije temeljem koje se neposredno obavljaju poslovi razminiranja, nepropisno obilježavanje tijekom izvođenja radova razminiranja, pirotehničari nisu propisno obavljali poslove razminiranja, te nisu nosili propisanu zaštitnu opremu i nisu upisivali u osobnu nadzornu knjižicu propisane podatke. Kao najzanimljiviji razlog navodi se »da nije postignuta potpuna očišćenost radilišta od svih mina i streljiva«.</p>
<p>Uz sve to, policija je provela izvid u dvije zagrebačke tvrtke koje su radile humanitarno razminiranje u Slavoniji. Rezultat policijskog izvida, koje je provedeno u suradnji Odjela gospodarskog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke i Odjela gospodarskog kriminaliteta i korupcije MUP-a, je podnošenje izvješća Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. »Na njima je donošenje odluke u predmetnim slučajevima«, napomenula je Bardić. </p>
<p>Kao što MUP radi nadzor na tvrtkama, tako i radi nadzor nad HCR-om. Međutim, u MUP-u nam nisu mogli ništa reći o rezultatima nadzora provedenim nad HCR-om jer je izvješće, temeljem Zakon o razminiranju, upućeno Vladi RH, te da se za detaljnije podatke obratimo Vladi. Kako Vjesnik doznaje, rad HCR-a nije bio potpuno »bajan«, te su pronađene nepravilnosti. </p>
<p>HCR provodi tehnički izvid, kojim se identificira i definira minski sumnjivo područje. »Primarni cilj Tehničkog izvida jest prikupiti dovoljno podataka koji bi omogućili što točnije definiranje potrebe za razminiranje«, kaže Ikić- Baniček. To je, nadodaje, detaljno topografsko i tehničko istraživanje poznatih ili opravdano sumnjivih minskih područja. Međutim, tvrde neki od vlasnika tvrtki za razminiranje, time HCR smanjuje odnosno reducira minski sumnjivu površinu. </p>
<p>Otprilike, odnosno pojednostavljeno do kraja, djelatnici HCR dođu na teren, pogledaju ga, te ako vide da nema metala ili vidljivih ostataka mina, zaključuju kako na tom području nema mina. I onda se taj teren briše iz minski sumnjive površine. Ili kako nam je rekla Ikić-Baniček, ako je neko područje minski sumnjivo, djelatnici dođu, pogledaju, te ako, primjerice vide da je na određenom terenu kukuruzište koje je obradio neki poljoprivrednik, taj se teren ne pregledava, nego se gleda drugi, neobrađeni dio terena.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Strani vlasnici hotela žicom zatvorili javne plaže za domaće goste </p>
<p>Ograđivanje javnih plaža u hotelskim kompleksima na Boriku i u Zlatnoj luci te postavljanje talijanske zastave, zabrane ulaska domaćima ili naplaćivanje korištenja plaže nisu dopuštene na javnome pomorskom dobru. Dokad će pravna država dopuštati strancima nezakonito ponašanje na našem tlu?</p>
<p>LJUBICA IVIĆEV- BALEN</p>
<p>Hypo banka kupila je Hotelsko-turistički kompleks »Borik« prije dvije godine. Stari i devastirani hoteli u kojima su godinama boravili prognanici uskoro su se počeli obnavljati, svako malo otvori se po jedan obnovljeni hotel. Ispočetka se činilo na radost dotad zaposlenih djelatnika, no vrlo su brzo počeli njihovi prigovori na ponašanje novih vlasnika. </p>
<p>Od otpuštanja naših radnika do dovođenja radne snage iz Austrije nije prošlo dugo, a naši su se radnici najviše žalili na drastične razlike njihovih i plaća austrijskih kolega. I inspekcija je imala posla s neprijavljivanjem stranih radnika, no ti su se problemi s vremenom nekako riješili da bi uslijedili daleko veći. </p>
<p>Austrijanci su, naime, kupili hotele i dio prostora velikog hotelskog kompleksa, no po zakonu ne mogu kupiti i pomorsko dobro, tj. plažu. Kupili su koncesiju na korištenje pomorskoga dobra, a ugovor o koncesiji ne dopušta im ograđivanje plaže, koja je, usput rečeno, jedna od najljepših i najposjećenijih zadarskih plaža i veoma omiljena među Zadranima. </p>
<p> Još prošloga ljeta pojavila se željezna ograda oko plaže i parkirališnog prostora. Najprije Austrijanci nisu dopuštali ulaz zadarskim psima, dok su se psi njihovih hotelskih gostiju slobodno kupali i šetali po plaži. Nakon »pobune« Zadrana ipak im je dopušten slobodan ulaz, a njihovi psi i dalje su s druge strane žice tek mogli gledati kako njihova vrsta, ali ona iz Europe, uživa u blagodatima, slobodno rečeno, »njihova mora«. </p>
<p>Nedavno postavljanje čuvara na ulazima i naplaćivanje korištenja javne plaže od deset kuna izazvalo je veliko ogorčenje građana. Psi nisu ni toliko važni iako na svim javnim plažama na Jadranu nije dopušteno kupanje pasa, no i ove je godine hotelskim psima ulaz dopušten, a zadarskima nije. Strani investitori su dobrodošli u Hrvatsku, i većina njih koja je kupila hotele i poduzeća na zadarskome području drži se hrvatskih zakona.</p>
<p>Prije zatvaranja plaže na »Boriku« još jedna drskost stranih kupaca izazvala je ogorčenje javnosti. U hotelsko-turističkom kompleksu u Crvenoj luci talijanski su vlasnici ne samo ogradili javnu plažu i zabranili ulaz drugim kupačima osim hotelskih nego su izvjesili i talijansku zastavu! Prepucavanja s Talijanima u Crvenoj luci traju već godinu dana. Da je još lani pravna država funkcionirala kako bi trebala ograda bi već tada bila uklonjena, no umjesto toga ove godine unutar ograde vijori i talijanska zastava. Nikakvim ogradama, tj. žicama nije mjesto na javnom pomorskom dobru. Ovakvo ponašanje nekih stranih investitora stvara samo averziju domaćeg stanovništva prema njima što je posve nepotrebno, jer oni koji su zaduženi za provođenje pravne države jednostavno ne rade svoj posao.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Istrani su se pilcima ispričali duhovitom porukom, a HVS nikako</p>
<p>Nakon nedavnog slaba starta Hrvatske vinske staze (HVS), inače dobro zamišljenog i vrlo zanimljivog projekta na zagrebačkom Jarunu, još nema znakova »popravnog ispita«, a ni bilo kakvih objašnjenja organizatora. I ovaj »slučaj« potvrđuje da naše vinske ceste trebaju sasvim drukčiji tretman jer su većinom i dalje nedorečene</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Međimurski vinar Josip Ranteš, u razgovoru za šankom zagrebačkog »Gospodarskog kluba« o ponudi i prometu vina u nas, reče mi da kad uspije svoj proizvod plasirati u neki restoran ima dvostruku korist: prva je što je našao kupca, a druga što to vrijedi i za njegov podrum na Međimurskoj vinskoj cesti jer će gosti, ako im se Ranteševo vino dopadne, pitati ugostitelja o proizvođaču! Dakle, svojim vinom u restoranu ostavlja svojevrsnu pozivnicu onima koji preferiraju vinske ceste, izvornu ponudu koja podrazumijeva izlet u prirodu, u vinogorja i u potpuniji doživljaj.</p>
<p>Ranteš reče još nešto: u podrumima na vinskoj cesti nije rijetkost da pilci pitaju ima li ovoga vina u lokalima, dakle korist je obostrana. Istina, sve ovo nije neka novost, ali je dobro da se tako misli i kalkulira, dobro je i da Ranteš nije jedini »po tom pitanju«, nadalje ako misli ili očekuje da pozivnica bude prihvaćena onda mu vino treba biti dobro ili prihvatljivo, itd. Treba pritom imati na umu i činjenicu da raste broj restoranskih gostiju, odnosno prijatelja vina koji nešto više znaju o svome piću, koji se zanimaju za porijeklo i sortu, te za ime proizvođača, ukratko koji time upotpunjuju doživljaj u ugostiteljskom objektu jer što se tiče pukoga utaživanja gladi ili žeđi to se lako rješava i sa npr. sendvičem i gemištecom.</p>
<p>Istina je i to da o načinu ponude vina u ugostiteljskim objektima ovisi i promocija toga pića: ako konobari na pitanje gosta kakva se vina kod vas nude čuju odgovor u stilu »crna i bijela«, onda ništa ili malo, i od prodaje i od promocije, ali ako su vina doista dobra već su reklama sama sebi, a od vlasnika lokala ovisi do kolika i kakva mu je prometa stalo, što je povezano sa selekcijom osoblja. I u tome se polako stanje popravlja (uz napomenu da još uvijek ne može dobiti povoljne ocjene), no kakvo je stanje na vinskim cestama?</p>
<p>Trenutačno je aktualan »slučaj« s projektom Hrvatske vinske staze (HVS) uz dio obale zagrebačkog Sportsko-rekreacijskog centra Jarun, inače popularnog i dobro posjećenog izletišta i kupališta. Staza je otvorena prije petnaestak dana, ali već na samoj inauguraciji prvi (nažalost i veliki) promašaj - od nastupa najavljenih naših deset poznatih velikih proizvođača vina, okupljenih u Udruzi »Croatiavino«, odazvala su se samo četvorica (Badel 1862, Kutjevački podrumi, Agrolaguna i Imota), ta je brojka aktualna i danas, a što će i kako će dalje biti od organizatora još nema vijesti, kao ni objašnjenja kako je i zašto došlo do toga kiksa. No, kako je zamišljeno (dogovoreno) da ta vinska staza potraje čak do kraja listopada valjda ima nade da u nastavku ljeta još koji izlagač pristigne...</p>
<p>I u prošlonedjeljnim »Vinskim razgovorima« tema je bila baš ova vinska staza. Zašto je i danas? Pa jednostavno zato što nema smisla prepustiti »slučaju« ili zaboravu jednu doista nesvakidašnju zamisao (ili projekt) da se na jednome mjestu napravi šetnica s izlogom hrvatskih vina iz gotovo svake od naših dvanaest vinogradarskih podregija (Podunavlje, Slavonija, Međimurje, Hrvatsko primorje, Istra, Dalmacija...). Jarun i inače ima publiku, a kad se ponudi jedan takav sadržaj (uz napomenu da se vino na toj stazi kuša i prodaje po znatno nižim cijenama nego u trgovini i, pogotovo, ugostiteljstvu) vinoljupci bi i prilično povećali broj posjetitelja. </p>
<p>Valjda će organizatori dati određeno objašnjenje promašaja na startu i to nadopuniti podatkom hoće li u kolovozu i rujnu doći do kakvih promjena na bolje. Uostalom, ionako ponajviše vinara teži dobivanju dijela tržišta u metropoli, pa ako je tako zašto se ispušta ova prilika? Ako se dogodi da se sada (ili nešto kasnije) iznesu opravdani, razumljiviji ili bilo kakvi drugi razlozi nedolasku vinara na Hrvatsku vinsku stazu, onda je to dokaz da su, najkraće rečeno, pripreme loše obavljene!</p>
<p> Kad su, na primjer, svojedobno organizatorima istarskih vinskih cesta zaredali prigovori o slabim i rijetkim smjerokazima u unutrašnjosti poluotoka koji upućuju izletnike i vinoljupce prema podrumima, na nekoliko cesta najprije su se snašli porukom svima da »...ako vam se i dogodi da zalutate i stignete u drugo, treće... selo sigurno je da ćete u svakome naći - dobro vino!«. Duhovita isprika je, naravno, prihvaćena, a i smjerokazi su bolji nego su bili.</p>
<p>Sve ovo, naravno, ni slučajno ne treba shvatiti kao neki »napad« na jarunsku HVS, ni govora o tome, nego kao žaljenje što se na ovakav neozbiljan način propušta dobra prigoda i za izlagače (proizvođače) i za posjetitelje (potrošače), te svakako i za promociju i ponudu vina na vinskim cestama s čime inače ne stojimo dobro. Istra je u određenoj mjeri iznimka i putokaz, ali što je, na primjer, s dalmatinskim vinskim putima (kad je riječ o našoj turističkoj rivijeri), te onima u drugim podregijama? Dr. Eduard Kušen (Institut za turizam, Zagreb) dosta znade o ovoj problematici, a za ovu prigodu bio je kratak: »Mislim da vinogradarsko-vinarska Hrvatska treba donijeti službenu odluku ili akt o svojim vinskim cestama«.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Crkva i gospodarstvo: Priprema li se nova revolucija</p>
<p>Crkva priznaje funkciju profita kao pokazatelja dobrog poslovanja tvrtke, ali to ipak nije jedini pokazatelj stanja poduzeća. Moguće je da su ekonomski računi u redu, a da su zaposlenici poniženi i uvrijeđeni</p>
<p>Od 1991. do 1998. godine Hrvatska je bila u ratu, a istodobno su se odvijale pretvorba i privatizacija i gospodarska stabilizacija. Država i Crkva vodile su računa o fizičkom opstanku ljudi i naroda, a gospodarska pitanja bila su u drugom planu. Primjena socijalnog nauka Crkve očitovala se u brizi o izbjeglicama, a ne u gospodarskim pitanjima. No to ne opravdava nedovoljnu brigu o pretvorbi i privatizaciji, koja je prije svega moralni problem</p>
<p>ZVONIMIR MAJDANČIĆ</p>
<p>Prema popisu stanovništva 2001. godine, 88 posto stanovnika Hrvatske deklariralo se katolicima. Svi oni su Crkva, Božji narod. Crkva nisu samo biskupi i svećenici, redovnici i redovnice, nego svi vjernici. Vjernici laici žive u svijetu, baveći se svojim svakodnevnim poslovima. Na njih spada da sve vremenite stvari s kojima su povezani tako rasvijetle i urede da se uvijek vrše prema Kristu. (Lumen gentium, 31.). </p>
<p>Jedna od tih vremenitih stvari je ekonomija ili gospodarstvo. Svi su ljudi uključeni u društveno-ekonomske odnose: proizvode, prodaju, troškove. Ekonomske teškoće svi osjećaju, pa i vjernici kao članovi društva. Isus je bio radnik. Crkva, odnosno većina vjernika uvijek je bila na strani sirotinje. Isus kaže: »Kako će mučno ući bogataš u kraljevstvo Božje!« (Mk 10, 23). Bogatom mladiću savjetuje da proda sve što ima i podijeli siromasima. (Lk 18, 23). U govoru na gori kaže: »Blago vama siromasi, jer je vaše kraljevstvo Božje.« (Lk 6, 20). Isus je poznavao društveno-ekonomske odnose svoga vremena. To se vidi u parabolama o nemilosrdnom dužniku (Mt 18, 23-25), radnicima u vinogradu (Mt 20), snalažljivu upravitelju (Lk 16, 1-9) itd. On želi da se ta stvarnost i ti odnosi mijenjaju tako, da se ljudi u sebi promijene. Mijenjajući sebe, ljudi mijenjaju društveno-ekonomske odnose.</p>
<p>U povijesti čovječanstva bilo je mnogo nepravde, otimačine i pljačke između onih koji su radili i stvarali i onih koji su trošili. Robovlasnici su živjeli na račun robova, feudalci na račun kmetova, kapitalisti na račun radnika, komunistički vlastodršci na račun naroda. </p>
<p>Bili su dizani ustanci i revolucije, milijarde ljudi su ubijene, proliveno je more krvi. Nakon svake od tih revolucija nepravdi nije nestajalo, nego su se stvarale nove.</p>
<p>Crkva razvija svoj socijalni nauk u želji da rasvijetli društveno-ekonomske odnose. Ali isto tako priznaje da nema gotove modele. To kaže papa Ivan Pavao II. u enciklici Centesimus annus.</p>
<p>Potkraj devetnaestoga stoljeća papa Lav XIII. objavio je encikliku Rerum novarum. To je vrijeme razvijenog kapitalizma, sukoba rada i kapitala. Nesnalaženje crkvene hijerarhije da na vrijeme stane na stranu radnika, odvuklo je radničke mase od Boga, vjere i Crkve. Lav XIII. nastojao je spriječiti buduće klasne sukobe, ali je bio svjestan društvenih nepravdi. Zato je isticao dostojanstvo rada i radnika, ali je isto tako branio privatno vlasništvo. Socijalizam je smatrao pogrešnim lijekom. Nakon sto godina pokazalo se da je bio u pravu.</p>
<p>U dvadesetom stoljeću došlo je do socijalističkih revolucija. I u Hrvatskoj je egzistirao socijalistički društveni poredak pod vladavinom komunističke partije, odnosno Saveza komunista. Do 1948. razvijao se administrativni socijalizam kao u Sovjetskom Savezu, a nakon 1950. godine samoupravni socijalizam, 1965. provedena je privredna reforma i djelomično uvedeno tržišno poslovanje. Godine 1976. donijet je Zakon o udruženom radu. Samoupravni socijalizam je propao 1990.</p>
<p>Godine 1965. završio je Drugi vatikanski koncil. Na tom Koncilu Crkva je stala na stranu potlačenih: radnika, seljaka, žena, sirotinje, nerazvijenih i siromašnih naroda i država. Koncil hvali gospodarski napredak, ali je zabrinut zbog ekonomizma. Osnovni cilj proizvodnje nije dobitak, nego služenje čovjeku. Ljudski rad ima veću vrijednost negoli ostali elementi ekonomskog života. U privrednim poduzećima udružuju se slobodni ljudi koji timskim radom ostvaruju određene ciljeve u korist svih. Svi na određeni način moraju sudjelovati u upravljanju. U slučaju spora treba naći mirno rješenje. Štrajk ostaje kao krajnje sredstvo za ostvarenje pravednih zahtjeva. Privatno vlasništvo daje svakomu prostor za osobnu i obiteljsku samostalnost, ali se ne protivi raznim oblicima društvenog vlasništva. </p>
<p>Zakonita vlast može prenijeti privatno u društveno vlasništvo uz pravednu nadoknadu. Zemaljska dobra namijenjena su svim ljudima. Bez obzira na oblike vlasništva, uvijek treba paziti na opću namjeru dobara. Tko je u krajnjoj nuždi, ima si pravo pribaviti od tuđega. Investicije moraju osigurati posao i dovoljne prihode sadašnjim i budućim generacijama. Međusobna suradnja na ekonomskom području mora poštivati interese slabijih. Sve to piše u koncilskoj konstituciji Gaudium et spes. U povodom stote obljetnice enciklike Rerum novarum papa Ivan Pavao II. objavio je 1991. godine encikliku Centesimus annus. U njoj govori i o događajima 1989. godine, odnosno o propasti socijalizma. Socijalizam je propao jer nije poštivao čovjekovu slobodu.</p>
<p>U dvadesetom stoljeću ostvarene su reforme u poštivanju prava radnika, u socijalnom, zdravstvenom i mirovinskom osiguranju. Te reforme su ostvarivale države, ali u borbi da se one ostvare bila je odlučujuća uloga radničkog pokreta. Radnički pokret je srušio i socijalizam. Sustav koji se pravio da provodi vlast radnika (»diktatura proletarijata«) počeo je narušavati radnička prava i radnici su ga srušili. No to rušenje nije moglo proći bez društvenih i ekonomskih potresa. </p>
<p>Zemlje koje su izišle iz socijalizma našle su se kao u poratnom stanju, a u nekima je došlo do rata. U bivšoj Jugoslaviji, Srbija je izvršila oružanu agresiju na Hrvatsku, BiH i Sloveniju. Propašću socijalizma došlo je do privatizacije državnoga i društvenoga vlasništva. U svim bivšim socijalističkim zemljama proces privatizacije proveden je netransparentno i golema bogatstva našla su se u rukama pojedinaca. No, o toj pojavi u enciklici Centesimus annus ništa ne piše.</p>
<p>Svi sudionici pretvorbe i privatizacije bili su prepušteni vlastitim moralnim prosudbama.</p>
<p>Crkva priznaje funkciju profita kao pokazatelja dobrog poslovanja tvrtke, ali to ipak nije jedini pokazatelj stanja poduzeća. Moguće je da su ekonomski računi u redu, a da su zaposlenici poniženi i uvrijeđeni. Svrha poduzeća nije samo proizvodnja dohotka, nego postojanje same tvrtke kao zajednice ljudi koji na različite načine ostvaruju zadovoljavanje svojih temeljnih potreba, te tvore posebnu grupu u službi cijelog društva.</p>
<p>Je li je nakon pada socijalizma, kapitalizam ostao jedini mogući društveni sustav. Evo što kaže Ivan Pavao II. u spomenutoj enciklici: »Odgovor je očito zamršen. Ako se pod 'kapitalizmom' misli na ekonomski sustav koji priznaje temeljnu i pozitivnu ulogu poduzetništva, tržišta, privatnog vlasništva i dosljedno, odgovornosti za sredstva proizvodnje, slobodnog ljudskog stvaralaštva na sektoru ekonomije, odgovor je, dakako, pozitivan, premda bi se možda zgodnije moglo govoriti o 'ekonomiji poduzetništva' ili o 'slobodnoj ekonomiji'. </p>
<p>No ako se pod 'kapitalizmom' misli na sustav u kojem sloboda na ekonomskom sektoru nije stavljena u čvrst juridički kontekst koji će je staviti u službu integralne ljudske slobode, te je smatrati dimenzijom te slobode, središte koje je etičko i religiozno, tada je odgovor odlučno negativan.«</p>
<p>U Hrvatskoj su 1990. na prvim slobodnim demokratskim izborima komunisti izgubili vlast. Samoupravni socijalizam je zamijenjen sustavom slobodnog tržišnog poduzetništva - kapitalizmom. Nakon izbornog poraza komunista pobunili su se lokalni Srbi, jer su izgubili utjecaj koji su do tada imali putem Saveza komunista. U njihovoj pobuni pomogli su im Srbi iz Srbije koji su okupirali trećinu Hrvatske i na tom području proveli etničko čišćenje. Rat je usporio povratak u kapitalizam, privatizaciju i gospodarski razvoj. Gospodarska aktivnost u 1992. prepolovljena je u odnosu prema 1990. Tek 1998. dostignuto je 80 posto predratne gospodarske aktivnosti. Broj zaposlenih se smanjio za 300 tisuća. Stvoreno je mišljenje da je glavni uzrok gospodarskih problema pretvorba i privatizacija. </p>
<p>Međutim, ona je bila samo jedan od uzroka. Drugi uzroci su bili: raspad tržišta bivše Jugoslavije, rat i neodgovarajuća državna gospodarska politika.</p>
<p>Od 1991. do 1998. Hrvatska je bila u ratu, a istodobno su se odvijale pretvorba i privatizacija i gospodarska stabilizacija. Država i Crkva vodile su računa o fizičkom opstanku ljudi i naroda, a gospodarska pitanja bila su u drugom planu. Zbog velikog broja prognanika i izbjeglica najvažnija je bila socijalna skrb. Primjena socijalnog nauka Crkve očitovala se u brizi o izbjeglicama i prognanicima, a ne u gospodarskim pitanjima. No to ne opravdava nedovoljnu brigu o pretvorbi i privatizaciji, koja je prije svega moralni problem. </p>
<p>Budući da su radnici u samoupravnom socijalizmu bili uvjereni da su poduzeća njihova, u javnosti je stvoreno mišljenje da su »samoupravljače« pokrali »tajkuni«. Tek 1998. počelo se govoriti o »grijehu struktura«. Taj »grijeh struktura« nije nestao niti nakon 2000. godine.</p>
<p>Hrvatska 2003. ima premali broj zaposlenih. Umirovljenika ima više od milijun. Zaposlen je približno svaki treći, a svaki četvrti stanovnik Hrvatske je umirovljenik. Seljaka ima samo šest posto. </p>
<p>Nezaposleni i uzdržavani članovi obitelji čine 47 posto ukupnog broja stanovnika. Plaće i mirovine su niske. Domaći bruto proizvod još je niži nego 1990. Država je najveći poslodavac. Radnička prava se ne poštuju. Osnovni problem je što nema razvoja i nema novih radnih mjesta. U svijetu napreduje globalizacija. U gospodarskom smislu globalizacija je sustav slobodnog tržišnog poduzetništva - kapitalizma, koji obuhvaća cijeli svijet. Države su prestale biti gospodarski subjekti. To su sada kompanije. </p>
<p>Kompanije prelaze državne granice i pojavljuju se na globalnom tržištu. Zbog nepostojanja svjetske pravne, socijalne i financijske regulative, kapital seli samo tamo gdje je najjeftinija radna snaga i gdje su najmanji porezi. </p>
<p>Za kompaniju profit je najvažniji cilj. Odvojenost vlasništva od poduzetništva, poduzetništva od rada i rada od vlasništva stvara strukture, koje djeluje autonomno, ne poštujući moralna načela i ne uvažavajući opće dobro. Radnici postaju sve manje zaštićeni, osobito u nerazvijenim i tranzicijskim zemljama sa slabim sindikatima.</p>
<p>Plaća koja je nedovoljna za uzdržavanje radnika i njegove obitelji, loši radni uvjeti, predugo radno vrijeme, nedostatak socijalnoga, zdravstvenoga i mirovinskog osiguranja, nesigurnost radnog mjesta, kao da nas vraćaju u devetnaesto stoljeće. Čini se da je krug zatvoren. Isprobali smo kapitalizam. Nije valjao pa su došli revolucija i socijalizam. Sada smo opet u kapitalizmu. Kao da u rješavanju gospodarskih pitanja postoje samo dva puta: slobodno djelovanje tržišnih zakonitosti ili državna (svjetska?) regulativa? Globalizacija na svjetskoj razini ima sve više protivnika, jer povećava razlike između bogatih i siromašnih. Priprema li se to nova revolucija?</p>
<p>Autor je diplomirani ekonomist iz Koprivnice.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Prisutnost svijeta u našim životima, u proizvodima koje trošimo i u informacijama koje nam serviraju</p>
<p>Gal ili Sirijac koji posjećuju rimsko kupalište samim time ne postaju Rimljani, kao što se ni mladi Hrvat ne preobrazi u Amerikanca činjenicom da mu se sviđa američka glazba ili McDonald'sovi hamburgeri. Ipak, i u jednom i u drugom slučaju prisutna je težnja za identifikacijom, svjesna ili ne, želja da se postane sastavnim dijelom globalne kulture koju se smatra vrednijom / Ideju globalizacije valja prihvatiti kao »znak vremena«, kao klicu kršćanskog univerzalizma koji briše zapreke nerazumijevanja, poštujući jezik i identitet osobe. Globalizacija nas, dakle, ne smije strašiti, ali nam se valja zauzimati da bude usmjerena općem interesu ljudi, posebno ljudi »bez glasa«, siromašnima, prezrenima, odbačenima. Ne možemo i ne smijemo ostati neodređeni u rušenju osobnih i zajedničkih vrijednosti </p>
<p>FRANJO ŠANJEK</p>
