NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20020330].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 283768 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>30.03.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Simonić: Prosječan školovan čovjek u Hrvatskoj je loše školovan čovjek</p>
<p>Neučinkovitost sustava visokog obrazovanja je golema. Fakultete završi samo 30 posto upisanih studenata, što je katastrofa. Samo 11 posto studenata završi studij u roku, što je jako skupo za državu. U ovakvoj demografskoj situaciji, to je ravno katastrofi, pojedinačnoj i općedruštvenoj</p>
<p>U Hrvatskoj se trenutačno izrađuje 19 strategija za pojedina područja. Predsjednik saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu dr. Ante Simonić, problem vidi u tome što u području obrazovanja i znanosti postoje čak četiri završene strategije. Dvije za obrazovanje – jednu je izradila grupa na čelu s dr. Pastuovićem koju je organizirao potpredsjednik Vlade Goran Granić a drugu grupa na čelu s dr. Vrgočem čiji je nositelj Ministarstvo prosvjete - i dvije za znanost: jedan dokument izradila je radna skupina akademika Silobrčića i a drugi grupa koju je predložio ministar znanosti dr. Kraljević.</p>
<p>•Jesu li te četiri strategije kompatibilne i je li uopće dobro da se išlo u izradu po dva paralelna dokumenta za dva sustava - obrazovanje i znanost?</p>
<p>- Koncepcijski to nije dobro. Ako već postoje po dva projekta za dva sustava, žao mi je da se već nisu objedinila. Bilo bi najjednostavnije da su svi ti ljudi sjeli zajedno, i, prihvaćajući raznolikost stavova, došli do zajedničkog rješenja. Cijenim pokušaj odvojenog rada, no nas zanima jedinstvena strategija obrazovanja i znanosti. Pitanje je koliko su te strategije kompatibilne, jer ne bi bilo dobro da dobijemo dva potpuno nesinkronizirana sustava. Nadam se da ćemo u Sabor dobiti jednu strategiju obrazovanja, a drugu znanosti, jer ne možemo ići u isto vrijeme po dva puta. To bi bila shizofrena situacija. </p>
<p>•Koliko na to utječe činjenica da su Ministarstvo prosvjete i Ministarstvo znanosti dvije zasebne ustanove?</p>
<p>- Do prije nekoliko godina cijeli je sustav obrazovanja bio objedinjen u jednom ministarstvu. Sustav se promijenio i to ima svojih dobrih i loših strana. Problem je zapravo u vertikalnoj prohodnosti sustava, koja je zbog ovakve situacije narušena. Kad se donesu dvije kompatibilne strategije, obrazovanja i znanosti, mene će interesirati sveobuhvatna strategija razvoja Hrvatske. Čini se da autori svih 19 strategija misle da je njihov sustav najvažniji. Bit je zapravo u tome da Hrvatska mora dobiti jednu strategiju u kojoj će hijerarhijski biti sadržani principi i bit svih 19 zasebnih strategija. </p>
<p>•Što očekujete od strategija?</p>
<p>- Očekujem prije svega da će biti donesene u narednim tjednima, a ne u mjesecima, te da će Sabor o tome otvoriti diskusiju u stručnoj i ostaloj zainteresiranoj javnosti. Pridonijet ću tome na razini svojih kompetencija.</p>
<p>•Zašto se išlo na varijantu tajnog donošenja dokumenta o obrazovanju i znanosti i zašto dovršene strategije još nisu zasebno predstavljene javnosti?</p>
<p>- U idealiziranom sustavu, politika bi morala dati prostora struci koja bi trebala ponuditi rješenja. Cilj politike nije diskutirati tko je u pravu ili u krivu, već riješiti problem. Da bi se on riješio, treba ga dati struci, odnosno kompetentnim ljudima za određeno područje. Ljudi od struke trebali bi potom dati svoje sugestije, odnosno rješenja, koja često nisu ujednačena. Ukoliko postoji više rješenja, kao u našem slučaju, struka mora upozoriti koliko stoji koja varijanta, a javnost mora odlučiti hoće li se opredijeliti za varijantu A koja primjerice predviđa izdvajanje za obrazovanje od 6 posto BDP-a, ili želi varijantu B po kojoj bi se ostalo kod sadašnjih 3,5 posto. Stručnjaci također moraju upozoriti na rizik koji nosi neprihvaćanje pojedine varijante. Dakle, najšira javnost - politička, stručna i opća - treba se opredijeliti. Međutim, jasno mi je da struka odrađuje posao, da ljudi žele zgotoviti određenu koncepciju i onda je ponuditi, a politika, koja to okrupljuje, u ovom slučaju kao projekt Vlade, također želi pripremiti dokument. Stoga je logično da materijal prvo mora proći kroz sve filtere u Vladi, da bi to postao Vladin projekt, iza kojega moraju stajati sve stranke u Vladi i svi ministri. Prije toga, to je projekt stručnih grupa i ministarstava. Osobno, mislim da je vrlo teško pogoditi svačiji ukus kako odraditi čitav posao. Ipak, prisutna je prevelika zatvorenost čitavog sustava i ne vidim razloge za ikakvu tajnovitost. </p>
<p>• Zašto treba mijenjati sustav obrazovanja i koji su ciljevi reforme?</p>
<p>- Ne znam ni jednu zemlju koja je zadovoljna svojim sustavom obrazovanja, jer činjenica je da se ljudsko znanje udvostručuje gotovo svakih pet godina. Sustav obrazovanja moramo mijenjati, jer treba sudjelovati u međunarodnom traganju za boljim sustavom. No, pitanje je čemu mi stremimo? Ne možemo kopirati druge sustave, jer nam ni jedan u cijelosti ne može biti uzor. S druge stane, odlučimo li se da za pet godina želimo biti tamo gdje su sada obrazovni sustavi zemalja Europske zajednice, to nije dobro, jer će oni tada biti negdje drugdje, napredovat će. Stoga je teško definirati cilj. Smatram da prije svega moramo produžiti naše obrazovanje na devet godina, kako bismo harmonizirali naše obrazovanje sa svijetom. Nadalje, trebamo takav sustav u kojem ćemo cijeli život učiti, iako ne možemo ići cijeli život u školu.</p>
<p>• Zagovarate devetgodišnje obvezno obrazovanje. Zašto?</p>
<p>- Gotovo sve zemlje u Europi imaju takav sustav i mislim da se i mi moramo harmonizirati. Pitanje je samo kada ćemo to uspjeti. Moramo pratiti trendove kako bismo postali kompatibilni Eurpi. Jednako je važno što prije krenuti reformu visokog obrazovanja i petogodišnje trajanje studija, kakvo propisuje Bolonjska deklaracija. U nju moramo ući do 2010. godine i to pozdravljam, iako sam duboko uvjeren da će te ideje do 20010. godine biti dosta drukčije od onih kakve danas zamišljamo. Mi zato moramo biti sukreatori bolonjskog procesa a ne prihvatiti ga kao nametnutog. </p>
<p>•Česte su konstatacije da se sa sadašnjim izdvajanjima za znanost i obrazovanje, ta dva sektora jedva preživljavaju. Može li se, dakle, s takvim izdvajanjima uopće ući u reformu?</p>
<p>- Reforma je nužna, ali ne zbog reforme same. Mi moramo postići da znanje postane jedan od pokretačkih vrednota ovoga društva, jer bez toga nećemo ući u suvremeno društvo. Ova zemlja bez znanja nema šanse graditi poželjnu budućnost. Danas imamo beskonačno puno podataka koje govore tome u prilog, no očito u Hrvatskoj ne postoji kritična masa ljudi koja je to spremna prihvatiti. Dok se to ne dogodi, jedino što možemo je lobirati za taj cilj i dati vremena ostalima da to prihvate. Naš uspjeh bit će ako ih što brže u to uvjerimo. Moj je cilj sudjelovati u projektu koji će uvjeriti ljude da je znanje potrebno kao pokretač društva.</p>
<p>•Da, ali za takav projekt potreban je novac. </p>
<p>- Kad govorimo o izdvajanjima za sustav obrazovanja, pritom ne mislim da je najvažnije da 60.000 ljudi koji radi u sustavu ima veće plaće. To je važno, ali cijeli projekt ne postoji zato, već da bi sustav odgoja i obrazovanja bolje radio i da bi djeca bila bolje školovana ali i svi mi tijekom cijeloga život. Bez toga budućnost nam svima neće biti bolja, a ne samo učiteljima. </p>
<p>• Koliki bi trebala biti izdvajanja za obrazovanje da bi sustav prestao samo preživljavati? </p>
<p>- Za predškolsko, osnovno i srednjoškolsko obrazovanje izdvajamo oko 3,5 posto bruto nacionalnih dohotka. Poželjna vrijednost koju zastupa Europska zajednica je oko šest posto. Kad znamo da je naš BND 4600 dolara po glavi na godinu a u mnogim zemljama zapadne demokracije 22.000, tada se vidi da temeljem uloženog novca naše obrazovanje još i dobro živi, jer - preživljava. Oko 20 posto ukupne populacije neposredno vezan uz sustav obrazovanja. Imamo nažalost samo oko 118.000 studenata i oko 600.000 đaka. No u predškolskim odgojem obuhvaćeno je samo 30 posto djece, što također nije dobro. </p>
<p>• Kolika su izdvajanja za znanost i gdje vidite glavne probleme?</p>
<p>- Podaci su različiti, i iznose između 0,45 i 0,75 posto BNP, a trebali bi minimalno dva posto. Ti podaci su koliko izdvaja hrvatska država, no u razvijenim zemljama, primjerice, 50 posto tih sredstava izdvaja država, a ostalo se dobiva iz po drugim osnovama. Nažalost, naše gospodarstvo nema dovoljno novaca. Primjerice, Pliva ulaže oko 400 milijuna kuna godišnje u znanost, no to je rijedak primjer. U znanje treba ulagati, no kod nas je rijetko tko spreman prodati automobil da bi školovao djecu, dok je to vani to puno prihvatljivije.</p>
<p> • Koji je dakle temeljni problem znanosti?</p>
<p>- Jedan od temeljnih problema je društvena marginalizacija i potplaćenost znanosti, ali i nepravedna distribucija sredstava. Ne postoje konkretni kriteriji. Nije definiran ni status znanstvenika. Osim toga, neučinkovitost sustava je golema. Fakultete završi samo 30 posto upisanih studenata što je katastrofa. Prosjek studiranja, onih koji završe studij, je oko sedam godina, a visoke škole - oko pet godina. Samo 11 posto studenata završi studij u roku, što je krajnje neučinkovito i jako skupo za državu. Oko 140.000 visokoškolovanih ljudi napustilo je Hrvatsku tijekom zadnjih 12 godina. U ovakvoj demografskoj situaciji to je ravno katastrofi, pojedinačnoj i opće društvenoj. </p>
<p>•Može se reći da Hrvati nisu dovoljno obrazovani?</p>
<p>- Prosječno školovan čovjek u našoj domovini je loše školovan čovjek. Ljudi ne vide vrijednost obrazovanja. Kako uvjeriti nekoga tko nema ni osnovnu školu u važnost cjeloživotnog obrazovanja? On često doživljava obrazovanje kao teret, kao pokoru. Zato treba mijenjati cijeli sustav, no to ne ide bez materijalnih ulaganja, iako ni izdvajanje dovoljno novca ne rješava sve. Zato nam treba strategija, gdje je financijski dio značajan ali ne i jedini. Na 1000 stanovnika imamo 11 promila visokoškolovanih, dakle s visokomm školom ili fakultetom. U Europi je taj prosjek između 19 i 21 promil. No kad mi dohvatimo tih 19 promila, oni će već biti na 30. U tom je problem.</p>
<p>• Ima li rješenja? </p>
<p>- U EU postoji tendencija da odrasli idu na doškolovanje i u okviru visokog obrazovanja. Kod nas tu postoje barijere, ljudi ne žele priznati da ne znaju. Treba obratiti pažnju na činjenicu da prosječno školovan čovjek u Hrvatskoj ima 11,5 godina škole, dok je prosjek u Europskoj zajednici - 14 godina. Postoje podaci o velikom broju naših nepismenih ljudi, a pitanje je I što je to nepismenost. Kod nas se nepismenim čovjekom smatra onaj tko ima samo osnovnu školu, no što je s informatičkom nepismenošću? Što je sa neznanjem stranih jezika? Sve bi to trebalo biti uvršteno u kriterij pismenosti.</p>
<p>•Kakva je budućnost Hrvatske u razvojnom smislu?</p>
<p>- Optimist sam glede dugoročnog razvoja ove zemlje, no pred nama je izuzetno naporan posao, vezan uz puno kompromisa. Kvalitetno rješenje vidim u okupljanju stručnih ljudi s vrsnim idejama, raznih usmjerenja, koji će promišljati opće dobro. U tome želim sudjelovati.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Prijevremeni izbori najgore rješenje</p>
<p>Kontić: Petorka sada funkcionira, situacija se smirila, počeli smo se baviti konkretnim problemima / Kramarić: To je poprište taštine, loših međuljudskih odnosa vladajućih SDP-a i HNS-a međusobno i u samim tim strankama / Trconić: Nadam se da će u SDP-u i HNS-u u Zagrebu prevladati razboritost i da nećemo morati na prijevremene izbore, jer bi to bila velika šteta za sve</p>
<p>Hoće li se zagrebačka kriza ipak morati razriješiti na prijevremenim izborima ili će SDP i HNS nastaviti zajedno vladati Gradom? Mogu li se tako loši odnosi između socijaldemokrata i narodnjaka u Zagrebu odraziti i na odnose u vladajućoj petorci na državnoj razini? Ta smo pitanja postavili visokim dužnosnicima HSLS-a, LS-a i HSS-a, dakle SDP-ovim i HNS-ovim partnerima iz petorke. Potpredsjednik HSLS-a Joško Kontić nije htio komentirati zbivanja u Zagrebu, jer se, kaže, njegova stranka, kao i uvijek dosad, ne želi uplitati u odnose među drugim strankama. »Ali, sve što se događa je ponajprije štetno za građane Zagreba. Oni će i dati konačnu ocjenu o svemu tome. Što se HSLS-a tiče, sigurno je da ćemo se optimalno pripremiti za moguće prijevremene izbore i za postizanje boljih rezultata, nego na prošlima«, naglašava Kontić.</p>
<p>Na pitanje o tome hoće li se loši odnosi između SDP-a i HNS-a u Zagrebu odraziti na veliku koaliciju na državnoj razini, Kontić nije htio izravno odgovoriti, napominjući samo da »petorka sada funkcionira, situacija se smirila, počeli smo se baviti konkretnim problemima«. Što se tiče Zagreba, HSLS nije dobio povjerenje građana i nema svoje predstavnike u Gradskoj skupštini, ali Kontić vjeruje da će »nakon ovih iskustava, stanje u gradskoj vlasti nakon novih izbora biti drukčija«. Znači li to da očekuje skore izbore u Zagrebu ili ipak misli da još ima malo prostora za dogovor socijaldemokrata i narodnjaka? Na to pitanje Kontić odgovara: »Budimo realni, sve to upućuje na nove izbore«.</p>
<p>Predsjednik LS-a dr. Zlatko Kramarić ocjenjuje da se politika i njeni glavni akteri pokazuju u Zagrebu u manje lijepom svjetlu. »To je poprište taštine, loših međuljudskih odnosa vladajućih SDP-a i HNS-a međusobno i u samim tim strankama«, kaže. Kramarić je, inače, uvijek za izbjegavanje prijevremenih izbora kad su razlozi za njih, kao sada u Zagrebu, prije svega personalne naravi. »Ipak, bilo bi najbolje da se zagrebačka kriza razriješi izborima, nakon kojih bi se pokazala sasvim drukčija slika političkih odnosa u gradu, koja bi neke ljude svela na pravu mjeru. Zato sam zagovornik izbora u Zagrebu. Sad se, doduše, pokušava nešto učiniti stranačkim pritiskom odozgo, ali to je kratkog daha. Jer, sutra nas opet čeka isto međusobno prozivanje i optuživanje, pa tako u lošu beskonaćnost«, ocjenjuje Kramarić.</p>
<p>Što se prenošenja zagrebačke krize na odnose između SDP-a i HNS-a u petorci tiče, on ne vjeruje da se gradska kriza može odraziti i na državnu razinu. »Ali, ti loši međustranački odnosi uvijek mogu poslužiti kao dodatni element u situacijama kad prevlada iracionalno. Odnosi u Gradu i odnosi u petorci nisu isto, iako se vrlo često radi o istim osobama koje razmjenjuju teške riječi, pa to onda ipak nije samo problem SDP-a i HNS-a, već postaje i problem cijele petorke«, ocjenjuje Kramarić.</p>
<p>Potpredsjednik HSS-a Luka Trconić naglašava da je »doista začuđujuć toliki stupanj neozbiljnosti i neodgovornosti partnera na vlasti u Zagrebu«. Građani su s pravom nezadovoljni i s pravom traže da se gradska kriza konačno razriješi, kaže Trconić. »Nadam se da će u SDP-u i HNS-u u Zagrebu prevladati razboritost i da nećemo morati na prijevremene izbore, jer bi to bila velika šteta za sve«, napominje potpredsjednik HSS-a koji se, u slučaju izbora, pribojava velike apstinencije birača.</p>
<p>Time bi, kaže, građani pokazali što doista misle o zbivanjima u Zagrebu i o ponašanju glavnih aktera krize. Za Trconića je »donekle olakšavajuće« to što se zagrebačko sukobljavanje SDP-a i HNS-a nije prenijelo i na državnu razinu. »U vladajućoj petorci sačuvana je politička razboritost, pa i u odnosima SDP-a i HNS-a. Vjerujem da je to kakva-takva šansa da se prevlada i zagrebačka kriza unatoč tome što su glavni akteri razmijenili teške riječi«, kaže Trconić te zaključuje: »Uostalom, građanima je zaista već svega dosta - i naših svađa, i međusobnog vrijeđanja, i niske političke kulture političara i bavljenja svime drugim, osim rješavanjem glavnih problema zemlje«. </p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Novac liječi duševnu bol!?</p>
<p>Dvjema presudama Feral Tribuneu za nanošenje duševnih boli, u ukupnom iznosu od skoro 200.000 kuna, u javnosti se opet otvorila rasprava o sudskim postupcima za naknadu za duševne boli. Na okruglom stolu »Što je to duševna bol«, ovih dana, voditelj Gordan Malić iznio je podatak da je Feral nanio duševnih boli u vrijednosti milijun maraka, Nacional sedam milijuna, a EPH u vrijednosti 250.000. Hrvatsko novinarsko društvo provelo je istraživanje od 15. siječnja do 15. srpnja 2000. godine. Od 540 analiziranih sudskih predmeta protiv novinara - 497 predmeta su građanske parnice, a 43 kaznene. Najviše postupaka protiv novinara vodi se na Općinskom sudu u Zagrebu (422), a drugi je sud u Rijeci sa 39 tih predmeta. Zaključak? Najbolji lijek za duševnu bol je - novac. Naime, od 497 građanskih parnica, tužitelji u 481 slučaju traže novčanu naknadu. Najviše postupaka pokrenuto je od 1997. do 1999. godine - 250, a 1989. i 1990. godine pokrenut je po jedan postupak.</p>
<p>Psihijatar Veljko Đorđević tvrdi da su u sudskim postupcima za utvrđivanje duševnih boli zaobiđeni stručnjaci - psiholozi, psihijatri, forenzičari. On smatra čudnim da su oni koji su dobili visoke iznose »za pretrpljne duševne boli« svoje poslove, a često je riječ o osobama na vrlo odgovornim položajima, normalno obavljali. Đorđeviću je jasno da novac ne može riješiti emocionalne patnje. U tim sudskim postupcima ne govori se o liječenju tegobe, već o novcu kao terapiji, odnosno ekvivalentu za lijek.</p>
<p>Novinar Ferala Drago Hedl smatra da je »sudska praksa u prošlih 10 godina pretvorila zakonsku odredbu o kleveti u unosan posao«. Na temelju svoga iskustva, pita o čemu će novinari ubuduće pisati a da ne budu gonjeni. Naime, Hedl je nedavno pisao o generalu HV-a koji je prvi na stambenoj listi MORH-a, iako ima riješeno stambeno pitanje. Tekst je pisao, tvrdi autor, bez komentara, samo na temelju provjerenih činjenica, a zbog članka su tuženi i on i Feral Tribune. Nedugo potom, u članku o štedno-kreditnim zadrugama, »nazvao je stvari pravim imenom« - lihvarenjem. Opet je uslijedila tužba. Kao posebnu zanimljivost, Hedl navodi da su mu sugovornici u oba slučaja rekli da će ga tužiti, ako objavi tekst. </p>
<p>Odvjetnik Emil Havkić napominje da koncept duševnih boli živi u sudskoj praksi i da je potreban. No, u Hrvatskoj »često javne osobe nisu spremne snositi posljedice svojih javnih istupa, a odštete su više za javne osobe, nego za ostale«. Naveo je da je odšteta za duševnu bol za mrtvo dijete od 40 do 60 tisuća kuna, pa su dosuđene odštete javnim osobama nepravedne.</p>
<p>Dr. Ivan Padjen drži neophodnom kaznenu odredbu protiv nakladnika, jer oni doista mogu teško povrijediti neku osobu. Visina te naknade ovisila bi o veličini, financijskoj moći, ali i o tome promiče li nakladnik nesnošljivost. Padjen sse pita je li Državno odvjetništvo dužno pokrenuti postupak protiv Ferala zbog duševnih boli Željka Olujića, »jer se iz dosuđene odštete vidi da je duševna bol toliko velika da vjerojatno ima i trajne posljedice«. No, glavno je pitanje, smatra Pađen, jesu li presude nakladnicima zbog duševne boli u stvari - kazne.</p>
<p>Precizan odgovor o tome što je duševna bol teško je dati, no, Đorđević tvrdi da duševna bol ne postoji kao psihijatrijski entitet, a najbliže tome bilo bi - tugovanje.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>»Dođi, čitaj i diži ruku«!</p>
