Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa |
naslovnica | Riznica | dokumentacija | |
Nikola Juretić [2002], Osnove biljne virologije (Školska knjiga, Zagreb), 320 pp. [broj pojavnica] [Juretic_Virologija].
Negativno kontrastiranje: tehnika kojom se pripravci za promatranje u elektronskom mikroskopu sjenčaju određenim spojevima; često se u toj tehnici rabi uranil-acetat i fosfovolframska kiselina. Nekroza: lokalno uginuće tkiva obično crne ili smeđe boje. Neotop: novi epitop koji se javlja na površini virusne čestice nakon povezivanja proteinskih podjedinica (monomera) u kapsidu (polimer); epitop je karakterističan za kvaternarnu strukturu virusnoga proteina. Neperzistentni prijenos virusa: način prijenosa virusa rilcem insekta, pri čemu je dostatno vrlo kratko vrijeme da insekt uzme virus iz biljke i vrlo kratko vrijeme da ga prenese u zdravu biljku za vrijeme hranjenja biljnim sokom; vektor (npr. insekt) samo je kratko vrijeme potencijalni izvor virusa (v. perzistentan prijenos virusa). Neuraminska kiselina: ugljikohidratna komponenta koja izgrađuje staničnu stijenku bakterija; sastoji se od 9 C atoma. Niskoturažno (niskookretajno) centrifugiranje: centrifugiranje pri centrifugalnoj sili do oko 20 000 g (oko 10 000 okretaja u minuti). N-kraj proteina: kraj peptidna lanca koji završava slobodnom amino-skupinom (tradicionalno se piše kao lijevi kraj peptida). Nukleaze: enzimi koji cijepaju fosfodiesterske veze u lancu nukleinske kiseline. Nukleotid: nukleozid na koji je vezana fosfatna kiselina. Nukleozid: purinska ili pirimidinska baza na koju je vezan šećer riboza ili deoksiriboza. Organeli: plazmatske tvorevine u eukariotskim stanicama, npr. jezgra, mitohondriji, kloroplasti, ribosomi itd. Osjetljivost (osjetljiv): kad biljka lako „dopušta” infekciju i razmnožavanje virusa; „osjetljivost” je pojam koji je suprotan pojmu „rezistentan”; biljka posjeduje različite stupnjeve osjetljivosti. Otvoreni okvir čitanja: nukleotidni slijed dijela DNA koji je omeđen početnim i završnim kodonom: njegovim prepisivanjem sintetizira se mRNA čijim prevođenjem nastaje jedan polipeptid. Paratop: mjesto na protutijelu kojim se ono veže za antigen. Patogen: mikroorganizam ili virus koji uzrokuje bolesti drugog organizma. Patogeneza: postanak i razvoj bolesti, odnosno mehanizam razvitka patološkoga procesa od početka djelovanja uzročnika bolesti do izraženih funkcionalnih i strukturnih poremećaja i pojave simptoma bolesti. Patogeni virus: virus koji šteti organizmu; fitopatogeni virus šteti biljnom organizmu. Peplomere: izrasline iz virusne ovojnice (nazivaju se još i izbojcima, projekcijama). Peplos (toga): v. virusna ovojnica. Perzistentan prijenos virusa: način prijenosa virusa insektom u kojem je potrebno dulje vrijeme da insekt stekne virus za vrijeme hranjenja na inficiranoj biljci; nakon što insekt uzme virus, slijedi latentno razdoblje; istekom toga razdoblja insekt može prenijeti virus na zdravu biljku; virus ostaje u vektoru vrlo dugo, često za cijelo vrijeme života vektora; katkad se virus razmnožava u vektoru.
Nikola Juretić [2002], Osnove biljne virologije (Školska knjiga, Zagreb), 320 pp. [broj pojavnica] [Juretic_Virologija]. |