<p>Rušenje Berlinskog zida i komunističke ideologije sovjetskog modela, otvaranje Kine svjetskom tržišnom gospodarstvu, a prije svega pojava Interneta, nove informatičke tehnologije koja omogućuje trenutačni prijenos informacija na cijelom našem planetu, afirmirajući uspon jedne dominantne svjetske ideologije čiji pokretači - slobodna razmjena i demokracija - usmjeruju svijet gospodarskom i društvenom napretku, političkoj i kulturnoj slobodi, iskonskom snu svih ljudi: miru među narodima i državama. </p>
<p>U globalizaciji, pojmu koji se pojavljuje osamdesetih godina minuloga stoljeća, neki otkrivaju novi mesijanizam, religijsko-ideološki amalgam posve stran našem tradicionalnom pogledu na svijet, najavljujući nekog »učitelja svjetova« koji bi kao spasitelj povijesti evoluciju kozmosa trebao dovesti svom ispunjenju (New Age). </p>
<p>Danas Zemlja uvelike nalikuje na pijani brod, upravljan isključivo odnosima sile, nesposoban smanjiti nejednakosti u razjedinjenom svijetu. Nas ponajviše zanima sudbina hrvatskog broda. Naši političari različitih opcija, lijevi i desni, progresivni i konzervativni, zaklinju se u europeizam. Neki se i javno deklariraju »europskim Hrvati(ca)ma«, kao da smo mi drugi iz nekog udaljenog dijela planeta. </p>
<p>Razumljive su naše želje za što bržim ulaskom u Europsku uniju i međunarodne integracijske procese. Pitanje je samo koja je cijena integracije i hoćemo li poput generacija prošlih stoljeća znati i uspjeti sačuvati dostojanstvo i kulturno naslijeđe naroda kojemu pripadamo. </p>
<p>Današnjoj globalizaciji (pojam dugujemo kanadskom sociologu Herbertu Marshallu McLuhanu) prethodila su dva slična pokušaja, Rimsko Carstvo i Europa u stoljeću velikih otkrića. Rim, koji je pet stoljeća upravljao golemim imperijem s organiziranim slobodnim protokom ljudi i robe, predstavlja mozaik naroda i jezika. Upotrebom latinskog u upravi i vojsci u zapadnom i grčkog u istočnom dijelu Imperija državni službenici napuštaju materinski jezik i njeguju jezik osvajača. U cijelom Carstvu državni se službenici odijevaju jednako, nazoče proslavama svetkovina u počast careva, zajedno s pukom prisustvuju cirkuskim i kazališnim predstavama, posjećuju javna kupališta. Regionalni identiteti ne nestaju, ali su zasjenjeni prihvaćanjem grčko-rimskog načina života koji postaje čvrstom poveznicom Carstva. </p>
<p>Ta akulturacija, zapravo »romanizacija« inspirirana helenističkim duhom, frapantno nas podsjeća na sveprisutnu »amerikanizaciju« našeg ponašanja: američka glazba, jeans odjeća, hamburgeri, »coca-cola« i štošta drugo. Istina, jedan Gal ili Sirijac koji posjećuju rimsko kupalište samim time ne postaju Rimljani, kao što se ni mladi Hrvat ne preobrazi u Amerikanca činjenicom da mu se sviđa američka glazba ili mu se sviđaju McDonald'sovi hamburgeri. </p>
<p>Ipak, i u jednom i u drugom slučaju prisutna je težnja za identifikacijom, svjesna ili ne, želja da se postane sastavnim dijelom globalne kulture koju se smatra vrednijom od neke lokalne ili manje nacionalne kulture. </p>
<p>U oba se slučaja postavlja isto pitanje: u kojoj je mjeri takvo ponašanje nametnuto ili željeno? Neovisno o našem odgovoru, nesporno je da je kultura moćnika, odnosno onih koji dominiraju svijetom, privlačnija kad se lako i masovno prihvaća. I današnji propagatori globalizacije politički i kulturno dovoljno su moćni očarati osvojene narode i njihovu vladajuću elitu, nažalost, ne uvijek u cilju njihove dobrobiti i napretka. </p>
<p>Europsko šesnaesto stoljeće, prvo istinsko stoljeće globalizacije, društvene posebnosti povezuje s humanističkom univerzalnom filozofijom i s - u školovanim krugovima - podijeljenim osjećajem napretka koji se poistovjećuje s pojmom moderniteta. </p>
<p>Vrijeme otkrića nameće bitno različitu sliku svijeta od ideologije o općem jedinstvu kojim upravlja jedan vođa, bio on car ili papa. Javljaju se ideje pluralizma, tolerancije, poštivanja tuđih stavova. Ali kako misliti pluralistički i različito ne kidajući veze jedinstva i zajedništva? Većina Europljana nema odgovor na postavljeno pitanje. Štoviše, ono izaziva tjeskobu u jeku reformacije. </p>
<p>Naime, »divlji« domoroci u različitim dijelovima svijeta, kao ni europski heretici, nisu primjereni jedinstvenom i skladnom svijetu kojim, gledano s europske perspektive, upravljaju car i papa. Tako veliki san europskih zanesenjaka globalizacije, koja je čitavom ljudskom rodu obećavala napredak i blagostanje, nije uspjela zbog nerazumijevanja s onim drugim, sa svojim susjedom, sa strancem. </p>
<p>Hrvatski narod od svog doseljenja na područje današnje Lijepe naše i pisma kojim papa Ivan VIII. hrvatskom vladaru Branimiru 7. lipnja 879. godine priznaje principatum terrenum, što se u onodobnom političkom kontekstu smatralo priznavanjem Hrvatske kao suverene zemlje, ustrajno daje svoj obol europskim integracijama težeći da se pritom poštuju i njegove posebnosti. </p>
<p>Plejada hrvatskih studenata i profesora na najrenomiranijim sveučilištima afirmirala je svoje i nacionalno ime diljem Europe, kako tijekom srednjega vijeka tako i u moderno doba, istaknuvši u znanosti, književnosti i umjetnosti, diplomaciji i obrani rimsko-kršćanskog kulturnog naslijeđa, integraciji latinskog Zapada i slavenskog Istoka. </p>
<p>Europa se ponosi Hermanom Dalmatinom (univerzalnim učenjakom dvanaestog stoljeća i prevoditeljem znanstvenih dosega Antike i islamskog svijeta s arapskog na latinski), Jurjem iz Slavonije (četrnaesto na petnaesto stoljeće), Ivanom Stojkovićem, Markom Marulićem, Franom Petrišem, Ruđerom Boškovićem, Josipom Jurjem Strossmayerom i mnogim drugima. </p>
<p>U potvrdu hrvatskog europeizma navest ćemo samo dvojicu »vizionara« integrirane Europe, Dubrovčanina Ivana Stojkovića i bosanskog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. </p>
<p>Učeni dubrovački dominikanac, kojega radikalna struja čeških husita na Baselskom saboru (1433.) naziva Ivanom Slavenom iz Hrvatske (Ioannes Sclavus de Carvatia) i svojim zemljakom iz Dubrovnika, grada u Hrvatskoj (conterraneus noster de Ragusio, quae est civitas in Carvatia), svojom je izgrađenom ličnošću snažno utjecao na opća društvena, intelektualna, politička i religiozna zbivanja, te je s naglašenim interesom za znanost i s ljubavlju prema knjizi snažno utirao put europskom i hrvatskom humanizmu. </p>
<p>Stojkovićev javni rad zadire u središnje događaje i lomove Europe u osvit modernog doba. Pod utjecajem Aristotelove »Politike«, više ili manje svjesno podređuje papin autoritet općem saboru, pa je nakon razlaza bazelovaca i pape vjerovao da ostaje u zajedništvu s općom Crkvom. </p>
<p>Kao animator Baselskog sabora Stojković nastoji provesti reformu crkvenih struktura makar i pod cijenu propasti papine države i ostvariti jedinstvo kršćanskih naroda u miru, sigurnosti i međusobnoj slozi. </p>
<p>Istinski preteča modernih ekumenskih traženja</p>
<p>U svojim govorima i predstavkama stalno upozorava na poraznu činjenicu da je corpus christianorum iznutra razdijeljen brojnim krivovjerjima i suparništvom vladara i nacija, dok ga izvana komadaju Turci s Istoka, Arapi sa Zapada, Saraceni s Juga i Tatari sa Sjevera. Papa se oslanja na neovisnu papinsku državu, a Stojković na opći sabor kao jedinu prigodu za nadnacionalni dogovor. Za boravka u Carigradu (1435. - 1437.), gdje priprema zajedničku platformu za dijalog Istok - Zapad, u ožujku 1436. javlja u Basel: »Ako prestanu razgovori s Grcima i Zapad prekine svako nastojanje na jedinstvu s Istočnim crkvama, Carigrad će pasti pod Turke, a nakon toga treba očekivati da će Ugarsko Kraljevstvo biti opustošeno mnogo nemilosrdnije negoli prethodne (1435.) godine«.</p>
<p> U uspostavi jedinstvene kršćanske ekumene Stojković vidi prigodu za oslobođenje istočnobalkanskih naroda i njihovih nacionalnih crkava od potpuna uništenja. </p>
<p>Biskup i državnik, najveći dobrotvor i kulturni predvoditelj hrvatskog naroda, sjajan govornik i politički mislilac, apostol razumijevanja i suradnje među ljudima i narodima, humanist i vizionar, Josip Juraj Strossmayer bio je i ostaje jedan od najvećih graditelja moderne Hrvatske i poštovan daleko izvan njenih granica, te s pravom zauzima jedno od najčasnijih mjesta u panteonu hrvatskih velikana. </p>
<p>Sjajni nastupi i briljantni govori na Prvom vatikanskom saboru (1869. - 1870.) pribavit će mu izniman ugled u katoličkom svijetu, pa i šire, ali ga osobna slava i popularnost neće zaustaviti u iskrenu nastojanju da hrvatski narod bude otvoren prema drugima. </p>
<p>Kao pripadnik naroda baštinika zapadne i istočne kršćanske civilizacije i kulture, ali i kao Metodov nasljednik na stolici sirmijskih (srijemskih) biskupa, </p>
<p>Strossmayer je istinski preteča modernih ekumenskih traženja puta k jedinstvu, otvorenom dijalogu i nalaženju elemenata koji teže slozi i suradnji u različitostima, ne opterećujući se stoljetnim naslagama nerazumijevanja i suprotstavljanja. Njegovi pogledi na Crkvu, kršćanstvo i društvo, izraženi u saborskim govorima, ocjenjuju se vizionarskim: internacionalizacija kardinalskog zbora, odgovornost nacionalnih crkava, ekumenski pokret s ciljem povezivanja različitih kršćanskih tradicija u Europi i u svijetu, uvođenje narodnog jezika u bogoslovlje, mjesto i uloga laika u Crkvi, važnost biblijskih i humanističkih studija...</p>
<p>Zatim, poštivanje prava naroda i narodnosnih skupina ostvarenja su Drugoga vatikanskog sabora i Crkve naših dana za koja se na Prvom vatikanskom koncilu s neviđenom energijom zauzimao biskup Strossmayer, predstavnik hrvatskog naroda, koji je minulih stoljeća časno odigrao svoju posredničku ulogu crkvenoga i kulturnog povezivanja Zapada i Istoka, Rima i Carigrada, univerzalnoga (katoličkoga) i nacionalnoga (pravoslavnoga) kršćanstva na ovdašnjim »prostorima za susrete i dijalog« (papa Pavao VI.). U dopisivanju s lordom Gladstoneom i europskim državnicima zauzima se za napredak i boljitak vlastitog hrvatskog naroda. U Memorandumu ruskoj vladi (1876.) iskreno i nesebično iznosi svoja (pomalo naivna, ali iskrena) razmišljanja o globalnoj europskoj politici. </p>
<p>Prema Strossmayeru, u budućnosti će Europom ovladati tri nacije ili narodnosne skupine: Nijemci, koji će, ujedinjeni, ubuduće najviše utjecati na uvjete u Europi, to više što će njihovo i fizičko i moralno jedinstvo rasti i jačati. Latini će svim silama nastojati da se međusobno povežu čvršćim vezama i opskrbe onim vlastitostima koje sačinjavaju pravu snagu i jakost naroda. </p>
<p>Slaveni, tek u novije vrijeme počinju jače utjecati na europske poslove.</p>
<p> Hrvatski prelat prije svega misli na Ruse, jedini slavenski narod koji u to vrijeme uživa samostalnost, dok je preostala slavenska obitelj podložna tuđem zakonu i tuđoj volji.</p>
<p> Strossmayer je poznavao i surađivao s mnogim uglednim Europljanima svoga vremena i priželjkivao »da takovih muževa bude i u Hrvatskoj«. </p>
<p>Globalizacijom se nastoji homogenizirati prostor vrijednosti i odrediti pravila konkurentnosti i rentabilnosti na planetarnoj razini, što će moćnim korporacijama omogućiti da investiraju gdje i kada to žele i prodaju što žele, oslobođene pritisaka socijalnog zakonodavstva neke zemlje. Globalizacija je, dakle, prisutnost svijeta u našim životima, u proizvodima koje svakodnevno trošimo i u informacijama koje nam mediji serviraju. Rezultat je to usklađenoga i združenog djelovanja informatičke revolucije, dinamizma moćnih multinacionalnih kompanija i težnje SAD-a za hegemonističkom ulogom velesile. Pobjednik iz 1945. godine, duboko ponižen u Vijetnamu i Indokini (1975.), SAD danas vidi glavni pokretač svoje moći u posvemašnjoj liberalizaciji trgovačke razmjene. </p>
<p>Neprihvatljiva je, međutim, nejednaka raspodjela dobitka, jer se globalizacijom bogati još više bogate, a siromašni još više osiromašuju. Ideju globalizacije valja prihvatiti kao »znak vremena«, kao klicu kršćanskog univerzalizma koji briše zapreke nerazumijevanja, poštujući jezik i identitet osobe. </p>
<p>Globalizacija nas, dakle, ne smije strašiti, ali nam se valja zauzimati da bude usmjerena općem interesu ljudi, posebno ljudi »bez glasa«, siromašnima, prezrenima, odbačenima. Ne možemo i ne smijemo ostati neodređeni u rušenju osobnih i zajedničkih vrijednosti - prava čovjeka, demokracije, domovine, nacije.</p>
<p>Hrvatski narod, baštinik naslijeđa rimsko-kršćanske civilizacije i kulture, svjestan čovjekova određenja, opredjeljuje se za mir, znajući da »mir nikada nije darovan, nego ga valja izboriti« (Pierre Chaunu). Naša nas povijest uči da se prihvaćanjem svoje vlastite kulture može ići ususret drugim kulturama, čije će nam upoznavanje omogućiti da bolje produbimo svoje. </p>
<p>Kršćanstvo, na čijem se idejnom naslijeđu nadahnjujemo, u izgradnju budućnosti unosi čitava čovjeka i cijeli ljudski rod, jer je kao nositelj univerzalizma sposobno uravnotežiti i najnegativnije aspekte globalizma i povezati ljude ne stavljajući ih u istovrsne društvene kalupe.</p>
<p>Autor je akademik, povjesničar, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Tekst je napisan za prilog »Vjesnik 20.000«, ali je stigao prekasno i tu nije mogao biti uvršten.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Hoće li Europom zavladati »prosvijetljeni despoti«</p>
<p>Novi oligarhi nacionalbirokratske nomenklature, kanda su se odlučili ipak za Hrvatsku, ne više licemjerno i protokolarno, ne više reda radi, niti pak zato što nas »vole« dva važna čovjeka Europe Papa i Romano Prodi. I to upravo stoga što je baš Hrvatska na internom planu postigla izvjesnu razinu demokrature, odnosno demokratskog oblika unutarnjeg tranzicijskog ustroja / Europa će se zacijelo i morati odlučiti za »prosvijetljeni autoritarizam«, ako želi sebe uspostaviti kao novu svjetsku silu, koja više nije samo »potpora Americi«</p>
<p>MILAN RAKOVAC</p>
<p>Ova reformirana, ograničena demokracija, prilagođena hegemoniji profita, kanda je jedina koja se trenutačno prakticira. Je li takva demokracija i dalje demokracija? Djelomično da, jer nema lagere i gulage, ne zabranjuje interne i eksterne migracije, dopušta javne slobode, uz obazrivost da se zadrži vlasništvo nad sredstvima komunikacije - piše Giorgio Bocca, jedan od stupova talijanskog novinarstva.</p>
<p>Za nove oblike takve demokracije (kakvoj su sve bliže mnoge i europske države, a ne samo SAD, osobito tranzicijske, ali i Italija, dijelom i Španjolska), netko je smislio izraz demokratura. </p>
<p>Smatram da je uprezanje medija u kola tajkunske liberalkapitalističke ideje presudno za njen sve evidentniji uspon. Tako da je možda rečena demokratura zapravo najozbiljnija prijetnja novoj Europi, koja upravo nastaje. </p>
<p>Jer mnogi zapadnjački europski ideolozi (o javnom mnijenju i ne govoriti!) i danas su oprezni prema novim članicama, koje postaju stalne na proljeće iduće godine. </p>
<p>Jedna od važnih novosti prošlih dana jedva se probila na stupce europskih listova, iako su je posve ignorirali, u svojoj dramatičnoj važnosti, elektronički mediji: Novih deset članica, znamo to, neće se ekonomski posve jednako tretirati kao sadašnjih petnaest u povijesnome jezgru Europe, osobito glede poljoprivredne politike i ekonomskih beneficija, te migracija. </p>
<p>U tom sklopu, nedavno je Europska unija odlučila da će se schengenski režim primjenjivati na novih deset članica još cijele tri godine, sve do kraja 2006. godine. Tome bi se valjda trebala veseliti i Hrvatska, kao sutrašnja kandidatkinja, posve izvjesna i dobrodošla. Visoki dužnosnik hrvatske državne uprave, nedavno mi je povjerio da je zapravo EU one famozne četiri tisuće pitanja skrojio tako kako Hrvatskoj odgovara. </p>
<p>Isti mi je čovjek pričao da su se za nedavnog »stabilizacijskog« sastanka na vrhu, u jednoj od tranzicijskih metropola (uvijek me na spomen riječi tranzicija spopadne mučnina, ali to je jedna od dežurnih riječi, kao i transparentnost - jednako besmislena i retorična!) baš oko njega (hrvatskog dužnosnika), kao pilići oko kvočke, okupljali po rangu ravni mu dužnosnici sa zapadnog Balkana (pojam jednako iritirajućih konotacija), tako da se čovjek zbilja osjećao poput vlakovođe one znamenite Hrvatske, kao lokomotive Balkana, uključujući i obzirno baš njemu upućene tihe želje da negdje zajedno izađu navečer, što su i učinili.</p>
<p> Naravno, nisu pjevali »Od Vardara pa do Triglava«.</p>
<p>Europska kabinetska politika, novi oligarhi nacional-birokratske nomenklature, kanda su se odlučili ipak za Hrvatsku, ne više licemjerno i protokolarno, ne više reda radi, niti pak zato što nas »vole« dva važna čovjeka Europe (i svijeta) Papa i Romano Prodi.</p>
<p> I to upravo stoga što je baš Hrvatska na internom planu postigla izvjesnu razinu demokrature, odnosno ipak demokratskog oblika unutarnjeg tranzicijskog ustroja, koji je ujedno autoritaran - od 1991. do danas! - kakav Europu uvjerava da bi naša zemlja mogla (morala?) postati lokomotiva ostale družbe s jugoistoka Europe. </p>
<p>To bi Hrvatskoj moglo odnijeti mnogo odgovornosti (daljnja otvaranja prema istočnim susjedima), ponešto nelagodnosti (ratni sindrom), ali i ponajviše, smatram, povlašteni položaj (spona između Europe i Balkana). Ali da se vratim današnjoj temi, autoritarna demokracija kao novi izboj europske ideje, i to ne samo radi sukoba s Amerikom (koji zacijelo nije prolazne naravi).</p>
<p>Jean Paul Fitoussi naslovio je upozoravajući svoju knjigu, esej, razglabajući o novoj pojavi europskoga »novog despota« »Dobrostivi diktator«. </p>
<p>Fitoussi piše: »De facto, europska vlada više nalikuje na jednu vladu uredaba, nego na vladu mogućih izbora. Radeći tako, ona pothranjuje nesporazume između nostalgičara drevnog poretka i onih koji hoće što prije uspostaviti jedan zajednički, federalni i politički konkretni poredak... faktička nemogućnost za europske birače da utječu na razvoj odluka koje nadziru njihov dnevni život, stvara ograničenja političkih sloboda... </p>
<p>'Europski problem' danas je u tom pražnjenju sjedišta suvereniteta, a ne, kako se obično smatra, u nazadovanju država-nacija... Kako bilo, povijest ne prepušta iste indulgencije despotima, koliko god bili iluminirani, kakve prepušta tržištu. Uvijek i svugdje političke su se slobode pokazivale nužnima, ne samo za društveni napredak, nego i za veću gospodarsku efikasnost...« </p>
<p>Europa će se zacijelo i morati odlučiti za »prosvijetljeni autoritarizam«, ako želi sebe uspostaviti kao novu svjetsku silu, koja više nije samo »potpora Americi«.</p>
<p>Autor je književnik, publicist i novinar.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Od smetlišta do izletničkog raja </p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Udruga športskih ribolovaca, invalida i veterana Domovinskog rata »Veteran 91« odlučila je od jezera Siromaja I i II u mjestu Strugi Nartskoj kraj Dugog Sela napraviti izletnički raj. Naime, unazad pet godina otkad je Zagrebačka županija ustupila deset hektara jezera toj Udruzi u svrhu rehabilitacije invalida Domovinskog rata do danas učinjeno je dosta na uređenju okoliša jezera i to isključivo uz pomoć donacija. Tijekom godina uvijek su se mogli osloniti na Hrvatsku vojsku te »Vodoprivredu«, »Zrinjevac« i građevinsko poduzeće »Lučić i sinovi« koji nisu nikad tražili naknadu. Kako nam je rekao Stipo Vukoje, predsjednik Udruge, za mjesec do dva završit će se betoniranje staze do jezera kako bi se teškim invalidima u kolicima omogućio lakši pristup. </p>
<p>U subotu se, kako smo primijetili, okupilo oko 35 dobrovoljaca, uglavnom članova Udruge i njihovih prijatelja koji su unatoč velikoj vrućini prionuli na rad. Na mjestu gdje je nekad bila graba duboka deset metara navezeno je milijun kubika zemlje. </p>
<p>»Ovdje, planiramo napraviti igralište za djecu s toboganima, ljuljačkama i klupama. Sljedeće godine za djecu bi voljeli napraviti i bazen za kupanje«, otkrio nam je Stipo Vukoje. Oko parka je posađen i drvored jasena, a planiraju se posaditi i breze. Također je započeta i izgradnja toaleta za teške invalide. Doveden je i električni priključak do jezera, kako bi i u noćnim satima prostor uz jezero bio osvijetljen. Udruga uskoro planira projekt uređenja predočiti i Ministarstvu zdravstva ne bi li im i oni pružili novčanu potporu za daljnje radove. </p>
<p>Kako nam je rekao Ivica Vukoje, voditelj ribočuvarske službe, ovdje je prije pet godina bilo smetlište, a danas na jezera rado dolaze ribiči jer se u njemu mogu uloviti pravi kapitalci poput nedavno ulovljenog amura od 27 kilograma. </p>
<p>Osim puno vrsta riba poput šarana, smuđa i štuke, posebnu draž mjestu daje i osam labudova o kojima se vodi posebna briga. Ilija Lučić iz Dugog Sela, kojega smo zatekli u pecanju, rekao nam je da mu je ovo najbolji način za ubijanje dosade. Nerijetko se ovdje, priznao je, napravi i prava veselica, uz roštilj i kartanje bele. Lučić je rekao da će mu betoniranje staze uvelike olakšati kretanje uz jezero jer je dosad imao problema s kolicima koja su upadala u mekano tlo. Jedan od ribiča posebno se razveselio »Vjesnikovoj« ekipi rekavši da nije znao da se ovdje mogu uloviti i »sirene«. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>»Purina« spriječila nastup u emisiji o kućnim ljubimcima</p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - »Pas više od najboljeg prijatelja« naziv je multimedijskog kompakt diska o psima. CD je punu godinu i pol stvarao Nenad Grbac, kamenoklesar i ljubitelj pasa, kako sebe voli zvati. Završio ga je krajem prošle godine. Od ideje do realizacije prošlo je još duže, dvije godine, a koliko je to zapravo bio težak posao, govori podatak da takve CD-ove u drugim zemljama rade velike ekipe koje imaju profesionalne pisce i fotoreportere. CD Microsoftdogs, na primjer, tako je radilo gotovo 100 ljudi. </p>
<p> Grbac je sâm za svoj CD napisao 120 kartica teksta, napravio je 50 video uradaka i snimio više od 3000 fotografija od kojih je objavio tek 700.</p>
<p>»Kod kuće imam četiri takva strana CD-a i uglavnom sam nezadovoljan njihovim sadržajem jer se puno priča o pasminama, a malo o onome što vlasnici pasa trebaju znati, a to su odgoj, dresura i školovanje«, rekao nam je naš sugovornik na kavi u vrijeme »špice«. On, pak, ima crnog šnaucera koji ide sâm po novine i u trgovinu i stoga je Grbac iz vlastitog zadovoljstva krenuo u ovu avanturu, tim više što mu je i rad na kompjutoru hobi.</p>
<p>No, problemi su nastali kad je završio CD i ponudio ga sponzorima. »Purina«, proizvođač pseće hrane, nudila mu je 40.000 kuna da u CD stavi i njezinu reklamu. Uvjet je bio i da u vlastitoj režiji otisne 2000 primjeraka CD-a koje bi »Purina« besplatno dijelila, a što bi ga stajalo 30.000 kuna, čak tri četvrtine ponuđenog iznosa.</p>
<p>U ime »Purine« tada je pregovarao i s Antunom Ponošem, novinarom koji vodi televizijsku emisiju »Kućni ljubimci«. Preko njega je, međutim, tvrdi Grbac, od »Purine« dobio jasnu poruku: »Ako nisi s nama, možeš se reklamirati samo u Plavom oglasniku. U emisiju ne možeš doći osim preko komercijalnih oglasa, kao ni u 'Jutarnji', ni u 'Večernji list', jer mi tamo plaćamo oglase«. </p>
<p>Svoj trud Grbac ipak nije htio dati besplatno, a shvatio je da je do zainteresiranih najlakše doći putem Interneta. I uspio je. Otvorio je stranicu www.psi-za-neznalice.com i do sada je prodao 500 komada CD-a. U korist Udruge za zaštitu životinja »Noina arka« odrekao se 10 posto zarade, a kako su mu rekli u »Bulaja nakladi«, koja je tiskala i prvi hrvatski multimedijalni CD »Povijest hrvatske književnosti«, kod nas takve stvari mogu raditi jedino fanatici. </p>