<p>Zastupnici se vječno bune da ih maltretiraju i mediji i javnost optužujući ih za sve i svašta, a najviše za ono što, jadni, nisu krivi. No, oni tvrde da samo rade svoj posao i da nisu krivi što pet mudrih glava »drma« Hrvatskom. Pa su tako tribuni (p)ostali samo puki dizači ruku za gomile i gomile novih zakona </p>
<p>Kada se prije tri mjeseca obratio javnosti, zaključujući »poslovnu« godinu 2001. Hrvatskog sabora, njegov predsjednik Zlatko Tomčić optimistično je (da li i iskreno?) povjerovao da bi u idućoj godini stvari mogle krenuti- nabolje. Barem kad je riječ o dolascima saborskih zastupnika na njihova radna mjesta, na koja su ih, voljom svojom, ali, bogme i priličnim neznanjem i neinformiranošću, poslali birači. Doduše, i sâm će Tomčić ponoviti ono što tako rado naši narodni tribuni vole reći: Nije Sabor školica pa da zastupnici moraju dolaziti redovno na sve satove. </p>
<p>To je stvarno točno. Ne proziva ih nitko. Osim javnosti, ali, kao da je ona uopće bitna! I osim kad »škripi« s kvorumom ili kad se, kao na posljednjoj sjednici, zastupnike »hvata« po hodnicima, u WC-u ili u njihovim klupskim prostorijama. Jer, eto vraga, treba podržati dva nova ministra, jednog zamjenika predsjednika Vlade ili jednog starog zamjenika za novog potpredsjednika.</p>
<p>Zastupnici se vječno bune da ih maltretiraju i mediji i javnost koji ih optužuju za sve i svašta, najviše za ono što, jadni, nisu krivi, a oni zapravo samo rade svoj posao i nisu krivi što pet mudrih glava »drma« državom. Pa su tako tribuni (p)ostali samo puki dizači ruku za gomile i gomile novih zakona u državi u kojoj svaka nova garnitura na vlasti mijenja iz temelja zakone one ranije, pa čak i kad su ti zakoni sasvim solidni i u praksi provedivi.</p>
<p>Prva su tri mjeseca ove godine u Saboru čak protekla prilično neuzbudljivo, barem što se tiče nekih značajnijih verbalnih duela ili međusobnog »podmetanja«. Standardno nadmudrivanje prvih poznavatelja pravne procedure, SDP-ovca Mate Arlovića i HDZ-ovog Vladimira Šeksa spada već u uobičajene saborske višegodišnje rituale, bez kojih bi ta dvojica zacijelo bila nesretna. Pa zbog njihovih dokazivanja tko je bolji pravnik i kočenja tempa sjednice, proglašavanja beskonačnih pauza u kojima se čeka Godot, a ne pravilno rješenje, trpe svi koji u radu Sabora i sudjeluju. I novinari koji kasne s rokovima, osoblje koje ostaje do sitnih sati ne bi li uredilo saborske prostorije, tajnice po klubovima koje moraju čekati svoje šefove, zato jer se njihovim šefovima najčešće doma ni ne ide. </p>
<p>U siječnju je saborske zastupnike, ali najprije svog najvećeg konkurenta, premijera, potom pozicijske i opozicijske stranke žestoko »prodrmao« predsjednik Mesić. Stipe je došao u Sabor, svečano uređen i nakrcan najvažnijim ljudima u državi, od Crkve do znanosti, ne bi li se prisjetili 10. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske. U kratkom, ali efektnom i ubojitom govoru Mesić je »dohvatio« koga je stigao, a ponajprije bivšu HDZ-ovu vlast, optužujući je da je svjesno provodila preseljavanja stanovništva, ali i prikrivala kriminal, korupciju i brojne privatizacijske podvale.</p>
<p> HDZ-ovci su skočili i uzvratili »paljbu« konstatacijom kako se Mesić zapravo stalno osvećuje pokojnom Tuđmanu, s kojim je u ljubavi bio do 1994. godine. Neki su tribuni bili dotučeni, neki bi Mesića, da su mogli, najradije »izdevetali«, neki su bili zgroženi, drugi su likovali, a prva je HNS-ovka Vesna Pusić rekla da je »ponosna što ima takvog predsjednika koji je samokritičan, ali i okrenut budućnosti«. Za IDS-ovca Damira Kajina Mesićev je govor bio »antologijski«, a HDZ-ovka Zdenka Babić-Petričević kao emotivna osoba demonstrativno je izašla iz sabornice tvrdeći da Mesić »pljuje na sve učinjeno«.</p>
<p>I Tomčić i Račan održali su govore, ali je njihovo obraćanje potpuno palo u sjenu senzacionalnog Mesićevog »čišćenja« velike hrvatske kuće. Iako se Račan potajno nadao da će njegova najava, koju do tada nije obznanio, kako će Vlada do 15. siječnja 2003. predati zahtjev za punopravnim članstvom u EU doživjeti svekoliko odobravanje, nakon Stipinog »obračuna kod O.K. Corala«, mogao se samo bijesno smiješkati, jer njegovu najavu skoro nitko nije ni čuo.</p>
<p>U siječnju je državu, ali i Sabor, protresla nevjerojatno štetna odluka naše Vlade da se hrvatskim cestama zabrani prijevoz naftnim derivatima, a sve to, navodno, ne bi li se spriječili šverc naftom i učestali ekološki incidenti. Pa kad je ino-ministar Picula u Saboru tu odluku trebao objasniti razjarenim zastupnicima, učinio je to potpuno neuvjerljivo i »tanko«.</p>
<p>Birokratskim i nerazumljivim rječnikom nije mogao parirati konkretnim zastupničkim pitanjima. LS-ovac Kramarić i IDS-ov Kajin čak su sazvali i konferenciju te javno upitali tko je odgovoran za tu sramotnu odluku, najavljujući da će tražiti i odgovornost, ali sve je ostalo samo na obećanju. Zaboravilo se preko noći, iako je Kramarić kazao da je riječ o nekim »naftnim lobijima«. No, odluka je ionako uskoro povučena, na odgovornost nije pozvan nitko, a Hrvatska i dalje zbog toga trpi štetu.</p>
<p>A u Saboru je već sve ionako »deja vu»- kao što je godinama bivša oporba, a današnja vlast svako malo demonstrativno napuštala sabornicu kad su to smatrali opravdanim, tako to danas radi i oporbeni HDZ. Rezultat je uvijek najčešće nikakav, jer, kako je nekoć većinski HDZ sve imao pod svojom kontrolom, pa mu je to pomagalo pri usvajanju zakona koje je želio, tako to isto danas rade majstori vladajuće petorke, uz potporu uvijek istih, najčešće nezavisnih. I onda i sada. Također se očekivalo i pravo »kreševo« kad na red dođe set vojno-obrambenih zakona i onih koji se tiču sigurnosti države, obrambeni je ministar Radoš satima i danima sjedio strpljivo u Velikoj vijećnici, slušajući argumentacije svojih dojučerašnjih saborskih kolega, ali je sve zapravo prošlo bez pretjerane buke.</p>
<p>Jednako je tako bilo i uoči donošenja strateški važnih zakona o privatizaciji INA-e i HEP-a. »Tresla se brda, rodio se miš«, reklo bi se. Dio se zastupnika temeljito pripremio za diskusije, poput već uobičajeno »naštrebanog« HSP-ovca dr. Tončija Tadića, pitajući zapravo glavnu stvar: koliko uopće koštaju INA i HEP? Ako prodajemo, zašto prodajemo? Zbog vlastitih potreba i prosperiteta ili samo zato što to od Vlade traži Međunarodni monetarni fond? I opet ništa. Sabor prihvatio zakone, odgovora konkretnih nije se čulo, a o dugoročnoj strategiji i koristi za državu, e, to nek' razmišlja neka druga Vlada...</p>
<p>No, ono što je zaista »zdrmalo« saborske zastupnike, bila je nedavna kriza Vlade i traženje potvrde novih ministara Vojkovića i Kovača, odnosno, konačni i toliko očekivan ulazak Dražena Budiše u Vladu. Istu onu na koju se već mjesecima ljuti. Lobiralo se na sve strane, vuklo za rukave, Arlović je jurio od nemila do nedraga, kao i liberalka Đurđa Adlešić. DC-ovog se Pavla Miljavca tražilo da hitno pozove svoje stranačke kolege Matu Granića i Vesnu Škare-Ožbolt u dvoranu kako bi podržali nove Račanove ljude. S kojima ni on, nediplomatski i pošteno javno je rekao, nije zadovoljan. Genijalno. A koji bi to, molim vas, svjetski premijer tako gromoglasno izjavio?! </p>
<p> Ali, nije bilo ni Mate, a ni Vesne, na službenim su putovima, pa je onda razrađena operacija »Avion«, neslužbeno se tako zvala. Panično se gledalo na sat kad će sletjeti zrakoplov iz Moskve u kojem su se nalazili SDP-ovac dr. Tomac i HSLS-ovac Grabovac, a koje bi valjalo hitno transportirati iz zračne luke u Veliku vijećnicu. Jer su to još dvije ruke za, a u situaciji kad su vladajući imali 74, a treba im 76 ruku, borba za svaki glas vodila se beskompromisno.</p>
<p>Zločesti su rekli da su vladajući sigurno već poslali i helikopter u zračnu luku po Tomca i Grabovca, ne bi li gubili vrijeme u »gužvovitoj« vožnji cestama. A da je Zdravka Bušić, koja je s njima bila na istom putu i u istom zrakoplovu, ostala na aerodromu rješavati prtljagu. Na njen glas ionako nisu računali, ona je HDZ-ova.</p>
<p>Tako se Sabor pokazao kao vrlo pragmatična velika trgovina u kojoj svi trguju sa svima i protiv svih, već po potrebi. HDZ-ovci su sve promatrali iz saborskog kafića, uz zlobne i cinične opaske, a novinari se nisu uspjeli suzdržati, promatrajući taj igrokaz sa saborske galerije i prasnuvši u gromoglasan smijeh. Koji se jasno mogao čuti u izravnom tv-prijenosu. Zato su zaradili i opomenu od predsjedavajućeg Tomčića koji je zaprijetio da će isprazniti galeriju ne uozbilji li se »sedma sila«. Ali, doista je teško bilo biti ozbiljan u trenucima kad se na tako neozbiljan način odlučuje o novim kadrovskim rješenjima u Vladi i njenom spasu. Razmišlja li itko o tome imaju li uopće novi Račanovi ljudi stručne kvalifikacije za poslove na koje su izabrani samo zbog političke pripadnosti?! Ne. Budiša je teatralno i veličanstveno ušao u Vladu, srušivši pritom sve što je trebalo i zemlja se okreće i dalje.</p>
<p>Uz već tradicionalno finu saborsku kuhinju, jer se naše zastupnike treba nježno paziti i maziti, pa ih finom hranom i dvoriti, najzanimljiviji događaj u prva tri mjeseca rada Sabora bio je dolazak »Snježne kraljice« Janice u Sabor, zajedno s obitelji, bratom Ivicom i tatom Antom. Sjela je na galeriju, zastupnici su ustali i oduševljeno je pozdravili pljeskom (napokon nešto dobro učinjeno), a ona ih je radoznalo gledala odozgo. Čak je navodno rekla i da bi i ona mogla biti saborska zastupnica - dođeš, čitaš i dižeš ruku. Bravo Janice, genijalno. I apsolutno točno!</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Plitvice-Josip Jović, jedanaest godina kasnije</p>
<p>Prvom branitelju koji je pao za domovinu ime je Josip Jović. U trenu pogibije imao je 22 godine. Zahvaljujući njegovoj, ali i brojnim drugim žrtvama Hrvatska je te 1991. godine opstala u teškoj borbi sa srpskim agresorom, nakon čega je 1995., u briljantnim akcijama »Bljesku« i »Oluji«, uspjela osloboditi okupirana područja. Zemlja je nakon mirne reintegracije Podunavlja tri godine potom postala slobodna u svojim međunarodno priznatim granicama. I baš se iz tog razloga nikad ne smije zaboraviti da je sve počelo upravo - krvavim Uskrsom na Plitvicama 1991!</p>
<p>Plitvice, Uskrs, 1991., prvi branitelj pao za slobodnu Hrvatsku«, natpis je na mramornoj ploči na grobu Josipa Jovića u Aržanu kod Imotskog, prve žrtve srpske agresije na Hrvatsku. Ranjen je kod zgrade Pošte u sukobu s Martićevim teroristima koji su bili okupirali Plitvice s namjerom da ih priključe »SAO Krajini«. Njegov suborac Jozo Kovačević kasnije je novinarima kazao: »Stajao je iza BOV-a s nabijenom puškom. Odnekud je došao rafal. Pobacali smo se i uzvratili vatrom. Za Joška je bilo kasno. Pao je pogođen, polegli smo ga, skinuli mu pancirku koja je bila probijena. Bio je još živ. Brzo smo ga prenijeli do kola Hitne pomoći, nadajući se da će izdržati, da će preživjeti. Nažalost, nije bilo pomoći. Izdahnuo je na putu do helikoptera«. </p>
<p>Dr. Josip Husar, jedan od prvih članova mobilnih kirurških ekipa koja je tog Uskrsa pratila hrvatske redarstvenike na Plitvicama, pokušavao je spasiti život ranjenom Joviću. Novinarima je ispričao kako se liječnička ekipa u kojoj je i on bio, borila kako bi spasila ranjenog Josipa.</p>
<p> »Baš kada nam se učinilo da smo ga možda dobili u život, da ga možemo lagano staviti u helikopter koji bi ga prevezao do bolnice gdje bi se moglo ići dalje s liječničkim zahvatima, pomalo, unatoč svim našim nastojanjima, svi su se vitalni znaci jedan po jedan gasili«.</p>
<p>Uvod u krvavu srpsku agresiju, grobnice, kolone prognanika...</p>
<p>Poslije je televizija javila da je ranama podlegao Josip Jović. Njegova majka kasnije je razjasnila kako je saznala za sinovljevu smrt. »Došla sam kući i triba ić kravu musti. Ali, tada su počele vijesti priko televizije i stanem poslušati. Uh, ajme meni! Tek što su počeli, rekoše da je ranama podlego Josip Jović. Samo sam rekla: 'Isuse moj, daj mi snage da se ovo more izdržat'. Uh! Onda su naši zvali televiziju da vide je li naš, iz Aržana ili je iz Vinjana. I tamo ima Jovića. Onda su im s televizije rekli da je sin Filipa i majke Marije iz Aržana. Posli su nam doveli i doktora. Oni meni daju tablete, ali meni je tuga na srcu. I bit će dok do njega ne ležem«.</p>
<p>Na njegovu pokopu okupilo se tisuće ljudi. Iako je njegova majka tada izrazila nadu da njezin sin Josip bude prva ali i zadnja žrtva za Hrvatsku, nije bilo tako. Krvavi plitvički Uskrs bio je samo uvod u još krvaviju velikosrpsku agresiju na Hrvatsku koja je do kraja te godine, uz ravnodušnost dijela međunarodne zajednice, prouzročila kolone prognanika i izbjeglica i dotad teško zamislive zločine nad hrvatskim narodom i svim građanima koji su stali u obranu svoje domovine. Vukovar, Dubrovnik, Škabrnja, Banovina i mnoga druga mjesta na kojima su srpski teroristi uz pomoć tada već do kraja srbizirane JNA ostavili svoj trag, postali su masovne grobnice hrvatskih branitelja i civila.</p>
<p> I danas, 11 godina nakon plitvičkog Uskrsa, još nisu otkrivena sva mjesta stradanja niti su pronađeni posmrtni ostaci svih onih koji se uglavnom od te 1991. godine vode kao nestali. Neki od njih pokopani su kao »NN osobe« na grobljima u Srbiji, od Novog Sada, preko Sremske Mitrovice pa do Beograda. Po riječima pukovnika Ivana Grujića, iz ukupno 131 masovne grobnice, na područjima RH koja su u vrijeme Domovinskog rata bila okupirana, do danas je ekshumirano ukupno 3309 posmrtnih ostataka, od čega ih je 2692 identificirano.</p>
<p>Nepoznati grobovi i sudbina još 1390 žrtava</p>
<p> Najtežu sudbinu bilježi Vukovarsko-srijemska županija u kojoj je ekshumirano čak 1886 žrtava od kojih je 354 još uvijek neidentificirano. Postupak traženja posmrtnih ostataka još se vodi za 1390 žrtava srpske agresije. </p>
<p>Kada se ti podaci imaju u vidu, razumljivima se čine i riječi majke Josipa Jovića: »Moj je sahranjen skromno i časno, ali koliko ih je da im se ni za grob ne zna?! Gavrani su ih raznili. I uvik se sitim kako li je Kati Šoljić koja je izgubila četiri sina?!«.</p>
<p>Mjesto pogibije njezinoga Josipa na Plitvicama danas je dostojno obilježeno. Ploča s njegovim imenom postavljena je na prerezano stablo koje simbolizira njegov rano prekinut život. Imao je 22 godine. Njegovom i brojnim drugim žrtvama Hrvatska je 1991. godine uspjela u teškoj borbi opstati da bi u briljantnim vojnim akcijama tijekom 1995. godine »Bljesku« i »Oluji«, uspjela osloboditi dotad okupirani teritorij.</p>
<p>Mirnom reintegracijom hrvatski pravni poredak uspostavljen je tri godine kasnije i u Podunavlju. Zemlja je tako postala slobodna u svojim međunarodno priznatim granicama. Upravo se stoga ne može zaboraviti da je sve počelo - krvavim Uskrsom na Plitvicama 1991. </p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="6">
<p>Treba mi Zagreb života, smijeha i radosti </p>
<p>Među riječima koje mi je kao djetetu teško bilo izgovarati, bila je i riječ Zagreb. Mnogo lakše izgovorio bih Zabreg nego li Zagreb. Kao da sam već tada znao da se glavni naš grad nalazi za bregom, iza Medvednice. Pravim sam stanovnikom Zagreba postao 2. rujna 1967. kada sam pošao u Dječačko sjemenište i gimnaziju na Šalati. Čudesno mi je velika bila zgrada željezničkog kolodvora, a ugledavši tornjeve Katedrale pomislio sam da se nalazim u nekom drugom svijetu. Ti su tornjevi urezani u moje srce i nije čudo da je moj prvi jutarnji pogled usmjeren upravo na njih. Volim tornjeve zagrebačkih crkava zbog jutarnje, večernje i podnevne zvonjave koja nas potiče da se malo smirimo u toj jurnjavi i bacimo pogled prema Nebu. </p>
<p>Živeći na Šalati zavolio sam sva ona tiha mjesta za šetnju, dakako s Mirogojem na prvom mjestu, jer na njemu uz miris drveća, cvrkut ptica, govore grobovi mnogih Hrvata i Hrvatica, od Gajeva doba sve do heroja Domovinskog rata. Kako ne bih volio te grobove i te glasove iz kojih se čita idealna poruka za suvremeni život!</p>
<p> Brojni su spomenici koji govore o slavnoj prošlosti našega glavnog grada. Što sam ih više upoznao, to su više postajali dio mog života. Prije svega i nadasve tu je Crkva. Sv. Katarine kojoj sam darovao svoj svećenički život i pamet i trud, želeći da što dulje ostane ponos, barokna ljepotica Zagreba. Želim i da svi oni, koji su pred njezinim oltarom krenuli u zajednički život, uistinu budu sretni Zagrepčani. Volim tu crkvu i zbog brojnih prijatelja koje mi je baš ona podarila.</p>
<p> Želim uistinu da sove na današnjoj zgradi Hrvatskog državnog arhiva (bivša Nacionalna i sveučilišna knjižnica) ne propadnu, nego da i dalje bdiju nad svakom riječju koja se tamo čuva, koja je tamo pohranjena, jer ta riječ je život ovoga grada i naroda.</p>
<p> Tko to ne očekuje pucanj topa s kule Lotrščak točno u podne, i tko se ne penje na to sveto brdo ne bi li očima obuhvatio cijeli novi Zagreb i Savu koja, bez obzira na sva politička previranja i mudrovanja, mirno teče baš kao da je nije briga što se događa na brdu Griču? Ima li koji Zagrepčanin da nije osjetio toplinu Gospe od Kamenitih vrata? Tu i najtvrđa duša otvara srce i upire pogled u stotine svijeća koje osvjetljavaju i pričaju o jednom drugom, ljepšem životu. To je jedinstveno mjesto utjehe!</p>
<p>Volim Zagreb i zbog mnoštva djece i mladih koji daju nadu da će moj grad još dugo živjeti, da će to uvijek biti grad života, smijeha i radosti. Takav mi Zagreb treba. Djeca znače budućnost svakom narodu, svakom mjestu, pa tako i Zagrebu. </p>
<p>Puno je ispruženih ruku na ulicama našega grada. Ruke su to koje traže pomoć moju, tvoju, svačiju. Zbog tih ruku volim Zagreb jer pružajući svoju ruku, darujući im dio svoje muke postajem više čovjek, kršćanin.</p>
<p>Volim Zagreb i zbog bolnica u kojima mnogi ljudi pružaju svoje znanje i ljubav da bi spasili život bolesniku!</p>
<p>Mnogo puta činilo se da će Zagreb umrijeti, ali uvijek je bilo snage i vjere u novi život! Takvu snagu želim uvijek i za takvu snagu molim Boga. Zato, sretan ti i ovaj, i svaki Uskrs, moj Zagrebe!</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Posebne stipendije za posebno nadarene</p>
<p>Profesori prepoznaju posebno nadarene i pripremaju im poseban program, umjesto da ih muče s onim redovnim, kaže ravnatelj / Učenici škole uspješni i na fakultetima </p>
<p>Peta gimnazija iz Klaićeve ulice po dosadašnjim je uspjesima, što su ih postigli njezini učenici na raznim natjecanjima u znanju, jedna od najuspješnijih srednjoškolskih ustanova u Hrvatskoj.</p>
<p>Od 40 stipendija koliko ih je za učenike srednjih škola ove godine dodijelila Gradska skupština, čak 13 otišlo je nadarenim učenike te gimnazije. Među njima po svojoj se darovitosti i znanju posebno ističe Marko Živković, učenik trećeg razreda, kojega pedagoškinja Marica Dobrilović opisuje kao mladića natprosječne inteligencije.</p>
<p>Kako bi se njegov potencijal iskoristio najviše što je moguće, pedagogica je u Uredu predsjednika Republike pokrenula inicijativu da mu se dodijeli i posebna stipendija za ubrzani studij. Živković pokazuje posebnu nadarenost za matematiku i fiziku i, prema riječima pedagogice, matematičke zadatke rješava vlastitim inovacijama, dok si satove fizike s programom predviđenim za srednje škole, »prikraćuje« rješavanjem zadataka iz Einsteinove kvantne teorije. </p>
<p>Kako je riječ o jedinstvenom talentu, Marica Dobrilović smatra da bi mu se trebala omogućiti stipendija za ubrzani studij i magisterij u inozemstvu, jer onoga što bi njemu odgovaralo, kod nas nema. Stoga je kod savjetnika predsjednika Republike za obrazovanje i znanost, Esada Prohića, pokrenula inicijativu s tim u vezi, no ona je ostala bez ikakvog odaziva.</p>
<p>»Kod nas se pronalazi novca za razne stipendije, primjerice za West Point – vojno učilište, pa zašto se stipendije ne bi dodjeljivale i u ovakvim slučajevima«, zapitala je pedagoškinja Dobrilović. </p>
<p> I ravnatelj V. gimnazije, Ivan Rušak, rekao je da se radi o iznimnom mladiću. Rekao je da su profesori škole odmah prepoznali njegov potencijal.</p>
<p> »Naši profesori nisu zabranili Marku da se bavi zadacima složenijim od predviđenih, nisu strogo inzistirali na programu škole, čime su se njegove sposobnosti mogle prigušiti. Umjesto toga oni su za njega, kao i za ostale nadarene učenike pripremili poseban školski program«, rekao je Rušak. </p>
<p> Od kada su se, naime, 1992. godine počele dijeliti stipendije za učenike trećih i četvrtih razreda srednjih škola, čak 73 učenika V. gimnazije dobila su stipendije Grada. Visoku razinu znanja koju učenici te gimnazije pokazuju osobito u biologiji, matematici, fizici i informatici (unatoč nedovoljnoj informatičkoj opremljenosti), ravnatelj je objasnio visokim angažmanom profesora i činjenicom da se u tu školu upisuju najbolji osnovci. Fakultet elektrotehnike i računalstva V. je gimnaziji odobrio upis bez klasifikacijskog postupka za dva učenika. Zanimljivo je da su apsolventi matematike, potekli iz te gimnazije, počeli voditi grupe mladih informatičara, pa se tako ostvaruje međugeneracijska suradnja nekadašnjih i sadašnjih učenika gimnazije.</p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Čačiću nitko nije došao</p>
<p>Ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo Radimir Čačić u petak nije razgovarao s članovima Povjerenstva za utvrđivanje činjenica o zakonitosti rada gradskih tijela i gradskih javnih službi, s gradonačelnicom Zagreba Vlastom Pavić i bivšim gradonačelnikom Milanom Bandićem kako je to bilo najavljeno. Svi oni nisu se, naime, odazvali pozivu na razgovor. </p>
<p>U pismu Ive Jelušića, predsjednika Povjerenstva, izražava se žaljenje zbog toga što Čačić nije došao na sjednicu Povjerenstva, kao i nezadovoljstvo njegovim odnosom prema tom povjerenstvu. Upravo zbog toga predstavnici Povjerenstva nisu došli na sastanak sazvan za petak u prostorijama Ministarstva javnih radova, obnove i graditeljstva. Jelušić ističe kako ministar Čačić nije bio pozvan na sjednicu Povjerenstva zbog programa poticane stanogradnje u Gradu Zagrebu, nego se očekivalo da će on iznijeti svoja saznanja o nepravilnostima, nezakonitostima i korupciji u gradskoj upravi.</p>
<p>To Povjerenstvo smatra, naime, da Čačićeve medijske izjave o mogućoj korupciji u gradskim tijelima i službama nisu potkrijepljene dokazima, a kako on nije dostavio izvješće o dokazima o korupciji, smatraju da njihov dolazak na sastanak nije bio potreban.</p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Zagrepčani najčešće alergični na brezu i ljesku</p>
<p>Kihanje, peckanje i suzenje očiju, curenje iz nosa pa i sezonska astma neki su od simptoma alergije na pelud drveća i trava odnosno kućnih grinja, na primjer. Proljeće je, naime, pravi alergološki »rasadnik«, s obzirom na to da pojačana vegetacija počinje već krajem veljače i početkom ožujka. </p>
<p> Kako doznajemo od alergologa Specijalne bolnice za bolesti dišnog sustava djece i mladeži »Srebrnjak«, peludne alergije pogađaju u Hrvatskoj godišnje od četiri do čak osam posto stanovnika! Najčešće stradaju osobe iz tzv. predisponiranih obitelji, onih u kojima postoji atopija – sklonost alergijskim bolestima.</p>
<p> Zagrepčani su najviše alergični na pelud breze i ljeske. U svibnju i lipnju karakteristična je alergija na travu, dok je početkom kolovoza najčešća alergija na ambroziju, poznatiju kao limundžika. Prema riječima dr. Miljenka Raosa, voditelj Odjela za dojenčad i malu djecu Specijalne bolnice na Srebrnjaku, ta biljka raste uglavnom u kontinentalnom dijelu zemlje. Alergični na pelud patnji bi se riješili kad bi svakodnevno prali kosu jer je alergenima ona odlična podloga, i ako bi izostavljali šetnje po prirodi.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Mobilni otpad s Ljubljanske na reciklažu</p>
<p>Na dojavu nekolicine građana da se u blizini Renault centra na Ljubljanskoj aveniji stvara groblje starih automobila, uputili smo se tamo i vidjeli ovo: </p>
<p>Na zelenoj površini uz pločnik zaista je ružan prizor: desetak neupotrebljivih starih fićeka, stojadina, spačeka i buba, razbijenih stakala. No, da se ne radi o groblju automobila, saznali smo u obližnjoj auto kući Renault »Riječ je o akciji Zeleno srce, koju Renault provodi u cijeloj Hrvatskoj do 31. ožujka. Otkupljujemo od vlasnika prastare, gotovo neupotrebljive automobile po cijenama do 8000 kuna, ako oni kupe jedan naš novi automobil. Ti se stari automobili zadržavaju na površini u Ljubljanskoj tek dan-dva, dok ih vučna služba ne odveze na reciklažu u Cios«, rekao nam je zamjenik voditelja prodaje u Roci Mijo Milakara. </p>
<p>Na naše pitanje, zašto se nije pronašlo bolje mjesto za dovoz tih otpadnih vozila, Milakara odgovara da je Centar ograničen prostorom, te da je jednostavnije pregledati automobil i urediti sve potrebne papire u njegovoj blizini.</p>
<p>No, iako vozila odlaze na reciklažu nakon samo dva dana, njih odmah zamjenjuju druga i tako će, po riječima Milakare, trajati do lipnja. Ružan prizor. No valjda on nije prevelika cijena za povlačenja toga pokretnoga otpada s hrvatskih cesta. </p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Jaguari ponovno u Zagrebu</p>
<p>Tijekom uskrsnih blagdana Zagrebački zoološki vrt organizira niz priredbi za djecu.</p>
<p> U prijepodnevnim satima u subotu najmlađe posjetitelje zabavljat će klauni Jerry i Berry, u podne počinje kazališna predstava »Psić Tobija«, a u 13 sati mađioničarska predstava »Magično jaje«. U nedjelju će program početi u 14.30 sati, a djeca će dobiti i pisanice. Klauni, kazališne i mađioničarske predstave razveseljavat će djecu i tijekom ponedjeljka.</p>
<p>Osim predstava, posjetitelji će od ovoga vikenda u preuređenoj nekadašnjoj nastambi s risovima ponovno moći vidjeti par jaguara (crnu ženku i pjegavog mužjaka). Jaguari su u zagrebački Zoološki vrt vraćeni iz Đakova, gdje je zoološki vrt zatvoren. </p>
<p>Risovi će do izgradnje nove nastambe, nasuprot jaguarima, biti u unutarnjoj nastambi. </p>
<p>»Kako i dalje nema novca za potpunu rekonstrukciju nastambi za mačke, medvjede i vodenkonje, dotjerujemo ih kako možemo«, kaže Anić. Tako će posjetitelje ovoga vikenda dočekati i uređene nastambe s medvjedima.(G. P.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="12">
<p>Filipinsko razapinjanje privlači turiste i ljuti Crkvu </p>
<p>MANILA, 29. ožujka</p>
<p> - Sedamnaest Filipinaca je razapeto na križeve, dok su se drugi bičevali u jednom selu na sjeveru Filipina, tradicionalno obilježavajući Veliki petak i patnju i smrt Isusa Krista.</p>
<p> Tisuće katoličkih vjernika i turista okupile su se u malom selu Cutud u pokrajini Pampagna, 75 kilometara sjeverno od Manile, kako bi vidjelo uskrsnu proslavu u jedinoj azijskoj zemlji u kojoj prevladavaju katolici.</p>
<p> Skupina od pedesetak muškaraca hodala je bez majica i bosih nogu udarajući se po leđima bičevima s komadima razbijenog stakla u znak pokore, žrtve i zahvalnosti. Turisti su snimali te krvave prizore i ne primjećujući da su krv prska i po njima.</p>
<p> Uskrs je veliki vjerski događaj na Filipinima gdje vjernici čine više od 90 posto od 76,5 milijuna stanovnika.</p>
<p> Katolička crkva na Filipinima ne odobrava uskrsne rituale u Cutudu, a biskupi otvoreno pozivaju na prestanak tradicionalnog razapinjanja na križ i flagelacije. </p>
<p> »To je pogrešno shvaćanje naše katoličke vjere, izjavio je nedavno glavni tajnik filipinske Biskupske konferencije, mons. Hernando Coronel. »Ako žele okajati svoje grijehe, neka se ispovjede, a potom neka promijene svoj način života«, rekao je mons. Coronel.</p>
<p> U ritualnom uskrsnom razapinjanju na križ u Cutudu, nekad su sudjelovali i stranci, ali im je to 1987. godine zabranjeno, nakon što su lokalne vlasti saznale da je jedan Japanac, koji se godinu dana prije razapeo na križ, zapravo bio glumac kojeg je ekipa tajno snimala za pornografsku videoprodukciju. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Billy Wilder - od sto engleskih riječi do cijele legije Oscara</p>
<p>LOS ANGELES, 29. ožujka </p>
<p> - Billy Wilder, tvorac filmskih klasika poput »Bulevara Sunset«, »Sedam godina vjernosti« i »Neki to vole vruće«, umro je u srijedu u 96. godini. </p>
<p> Kao producent, pisac scenarija i redatelj filma »Apartman« iz 1960. godine, Wilder je osvojio tri Oscara, i bio prvi kome je to uspjelo sve do 1974. godine, kada je Francis Ford Coppola dobio također tri kipića za »Kuma II«. Isti je podvig kasnije uspio i Jamesu L. Brooksu za »Vrijeme nježnosti« i Jamesu Cameronu za »Titanic«. </p>
<p>Njegovi su filmovi bili prepuni sjajnih dijaloga i umotani u plašt cinizma. Njegovi su glumci osvajali Oscare za teške uloge: Ray Milland za alkoholočara u »Izgubljenom vikendu«, William Holden u zarobljeničkom logoru u »Stalagu 17«, a Walter Matthau kao prevarant u »Kolačiću sreće«. </p>
<p> Wilder je rođen 22. lipnja 1906. godine u Suchi, 120 kilometara istočno od Beča. Nakon kratkih »izleta« na sveučilište u Beču i u novinarstvo, pisanjem filmskih scenarija počeo se baviti 1929. godine. Dan nakon paleža Reichstaga 1933. godine, kad je Hitler došao na vlast u Njemačkoj, Wilder je pobjegao u Pariz. U Hollywood je stigao 1934. godine sa znanjem samo sto engleskih riječi. Sreća mu se nasmiješila 1938. kad je prvi put radio s piscem i eruditom Charlesom Brackettom. Brackettova istančanost i Wilderova energija proizveli su scenarije poput »Ponoći«, »Osme žene mo</p>
<p>drobradog«, i nezaboravne komedije s Gretom Garbo »Ninočka«. Njihova je suradnja trajala 12 godina, a idućih je 30 godina Wilder scenarije pisao s Izzyjem Diamondom. Nesiguran u svom poznavanju engleskog jezika - čak je i nakon šest desetljeća provedenih u Americi govorio s izrazitim naglaskom - Wilder je uvijek trebao partnera u pisanju scenarija. </p>
<p> Režijski mu je prvjenac bio »Major i malena« (ili »Dur i mol«, jer Major and Minor je i jedno i drugo, op.ur) 1942. godine, sa Ginger Rogers i Rayom Millandom u glavnim ulogama, dok se filmovima »Double Indemnity« i »Izgubljeni vikend« potvrdio u dvostrukoj ulozi redatelja i scenarista i osvojio Oscara u obje kategorije za »Vikend«. </p>
<p> Brackett i Wilder su partnerstvo završili filmom »Sunset Boulevard«, koji je Wilderu donio još jednog scenarističkog Oscara. Nakon toga, sam je producirao svoje filmove. </p>
<p> Vrhunac njegove karijere je film »Apartman« - cinična priča o korupciji u velikoj korporaciji. Jack Lemmon je glumio službenika u čijem stanu direktori poduzeća »zabavljaju« tipkačice i tajnice, dok je Shirley MacLaine igrala »žrtvu« jednog od šefova. </p>
<p> Wilder je nastavio snimati, ali osim »Slatke Irme« iz 1963. godine, više nije ponovio ranije uspjehe. Ipak, nastavio je raditi na filmskim projektima sve do svoje 85. godine.</p>
<p> Po završetku filmske karijere, dodijeljena su mu mnoga priznanja, uključujući nagradu »Irving Thalberg« za kontinuiranu visoku razinu produkcije te nagradu za životno djelo Američkog filmskog instituta. Kad je Institut 1998. proveo anketu kojom je izabrano 100 najboljih američkih filmova svih vremena, četiri Wilderova filma našla su se na listi, a u anketi kojom je birano 100 najsmješnijih američkih filmova Wilderov je klasik »Neki to vole vruće« zauzeo prvo mjesto. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Utjecaj gama zraka na grah i vjetrove</p>
<p>LONDON, 29. ožujka</p>
<p> - Indijski znanstvenici pronašli su lijek za nadutost, bombardirajući hranu koja napuhuje poput graha gama zrakama kako bi uklonili kemijske spojeve koji uzrokuju problem, navodi se u magazinu New Scientist. Bakterije u debelom crijevu odgovorne su za plinove koji uzrokuju nadutost ili »vjetrove«. </p>
<p>Plinovi nastaju kada bakterije prerađuju oligosaharide i pritom nastaje mješavina metana i smrdljivog sumpornog plina, koji pak, ako je »glasan« izaziva socijalnu nelagodu i javnu sramotu. Prst krivnje za taj problem obično se upire na grah i povrće, od kojega 60 posto sadrži oligosaharide. Jammala Machaiah i Mrinal Pednekar iz laboratorija za hranu indijskog atomskog istraživačkog centra Bhabha odlučili su provjeriti hoće li male doze radijacije utjecati na te ugljikohidrate u raznim vrstama graha koje se rabe u indijskoj kuhinji. Zračili su četiri vrste graha gama zrakama niskog intenziteta, prije namakanja zrna graha u vodi dva dana prije kuhanja, </p>
<p>Utvrdili su da je zračenje dramatično ubrzalo smanjenje oligosaharida, što se inače događa tijekom namakanja, piše magazin. </p>
<p>U Indiji je grah vrlo popularna hrana i čini jedan od glavnih temelja prehrane. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>»Prstenovu družinu« trebali su snimiti Beatlesi</p>
<p>LONDON, 29. ožujka</p>
<p> - Beatlesi su željeli glumiti u filmu »Gospodar prstenova« u 1960., navodi jedan novozelandski list. Pjevač skupine John Lennon želio je u šezdesetima glumiti kradljivog Golluma, izjavio je za list Wellington's Evening Post novozelandski režiser Peter Jackson, koji je snimio film »Prstenova družina« po prvoj knjizi trilogije. Jackson je rekao da je taj plan propao, budući ga je odbio sam autor trilogije J.R.R. Tolkien. Bivši »Beatle« Paul McCartney koji je tada trebao igrati ulogu Frodoa, ispričao je cijelu priču Jacksonu na dodjeli »Oscara«.</p>
<p>Tolkienu, koji je tada imao filmska prava, nije se svidjela ideja da »Beatlesi« snime film, pa ju je »ubio«, kazao je listu Jackson. Tako Georgeu Harrisonu nije bilo suđeno da zaigra u ulozi mudrog čarobnjaka Gandalfa, koji savjetuje hobita Froda u njegovom poduhvatu uništenja zlog zlatnog prstena, a i Ringu Starru je izmaknula uloga Frodova pomoćnika Sama. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Festival hrvatskog filma ostaje u Puli</p>
<p>PULA, 29. ožujka</p>
<p> – Nakon višesatnog razgovora ministra kulture Antuna Vujića i pulskog gradonačelnika Luciana Delbianca s brojnim suradnicima, odlučeno je da će se 49. pulski filmski festival održati od 20. do 25. srpnja, uz mogućnost produljenja za još jedan dan. Bit će to nacionalni i europski festival, na kome se očekuje pet ili šest hrvatskih filmova. Radi otklanjanja brojnih organizacijsko-institucionalnih dilema, već idući tjedan Festivalsko vijeće donijet će novi pravilnik o radu te izabrati ravnatelja festivala. Odlučeno je na dogovoru u Puli ovoga petka u rano poslije podne da će ovogodišnji festival organizirati Istarsko narodno kazalište, dok se ne osnuje posebna javna ustanova za organizaciju ljetnih festivalskih manifestacija. </p>
<p>Vujić i Delbianco izrazili su zadovoljstvo dogovorom i otklanjanjem dilema o opstanku pulskoga festivala, uz naznaku, da će ovogodišnji stajati oko dva milijuna kuna za razliku od lanjskoga koji je sa sponzorskim udjelom dosegao 3,1 milijun kuna, bez umanjivanja sadržaja i duljine trajanja. Ministar Vujić je kazao, kako između pulskog i motovunskog festivala nema nikakvog rivalstva i da ih Ministarstvo tretira kao komplementarne. Za ovogodišnji motovunski festival Ministarstvo je osiguralo 400 tisuća kuna, koliko će izdvojiti i županija. Na novinarsko pitanje o ministrovu opredjeljenju za novu ravnateljicu Arheološkog muzeja Istre u Puli, nakon osmomjesečne neizvjesnosti, Vujić je kazao, da se nakon konzultacija opredijelio za kandidatkinju u usponu (dr. Kristina Mihovilić) naspram umirovljenice (dr. Vesna Girardi Jurkić).</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="17">
<p>Umjetnine za Crkvu prvog hrvatskog blaženika</p>
<p>Prodajom slika, skulptura, crteža, grafika, pa i fotografija što su ih darovali hrvatski umjetnici prikupljaju se sredstva za dovršenje zagrebačkoga Dominikanskoga samostana i Crkve bl. Augustina Kažotića / Izložba je otvorena do 7. travnja, kada se proslavlja 300. obljetnica Kažotićeva proglašenja blaženikom </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Poodmakla gradnja dominikanskoga samostana i Crkve blaženog Augustina Kažotića na uglu Ivanićgradske i Ulice grada Vukovara u Zagrebu nije, zbog nedostatka sredstava, mogla biti završena do ovogodišnje velike obljetnice, kojom se obilježava 300. godina proglašenja Augustina Kažotića blaženikom. Pa ipak u rohbau fazi crkvom se već koristi u bogoslužju, pa će u njoj 7. travnja, na dan kada je 1702. godine Kažotić proglašen blaženikom, u počast tomu velikom dominikancu biti održano i svečano misno slavlje.</p>
<p> Taj prvi hrvatski blaženik zasigurno je zaslužio da njemu posvećena crkva bude završena o tako značajnoj obljetnici, kao što je zavrijedio da o istoj prigodi bude proglašen svetim. No, oba su ta procesa duga. Gradnja crkve, po projektu arh. Borisa Magaša, počela je 1998. nakon tridesetogodišnjeg upornog nastojanja. Više puta pokretani postupci za proglašenje Kažotića svecem imaju već stoljetni staž. Pa iako se već odavno smatra svetim, Crkva to službeno nikada nije potvrdila. Stoga se novi zahtjev ponovno priprema. A crkva polako ipak poprima svoje konačne obrise.</p>
<p>Kako smognuti sredstva za njeno dovršenje? Postoje razni načini. A jedan od njih je i prodajna izložba umjetnina poklonjenih u tu svrhu. Tu su metodu dominikanci već jednom uspješno okušali, pa su ove godine na Cvjetnicu u Kažotićevoj dvorani zagrebačkoga Dominikanskoga samostana Kraljice Svete Krunice u Maksimiru otvorili izložbu za koju su svoja djela darovali brojni hrvatski umjetnici. Ovogodišnja izložba, za razliku od prethodne, što nije bila tematski određena, prezentira slike, crteže, grafike, skulpture, pa i fotografije inspirirane samo jednom temom – Mukom Kristovom. </p>
<p>Izloženi radovi (njih šezdesetak) pokazuju da umjetnici najčešće interpretiraju sâmo Raspeće, a ponekad Golgotu (Josip Botteri Dini) te pad pod Križem (Dimitrije Popović, Vladimir Meglić). Premda za izložbu nije rađen izbor iz ponuđenih djela, već je postavljeno sve što su umjetnici darovali, ipak je razina izloženog zamjetna, jer je riječ o uglavnom kvalitetnim djelima. To pokazuje i želju autora da stvarno pomognu dovršenje Kažotićeve crkve, jer se samo djelima iznimne kvalitete može postići i znatna prodajna cijena, čime će fond za gradnju ostvariti i pristojan, iako nikad dovoljan, prihod.</p>
<p>Vrhunskim djelima mogu se nazvati dva skulpturalna »Raspeća«. To je raspeti Krist Mladena Mikuljana od rezanog i varenog lima te brončano »Raspeće« Kuzme Kovačića. Mikuljanov je Krist naznačen u voluminoznoj masi tijela koje ne visi na križu. Ono je sâmo Križ. Lišeno deskriptivnih detalja, o Muci govori snagom izražajne forme. Kovačićevo »Raspeće« u plitkoj reljefnoj modelaciji stapa Tijelo s križem, iz površine kojega strše samo zgrčena koljena, izmučena, zapravo već mrtva Krista kojemu i glava, ostavljajući tragove zraka aureole na križu, pada na prsa što su se stopila s drvom na kojem visi Raspeti. Krist i križ gotovo su postali jedno – sveto Tijelo. Premda suvremeno oblikovano, odaje impresionističku obradu nemirnih površina te ekspresivnost forme. </p>