<p>Grbac smatra da savjete o psima ne može davati netko tko nikada nije imao psa, a što se kod nas događa. On na svojim web stranicama čak i odgovara ljude od toga da kupe psa, ako bi im on trebao biti samo modni detalj ili luksuz. A koliko je briga o psima složena, dodaje, govori i to, da je muški sterilizirani pas u njegovu susjedstvu počeo mirisati kao ženka, pa ga sad »love« i njegovi prijatelji.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="11">
<p>Japanci će se odijevati kao Michael Jackson </p>
<p>TOKIO, 2. kolovoza</p>
<p> - Japanski businessmeni moći će odbaciti kravate kako bi se odijevali poput američke zvijezde Michaela Jacksona, zahvaljujući novoj proljetnoj kolekciji japanske modne kuće »Wakita Co.«.</p>
<p> »Znate odjeću koju Jackson nosi na pozornici? Neće biti baš tako luda jer liniju moramo prodavati običnim ljudima«, kaže glasnogovornik proizvođača odjeće »Wakita Co.«, dodajući da »neće biti ni rukavica«.</p>
<p> Kompanija je potpisala ugovor za korištenje znaka »MJ«, fotografija i drugih obilježja koja podsjećaju na pjevača. Kreiranje odijela i jakni još traje, a u proizvodnju će krenuti tek nakon odobrenja Jacksonovog agenta za svaki pojedinačni model. Odijela će se prodavati po nešto višoj cijeni od drugih »Wakitinih« odijela - oko 480 američkih dolara. Američki 44-godišnji pjevač iznimno je popularan među Japancima. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Iako su vremenom malo zahrđali, Duranovci se zagrijavaju za novu ploču</p>
<p>»Doista sam ponosan na ploče koje smo snimili i osjećam da možemo nastaviti gdje smo stali s bendom i ponovno postati relevantni na glazbenoj sceni«, dodao je John Taylor</p>
<p>Članovi britanske pop grupe Duran Duran jedva su izašli iz tinejdžerskih godina kad su ranih 1980-ih godina zavladali eterom i MTV-om sa svojim provokativnim glamuroznim spotovima i plesnim hitovima poput »Hungry Like The Wolf«. </p>
<p>Uslijedilo je snimanje novih albuma i turneje, a potom pritisak slave i svađe među članovima benda. Nakon samo tri studijska albuma, grupa se raspala.</p>
<p>Punih 18 godina nakon što su se bivši Duranovci razasuli po razno raznim »Arcadiama«, »Power stationima« i okrnjenim verzijama Duran Durana, članovi ove, za mnoge nikad prežaljene grupe, poduzimaju prve korake kako bi ponovno zajedno stali na pozornicu, sa željom da dosegnu barem dio bivše slave. </p>
<p>»Osjećam da ovaj bend, nas petorica kao glazbenici koji zajedno sviraju, nikada nismo učinili nikakvu glazbenu pogrešku«, rekao je basist grupe John Taylor.</p>
<p> »Doista sam ponosan na ploče koje smo snimili i osjećam da možemo nastaviti gdje smo stali s bendom i ponovno postati relevantni na glazbenoj sceni«, dodao je John Taylor. </p>
<p>Taylor i ostali članovi grupe, pjevač Simon LeBon, bubnjar Roger Taylor, klavijaturist Nick Rhodes i gitarist Andy Taylor (svi fanovi Duranovaca dobro znaju da trojica Taylora nisu u rodbinskoj vezi), održali su nekoliko koncerata u Japanu, kao i nekoliko u južnoj Kaliforniji i Nevadi. </p>
<p>Tijekom prvog koncerta u Roxyju u Los Angelesu, grupa je pokazala da je tijekom vremena ipak malo zahrđala, s obzirom na nekoliko krivih početaka pjesama, ali uvjerljivo otpjevavši svoje nove pjesme, kao i najveće hitove. </p>
<p>Duran Duran su se regrupirali u jesen 2001. godine i otad se stalno motaju oko studija. Za sada nemaju završeni album, ali odlučili su se za turneju kako bi testirali novi materijal i zagrijali se za završavanje nove ploče. </p>
<p>»Ne želimo biti dosadni ljudima, nećemo izaći na koncert i pjevati sve nove pjesme koje smo napisali«, rekao je John Taylor dodavši da imaju dovoljno novih pjesama kojima pokazuju da bend nastavlja s radom te da nije riječ o pukom ubiranju novca na račun stare slave. </p>
<p>Nostalgija za bendom ipak je itekako prisutna što dokazuje i izvrsno prodane dvije kompilacije s hitovima grupe puštene nakon otprilike deset godina kako su se ljepuškasti mladići izblajhane kose profesionalno razišli. </p>
<p>Iako su njihovi nekadašnji fanovi odavno odrasli, još su uvijek tu i rado bi poslušali što Duran Duran imaju reći. </p>
<p>Grupa Duran Duran osnovana je kasnih 1970-ih u Birminghamu, u Engleskoj, kad je počela odumirati pankerska glazbena scena, a u glazbu ulaziti sintisajzerski zvuci i uglađeniji izgled, koji je počeo preuzimati Veliku Britaniju. </p>
<p>Pojava MTV-a pomogla je bendu da se uspne do superzvijezda, samo godinu dana nakon što je njihov prvi album pušten u prodaju. Duranovci su imali dobar izgled, a seksi video spotovi su im uvelike pomogli da stvore vojsku obožavatelja oko sebe, posebno među tinejdžerkama, pomalo podsjećajući na euforije koje su izazivali rani Beatlesi.</p>
<p> Zasićen turnejama, Roger Taylor je prvi napustio grupu, povlačeći se iz glazbenog posla gotovo 15 godina. Andy Taylor je otišao sljedeći i započeo solo karijeru. </p>
<p>Godine 1997. John Taylor je napustio bend zbog osobnih problema. Rhodes i LeBon, zajedno s bivšim gitaristom Missing Persons, Warren Cuccurullom, snimili su još dva albuma, od kojih je posljednji izašao 2000. godine. </p>
<p>Godine 1993. okrnjeni bend doživio je 'flash' slave iz 80-ih s hitom »Ordinary World«. Iako su Duranovci razmišljali o okupljanju za milenijsku turneju, odbacili su tu ideju i okupili se 2001. godine. (N. K.)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Pola njemačkih tinejdžera vjeruje u zvijezde, pola u Boga </p>
<p>MUENCHEN, 1. kolovoza </p>
<p> - Više od pola njemačkih tinejdžera vjeruje u astrologiju - gotovo isti je postotak onih koji vjeruju u Boga, pokazalo je najnovije istraživanje.</p>
<p> Istraživanje su proveli Iconkids i Institut za mlade, a ono je pokazalo da 54 posto tinejdžera vjeruje u horoskope. Isto tako, 58 posto ih vjeruje u Boga. Ti rezultati vrijede samo za zapadni dio Njemačke, ističu autori istraživanja. Zanimljiva je činjenica da u istočnom dijelu Njemačke u horoskope i u Boga vjeruje samo 36 posto tinejdžera. »Vjerovanje u horoskope usađeno je u mladim ljudima od rane do srednje dobi«, rekao je voditelj istraživanja Ingo Barllovic. »Međutim, u bivšoj Istočnoj Njemačkoj gdje su i vjera i astrologija bile odbacivane kao praznovjerje prije pada Berlinskog zida, slabo prolaze oboje, rekao je. U zvijezde vjeruju više djevojke, oko 63 posto, u usporedbi s 38 posto mladića. </p>
<p>»Astrologija je izgubila svaku trunku stigme među tinejdžerima, i na istoku i na zapadu zemlje. »Prednost horoskopa za tinejdžera jest u tome da su lako dostupni, možete na njih naići u svim popularnim medijima. Ne postoji takav instant odgovor u institucionaliziranoj religiji, objašnjava Barllovic. (dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Prva testiranja cjepiva protiv AIDS-a na čovjeku</p>
<p>LAUSANNE, 1. kolovoza </p>
<p> - Ispitivanje cjepiva protiv AIDS-a koje je proizveo europski konzorcij EuroVacc, a financirao program Europske unije za istraživanje, počet će u ponedjeljak na dvadeset četvoro dragovoljaca, od kojih je dvanaest iz Lausanne (Švicarska) i dvanaest iz Londona.</p>
<p> Pokusno cjepivo pod nazivom NYVAC-C proizvod je pogona za proizvodnju cjepiva francusko-njemačke farmaceutske tvrtke Aventis Pasteur, piše u priopćenju Sveučilišnog bolničkog centra kantona Vaud u Lausannei (CHUV).</p>
<p> U prvoj fazi utvrdit će se pouzdanost cjepiva i njegova sposobnost da izazove obrambenu imunitetsku reakciju. Dragovoljci obaju spolova, od 18 do 55 godina, koji žele pomoći u borbi protiv AIDS-a, moraju biti seronegativni na HIV i ne smiju pripadati rizičnim skupinama.(Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Sladoledi su se pretvorili u kalorične bombe </p>
<p>Ljeto i sladoled možda doista pristaju zajedno poput vanilije i čokolade, ali novo istraživanje pokazuje da kalorije i zasićene masti koje sladoledi sadrže pretvaraju omiljene ljetne lizalice u prave kalorične bombe. Točnije, jedan će sladoled značiti isto kao da ste pojeli odrezak s prilogom. Studija Centra za znanost u javnom interesu pokazala je da je ono što je nekad bila ledena poslastica od 150 kalorija danas mutiralo u kaloričnu bombu od 1200 kalorija. Ogromni sladoledni kupovi i slične sladoledne delikatese ne samo da sadrže sladoled, nego su pomiješani s bombonima, kolačićima, zašećerenim preljevima i još obilno prekriveni šlagom i čokoladnim mrvicama. »Kao da se slastičarnice natječu koja će naplatiti višu cijenu našim arterijama i liniji«, kaže nutricionistica Jayne Hurley.</p>
<p>Studija sladoleda posljednja je u nizu studija kojom je Centar pokušao rasvijetliti nutricionističke varke neke od najpopularnije američke hrane, poput pizze, kineske hrane ili kokica. </p>
<p>A kad je o sladoledu riječ, riječ je o doista najomiljenijem američkom proizvodu, kojega je teško svrgnuti s trona. Amerikanci su u 2001. godini potrošili više od 20 milijardi dolara na zamrznute deserte i sladolede, a više od šest potrošeno je izvan doma, dakle, u slastičarnicama.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Nojeve kandže umjesto viagre?</p>
<p>Ako vam »one stvari« ne idu od ruke, a ne vjerujete u čudotvornu moć viagre, obratite se nojevima za pomoć.</p>
<p> Naime, nojeve su kandže vrlo tražene u Japanu, jer imaju afrodizijačka svojstva slična viagri, čak i bolja. Očito je da je uzgoj nojeva i seksualno vrlo isplativ. Da ne govorimo o ekonomskoj isplativosti. Od noja se ne baca gotovo ništa, pa čak ni kandže, stoji u zapisu Drage Hedla, objavljenom pod naslovom »Nojevo meso na hrvatskom stolu« u magazinu 'Progressive'. Noj se može pohvaliti vrlo ukusnim i zdravim mesom koje se može mjeriti s najboljom teletinom, godišnje »nojka« snese 40 do 50 jaja od kojih je svako kao 18 ili 24 kokošjih! Naravno, kad nojevo jaje teži od 1,4 do 1,7 kilograma. Noj skupo prodaje svoju kožu - 1,5 četvornih metara kože stoji 200 eura. Zbog svega toga farme na kojima se uzgajaju nojevi niču u Istri, Međimurju i Dalmaciji.</p>
<p> Još da otkrijemo japansku tajnu s kandžama za poticanje potencije. Kilogram tako spremljenog afrodizijaka stoji u Japanu, vjerovali ili ne, fantastičnih tri tisuće američkih dolara! (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="17">
<p>Turistička sjena nad posvećenim mjestom kulture</p>
<p>Bojim se da su Dubrovačke ljetne igre doduše vrlo postupno ovim poratnim usponom dubrovačkog turizma koji nas iznimno veseli, stjerani na sam rub održivosti. Naime, zbog glazbe kafića i restorana, pa i »žive glazbe« pred nekim od njih, mi nismo samo istisnuti s gotovo svih dubrovačkih poljana i trgova, nego ugroženi i na tako zaklonjenom mjestu kao što je legendarni atrij Kneževa dvora. Vjerujem da ćemo u najboljoj tradiciji dubrovačkog duha naći sretno rješenje koje će pomiriti interese Igara i, vjerujem, elitnog dubrovačkog turizma, ako je uopće moguće govoriti o različitosti naših interesa</p>
<p>Od 10. srpnja dubrovački su trgovi i ulice po 54. put postali pozornicama dramskih i glazbenih izvedaba, jedinstvenim prostorom scenskog zbivanja koji promovira ambijentalnu poetiku i po tome se izdvaja u rasporedima brojnim svjetskih festivala. Nakon prošlogodišnje sezone u kojoj su Igre brojem i kvalitetom svojih umjetničkih programa okupile mnogobrojnu publike, te bile ispraćene najvećim pohvalama, ovogodišnje ljeto također prolazi u znaku ambicioznih projekata koji u Dubrovnik dovode atraktivne dramske i glazbene umjetnike. Grad tako iznova postaje u ljetnim mjesecima središnjim mjestom hrvatske kulture. S intendantom Dubrovačkih ljetnih igara Ivicom Prlenderom razgovaramo o prošloj i ovoj sezoni, dramskim i glazbenim programima, o financijskim problemima, o turističkoj ekspanziji koja sve više ugrožava festivalske pozornice, o europskim referencama Igara... </p>
<p>• Prošla je sezona Dubrovačkih ljetnih igara protekla s velikim uspjehom, s pohvalama i kritičara i publike. Pod teretom te uspješnosti kako ste osmislili ovu sezonu? </p>
<p> - Svaki uspjeh obvezuje, pa tako i prošlogodišnji. Osnovno je bilo zadržati stopu uspona i to na svim razinama djelovanja - ponajprije u brojnosti i kvaliteti programa, ali i u organizacijsko tehničkim uvjetima. Vjerujem da ovogodišnji program, kako glazbeni tako i dramski, ne samo svojom najavom, već i dosadašnjom realizacijom svjedoči održivu stopu uspona. Što se komunikacijske razine tiče, prije svega zahvaljujući virtualnom prostoru weba ostvaren je još jedan značajan iskorak, tako da se u proteklim festivalskim danima prosječni broj posjeta stabilizirao iznad 100.000, od koji četiri petine otpada na inozemne korisnike. To svjedoči da su Dubrovačke ljetne igre s obzirom na ažurnost i bogatstvo ponude stekle jedan posve novi auditorij.</p>
<p>• Koje su ovogodišnje glavne smjernice dramskog programa Igara?</p>
<p> - Ambijentalnost prije svega i to kako u sferi vlastite produkcije tako i kod gostujućih naslova. Prisjetimo se s kakvim je uspjehom izvršena adaptacija »Hamleta« Petera Brooka u ambijentu ruševina Benediktinske crkve na Lokrumu. Bilo je posve razvidno da još jednom ambijentalnost naših scenskih prostora postala suautorom predstave u cjelini.</p>
<p>Prva ovogodišnja dramska premijera »Radionica za šetanje, pričanje i izmišljanje« autentičnim je kazališnim izričajem najmlađeg djela Festivalskog dramskog ansambla ponovno čitav grad, i to ne samo prostore, nego i ljude, učinila gotovo presudnom sastavnicom neprijeporno velikog uspjeha. Drugi ovogodišnji premijerni naslov Kleistov »Amfitrion« je posve drugom metodologijom, ali ne manje ambijentalnom, udomljen na Boškovićevoj poljani. I na kraju, ali ne i na posljednjem mjestu Držićeva »Grižula«, u režiji Paola Magellija i izvođenju Festivalskog dramskog ansambla, duboko sam uvjeren ne donosi samo jednoj sezoni novootkriveni igrači prostor, nego, polazeći od njegovih vrijednosti trajno ga svrstava među više od 50 festivalskih pozornica. Naravno, ne treba zaboraviti reprizne predstave, po ocjeni hrvatskog glumišta najbolje izvedbe u cjelini 1999. i 2002. godine, »Dubrovačku trilogiju« i »Posjet stare dame«, koje su jednako tako presudno ukorijenjene u ovaj dubrovački, neponovljivi prostor igre. </p>
<p>No, ipak i ambijenti i sam Grad ne bi mogli stvoriti magiju kazališta bez posve neupitno najboljega hrvatskog dramskog ansambla - Festivalskog dramskog ansambla koji okuplja prva imena hrvatskog glumišta. Sasvim očekivano najponosniji smo na njegov najmlađi dio.</p>
<p> • Je li glazbeni program i ovog ljeta promovira koncept velikih zvijezda?</p>
<p>- Kako je samo muziciranje u Dubrovniku pod zvjezdanom kristalnom kupolom neba tako je naprosto zadato da zvijezde morate imati i na pozornici, ali i više od toga. Jer, glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara desetljećima je stvarao zvijezde. Stoga uopće ne dvojim kako će makar dio mladih kojima smo i ove godine pružili priliku da se predstave festivalskom auditoriju krenuti putem zvijezda. Glazbeni program doista u velikom broju okuplja najvrsnije hrvatske i svjetske umjetnike poput Johna Williamsa, Ramona Vargasa, Viktora Tretjakova ili komorne ansamble kao što su Bartok kvartet, Leipzig kvartet, I Cameristi Italiani. Posebno smo ponosni na suradnju između Lea Nuccija i Zagrebačkih solista & Kvinteta puhača u ozračju dubrovačkog Kneževog dvora. Naime, to je onaj put što ga je zadao još davnih 60-ih Lovro pl. Matačić kojim se u Dubrovniku povezuje najbolje nacionalno s najboljim inozemnim.</p>
<p> I ove godine glazbeni program je otvoren za neke glazbene forme koje smo prošle godine po prvi put uvrstili u službeni program Igara. Jer, prošlogodišnje sonde kako od festivalskog gledateljstva tako i od stručne javnosti dobile su pozitivan odjek. Pa smo zadržali Program plus u kojem će ove godine nastupiti Ramon Vargas i Los Caballeros kao i večer klapskog pjevanja. A otišli smo i korak dalje pa smo tako našoj publici predstavili autentičnu artističku osobnost Izvora Oreba koji je svojom autorskom večeri u palači Sponza ne samo otvorio izložbu svojih ulja na platnu, nego i danas u vremenu subspecijalizacije iskazao gotovo renesansni spektar različitih umjetničkih pregnuća.</p>
<p>I ove je godine najambicioznija produkcija Igara Orffova »Carmina burana« pod dirigentskom palicom ravnatelja glazbenog programa maestra Vjekoslava Šuteja. »Carmina burana« će gostovati u Šibeniku, gradu kulture, ali na dubrovački način. Produkcija će, naime, biti izvedena na platou Tvrđave sv. Nikole na samom ulazu u šibenski kanal.</p>
<p> • Godinama se govorio o potrošenosti modela Igara. Je li ta tvrdnja točna i očekuju se li se neke promjene?</p>
<p>- Mislim da umjetnički uspjesi i glazbenog i dramskog programa jasno svjedoče da je festivalski Dubrovnik i dalje jedan od ključnih vitalnih mjesta hrvatske kulture. Što se tiče institucijskog okvira on je još uvijek onaj naslijeđen i želim vjerovati da ćemo u vrlo dogledno vrijeme suglasjem Ministarstva kulture i Grada Dubrovnika biti u mogućnosti konačno ga prestrojiti u formu korespondentnu s usporedivim zapadnoeuropskim festivalskim kućama.</p>
<p>l A koji je drugi problem koji opterećuje ovogodišnju festivalsku sezonu? </p>
<p>- Ponavljam, i taj drugi problem nije novi. Poznajemo ga još s prijelaza 60-ih i 70-ih godina, iz vremena najburnijeg rasta dubrovačkog turizma. A to je i problem mogućnosti korištenja javnih gradskih površina s jedne strane i buke turističkog megalopolisa s druge strane. Ni malo autistično Dubrovačke ljetne igre su išle u kompromise, pa i odstupale dugi niz godina. Međutim, bojim se da smo doduše vrlo postupno ovim poratnim usponom dubrovačkog turizma koji nas, trebali to uopće naglašavati, iznimno veseli, stjerani na sam rub održivosti. Naime, zbog glazbe kafića i restorana, pa i »žive glazbe« pred nekim od njih, mi nismo samo istisnuti s gotovo svih dubrovačkih poljana i trgova, nego ugroženi i na tako zaklonjenom mjestu kao što je legendarni atrij Kneževa dvora. Tako se do krajnosti zaoštrava pitanje za budućnost - ima li uopće smisla u taj posvećeni prostor ne samo dubrovačke povijesti i hrvatske kulture, nego i posvećeni prostor svjetske glazbe dovoditi najvrsnije reproduktivne umjetnike ukoliko je njihova izvedba najdoslovnije ugrožena bukom Dubrovnika koji je se zapravo, sviđalo se to nekome ili ne, u okviru svojih zidova pretvorio u jedinstveni kafić. Sjećam se kad su na konferenciji za novinare godine 2000. kao scenografa premijerne izvedbe »Dunda Maroja« neki iznenađeni novinari pitali kako je uopće izvedivo Držićevu komediju postaviti umjesto uobičajeno, na nekom od gradskih trgova, u prostor stare gradske luke. Odgovorio sam tada kako sam duboko uvjeren da s obzirom na redateljsku koncepciju Ivice Kunčevića imam idealan prostor predstave, ali sam im također i uzvratio pitanjem - na kojem bi to dubrovačkom trgu više uopće bilo moguće igrati neku od predstava. Rekao sam tada da smo zapravo stjerani na samu obalu. A danas se na toj obali nalazi kafić.</p>
<p>• Vidite li neko pomirenje između Dubrovačkih ljetnih igara i turističke ekspanzije? </p>
<p>- Nakon svega ipak valja reći kako sam duboko uvjeren da unatoč stvarnim i složenim problemima vjerujem da ćemo u najboljoj tradiciji dubrovačkog duha naći sretno rješenje koje će pomiriti interese Dubrovačkih ljetnih igara i, vjerujem, elitnog dubrovačkog turizma, ako je uopće moguće govoriti o različitosti naših interesa. Držim da je taj interes i jedan i zajednički samo ga valja prepoznati na javnu dobrobit.</p>
<p>• Posljednjih sezona Dubrovačke ljetne igre ponovno su u rasporedima europskih i svjetskih festivalskih krajolika?</p>
<p> - Još od 1956. godine Dubrovačke ljetne igre jedini su od službenih naslova s teritorija onodobne države bile dijelom jedne od europskih integracija. Dakle, Igre nisu nikakvo iznenađenje na zemljovidu relevantnih europskih kulturnih institucija. Godinama ugled, stečen još u prvom desetljeću postojanja i ustrajno održavan u razdoblju koje je slijedilo, bio je dovoljan da, ako hoćete i po inerciji, teške godine budu prebrođene bez osjetnijih posljedica. Da je tome tako najvidljivije je iz prakse nas koji kreiramo programe budući da se doslovce svakodnevno potvrđuje kako su i najcjenjeniji svjetski umjetnici i umjetnički ansambli ne samo zainteresirani, nego i počašćeni da budu dijelom naših Igara. </p>
<p>Financiranje Igara i dalje ostaje jedan od glavnih problema </p>
<p>• Koji su akutni problemi 54. dubrovačkih ljetnih igara?</p>
<p>- Izdvojio bih dva problema, a oba su vrlo stara. Ponajprije to je problem financiranja. Naš prošlogodišnji festivalski budžet strukturiran je od dotacija Ministarstva kulture, Grada Dubrovnika i Županije te od vlastitog prihoda. Razmjer je 50 posto prema 50 posto. Smatram taj ostvareni omjer dobrim, no, on ne bi smio biti narušen u korist vlastitih prihoda. To bi via facti neizbježno vodilo dovođenju u pitanje kulturoloških funkcija najstarije i najuglednije hrvatske kulturne manifestacije s međunarodnom prepoznatljivošću.</p>
<p>S druge strane gotovo 50 posto vlastitih primanja podrazumijeva visoku izloženost hirovitosti tržišta, pa zadaje i stanovitu nestabilnost u poslovanju i produkcijskom djelovanju. Pozitivne promjene očekivati je isključivo u konačnom pronalaženju sretnog modela suradnje između Dubrovačkih ljetnih igara i turističkog gospodarstva. Jer, ne smije se zaboraviti da je turizam u najširem smislu riječi u našem prošlogodišnjem budžetu sudjelovalo sa samo jedan posto. Naš ovogodišnji predprogram predstavljen je javno 5. prosinca 2002., a program 31. siječnja 2003. godine. Promovirali smo ga vlastitim sredstvima od Pertha do Dublina. Pa ipak bojim se da ovogodišnji udio turističkog gospodarstva u našem budžetu neće biti veći od prošlogodišnjeg. Nakon dugogodišnjeg iskustva nade polažem isključivo u sustavno rješenje.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Mit koji traje i koji ne stari </p>
<p>Općenito se smatra da se Alka očuvala u Sinjskoj krajini zbog povijesne uspomene na Gospinu pobjedu nad Turcima 1715., kao izraz duboke religioznosti sinjskog kraja, povijesnih i političkih prilika u hrvatskim nemirnim područjima, koja su presijecali habsburški, mletački i turski imperij... Najveću zaslugu imaju sinjski franjevci, koji su s Gospinom slikom došli u Cetinu s narodom iz Bosne, potkraj 17. stoljeća</p>
<p>Na ovogodišnjoj Sinjskoj alci, 3. kolovoza 2003. kao i prošle godine, u počasnoj loži, ovozemaljskom nebeskom prijestolju, ponovo će svoje mjesto naći »sinjski i cetinski pučani«', koji su pokrovitelji Alke, umjesto predsjednika Republike Hrvatske ili njegovog izaslanika. </p>
<p>Kovitlac između Alke i politike počinje od druge polovice 19. stoljeća. Tada se počeo topiti vjerski motiv, a zbog povijesnih okolnosti jačaju različiti politički, liberalni i socijalni poticaji, koji zapljuskuju i malu sinjsku varošicu. U doba Hrvatskoga narodnog preporoda nemir je ušao i u alkarsko društvo, jer su u upravi bili autonomaši, pa Alka nije bila »narodna i hrvatska«, kao što nije bila ni do drugoga, odnosno trećega hrvatskog preporoda. Ona se lako prilagođavala povijesnim političkim prilikama čak i različitim prošlostoljetnim ideologijama, koje su dolazile s lijeve i s desne strane. </p>
<p>Nepoznati je mletački ratni izvjestitelj u svome »Dnevniku opsade« zapisao sve što se događalo u Sinju od 23. srpnja, kada se velika turska vojska (možda i 60.000 vojnika) spustila u ljeto 1715. iz Livna do Cetine i kada je počela opsjedati sinjsku tvrđavu, do 14. i 15. kolovoza 1715., »na dan naše Zaštitnice«, kada su Osmanlije bezglavo napustili sinjsko bojište. Tada je sinjsku tvrđavu branilo tisuću ili tisuću i pol ljudi. S vojnicima su bili i sinjski franjevci na čelu sa fra Pavlom Vučkovićem, koji je graditelj sinjskoga samostana i novog sinjskog gradića. </p>