<p>Narativnost kojoj je sklon Hrvoje Šercar približava se svojom vizijom »Raspela« gotovo chagallovskoj maštovitosti. Iz tijela njegova Krista, iscrtana na razapetoj koži, izvire kapelica koja simbolički, Kristovom Mukom označava utemeljenje Crkve. U standardno visokim umjetničkim poetikama ostvarena su i djela Dubravke Babić, Đure Sedera, Dimitrija Popovića, Ivice Šiška, Josipa Botterija i Peruška Bogdanića, koji je odstupio od »zadane« teme, kao i nekolicina drugih autora (Mladen Veža). Iznenađujući je crtež tušem Vanje Radauša, iz obiteljske ostavštine, kao i fotografija Darka Bavoljaka iz pozadinskog crnila kojeg se efektno ističe svjetlosna forma Križa.</p>
<p> Mnoga od tih djela prodana su već prilikom otvaranja izložbe, koju je, kao i prethodnu, inicirao te organizirao otac Iko Mateljan, župnik župe Kraljice Svete Krunice. Ostala se mogu kupiti, a sva vidjeti, za trajanja izložbe koja ostaje otvorena do 7. travnja, Kažotićeve obljetnice što baš pada na dan Bijele nedjelje ili Maloga Uskrsa.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Poticaj francuskom stvaralaštvu</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Predstavljanjem kanadske frankofonske književnosti u četvrtak na večer u Medijateci Francuskog instituta završio je Tjedan frankofonije, koji se obilježavao u Zagrebu nizom kulturnih događaja. Književnica i prevoditeljica Sanja Lovrenčić u svom se izlaganju osvrnula na povijest frankofonskog stanovništva Kanade skicirajući književnu prošlost Quebeca, te glavne frankofonske zajednice u Americi, ističući specifičnosti te književnosti.</p>
<p>Slušatelji su također mogli doznati ponešto o poeziji i teatru »lijepe pokrajine«, no najviše je bilo riječi o proznim autorima, romanopiscima, poput Philippea Auberta de Gaspea, autora prve knjige na francuskom jeziku u Kanadi, Louisa Hemona, pisca jednog od najpoznatijih romana »Maria Chapdelaine« i drugih. </p>
<p>Serge Patrice Thibodeau, prozaik, pjesnik i esejist, ovom je zgodom govorio o Akadiji kao pokrajini koja je stvorila plodnu književnost, unatoč preokretima u njezinoj 450 godina dugoj povijesti, uspoređujući ju s književnim stvaralaštvom Quebeca, njegovom društvenom, političkom i kulturnom evolucijom.</p>
<p>Na večeri kanadske književnosti prisutni su bili i kanadski veleposlanik u Hrvatskoj Dennis A. Snider te Olivier Brochet, savjetnik za kulturu pri Fancuskom veleposlanstvu u Zagrebu. Tom su prigodom pobjednicima natječaja »10 riječi frankofonije 2002«, izabranih iz djela Victora Hugoa prema kojima su natjecatelji trebali napisati sastavak, dodijeljene nagrade, od kojih je najvrednija bila povratna karta Air Francea do Francuske i natrag.</p>
<p>Sandra V. Antić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Luksuz bez premca</p>
<p>»Luksuz bez premca« naslov je kojeg je dobila kolekcija od 48 »Uskršnjih Carskih jaja« izrađenih u moskovskoj radionici Petera Carla Fabergea, čiji je otac Gustave 1842. godine u Petrogradu osnovao zlatarsku tvrtku »Faberge«</p>
<p>IVANKA HORVAT </p>
<p>Tradicionalnom običaju obojenih pisanica u vrijeme Uskršnjeg slavlja, kojima se međusobno darujemo na Cvjetnu nedjelju, možemo zahvaliti izuzetnu kolekciju »Uskršnjih jaja« poznatih kao »Fabergeova jaja« ili »Carska uskršnja jaja«. Ovu je priču potaknuo sasvim slučajno nađeni privjesak u Zlatarsko-antikvarnoj radnji »Gjoni« u Jurišićevoj ulici, koji neodoljivo podsjeća na iste takve privjeske izrađene u Petrogradu. Sinonim »luksuza bez premca«, naslov je koji je dobila ova kolekcija od 48 »Uskršnjih Carskih jaja« izrađenih u moskovskoj radionici Petera Carla Fabergea, čiji je otac Gustave osnovao zlatarsku firmu »Faberge« 1842. godine u Petrogradu. Porijeklom protestanti, obitelj Faberge, prisiljena je na bijeg iz svoje domovine Francuske 1685. godine zbog hugenotskih ratova, da bi se nastanila u Estoniji koja je pripadala tadašnjoj Ruskoj Baltičkoj republici. Sveopća želja cara Petra Velikog da modernizira i otvori uspavanu Rusiju zapadnom utjecaju, otvorila je i put mnogim obrtima i zanatima upravo preko Petrograda koji je ciljano osnovan u blizini granice s Finskom.</p>
<p> Dobivši zlatnu medalju na »Sveslavenskoj« izložbi u Moskvi 1850., na kojoj se predstavio impresivnim setom za pisanje od srebra, nazvanim »Boris Godunov«, inspiriranim operom Modesta Mussogorskog, Gustave Faberge skrenuo je pažnju tamošnjeg kulturnog i bogatog svijeta na svoje radove. </p>
<p>Zahvaljujući sposobnosti da okupi najvještije majstore među kojima je od prvih i najpoznatijih Finac Erik Kollin, uskoro dobiva narudžbu s Ruskog dvora da izvede replike »Skitske kolekcije nakita« koja mu donosi naslov »Carskog i kraljevskog draguljara« i pravo da uz svoj znak (punca) koristi i znak dvoglavog orla, zaštitnog znaka Carske familije. Pokroviteljstvo cara Aleksandra II i njegove obitelji otvorila je mogućnost draguljarskoj kući »Faberge« da u svom studiju u Petrogradu ostvari izazov imanentan čovjeku od najstarijih vremena, da kreira umjetničke predmete upotrebljavajući rijetke i dragocjene materijale. Narudžba za prvo »Carsko uskršnje jaje« došla je 1885., a za njom će se redati još mnoge druge iz okrunjenih kuća širom svijeta.</p>
<p> Gotovo svako uskršnje carsko jaje sadrži iznenađenje, kao što je jedno među prvima poznato pod nazivom »Rebrasto jaje« u tehnici Guilloche-emajlu i trobojnom zlatu visine11 cm, koje sadrži zečića od akvamarina s očima od rubina ili, primjerice, »Jaje s transsibirskom željeznicom« visine 26 cm u kojem se nalazi kompozicija s pet vagona i mehanizmom za pokretanje dužine 40 centimetara.</p>
<p> Nakon smrti svoga oca Gustava 1893. godine, firmu nasljeđuje najstariji sin Peter Carl Faberge koji otvara nove podružnice u Londonu, Odessi, Kijevu i Parizu, gdje će na Svjetskoj izložbi 1900. za svoje radove biti odlikovan »Legijom časti«. Do koje mjere je majstorska radionica » Faberge« označila rast i moć građanskog društva Rusije 19. st. i kraj jedne od najmoćnijih apsolutnih monarhija, može se ilustrirati fotografijom koja se pojavila na naslovnoj strani sovjetskih novina na kojoj je masakrirana familija Romanov i jedno od Fabergeovih Carskih jaja. Padom monarhije Romanovih 1918. godine prestaje rad »Fabergeovih« radionica koje su proslavila imena majstora poput Michaela Perchina, Henrika Wigströma i Augusta Holströma. Carl Faberge spašava se bijegom iz Rusije uz pomoć Britanskog veleposlanstva i emigrira u Švicarsku. Kolekcija, o kojoj postoji toliko priča kao ni o jednoj drugoj, jedan od najprestižnijih i najpoželjnijih predmeta aukcijskih kuća, koliko je poznato na nedavnoj prodaji u Sothesbyu za jedno je »Carsko jaje« postignuta cijena od pet milijuna dolara.</p>
<p> Najveći dio predmeta izrađenih u radionicama »Faberge«, od čega je 15 uskršnjih carskih jaja, posjeduje američka kolekcionarska kuća Malcolma Forbesa, koja je 1987. godine uz pomoć francuske vlade pariškoj publici predstavila svoju kolekciju. Tom prilikom po prvi puta europskoj je javnosti prikazano 150 predmeta izuzetnog i minucioznog rada, među kojima su bila od najpoznatijih »Krunidbeno jaje« iz 1897., visine 12,6 centimetara i kočije dužine 9,3 centimetara i »Jaje narančino drvo« iz 1911. visine 30 centimetara, izrađeno od bijelog emajla, zlata, nefrita i dragog kamenja. Izlaskom iz tiska knjige Aleksandera von Solodkoffa 1984. godine, javnost je po prvi puta upoznata s potpunom kolekcijom, od koje se u Rusiji još uvijek nalazi 15 »Uskršnjih jaja«, iako se zna da su bila predmetom razmjena dobara u vrijeme Drugog svjetskog rata. </p>
<p> Ako uspijemo zanemariti preveliku i nepotrebnu količinu dragog kamenja, teško da će nas ovako vješto izrađeni predmeti ostaviti ravnodušnima, sve je na kraju pitanje ukusa, no ova mala kiparska djela trajni su svjedoci prestižnog umijeća ljudskih ruku, i danas, bez obzira na težinu vremena u kojem su nastala, izazivaju sveopću pažnju. Naš mali privjesak s početka priče sasvim je prihvatljive cijene, on stoji 650 kuna, izrađen je od pozlaćenog srebra, zelenog emajla i ukrašen cirkonima.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>AMENKAMEN: Tajne slobodnog zidarstva </p>
<p>Padom Berlinskoga zida slobodno se zidarstvo vraća u srednju Europu</p>
<p>Veliki majstor Velike lože Austrije Heinz Sch., odredio je osnivanje Deputacijske lože Illyria, sa sjedištem u Beču, sa zadatkom da prima, unapređuje i odgaja slobodne zidare iz novonastalih država Hrvatske i Slovenije i tako stvori jezgru budućih nacionalnih loža u tim zemljama. U Beču je 23. ožujka 1990. unijeto svjetlo u Deputacijsku ložu Illyria. Na prvom svečanom radu primljeno je osamnaest tražitelja, trinaest iz Hrvatske i pet iz Slovenije</p>
<p>PIŠE: BRANKO ŠÖMEN</p>
<p>To je bio prvi javni dijalog između katolika i slobodnih zidara, nastavljen i poslije Drugoga svjetskog rata. Nekoliko godina kasnije Albert Lantoine, slobodnozidarski povjesničar i nositelj 33 stupnja Vrhovnog savjeta Staroga i prihvaćenog slobodnozidarskoga škotskog reda u Francuskoj, naslovio je na papu Pija XI. javni poziv, u brošuri »Pismo papi« (Lettre au Souverain pontife). Predložio je razjašnjenje nesporazuma i pomirbu, radi boljega međusobnog upoznavanja i ujedinjenja protiv zajedničkih neprijatelja: bezbožnog ateizma, nacionalizma i fašizma (1937.).</p>
<p>U povodu dvjesto pedesete obljetnice modernog slobodnog zidarstva, Veliki majstor Velike njemačke pokrajinske lože, dr. Hans Gemund iz Kölna, izjavio je na konferenciji za novinare da je tri četvrtine svih njemačkih slobodnih zidara humanistički usmjereno (1967.). </p>
<p>Pozitivno je ocijenio mogućnost poboljšanja odnosa s Katoličkom crkvom, nakon Drugoga vatikanskog koncila (1962.). </p>
<p>Poznat je razgovor austrijskog kardinala Koniga s Velikim tajnikom Velike lože Austrije Kurtom Bareschom (1968.) o mogućnosti da novo Kanonsko pravo revidira kanon 2335, iz godine 1917., o isključenju slobodnih zidara iz Katoličke crkve. </p>
<p>Razgovori o odnosu između Crkve i slobodnih zidara vodili su se nekoliko godina na različitim razinama, da bi zagovornik »ekumenizma« slobodnih zidara i katolika, kardinal Konig na kraju obavijestio Kurta Barescha da je novi kodeks Kanonskog prava Rimokatoličke crkve (1983.) izbrisao negativan stav o slobodnom zidarstvu. Papa Ivan Pavao II. je 15. siječnja 1983. svečano verificirao novi Kodeks. Time se novo crkveno pravo, među ostalim, odreklo ekskomunikacije slobodnih zidara svih obedijencija. </p>
<p>Godine 1983. Kongregacija za nauk vjere objavila je Deklaraciju o slobodnozidarskim društvima. U njoj je, među ostalim, predloženo da nijedna strana više ne gaji negativna stajališta i da se u međusobnim odnosima pokuša uspostaviti duh snošljivosti. </p>
<p>To ne znači da je Crkva promijenila svoj pogled na slobodne zidare, iako se slobodni zidari najčešće ne upleću u rad Katoličke crkve. Slobodni zidari vjeruju u Velikog Graditelja Svih Svjetova, vole svoju domovinu, snošljivi su i kao slobodni ljudi na dobrome glasu, grade Hram sveopće ljubavi prema čovjeku.</p>
<p>Poslije pada Berlinskog zida vratilo se u srednju Europu i slobodno zidarstvo, koje nije moglo živjeti u vrijeme totalitarnih političkih sustava, fašizma i komunizma. </p>
<p>Pedesetogodišnji zaostatak trebalo je brzo nadoknaditi. Već 15. srpnja 1989. u Budimpešti obnovljen je rad Velike simboličke lože Mađarske.</p>
<p>Drugi svjetski rat preživjelo je četrdeset slobodnih zidara. Njemački slobodni zidari donijeli su svjetlo u obnovljenu Veliku ložu »Jugoslavije«, 23. lipnja 1990. godine, koja je kasnije doživljavala moralne uspone i padove i raspala se na četiri djela, od kojih je priznata samo Velika regularna loža »Jugoslavija«. </p>
<p>Danas u Srbiji i Crnoj Gori radi osam loža: pet u Beogradu, dvije u Novom Sadu i jedna u Podgorici. </p>
<p>Još iste godine, 17. studenoga 1990., obnovljen je u Pragu rad Velike lože Čehoslovačke. Danas u Češkoj radi pet loža. </p>
<p>Loža »Jan Kollar« okupila je Slovake i radi na slovačkom jeziku. Ruski slobodni zidari najprije su osnovali ložu »Harmonija« u Parizu, pod patronatom Velike nacionalne lože Francuske, i prenijeli je 8. kolovoza 1992. u Moskvu. </p>
<p>Godine 1995. Velika nacionalna loža Francuske unijela je veliko svjetlo u Veliku ložu Rusije. Tamo sada radi sedamnaest loža s više od 250 članova. U Bugarskoj je godine 1990. primio prve slobodne zidare tadašnji Veliki majstor Velike lože »Jugoslavije« Zoran Nenezić. </p>
<p>Dvije godine kasnije Velika loža Njemačke utemeljila je tamo još jednu Veliku nacionalnu ložu. U travnju 2001. potpisan je ugovor za ujedinjenje loža, a sada rade na tome da dobiju Ujedinjenu Veliku ložu Bugarske. </p>
<p>U Rumunjskoj su slobodno zidarstvo obnovili 1992. godine, a veliko je svjetlo unijela Velika nacionalna loža Francuske, ali je dana 24. siječnja 1993. počela raditi i druga Velika loža Rumunjske, pod zaštitom Velikog Orijenta Italije. Godine 2001. rumunjske lože su se ujedinile: sada radi devedeset osam loža u kojima je učlanjeno više od 1900 članova. </p>
<p>Godine 1990. slobodni zidar Čedomil Kirchner iz Beča započeo je u ime Velike lože Austrije razgovore s nekolicinom hrvatskih slobodnih zidara koji su bili primljeni u Veliku ložu »Jugoslavija«, ali su zbog političke situacije htjeli kod kuće osnovati vlastitu ložu. </p>
<p>Veliki majstor Velike lože Austrije Heinz Sch., odredio je osnivanje Deputacijske lože Illyria, sa sjedištem u Beču, sa zadatkom da prima, unapređuje i odgaja slobodne zidare iz novonastalih država Hrvatske i Slovenije i tako stvori jezgru budućih nacionalnih loža u tim zemljama. </p>
<p>U Beču je 23. ožujka unijeto svjetlo u Deputacijsku ložu Illyria. Na prvom svečanom radu primljeno je 18 tražitelja (13 iz Hrvatske i pet iz Slovenije).</p>
<p>Hrvati su počeli raditi uz pomoć slobodnih zidara iz Graza, a slovenski slobodni zidari uz suradnju braće u Klagenfurtu. </p>
<p>Potkraj 1992. godine održan je u privatnom stanu u Zagrebu »žalobni rad« Deputacijske lože Illyrije, posvećen svim poznatim i nepoznatim hrvatskim slobodnim zidarima koji su preminuli između 1940. i 1992. godine.</p>
<p>(Nastavlja se u broju od utorka)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Irac u New Yorku </p>
<p>Vratari se vole razbacivati velikim riječima</p>
<p>Kad sam prošli put bio u kinu u Šezdeset osmoj ulici, vratar me nije htio pustiti unutra zato što sam u ruci držao Hersheyjevu čokoladicu. Rekao mi je da ne smijem ulaziti u kino s hranom ili pićem i da čokoladu moram konzumirati izvan kina. Nije rekao pojesti, a to je jedna od onih stvari koje me ljute u ovom svijetu</p>
<p>PIŠE: FRANK MCCOURT</p>
<p>Na kinu »Playhouse« u Šezdeset osmoj ulici visi plakat na kojem piše: »Hamlet s Laurenceom Olivierom – od sljedećeg tjedna«. Naumio sam počastiti sam sebe tako da jedne večeri odem u kino s bočicom napitka od đumbira i limunskom puslicom iz pekare kakvu sam pojeo sa svećenikom u Albanyju, nešto najukusnije što sam ikad okusio. </p>
<p>Dok budem gledao Hamleta na filmskom platnu kako muči sebe i sve druge, uživat ću u oporosti napitka od đumbira i slatkoći puslice što će se tući u mojim ustima. </p>
<p>Prije posjeta kinu, mogu lijepo u svojoj sobi još jednom pročitati »Hamleta« da budem siguran da ću razumjeti sve što budu glumci govorili na onom staroengleskom jeziku. </p>
<p>Iz Irske sam donio sa sobom samo jednu knjigu, Shakespeareova sabrana djela, koju sam bio kupio u O'Mahonyjevoj knjižari za trinaest šilinga i šest penija, što je bilo pola moje plaće dok sam radio u poštanskom uredu raznoseći telegrame. Od svih drama najviše volim »Hamleta« zbog svega onoga što je morao pretrpjeti kad mu se majka spanđala s bratom svoga muža, Klaudijem, i zbog onoga kako se moja majka u Limericku spetljala sa svojim bratićem Lamanom Griffinom. </p>
<p>Mogao sam potpuno razumjeti Hamleta kad je bjesnio na svoju majku kao što sam i ja pobjesnio one večeri kad sam popio svoju prvu pintu piva i vratio se kući pijan i ćušnuo je. Zbog toga ću se kajati do kraja života, iako bih se još volio vratiti jednog dana u Limerick, potražiti Lamana Griffina u krčmi i reći mu neka izađe van, i isprebijati ga na mrtvo ime, dok me ne bi zamolio za milost. </p>
<p>Znam ja da je besmisleno pomišljati na to jer će Laman Griffin jamačno umrijeti od alkohola i sušice prije nego što se ja vratim u Limerick, i poodavno će biti već u paklu prije nego ja izmolim molitvu i zapalim svijeću za njega, iako Gospodin Naš kaže da moramo opraštati neprijateljima svojim i podmetati im i drugi obraz. </p>
<p>Ama, čak i kad bi se Gospodin Naš vratio na zemlju i zapovjedio mi da oprostim Lamanu Griffinu pod prijetnjom kazne da će me baciti u more s mlinskim kamenom oko vrata, čega se bojim najviše na svijetu, morao bih mu reći: »Oprosti, Gospodine, ali ja neću nikad moći oprostiti tom čovjeku ono što je učinio mojoj majci i mojoj obitelji«. Ni Hamlet nije u toj izmišljenoj priči hodao okolo po Elsinoru i opraštao svima redom, pa zašto bih onda ja to učinio u zbiljskom životu?</p>
<p>Kad sam prošli put bio u kinu u Šezdeset osmoj ulici, vratar me nije htio pustiti unutra zato što sam u ruci držao Hersheyjevu čokoladicu. Rekao mi je da ne smijem ulaziti u kino s hranom ili pićem i da čokoladu moram konzumirati izvan kina. Nije rekao pojesti, a to je jedna od onih stvari koje me ljute u ovom svijetu, to kako se vratari i uopće ljudi u uniformama vole razbacivati velikim riječima. </p>
<p>Kino »Playhouse« u Šezdeset osmoj ulici nije ni najmanje nalik na »Lyric Cinema« u Limericku kamo si mogao doći s ribom i krumpirićima ili s poštenom porcijom svinjskih nogica i s bocom crnog piva, ako ti je baš bilo do toga. Te večeri kad me nisu pustili u kino zbog čokoladice, morao sam je smazati vani dok me je vratar poprijeko gledao, baš je njega bilo briga što neću vidjeti početak filma braće Marx. </p>
<p>Ovaj put sam prebacio preko ruke crnu kišnu kabanicu iz Irske da vratar ne primijeti vrećicu u kojoj nosim puslicu i bočicu napitka od đumbira koje sam strpao u džep kabanice.</p>
<p>Čim je film započeo, htio sam se prihvatiti puslice, ali je kutija zapucketala i odmah su se javili obližnji gledaoci: »Pssst, dajte da na miru pogledamo ovaj film!« Znam da to nisu obični gledaoci koji gledaju gangsterske filmove ili mjuzikle. Ovo su vjerojatno akademski obrazovani ljudi koji stanuju u Park aveniji i znaju napamet svaku rečenicu iz Hamleta.</p>
<p>Neću moći tiho otvoriti ovu kutiju, a sline mi cure od gladi pa ne znam što mi je činiti kadli dođe neki čovo, sjedne do mene i pozdravi me: »Bok«, pa prebaci svoju kišnu kabanicu djelomice i preko mog krila i krene rukom ispod nje. </p>
<p>Pita me: »Da vam možda ne smetam?«, a ja ne znam što da mu kažem, iako mi nešto govori neka uzmem svoju puslicu i odem dalje. »Oprostite«, velim mu, prolazim pokraj njega i odlazim u muški nužnik, gdje ću moći mirne duše otvoriti svoju kutiju, a da me stanovnici Park avenije neće ušutkivati. Žao mi je što neću vidjeti jedan dio filma, ali su dotad ionako glumci na platnu samo đipali i vikali nešto o nekom duhu.</p>
<p>Premda u nužniku nema nikoga, ne želim da me tko vidi kako otvaram kutiju i jedem kolač, pa ulazim u jednu kabinu, sjedam na školjku i brže-bolje jedem da što prije nastavim gledati Hamleta, samo što neću sjediti uz onoga s kabanicom na krilu koji pipa rukom oko sebe. </p>
<p> Od kolača sam ožednio pa mislim kako ću sad lijepo popiti svoj napitak, ali onda shvatim da nemam otvarača. Nema smisla da idem do vratara koji vječito štekće i govori ljudima da ne smiju ulaziti u kino s hranom ili pićem, čak i ako su iz Park avenije. </p>
<p>Odlažem kutiju s kolačem na pod i zaključujem da bočicu mogu otvoriti samo tako da je naslonim na umivaonik i snažno udarim rukom po njoj, ali kad sam to učinio, gr'oce puca i napitak mi šikne u lice, a na umivaoniku se pojavi krv jer sam porezao ruku na bočici, pa se rastužim što mi se sve to dogodilo, što mi je kolač na podu natopljen napitkom i krvlju, i istodobno se pitam hoću li uopće vidjeti Hamleta zbog svih ovih nezgoda i nedaća, a onda u zahod uleti neki sijed, očajan čovjek, umalo da me ne sruši, te stane nogom na moju kutiju s kolačem i potpuno je zgnječi.</p>
<p>(Svršetak)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Nebesko združeno sa zemaljskim, a božansko s ljudskim</p>
<p>Između Grünewaldove neobuzdane kasnogotičke ekspresivnosti i smirene geometrizirane stilizacije Piera della Francesce stoji ustreptali manirizam El Grecove umjetnosti. Zavlačenje apostolova prsta u Kristovu ranu, što ga je Caravaggio predočio u »Nevjernom Tomi«, gesta je što potvrđuje vjeru u Uskrsnuće</p>
<p>U jednoj teorijskoj raspravi Herbert Read je polemizirao s Nikolausom Pevsnerom, koji je u Grünewaldovoj kompoziciji »Kristova Uskrsnuća« s isenheimskog oltara Isusov lik doživio kao viziju »veličanstvenosti i blaženstva koja nije nadmašena nigdje i nikada«. Read suprotstavlja Pevsneru Uskrsnuće što ga je naslikao Piero della Francesca u Borgu San Sepulcru, tvrdeći da se upravo u Della Francescinoj obradi Kristova lika radi o pravoj veličanstvenosti u odnosu prema, kako je rekao, »njezinoj teatralnoj kopiji«.</p>
<p>Bez obzira na osobna stajališta Reada i Pevsnera, odnosno na njihov likovni ukus, riječ je o izvanrednim slikarskim ostvarenjima. Ta dva primjera rječito govore o ekstremnim stilskim znakovima slikarskog izražavanja koji, svaki na svoj način, snagom svoje imaginacije i njezina medijskog prikaza, ostvaruju kompoziciju Uskrsnuća. </p>
<p>Upravo kada se radi o uprizorenju teme slikarskim znakom, artikulacijom likovnih elemenata na način da se individualnost autorova izraza nađe u najfinijem suglasju s izrazom unutrašnje biti teme, a ne njezine ilustracije, tada bih, uz ta dva primjera, izabrao treći: El Grecovu sliku »Uskrsnuće Kristovo« u madridskom Pradu. Između Grünewaldove neobuzdane kasnogotičke ekspresivnosti i smirene geometrizirane stilizacije Piera della Francesce stoji ustreptali manirizam El Grecove umjetnosti.</p>
<p>El Grecov maniristički misticizam ostvarivao se u gotovo idealnom ambijentu španjolskog podneblja. Taj ambijent, u kojem se stapaju realno, duhovno i religijsko, jedan je od bitnih odrednica El Grecova djela.</p>
<p>Tko je proveo makar jedan dan u Toledu i stajao pred El Grecovim slikama, morao je osjetiti neku čudnu lelujavu simbiozu slikarskog manirizma i ambijentalnog realizma, tim prije što u El Grecovim platnima žive i portreti njegovih suvremenika, vizure Toleda i neba nad njim, boje španjolskog tla i njegovih maslinika, dakle, morao bi uvidjeti koliko se prožima iberijski ambijent s tim neobičnim slikarstvom. Oni zajedno tvore El Grecov maniristički mit.</p>
<p>U El Grecovoj slici »Uskrsnuće Kristovo«, u toj buktinji manirističke kompozicije, sve je ustreptalo, i zrak i likovi. Sve je prožeto nekom čudnom dinamikom u kojoj se stapaju ili miješaju elementi zemaljskog i nebeskog, svjetlost Uskrsnuća i tama zemlje. Krist se u ljudskom obličju uspinje na nebo. Cijela slika živi istodobno u harmoniji i profinjenom kontrastu, u formalnom i onom simboličnom. To je djelo rijetki primjer u kojem se scena Uskrsnuća više doživljava negoli promatra. Ipak i formalna kompozicijska inventivnost u poretku likova na slici čini to djelo posebnim.</p>
<p>Rijetki darovi manirizma, nervozna mašta, sklonost kontroliranom pretjerivanju, elegancija i ritmičko izduživanje oblika, vidljivi su i u toj El Grecovoj slici. Visina platna je u izvanrednom skladu s kompozicijom izduženih likova, što vrlo djelotvorno i domišljato potencira lakoću Kristova Uznašašća u nebo. </p>
<p>Na toj slici ne vidi se Kristov grob. Kamena ploča sarkofaga, toliko čest ikonografski element u drugih slikara, tu je izostavljena. Tijelo čuvara groba, što se leđima obrušava na zemlju, uhvaćeno u trenutku dok se još zadnjom snagom pokušava oduprijeti padu, efektan je i inventivan kontrapunkt Kristovoj uzvišenoj mirnoći. Rušenje zemaljskoga pred nebeskim svijetom.</p>
<p>Blistava svjetlost što u mnogim prizorima Uskrsnuća Kristova u drugih slikara, spektakularnim svjetlim zrakama i odsjajima obasjava tijelo Uskrslog Spasitelja, u El Grecovom je platnu zamijenjena onim učinkom božanskoga osvjetljenja koje iz Kristove blijede puti prosijava, kroz atmosferu događaja, u prostor i na tijela stražara oko groba, iznenađenih i izbezumljenih čudom Uskrsnuća.</p>
<p>»Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo lance smrti i kao pobjednik ustao iz pakla, noć u kojoj su nebeske stvari združene sa zemaljskim, a božanske s ljudskim.«</p>
<p>Osjećaj sjedinjenja i prožimanja ponajprije se očituje u čudnovatoj Kristovoj kretnji. Krist uskrsava, već je iznad zemlje, iznad vojnika koji su čuvali njegov grob, uspinje se na nebo, a čini nam se kako je istodobno krenuo prema nama. Tu kretnju sugerira cijeli njegov stav, pokret njegove desne ruke i pokret tijela koji se više može naslutiti negoli što je izražen u blago zaokrenutom prsnom košu, u odnosu prema donjem dijelu tijela i kompoziciji Kristovih nogu. Isusova spiritualnost i osobitost njegove svete prirode u El Grecovu slikarskom prosedeu poprimaju sugestivnost i nedodirljivost božanskoga. Slijed događaja nakon Uskrsnuća, Kristovo ukazivanje apostolima na zemlji u svom ljudskom liku i kako je sam govorio: »Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao što vidite da ih ja imam«, bit će uprizoreno u slikarstvu jednim drukčijim, novijim umjetničkim izrazom od El Grecova, ali gotovo jednake sugestivne snage.Naime, maniristički spiritualizam El Grecova platna Uskrsnuća Kristova zamijenit će barokni naturalizam Caravaggiovih slika »Večera u Emausu« i »Nevjerni Toma«. Zavlačenje apostolova prsta u Kristovu ranu skeptična je gesta koja, dodirujući trag smrti, potvrđuje vjeru u Uskrsnuće. </p>
<p>Dimitrije Popović</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Kako je Begović postao Krležin vjenčani kum</p>
<p>Krleža je čuvao tisuće pisama koje je u raznim razdobljima života izmjenjivao s Belom kad su bili razdvojeni. Gotovo svaki dan su jedno drugomu pisali nježna i romantična pisma koja govore o njihovoj povezanosti i ljubavi i u visokoj životnoj dobi</p>
<p>Miroslav Krleža pripada onoj skupini velikih umjetnika koji su svoju intimu ne samo zakračunali nego i tijekom cijeloga života uspjeli svesti samo na nagađanja i nedoumice. Za razliku od pisaca poput Balzaca, Pasternaka, Majakovskog ili naših Begovića i Andrića, o kojima su s pravom kružile golicave priče i pričice, za što su neki od njih i svojim djelima davali povoda (i danas teško dostupni Begovićevi erotski soneti!) – Krležina intima, baš kao i Nazorova, bila je strogo čuvanom i održavanom tajnom. Ostavština, međutim, daje prvi put priliku uvida u nešto od toga skrivenog intimnog života i načina življenja, o čemu nam pripovijeda jedan od vodećih krležologa u nas, Velimir Visković, nakon što je pregledano i otvoreno svih 14 sanduka koji su čuvali ostavštinu velikoga pisca.</p>
<p>Među brojnim osobnim dokumentima razasutim u mnogim kutijama ostavine, osobito je zanimljiv uvid u vjenčani list Bele i Miroslava Krleže. Iz njega se vidi da Milan Begović nije bio Krležin kum, kao što su do sada svi njegovi biografi spomenuli. Kumovi Krležinima bili su Ljubo Babić i Mijo Radošević. Kako je i zašto Mijo Radošević nestao iz Krležine biografije?</p>
<p>Visković to objašnjava na sljedeći način: »Godine 1919. kada su se Bela i Miroslav Krleža vjenčali, Radošević je bio blizak Krležin prijatelj. Oni su tada i politički istomišljenici, revolucionarni ljevičari i zagovornici lenjinističkih ideja. No, u tijeku 20-ih, Radošević, koji je očito bio prilično kontroverzna osoba, naglo je promijenio politička uvjerenja i postao zagovornik monarhističkih ideja i član Jugoslavenske radikalne stranke. Između Krleže i njega došlo je do polemike i Krleža je, očito ljut na svoga kuma, odlučio izbrisati Radoševića iz svoje biografije«. </p>
<p> Ne manje zanimljiv bio je uvid u Belinu korespondenciju i dokumente. Iz njih se, primjerice, vidi da je ona u trećoj godini života u Senju upisana u rimokatoličku maticu krštenih, njen je otac, naime, bio grkoistočne, a mati rimokatoličke vjeroispovijesti. No, u trenutku kad se 1919. udaje za Krležu, upisana je kao pripadnik grkoistočne vjeroispovijesti te je u lipnju 1941. ponovno bila upisana kao rimokatolkinja, »što je vjerojatno posljedica nesigurnosti nakon dolaska ustaša na vlast i progona Srba«, prokomentirao je Visković.</p>
<p> Krleža je čuvao na tisuće pisama koje je u raznim razdobljima života izmjenjivao s Belom kada su bili razdvojeni. Gotovo svaki dan su jedno drugomu pisali vrlo nježna i romantična pisma koja govore o njihovoj povezanosti i ljubavi i u visokoj životnoj dobi. </p>
<p>Impresivno je i jedno rano Belino pismo napisano 1919., na dan njihova vjenčanja, u kojemu obavještava roditelje o udaji za Krležu. Iz njega je vidljivo da je taj brak sklopljen protiv volje Belinih roditelja, koji su se pribojavali za sudbinu svoje kćeri. Nisu, naime, imali dovoljno povjerenja u Krležu, osobu bez sigurne egzistencije i sklonu radikalnim političkim stavovima što ga vode u permanentne društvene sukobe. </p>
<p>Belino pismo pokazuje, međutim, odlučnost mlade žene koja čvrsto stoji iza svoga životnog odabranika. Spremna podnijeti sva iskušenja nesigurne egzistencije, ona izrijekom tvrdi roditeljima da je ona ta koja je navela Krležu na brak. To pismo, po Viskovićevu sudu, pokazuje stavove osviještene ženske pozicije koju bismo danas nazvali protufeminističkim.</p>
<p>Zna se, međutim, da ta 60 godina duga ljubavna veza između Leposave–Bele Krleže i Miroslava nije baš uvijek bila mirna i bezgrešna. Čak se i u Krležinu život, koji je bio apsolutno posvećen svojoj supruzi, pojavila druga žena. </p>
<p>Naime, kad je početkom 1932. godine boravio u Varšavi kod svoga starog prijatelja Julija Benešića, upoznao je poznatu poljsku književnicu Zofiu Nalkowsku te se to poznanstvo pretvorilo u sentimentalnu vezu. O njoj se doznalo tek kada je Zofia 70-ih i 80-ih godina objavila četiri knjige intimnih dnevnika. Čini se da je Bela bila doznala za tu avanturu, međutim, bračna kriza je prevladana i očito nije ostavila većeg traga u njihovu zajedničkom životu. Zanimljiv je detalj da je Nalkowska bila devet godina starija od Krleže i lako je moguće, po Viskovićevu sudu, da je neke od tih sentimentalnih uspomena Krleža kasnije ugradio u relacije Kamila Emeričkog i Ane Borongaj, među kojima također postoji znatna dobna razlika.</p>
<p> »Zapravo, temom erotičnog odnosa mlađeg muškarca i starije žene«, prokomentirao je Visković, »Krleža je smiono otvorio jedan aspekt ljubavne tematike u hrvatskoj književnosti o kojoj se do tada malo pisalo. Međutim«, dodao je, »u građi koja se nalazi Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici nema tragova koji bi upućivali na Krležinu izvanbračnu ljubavnu avanturu. S obzirom na Krležinu pažljivost i nježnost koju je gajio prema Beli, nije se ni moglo očekivati da će ostaviti pisana traga, premda se zasigurno zna da je između Nalkowske i Krleže postojala prepiska, jer je Poljakinja, uz ostalo, i prevela na poljski Krležinu dramu »U agoniji«, koja je u jesen 1933. prikazana u Varšavi. Međutim, ta je korespondencija vjerojatno uništena i nije dostupna u korpusu ostavštine«. </p>
<p>Ostavina ne potvrđuje ni trač koji je svojedobno kružio, a koji velikom Krleži pripisuje još jednu strastvenu vezu i to s Irinom Aleksander, ruskom emigrantkinjom udanom za bogatog zagrebačkog industrijalca Božu Aleksandera. Tijekom 30-ih ta je Ruskinja, koja je i sama pisala zanimljive literarne radove što su u novije vrijeme prevedeni na hrvatski, držala u Zagrebu neku vrstu intelektualnog salona koji je okupljao mnoge poznate umjetnike. </p>
<p>»Međutim, pisma koja je iz Švicarske, gdje je sa suprugom živjela nakon Drugoga svjetskog rata, slala Krleži, upućuju da najvjerojatnije odnos između nje i Krleže nije bio ljubavnički, jer Irina«, po Viskovićevim riječima, »vrlo toplo i prijateljski piše i Beli pa se može zaključiti da je tu posrijedi intenzivno obiteljsko prijateljstvo«.</p>
<p>U pismima koja je Krleža upućivao svojoj supruzi, kao izraz ljubavi i potporu prisnosti, nalazimo i važne informacije korisne proučavateljima Krležine biografije i njegova opusa. Jedno od takvih je i ono iz Dubrovnika (travanj 1924.) u kojemu obavještava Belu da se na putu do svoga odredišta sastao sa starim beogradskim prijateljem Dragišom Vasićem te da su u Mostaru posjetili pjesnika Aleksu Šantića. To je putovanje Krleža poduzeo da bi se u Dubrovniku sastao s Gjivom Supilom, bratom poznata političara Frana Supila, o kojem je Krleža htio napisati romansiranu biografiju.</p>
<p>Iznimno su zanimljiva ona pisma koja je Krleža izmjenjivao s Julijem Benešićem, Milanom Bogdanovićem i Markom Ristićem. Primjerice, u epistoli dugoj dvadesetak stranica upućenoj Ristiću, iz 1940. godine, Krleža piše o događajima glede obračuna njega i pečatovaca s Komunističkom partijom koja ih je na Petoj zemaljskoj konferenciji definitivno osudila kao izdajnike. On tu definira svoj idejni položaj i analizira aktualnu političku situaciju u zaraćenoj Europi.</p>
<p>»Tu su i pisma«, ističe Visković, »koja je taj velikan duha razmjenjivao s vodećim osobnostima političkog života socijalističke Jugoslavije. Prije svega s Josipom Brozom Titom, ali u ostavini su uglavnom pronađena kraća prijateljska pisma i prigodne čestitke«.</p>
<p>Posebno je važna građa vezana uz Franju Tuđmana. U ostavštini se, naime, nalaze spisi koji se odnose na djelatnost Tuđmanova Instituta za povijest radničkog pokreta, kao i spisi rasprave koja je provedena u CK SKH u povodu nekih Tuđmanovih javnih istupa iz 1965. godine koji su ocijenjeni nacionalističkima.</p>
<p> Iako je 1967. godine došlo do stanovitog distanciranja između do tada dobrih prijatelja Tuđmana i Krleže – jer Tuđman radikalizira angažman oko hrvatskoga nacionalnog pitanja, dok se Krleža drži rezervirano prema proljećarskom zanosu matičara – pronađeni spisi u ostavštini pokazuju da je Krleža i dalje kontaktirao s Tuđmanom i članovima njegove obitelji.</p>
<p>Sve u svemu, samo prvi uvid u bogatu rukopisnu Krležinu riznicu pokazuje da će se krležolozi, povjesničari književnosti, ali politički historiografi još godinama baviti ovim svestranim piscem, njegovim djelom i događajima u koje je bio involviran. </p>
<p>Naime, onaj Krleža kojega su partijski kongresi, školski programi, fakultetski znanstveni radovi, opsežni tomovi specijalističkih zbornika i sve tomu slično bili vremenom pretvorili u hladan spomenik koga je trebalo samo obožavati i dizati u nebesa – tek sada, nakon smrti, paradoksalno, počinje živjeti svojim prirodnim gradskim i građanskim životom u kome i ljudske mane i pogreške imaju vrijednost nepatvorene životnosti i draži. </p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Ponovno otkriveni slikarski virtuoz</p>
<p>Uz prvu retrospektivnu izložbu slikara Maksimilijana Vanke u Zagrebu u Galeriji Klovićevi dvori valja reći da postav čini više od 180 djela koja su, među ostalim, prikupljena iz privatnih zbirka i muzeja u SAD-u i Velikoj Britaniji. Osim što je bio slikarski virtuoz Vanka je javnosti zanimljiv i po nesvakidašnjem i fascinantnom životopisu</p>
<p>Biografije poznatih i velikih ljudi koji su na neki način trajno obilježili vrijeme u kojem su živjeli, te se tako trajno usadili u kolektivnu memoriju, oduvijek su bili zanimljivi i privlačni najširim slojevima. Posebice je zanimljiv slučaj kad je riječ o umjetnicima, posebice slikarima, jer nemali broj starih majstora, ali i onih koji su djelovali u 20. stoljeću, slavu duguju uzbudljivim, nesvakidašnjim, a katkad i raskalašenim životima. Krivo bi bilo reći da je životopis bio presudan za slavu koja se često desila i posthumno, najvažniju su ulogu ipak odigrala majstorska djela, ali život, to je bila, recimo to tako, dodatna reklama. Najbolji su primjeri za to životi francuskih impresionista i postimpresionista – dovoljno je samo sjetiti se Vincenta van Gogha i Henrija Toulousea Lautreca.</p>
<p>Lijepo je kada se možemo pohvaliti da je i hrvatska likovna scena dala imena sličnog kalibra. </p>
<p>Nedavno smo imali prigodu u Umjetničkom paviljonu razgledati veliku retrospektivu našega prvog školovanog slikara Vjekoslava Karasa. Njegov životopis, iako tragičan, prava je priča, kako se to kaže, za film. Slična intrigantna priča o jednome drugom našem umjetniku aktualizirana je ovoga tjedna, također vezano uz otvorenje velike retrospektive, ovoga puta u Galeriji Klovićevi dvori.</p>
<p>Riječ je o jednom od naših najboljih slikara moderne Maksimilijanu Vanki (Zagreb 11. listopada 1899. – Porto Vallarta u Meksiku 2. veljače 1963.), visoko cijenjenom umjetniku čiji ukupni opus dugo godina nije bio poznat hrvatskoj javnosti. </p>
<p>Tu prvu cjelovitu Vankinu retrospektivu, na kojoj je izloženo više od 180 radova iz svih slikarevih stvaralačkih razdoblja, priredila je povjesničarka umjetnosti i voditeljica Hrvatske turističke zajednice u SAD Nevenka Posavec Komarica.</p>
<p>Tko su bili roditelji Maksimilijana Vanke nikada nije utvrđeno, ali se pretpostavlja da je bio izvanbračno dijete majke iz belgijsko-austrijske plemićke obitelji Von Füstenberg i oca češkog grofa Zu Salmma. Posebno je zanimljiv podatak da prezime Vanka u dijalektu znači izbačen iz kuće van, a to je prezime slikar izabrao sam, budući da su se spomenute plemićke obitelji za njega brinule samo novčano. Odmah po rođenju, udomila ga je zagorska seljanka Dora Jugava, a najranije je djetinjstvo proveo u siromašnom zagorskom selu Kupljenovu. Brzo se među seljanima pročulo da je izvanbračni sin, pa su ga unatoč dobrom imovinskom statusu pogrdno zvali fačuk. Poslije odlazi u Zagreb, gdje ga preuzima dobra dadilja i upisuje ga u školu, naučio je nekoliko stranih jezika, a sve do odlaska na studij s dadiljom je živio na svome imanju, u dvorcu Brestje.</p>
<p>Slikarstvom se počeo baviti 1906. godine u privatnoj školi našega poznatog simbolista Bele Čikoša Sesije, dok studije nastavlja 1910. godine u Bruxellesu kod glasovitih profesora Jeana D'Evillea i Constanta Montalda na Akademiji likovnih umjetnosti. Brzo postiže velik uspjeh – njegov autoportret »INRI« dobiva prvu nagradu Akademije. Godine 1914. izlaže na »Međunarodnoj izložbi« i osvaja Zlatnu medalju kralja Alberta za sliku »Proštenjari«. Među Vankinim slikama iz belgijskog razdoblja ističu se autoportreti te kompozicije »Sretan brak« i »Barke u Holandiji«. Na tim se radovima vidi da su na Vanku presudno utjecali renesansni i barokni flamanski majstori. Ta je belgijska nagrada snažno odjeknula u zagrebačkome tisku, pa Vanka stječe popularnost i u domovini. Prva njegova samostalna izložba u Hrvatskoj priređena je 1915. u Ulrichovu salonu. Stvaralaštvo Maksimilijana Vanke u zagrebačkome razdoblju bilo je obilježeno snažnim utjecajem španjolskih majstora poput braće Ramona i Valentina Zibiaurre te Ignacija Zuloage – umjetnika koji su njegovali pučku i folklorističku tematiku.</p>