<p>Bezimeni pisac »Dnevnika« ne spominje razloge nagloga povlačenja turske vojske. </p>
<p>Mnogi su u 19. stoljeću pisali o Alki. </p>
<p>»Sinjani, međutim, da vječito proslave pobjedu, prošle godine ustanoviše vitežku igru, u kojoj mladi momci, a i zreliji ljudi, trčeći na vas mah na konjima pogađaju kopljem u gvozdeni kolut, koi se zove halka«, piše fra Ivan Marković u knjizi »Sinj i njegovo slavlje«, godine 1887.«. </p>
<p> Prema navodu i fra Stanka Petrova, trčanje alke počelo je godine 1717. U početku alku su trčali na Veliku Gospu, pa je Gospina svetkovina u Sinju postala crkveno-narodnom svečanošću. Pogrešno je mišljenje da je Sinjska alka autohtona ili samonikla, ili pak da je došla s Turcima s istoka. </p>
<p> Zametke Alke, koja nikada ne stari, treba tražiti, slaže se većina istraživača, u srednjovjekovnim viteškim igrama, kojih je bilo mnogo u tadanjoj Europi, poglavito u katoličkim mediteranskim zemljama, zapravo u Mletačkoj Republici. Dakako u njoj ima i orijentalnih viteških tradicija.</p>
<p>Fra Šimun Milanović drži da je Alka nastala u Zadru godine 1409., »u spomen pripadanja (Dalmacije) pod vlast mletačku«. Dakako, u Zadar, glavni grad tadanje mletačke Dalmacije, došla je iz zapadnoeuropskog kulturnog i kršćanskog kruga, kao što su došle i sve druge kulturne i gospodarske tečevine, koje stoljećima oplemenjuju taj sredozemni i hrvatski grad. </p>
<p>Pišući o dalmatinskim alkama, slično misli i Stjepan Gunjača, koji naglašava vjerski motiv. O Sinjskoj alci u svojoj putopisnoj prozi Alberto Fortis nije napisao ni retka. Možebitno je da se taj talijanski opat zaljubio u koju prelijepu sinjsku Anđeliju, kao što je to bio slučaj u Dubrovniku kad je ljubakao s Marijom Giorgi ili Dešom Gučetić, kojoj je s ljubavlju pisao ljubavna pisma. Kao da vidim dum Alberta kako ide, vraćajući se s venecijanske predstave u kojoj su đavli govorili hrvatski, alkarskim trkalištem žustrim korakom, ljut i smrknut. Redovnička mantija šušti oko njega kao da je puna osa ili stršljena, umjesto svetačkog mira. U kritičkim »Bilješkama« sinjski prosvjetitelj Ivan Lovrić taj manjak nije ispravio, te o praelementima Alke možemo naći vrlo malo ili nimalo.</p>
<p>Alku su igrali i po drugim dalmatinskim gradovima (u Splitu, Šibeniku, Skradinu, Imotskom, Makarskoj, Dubrovniku i još nekima), ali sve su one nestale u prvoj polovici prošlog stoljeća, zbog različitih nepogoda i nedaća, a samo se Sinjska alka očuvala do danas. K tome, Sinjska je alka oblikovala i vlastiti identitet u ozračju franjevačke duhovnosti, narodnih običaja, kićene nošnje iz galantnoga 18. stoljeća, opreme i pravila alkarske igre. </p>
<p> Statut je rađen na temelju ditirambske pjesme hrvatskog odnarođenog pjesnika Leonarda Dudana. Ta je prigodna pjesma, koja je napisana uoči Ilirskoga preporoda, s umetnutom ljubavnom pričom između mladoga alkara Filanta i prelijepe Sinjanke, služila za izradu prvog alkarskog statuta 1833. godine. </p>
<p>Za razliku od drugih dalmatinskih gradova, Sinj nije imao renesansno graditeljstvo te kulturnu i književnu baštinu. Turski putopisac Elvija Ćelebija pisao je o gradiću Sinju, koji je na stjenovitom brdu. U tvrđavi je careva džamija, tu su žitna skladišta i nekoliko malih siromašnih kuća, koje su pokrivene drvenim daščicama i ševarom. Od svih su najvelebnije kuće Muhamed-efendije i dizdara. Divi se vinogradima i smokvama... </p>
<p>Halka je turska riječ, koja znači - mali željezni kolut, a značenje koje danas ima dobila je u Sinju. Ona je almagan mnogobrojnih orijentalizama, talijanizama i hrvatskih riječi. Prema predaji alka je nađena na ostruzi (mamuzi) konja Jedeka, skinuta je s opreme posljednjeg osmanlijskog ratnika i simbolizira poraženog neprijatelja. Teško je reći ima li kakvu vezu s pašinom uzengijom. Svi autori koji su pisali o Alki drže da se ona očuvala u Sinjskoj krajini zbog povijesne uspomene na Gospinu pobjedu nad Turcima 1715., kao izraz duboke religioznosti sinjskog kraja, epske kačićevske antiturske narodne pjesme, povijesnih i političkih prilika u hrvatskim nemirnim područjima, koja su presijecali habsburški, mletački i turski imperij. </p>
<p> Najveću zaslugu imaju sinjski franjevci, koji su s Gospinom slikom došli u Cetinu s narodom iz Bosne, potkraj 17. stoljeća, pošto su se povukli Turci zajedno s Osmanlijama, nakon Kandijskog i Morejskog rata u kojemu je puka pohlepa, prema predaji i zapisima, rasparala stotine turskih vojnika, tražeći u njima navodno progutano grumenje zlata. </p>
<p> S Gospinom pobjedom nad Turcima 1715. i dolaskom mira 1718. u Sinju se razvija i marijansko svetište, koje opslužuju franjevci, domaći sinovi. Svetište Gospe Sinjske od svoga početka bilo je neka posebna otajstvena veza između neba i zemlje. Alka i Čudotvorna Prilika iznikle su iz istih vriježi i zato bi Alka bez Gospe bila krnja, a Sinjska Gospa bez Alke isprazna. Ljetopisac piše: »Da to je bila njezina pobjeda, nema nikakve sumnje. Sami Turci pričaju da su gledali svaku noć u vrijeme opsidnuća odit po zidu jednu ženu u velikoj svitlosti«. </p>
<p> Pobožni ljetopisac ne donosi vlastito svjedočenje ili viđenje sinjskih branitelja nego Turaka. </p>
<p> Sa svojim tradicionalnim dušobrižništvom franjevci su se osjećali čuvarima katoličanstva i narodne svijesti, te političkim i vjerskim narodnim predstavnicima. Vjernici koji su živjeli tzv. življeno kršćanstvo bili su stalno i tiho povezani sa sinjskim svetištem i tako su ustrajno gradili svoju marijansku duhovnost i pobožnost bez natruha marioloških začkoljica o bezgrešnom začeću i uznesenju. Gospa Sinjska, a prije toga Gospa Ramska, postala je čudotvorna. </p>
<p>U povijesti nadnevci Alke često su se mijenjali. U prošlom stoljeću održavala se prve nedjelje poslije blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije ili u prvu nedjelju u kolovozu. Promjenom nadnevka počeo se topiti i vjerski zanos, a počeli su jačati politički poticaji. </p>
<p> U doba francuske vlasti u Dalmaciji Alka se ugasila, jer su Francuzi, zbog dobrih političkih odnosa s Turcima i modernih prosvjetiteljskih ideja zabranili tu igru. </p>
<p> Za austrijske vlasti, koja je bila protuturska, Sinjani su 1818. obnovili Alku, u prigodi posjeta cara Franje Prvoga i njegove žene Karoline. Tom je prigodom car slavodobitniku Frani Tripalu darovao kraljevski grb, lentu, skupocjeni prsten s briljantima te ga proglasio plemićkim vitezom. Od tada se ta viteška igra održava svake godine na dan rođenja vladajućega cara, kako piše Marković, ili kako puk kaže - na kraljev dan.</p>
<p> Od te godine, kada se Franji Prvomu dva puta trčala Alka, počinje i kovitlac između Alke i politike, koji traje do danas. Očito je da Alka ne može bez politike, kao što politika ne može bez Alke. Ruku na srce, Alka je gotovo uvijek, silom prilika, bila režimska, ali je uvijek i nadživjela svoje gospodare: Mletačku Republiku, Napoleonovu Iliriju, Habsburšku monarhiju, Kraljevinu Jugoslaviju, NDH i, naposljetku, socijalističku Jugoslaviju. Njoj su u pohode dolazili mnogi vladari, carevi i kraljevi, poglavnici i poglavari, maršali i predsjednici, a i ona je išla u posjet njima, kao 1908. u Beč, prilikom proslave 60. godišnjice carevanja Franje Josipa, ili 1922. prilikom ženidbe kralja Aleksandra Karađorđevića u Beogradu, ili za vrijeme III. kongresa USAOJ-a 1946. u Zagrebu. </p>
<p> Romantičarskim se carevima i kraljevima (saksonski kralj Friedrich August) alkarsko natjecanje svidjelo i zbog toga su ga novčano pomagali, darujući alkare. </p>
<p>Nakon stvaranja južnoslavenske državne tvorevine zakašnjelim balkanskim državotvornim romantičarima Alka je bila kao nasušna potreba, a alkari su iskazali svoju vjernost narodu, kralju i »otadžbini«. Srpska kraljevska kruna Alku je objeručke prigrlila, jer se održava u spomen pobjede nad Turcima, a nije suvišno spomenuti da su Osmanlije Srbima najveći neprijatelji od Kosovske bitke. Iako su srpski radikali napadali alkare kao austrofile, sinjski su alkari, godine 1922., trčali na Alki u Beogradu, na kraljevskoj svadbi Aleksandra Prvog Karađorđevića i rumunjske princeze Marije.</p>
<p> Alka nije održavana prve tri godine u Drugomu svjetskom ratu. U NDH Alkom se kitio poglavnik Ante Pavelić, a nakon rata, bez obzira na to što je bila bliska ustaškoj vlasti, komunistički predsjednik J. B. Tito. Potom, nakon stvaranja hrvatske države, bez obzira na to što je bila bliska socijalističkoj vlasti, i hadezeovski državni poglavar Franjo Tuđman. Tito i Tuđman bili su i doživotni počasni alkarski vojvode. U tijeku nenarodnih i narodnih vladavina alkari su podanički nazočili pokopu: kralju Petru, Titu i Tuđmanu. </p>
<p> Nakon Drugog svjetskog rata, pjesnik i partizan Vladimir Nazor spasio je Alku, jer je bila u nemilosti. Prisjetimo se, Nazor je ponovo objavio pripovijetku »Alkar« Dinka Šimunovića, kao jubilarno izdanje, u nakani da pomogne bolesnu i skrhanu piscu, koji je umro u neimaštini premda je disao jugoslavenskim plućima. Za tiskanje su skrbili: Ivan Meštrović (poprsje pisca), Jozo Kljaković, Vanja Radauš, Vilko Gecan, Fran Kršinić, Omer Mujadžić i Marijan Trepše (ilustracije u tekstu). Uvez i omot napravile su brižne ruke Vladimira Kirina.</p>
<p>Među ostalim, Vladimir je Nazor napisao: »I sinjska mi se Alka ne pričini više puka igra, lijep ali zastario običaj koji se samo nadalje vuče uvijek klimavije i nesuvremenije, da se izrodi u neku oblikatnu godišnju paradu«. Prema Šimunovićevoj pripovijesti, u vrtlogu ljubavne strasti prva je alka pripala plećatomu Rašici i krhkoj Marti, jer je ljubav što i Alka. Dvojica je ne mogu nikako dobiti, kaže dječak Gare u »Alkaru«. U glasovitom alkarskom prizoru, Rašica je postao slavodobitnikom, gađajući alku u letu u sridu, prožimajući Martu lebdećim erosom: tjelesnim, ovozemaljskim, radosnim i zadovoljnim, jarosnim i presmiljenim.</p>
<p> Sve su druge alke igra, morlačka kopljoigra i mnogo više od toga. Ili, pak, šimunovićevska fikcija, u slici razmetnog i poludjelog Salka, prispodobljena zbiljskoj slici: »Na tom mršavom, crnom konju trkao je čovjek još vrlo mlad i lijep, ali odora njegova udarala neobično u oči. Bio je bos, gaće mu otrcane, a na kamparanu i ječermi, također starima, poskakivale »toke« i »ploče«, ali i mnoge druge stvari. Bili su to svakodnevni spuži i domaći i morski, pa babuške, različite limice, šareni papir, stakalca, i svega drugog, što se može naći na smetlištima. A na glavi imađaše veliku kudravu šubaru, zakićenu perjem sve okolo naokolo, nalik na krunu kakvoga divljačkog kralja. Bilo je tu perja od tuka, pijavica, pataka, vrana - ali i dva velika paunova pera, pa je čudo bilo, da se u onakvom trku nije razletjelo sve to perje«. (Alkarska ljubavna igra narušena je pojavom psa lutalice, koje li ironije i rugla?!). Naposljetku, alka je kao san koji se stalno vraća cijeli život.</p>
<p>Josip Danolić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Gluma je okrutna profesija </p>
<p>Možeš biti osrednji pravnik, činovnik, liječnik, ali biti osrednji glumac je jako tužno. A budući da je kod nas pomanjkanje samokritičnosti svakodnevna pojava, sve je više onih koji zaljubljeni u sebe hodaju okolo tražeći potvrdu svoje veličine, a da ništa ne čitaju, ne slušaju, ne prate, ne uspoređuju svoj kvalitet s tuđim vrijednostima i tako se zanose, nespremni da spoznaju istinu o samima sebi</p>
<p>Veliki hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac proslavlja ove godine 50 godina umjetničkog rada što je kulminiralo dodjelom nagrade za životno djelo u Motovunu, gdje je boravio u srijedu poslije podne i navečer. Tjedan dana ranije, Relja Bašić bio je u Puli kao domaćin i voditelj press konferencija s uglednim inozemnim gostima, Jackom Valentijem i Jeremyjem Ironsom, dokazujući još jednom raznolikost interesa i zanimanja, te vitalnost i prilagodljivost svakoj situaciji i zadatku. </p>
<p>Relja Bašić započeo je profesionalnu karijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu gdje je bio do 1967. a zatim se prepustio statusu slobodnog umjetnika, da bi 1974. osnovao »Teatar u gostima« u kojem je sve do današnjih dana »prvi među jednakima«, glumac i redatelj, prijatelj i kolega, umjetnik i supatnik.</p>
<p> Na filmu je Bašić ostvario više od 120 uloga od »Kamenih horizonata« Šime Šimatovića i »Koncerta« Branka Belana, do današnjih dana. Igrao je na pet jezika i surađivao s velikim svjetskim umjetnicima i redateljima kao što su Peter Ustinov, Orson Welles, Peter Jasny..., sir John Gielgud, ali za domaće gledatelje ipak ostaje nezaboravan po ulozi u Berkovićevom »Rondu« i posebno onoj, kultnoj, i nezamjenjivoj, gospodina Fulira u »Tko pjeva, zlo ne misli« Kreše Golika.</p>
<p> Ovoga ljeta i u Puli i u Motovunu, Relja Bašić, promovirao je svoju omiljenu majicu na kojoj je otprilike pisalo: »Nisam star 73 godine, nego imam 19 godina, plus 54 godine iskustva«.</p>
<p> • Nagrada za životno djelo, što vam to uopće znači, koliko je to uzbuđujuće, a koliko tužno na neki način?</p>
<p>- Mislim da je uzbuđujuće, jer sve ovisi o generalnom pristupu životu. To je puno, a ja se nadam da još uvijek ostaje dovoljno vremena da se napravi ono što se do sada nije stiglo napraviti iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Imali smo pauzu od 10 - 12 ratnih godina kada se malo snimalo. Uopće mislim da sam glumac koji je imao dosta pehova u svom radu. Jer po fizionomiji sam u većini jugoslavenskih filmova morao biti neprijatelj naroda, vjerojatno i zbog poznavanja jezika, tako da sam igrao sve - od Talijana, Nijemaca, ustaša, jedino što nisam igrao četnike. Međutim to sam na neki način kompenzirao igrajući u inozemnim filmovima pobjednike u Drugom svjetskom ratu, sa svojim slavenskim akcentom na francuskom, njemačkom, talijanskom i engleskom jeziku. Tako sam naišao u jednom dijelu svog života i karijere na grupu redatelja i pisaca čeških emigranata, među njima Vojtecha Jasnya i Milana Kunderu, koji su me »posinili«, »počehili«, tako da sam počeo u njihovim filmovima igrati češke glumce. Budući da čeških glumaca nije bilo u egzilu, uglavnom sam kod njih igrao njihove glumce. Imao sam veliku sreću i snimio sam 12 filmova, nešto malo u Americi, ali većinom od Finske do južne Italije. Najviše sam radio s Jasnyem s kojim sam napravio osam filmova i koji mi je puno pomogao i u kazališnom životu upoznavajući me s uglednim i tada zabranjenim češkim redateljima i piscima i nabavljajući mi dobru, zabranjenu češku literaturu. </p>
<p>• Kada danas gledate na protekli umjetnički rad, jasno je da ste između filma i teatra uvijek morali jedno žrtvovati na račun drugoga. Što vam je žao, što ste propustili?</p>
<p>- Bio sam dva puta u životu u velikim dilemama, kada su moji filmski agenti tražili od mene da se preselim u Njemačku, ili u Francusku, jer se tako ne može napraviti čak ni jedna osrednja međunarodna karijera. To i danas doživljavaju naši dečki koji rade vani, koji moraju biti neprekidno prisutni na izvoru događanja. </p>
<p>No, ja sam se u tim dilemama svaki put odlučio za soluciju da mogu snimati samo u Hrvatskoj, odnosno tada u Jugoslaviji. To znači da sam bio neprekidno prisutan u kazalištu, na filmu i televiziji, što je vani nemoguće. Vani te strpaju u nekakvu ladicu i nema milosti, pa se jedva možeš potruditi da ponekad iskočiš u neki drugi fah, ali ne zadugo. Zato sam bio svjestan već tada da ću na filmu raditi prema mogućnostima i slobodnim terminima, ma koliki nerazmjer bio u mojoj karijeri jer sam snimio 70 vanjskih filmova i 51 domaći film. Već zadnjih trideset godina, od kada vodim »Teatar u gostima« koristim tu blagodat zapadne civilizacijske filmske i umjetničke organizacije gdje se planovi znaju tri, četiri, pet mjeseci unaprijed. Dakle, znao sam da, ukoliko ću snimati film u Francuskoj ili negdje u Italiji, onda sam mogao svoj posao u teatru, gdje sam bio umjetnički direktor, tako organizirati da sve funkcionira bez problema. Uvijek sam imao dva komada na repertoaru, jedan u kojem sam bio glumac, drugi u kojem sam bio ili kao redatelj, ili samo kao producent, tako da se to moglo složiti i nisam propuštao filmske, i inozemne ponude. Jasno, da sam ostao stalno u Hrvatskom narodnom kazalištu ili nekoj matičnoj kući, to ne bi bilo moguće a da ne bude na uštrb redovitog godišnjeg repertoara. </p>
<p>Zato moram priznati da sam vrlo zadovoljan s tim, no moram priznati da mi je žao što je televizijska produkcija posljednjih desetak godina slaba, što zbog siromaštva a što zbog neprimjerene organizacije ili dezorganizacije Hrvatske radiotelevizije. Nekada je upravo u Hrvatskoj bila najjača proizvodnja kvalitetnih televizijskih drama i serija po čemu smo bili poznati, kao što su u Beogradu bili po humorističkim serijama. Tako sam bio uskraćen od dobrih filmova, dobrih scenarija i dobrih glumačkih uloga i kombinacija upravo u onim ključnim godinama od 55. do 65., kada sam bio u punoj snazi. </p>
<p> • Uvijek naglašavate prednost glumačkih »kombinacija« i partnerstva?</p>
<p>- Meni je to neobično važno jer sam tip glumca na kojeg strašno utječe drugi glumac, atmosfera, kreativnost... Ja se kao priljepak prilijepim za moje partnerice i za moje partnere s kojima izvan snimanja tražimo dodirne točke, tražimo nekakve pipce koje ćemo pružiti jedan prema drugom što je meni uvijek od velike pomoći.</p>
<p>• Zar ne želite režirati film?</p>
<p>- Jako rado bih režirao, a s druge strane imam vrlo visoke kriterije. Znam jako mnogo o filmu, imam snimatelje koji su mi odlični prijatelji, znam iskadrirati film itd. Ipak, čini mi se da je pitanje ukusa i mjere, i dileme može li se prvi film napraviti a da ne bude odličan. To me je priječilo iako još i sada imam u glavi dva, tri mala sinopsisa na par stranica, koji bi mogli biti uspješni bar s obzirom na ovaj naš poluludi političko etničko estetski svijet i položaj Hrvatske, bivšeg dijela Europe na pragu ponovnog ulaženja u Europu, dok smo s jednom nogom još uvijek na Balkanu, a s jednom nogom na Mediteranu gdje nas mnogo toga povezuje s Talijanima... Zato ću vam priznati da ja nikad ne kažem nikad, iako intimno znam koliko je teško doći do novca za film. No, mislim da bi na kartu sentimentalnosti mogao naići na suradnju nekolicine značajnih i kvalitetnih glumaca i snimatelja i pomoćnika i asistenata koji bi se žrtvovali i igrali neku vrst pokera - pa ako dobijemo, dobijemo, ako ne,ne. </p>
<p>• Što očekivati sljedećih pedeset godina od Relje Bašića?</p>
<p>- Od Relje ćete vrlo brzo doživjeti, za godinu dana, možda i dvije, da će staviti ključ u bravu svog »Teatra u gostima«, koje ove godine navršava trideset godina i koje je faktografski najduže privatno, putujuće kazalište koje je opstalo toliko dugo vremena. Mi smo duže opstali nego slavna grupa Medeleine Reno- Jean-Luc Baroux, stariji smo od grupe Vittoria Gassmana, stariji od braće Filippi, od Daria Foa i Franka Rame, to su sve projekti koji su kraće trajali. To je pitanje zamora materijala. Eto i mostovi popuštaju, čak i oni novije gradnje kao naš Krčki most, a kako ne bi kazališne grupe. U početku sam imao četrnaestak najprominentnijih glumaca u grupi, a sada nas je šest, sedam glumaca među kojima su i dalje najbolji Pero Kvrgić, Vanja Drach, Sanda Langerholtz, Boris Buzančić. Kroz »Teatar u gostima« su prošli Fabijan Šovagović, 14 godina, Ivo Serdar devet godina. Dakle uspio sam okupiti oko sebe najkvalitetnije ljude. Jedan od kriterija mog izbora bio je da nikada nisam uzeo ljude u ekipu koji piju, jer radi se o poslu koji zahtjeva maksimalnu koncentraciju, a povrh toga sam insistirao da i u manjim mjestima igramo predstavu kao da je riječ o premijeri u Zagrebu.</p>
<p> Mi smo živjeli pet do osam mjeseci zajedno po hotelima, uvijek na putu, i trebalo je okupiti ljude koji se međusobno razumiju i podnose. To je kao na brodu, kada ste svjesni da morate proći Atlantik, i nemate se gdje zaustaviti ako vam drugi dan nekome pozli, a treći dan počne razbijati i prijetiti svima oko sebe. </p>
<p>U našem primjeru se pokazalo kao vrlo dobar pristup, jer ljudi su imali suživot po šest, sedam godina, a pomoglo je i to što sam organizirao jedan pomalo ne funkcionalni, ali jeftin i mentalno svježi teatar, koji je funkcionirao devet mjeseci godišnje kao bratska zajednica, a onda smo imali dva mjeseca ferije za snimanje filmova ili ljetne festivale, i dvadeset dana slobodno za Božić i Novu godinu. Time su svi bili zadovoljni, posebno što su zaradili četiri puta veće honorare nego da su ostali u redovitim kazalištima. Znači s jedne strane materijalno zadovoljstvo, a s druge ležeran način života gdje se igrajući svaki dan istu predstavu dobiva sigurnost koja ipak ne prelazi u kliše, nego se čovjek veseli tom poslu i publici koja ga odmah nagrađuje. Mi smo sretna profesija, jer već nakon dva i po sata znamo jesmo li zadovoljili publiku ili ne. </p>
<p> • Najavili ste zatvaranje »Teatra u gostima«?</p>
<p>- Počinje sa zatvaranjem iako bih bio silno sretan i zadovoljan da ovu uhodanu i maksimalno racionaliziranu organizaciju mogu predati s ključevima nekom drugom. </p>
<p>• Kome bi ju predali?</p>
<p>- Ima troje, četvero ljudi, no neću ih imenovati jer mislim da za sada još nisu do kraja spremni, ili imaju kompliciran privatni život, ili nisu spremni putovati i maknuti se iz Zagreba... No, naći ću i izabrati prave, a ja bih ostao kao savjetnik. No, ne razmišljam o tome iako imam povelik broj godina čini mi se da sam još mentalno u dobroj formi da mogu razlučiti što je dobro što ne, ne zanima me slava u banalnom smislu. Znam da stanujem u posljednjem stanu, znam da imam posljednji auto s kojim sam zadovoljan, znam da imam dvije obitelji, unučad, kćeri, dvije supruge, bivšu i sadašnju i da to sve civilizirano funkcionira, proputovao sam svijet, radio svugdje, imam prijatelje ili barem mislim da ih imam, tako da imam jedan vrlo, vrlo ugodan osjećaj da nije uludo potrošen život. Bog mi je dao nekoliko samoobrambenih mehanizama da nisam podlegao nekim slabostima koje su česte među pripadnicima moje profesije. Nikada nisam mogao mnogo piti, bilo mi je zlo, preskočio sam opasnosti svih mogućih droga...</p>
<p>• A šarmiranje?</p>
<p>- Dobro, ja sam se našarmirao, a to mogu još i dalje, ali s drugim konačnim ciljevima ne s onima koji su nekada bili dominantni.</p>
<p> • Možete li zamisliti da ništa ne radite?</p>
<p>- Mogu. Imam dvije prostorije svog nereda, jednu u kancelariji, jednu u svom stanu, gdje je tabu bilo što pomaknuti, jer ja apsolutno sve znam. Pripremam knjigu koju bi volio napisati, pripremam neke edicije koje bih volio još ove godine izdati oko 50 godina umjetničkog rada, trideset godina »Teatra u gostima«. Kanim napraviti kazališnu predstavu koja bi bila tehnički zamišljena kao nešto što se kod nas još nije radilo. Pod radnim naslovom »Kako se kalio gospodin Fulir«, napravljen s 25 gostiju snimljenih unaprijed koji bi razgovarali sa mnom jedinim »u živo« koji sjedi između njih, a lijevo bi se na ekranu vrtjeli segmenti iz različitih filmova, uvijek na autoironičan način. Tako da bi to bilo dosta pljuvanja po samom sebi, ali s osjećajem za mjeru.</p>
<p>• Među rijetkim ste osobama koja je ove godine sa zadovoljstvom primljena i viđena, i u Puli i u Motovunu?</p>
<p>- U Motovunu je zgodno i simpatično kao iskorak grupe mlađih ljudi koji su se školovali u svijetu i spoznali da mogu napraviti takvu vrst opuštenog festivala za mlade koji se vole provoditi i koji vole film. </p>
<p>Što se Pule tiče, dugo godina nisam bio u Puli jer sam relativno malo snimao posljednjih godina. Tako da sam Pulu odživio prije s Golikovim filmovima, a ove godine me oduševilo što sam bio svjedokom da su se gledatelji vratili, da je Arena ponovno puna. Zato treba dobro razmisliti što dalje. Imam puno povjerenja u mlade ljude i čini mi se da su Tedi Lušetić i ljudi oko njega dovoljno ambiciozni da sve pokušaju napraviti za budućnost festivala. I mislim da je dobro što se pozivaju strani gosti, koje i u sljedećim godinama treba forsirano pozivati u Pulu da bi im to ostalo u pamćenju, tim prije što ima u svijetu puno ljudi koji nas simpatiziraju, a koji su financijski neovisni i zainteresirani za nove prostore, nove vidike, nova prijateljstva. To su ljudi koji ne gledaju sve kroz novac, zato je jako važno već sada početi ozbiljno razmišljati o slijedećoj Puli, a ne ostaviti sve za zadnji čas, za posljednja tri mjeseca prije početka festivala. </p>
<p> Već ove godine s dolaskom Jeremyja Ironsa u Pulu, pokazalo se o kakvom se izuzetnom čovjeku radi, a također se potvrdilo kako su ti veliki glumci jednostavni i skromni. Umjesto da im postavite tisuću pitanja, oni vama postave tisuću pitanja želeći sve saznati što ih zanima. Slične razgovore sam vodio s Gerardom Phillipom, Richardom Burtonom, sir Johnom Gielgudom... I svi su oni isti, skromni i obični, pristupačni, za razliku od polutalenata, posebno kod nas, koji misle da su bitni. Tome uvelike doprinose i naše novine i magazini, pa jadna dječica misle ako su se pet puta pojavili ne nekoj naslovnici da su jako važni. </p>
<p>• Što uopće kazati tim mladim ljudima koji lako povjeruju u svoju sliku s plakata?</p>
<p> - Možda sam okrutan otac, ali sam svoje dvije kćeri uspio uvjeriti da glumačka profesija nije ozbiljna profesija kojom se kod nas treba baviti, jer se tu ne može napraviti velika karijera, kazališni život je financijski siromašan, filmski život vrlo je nesiguran s malom produkcijom.</p>
<p>I sada ta djeca povjeruju u svoju popularnost bez pokrića, pa vrlo brzo počinju problemi, jer jedne godine vam se može dogoditi da imate pet filmova, a druge ni jednu ulogu. To je vrlo okrutna profesija Muškarci su tu u boljem položaju jer su dulje prisutni i zbog kazališnog repertoara i zbog odnosa prema muškim ulogama. Dok neke glumice bez obzira na talent kada pređu 35 godina više nisu ni starice, ni sasvim mlade djevojke... Ako se ipak netko odluči za taj težak, nesiguran i nezahvalan posao onda mora biti na sve spreman i biti svjestan da je gluma užasno okrutna profesija jer možeš biti osrednji pravnik, činovnik, liječnik, ali biti osrednji glumac je jako tužno. Pri čemu je pomanjkanje samokritičnosti kod nas svakodnevna pojava pa je sve više onih koji zaljubljeni u sebe hodaju okolo tražeći potvrdu svoje veličine, a da ništa ne čitaju, ne slušaju, ne prate, ne uspoređuju svoj kvalitet s tuđim vrijednostima i tako se zanose, nespremni da spoznaju istinu o samima sebi.</p>
<p>Burtonovi uvjeti za »Sutjesku«</p>
<p>• Film, hrvatska kinematografija?</p>
<p>- Film je vrlo rijetko umjetnost, on je primarno business koji okuplja oko sebe čitav niz polu avanturista koji žele investirati u film jer se nikada ne zna što će ove godine biti »in« u svjetskoj kinematografiji. Ne govorim o projektima mega studija, nego o nizu ljudi koji se vrte oko filma i festivala iskorištavajući taj glamour od Cannesa, Venecije, San Sebastiana i Berlina. Međutim, mislim da hrvatski film ima tako malo tržište da se može razgovarati samo o pokušajima ulaska u europsku kinematografiju. Mogli bi na prste jedne ruke nabrojiti filmove koji su vani imali uspjeh, prema tome film možemo gledati sa stanovišta hrvatskog glumca ili kao pokušaj kreiranja male umjetnosti za mali teritorij, a zapravo je riječ o velikom businessu koji zahtijeva vrlo strog i naporan rad od čitanja scenarija na dalje... Neću zaboraviti kako je Richard Burton za vrijeme snimanja »Sutjeske« dva i po mjeseca, svaki dan, imao čovjeka koji je bio predčitač scenarija koje su mu nudili. Onda je on selekcionirane izabrao pa još o tome diskutirao i postavljao uvjete. Riječ je dakle o businessu, a business i umjetnost se vrlo teško preklapaju, nešto mora platiti račun nečemu. Ili ste napravili mega hitove koji pune kino dvorane, ili ste napravili nešto za mali krug gledatelja ali s visokim umjetničkim vrijednostima. Posebno je to uočljivo s europskim filmom koji uvijek ima svoje faze, mađarsku, češku, poljsku školu... </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Poziv na sjetno putovanje</p>
<p>Nastavljajući impresivan izložbeni niz Tvornica duhana Rovinj predstavlja djelić opusa Ljube Babića - pejzaže, portrete i mrtve prirode, u postavu vrsnog likovnog znalca Igora Zidića</p>
<p>Često tegobna života, siromašni i nesretni, izloženi nerazumijevanju okrutne sredine ili kritike, u ratnim ili poratnim vihorima - hrvatski se slikari nikada nisu predavali.</p>
<p> U stanovima, na tavanima, u provinciji ili u inozemstvu, ostajali su blistavi opusi koje su spašavali rijetki zaljubljenici, prijatelji, kustosi a nekad i država - slikarstvo i kiparstvo danas nažalost, nepoznato svijetu. Kada jedan Ljubo Babić piše: »Valjda je tako stajalo zapisano u zvijezdama, da i kasnije kroz život primam udarce« - tada je jasno da je iza svakog umjetničkog opusa buktila drama umjetnika iz male i siromašne zemlje, u kojoj su se artisti i te kako morali boriti za život</p>
<p>A upravo djela Ljube Babića (Jastrebarsko 1890.- Zagreb 1974.) - slikara, pisca, grafičkog dizajnera, scenografa, likovna odgojitelja, povjesničara umjetnosti, folklorista, galerijskog kustosa i ravnatelja - sve do 1. rujna predstavlja jedna od najjaćih galerija u Hrvatskoj - galerija Tvornice duhana Rovinj. </p>
<p> Ne samo da Predrag Grubić u ime galerije izlaže remek djela ponajvećih hrvatskih slikara, čime Rovinj postaje napose primamljivo kulturno i turističko odredište, već mu postav i kataloge radi vrstan znalac likovna života - Igor Zidić, čovjek britka pera, oštra uma, goleme likovne erudicije a napose velikog hrvatskog srca koji uvijek stvara intrigantne prosudbe o slikarima i kiparima, počesto zaboravljenim velikašima duha!</p>
<p>U slikarstvu Ljube Babića vidljive su mnoge mijene. No, odmah je jasno da je riječ o veliku štovatelju starije europske umjetnosti što će i sam u svojim djelima posegnuti za razmišljanjima prethodnika. Iz vrlo ranog vremena 1912. jest slika »U atelieru« gdje model (žena) gotovo nevidljiva lica pozira slikaru od kojeg vidimo leđa i dio palete. Boje su sumorne, sive i svjetlosmeđe, a slika odiše dubokom tugom. Tu je i sjajni portret umjetnikova prijatelja Miroslava Krleže iz 1918. - već tada mladog ciničnog pisca pogleda uprta u zagonetne daljine, obučena u crno odijelo ispred crne pozadine. Dubokom melankolijom, pak, odiše Babićev rad »Izgradnja« (1919.), gdje neki neobični grad plamti u oker i crvenim bojama, sjećajući na one čudne, snovite danteovske prizore Račkog.</p>
<p>Potom nas dočekuje najtragičniji prizor u slikarstvu uopće - Kristovo raspeće kojeg Babić slika nemilosrdnom jasnoćom. Kristovo tijelo na križu polegnuto na zemlju, okružuju okrutnici koji u tijelo zabijaju čavle, dok skupina muškaraca i žena stoji ponad Kristove glave. Nebo se crni, zemlja je mračna, a čekić upravo zamahuje prema ruci Božjega sina. Apsolutno je čudesan »Kastiljanski pejzaž« iz 1921. u kojem je razvidno Babićevo vladanje bojom. Žitno polje u mraku tek na jednom dijelu obasjava svjetlost dok se nebo kupa u sivkasto plavim tonovima. Izloženi su i slavni »Hrvatski seljak« (1926.) - realističan, tužna muška figura što nosi breme tegobna života, pogleda što se crni i »Pred izlogom cvjetarne« iz 1929. - čudna slika u kontrastima tamne figure i radosnog cvijeća ispred kojeg vise osmrtnice.</p>
<p>Možda su najbolja djela Babićevi pejzaži ne manje uzbudljivih boja od Van Goghovih. Dojmljiva »Iz Orebića« (1930.), senzacionalna »Kamene kuće u Orebiću« (1930.), te slojevita »Smokvice kod Vignja« (1930.) - što zaslužuju ulazak u sve europske antologije. Ne manje su zanimljivi portreti »Nevenka« (1932.), u tamnim tonovima tako dragim Babiću, tužna »Janica« (1938.), te klasični »Autoportret« (1936.). Raskoš građanskog interijera iskazuje »Mrtva priroda s knjigom« iz 1929. Prema novim slikarskim stremljenjima, i to s više raznih izvora, stremi sjajna slika »Iz mog vrta« iz 1956. gdje raznobojno lišće leži na sivim četvorinama poda, i misteriozni »Oblaci« iz 1954. čiji odraz vidimo u rastvorenu krilu prozora što resi neki stari zid u zagasito crvenim tonovima ispred kojeg stoji sjetni ranjeni grm.</p>
<p>Igor Zidić u popratnom katalogu iznosi vrlo zanimljive opservacije o Babiću o kojem postoje razna sjećanja. S jedne strane bijaše smatran značajnim slikarom i velikim pedagogom, piscem prve sinteze hrvatske moderne umjetnosti, moderatorom cijele likovne scene, fascinantnim eruditom što je oduševljavao humorom i zajedljivošću, a s druge strane smatrali su ga patetičnom i u mnogome teatralnom osobnošću, arogantnim i umišljenim, sterilnim slikarom, štreberom sklonom hipostaziranju intelekta vazda na nečijem tragu, nikad dostatno izvornom i spontanom, »konzervativcem bez sluha za promjene«, častohlepnim insinuantom, o kome nemilosrdno reče Kršnjavi, da je »hodao s izrazom zlobe na svom inače vrlo lijepom licu, koje nipošto nije odraz ružne mu duše«.</p>
<p>I veliki Krleža, inače prisan Babićev prijatelj od 1914. do 1925., okrutno će zapisati u katalogu Babićeve retrospektive 1975: »Bio je scenograf s kojim bi se svaka europska pozornica ponosila«, a odmah zatim, »bio je literat, a ne slikar«, te kontradiktorno »a koji je Segonzac bolji?«. U svemu tome, zaključuje Zidić, ocrtava se mučan artistički put Ljube Babića, njegova ustrajna borba za opstanak u hrvatskoj dolini suza.</p>
<p>»Bio je čovjek nervoznog karaktera, nemoguće naravi, nije podnosio inteligentnije od sebe«, zapisat će opet Krleža o Babiću. No, je li istinita ta rečenica u cijelosti, pita se Zidić. Babić je, naime, u izvorniku čitao velike pisce i filozofe od Voltairea do Schopenhauera. Družio se s probranima, s Krležom, Vodnikom, Kombolom, Gavellom, Benešićem, Becićem, Mišeom, Szabom, Hergešićem, Hegedušićem...Prema nizu svojih studenata kroz duge godine sačuvao je »očinsku naklonost«, pozivajući ih kao suizlagače na skupne izložbe (Grupa trojice). </p>
<p>U Zagrebu je nepovjerenje izazvao njegov ondašnji jugoslavizam. »Kao adept Meštrovića i Račkoga dodao je i on pokoju ciglu na Vidovdanski hram«, piše Zidić. Potpisivao se kao Ljuba, no, brzo se osvijestio, oslobodio »pogubnih iluzija« i vratio na »hrvatske staze«. Veliku zanimljivost Zidić otkriva u Babićevim »Crvenim stjegovima«. Babić, je, naime, na nagovor jednog čovjeka originalno naslikane hrvatske trobojnice iz 28. listopada 1918. preslikao u crveno! »Na mnogobrojnim izložbama u čast revolucije i Dana Republike taj je falsifikat revolucionarnoga transa izlagan i istican kao jedinstven umjetnički dokument komunističkog pokreta«, piše Zidić. Da se netko u Hrvatskoj pedesetih godina prošlog stoljeća pobunio protiv autentičnosti tih crvenih barjaka, bili bi ga rastrgali »partijski sekretari, udruženja boraca, historiografi radničkog pokreta, dva tri svjedoka opće prakse, nekoliko vestalinki revolucije, novinari unutarnje politike i jedan udbaš iz Njemačke«.</p>
<p>Krleža je tek nakon Babićeve i Titove smrti priopćio da to nisu bili crveni barjaci. Sve u svemu, završava Zidić, Babić odgojen kao skeptik i pesimist, trajno je sumnjao u sebe i patetično je, pa i histerično parao jedne a čuvao druge slike do kraja života. Nerijetko su rasparane bile bolje od sačuvanih. </p>
<p>Bilo bi svakako zanimljivo čitati kakav Zidićev pregled cjelokupne hrvatske umjetnosti barem do pedesetih godina 20. stoljeća.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Bijeg iz »ignorantskog« Zagreba </p>
<p>Trokut je Antimuzej ponudio Rijeci, smatrajući da se u tom gradu vidi dalje nego u Zagrebu, ali i lakše diše. Također, Trokut smatra kako Rijeka raspolaže s najvećim brojem prostora industrijske arheologije i siguran je da ima kapacitete da zbrine zbirku. Ovoga puta, ako to ne zaustavi struka....</p>
<p>Priča o udomljavanju zbirke »Antimuzej« dobila je, čini se, novu epizodu. Kako je Vjesnik u svojim izdanjima posljednjih godina pisao, nakon brojnih najava, Vladimir Dodig Trokut, autor tog nekonvencionalnog pristupa muzeologiji i sakupljač umjetničkih djela te rekvizita industrijske arheologije, napustio je Zagreb i upravljanje nezbrinutom zbirkom od 180.000 predmeta pohranjenih u brojnim depoima širom Hrvatske ponudio Gradu Rijeci. U najnovijem razgovoru za Vjesnik, Trokut ne krije razočaranost ravnodušnim i »ignorantskim« odnosom Zagreba prema njegovom umjetničko-sakupljačkom radu, te se, uz određene sumnje, ipak nada da bi cijeli projekt konačno mogao biti zaštićen i udomljen u nekoj od riječkih kulturnih ili umjetničkih institucija.</p>
<p>Radi se, podsjetimo ukratko, o iznimno velikom broju umjetničkih predmeta, predmeta svakodnevne upotrebe i tzv. industrijske arheologije, sakupljenih tijekom sedamdesetih godina za vrijeme masovnih čišćenja otpada (i kasnije), a koje su darovane hrvatskim građanima. Zbirku i dan danas nadopunjava redovnim izlaskom na godišnja čišćenja gradskih tavana, obilaskom sajmišta, a pritom mu nerijetko u poslu pomažu Romi, poznati hrvatski umjetnici i zagrebački »spleen«. Autentičan projekt samoškolovanog muzeologa prema njegovim procjenama vrijedi nekoliko desetaka milijuna eura, u hrvatskom glavnom gradu nije naišao na prikladan odjek. Trokut, uz određene sumnje, ipak smatra kako bi u Rijeci mogao imati veće šanse da konačno udomi zbirku.</p>
<p>Postoji naime i dalje velika mogućnost da će već nebrojeno puta devastirana zbirka, koja je 1981. godine proglašena zaštićenim spomenikom kulture, autora Vladimira Dodiga Trokuta, (p)ostati uistinu »sizifovski« posao.</p>
<p> Nakon što je godinama kucao na vrata nekoliko zagrebačkih gradonačelnika, sastančio sa gradskim ministrima za kulturu i dobivao brojna obećanja, Trokut je odlučio ovaj put uistinu napustiti Zagreb, grad u kojem, prema njegovim riječima, politika opstruira struku i onemogućava ostvarenje projekta, koji, iako autentičan i mnogo hvaljen, još uvijek nije dobio zeleno svjetlo na semaforu gradskih prioriteta. Iz tog razloga, Trokut je Antimuzej ponudio Rijeci, smatrajući da se u tom gradu vidi dalje nego u Zagrebu, ali i lakše diše. Također, Trokut smatra kako Rijeka raspolaže s najvećim brojem prostora industrijske arheologije i siguran je da ima kapacitete da zbrine zbirku. No, osim Rijeke, Antimuzej je privlačan i Opatiji i Istri.</p>
<p>»Odnosi između trenutačnih političkih i strukovnih odnosa u izbornoj godini daju izvjesne pretpostavke za mogućnost da se Antimuzej ipak 'dogodi' u Rijeci«, rekao je posebno za Vjesnik, Vladimir Dodig Trokut. Prema njegovim riječima, »postoji politička klima za ozbiljni prihvat zbirke koji ovaj put nije ograničen političkom sviješću, već dubokom neukošću politike, a time i političara. Politikantstvo je zasigurno spekulativna kategorija koja prosuđuje na uštrb poreznih obveznika, zbog tuposti administracije, višeg tipa tehno-managerske vlasti te neukosti samih političara koji postaju žrtve izvjesnih lobija i njihovih interesa«.</p>
<p>Ipak, nije da u Rijeci pred Antimuzejem nema prepreka. »Živjela politika i živjeli političari koji su pokazali viši stupanj razumijevanja nego struka u Rijeci. Smrt struci, struka je mrtva politika«, rekao je anarhističkom tonu Trokut, objašnjavajući nam kako u Rijeci postoji ozbiljna mogućnost da ostvarenje Antimuzeja zaustave pojedini stručni lobiji, a ne političari, kao što se prema njegovom mišljenju dogodilo u Zagrebu. »U Rijeci struka opstruira politiku baveći se politikantstvom zbog svojih sitnih interesa i stečenih pozicija te sudeći samoj politici«, dodao je. Trokut naime smatra kako su riječki gradski čelnici u 'Antimuzeju' prepoznali kulturno dobro i smisao da po prvi put moraju braniti interese poreznih obveznika braneći instituciju artis-legalisa kao građanske institucije.</p>
<p>»Uvjeren sam da projektu Antimuzeja u Rijeci struktura političke vlasti, uključujući i oporbene stranke, nije zapreka ostvarenju ovog plemenitog čina u korist hrvatskog naroda, već da se radi o sitnim novčarskim interesima primitivnih umova i dobro školovane 'duhovne' elite koja nema ni interes, niti potrebu buditi stvaralački impuls u ljudima. Politička struktura vlasti u Rijeci je zrela da prihvati činjenicu da su prvorazredni umjetnici oni koji, uz politiku, modeliraju političku svijest, a time i promjenu zatečenog stanja pseudo-političke svijesti na dobrobit građana. Budući da prihvaća taj koncept, Rijeka postaje opozicioni centar, neovisno o strukturi stranaka - na temelju politike i umjetnosti - kao opozicija vlastitim strankama (po uzoru na L.D.Trockog, Staljina i Lenjina). To je prirodna simbioza umjetnosti, vlasti i politike«, naglasio je Trokut.</p>
<p>»Ja za sebe ne tražim ništa nego sam sada pružio priliku Rijeci i očekujem od njih odgovor. Želim da se zbirka uskladišti i napravi naturalni popis, te privremeni smještaj kako bi se prekinule devastacije, a sve to da se provede za potrebe daroprimalaca tj. hrvatskih građana i onog tko će upravljati zbirkom, kako bi se oni konačno upoznali sa zbirkom, karakteristikama pojedinih dijelova zbirnica, njenom očuvanošću i sa iznimnom vrijednošću«, rekao nam je Trokut.</p>
<p>No, tvrdi Trokut, i u Rijeci nailazi na opstrukciju te se pribojava da bi se manipulacije rokovima i različita odgađanja sa realizacijom projekta mogle ponoviti i u Rijeci. Moguće preuzimanje zbirke, naglašava Trokut, ne rješava on osobno, već bi to morao učiniti Grad Zagreb. S druge strane, nakon što je obavijestio javnost da napušta Zagreb, taj mu grad niti na jedan način nije kroz svoje strukture nije dao do znanja da želi da on kao autor projekta ostane u gradu. Prema njegovim riječima, zagrebačko poglavarstvo svjesno je osujetilo i opstruiralo ostvarenje projekta 'Antimuzej' i dobivanje sigurnosnih prostora za pohranu zbirke, što je, kaže, javni muzeocid. Gradsko poglavarstvo Zagreba postavlja se iznad struke ne prepoznavajući kulturno dobro te prešućuje zakon o zaštiti spomeničke kulture i zakon o muzejskoj djelatnosti i samim tim, osim nemara i nebrige, postaje sudionik devastacije.</p>
<p>»Nad zbirkom je izvršeno je 26 devastacija i pljački od 1976. godine, a slučaj velike provale u ulici Viktora Bubnja u Zagrebu u 1991. godini, kad je šteta bila pet milijuna dolara, do danas nije riješen. Trenutačno vodim nekoliko parnica protiv privatnih osoba i institucija koji su izvršili nasilje i devastaciju pojedinih zbirnica protivno međunarodnom pravu, te hrvatskom zakonu o zaštiti spomenika kulture«, kaže Trokut.</p>
<p> »Svi počinitelji su poznati, ali zbog lijenosti i ne poštivanja pravne regulative nadležnih institucija i tijela, niti jedan slučaj još nije riješen«. Iako je već dobio nekoliko ponuda da zbirku udomi u nekim državama, Trokut ističe kako je, iako je mnogo puta to poželio, pravno onemogućen da to učini. No, pred njegovim očima zbirka propada. Jedini njegov izbor ostati je u Hrvatskoj i hitno udomiti zbirku koja, s vremena na vrijeme, iz nekog nepoznatog razloga nekome postaje trn u oku. Za to vrijeme njegovi apeli, pokušaji, zahtjevi i molbe primaju prašinu u arhivima glavnog hrvatskog grada...</p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="22">
<p>Zahuktala »plava drobilica«</p>
<p>Možda Brođani nisu pravi lakmus papir za procjenu Dinamove snage, no sedam lopti nakrcanih u suparničkoj mreži ipak su impresivan podatak / Eduardo je svojim minijaturama, »nonšalantnim« i efektnim driblinzima slagao na travu protivničke braniče. Namjestio je prvi, a nedugo potom i sam zabio dva pogotka</p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Ponovno je u Maksimiru odzvanjala »Fiesta de Rumba«. Maštoviti tehničar za mix- pultom izvukao je CD s veselim južnoameričkom glazbom i tako dodatno razvedrio ionako sjajan ambijent ove subotnje nogometne večeri. Dinamo je u drugome prvenstvenom kolu »dotukao« Marsoniu čak sa 7-0 (2-0) i tako si dodatno otvorio apetit uoči uzvratnog okršaja 2. pretkola Lige prvaka u srijedu protiv Maribora u Zagrebu.</p>
<p>Naposlijetku, tribina se, nakon šestog pogotka orilo: »Liga prvaka! Liga prvaka!« Navijači su, eto, osjetili da bi, s ovakvom igrom, Dinamo imao mnogo toga pokazati i u najelitnijem europskom natjecanju. Istina, ovaj put je s druge strane stajala neuvjerljiva i posve »razmontirana« Marsonia, koja se tek ovoga ljeta probila u prvi razred hrvatskoga nogometa. Možda Brođani nisu pravi lakmus papir za procjenu Dinamove snage, no sedam lopti nakrcanih u suparničkoj mreži ipak su impresivan podatak. A žrvanj, u kakav su uletjeli ove subotnje večeri, Brođani će doista dugo pamtiti. </p>
<p>Taktovi »fiesta de Rumbe« bili su, naravno, ponajviše upućeni maksimirskome Brazilcu Eduardu da Silvi, no kompletna je Dinamova momčad ove subote igrala nadahnuti, brazilski nogomet. Eduardo je svojim minijaturama, »nonšalantnim« i efektnim driblinzima slagao na travu protivničke braniče. Namjestio je prvi, nedugo potom i sam zabio dva pogotka, a onda, nakon sat vremena igre - sjeo na klupu. Očito je da ga trener Nikola Jurčević čuva za okršaj protiv slovenskoga prvaka. Maksimirski je Brazilac dosad uglavnom imao status džokera i u igru je ulazio s klupe no ovaj put je osvanuo u startnoj postavi, s obzirom da ozlijeđeni Mladen Bartolović nije mogao nastupiti. Od prve je minute igrao i vratar Ivan Turina umjesto, također ozljeđenoga, Jozića. </p>
<p>Brođani su uspjevali parirati Dinamu tek u prvih pola sata, a onda su Eduardo i Mitu otvorili slavinu. Brazilac je nanizao dvojicu igrača na lijevoj strani i poslao loptu za Mitua na vrh protivničkoga peterca. Desetak minuta nakon toga Eduardo je natrčao na odbijenu loptu i iz blizine zakucao za 2-0. Marsonia je tada bila već grogirana, bilo je jasno da se teško može povratiti u igru. Nakon što su Tomić, Mikić i Eduardo, odmah na startu drugoga dijela, izvozali kompletnu protivničku obranu i postigli treći Dinamov pogodak, na licima brodskih nogometaša već se pojavilo lagano crvenilo. No, »plava drobilica« mrvila je protivničku obranu praktički do posljednje minute. Nakon što je Eduardo napustio teren, publiku je, ništa manje efektnim minijaturama, zabavljao kapetan Niko Kranjčar. Ono što je učinio za četvrti Dinamov pogodak doista zaslužuje gromoglasan pljesak. S nekoliko je lažnjaka na travu posložio čak trojicu od protivničkih braniča i potom gurnuo Mitua pred gotov čin. Ovome je samo preostalo postaviti nogu kako bi skrenuo loptu u mrežu. Do kraja utakmice brodski je vratar još triput vadio loptu iz mreže. </p>
<p>Sve u svemu, jasno je da slovenskoga prvaka u srijedu čeka izuzetno teška večer. Naravno, budu li Dinamovi nogometaši reprizirali barem dijelić ovoga doista veličanstvenog subotnjeg repertoara. </p>
<p>• Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO - MARSONIA (2-0)</p>
<p>DINAMO: Turina - - Mijatović 7; Sedloski 7, Drpić 7 - Mikić 8 (od Ćosić 68. -), Tomić 7,5, Agić 7, Mujčin 7,5 (od 59. Cesar -); Kranjčar 8,5 - Mitu 7,5, Eduardo 9 (od 61. Zahora 7,5).</p>
<p>MARSONIA: Vidaković 5,5 - Šimić 5 (od 48. I. Vuka 5), Arslanović 5, Tadić 5, Marić 5 - Petrović 5,5; Martinović 5 (od 48. Barišić 5), Jukan 5, Ačkar 5,5, Svađumović 5,5 (od 59. Vranić -), M. Vuka 5.</p>