<p>Od 1920. do 1934. godine, kada je emigrirao u SAD, Vanka je bio profesorom na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Vanka je u Zagrebu bio cijenjen u slikarskim i kulturnim krugovima – prijateljevao je s Račkim, Babićem, Becićem, Šenoom i poznatom skladateljicom Dorom Pejačević. U velikom djelu njegova opusa prevladava motivika otoka Korčule, a tomu je razlog što je Vanka s Nastom Rojc tamo utemeljio likovnu koloniju.</p>
<p>Godina 1926. bila je ključna u Vankinu životu, tada je preko Gustla Franka, kojeg je portretirao još 1918., upoznao svoju buduću ženu Amerikanku Margaret Stetten, s kojom se vjenčao u Lumbardi na Korčuli 1931. godine. Američkog pisca slovenskog podrijetla Luisa Adamiča upoznaje u Zagrebu 1932. godine, a taj je književnik uz slikarevu ženu imao presudan utjecaj u nagovaranju da se Vanka preseli u Ameriku. Maksimilijan Vanka postao je i središnji lik Adamičevih knjiga »Zipka života« i »Moja Amerika«. </p>
<p> Od 1934. Vanka živi i radi u Americi, izlaže u najpoznatijim galerijama u New Yorku, Chicagu, Pittsburghu i San Franciscu, a tisak, primjerice glasoviti The New York Times o njegovu radu piše vrlo pozitivno.</p>
<p>Iako cijenjen u newyorškom visokom društvu, Vanka je ponajviše uživao u druženju s običnim malim ljudima. Često je posjećivao siromašne crnačke četvrti i tamo portretirao, a o tome svjedoče njegovi radovi u kojima je slikao atmosferu zadimljenih barova i biljarskih dvorana te ulične prosjake. Proputovao je gotovo čitav svijet, i gdje god se našao, uvijek je slikao. Portreti i skupne kompozicije odlikuju mu se karakterističnim tamnim bojama, ali u krajolicima susrećemo bitno drugačijeg Vanku. Tu su mu tonovi iznimno svijetli, a u potezu kista ne osjeća se snažna dramatska napetost, što je slučaj kod portreta.</p>
<p>Maksimilijan Vanka je umro u nerazjašnjenim okolnostima. Za vrijeme svoga boravka u Meksiku u Porto Vallarti, 2. veljače je otišao na kupanje i nikada se nije vratio. More je njegovo tijelo izbacilo na obalu tri dana kasnije. Vanka je znao da se njegov život bliži kraju, a o tome najbolje svjedoči »Autoportret« iz 1962. godine, koji je sada u Zagrebu prvi put izložen. Slikarevo lice je smireno, a pogled navješćuje približavanje neizbježna kraja. U pozadini dvije se grane poput ruku izdižu iznad zemlje, a pored njih je zabodena lopata i sve je spremno za ukop. Slika nedvojbeno podsjeća na posljednji Van Goghov portret sa slamnatim šeširom i očito je da se Vanka na taj način želio oprostiti od velikog uzora – čovjeka čiji je životopis jednako fascinantan. </p>
<p>Goran Jovetić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Sve Altmanove filmske tajne</p>
<p>»Gosford Park« Roberta Altmana stiže u naša kina ovjenčan mnogim nagradama / Za istinske poklonike filmske umjetnosti ovaj film prije svega je razlog za uživanje u redateljskim i glumačkim umijećima klasičnog stila altmanovske filmske škole </p>
<p>Robert Altman zasigurno je jedan od najboljih redatelja američkog filma. Svojeglav i neprilagodljiv bilo kojim strujama i pomodnim trendovima, on je u svom bogatom opusu često bivao autorski nedosljedan i kreativno nepredvidljiv. Otuda i mnoge oscilacije u njegovim filmovima koje je radio uvijek vođen nekim svojim instinktima ne obazirući se na novce i moćne utjecaje hollywoodskih producenata. </p>
<p> Zato ne čudi ni njegov posljednji film »Gosford Park« kojim kao da je inkarnirao svoje stare, pritajene strasti godinama odbačene u ladicama vlastitih stvaralačkih poriva. Jer nakon što se iskušao u najrazličitijim žanrovima od ratnog filma (»MASH«), westerna (»McCabe i Mrs. Miller«), mjuzikla (»Nashville«), modernog skeča (»Kratki rezovi«), samo je Altman mogao posegnuti za klasikom i to onom najizazovnijem žanru britanskog krimića s gomilom likova (što Altman i inače obožava) i intrigantnim, staromodnim zapletom koji mogu razriješiti samo stari mudraci poput njega i Agathe Christie.</p>
<p> Dogodio se tako »nemogući« spoj tipične altmanovske komedije u kojoj se ni malo nije odrekao svojih manira američkog redatelja, što mu nije bio hendikep u sudaru s pričom o zagonetnom ubojstvu na lovačkom posjedu bogate aristokratske engleske obitelji smještene u Gosford Parku tridesetih godina prošlog stoljeća. </p>
<p> Engleski dramaturški zaplet prema kojem zločin nikada nije u središtu pažnje nego je tek prigoda za rasprostranjenost radnje i likova, još jedna je poslastica koja je Altmanovom redateljskom geniju pružila mogućnost da se maksimalno razmaše stvarajući, kao i uvijek u njegovim filmovima, impresivan raspon različitosti. Ovoga puta ispreplitali su se sluge i gospodari, lopovi i geniji, poštenjaci i ubojice, vještice i djevice, homoseksualci i lovci..., čije sudbine su se poput mozaika slagale u jedinstvenu priču o sebičnosti, snobizmu, lakomosti, ekscentričnosti i klasnim razlikama. </p>
<p>Vrijeme događanja je studeni 1932. kada sir William McCordle (Michael Gambon) i njegova supruga Lady Sylvia McCordle (Kristin Scott Thomas) pozivaju brojne ugledne goste na lovački vikend u svoju ladanjsku kuću. Među gostima je Sir Williamova sestra kontesa Constance (Maggie Smith) koja dovodi i svoju sobaricu i ljubavnicu Marry (Kelly MacDonald). Tu su i Lady Sylvijine sestre Louisa (Geraldine Somerville) i Lavinija (Natasha Wightman) s muževima, zatim hollywoodska zvijezda Ivor Novello (Jeremy Northam) i producent Morris Weissman (Bob Balaban) koji ne krije svoje homoseksualne sklonosti. S druge strane klasne ograde ili »u prizemlju« nalazi se brojna posluga predvođena butlerom Jennigsom (Alan Bates), sobaricom Wilson (Helen Mirren), kuharicom Croft (Eileen Atkins) te služavkom Elsie (Emily Watson)... </p>
<p> Altman nije krio da mu je film »Pravila igre« Jeana Renoira iz 1939. godine jedan od uzora, zato ne čudi što se u tek sada u mudrim godinama i s velikim iskustvom, poslužio sličnim motivima Renoira čime je, na svoj način, odao počast slavnom prethodniku. Altman je tako svojom porukom izrečenom kroz lik batlera Jenningsa da »svi mi imamo neku tajnu«, indirektno plasirao čuvenu Renoireovu poruku da »svatko ima svoje razloge«. Ne manje uspješno plasirao je svoje viđenje klasnih odnosa »gornjeg« i »donjeg« sloja, između slugu i njihovih gospodara, dakako s duhovitim odmakom i uvijek prisutnim cinizmom iskusnog promatrača. Kao i uvijek kod Altmana, glumci su sjajni, posebno u ovom filmu gdje su doista imali motiva i inspiracije međusobno se nadopunjujući u jedinstvenu cjelinu u kojoj nisu bile važne male i velike uloge, nego užitak zajedničkog igranja.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Benini mi je rekao: Džamonja, vi ste trebali graditi Twinse!</p>
<p>Od važnih događaja tijekom mog stvaralačkog puta istaknuo bih da mi je skulptura koju sam upotrijebio za spomenik u Dachauu pokazala da mogu povećavati djelo do arhitektonskih dimenzija. Tako je i nastao projekt skulpture koju sam uvećao do 60 metara. Ideja da umjesto čavala upotrijebim lance došla mi je u Veneciji gdje sam vrlo često boravio</p>
<p>Od ranog djetinjstva moj je rad bio predodređen. Već sa šest godina, pohađajući prvi razred privatne njemačke osnovne škole u Gundulićevoj, zadivio sam razred crtežom dvaju jaraca na mostu, nastalih na temu »makni mi se s puta«. Cijeli je razred htio da im nešto narišem. Ta reakcija mojih kolega je bila tako masovna da mogu pretpostaviti da je to bilo doista nešto iznimno. Ja sam vjerojatno nastavio s crtanjem sve do 7. godine, kad sam prvi put uzeo sadrenu bistu Dostojevskog s kućne biblioteke. Pokušao sam joj popraviti uho. Taj poriv da dotaknem, da sâm sudjelujem u oblikovanju, bio je jak podstrek da postanem umjetnik. Imao sam veliku podršku oca. Tako sam sa 16 godina pohađao privatnu umjetničku školu u Beogradu. Na Kolarićevom univerzitetu, gdje su bili vrlo poznati profesori, puno sam naučio od profesora Jovana Bijelića. Iz tog vremena čuvam portret moje tetke Fanije iz Požarevca, učiteljice i majčine sestre, koja je svake godine od naše obitelji uzimala po jednog brata ili sestru kod sebe na školovanje. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, pak, našli smo se u Srbiji, gdje smo se smjestili u unutrašnjosti, u mjestu Ljig. Našli smo smještaj u kući povratnika, američkog inženjera. Ovdje se dogodio moj najznačajniji stvaralački čin, kad sam, ne sluteći, ispod jednog velikog hrasta u blizini kuće, našao gomilu ilovače, zaronivši u nju ruke. Radio sam glave, ptice, a jedino što sam uspio sačuvati iz tog vremena je glava Homera.</p>
<p>– Po završetku rata, vratili smo se u Zagreb gdje sam 1945. godine upisao Akademiju, iako nisam imao uvjete, jer sam imao samo 17,5 godina i nisam imao maturu. Uspio sam se upisati, međutim, zahvaljujući crtežima koje sam donio iz Beograda, naročito portretima. Prvu godinu sam studirao kod profesora Vanje Radauša koji mi je vrlo brzo dao velik poticaj. Kad je vidio moj portret djevojčice, rekao mi je: »Džamonja, vi ćete postati veliki umjetnik«! To mi je bio jedan od najvećih podstreka. Moje vrijeme provedeno na Akademiji je prošlo ispunjeno, radio sam i prekovremeno, dolazio i nedjeljom. Smatram da sam jako puno naučio zahvaljujući mom drugom učitelju, profesoru Kršiniću. Njegov način modeliranja i konstruiranja skulpture po modelu, njegove metode i pristup plastičnim problemima, u cijelosti sam prihvatio kao zadatak za skulpturu. Na žalost, u jednom nesretnom trenutku, zahvaljujući tračevima koji su me ocrnili, profesor Kršinić i ja smo se razišli. No, uvijek bih mogao to ponoviti, sve što sam dobrog naučio na Akademiji, to sam dobio i naučio od profesora Kršinića, kojeg sam na neki način čak i obožavao!</p>
<p>Svoj prvi privremeni atelier, još kao Kršinićev suradnik, baš kao i Valerije Michieli, imao sam u dvorištu Akademije. Čim sam ušao u svoj prostor, došao sam do zaključka da sam stekao veliko iskustvo, ali da to nije dovoljno, odnosno da iskustvo moram obogatiti idejom! To je bio put mojih prvih istraživanja i osamostaljivanja. Prvi sam put tada i sudjelovao na velikom međunarodnom natječaju za spomenik anonimnom političkom zatvoreniku, i od tada sam redovito i rado prihvaćao takve zadatke. Od međunarodnih natječaja svakako je značajan bio natječaj za Auschwitz te za Dachauu. Za natječaj u Auschwitzu prijavljeno je 500 radova, od kojih je moj zauzeo 10. mjesto, dok sam za rad namijenjen Dachauu, »Napuštena katedrala«, ušao među prva četiri umjetnika, nagrađena jednakom nagradom.</p>
<p>Ideja za Auschwitz je bila stvoriti memorijal koji bi sličio na hram vrlo ekspresivnog izraza. Stvorio sam velik horizontalni skelet visok tri metra, u kojeg sam postavio horizontalne staklene lamele koje su imale višestruko simboličko značenje: prizivale su prisutnost smrti, mučenja, žrtve i veličine, ukratko, patnje koja bi na taj način kao memorijal ostala zauvijek zabilježena. Taj skelet je bio brončan i imao je stakleni plafon preko kojeg se nazirao metalni štit kao nazočnost mračne aveti.</p>
<p>– Bilo je to vrijeme kad sam napustio figuraciju. Radio sam skulpture »Jelen«, »Ranjeni jelen«, »Ptica«. To su bile više-manje simbolične vizije koje su proizlazile iz mojih crteža koje sam radio u boji i tušu, i koji su me nadahnjivali za skulpturu.</p>
<p> Počeo sam se oslobađati realističnog gledanja na figuru. Radio sam slobodne forme koje su koji put samo označavale simboliku neke teme. Tako jelen nije bio pravi jelen, imao je samo elemente životinje, postavši vrlo neovisan objekt skulptura. Bila su to djela u kojima sam prvi put upotrijebio dva ili više materijala. </p>
<p>Prve skulpture koje sam u tom smislu napravio bile su od željeza i drva. U drvene oblike, manje-više apstraktne, nastale iz figurativnog iskustva, ugrađivao sam čavle. S tim rezultatom sam bio vrlo zadovoljan, jer sam primijetio da se približavam svojoj zacrtanoj želji da stvorim sintezu između psihologije materijala, postupka i ideje. Svaki materijal, naime, ima određen karakter koji izaziva u nas različite senzacije. Recimo, željezo kao anorganski materijal, u zajednici s drvetom, organskim materijalom, stvarao je jednu vrstu metafore koja mi je omogućila da se približim upravo toj sintezi i postavim psihološko jedinstvo u izboru materijala, u primjeni i postupku, s psihologijom ideje koju sam nosio. </p>
<p>Zabijanje čavla u drvo, koje može simbolički označavati život, na neki način podvrgnut torturi zabijanja, bila je simbolika koja se naprosto dogodila! Moja namjera je bila čisto emotivna, jer sam htio izraziti točno ono što je ispalo: a to su smrt i bivši život, jer me najviše zaokuplja antagonizam između života i smrti. To mi je naročito pomoglo i kasnije, kod raznih ostvarenja memorijalnih projekata. Od prvog, spomenutog, londonskog natječaja, pa do danas, sudjelovao sam na barem 40 nacionalnih i međunarodnih natječaja!</p>
<p>– Od važnih događaja tijekom mog stvaralačkog puta istaknuo bih da mi je skulptura koju sam upotrijebio za spomenik u Dachauu pokazala da mogu povećavati djelo do arhitektonskih dimenzija. Tako je i nastao projekt skulpture koju sam uvećao do 60 metara i stvorio unutarnji prostor koji je jasno ocrtavao psihološko stanje samog memorijala. Nadahnuće da umjesto čavala upotrijebim lance, pak, došla mi je u Veneciji gdje sam vrlo često boravio. </p>
<p>Nadahnuli su me piloti koji su virili iz vode povezani lancima. To je bilo novo iskustvo. U početku sam lance upotrebljavao za reljefe, kasnije za reljefne kompozicije, a znatno kasnije i za skulpture u tri dimenzije. Same skulpture u tom materijalu bolje su djelovale u što većim dimenzijama, baš zbog prozračnosti koje stvara struktura lanaca. Najuspješnija je takva moja kompozicija od šest metara, postavljena pred zeničkim kazalištem.</p>
<p>– Što se tiče Spomenika u Podgariću, on zapravo podsjeća na neku letjelicu ili pticu. Uglavnom, ideja je bila da prvi put radim memorijal spomenik revoluciji, što se kao ideja dosta udaljilo od mojih memorijala posvećenih žrtvama rata. Ideja je bila u prvom redu stvoriti dinamičnu kompoziciju koja će evocirati pokret. Da bih to postigao, postavio sam jednu točku kao masu podijeljenu na dva dijela, koja je s jedne i druge strane nesimetrično stvarala balans, jer su na jednoj strani bila tri horizontalna elementa, a na drugoj dva. Najvažnije je bilo stvoriti ravnotežu koja će skulpturi dati izgled pokreta. Središnji amblem spomenika, pak, simbolizirao je jedinstvo i masovnost.</p>
<p>– Drugi važan natječaj bio je za spomen područje Barletta, gdje sam, na području groblja, postavio ekspresivnu prostornu kompoziciju koja je čuvala otvor u kome su smještene dvije kosturnice, jedna naspram druge. Ukrasio sam područje monoelementima koji su stvarali reljef. Tu se prvi put dogodio taj moj monoelement koji se ritmički ponavljao u jednoj jedinstvenoj kompoziciji i koji će me u konačnici dovesti do širih prostornih uređenja kao što su bili spomenik Matiji Gupcu, te, na žalost neizvedeni kompleks »Proboja Sremskog fronta«.</p>
<p>– Kozara je, pak, trebala simbolizirati dvije osnovne ideje – smrt i heroizam. S jedne strane je trebalo slaviti heroizam 4000 partizana koji su, okruženi sa 40.000 neprijateljskih vojnika, pokušali probiti trostruki obruč. Stanovništvo koje je bilo s partizanima i živjelo po zemunicama, na kraju je završilo u koncentracijskim logorima. </p>
<p>To sam sve izrazio u jednom vertikalnom spomeniku koji je podijeljen na paralelne elemente koji se ritmički variraju sa četiri motiva. Svaka skupina je imala po pet jednakih motiva različite vrijednosti – pozitiva i negativa, što je označavalo antagonizam između života i smrti. Vertikala je simbolizirala život, a u spomenik sam ugradio i lamele od nehrđajućeg čelika kao spiritualnu dimenziju koja je reflektirala svjetlost. Ako me pitate što danas mislim o Titu, mislim da je bio vrlo intuitivan i širok čovjek.</p>
<p>– Na kraju, kao »kruna« takve »ambijentalne skulpture«, svakako stoji moja mramorna skulptura u Vrsaru, izrađena na simpoziju u Aranđelovcu, gdje sam prvi put rastavio jednu postojeću skulpturu na slobodne elemente. Tako sam uvidio da je moguće stvarati elemente koji se mogu prostorno i varirati i postavljati u različite odnose, čime se, dakako, stvaraju različite prostorne vrijednosti. </p>
<p>To sam naročito koristio u posljednjem velikom ciklusu velikih skulptura sastavljenih od lučnih monoelemenata koji se slažu u različitim ritmičkim odnosima. Izvodio sam ih od sedam elemenata, jer mi je palo na pamet – ako se u muzici mogu stvoriti simfonije od sedam nota, onda je moguće sa sedam elemenata stvarati i skulptoralne kompozicije različitih vrijednosti. Te su skulpture gostovale diljem svijeta, u Zagrebu, Parizu i Lisabonu.</p>
<p>– Od važnijih projekata koje sam izveo, a nisu se realizirali, svakako bih spomenuo religiozno-kulturni centar u Bagdadu te 100-katni neboder koji je umalo izgrađen u SAD-u, ali, na žalost, projekt nije bio dovoljno rentabilan! Zanimljivo, kad je vidio nacrte za taj neboder, vodeći talijanski arhitekt Dante Benini mi je kazao: »Džamonja, vi biste morali projektirati nove Twinse«!</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Može li Narona šaptom pasti?</p>
<p>Postoji li opasnost da se nad antičkim Augusteumom u Vidu podigne veći muzej no što je prvotno određeno? Prekid komunikacija između grada Metkovića, koji želi vlastiti muzej, i Arheološkoga muzeja u Splitu koji upravlja arheološkim lokalitetom Narona, ne sluti na dobro. Postoji stoga bojazan da bi lokalni dnevnopolitički zahtjevi mogli utjecati na promjenu projektiranja muzeja </p>
<p>Kada je krajem prošle godine uspješnim okončanjem arhitektonskog natječaja, izabrano idejno rješenje arh. Gorana Rake, prema kojem će se izgraditi Muzej Narona u Vidu kraj Metkovića, izgledalo je da su tome senzacionalnom arheološkom lokalitetu zvijezde i dalje naklonjene. Iako o njemu, kao i dosad, brine Arheološki muzej u Splitu kojemu on, kao i neki drugi lokaliteti u Dalmaciji, formacijski pripada, izglednost gradnje muzejskog zdanja potakla je i neka razmišljanja o osnivanju Muzeja Narone kao neovisne muzejske institucije. Time bi to arheološko nalazište bilo izuzeto iz nadleštva Arheološkog muzeja u Splitu, čiji je ravnatelj dr. Emilio Marin, iskapajući i istražujući područje antičke Narone u Vidu, otkrio Augusteum i niz monumentalnih kamenih statua što su nekoć stajale u njemu. Dogodi li se to, taj će lokalitet s državne skrbi (Arheološki muzej u Splitu financira Ministarstvo kulture) prijeći na lokalnu koja, možda, ne će imati ni snage niti znanja brinuti o tom, u svjetskim razmjerima, značajnom nalazištu. Dok traju nedoumice oko daljih potrebnih poteza, među kojima je i izrada izvedbenih projekata muzejske zgrade, zamolili smo dr. Emilia Marina, koji je i inicirao izgradnju Muzeja Narona, da nam pojasni pat poziciju u koju je, izgleda, zapala izgradnja muzeja.</p>
<p>•Arheološki muzej u Splitu osnovan je 1820. godine zbog Salone. Danas, pak, on ne skrbi samo o njoj. Koji su sve arheološki lokaliteti u nadleštvu toga Muzeja i može li on o svima njima brinuti?</p>