<p>SUDAC: Kurtović (Osijek) 6,5. GLEDATELJA 4000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Mitu (34.), 2-0 Eduardo (45.), 3-0 Eduardo (47.), 4-0 Mitu (55.), 5-0 Zahora (64.), 6-0 Sedloski (67. - 11 m), 7-0 Zahora (80.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Petrović. Arslanović, Zahora.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Eduardo DA SILVA.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Varteks remizirao s Rijekom</p>
<p>VARAŽDIN, 2. kolovoza</p>
<p> - Nogometaši Varaždina na domaćem terenu protiv Rijeke odigrali su neodlučenih 1-1. Poveli su gosti pogotkom Kliča u 11. minuti, nakon asistencije Samardžića. A pet minuta kasnije izjednačio je Granić udarcem glavom nakon udarca iz kuta Mumleka.</p>
<p>• Stadion Varteksa</p>
<p>VARTEKS - RIJEKA 1-1 (1-1)</p>
<p>VARTEKS: Vasilj - Jurčević, Granić, Kristić, - Jančevski, (od 56. Šafarić), Kastel - Režić (od 73. Kresinger), Mumlek, Melnjak - Petričević, Halilović, Pavličić.</p>
<p>RIJEKA: Kalinić - Vušković, Milas, Milinović - Batkoski, J. Bulat (od 29. Modrić), skhembi, Butić (od 71. Tadić), Mujdža, Samardžić (od 78. Linić), Klić.</p>
<p>SUDAC: Strahonja (Zagreb). GLEDATELJA: 3000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Klič (11.), 1-1 Granić (16.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Klič, Milas, Mumlek, Samardžić, Tadić, Šafarić.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Lovrek u 90. minuti pogodio remis</p>
<p>Iako je Zagreb dominirao, Zadar je vodio od 17. minute sve do kraja, kada je premoć gostiju konačno materijalizirao Krunoslav Lovrek </p>
<p>ZADAR, 2. kolovoza</p>
<p> - Nogometaši Zadra su na domaćem terenu u Stanovima do 90. minute »držali« tri boda u ruci protiv Zagreba. No, na isteku utakmice 2. kola Prve HNL Krunoslav Lovrek iz gužve pogodio mrežu do tada izvrsnog Tomislava Rogića za konačnih 1-1 i podjelu bodova.</p>
<p>Tijekom utakmice Zagreb je diktirao ritam, više je lopta bila u njihovim nogama, često su iskušavali vratara Rogića. S druge strane, rijedak uzlazak Zadra u gostujući šesnaesterac urodio je plodom u 17. minuti. Surać je pravodobno pronašao Gudelja, kojeg je pak srušio Barišić. Sudac Kovačić nije previše dvoumio, kazneni udarac precizno je izveo Mate Brajković. </p>
<p>U nastavku Zagreb je nastavio prijetnjama, međutim, svaki put njihove prigode završavale su ili obranama Rogića ili pored vratnice. Đalović je u 32. minuti odlično prošao po lijevoj strani, ubacio loptu prema Lovreku, koji je tukao ali se Rogić nije dao prevariti. Ponovno je vratar Zadra u 38. minuti izvrsno reagirao, uspio je istrčati ispred zahuktalog Đalovića. Uglavnom Zagreb je igrao, a Zadar se branio, od 55. s desetoricom, budući da je Brajković zaradio crveni karton. Najbolju prigodu za poravnanje Zagreb je imao u 72. minuti, Lovrek je pogodio vratnicu. Pokušao je ispraviti Pilipović, no njegov udarac zaustavio je Rogić.</p>
<p>• Stadion u Stanovima</p>
<p>ZADAR - ZAGREB 1-1 (1-0)</p>
<p>ZADAR: Rogić 6,5, Milin 6, Zebić 5, Jurić 6, Bilaver 5,5, Amugi 5 (od 66. Jerković 5), Surać 6, Prpić 5 (od 76. Ćustić -), Jurjević 6, Brajković 6, Gudelj 6 (od 17. Kordić 5).</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 6, Spahić 5,5, Maras 6, Barišić 5,5, Žilić 6, Pilipović 5,5 (od 74. Drača -), Biskup 6, Marić 5 (od 57. Perković 6), Pranja 6, (od 67. Babić 5), Đalović 6, Lovrek 6,5.</p>
<p>SUDAC: Draženko KOVAČIĆ (Križevci) 6. GLEDATELJA: 3500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Brajković (17. - 11m), 1-1 Lovrek (89.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Jurić, Đalović, Brajković, Pranja, Biskup, Maras, Ćustić.</p>
<p>CRVENI KARTONI: Brajković (55.), Maras (88.).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tomislav ROGIĆ.</p>
<p>Robert Zorić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Vrijeme za prvu pobjedu </p>
<p>»Utakmica je vrlo važna kako za nas tako i za Hajduk. To je u pravom smislu derbi 2. kola. Bit će nam iznimno teško jer igramo protiv dobre momčadi. Moramo poduzeti sve što je u našoj moći da postignemo pozitivan rezultat«, tvrdi Nenad Gračan</p>
<p>VELIKA, 2. kolovoza</p>
<p> - Prošli tjedan igrači Kamen Ingrada radili su vrlo temeljito kako bi ispravili pogreške iz prvoga dvoboja domaćeg prvenstva u kojem su u Koprivnici poraženi (0-2) protiv Slaven Belupa. Taj je sraz već polako zaboravljen, a sve su misli usredotočene na derbi 2. kola i utakmicu protiv Hajduka u nedjelju u 20.15 sati. Također, uvjereni smo i da su putevi navijača ove nedjelje okrenuti prema Velikoj. Gostovanje Hajduka primamilo je prošle sezone čak devet tisuća gledatelja, al i sumnjamo da će rekord sada biti oboren jer i televizija je »uplela« svoje prste.</p>
<p>Trener Veličana Nenad Gračan smireno je uoči dvoboja kazao:</p>
<p>- Utakmica je vrlo važna kako za nas tako i za Hajduk. To je u pravom smislu derbi 2. kola. Bit će nam iznimno teško jer igramo protiv dobre momčadi. Moramo poduzeti sve što je u našoj moći da postignemo pozitivan rezultat.</p>
<p>• Kakvo je stanje u momčadi?</p>
<p>- Trenirali su svi osim Bajsića koji neće biti spreman. Svi ostali su na raspolaganju, vratio nam se i Kopunović nakon odrađene kazne zbog žutih kartona.</p>
<p>Sportski direktor Marijan Vlak je, pak, naglasio.</p>
<p>- Imamo sve uvjete za dobru igru protiv uvijek dobrog Hajduka. Imamo imperativ pobjede jer moramo ispraviti igru iz Koprivnice. Vjerujem da to možemo napraviti.</p>
<p>Ako je vjerovati izjavi trenera Gračana onda bi sastav za nedjeljni sraz protiv »bijelih« bio: (3-4-1-2) Galinović - Andričević, Gusić, Vuica - Balašković, Kralj, Bešlić (Jakirović), Rendulić - Kopunović; Zekić, Popović.</p>
<p>Drago Štajduhar</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Mulabegović 20.15 kuglom!</p>
<p>Nedžad Mulabegović je u subotu navečer čak pet puta prebacio 20 metara (20.00, 20.00, 20.06, 20.06, 20.15), a pobjedničkim rezultatom je ispunio i B-normu za odlazak na Olimpijske igre u Ateni</p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Prvi dan Atletskog prvenstva Hrvatske ponovno je iznjedrio glavnu boljku domaćih atletskih natjecanja - otkaze većine najboljih atletičarki i atletičara. Tako su iz raznoraznih razloga ovogodišnje Prvenstvo Hrvatske propustili Blanka Vlašić, Siniša Ergotić, Ivana Brkljačić, Jurica Grabušić, Branko Zorko, Dalibor Balgač...</p>
<p>U takvoj situaciji, ali prvenstveno zbog izvanrednog nastupa, središnja je figura prvog dana prvenstva bio bacač kugle Nedžad Mulabegović koji je osvojio naslov odličnim rezultatom 20.15. Štoviše, Mulabegović je u subotu navečer čak pet puta prebacio 20 metara (20.00, 20.00, 20.06, 20.06, 20.15), a pobjedničkim rezultatom je ispunio i B-normu za odlazak na Olimpijske igre u Ateni!</p>
<p>Daleko lošije od najavljenog bilo je natjecanje skakača u dalj, budući da je osim Luke Aračića u posljednji trenutak nastup zbog ozljede otkazao i europski doprvak Siniša Ergotić. Iako Baković (7.80) i Pucelj (7.73) nisu skakali loše, epitet šlagera dana pripao je, eto, kuglašima. Dejan Vojnović nije uspio dohvatiti normu (10.28) za nastup na Svjetskom prvenstvu u Parizu, iako se njegovih 10.47 u konkurenciji ostalih naših stometraša doima iznimno vrijednim rezultatom...</p>
<p>• Rezultati finala, atletičari, 100m: 1. Dejan Vojnović (MZ) 10.47, 2. Goran Pekić (KAT) 10.92, 3. Azuz Simcich (KAT) 10.97, 400m: 1. Branimir Peitel (IP) 47.38, 2. Elvis Peršić (IP) 47.88, 3. Siniša Bradić (ZZ) 49.77, 1500m: 1. Jure Božinović (ASK) 4:11.81, 2. Dalibor Pavić (SO) 4:11.94, 3. Saša Kopač (KAT) 4:14.70, 3000m: 1. Dario Nemec (ZZ) 9:00.64, 2. Saša Ljubojević (KK) 9:12.56, 3. Goran Murić (MZ) 9:14.99, 110m prepone: 1. Zoran Miljuš (MZ) 13.94, 2. Nenad Varda (NZ) 14.94, 3. Matija Horvat (VB) 15.35, 10km hodanje: 1. Bojan Puaća (BJ) 1;14:09, 2. Matija Nikić (BJ) 1;19:53, 3. Tomislav Iveković (BJ) 1;21.05, dalj: 1. Marijo Baković (MZ) 7.80, 2. Ivan Pucelj (MZ) 7.73, 3. Nikola Crnković (ZZ) 7.00, vis: 1. Goran Subotić (MZ) 2.11, 2. Aleksandar Puklavec (VB) 2.08, 3. Luka Brkljačić (KAT) 2.08, kugla: 1. Nedžad Mulabegović (MZ) 20.15, 2. Zlatan Žmirak (VB) 19.57, 3. Edis Elkasević (MZ) 18.54, koplje: 1. Edi POnoš (ASK) 72.46, 2. Goran Vuković (ASK) 69.86, 3. Martin Marić (ASK) 65.95, štafeta 4x100m: 1. Istra Pula 42.86, 2. Kvarner AT Rijeka 42.88, 3. Novi Zagreb 46.26... atletičarke, 100m: 1. Ria Rukavina (MZ) 11.84, 2. Maja Golub (MZ) 12.19, 3. Rahela Markt (ZZ) 12.23, 400m: 1. Danijela Grgić (MZ) 55.06, 2. Danijela Cvetković (SO) 55.48, 3. Anita Banović (SO) 56.93, 1500m: 1. Vanja Perišić (ASK) 4:40.29, 2. Ana Srakić (SO) 4:41.50, 3. Lidija Rajčić (SINJ) 4:45.51, 5000m: 1. Ivančica Cvitković (KB) 18:52.43, 2. Tamara Budija (ZZ) 18:54.63, 3. Barbara Belušić (ALB) 20:57.45, 100m prepone: 1. Andrea Ivančević (MZ) 13.88, 2. Dragana Ciganović (KAT) 14.30, 3. Klara Sušić (NZ) 15.79, troskok: 1. Sandra Petričević (MZ) 12.91, 2. Sanela Mitrović (IP) 12.34, 3. Sanja Đini (KAT) 11.95, motka: 1. Ivona Jerković (ZZ) 3.60, 2. Emira Oreški (ZZ) 2.60, disk: 1. Vera Begić (KAT) 56.48 - HR, 2. Marija Kurtović (KAT) 48.18, 3. Jelena Jurlina (ZAD) 47.48, kladivo: 1. Sanja Gavrilović (ASK) 64.96, 2. Valentina Srša (MZ) 62.64, 3. Majda Gregorović (KAT) 45.20, štafeta 4x100m: 1. Mladost Zagreb 47.37, 2. Slavonija Žito Osijek 47.61, 3. Zrinjevac Zagreb 49.75...</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Raikkonen napada Schumachera</p>
<p>Zalog je uzbuđenju, za pratitelje formule 1, i ohrabrujuća posljednja utrka u Silverstoneu (pobjeda Barrichella), na kojoj je osvajanje bodova uistinu izboreno na stazi, a ne kao što je ove sezone bio čest slučaj - u boksovima</p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Za razliku od prošle sezone kada se pobjednik natjecanja formule 1 već znao (Michael Schumacher), utrka za Veliku nagradu Njemačke donosi uzbuđenje. </p>
<p>Osim što u ukupnom poretku vozača Schumacher ima samo sedam bodova prednosti pred Kimijem Raikkonenom iz Mercedes-McLarena, treba istaknuti činjenicu da Nijemac nije pobijedio već tri utrke (od Velike nagrade Kanade). Štoviše, na tim je utrkama samo jednom dohvatio pobjedničko postolje, treće mjesto u Francuskoj. </p>
<p>Zalog je uzbuđenju, za pratitelje formule 1, i ohrabrujuća posljednja utrka u Silverstoneu (pobjeda Barrichella), na kojoj je osvajanje bodova uistinu izboreno na stazi, a ne kao što je ove sezone bio čest slučaj - u boksovima. </p>
<p>Gledajući povijest, Brazilcima ova staza i te kako paše. Najviše su pobjeda na njoj postigli Nelson Piquet i Ayrton Senna, svaki je u Hockenheimu pobjeđivao tri puta. Hoće li njihov sunarodnjak Rubens Barrichello u Ferrariju potvrditi tu tezu, vidjet ćemo. No, ako odveze utrku sličnu onoj u Silverstoneu, ima velike izglede. Ipak, glavne će konkurente Ferrarijevi vozači, kao i obično, imati u bolidima McLarena, BMW-a i, moguće, Renaulta.</p>
<p>Kimi Raikkonen, drugoplasirani u ukupnom poretku, mogao bi u Hockenheimu napasti Schumachera na vrhu poretka. Budući da do kraja natjecanja ima još samo pet utrka, svaki je bod vrlo važan, pa mladi Finac, želi li osvojiti naslov prvaka, mora u utrkama dati sve od sebe. </p>
<p>Juan Pablo Montoya iz BMW-Williamsa konstantan je na pobjedničkom postolju već pet utrka zaredom. Uz njega se veže i zanimljiv podatak. Svojim je dobrim vožnjama na sebe privukao pažnju šefova McLarena, koji bi ga rado vidjeli u svojim redovima, makar to naglas (još) ne ističu. Ovo će mu biti sjajna prilika za dokazivanje. </p>
<p>Njegov momčadski kolega, ali i suparnik, Ralf Schumacher stalna je prijetnja vodećima na stazi, a ni on se još nije odrekao moguće ukupne pobjede. Sve je neprimjetniji Fernando Alonso u Renaultu. Od Velike nagrade Španjolske nije se penjao na pobjedničko postolje, no bodovi za njega ne bi trebali biti upitni.</p>
<p>Spomenimo da bi u Hockhenheimu na utrkama formule 1 trebao debitirati Danac Nicolas Kiesa u momčadi Minardija. Kiesa je zamijenio Justina Wilsona koji je preselio u Jaguar, a mjesto u Jaguaru izgubio je Antonio Pizzonija. </p>
<p>- Žalosni smo što je Wilson napustio našu momčad, no ujedno ponosni što je svoj talent demonstrirao u Minardiju. Prelazak u Jaguar daje mu mogućnost da razvije svoj talent još više, rekao je šef Minardija Paul Stoddart. </p>
<p>Uglavnom, ako je suditi prema posljednjoj utrci, moglo bi uslijediti zanimljivih 67 krugova. Pobjednik? Vjerojatno netko iz Ferrarija ili McLarena ili Williamsa ili... </p>
<p>• Poredak vozača: 1. M. Schumacher (Ferrari) 69 bodova, 2. Raikkonen (McLaren-Mercedes) 62, 3. Montoya (BMW-Williams) 55, 4. R. Schumacher (BMW-Williams) 53, 5. Barrichello (Ferrari) 49, 6. Alonso (Renault) 39... </p>
<p>• Poredak konstruktora: 1. Ferrari118 bodova, 2. BMW-Williams 108, 3. McLaren-Mercedes 95, 4. Renault 55, 5. BAR-Honda 14...</p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="28">
<p>Sinovi Saddama Husseina Uday i Qusay pokopani u Tikritu</p>
<p>Sama ceremonija pokopa, po svjedocima, protekla je vrlo mirno. U Tikritu je bilo raspoređeno puno američkih vojnika, pa je pokop protekao bez izgreda</p>
<p>DUBAI, 2. kolovoza</p>
<p> - Tijela sinova Saddama Husseina, Udaya i Qusaya, koje su ubili američki vojnici u srpnju, pokopana su u subotu u Saddamovom rodnom gradu Tikritu, izjavili su očevici.</p>
<p> Oni su rekli da su tijela, koja su bila zamotana u iračke zastave, pokopali članovi njihove obitelji na lokalnom groblju nakon što su stigla iz Bagdada kolima hitne pomoći. Sama ceremonija pokopa, po svjedocima, protekla je vrlo mirno. U Tikritu je bilo raspoređeno puno američkih vojnika, pa je pokop protekao bez izgreda.</p>
<p>Moraju biti pokopani što prije</p>
<p> Uday i Qusay ubijeni su prije gotovo dva tjedna u američkom pretresu njihova skloništa u jednoj vili u sjevernom gradu Mosulu. Njihova su tijela prenesena u američku bazu u bagdadskoj zračnoj luci gdje su, nakon što su ih patolozi obradili, pokazana novinarima.</p>
<p> Qusayev sin Mustafa, tinejdžer, također je ubijen u toj operaciji i pokopan je sa svojim ocem.</p>
<p> Prema muslimanskoj tradiciji, tijela moraju biti pokopana što je prije moguće nakon smrti, odnosno do zalaska sunca na dan smrti, a na njima se ne smiju raditi nikakvi zahvati. Međutim, američki dužnosnici, koji su željeli izbjeći da grobovi braće postanu svetište, izjavili su da su odgađali pokop dok su se savjetovali s uglednim Iračanima o tome što učiniti sa tijelima. </p>
<p> »Primili smo tijela Udaya i Qusaya i Qusayjevog sina jutros u 9.00 sati«, rekao je predsjednik iračkog Crvenog polumjeseca Jamal al- Karboli za Reuters u Bagdadu. »Naši su zaposlenici predali tijela rođacima«.</p>
<p> On je kazao kako je obitelj Saddama Husseina prije četiri dana zatražila njegovu organizaciju da posreduje u predaji tijela.</p>
<p> Dio lokalnog stanovništva u Tikritu, koje je još uvijek zahvalno bivšem režimu zbog gospodarskih i političkih povlastica koje je uživalo, smatra mrtvu braću mučenicima. »Oni su heroji Iraka«, rekao je jedan stanovnik.</p>
<p>Najstarija kći Saddama Husseina, čiji je suprug pogubljen po naredbi bivšeg iračkog predsjednika, optužila je najbliže suradnike svojeg oca za izdaju i pomaganje američkim snagama da zauzmu Bagdad. </p>
<p> »To je bio veliki šok. Bilo je jasno, glavnu su izdaju, koliko ja znam, počinili nažalost ljudi kojima je on apsolutno vjerovao«, rekla je Raghad (36) za televizijsku postaju Al Arabiyu. Raghad se nalazi u Jordanu, gdje je zajedno sa sestrom Ranom (34) i njihovo devetero djece dobila azil.</p>
<p>»To je izdaja«</p>
<p> »To je izdaja. Ako vas netko ne voli, ne bi vas smio izdati. Izdaja nije karakteristika Arapa«, dodala je. Dvije Saddamove kćeri, čiji su supruzi ubijeni po Saddamovom nalogu, u Jordan su stigle u četvrtak. Od kraja rata u Iraku u travnju, zajedno s majkom Sajidom skrivale su se uz jaku plemensku zaštitu, kazali su irački izvori u Ammanu. </p>
<p> Američke postrojbe uhitile su osobu, za koju tvrde da je sakrivao visoke pristaše svrgnutog iračkog predsjednika Saddama Husseina, te organizirala gerilske napade na Amerikance oko Tikrita, Saddamovog rodnog mjesta. Ranije, američki časnici izjavili su da je još dvoje Saddamovih pristaša uhićeno blizu Tikrita, grada udaljenog 170 kilometara sjeverno od Bagdada (Hina/Reuters)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Pentagon odustao od lova na teroriste - klađenjem </p>
<p>Ponovno aktivirani umirovljeni admiral John Poindexter predložio da se na Internetu uvede klađenje na vjerojatnost nekog terorističkog napada, političkog ubojstva ili puča. Ono za što se većina odluči, odnosno što očekuje, moglo bi poslužiti kao upozorenje. Vođa demokrata u Senatu, Tom Daschle, nije štedio negativne superlative: »Moram reći da je to možda nejneodgovornije, najodvratnije i najnepromišljenije od svega što sam dosad čuo da administracija predlaže«</p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Tako nešto mogli su smisliti samo bolesni umovi! - komentiraju američki mediji najnoviju zamisao suprotstavljanja terorizmu koju je - zbog negativnih reagiranja, zapravo ismijavanja, ali i zbog odluke Kongresa da ne odobri tražene milijune dolara - Pentagon brzo napustio. </p>
<p>Predlagači su svoju najnoviju ideju proglasili novim načinom predviđanja događaja i dijelom svojih traganja za »najširim mogućim nizom novih metoda sprečavanja terorističkih napada«. Za početne troškove, u razdoblju do 2005., zatražili su od Kongresa osam milijuna dolara. Sada već napuštena apsurdna zamisao sastojala se u tome da bi se na Internetu uvelo klađenje na vjerojatnost nekog terorističkog napada, političkog ubojstva ili puča, npr. biološkog napada na Izrael ili na šanse da Sjeverna Koreja poduzme raketni napad. </p>
<p>Zagovornici su tumačili da se sličan postupak pokazao efikasnim u predviđanju izbornih ili sportskih rezultata, kretanja cijena nafte, pa čak i zarade novih filmova. Dobiveni podaci često su bili precizniji od stručnih procjena. Sudionici bi zarađivali ili gubili uloženi novac ovisno o tome kako su predviđali. Ono za što se većina odluči moglo bi poslužiti kao upozorenje što će se dogoditi, odnosno što većina očekuje. A većina - poznato je - zna više od pojedinca ma koliko bio stručan. Bilo je najavljeno da će se prvih tisuću kladioničara moći registrirati u petak, 31. srpnja, a klađenja bi počela 1. kolovoza. </p>
<p>I vladajući republikanci i oporbeni demokrati brzo su se suglasili da je zamisao bizarna, vrijedna prezira i da je treba onemoguićti. Demokratski senator Byron Dorgan je proglašava toliko besmislenom da su svi kojima je o njoj govorio mislili da je riječ o neslanoj šali. Teško im je i zamisliti da bi se u nekoj zemlji - pod patronatom vlasti - otvorilo poslovnicu u kojoj se može kladiti na ubojstvo neke američke političke ličnosti. </p>
<p>Vođa republikanske većine u Senatu Bill Frist izjavio je da ne može dokučiti zašto bi se Sjedinjene Države bavile nečim tako besmislenim. Vođa demokrata u Senatu Tom Daschle nije štedio negativne superlative: »Moram reći da je to možda nejneodgovornije, najodvratnije i najnepromišljenije od svega što sam dosad čuo da administracija predlaže.« </p>
<p>Zamjenik ministra obrane, Paul Wolfowitz, brzo je u Odboru za vanjsku politiku Senata izjavio da se od cijele ideje odustalo. No, komentatori su zaključili da ostaje problem autora i glavnog promotora - Johna Poindextera. </p>
<p>U ozračju paranoje poslije terorističkih napada 11. rujna 2001., umirovljeni admiral ponovno se aktivirao iako ga prati neslavna mrlja iz prošlosti. Kao savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Ronalda Reagana bio je idejni začetnik i organizator akcije koja će biti zapamćena pod nazivom Iran-contragate skandal. Riječ je o tajnoj prodaji američkog oružja neprijateljskom Iranu, kako bi se - mimo Kongresa - dobivenim novcem moglo pomoći pobunjenicima u Nikaragvi. Poindexter je zbog laganja Kongresu, 1987., bio kažnjen sa šest mjeseci zatvora, ali je viši sud usvojio njegovu žalbu i presudu poništio - štitio ga je tadašnji imunitet. </p>
<p>Pentagon je nedavno Poindexteru povjerio da stvori golemu elektronsku banku podataka sa svim mogućim, pa i najbizarnijim informacijama o milijunima ljudi, kako bi se pratilo i na vrijeme identificiralo moguće teroriste. Raspravljajući o novcu za tako sveobuhvatno uhođenje, Kongres je zatražio pažljiv nadzor cijelog sustava i naredio da se ne smije koristiti protiv Amerikanaca. </p>
<p>Obzirom na najnoviji Poindexterov pokušaj, komentari zaključuju da Kongres očito nije išao dovoljno daleko u onemogućavanju apsurdnih zamisli. Senat je doduše zaključio da neće odobravati novac za takve programe. Još se čeka odluka Zastupničkog doma. Novine izričito traže da se Poindextera onemogući i da se zatvori njegov špijunski obrt. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Slovenski političari ljetuju u Hrvatskoj</p>
<p>LJUBLJANA, 2. kolovoza</p>
<p> - Slovenski premijer Anton Rop i više ministara u njegovoj vladi provest će svoj godišnji odmor u hrvatskim ljetovalištima, piše ljubljanski Dnevnik.</p>
<p> Rop se je u subotu, prema pisanju tog lista, uputio sa obitelji na otok Pag gdje će sa suprugom i djecom provesti odmor u unajmljenom apartmanu, a u njegovu kabinetu dodaju da svoj prvi premijerski odmor neće provesti drukčije nego prošle godine kad je u Drnovšekovoj vladi bio ministar financija.</p>
<p> Na otoku Braču, kao i ranijih godina, odmarat će se ministar poljoprivrede Franci But, dok će ministar za okoliš i prostorno uređenje Janez Kopač nekoliko dana provesti u okolici Šibenika. Kopač tvrdi da će svi ministri u vladi u slučaju potrebe biti dostupni za kontakte zbog suvremenih sredstava komunikacija, a u slučaju potrebe moći će održati i korenspondencijeke sjednice preko službenog prijenosnog računala koje uvijek nose sa sobom.</p>
<p> Ministar unutarnjih poslova Rado Bohinc zadnji je svoj radni dan proveo u primopredaji ključeva novog patrolnog broda slovenske pomorske policije, a onda se uputio na jednu jadransku destinaciju, gdje ga čeka jahta kojom će krstariti po Dalmaciji.</p>
<p> Predsjednik države Janez Drnovšek po običaju ljetne vrućine provede u svježini alpske doline Trenta, kamo u službenim prilikama poziva i goste iz inozemstva, a zimi skokne u bliže inozemstvo, po običaju u austrijsku Korušku ili na neki umjetnički festival. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>UN odobrio slanje mirovnih snaga u Liberiju </p>
<p>NEW YORK, 2. kolovoza</p>
<p> - Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) u petka je odobrilo da multinacionalne snage interveniraju u Liberiji radi uspostavljanja prekida vatre kojim bi se mogao okončati krvavi građanski rat u toj zemlji. Petnaest članica Vijeća sigurnosti glasovalo je za američki prijedlog rezolucije sa 12 glasova za, dok su Francuska, Njemačka i Meksiko bili suzdržani, jer je službeni Washington ustrajao na odredbi kojom se dopušta da bilo koji zločini počinjeni od strane mirovnih snaga budu gonjeni isključivo od strane vlade zemlje iz koje su optuženi pripadnici mirovnih snaga. Nadam se da ovo označava novu političku volju, koja je po mom mišljenju odsutna u međunarodnoj zajednici« kazao je glavni tajnik UN-a Kofi Annan nakon glasovanja. Izrazio je nadu da će se sada, nakon što je rezolucija donijeta, krenuti s hitnom i odlučnom akcijom pomoći liberijskom narodu.</p>
<p> Zajedno s nigerijskim postrojbama, za koje se očekuje da će stići u Liberiju u ponedjeljak, rezolucija je temelj za dolazak afričkih snaga, kao i za američko sudjelovanje u mirovnoj operaciji, ali ipak se ne određuje koja će biti američka uloga. UN mirovne postrojbe trebale bi zamijeniti multinacionalne postrojbe do 1. listopada, navodi se u rezoluciji. </p>
<p> Rezolucijom se također jasno traži odlazak iz zemlje liberijskog predsjednika Charlesa Taylora, te da bilo koji oblik američkog sudjelovanja bude kratak. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Annan: Sjeverna Koreja mogla bi zamrznuti nuklearne aktivnosti </p>
<p>NEW YORK/SYDNEY, 2. kolovoza</p>
<p> - Sjeverna Koreja mogla bi razmotriti zamrzavanje svog nuklearnog programa ako se multilateralni razgovori budu dobro odvijali i ako dobije uvjeravanja SAD-a da neće biti napadnuta, izjavio je u petak navečer glavni tajnik UN-a Kofi Annan. On je pozvao na razgovore o sjevernokorejskom nuklearnom programu što je prije moguće. </p>
<p> Washington već dugo traži multilateralne razgovore o krizi zbog nuklearnog programa Pjongjanga. Nakon mjeseci ustrajavanja na bilateralnim pregovorima, Sjeverna je Koreja pristala u četvrtak na razgovore u kojima će sudjelovati predstavnici šest zemalja - dviju Koreja, SAD-a, Japana, Kine i Rusije. Upitan bi li Pjongjang mogao zamrznuti svoje nuklearne aktivnosti tijekom tih razgovora, Annan je rekao: »Ne znam ima li naznaka da će ga zamrznuti tijekom tih razgovora. Međutim, bilo je rečeno da ako bude razgovora, dogovora i uvjeravanja da njihova zemlja neće biti napadnuta, oni će biti spremni razmotriti zamrzavanje programa i...nastavak inspekcija«.</p>
<p> Nuklearna kriza izbila je u listopadu 2002. godine kad su američki dužnosnici izjavili da je Sjeverna Koreja priznala da ima tajni nuklearni program čime je prekršila sporazum iz 1994. s Washingtonom. SAD i njezine saveznice odgovorile su suspenzijom slanja pošiljki goriva koje su bile predviđene tim sporazumom.</p>
<p> Sudjelovanje Kine u multinacionalnim razgovorima za smirivanje sjevernokorejske nuklearne krize ključno je za rješavanje sukoba, izjavio je u subotu australski premijer John Howard. »To daje naznake oprezne pobjede diplomatskih aktivnosti koje su poduzele Australija, Japan, Južna Koreja i SAD, a ja posebice pozdravljam uključenje kineske vlade«, rekao je Howard. »Kina više od bilo koje druge zemlje može izvršiti dugotrajan utjecaj i dugotrajan pritisak na Sjevernu Koreju«, ustvrdio je on. (AP/dpa/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="33">
<p>Prava dijagnoza jalovosti hrvatske promidžbe</p>
<p>Nadam se da će urednički dobro istaknut članak Vjesnikova novinara Adriana Milovana »Hrvatskoj nedostaje sustavan rad na imidžu zemlje i gospodarstva« (Vjesnik, 30. srpnja 2003.) bar malo uzdrmati indiferentnost i učmalost u pogledu potrebe za razvijanjem pozitivnog i privlačnog imidža naše zemlje.</p>
<p>Iako s malo ironije, ali i promišljenog sokoljenja, autor se osvrnuo na konkretno »otkrivanje« (funkcije) gospodarske diplomacije RH, postavivši točnu dijagnozu dosadašnje jalovosti u promidžbi Hrvatske, otkrivši djelotvoran lijek - sustavan rad.</p>
<p>Naprosto je fascinantno koliko se malo dosad u Hrvatskoj polagalo na stvaranju pozitivnog imidža zemlje u očima onih za koje želimo (ili bismotrebali zeljeti) da im Hrvatskabude što dopadljivija. Mislim, dakako, na njenu od djetinjstva (tj. Tuđmanova režima) zakrzljalu funkciju promidžbe na međunarodnoj sceni - političke, gospodarske, kulturne, koje vam drago.</p>
<p>Ni garnitura od 3. siječnja se dosad na tom poslu nije osobito iskazala. Nedostaje sustavnog rada na imidžu zemlje, pozitivni pomaci, ako ih je bilo, bili su rezlutat »izgaranja« nadarenih pojedinaca, npr. u diplomaciji, te zanesenjaštva i predanosti mnogih koji stjecajem okolnosti na svom području djelovanja uživaju međunarodni ugled. Potvrdu za to nalazim u širokom spektru međunarodne ekonomske i investicijske susdržanosti, ali i u nepotrebno neugodnom oživljavanju predodžbe o ne baš uvijek ljupkoj i simpatičnoj Hrvatskoj na potezu od Daytona i Haaga do EU čekaonice.</p>
<p>Simptomatičan primjer s tog vidika je i »slucaj gospođe Pascal« tj. njezin članak u visokotiraznom londonskom »The Guardianu«. Smeta li to kome u nas? Nasušna je potreba napokon pristupiti saniranju dosadašnjeg te izgradnji pozitivnog i privlačnijeg imidža Hrvatske, a to se doista jedino može postići sustavnim radom. Znanja za to imamo, sredstava bi se morala naći, ovisi, dakle, o dobroj volji i ulaganju potrebnog napora onih čija je to dužnost.</p>
<p>ZDENKO ŠULC Mali Lošinj</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Policija mora stati na kraj ksenofobičnoj bandi huligana</p>
<p>Nemalo sam bio zgranut pročitavši u Vjesniku od četvrtka, 31. srpnja tekst pod naslovom »Skupina 'skinheadsa' nasrnula na petoricu stranih studenta«. Dogodilo se to usred Zagreba u pol bijela dana, a opet je pretučen čovjek kojemu je jedini »grijeh« bio to što je »pogrešne« boje kože.</p>
<p>Upravo mi je neshvatljiva ravnodušnost kojom se ponijela zagrebačka policija, jer će to »skinheadse« ohrabriti na nova »junačka« djela.</p>
<p>Ipak se pitam kako je moguće da to ne brine nikoga, ni iz vlasti, niti iz policije, a nisam vidio da se oglasila ijedna politička stranka. Zar je nekome u interesu da neofašisti na zagrebačkim ulicama, neometani ni od koga, šakama dijele neku, samo njima znanu, »pravdu«. Zdravom je razumu teško shvatiti što se to događa u glavama takvih protuha, kakvo li to »hrvatstvo« oni brane, napadajući nedužne ljude. Teško mi je i pomisliti kakve sve dalekosežne i štetne posljedice iz toga mogu proizići po budućnost Hrvatske i po njezin ugled kao uljuđene europske zemlje, koja, osim toga, želi biti privlačna turistička destinacija.</p>
<p>Tek što se svijet počeo oslobađati predrasuda o Hrvatskoj kao opasnoj zemlji, opustošenoj ratom, tek što su turisti napokon počeli uživati u ljepotama Jadrana, u Zagrebu strani posjetitelji, uz svu policiju, dobivaju batine od ksenofobične bande huligana. Dio obrazloženja za ravnodušnost policije Vjesnik je objavio u broju od petka pod naslovom »'Skinheadse' neće zaustaviti malo zgražanja i 'blagi ukori'«. Indikativno je, naime, da u »nestašlucima« zagrebačkih »skinsa« prednjače djeca iz tzv. »boljih obitelji«, pa čak i sinovi dvojice hrvatskih generala. </p>
<p>Upravo me je stid što će Hrvati zbog nekolicine takvih bitanga, opet bivati proglašavani divljacima. I tko će nam onda vjerovati da ne pripadamo Balkanu?</p>
<p>KRISTIAN ONKAŠ Dublin, Irska</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Tko će platiti razliku do pune cijene apartmana za Bandića?</p>
<p>Pogodio me članak vaše novinarke Nataše Zečević o super luksuznom apartmanu za VIP osobe, u konkretnom slučaju za oboljelog Milana Bandića, kojem želim brzo ozdravljenje i rehabilitaciju.</p>
<p> Strašno me je prenerazila cijena apartmana u Krapinskim Toplicama koja ga gospodina Bandića iznosi samo 150 kuna na dan.</p>
<p> Nedavno sam bio na manjoj operaciji u bolnici »Merkur« i za mnogo skromniji apartman, bez klimatizacije, dnevno sam plaćao 600 kuna. Kad sam prije godinu dana bio u bolnici Dubrava, cijena takvog apartmana iznosila je 500 kuna, pa si ga nisam mogao priuštiti.</p>
<p>Zanima me kakav su to dogovor postigli ravnatelj prim. Marcel Majsec i gospodin Milan Bandić i tko će platiti razliku do pune cijene? Zar nisu oni obećali »dobar život svima, a ne samo njima«.</p>
<p>I. J. Zagreb (adresa poznata redakciji)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="36">
<p>Ostavljena djevojčica umrla na putu prema bolnici</p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Novorođena djevojčica pronađena u petak navečer u naselju Horvati umrla je u kolima hitne pomoći na putu u bolnicu, a njena dvadesetogodišnja majka privedena je u zagrebačku policiju.</p>
<p>Kako je priopćeno u PU zagrebačkoj, u petak u 18,10 sati policija je primila telefonsku dojavu da je jedna žena ostavila novorođenče u šumi. Policija je, još živo dijete, zamotano u plastičnu vrećicu, pronašla tek oko 19,30 sati u šumi blizu naselja. Odmah je došla i hitna pomoć, međutim, novorođenče je preminulo u ambulantnim kolima na putu prema bolnici.</p>
<p>Dvadesetogodišnja majka djeteta u subotu prije podne još se nalazila na ispitivanju u zagrebačkoj policiji. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Osumnjičeni priznao ubojstvo susjeda kojeg je već prije pokušao ubiti</p>
<p>KARLOVAC, 2. kolovoza</p>
<p> - Osumnjičeni Željko Kuršić (21) iz Skradnika kod Josipdola priznao je u subotu navečera istražnome sucu Županijskoga suda u Karlovcu Ivanu Perkoviću da je on ubio susjeda Ivana Žlimena (53) zbog dugotrajnih sukoba.</p>
<p>Kuršiću će u postupku otegotna okolnost biti to što je 29. lipnja ove godine već pokušao ubiti Žlimena, zbog čega je bio u pritvoru iz kojega je pušten prije 15 dana. Tada ga je s leđa ustrijelio iz puške, ali Žlimen se u ogulinskoj bolnici oporavio. Sudac Perković je rekao da će Kuršić zato odgovarati za ubojstvo s umišljajem. </p>
<p> Štoviše, u subotu je sam rekao da Žlimena »tada nije uspio dokrajčiti«, a u subotu je to učinio posebice okrutno. Očevidom je utvrđeno da je Žlimen bježao pred napadačem najmanje sto metara, a Kuršić ga je stigao i ubio sjekirom. </p>
<p> Sudac Ivan Perković odredio je Kuršiću 48-satni pritvor, nakon čega će Županijsko državno odvjetništvo najvjerojatnije donijeti rješenje o pokretanju istrage, a tada će mu sudac Perković, kako je najavio, odrediti dugotrajni pritvor. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Razbojnici oteli utržak »Konzumove« prodavaonice </p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Dvojica razbojnika su u petak navečer ispred poslovnice FINA-e u Ilici 307, oteli dnevni utržak jedne »Konzumove« prodavaonice, u iznosu od 86.000 kuna.</p>
<p>Kako je priopćeno u zagrebačkoj policiji, nepoznati su napadači u 20,20 sati napali 26-godišnju službenicu »Konzuma«, koja je dnevni utržak namjeravala položiti u noćni trezor u FINI. </p>
<p>Dvojac joj je uporabom sile oteo torbicu s novcem, a zatim su pobjegli. ></p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Maloljetnici počinili četiri provalne krađe</p>
<p>VINKOVCI, 2. kolovoza</p>
<p> - Dovršenom kriminalističkom obradom nad dvojicom maloljetnih hrvatskih državljana, djelatnici PU vukovarsko-srijemske utvrdili su da su počinili četiri provalne krađe. Protiv maloljetnih provalnika podnijete su kaznene prijave Općinskom državnom odvjetniku za mladež u Vukovaru. </p>
<p>S. T.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>U vozilima pronađena marihuana</p>
<p>ILOVAC, 2. kolovoza</p>
<p> - Na izlasku s autoceste Zagreb-Karlovac, u naselju Ilovac, karlovački su policajci u subotu zaustavili osobni automobil zadarskih registarskih oznaka ZD 001-IB. Vozilom je upravljao 23-godišnji M. H. iz Koprivnice kod kojega su karlovački policajci pronašli u automobilu i ruksaku 10,7 grama marihuane. Istog dana djelatnici PU karlovačke na izlasku s autoceste Zagreb-Karlovac u vozilu zagrebačkih registarskih oznaka ZG 5317-G, kojim je upravljao Zagrepčanin V. P. (25), pronašli su 5,6 grama marihuane. Droga je pronađena u zatvorenom pretincu ispod sjedišta suvozača. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="41">
<p>Pankretić najavio osnivanje veletržnica ribe duž cijele jadranske obale</p>
<p>KOMIŽA, 2. kolovoza</p>
<p> - »Poražavajuća je činjenica da građanin Hrvatske u prosjeku godišnje pojede samo osam kilograma ribe. Stoga je nužno povećanje proizvodnje i potrošnje ribe, posebice plave ribe koje se u Hrvatskoj izlovljava samo pet posto od raspoloživih kapaciteta. Da bismo povećali izlov i moramo imati bolju flotu, ali i tržište«, kazao je ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić u subotu u Komiži gdje se susreo s predstavnicima Ceha ribara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. U sklopu tradicionalne komiške Ribarske večeri koja se u tom mjestu održava svake prve subote u kolovozu Pankretić je predstavio Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe u Hrvatske. Riječ je o dokumentu koji je prije dva tjedna prihvaćen na Vladi te je upućen u saborsku proceduru. </p>
<p>U razgovoru s predsjednikom Ceha ribara Tončijem Božanićem Pankretić je naglasio da će nova autocesta pridonijeti bržem dopremanju ribe u unutrašnjost Hrvatske, a u sklopu približavanja Hrvatske Europskoj uniji napravljen je važan korak za naše ribarstvo, jer se hrvatski program uklapa u europsku politiku proizvodnje i potrošnje riba.Program povećanja proizvodnje i potrošnje ribe temelji se na rezultatima ispitivanja stanja prirodnih zaliha Jadranskog mora, uključivat će izgradnju i modernizaciju ribolovne flote, osiguranje sigurnih pristaništa za brodove sa pratećom logistikom i infrastrukturom te uspostavu organiziranog sustava sabiranja i trgovanja ribom. Tako bi se u narednih nekoliko godina trebalo osnovati osam proizvodnih veletržnica ribe u Puli, Rijeci, Zadru, Tribunju, Splitu, Komiži, Pločama i Umagu.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>U srpnju proizvedeno više od 8000 tona cijevi</p>
<p>SISAK, 2. kolovoza</p>
<p> - Kako doznajemo u Upravi Mechel željezare, u srpnju su valjaonice proizvele 8013 tona bešavnih, šavnih i hladnovučenih cijevi, što je pet posto više od planiranog. Time se potvrđuje najave generalnog direktora Nassibulle Mukhatdinova da će se proizvodnja brzo normalizirati i postupno povećavati. Uprava planira proizvodnju od 15.000 tona cijevi na mjesec. Tolika proizvodnja nije zabilježena već godinama, pa zadovoljstvo s novom upravom dijeli i 1700 radnika Željezare, te dva njihova sindikata. </p>
<p>Oko 40 posto proizvoda Mechel željezara plasira na hrvatsko, te tržišta zemalja bivše Jugoslavije, dok većina roba kupce nalazi u zapadnoeuropskim državama. Kako bi vratili prijeratne kupce i proširili tržište, na tim je poslovima angažiran velik broj stručnjaka vlasnika Mechel željezare, tvrtke Conares Trading, raspoređenih u 15 zemalja. Obnovljeni su certifikati kakvoće ISO 9001 i američki API standard, koji jamče ponovnu prodaju sisačkih cijevi američkoj naftnoj industriji. Cilj Uprave Mechel željezare je i osvajanje iranskog tržišta.</p>
<p>M. Gerić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Povratak Brijuna u sektor ekskluzivnog turizma </p>
<p>Projektna rješenja budućih i obnovljenih objekata spajat će povijesnu ikonografiju talijanske, austrijske i hrvatske arhitekture s modernim rješenjima globalnih turističkih odredišta. Tako bi budući brijunski ambijent postao globalno prepoznatljiv po inovacijama i atraktivnosti. Naravno, ukoliko sve to ne uspori ili ospori referendumska akcija istarske oporbe koja dobiva nemalu podršku i preko Učke</p>
<p>Brijunsko otočje jedno je od najatraktivnijih turističkih područja na Sredozemlju, integrira kvalitetu okoliša i poželjni image s visinom potencijalnih prihoda, ima tretman zaštite, turističku tradiciju i blizu je bogatom europskom tržištu. Zbog toga je predodređeno za ekskluzivni turizam jer osigurava visoke prihode uz ograničeni broj korisnika atraktivnih resursa. Uz to, ekskluzivni je turizam po definiciji u funkciji zaštite okoliša, a kvalitetni je okoliš preduvjet ekskluzivnom turizmu. Izdvojenost Brijunskog otočja i status nacionalnog parka omogućuju kontrolu razvitka kao temeljni uvjet za uspjeh modela ekskluzivnog turizma. Takvim pristupom razvoju Brijuna osigurava se i povoljni utjecaj na poboljšanje ukupnog imagea Hrvatske i Istre na međunarodnom turističkom tržištu...</p>
<p>To je polazište razvojne strategije projekta brijunske turističke sutrašnjice kakvu je Upravnom vijeću Nacionalnog parka Brijuni ponudila tvrtka Horwath Consulting iz Zagreba. Na tragu onoga što su Brijuni bili prije stotinu godina, tada u vlasništvu Paula Kupelwiesera, kada su praktički prvi na europskoj turističkoj sceni ponudili kao glavni mamac - doživljaj, u nastojanju da se vrate u elitno društvo, Brijuni ulaze u oštru konkurenciju. Nešto nalik pokušaju našeg prvoligaša da se upusti u završnicu Lige prvaka. </p>
<p>Ponuđeni projekt, naime, definiran je kao Luxury Destination Resort usmjeren ka globalnom turističkom tržištu s ciljem da bude identitetski sinonim Hrvatske i Istre u turističkoj industriji i namijenjen je klijenteli koju uz novčane krase i izrazite kulturne i lifestyle vrijednosti i potrebe. Stručnjaci zagrebačke konzultantske kuće u suradnji s europskim partnerima uvjeravaju da osim oplemenjenih iskustava naslijeđa, njihov projekt izrazito potiče nova kulturna događanja europskog dosega (nazočnost Teatra Ulysses i ovotjedna svjetska pretpremijera »Dobrog tijela« Eve Ensler u autoričinoj izvedbi to potvrđuju). A projektna rješenja budućih i obnovljenih objekata spajat će povijesnu ikonografiju talijanske, austrijske i hrvatske arhitekture s modernim rješenjima globalnih turističkih središta. Tako bi budući brijunski ambijent postao globalno prepoznatljiv po inovacijama i atraktivnosti.</p>
<p>Što to u aktualnoj turističkoj konkurenciji znači, predočeno je kolajnom hotelskih bisera Sredozemlja s kojima bi se već sredinom ovog desetljeća Brijuni trebali upustiti u utrku za »žutu majicu«. Da ne bude dvojbe gdje je Brijunima mjesto, ekipa Horwat Consultinga kao prvog brijunskog konkurenta navodi hotel Negresco u Nici. To je tipični odmorišni hotel koji iz panoramske vizure podsjeća na kasnosecesijsko zdanje pulske »Rivijere«, čiji je i vršnjak, sagrađen 1913. Hotel ima 163 ključa, tj. soba i apartmana, privatnu plažu, devet dvorana, sve moguće usluge uključujući i svojevrsni vrtić. Opremljen je antiknim namještajem a osoblje nosi kostime iz osamnaestog stoljeća. Cijena jednokrevetne sobe u rasponu je od 267 do 480 eura po danu.</p>
<p>Druga moguća konkurencija je hotel Mordavall u Palma Mallorci koji kao i prethodni ima pet zvjezdica i uz odmorišnu ima i izrazitu wellness komponentu. Ponuda mu je još bogatija uključivši i svakojutarnje complimentary novine. To prati i cijena od 475 do 680 eura za jednokrevetnu sobu. Marbella Club Hotel u španjolskoj Malagi ima uz ostalo i vlastitu ljekarnu, vlastiti golf kluba i druge »ješke« sve za cijenu sobe do 620 eura. U samom središtu Monte Carla je hotel Hermitage sa 227 soba/apartmana, ali ima i zimski vrt s kupolom koji je dizajnirao znameniti Gustave Eiffel i primjer je uživanja u stilu »Belle epoque«. Cijene su približne - 355 do 650 eura za najmanji »ključ«. </p>
<p>Želje su brijunskih vizionara, posebice istarskog župana Ivana Jakovčića, da se nova brijunska ponuda ugleda u hotel Cala di Volpe u Porto Cervu na talijanskoj Costa Smeraldi, koji »nema što nema«. Ali i košta - trenutačna objavljena je cijena jednokrevetne sobe je 445 do 845 eura!</p>
<p>Da podsjetimo, brijunski razvojni projekt predviđa obnovu postojećih hotela Neptun, Istra i Karmen kao i elitnih vila, te gradnju posve novog Brijuni Golf hotela sa sto deset ključeva. Uz golf klub i casino, postojeći golf teren bi se rekonstruirao po projektu nekog od svjetskih stručnjaka i ponovno bi imao osamnaest rupa. Možda. Da se sve to napravi za nekoliko sljedećih godina uz maksimalnu zaštitu okoliša i da tzv. javni sektor preuzme na sebe brigu o infrastrukturi, valja uložiti pedesetak milijuna eura. Slijedom činjenice da će i brijunska nova ponuda cjenovno pratiti aktualnu konkurenciju, procjenjuje se da će od 2005. do 2012. neto poslovni prihodovni potencijal doseći 185 milijuna eura, odnosno da će neto dobit u istom razdoblju biti 17 milijuna eura ili prosječno 9,2 posto čistog prihoda.</p>
<p>Takvi Brijuni okosnica su, srž, upravo formiranog poduzeća »Brijuni rivijera« u suvlasništvu hrvatske Vlade i Istarske županije koji bi za sobom trebali »povući« priobalje od Barbarige i rta Kamenjak. Naravno, ukoliko sve to ne uspori ili ospori referendumska akcija istarske oporbe, koja dobiva nemalu podršku i preko Učke.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="44">
<p>Duge kolone na prometnicama obećavaju dobru turističku žetvu </p>
<p>Na graničnim prijelazima Rupe i Pasjak u subotu prijepodne formirale su se kolone samo u jednom smjeru </p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Kilometarske kolone na cestama, trajektnim pristaništima i graničnim prijelazima označile su početak turističke špice - u slijedeća tri tjedna u Hrvatskoj će kulminirati sezona, a osim hotela i kampova, sudeći prema informacijama s terena, dobro će biti popunjen i privatni smještaj. </p>
<p> U subotu smo doživjeli pravi prometni udar, a prema očekivanjima i najavama najveće su se gužve stvarale na državnoj cesti D1, na potezu Karlovac - Plitvice gdje su kolone povremeno bile duge i 50 kilometara.</p>
<p>Samo od Karlovca do Plitvica vozilo se više od pet sati, a najveći su se zastoji - standardno - stvarali oko Slunja, Plitvica i Korenice.</p>
<p> Na izlazu iz Karlovca također je bilo zastoja, u prijepodnevnim satima na naplatnim kućicama na izlazu s autoceste stvorila se kolona od dva kilometra. Kroz grad Karlovac u protekla je dva dana prošlo više od sto tisuća vozila. </p>
<p>I ostale su prometnice »osjetile« početak špice. Kolona je bilo i na cesti Zagreb - Rijeka, ali i na »alternativnoj« cesti prema Dalmaciji preko Bosiljeva, Male Kapele.... (pitanje je, međutim, što bi se tek događalo na cesti D1 da vozači nisu koristili i ovaj pravac). </p>
<p>Istovremeno se i iz pravca Karavanki prema graničnim prijelazima s Hrvatskom kretala velika kolona vozila. </p>
<p>U subotu oko deset sati kolona u Prizni (trajekt za Pag) iznosila je šest kilometara, dok je ona u Jablancu za otok Rab bila nešto skromnija - »samo« četiri kilometra. </p>
<p> Splitska trajektna luka glavninu posla odradila je do jutarnjih devet sati. Sudeći prema broju prevezenih putnika nije sporno da se radi o najfrekventnijem vikendu sezone. </p>
<p>U špicu, inače, ulazimo s dobrih pozicija. Za razliku od mediteranske konkurencije koja čak i uz velike popuste uglavnom bilježi minuse, Hrvatska je u prvih šest mjeseci ove godine imala osam posto više gostiju nego lani. </p>
<p>Pozitivan trend zabilježen je i proteklog tjedna kada smo također imali porast od osam posto. Pritom se ne smije zaboraviti da Istra prolazi proces ciljane promjene strukture gostiju (poskupljenjima mijenjaju klijentelu) što u svakom slučaju odnosi svoje »žrtve«. </p>
<p>Uzmemo li u obzir dobre najave za posezonu, očito je da će se ostvariti cilj - pet posto više turista nego prošle godine i oko osam milijardi dolara ukupnog turističkog prihoda. </p>
<p>Nažalost, crna točka sezone je iznajmljivanje na crno. Priznanje ministrice turizma, Pave Župan Rusković, da u pojedinim mjestima ima i 50 posto neprijavljenih gostiju dokaz je da je država zakazala u najbitnijem segmentu, u dijelu kojim je mogla solidno popuniti proračun. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>U nedjelju utrka za slavodobitnika 288. alke </p>
<p>SINJ, 2. kolovoza</p>
<p> - Natjecanjem odabranih kopljanika, njih 17 s alajčaušem, za pobjednika Čoje, među kojima je debitirao i mladi alkar Hrvoje Filipović-Grčić, u Sinju su u subotu nastavljene ovogodišnje trodnevne alkarske svečanosti, koje se u svojih 288 godina drugi put održavaju pod pokroviteljstvom puka Sinja i Cetinskog kraja. Završit će u nedjelju navečer, nakon posljednje trke kada obnašatelj alkarskog vojvode Ivan Čikara čestita slavodobitniku 288. alke i na vrh njegova koplja, uz pucanj »mačkula«, priveže hrvatsku zastavu, kao znamen pobjede.</p>
<p>Bara se odigrala u petak, a njezin je pobjednik dugogodišnji alkar i zamjenik alajčauša Tonči Bešlić (43), zapovjednik sinjske policijske postaje, s 10 punata što ih je prikupio iz tri redovne trke. Bešlić, koji je alkar od 1978., a kopljanik-natjecatelj od 1981. godine, u prvoj je trci pogodio »u sridu«, drugoj i trećoj »u dva« te imao sedam punata, koliko su prikupili još trojica alkara: Ivo Zorica, Ante Poljak i Ivica Filipović-Grčić. U razigravanju su Zorica i Filipović-Grčić pogodili »u jedan«, Poljak »u dva«, a Bešlić »u sridu« što mu je donijelo još tri punta i pobjedu.</p>