<p>– Želio bih ponajprije naglasiti da je Arheološki muzej u Splitu istaknuta institucija, ugled koje je prepoznat i u svjetskoj arheologiji. Taj ugled gradili su svi moji prethodnici, među kojima su hrvatsku arheologiju obilježili Karlo Lanca, Frane Carrara, Šime Ljubić, don Frane Bulić, Mihovil Abramić i Duje Rendić-Miočević, da spomenem samo neke. Mislim da je važan taj kontinuitet i da nitko, pa ni ja, ne misli da sve počinje i završava s nama. Zadovoljan sam što je već stasala i odlična generacija mlađih arheologa, koja će, vjerujem, još bolje od nas nastaviti taj posao i tako zadržati već stečenu europsku razinu Muzeja. Taj Muzej danas u Splitu djeluje na dvije lokacije – u Frankopanskoj ulici gdje se nalazi zgrada Muzeja sa zbirkom i stalnim postavom te u Saloni gdje je u Tusculumu na Manastirinama memorijalni prostor don Frane Bulića. Nama još pripada arheološka zbirka u Visu i lokalitet Issa, arheološka zbirka i lokalitet Vid–Narona, te u najnovije vrijeme pridodana nam mala arheološka zbirka Palagruže, koja je postavljena u Komiži na Visu. </p>
<p>Ta zbirka upravo ovih dana lijepo prezentira našu arheologiju i našu zemlju izložbom o Oxfordu. Na lokacijama Salone i Isse imamo kustose koji brinu o tim zbirkama. Premda u našoj sistematizaciji imamo predviđeno mjesto kustosa i na lokalitetu Narone u Vidu, nije ga bilo moguće popuniti unatoč opetovanim traženjima. Stoga sam sâm uz posao ravnatelja Muzeja obavljao i poslove kustosa arheološke zbirke i lokaliteta Narona.</p>
<p>•Ima li šanse da se to sada promijeni?</p>
<p>– Ako nema sada, ne znam kada će. Mislim da je to pravi trenutak. Jer kruna svih radova i otkrića u proteklih deset godina u Naroni je idejno arhitektonsko rješenje muzeja izabrano na natječaju organiziranom na razini države, a u provedbi Udruženja hrvatskih arhitekata. Ono je na tragu najmodernijih rješenja kakva se predviđaju za takve nalaze, te omogućuje postavu skulptura i drugih nalaza u Augusteumu in situ. Za očekivati je stoga da će idejni slijediti i izvedbeni projekt, te da će muzej biti izgrađen.</p>
<p>•Što znači to »za očekivati je«? Jesu li izvedbeni projekti naručeni?</p>
<p> – Možda se čini nelogičnim što ne znam nešto više o tome, iako sam ravnatelj Arheološkog muzeja kojemu po važećem ustrojstvu lokalitet Narona i ta arheološka zbirka pripadaju. Nisam, naime, o tome obavješten.</p>
<p>•Hoćete li reći da se sada stvari odvijaju mimo Vas?</p>
<p> – Izgleda da je dirigentska palica sada u rukama grada Metkovića koji je, koliko čujem, jer nisam detaljnije o tome obaviješten, ugovorio izradu izvedbenih projekata s autorom prvonagrađenoga rada. Zato kažem za očekivati je, ali i izražavam određenu bojazan, jer se stvari ne odvijaju onako kako je bilo dogovoreno. Ocjenjivački sud je, naime, preporučio da se formira tročlano povjerenstvo koje bi radilo zajedno s autorom prvonagrađenoga rada i ultima linea dovelo do tog izvedbenog projekta. Ali od toga zasad nema ništa.</p>
<p>•Tko je imenovan u to povjerenstvo?</p>
<p> – Osim mene, dogradonačelnik Metkovića Ivan Gabrić, koji je bio predsjednik žirija i arhitekt Ante Kuzmanić iz Splita, također član ocjenjivačkoga suda. Koliko je meni poznato ni oni nisu angažirani na tome poslu.</p>
<p>•Zar nije nužno, zbog osjetljivosti lokaliteta, da Vi kao arheolog koji je sve to otkrio, najtješnije surađujete s arhitektom?</p>
<p>– Apsolutno, i to iz dva razloga: kao član tog predloženog povjerenstva i kao arheolog koji je vodio te radove i otkrio te nalaze. Po svim važećim uzusima ja imam autorska prava nad tim arhitektonsko-arheološkim podlogama. Ali dosad me nitko nije zvao.</p>
<p>•Jeste li pokušali doći u kontakt s arhitektom?</p>
<p>– Jesam. On je govorio o tom angažmanu, ali nakon toga se ništa nije dogodilo. Možda radi, možda će me zvati u nekoj sljedećoj fazi.</p>
<p>• Ne bi li bilo važno da, zbog osjetljivosti lokaliteta, od početka savjetodavno budete uključeni u taj projekt?</p>
<p>– Mislim da je to ne samo moje pravo nego i odgovornost. Prvonagrađeni rad je svojim arhitektonskim rješenjem potvrdio sve ono što smo mi kao arheolozi tražili – da je to objekt sui generis, da muzej nije objekt što se gradi na ledini na kojoj možete predvidjeti od tisuću do pet tisuća četvornih metara muzejskoga prostora. Ovdje, on može podnijeti onoliko koliko skladna arhitektura na tom arheološkom lokalitetu nužno zahtijeva. Ako bi, ne daj Bože, projektiranje krenulo nekim drugim pravcem i počelo se prilagođavati lokalnim dnevnopolitičkim zahtjevima, onda to ne bi bilo dobro. Jer ako tu netko želi više četvornih metara prostora no što taj lokalitet podnosi, to ne može biti dobro.</p>
<p>• Mislite li da se to može dogoditi?</p>
<p>– Bojim se da može, jer je prije raspisivanja natječaja postojao prijepor baš oko kvadrature muzeja. No, u stručnoj je raspravi postignut konsenzus. Sada se ipak pitam što znači to mimoilaženje Arheološkog muzeja koji tim lokalitetom upravlja, kao i mene koji imam stručnu i moralnu obvezu da na tom arheološkom nalazištu sve bude napravljeno lege artis? Prema tome, tu se ne smije dogoditi da Augusteum i nalazi služe toj zgradi, nego obratno da muzej služi Augusteumu i nalazima. I upravo zbog toga je važno da Arheološki muzej Split bdije nad tom izvedbom.</p>
<p>• Nije li to i jedino moguće rješenje?</p>
<p>– Potpuno sam svjestan da su moguća različita rješenja i to legitimna. Moja je intencija bila, s obzirom na značaj toga lokaliteta poznatog i u svijetu, da Muzej Narona zadrži sadašnji status u okviru Arheološkoga muzeja Split. Sve bi tada bilo lakše, racionalnije i jeftinije, a bolje bi bio osiguran prosperitet i novoga muzeja i cijeloga lokaliteta. Ne bi se smjelo dogoditi da Narona šaptom padne, odnosno da se izgradi muzej i da se misli da je time tu sve učinjeno. Za mene je čitava Narona muzej, a ovo je tek jedan od objekata, koji sam radije nazivao paviljonom. Ali svi su bili alergični na riječ paviljon. Zbog toga smo prihvatili naziv Muzej Narona, a on je tek jedna od karika u arheološkom lancu Narone, gdje su osim muzeja na Augusteumu, Crkva sv. Vid, Erešova kula, ostatci crkve u Erešovim barama, bedemi i sve ono što će se još tijekom budućih istraživanja naći, ukoliko se budemo pravilno odnosili prema tom bogatom nalazištu. Mislim da se to mora osigurati. Stoga bi najbolje bilo da Narona ostane u ustrojstvu Arheološkoga muzeja Split, odnosno nadleštvu Ministarstva kulture. To ne znači da ne priznajem legitimitet i drugog rješenja. Metković želi, kao i drugi gradovi, imati svoj muzej. To nije neregularno rješenje. Ali onda taj muzej treba osnovati i netko za sve to treba preuzeti odgovornost.</p>
<p>• Kako se prema tome odnosi Ministarstvo kulture?</p>
<p>– Ministar Vujić mi je dao svojevrsna jamstva da će biti izabrana prava rješenja.</p>
<p>• Što to znači?</p>
<p>– Pretpostavljam da je mislio na opciju za koju se ja zalažem. Pretpostavljam, jer Ministarstvo kulture je svih proteklih deset godina davalo potporu svim našim nastojanjima u Naroni. Da nije bilo Ministarstva kulture mi ne bismo sve to uspjeli učiniti. </p>
<p>• Ako sve pođe po dobru, kada bi Muzej Narona mogao biti otvoren?</p>
<p>– Za sve treba vremena – za izradu izvedbenog projekta, za pribavljanje potrebnih dozvola i suglasnosti, za osiguranje sredstava i za gradnju. Uistinu, ne bih mogao proreći kad će sve to biti gotovo. Ne bih preporučio nikakvu brzinu, jer to nije gradnja na ledini. Taj zahvat na arheološkom lokalitetu nazvao bih mikrokirurgijom, koju treba izvesti s posebnom pažnjom. Da bi rezultat bio uspješan sve što se gradi mora biti u potpunoj korelaciji s konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na samom antičkom ziđu iznad kojeg se podiže muzej. Kod nas se sve želi napraviti od danas na sutra ili se odlaže ad calendas graecas. Arheološki lokaliteti iziskuju sustavni i dugotrajni rad. Tu nije važno da sva sredstva budu odjednom na stolu, nego da neprekidno pristižu. To omogućava kontinuirano djelovanje arheologa, kakvo sam u proteklih 15 godina, koliko sam ravnatelj Arheološkoga muzeja Split, nastojao održati u Saloni, Naroni i Issi. U tome sam uspio upravo zahvaljujući stalnoj potpori Ministarstva kulture. </p>
<p>•Ministarstvo kulture ipak nije uvijek bilo tako naklono arheologiji. Svi se još sjećamo asfaltiranja Salone i gradnje disko kluba na arheološkom lokalitetu Isse.</p>
<p>– To se dogodilo pred 18 godina. Zahvaljujući toj slavnoj obilaznici na Saloni je ostala ta crna mrlja. Ali u posljednjih 15 godina u Saloni se nije dogodilo ništa lošega. Ona je danas u boljem stanju nego ikada. Pa ipak ona je ostala svojevrsna paradigma, pa se za sve loše što se dogodi u zaštiti baštine kaže »asfaltirano je kao Salona«. Suprotno tome Narona je paradigma za sve ono dobro što se događa u zaštiti spomenika kulture.</p>
<p>• Jeste li sigurni, s obzirom na sadašnje nesporazume, da se i u Naroni ne može dogoditi takvo neko »asfaltiranje«?</p>
<p>– Vjerujem da se tako što ne može dogoditi. Ako su sada komunikacije loše, to ne znači da sutra neće biti bolje. Možda su to porođajne muke. Držim da ipak sad postoji pravna država, inspekcijske službe, ali i svijest o značenju Narone, počevši od lokalnih ljudi u selu, preko grada do države. Mislim da je to garancija da se u Naroni neće dogoditi nekakav »asfalt«.</p>
<p>• To je prilično optimistično. Zar je u tih 15 godina, koliko vodite Arheološki muzej sve bilo tako dobro, bez nekih »asfaltnih mrlja«?</p>
<p>– Krivo mi je što se u tih 15 godina, unatoč upornim nastojanjima, nisam uspio izboriti za ustanovljavanje arheoloških zona. To znači da se arheološki lokaliteti ne štite samo na papiru, iskapanjima i konzervatorskim radovima, nego i ogradama. Da postoji, dakle, kontrolirani sistem ulaza i izlaza u arheološku zonu. Ne treba odmah pomišljati na neku žičanu ogradu, neki »berlinski zid«. To se može izvesti civilizirano, kao i drugdje u svijetu. U srcu Rima postoji takva ograđena arheološka zona. Zašto ona ne bi postojala i u našoj Mikeni i Pompejima. Pri tom mislim na Naronu i Salonu. Tako bismo sačuvali i one prostore koji u toj arheološkoj zoni još nisu istraženi. Time bismo onemogućili neke graditeljske zahvate u tim zonama i sačuvali ih kao cjeline i za buduća istraživanja koja se mogu, možda, desiti tek za 200 godina. Ali eto, nema političke volje da se taj koncept ostvari, jer se to doživljava kao prepreka nekom budućem razvoju i prosperiteu.</p>
<p>•Čini mi se da politička volja ili odluka ipak često ugrožava arheologiju i baštinu uopće.</p>
<p> – Upravo zato od tog koncepta ne treba odustati. Jer kada se izborimo za te arheološke zone, više nećemo biti u situaciji da u trku nešto istražujemo pred naletom investitora i buldožera. </p>
<p>•Vratimo se još malo sâmoj Naroni. Dok se očekuje izgradnja muzeja, u Arheološkom muzeju u Splitu restauriraju se i konzerviraju naronitanske statue. Kako teče taj posao?</p>
<p>– Uz naše stručnjake na tom su poslu angažirani i vanjski suradnici, koji rade bez ikakva honorara. To su Marija Kolega ekspertica za skulpturu iz Arheološkog muzeja u Zadru, antropolog Mario Šlaus iz Zavoda za arheologiju HAZU, ekspertice za skulpturu – Amanda Klerich s londonskog Univerziteta i Isabel Rodŕ sa Sveučilišta u Barceloni, da spomenem samo neke. Taj posao dobro napreduje. Ali, želim istaknuti da osim tih glamuroznih skulptura tu ima na tisuće ulomaka keramike koji se također restauriraju. Po mojoj procjeni dosad je učinjeno 50 posto posla. To je dobar tempo. Stoga već možemo planirati i neke međunarodne izložbe. Sada je već posve izvjesno da ćemo u rano proljeće 2004. godine prirediti veliku izložbu naronitanskih skulptura u Ashmolean muzeju u Oxfordu.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Noć odluke za najpopularnijeg crnog glumca Hollywooda</p>
<p>Denzel Washington osvojio je svog drugog Oscara, ali prvog za glavnu mušku ulogu, nakon 39 godina »čekanja«, otkad je njegov idol, mentor i učitelj Sidney Poitier trijumfirao kod Akademijinih glasača. Koliko je lik negativnog, grubog, korumpiranog i opasnog crnog policajca pomogao, a koliko je stjecaj okolnosti bio presudan za ovu »crnu» oscarovsku noć</p>
<p>S Denzelom Washingtonom uvijek je ugodno razgovarati bez obzira u kojim okolnostima i uvjetima se nalazili, od prvog susreta u Berlinu kada je promovirao film »Glory« do kasnijeg trijumfa kad je za ulogu u tom filmu dobio Oscara za sporednu mušku ulogu, preko kasnijih mnogih susreta sve do velikog slavlja prošle »oscarovske« nedjelje. Denzel je uvijek isti, vedar, ljubazan, beskrajno šarmantan, s osmijehom koji plijeni, uzbuđuje i izaziva ma kako opasan bio, s rijetko savršenim rukama i očima koje ne miruju.</p>
<p>Poslije osvajanja Oscara bio je hladnokrvan i opušten, bio je upravo ono što on jest, mirni čovjek Hollywooda, bez ekscesa, bez paranoja, bez ludovanja... bio je i ostao - Denzel Washington. I premda većina spominje trijumfalnu večer crnog Hollywooda naglašavajući dirljivo uzbuđenje Halle Berry, ne treba zaboraviti još jedan ključni, iako mnogo neupadljiviji trenutak ne samo ove večeri, nego cijele povijesti Oscara i Hollywooda: u trenutku kad je primio svog dugopriželjkivanog Oscara, Denzel Washington je zahvalio Sidneyu Poitieru, svom idolu i uzoru, s obećanjem da će uvijek slijediti njegove korake. Potom je dignuo Oscara i usmjerio ga prema Sidneyu koji je ustao sa sjedišta i također dignuo i prema Denzelu usmjerio svog, te večeri dobivenog počasnog Oscara.</p>
<p>Bio je to kratak, ali ključan trenutak istine unutar Hollywooda, povijesni »sudar« dviju generacija čije sudbine su se na najbolji način preklopile, ali i pogled u budućnost dviju velikih zvijezda koji su nadvladali predrasude i isprali boju s vlastitih, ali i crvenilo s mnogih hollywoodskih obraza.</p>
<p>•Jeste li očekivali ovog vrlo simboličnog i važnog Oscara za vašu generaciju, Oscara za glavnu mušku ulogu, dobivenog prvi put nakon 39 godina?</p>
<p> – Kad sam vidio Randya Newmana koji je dobio svog prvog Oscara poslije 16 godina uzaludnih nominacija, postao sam pomalo živčan. Pitao sam se hoću li i ja morati čekati 16 godina ili više, do novog Oscara?! No, bio sam uz Sidneya koji mi je, kao i uvijek, pomogao u ključnim trenucima. On je svojim savjetima usmjerio moju karijeru i nebrojeno puta mi rekao pravu riječ u presudnim trenucima. Tako mi je savjetovao da prihvatim ulogu u filmu »Cry Freedom«, iako sam već bio u kombinaciji za drugi film, s mnogo više novca. Ali, poslušao sam ga i snimio »Cry Freedom« za kojeg sam dobio i svoju prvu nominaciju.</p>
<p>•S obzirom da ste već imali jednog Oscara, kako ste se osjećali u iščekivanju drugoga? </p>
<p>– Nisam bio tako uzbuđen kao prvi put. Dan sam proveo vrlo uobičajeno, gledao sam televiziju sve do četiri sata poslijepodne jer sam želio vidjeti tko će pobijediti u košarci, tako da me žena morala tjerati da krenemo. Bio sam vrlo opušten i krenuo sam na dodjelu kako bih sudjelovao u svemu, zadovoljan što sam dio toga, spreman čestitati onima koji pobijede. Prvi put je bilo gotovo nestvarno i kada danas gledam Halle Berry prisjećam se vlastitih reakcija. Bio sam lud i nekontroliran. Nisam znao gdje sam. Ovog je puta sve oko mene bilo mirno, obećao sam djeci da ću, bez obzira pobijedio ili ne, doći kući i igrati se s njima.</p>
<p>•Kako komentirate činjenicu da ste ovim Oscarom ipak postali dio povijesti?</p>
<p>– Ne znam bih li to baš tako nazvao. Jer, bio sam već dijelom povijesti u mnogim situacijama, primjerice, u trenutku dodjele počasnog Oscara Sidneyu. i sretan sam zbog toga. Ponosan sam što poznajem tog čovjeka, i to je za mene bilo mnogo osobnije jer sam odrastao uz njegove filmove, moji osjećaji prema njemu postoje od ranije, iako mi je on i danas pravi prijatelj.</p>
<p>•Smatraju vas najpopularnijim crnim glumcem suvremene američke kinematografije?</p>
<p>– Nisam baš sretan kad me nazivaju filmskom zvijezdom, za sebe više volim reći da sam perspektivni glumac koji postaje sve popularniji i popularniji. Predstavljam glumački zanat i trudim se biti najbolji što mogu. Zato sam zahvalan što vidim da su mnogi članovi Akademije prepoznali ljude po onome što su radili, a ne samo po novcu koji je potrošen na film.</p>
<p>•Koliko je riskantno bilo prihvatiti ulogu negativca, koji je i prvi tako mračan lik u vašoj karijeri. Je li postojala opasnost da ljudi to ne prihvate s odobravanjem?</p>
<p>– Nikad ne razmišljam na takav način - je li uloga junaka ili uloga negativca korisna za mene. Razmišljam samo o tome kako svaku od uloga što bolje odigrati i pokazati ljudima i takav lik. Također želim pokazati ljudima da mogu igrati i drugačije od očekivanog. </p>
<p>•Jeste li ikada dosad pomislili da je to uloga za Oscara?</p>
<p>– Ne, nisam mislio da je to takva vrsta uloge. Nisam je izabrao iz tih razloga. Nikad mi to nije motiv pri odluci hoću li igrati neki lik ili ne, jer sam svjestan da poneke uloge imaju poseban eho, poput onih koje sam igrao u filmovima »Malcolm X« i »Uragan«.</p>
<p>•Dio ste ekskluzivnog hollywoodskog kluba s honorarom od 20 milijuna dolara po ulozi?</p>
<p>– Nitko od nas ne inzistira na onome što nam daju. Osobno se trudim što više i marljivije raditi kako bih opravdao taj novac. Sretan sam i zahvalan što sam toliko zaradio za mnogo godina unaprijed. No, ne zaboravljam dane kad sam počinjao raditi za vrijeme školovanja. Tada sam počeo sa 650 dolara tjedno, što je bilo jako dobro, a moje namjere su uvijek bile da napredujem kao glumac. Naravno da sam sada vrlo sretan što za to dobivam kompenzaciju.</p>
<p>•Sidney Poitier je uvijek naglašavao da je »kapetan svog vlastitog broda«. Tijekom vaše karijere, kako vi tumačite ili komentirate ono što bi on zvao »svojim putem od početka«?</p>
<p>– Glumci uvijek imaju krajnju moć, moć da mogu reći ono što žele. Dok stojim pokraj vas, mislim da uloge koje sam napravio nisu razlog zbog kojeg sam ovdje, već uloge koje nisam napravio. Možda to zvuči egoistično, jer mi imamo kontrolu nad onim što činimo i ako pristanemo na kompromise, bit ćemo u kompromisima na svim razinama. Ja se zato trudim stvoriti određenu razinu integriteta za ono što činim.</p>
<p>• Poznati ste po tome što se temeljito pripremate za uloge?</p>
<p>– Uvijek sam smatrao da imam obvezu prema publici i zato sam se trudio i naporno radio kako bih ih zadovoljio, svjestan da su potrošili teško zarađen novac da bi kupili ulaznicu za moje filmove. Zato je moja obveza da i ja naporno radim i pružim im užitak i zadovoljstvo. Zbog toga im želim iskreno vratiti, emocijom i uvjerljivošću glume, sve što sam dobio. Bio sam pet puta nominiran i dobio dva Oscara pa moram iskreno priznati da sam ponosan na to kako ljudi reagiraju na moj rad kojeg je prepoznala kritika tako i publika, ali i članovi Akademije. To mi je dovoljno, inače ne vodim brigu o onome što ljudi govore i misle o meni, niti mi pada na pamet hodati okolo i pitati ljude kako se osjećaju,...To nije moj posao.</p>
<p>•Znači, nema živčanosti, samo zabava i uživanje u onome što radite?</p>
<p>– Posebno ove »oscarovske« nedjelje, jer je dodjela Oscara za mene bila vrlo zabavna. Prije nego sam došao, pročitao sam nekoliko redaka iz Biblije koji govore o tome da treba dijeliti s drugima ako si u situaciji da ti bude ugodno, treba dijeliti s drugima i ne biti tako samoživ i zatvoren, treba biti zabavan, vedar i ljubazan, treba razgovarati s ljudima. Ja sam to učinio, šokirao sam neke ljude time što sam se rukovao s publikom, no meni je to bilo tako opuštajuće.</p>
<p>•Gdje ćete smjestiti Oscara?</p>