<p>Natjecanje za Baru, održano pred 7000 posjetitelja, proteklo je u najboljem redu, baš kako to nalaže alkarski statut, prastari običaji i bogata tradicija sinjskog kraja. Mnogi će to viteško nadmetanje pamtiti i po brzini konja, odličnom jahanju kopljanika i njihovim smirenim, ležernim i preciznim pogotcima »u sridu« što je znak dobre uvježbanosti i vještine, te izražene ljubavi za nadmetanjem. Naime, od 12 pogodaka »u sridu« šest ih je bilo samo u prvoj trci, u kojoj su natjecatelji prikupili 33 punta, što je zapravo rijetkost u dugogodišnjim nadmetanjima. Zanimljivo je spomenuti kako je alajčauš Ivan Zorica otvarajući natjecanje, prvi potrčao s Biljega i pogodio »u sridu«, a to isto viteško nadmetanje završio je njegov zamjenik Tonči Bešlić, također pogotkom »u sridu« i pripetavanju.</p>
<p>Vršitelj dužnosti alkarskog vojvode brigadir HV-a Ivan Čikara izdao je i »svečanu zapovid alkarskog vojvode br. 288« u kojoj je pozvao »sve građane Sinja, sve općine i gradove, javne i državne ustanove, na toleranciju i razumijevanje za ovogodišnje svečanosti, kako bi 288. alka bila na ponos i diku Sinjana, Cetinjana i cijelog hrvatskog puka«. </p>
<p>Osim natjecanja za Čoju, u subotu je u sinjskom hotelu »Alkar« predstavljena knjiga »Nizbrdo do vrha« autora Bože Šimleše, a u Tripalovoj kući je otvorena samostalna likovna izložba slikara Silvija Vrce, dok je na Trgu dr. Franje Tuđmana priređen bogat program folklora i viteštva. U nedjelju se Alki očekuje velik broj posjetitelja na natjecanju za Alku Alkarski grad će u nedjelju biti još življi, jer se očekuje gotovo trostruko više posjetitelja nego što Sinj ima stanovnika, a ovih dana ga pohode i brojni turisti.</p>
<p>Utrka za slavodobitnika ovogodišnje alke počinje u nedjelju u 17 sati.</p>
<p>Nedjeljko Musulin</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Hrvatima su značajniji obitelj i slobodno vrijeme od poslovne karijere </p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Obitelj i prihodi, potom zdravlje, ljubav i osjećajnost te slobodno vrijeme izgleda da su najvažnija područja života za Hrvate, važnija od uspješne poslovne karijere, a višestruko značajnija od, primjerice, utjecaja na političke odnose.</p>
<p> Pokazali su to rezultati istraživanja koje je zagrebački Gfk Centar za istraživanje tržišta proveo na reprezentativnom uzorku punoljetnih osoba u travnju ove godine, prikupljajući mišljenja o nekim osnovnim obilježjima života i rada u Hrvatskoj.</p>
<p> Na pitanje koja su od područja života vrlo značajna i značajna za njihovo zadovoljstvo i blagostanje anketirani su sa čak 99 posto na prvo mjesto po važnosti stavili obitelj, a zanimljivo je da su toliki visok postotak dobili i prihodi. </p>
<p> Sa 98 posto slijedi zdravlje, a sa 95 posto visoko kotiraju ljubav i osjećajnost te sa 92 posto slobodno vrijeme koje je tako preteklo posao koji je po važnosti na šestom mjestu za 89 posto ispitanika.</p>
<p> Vjera, odnosno religioznost, kao značajno područje života dobila je 72 posto.</p>
<p> Zanimljivo je da je uspješna poslovna karijera među najvažnijim područjima života za zadovoljstvo i blagostanje za 70 posto anketiranih.</p>
<p> Kako su prihodi na samom vrhu, sa 99 posto, posredno bi se moglo zaključiti kako dio anketiranih baš i ne stavlja u izravnu vezu uspješnost na poslu i stjecanje prihoda. Visoko kotiranje prihoda, pak, upućuje da je duhovna strana života ipak čvrsto povezana s materijalnom.</p>
<p> Među ponuđenim (značajnim) životnim područjima anketirani su najmanju važnost dali utjecaju na političke odnose, tek 39 posto. O područjima života kojima građani pridaju pažnju, govore odgovori na pitanja o kojim područjima ispitanici redovito prate vijesti.</p>
<p> Na prvom su mjestu, sa 61 posto, socijalne teme, a potom gospodarstvo 54 posto. Manje od polovice, odnosno 49 posto, redovno pridaje pažnju unutarnjoj politici. Vijesti o sportu redovito prati 44 posto ispitanika, o kulturi njih 42 posto, a sa 40 posto zastupljena je i zaštita okoliša.</p>
<p> Za lokalnu, pak, politiku, izgleda i nema prevelikog interesa, redovito je prati 37 posto anketiranih, što je još uvijek više od vanjske politike koju redovno prati tek 32 posto anketiranih. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Od Karlovca do Plitvica trebalo i pet sati </p>
<p>ZAGREB, KARLOVAC, 2. kolovoza</p>
<p> - Kroz naplatnu postaju Lučko na autocesti Rijeka - Zagreb u subotu je oko 9,30 sati prošlo petmilijunto vozilo u ovoj godini. Ana Bech, vozačica iz Zagreba koja je kupila petmilijuntu kartu na pravcu Zagreb - Vukova Gorica nagrađena je smart karticom u vrijednosti tisuću kuna, za vožnju navedenim prometnim pravcem. Kako doznajemo u poduzeću Autocesta Rijeka - Zagreb, lani je petmilijunto vozilo na dionici Zagreb - Vukova Gorica prošlo 12. kolovoza.</p>
<p>Prema dosadašnjem kretanju prometa, dnevno kroz naplatnu postaju Lučko prođe oko 41.000 vozila, pa se procjenjuje da će do 12. kolovoza proći još oko 410.000 vozila, što je za 8,2 posto više nego lani u istom razdoblju. </p>
<p>Najveći ovoljetni turistički val koji se iz pravca Zagreba i unutrašnjosti kretao od ranih subotnjih jutarnjih sati prema Karlovcu i dalje prema Slunju i Plitvicama te Bosiljevu, odnosno Rijeci i Maloj Kapeli (Senju), donio je dosad već viđene scene brojnih zastoja i kretanja »korak po korak«. </p>
<p>U subotu oko osam sati stvorila se nepregledna kolona od Karlovca do Slunja duga oko 50 kilometara, pa je oko 80 kilometara Plitvičke ceste, od Karlovca do Plitvica, više sličila na kilometarsko parkiralište nego na kolonu vozila koja se kreće prema nekom cilju. U tom trenutku se po Karlovcu, Turnju, Krnjaku i Slunju nisu mogli kretati ni pješaci, a kolona vozila na slunjskoj zaobilaznici zbog dviju manjih nesreća u Broćancu i na Plitvicama stajala je sat i pol. Domaći i strani turisti rekli su nam da su od Karlovca do Plitvica putovali punih pet sati i da su dugo stajali na otvorenoj cesti od Slunja prema Rakovici. </p>
<p>U jednom trenutku ostali su nemoćni i slunjski policajci u središtu grada. Velike zastoje izazivaju i sami turisti pri ulasku na jedan od dva ulaza u Nacionalni park Plitvička jezera, gdje u subotu tijekom prijepodneva nismo zatekli policajca koji bi ubrzao protočnost prometa kod plitvičkih hotela. Turisti, posebno domaći, kažu da je zastoja između Slunja i Korenice bilo i zbog slabe organizacije prihvata turista na dva plitvička ulaza kod Ličke kuće i Rapajinke i zbog čekanja na Hitnu pomoć, ili istražnog suca, koji u slučaju težih nesreća na tom dijelu Plitvičke ceste putuje na očeviod iz Karlovca ili Gospića. </p>
<p>Promet je usporavala i sitna kiša, odnosno mokri kolnik od Slunja do Korenice. Na izlazu s autoceste u Karlovcu radilo je svih sedam izlaza, a iz pravca mora ulazilo se prema Zagrebu kroz tri ulaza. Samo tijekom prijepodneva na karlovačkom području dogodilo se desetak prometnih nesreća, najčešće zbog toga što je umor umanjio pažnju vozača.</p>
<p>Od Karlovca prema Rijeci, prema priopćenju PU karlovačke kretalo se brže, a na naplatu se čekalo 10 do 15 minuta. No, ponovila se priča od proteklih vikenda: dionicu nove autoceste od Bosiljeva prema Maloj Kapeli, odnosno Lici te Senju i Crikvenici uglavnom koriste samo dobro informirani vozači iz Zagreba. Naime, tu dionicu autoceste rijetko koriste turisti iz Češke, Slovačke ili Madžarske, koji su, čini se, slabo informirani o tome da se prema Jadranu ne putuje samo preko Plitvica. U Makarskom primorju u subotu je vladala dosad najveća gužva u trajektnom i cestovnom prometu. Iako su između Drvenika i Sućurja na Hvaru od subote neprekidno plovila dva trajekta, na ukrcaj se u Drveniku čekalo dva i pol sata. Svi autobusi koji su stigli na makarski autobusni kolodvor bili su uglavnom puni, a u popodnevnim satima slobodnih mjesta za poslijepodnevne i večernje autobuse prema unutrašnjosti (Zagrebu, Vinkovcima) ili Ljubljani, Beogradu i Sarajevu, nije bilo.</p>
<p>Trajko Grkovski i Hina</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>U Hrvatsku stigla prethodnica od milijun i pol najavljenih turista iz Italije</p>
<p>RUPE/PASJAK, SPLIT, 2. kolovoza</p>
<p> - Preko graničnih prijelaza sa Slovenijom Rupa i Pasjak u subotu do podne u našu zemlju je ušlo više od 30.000 turista, dok ih je istodobno 10.000 izašlo. Na Rupi se povremeno ulazilo u tri, a na Pasjaku u dvije kolone, a na radost turista - bez zastoja.</p>
<p> Samo povremeno, oko 10 sati, na ulazak u Hrvatsku čekalo se od zanemarivih pet do deset minuta.</p>
<p> Na prometnicama od Rupe prema Rijeci i Opatiji prometna policija je dobrom regulacijom spriječila stvaranje prometnih čepova u pravcu jadranske ceste, odnosno Dalmacije. Na Pasjaku su uglavnom ulazili Talijani, kojih će većina odmor provesti na sjevernojadranskim otocima, ali puno ih je krenulo i u pravcu srednje Dalmacije. Tako se potvrđuju očekivanja da će Talijani ove godine znatno popraviti kvalitativnu i kvantitativnu krvnu sliku našeg turizma. Ovaj i naredni vikend udarni su za hrvatski turizam, a posebno se puno očekuje od 1,5 milijuna Talijana koliko je najavilo svoj dolazak na odmor u našu zemlju. Ovu prvu pravu ovoljetnu turističku invaziju na našu obalu svi su spremno dočekali, od granične policije i carine do brodskih prijevoznika.</p>
<p> Jedino turisti i dalje vape za informativnim punktovima koji uvelike nedostaju posebice na ulasku u Hrvatsku, a taj je posao i ovog ljeta uglavnom prepušten onima koji ustvari za njega nisu zaduženi, a to su policajci, carinici, ugostitelji, radnici na benzinskim crpkama, naplatničari na autoputevima i parkiralištima.</p>
<p>Subotnja gužva u splitskoj trajektnoj luci najavila je jednu od najvećih turističkih smjena ovoga ljeta na srednjodalmatinskom području. Turistički udar iz Italije osjetio se već u ranim jutarnjim satima, kada su iz gradske luke u smjeru Supetra na Braču i Rogača na Šolti isplovila dva izvanredna trajekta. Ante Mrvica, »Jadrolinijin« koordinator za srednjodalmatinsko plovno područje kazao je kako se i slijedećeg vikenda očekuje velika navala turista, pogotovo talijanskih koji već godinama svoj ljetni odmor provode na dalmatinskim otocima. </p>
<p>»Vrlo je prometno, ali mi smo spremni za prihvat svih putnika i nadamo se dobrim rezultatima na kraju turističke sezone. Talijani su okupirali luku pa možemo kazati da je feragosto zaista počeo«!, kazao je Mrvica. </p>
<p>Trajekt »Dubrovnik« koji je u subotu ujutro uplovio u gradsku luku Split, dovezao je 1250 putnika i 200 vozila iz Ancone, dok se s »Marca Pola«, koji je stigao iz smjera Rijeke, iskrcalo 1280 putnika i 220 vozila. Talijanski gosti ovoga ljeta najviše pohode otoke Hvar, Brač i Vis, srednjodalmatinski rajski škoj koji je tijekom protekle dvoje godine postao pravi turistički hit.</p>
<p> Inače, splitska ulica Kralja Zvonimira, koja vodi do trajektne luke, od ranog subotnjeg jutra bila je prenapučena vozilima i punicim akoji su se htjeli ukrcati na trajekte, pa su djelatnici splitske policije apelirali na sve građane koji ne moraju koristiti taj pravac da ga izbjegavaju. </p>
<p>Mira Jurković i Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Unatoč rekordnom broju turista, u splitskoj luci bez duljih čekanja</p>
<p>SPLIT, 2. kolovoza</p>
<p> - Kolone vozila u subotu su već u ranim jutarnjim satima počele stizati u splitsku trajektnu luku, no zahvaljujući dovoljnom broju trajektnih linija prema srednjodalmatinskim otocima - Braču, Šolti, Hvaru i Visu - ipak nije bilo višesatnih čekanja na trajekt. Najprometniji dan u godini je, tvrde odgovorni u splitskoj Jadroliniji, prošao bez većih problema. Prometni čepovi zabilježeni su jedino na splitskim ulicama koje vode do luke. </p>
<p>Jadrolinijin koordinator splitskog plovnog područja Ante Mrvica rekao nam je kako su gužve izbjegnute ponajprije dobrom koordinacijom i uvođenjem izvanrednih linija, tri za Supetar i dvije za Šoltu tijekom subotnjeg prijepodneva. Trajekti za Hvar i Vis, ističe Mrvica, imaju veliki kapacitet, pa je nakon jutarnjih polazaka s gata Sv. Petra samo nekoliko desetaka vozila ostalo čekati u luci. Mrvica napominje da je prije podneva stigao najveći val turista, pa se stoga do kraja dana ne očekuju veće gužve.</p>
<p>Jedan od Jadrolinijinih najvećih trajekta »Petar Hektorović«, koji je u subotu vozio za Vis, u devet je sati ukrcao rekordan broj putnika i vozila od početka ove sezone. Iako je na Vis išlo čak 750 ljudi, u salonima i palubama bilo je dovoljno mjesta. Međutim, zbog relativno malog prostora u viškoj luci, iskrcaj je trajao gotovo sat vremena. No, no svi su trajekti prema Splitu isplovili po plovidbenom redu. </p>
<p>Prvi časnik palube »Petra Hektorovića« Ivan Matoš rekao nam je kako plovidbi pogoduju dobri vremenski uvjeti. Dodao je da je brod vrlo udoban, a saloni u njemu klimatizirani, pa stoga nije bilo pritužbi putnika, ali je zato bilo dosta pohvala koje se ponajprije odnose na ljubaznost posade. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Požari uglavnom pod kontrolom, gasitelji iscrpljeni</p>
<p>SPLIT, 2. kolovoza</p>
<p> - Požari na otocima Braču, Hvaru i Biševu, u kojima je opožareno više od tri tisuće hektara površine, pod djelomičnom su kontrolom gasitelja, a tijekom protekla tri dana požarišta je osiguravalo oko tisuću gasitelja. </p>
<p>Požar na otoku Biševu, koji je u petak navečer lokaliziran, u subotu je ponovo aktiviran. Kako nas je izvijestio Tonko Marinković, zapovjednik operativnog područja Vis, vatra je progutala oko 450 hektara površine, što je oko 80 posto otoka. »Rubne dijelove požarišta smo sanirali, a u pomoć nam je stigao i jedan helikopter s vodenim 'kruškama'. </p>
<p>Požar djelomično kontroliramo i nadamo se dobrim vremenskim uvjetima koji će nam pomoći u obuzdavanju vatre. Sreća je što imamo bonacu po kojoj se može raditi«, kazao je u subotu Vjesniku Marinković te napomenuo kako se na biševskom požarištu nalazi sve manje ljudi. »Trenutačno imamo 20 vatrogasaca i 17 otočana na požarištu. Ljudi su iscrpljeni, izmoreni i na rubu snaga. Što se tiče mještana, situacija je takva da onaj tko dođe na požarište teško se opet vraća«, dodao je Marinković.</p>
<p>Požar na predjelu Močilo iznad Mirca na otoku Braču u subotu je bio djelomično pod kontrolom gasitelja. Opožareno je 1900 hektara uglavnom borovine i niskog raslinja, a na terenu se nalazi 150 gasitelja. Zapovjednik operativnog područja Brača Nikica Barhanović Vjesniku je rekao da je stanje na požarištima zadovoljavajuće u usporedbi s prethodnim danima, kada je vatra nemilosrdno gutala bračka područja. </p>
<p>»Vatrogasne snage se smanjuju, a raspoređujemo ih na najkritičnijim točkama. Vatru odmah gasimo tamo gdje se pojavi i nadamo se da vjetar neće rasplamsati novi požar«, kazao nam je Barhanović. </p>
<p>U četiri hvarska požara izgorjelo je oko 1500 hektara borovine, maslinika i lavande. Prema riječima zapovjednika operativnog područja Hvar Mate Jeličića, gasitelji su noć s petka na subotu proveli relativno mirno. Kratkotrajno su aktivirani požari ispod sjeverne strane Velog Grablja prema moru te iznad tunela Dubovice na cesti Stari Grad - Hvar.</p>
<p>Prema riječima hvarskih gasitelja, u subotu je bio aktivan i požar kod Sv. Nikole, na pola puta prema Svirčima te na istočnom dijelu iznad Dola i Vrbanja. U gašenju tog požara sudjelovala su dva kanadera. </p>
<p>Policijska uprava Splitsko-dalmatinska apelira na sve građane, posebno na mještane otoka, da o svim eventualnim saznanjima prema kojima bi uzrok požara mogao biti ljudski faktor obavijeste najbližu policijsku postaju.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Kazne za piromane premale i neodgovarajuće</p>
<p>Ivan Ninić ne smatra da su kazne toliko male, nego da je njihova primjena upitna. Odbor za unutarnju politiku razmotrit će promjene Kaznenog zakona, najavljuje Ante Markov </p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Požari koji haraju Jadranom pokrenuli su pitanje kazni za njihovo namjerno podmetanje. U Kaznenom zakonu, koji će stupiti na snagu 1. prosinca ove godine, nije promijenjena kazna za namjerno podmetanje požara. Zakon propisuje da će se piromani kažnjavati sa zatvorskom kaznom u trajanju od pet mjeseci do šest godina. </p>
<p>Ako piroman podmetanjem požara izazove nečije teške tjelesne ozljede ili prouzroči veliku materijalnu štetu, prijeti mu kazna zatvora u trajanju do 12 godina. Primjerice, u Francuskoj, gdje ovo ljeto također haraju veliki požari, pravosuđe je zaprijetilo piromanima da ih očekuje tridesetogodišnja kazna zatvora za namjerno podmetanje požara.</p>
<p>U Hrvatskoj se zasad ne razmišlja o drastičnom povećanju zatvorskih kazni za namjeran palež. No, neki političari smatraju da su zatvorske kazne za takvo kazneno djelo ipak premale. HSS-ovac Ante Markov, predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, naglašava da su zatvorske kazne premale i neodgovarajuće.</p>
<p>Markov također najavljuje da će unutarnjopolitički odbor razmotriti promjene Kaznenog zakona u tom smjeru. O tome će biti više govora na tematskoj sjednici Odbora o vatrogastvu, koja se priprema za rujan, a na kojoj će biti rekapitulirana cijela sezona. »Razmislit ćemo o niz izmjena koje će operacionalizirati i povećati funkcionalnost svih sudionika u gašenju požara.</p>
<p> U tom smjeru ćemo proći sve zakone vezane uz tu tematiku, a među ostalima i Kazneni zakon«, kazao je Markov. </p>
<p>Njegov kolega iz Odbora za unutarnju politiku, SDP-ovac Ivan Ninić, ne smatra da su kazne toliko male, nego da je njihova primjena vrlo upitna. »Ne mogu se sjetiti slučaja da je netko dobio pet godina zatvora za namjerno podmetanje požara«, kazao je Ninić. Kao osnovni problem vidi činjenicu što suci dodjeljuju najmanju moguću kaznu za namjerno podmetanje požara - šest mjeseci. </p>
<p>Mnogi stručnjaci smatraju jednim od osnovnih problema u pravosuđu činjenicu što se suci često, kada je u pitanju kažnjavanje počinitelja raznih kaznenih djela odlučuju za najmanju moguću kaznu. Jer, zakon obično propisuje kaznu koja je vremenski određena od najmanje moguće do najveće, a da se eksplicitno ne navodi kolika je točna kazna za određeno kazneno djelo. </p>
<p>Markov u brojnim požarima na Jadranu ne vidi nikakvu subverzivnu djelatnost. »Nemamo nikakvih potvrda da je riječ o suberzivnoj djelatnosti. Da bi se izreklo takvo stajalište, treba imati čvrste indicije«, rekao je predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, dodajući da se neodgovornim izjavama u tom smjeru stvara »iracionalno okruženje«. </p>
<p>»Takve izjave nanose i izravnu štetu Hrvatskoj kao turističkoj zemlji i s njima treba biti iznimno oprezan«, upozorava Markov. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>»Znatan broj požara izazvan je namjerno«</p>
<p>KOMIŽA, 2. kolovoza</p>
<p> - »Ne zanimaju nas fotelje i špekulacije nego ukupni napredak hrvatskog naroda i države, koji se može postići samo tolerancijom i zajedništvo oko važnih nacionalnih pitanja. Hrvatska treba prestati raspravljati o prošlosti, treba se okrenuti budućnosti zbog onih koji su na pragu života. Moramo se prestati razdirati na političkim besmislicama, jer nam treba eksplozivni gospodarski napredak. S time HSS izlazi na izbore«, rekao je predsjednik Sabora i HSS-a Zlatko Tomčić u subotu navečer u Komiži, na svečanosti obilježavanja desete obljetnice njegove stranke u tom gradu na otoku Visu.</p>
<p> Naglasio je kako se Hrvatska ne može zadovoljavati gospodarskim rastom od najviše tri posto godišnje, jer postoje mogućnosti za 10-postotno godišnje povećanje BDP-a.</p>
<p>»Neka narod da povjerenje HSS-u koji se zna boriti s tim pitanjima. Mi smo iskreniji od ostalih i tvrdimo da je Hrvatska spremna na kvalitetniji razvoj« rekao je Tomčić predstavljajući program s kojim će HSS u studenome izaći na parlamentarne izbore. Najavio je kako će se njegova stranka, ako osvoji vlast, efikasnije boriti s problemima sive ekonomije te neefikasnog pravosuđa i inspekcijskih službi. Također je istaknuo kako Hrvatskoj treba odgovorna socijalna i demografska politika budući da će, nastave li se sadašnji trendovi, za pedeset godina biti milijun Hrvata manje nego sada. </p>
<p>Prema Tomčićevim riječima, posebno važna komponenta napretka hrvatskog gospodarstva je turizam, koji se još uvijek odvija stihijski te stoga, napomenuo je, turistička sezona je u nekim elementima ispod očekivanja. </p>
<p>Govoreći o požarima koji ovih dana haraju priobaljem Tomčić je napomenuo kako postoje indicije da je znatan broj požara izazvan namjerno.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>HSP: Većina požara podmetnuta </p>
<p>ZAGREB, 2. kolovoza</p>
<p> - Hrvatska stranka prava (HSP) u prioćenju od subote ocijenila je da je najveći broj ovogodišnjih požara na Jadranu podmetnut i zatražila da Vlada na prvom jesenskom zasjedanju Sabora podnese izvješće o požarima. Podmetanje požara, prema ocjenama iz HSP-a, čin je terorizma i takvim ga država treba tretirati te »provesti istragu o uzrocima požara i motivima počinitelja«, stoji u priopćenju.</p>
<p>Ta stranka predlaže da se ubuduće 30 posto prihoda od turističke boravišne pristojbe izdvoji za opremanje vatrogasnih postrojbi na Jadranu i da se izgradi mreža aerodroma duž obale, za manje protupožarne zrakoplove »air-tracore«. U HSP-u tvrde da je Vlada uoči sezone ukinula uporabnu dozvolu aerodromu Stari Grad na Hvaru, koji je desetljećima bio protupožarna baza. Smatraju da je Ministarstvo poljoprivrede, kao i kod šteta od suša na urodu pšenice, dužno založiti se za isplatu naknada poljoprivrednicima za štetu pretrpljenu zbog požara koji su uništili nasade maslina, lavande i drugih mediteranskih kultura.</p>
<p>U HSP-u su, osim toga, ističu da bi država od iduće godine trebala posebno poticati i organizirati uplatu osiguranja od požara u osiguravajućim društvima. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>U »Lencu« 20 kooperanata završilo remont broda »Yarrow«</p>
<p>RIJEKA, 2. kolovoza</p>
<p> - Iako su radnici brodogradilišta »Viktor Lenac« od petka u štrajku do ispunjenja njihovih zahtjeva (isplate dijela zaostalih plaća), štrajkaški odbor je nakon pregovora s Upravom odobrio da u subotu dvadesetak radnika kooperanata uđe u brodogradilište i obavi završne radove na remontu ruskog broda »Yarrow«, kako bi, prema ugovoru, tijekom subote bio spreman isploviti iz Martinščice.</p>
<p>Kooperanti su posao obavili do 14 sati, a nakon toga je brodogradilište ponovno opustjelo. Neslužbeno doznajemo da bi za remont tog broda na blokirani račun »Lenca« trebalo »kapnuti« 300.000 dolara. Na remontu u »Lencu« nalazi se i ruski brod »Jakov Sverdlov«, na kojemu su u petak obustavljeni svi radovi, a upitno je i kada će biti nastavljeni, što bi moglo dovesti u pitanje ugovoreni rok završetka remonta. U nastojanju da ne ugasi u potpunosti proizvodnju u brodogradilištu, Uprava je u petak zatražila od Štrajkaškog odbora da odobri 270 kooperanata da uđu u »Lenac«, ali je taj zahtjev odbijen. </p>
<p>Ako u ponedjeljak radnici brodogradilišta ne dobiju zaostatak od 37 posto plaće za svibanj i plaću za lipanj, najavili su nastavak štrajka na ulicama, najprije Rijeke, a kako je rekao njihov sindikalni vođa Damir Bačinović, potom će ići i dalje, ako treba i do sjedišta Vlade, odnosno Markova trga u Zagrebu.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030803].
|