<p>– Ne znam još, negdje blizu prvog. Pitat ću djecu, pa ćemo onda odlučiti. Imamo u kući trofejnu sobu u koju stavljamo sve naše nagrade i trofeje koje smo zaslužili. Tako će se i Oscari vjerojatno naći u toj sobi, sve ovisi o odluci našeg kućnog odbora.</p>
<p>•Julia Roberts je čitavo vrijeme na vašoj strani, stvorivši svojom čuvenom izjavom neku vrstu prijelomnog obrata u »kampanji« za vašeg Oscara? </p>
<p>– Julia je moja velika prijateljica, spontana i iskrena kakva jest. Ništa nije bilo programirano. Divno je to što je rekla i za mene dovoljno. Ne mislim da je to utjecalo na članove Akademije, film i uloga su ipak morali biti važniji. Slušao sam mišljenja mnogih ljudi koji su se pohvalno izjašnjavali i o filmu i o mojoj ulozi pa mi je već i to bila velika nagrada i zadovoljstvo.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Sudbinske note Webberova requiema </p>
<p>Misaona koncepcija Webberova Requiema izrazito je suvremena / Uz Simfonijski orkestar HRT-a s dirigentom Mladenom Tarbukom odlično se predstavio i Akademski zbor Bazilike Srca Isusova – zborovođe Robert Homen i Iva Juras / U glazbenoj svečanosti blistavi nastup sopranistice Adele Golac-Rilović</p>
<p>Organizatori Majstorskog ciklusa HRT-a i KDZ-a u Koncertnoj dvorani »Vatroslav Lisinski« našli su više nego prikladan izbor stavljajući na program Requiem suvremenog engleskog skladatelja Andrewa Lloyda Webbera, djelo nastalo prije dvadesetak godina, koje se već uspješno uvrstilo među najveća oratorijska ostvarenja 20. stoljeća, pored opusa jednog Elgara, Brittena ili Pendereckog. </p>
<p>Webber je inače slavu stekao svojim rock-operama, od kojih je »Isus Krist Superstar« obilježio glazbeni početak Velikog tjedna u Zagrebu, pa se poslije Webberova mjuzikla »Mačke« u opernom Videoklubu Lisinski sretno nadovezala ova izvedba njegova Requiema. To djelo smo već čuli u Zagrebu prije petnaest godina, tada pod palicom Uroša Lajovića, pa je ova ponovna izvedba s drugim dirigentom i solistima za nove naraštaje slušatelja bila prvo upoznavanje. </p>
<p>Misaona koncepcija Webberova Requiema izrazito je suvremena, oslonjena na osebujno sastavljen orkestar s mnogo zvonkih efekata, zahtjevnim zbornim slogom i isto tako iznimnim zahtjevima na vokalne soliste, s visoko položenim dionicama s intonativno osjetljivim velikim intervalskim rasponima. Kako sam skladatelj kaže, to nije djelo duhovne glazbe, nego razmišljanje i sjećanje na osobe i zbivanja suvremenih sudbinskih razmjera, no svejedno se kroz uobičajeni latinski tekst glazbom stvaraju veoma dojmljivi ugođaji, na primjer stavaka Recordare ili Lacrimosa.</p>
<p> Pred ansamblom je stajao Mladen Tarbuk, dirigent koji znade usklađivati i osmišljavati izvedbu te veoma slojevite partiture u kojoj se posebno zapaža delikatnost solističkih vokalnih dionica, u ovoj izvedbi odlično pokrivenih.</p>
<p> Prije svega, briljirala je mlada hrvatska sopranistica Adela Golac-Rilović, afirmirana već na opernim i koncertnim pozornicama. Webber u Requiemu baca sopran na visoki D, i često ga šeta B-ovim, H-ovima i C-ovima; istaknimo njen profinjeni pjev u stavcima Recordare i Lacrimosa.</p>
<p> Iskusni njemački tenor Wolfgang Bünten glasovno je i interpretativno bio na visini zadatka, a pohvale idu i dječačkom sopranu prvaka zbora Zagrebački dječaci Dariju Ćuriću, koji je iznenađujuće sigurnom intonacijom pjevao terce i sekste sa sopranom solo u odlomku Pie Jesu.</p>
<p> Uz Simfonijski orkestar HRT-a odlično se predstavio i Akademski zbor Bazilike Srca Isusova (zborovođe Robert Homen i Iva Juras). A na kraju nas je obradovao iznimni uspjeh kod publike, koja je izvedbu ispratila snažnim, dugotrajnim odobravanjem.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Može li Dinamo srušiti Zagreb?</p>
<p>Eventualnim Zagrebovim kiksom u Vinkovcima, te Dinamovom pobjedom protiv Slavena Belupa, Dinamo bi se možda i mogao uključiti u borbu za naslov prvaka. U kalkulacijama navijača već je upisana Dinamova pobjeda u gradskom okršaju u Kranjčevićevoj, a »plavi« bi morali ostati neokrznuti i u dvobojima protiv Hajduka u Splitu, kao i protiv Varteksa u Maksimiru. Dakle, prilično ambiciozan, ali ne i nemoguć »projekt«</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Je li utrka za naslov hrvatskog nogometnog prvaka praktički već završena, hoće li ovaj trofej prvi put u povijesti samostalne hrvatske lige napokon dohvatiti netko izvan »vječitih pretplatnika« Dinama i Hajduka? Velik dio javnosti smatra da su odgovori na ova pitanja već poznati i da nogometaši Zagreba već sada, šest kola prije kraja Prvenstva, mogu proslaviti naslov prvaka. Uostalom, devet bodova prednosti, koliko »zagrebaši« imaju u odnosu na svoga prvog pratitelja Dinamo, svakako su čvrsti temelji za prognoze kako će na kraju doista i osvojiti prvo mjesto.</p>
<p> No, ima li tu prostora i za kakva drukčija razmišljanja, mogu li se Dinamo ili Hajduk progurati do prvoga mjesta? Ovakve kalkulacije baš i nisu realne. Štoviše, u takav rasplet ne vjeruju niti u samome Dinamu, a još manje u Hajduku. Uostalom, u maksimirskome klubu naglašavaju kako im je cilj osvajanje hrvatskog Kupa i - drugo mjesto u Prvenstvu. Jedini čovjek, koji u ovome trenutku javno tvrdi kako Dinamo ne odustaje od prvoga mjesta sve dok za to postoje i teoretski izgledi jest - kapetan Silvio Marić. Doista se čini kako je Marić posljednji »maksimirski mohikanac«, koji vjeruje da se njegova momčad može progurati do konačnog prvog mjesta.</p>
<p> Svoju viziju temelji na pretpostavkama da Dinamo u subotu u Maksimiru pobijedi Slaven Belupo, a da Zagreb pritom »padne« na gostovanju kod Cibalije u Vinkovcima. Uostalom, eventualna pobjeda Cibalije nije nerealna opcija, s obzirom da su Vinkovčani u posljednjih deset utakmica poraženi samo - jednom! I to protiv Dinama u Zagrebu... Dakle, u slučaju Cibalijine pobjede, razlika između Zagreba i Dinama bila bi smanjena sa devet na šest bodova. No, i takva je razlika opet - prevelika. Dinamov se kapetan, međutim, nada da će se Zagrebovi nogometaši nakon vinkovačke utakmice »spotaknuti« barem na još jednom od dva preostala gostovanja - u Kostreni protiv Pomorca ili kasnije protiv Čakovca. Uostalom, taj je Pomorac izbacio Zagreb iz Kupa, a i u prvenstvenom ogledu u Kranjčevićevoj je vodio 3-1. Na kraju su ipak pobijedili »zagrebaši«, 4-3... Vidljivo je, dakle, da igra »pomoraca« baš i ne odgovara Zagrebu.</p>
<p> Naravno, u kalkulacijama Dinamovih navijača već je upisana pobjeda njihove momčadi u gradskom okršaju u Kranjčevićevoj, a »plavi« bi morali ostati neokrznuti i u dvobojima protiv Hajduka u Splitu, kao i protiv Varteksa u Maksimiru. Dakle, prilično ambiciozan, ali ne i nemoguć »projekt«. Uz ovakav razvoj događaja Dinamo bi se doista mogao »dotegliti« do prvoga mjesta. S druge strane, eventualni remis Hajduka i Dinama na Poljudu mogao bi »zagrebaše« i definitivno promovirati u nove prvake. No, da posve pasivnom i neambicioznom igrom nisu »prokockali« bodove u Šibeniku (0-0) i Sigetu (1-1), maksimirski bi se nogometaši sada sasvim realno mogli nadati naslovu.</p>
<p> A Hajduk? Iako ima isti broj bodova kao i Dinamo, splitska momčad ne igra ni približno uvjerljivo kao zagrebačka. Jedva su iščupali bod u Vinkovcima, na svom su terenu remizirali s Marsonijom, kod kuće su teškom mukom pobijedili Zadar i Šibenik, oba puta 1-0. Dinamo je, pak, u 13 službenih utakmica - što u domaćem Prvenstvu, što u Kupu - samo jednom izgubio, dvaput remizirao, a čak 10 puta pobijedio. Osim toga, Dinamo se još može nadati bodovima u izravnom okršaju protiv »zagrebaša«, dok su Splićani oba svoja ogleda sa Zagrebom već odradili.</p>
<p> Sve u svemu, zasad nitko nije uspio iskoristiti Zagrebove kikseve u posljednje vrijeme. U zadnje dvije utakmice na domaćem terenu u Kranjčevićevoj, protiv Marsonije i Zadra, »zagrebaši« su upisali skromna dva boda, oba puta odigravši 1-1.</p>
<p> Štoviše, proljetni dio prvenstvene sezone svojedobno smo najavili pod radnim naslovom - »u iščekivanju Zagrebovog kiksa«. Momčad iz Kranjčevićeve je u nastavak sezone zakoračila sa šest bodova prednosti u odnosu na tada drugoplasirani Varteks, te sedam više od Hajduka i čak devet više od tada četvrtoplasiranog Dinama. Ukoliko se, dakle, netko od Zagrebovih pratitelja želio upustiti u kakvu-takvu utrku za naslov prvaka, jedino mu je preostalo čekati kiks momčadi iz Kranjčevićeve i pritom, jasno, suvereno svladavati svoje prepreke. Zagreb je, eto, malo posustao, ali se time još nitko nije uspio okoristiti. Štoviše, Varteks je u međuvremenu skliznuo na četvrto mjesto, Dinamo se prometnuo u prvog Zagrebovog pratitelja, ali razlika između ova dva zagrebačka prvoligaša ista je kao i za vrijeme zimske stanke - devet bodova.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Novi stol »leži« Primorcu</p>
<p>»Igranje u Japanu bio je uistinu 'krvav posao', koji iziskuje dulji oporavak i trening« / »U Japanu su se iza mene plasirali Persson, Kim Taek Soo, Yan Sen, Johnny Huang, Franz i svi Japanci. Ukupan mi je rezultat 72-19«, kaže Primorac, a to zvuči ohrabrujuće uoči ogleda s Dancima</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Nakon svečanog otvorenja u subotu prvi dvoboj na Europskom prvenstvu odigrat će stolnotenisači Hrvatske protiv Danske. Taj će dvoboj odigrati u dvorani II Sportskog doma koji je uređen u uzoru na teniske arene, a počet će u 18.30 sati. Naše će stolnotenisačice, pak, prvi nastup na EP imati u nedjelju, u 17.30 sati, protiv pobjednica dvoboja Švedske i Rusije.</p>
<p>Naši igrači su u prvoj europskoj ligi, što je, po riječima izbornika Zlatka Novakovića, veliki uspjeh naše vrste. Iako su dvoboj protiv Danaca označili kao izjednačen i neizvjestan, u redovima naše momčadi se ipak primjećuje mali optimizam. Najbolji Danac je Allan Bentsen koji igra za Večernji list, tako da da naša momčad poznaje »u dušu«, a drugi igrač, Maze, nije došao na europsku smotru. Danska je momčad respektabilna, no ne toliko da bi je se naši igrači trebali uplašiti. Stolove s novim postoljem su naši igrači iskušali i primjetili da je loptica malo brža, ali to ih ne smeta. Štoviše, takav stol odgovara našim najboljim stolnotenisačima, Zoranu Primorcu i Tamari Boroš.</p>
<p>Zoran Primorac je opušten, dobro raspoložen, što je bitno, a Roko Tošić jedva čeka da europska smotra počne, jer čovjek obožava igrati pred svojim navijačima. A ima li bolje prilike od Europskog prvenstva pred svojom publikom?</p>
<p>Naš najbolji stolnotenisač Primorac je u Zagreb došao pet dana prije EP. Većinu sezone naš je najbolji igrač proveo u Japanu, igrajući svojevrsnu profesionalnu ligu, pa je njegova trenutačna forma prava misterija za sve osim njega, o kojoj je rekao:</p>
<p>– Forma mi svakako nije idealna, za što postoji više razloga. Igranje u Japanu bio je uistinu »krvav posao«, koji iziskuje dulji oporavak i trening. Osim toga, malo me muči i ozljeda stražnjeg butnog mišiča, pa sam u utorak čak propustio poslijepodnevni trening. Do početka EP-a bit će, nadam se, sve u redu.</p>
<p>• Tko je sve igrao na tim turnirima u Japanu i kakav ste rezultat tamo ostvarili?</p>
<p>– U prvom dijelu igralo se 50 mečeva, a ja sam na kraju bio drugi, iza Gatiena, zbog lošije razlike u setovima. U drugom smo dijelu igrali 41 meč i ponovno sam bio drugi, ovog puta s jednim porazom više od Gatiena. Iza mene su se plasirali Persson, Kim Taek Soo, Yan Sen, Johnny Huang, Franz i svi Japanci. Ukupan mi je rezultat 72-19, a finalnih sam devet mečeva propustio kako bih se na vrijeme vratio u Europu, odmorio i oporavio od ozljede.</p>
<p>• Ohrabrujuće zvuči laka pobjeda protiv Ma Wengea u polufinalnom meču Lige prvaka.</p>
<p>– Odigrao sam dobro i prva dva kola na Qatar Openu, kao i odlučujuči meč za drugo mjesto u Japanu. Pobijedio sam sa 3-0 Kineza Yan Sena, pa mogu reći da sam vrlo zadovoljan svojim posljednjim mečevima, veli Primorac.</p>
<p>Kinezi Ma Wenge i Yan Sen inače su 19. i 35. na svjetskoj stolnoteniskoj ljestvici, pa se može očekivati na EP u Zagrebu dobro izdanje Zorana Primorca, poput onog u Bremenu prije dvije godine kada je došao do finala. Prognozama se Primorac ne želi baviti, kaže tek da će dati sve od sebe.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Kako do »osiguravajućeg« 36. boda?</p>
<p>U čak 44 od 48 preostalih utakmica igrat će barem jedan sastav kojem su bodovi od životne važnosti. U svakom će se kolu igrati barem dvije utakmice, u kojima će klubovi u izravnim dvobojima odlučivati o svojoj sudbini. Jasno, moguće je da neke utakmice, ako klubovi ranije stignu do željene kvote bodova, izgube na svojoj važnosti. Ipak, većina će klubova drhtati do posljednjega kola</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Šest je kola ostalo do kraja domaćega nogometnog prvenstva, a s obzirom na to da će prvoligaško društvo napustiti četiri posljednjeplasirana sastava te će 11. i 12. klub morati u dodatne kvalifikacije protiv najboljih drugoligaša, čak 10 klubova (od 6. Slavena Belupa do 15. Marsonije) još nije osiguralo igranje u Prvoj ligi i dogodine. Budući da se posljednji TŠK već oprostio od Prve lige, za tri kluba 5. svibnja neće biti spasa, dva će morati produljiti sezonu, a pet će ih odahnuti.</p>
<p>To znači da će u čak 44 od 48 preostalih utakmica igrati barem jedan sastav kojem su bodovi od životne važnosti. U svakom će se kolu igrati barem dvije utakmice, u kojima će klubovi u izravnim dvobojima odlučivati o svojoj sudbini. Jasno, moguće je da neke utakmice, ako klubovi ranije stignu do željene kvote bodova, izgube na svojoj važnosti. Ipak, većina će klubova drhtati do posljednjega kola.</p>
<p>Kako sada stvari stoje, za siguran ostanak trebat će možda čak i 36 osvojenih bodova. Od »ugroženih« najbliži je tom cilju koprivnički Slaven Belupo, kojemu nedostaju još tri boda, dakle jedna pobjeda. Do nje će teško doći već u subotu, jer gostuju u Maksimiru protiv Dinama, ali sve bi brige Koprivničanci mogli prebrinuti već u 26. kolu, kada im u goste stiže Čakovec. U posljednja četiri kola Slaven će još igrati protiv Kamena Ingrada, Hrvatskog dragovoljca, Osijeka i Hajduka, pa ne bi trebali imati problema pri izbjegavanju jednog od posljednjih šest mjesta.</p>
<p>Kostrenjani su u svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni ugodno iznenadili dobrom igrom, a i solidnim rezultatima, te su šest kola prije kraja na sedmom mjestu s 30 bodova. Do ostanka dijeli ih maksimalno šest bodova. Problem će im predstavljati činjenica da su mnogo bolji na svom igralištu na Žuknici nego u gostima, a do kraja prvenstva u Kostrenu, uz Marsoniju, još trebaju doći Hajduk i Zagreb, protiv kojih nitko ne može računati na sigurne bodove. Pomorac će do kraja prvenstva gostovati u Rijeci, Varaždinu i Sisku te će im za ostanak nužan biti i poneki bod iz tih dvoboja.</p>
<p>Klub iz Sigeta o svojoj će se prvoligaškoj sudbini prvenstveno morati pobrinuti u sljedeće tri utakmice. Tada, naime, dragovoljci igraju protiv izravnih suparnika za spasonosno 10. mjesto. Prvo će u goste Čakovcu, a zatim će na svom terenu ugostiti Kamen Ingrad i Osijek. Ako u ta tri dvoboja uzmu šest bodova, tada će Spajić i društvo u posljednje tri utakmice, protiv Slavena, Hajduka i Rijeke, moći igrati rasterećeno.</p>
<p>Serijom loših rezultata u proljetnom dijelu, Čakovčani su u vrlo neugodnoj situaciji, te će im do kraja biti iznimno teško očuvati prvoligaški status u konkurenciji klubova »veterana« u borbi za ostanak, kakvi su Šibenik, Zadar, Cibalia, Marsonia... Čakovčani imaju 28 bodova te će im ključan biti upravo subotnji dvoboj protiv Hrvatskog dragovoljca na domaćem terenu. Potom idu u goste Slavenu, dočekuju Hajduk, putuju u Rijeku, stiže im Zagreb, a u posljednjem kolu idu u Varaždin. S obzirom na raspored, vrlo bi lako Čakovec mogao »skliznuti« još niže od ovoga devetog mjesta.</p>
<p>Trebalo bi napisati knjigu o tome kako Šibenčani već deset godina uspijevaju izbjeći ispadanje u niži natjecateljski stupanj, a svi su izgledi da će i ove sezone dodati novo poglavlje tom potencijalnom »bestselleru«. Prije proljetnog nastavka bili su lošiji čak i od jednog TŠK-a, a sada su deseti. Igraju odlično, pa je gotovo nemoguće odnijeti bodove sa Šubićevca. Do spasonosnih 36 bodova nedostaje im još devet, dakle tri domaće pobjede. Na Šubićevcu bi trebali »položiti oružje« Rijeka, Varteks i TŠK, a ako se to ne dogodi, Šibenik će bodove spasa potražiti u Kranjčevićevoj, Slavonskom Brodu ili u posljednjem kolu u Zadru.</p>
<p>Osječani će, ako ne osvoje Kup, zasigurno željeti što prije zaboraviti ovu sezonu. Klub koji se još prošle sezone borio za vrh, do posljednjeg će se kola boriti za ostanak. No, iako još zaostaju za dijelom konkurencije, teško je povjerovati da pod vodstvom Miroslava Blaževića neće stići do jednog od 6. do 10. mjesta. U osječki Gradski vrt stižu još TŠK, Zadar i Cibalia, a Osječani će na put u Veliku, Siget i Koprivnicu.</p>
<p>Zadar je sastav koji će odigrati najviše derbija za ostanak. U čak četiri od preostalih šest kola Zadrani će igrati protiv izravnih konkurenata za ostanak, samo će u subotu na svom igralištu u Stanovima ugostiti Varteks, a dva tjedna kasnije otpisani TŠK. Nakon toga ih čeka »vatreni« završetak: gostovanja kod Marsonije, Osijeka i Cibalije, te susjedski obračun protiv Šibenika u posljednjem kolu.</p>
<p>Vinkovčani imaju niz od čak 10 utakmica bez poraza, no i dalje su u zoni izravnog ispadanja. Nalaze se na 13. mjestu i za izbjegavanje selidbe u Drugu ligu trebat će im pobjede, a ne neodlučeni rezultati. Do kraja prvenstva Cibaliju očekuju domaći dvoboji protiv Zagreba, Marsonije i Zadra, te gostovanja u Varaždinu, Sisku i Osijeku, u kojima će morati potražiti minimalno 10 bodova.</p>
<p>Ambiciozni predsjednik Kamena Ingrada Vlado Zec u Velikoj je okupio sastav pun provjerenih iskusnih prvoligaških igrača. No, kako sada stvari stoje, ni to ih neće spasiti od povratka u Drugu ligu. Ako žele izbjeći kobnu sudbinu, u sljedeća dva kola, protiv Osijeka i Hrvatskog dragovoljca, moraju osvojiti barem četiri boda, te se nadati da će u utakmicama protiv Slavena, Hajduka, Rijeke i Zagreba uspjeti napraviti nekoliko čuda.</p>
<p>Kad se borite za ostanak, onda morate pobjeđivati kod kuće. Upravo to ne uspijeva nogometašima Marsonije u posljednja tri pokušaja. Stoga, iako su ostali neporaženi na Poljudu i u Kranjčevićevoj, na 15. su mjestu s minimalnim izgledima za ostanak u Prvoj ligi. Ipak, dok ima i teoretskih izgleda, Brođani će se nadati, a u posljednjih šest kola suprotstavit će se TŠK-u, Zadru, Cibaliji, Šibeniku, Pomorcu i Dinamu.</p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Sjećanje na dobrotu i ljudskost</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Na komemorativnoj su se sjednici u Starogradskoj vijećnici od glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora Andrije Mijačike (48), koji je od moždanog udara preminuo 27. ožujka, oprostili njegovi prijatelji, sportaši te sportski i politički djelatnici Zagreba i Hrvatske. </p>
<p> Prvi se od tragično preminutoga glavnog tajnika HOO-a oprostio Ante Nobilo, koji je prije 30 godina zajedno s Mijačikom utemeljio Tekvondo klub Metalac, kojem je Andrija ostao predsjednik do svoje smrti. Podsjetio se na početke tog sporta, kada se živjelo u siromaštvu i neimaštini, te na Mijačikin entuzijazam i zanešenjaštvo. Glavni tajnik Zagrebačkoga sportskog saveza Ivica Miočić-Stošić, koji je na tom mjestu naslijedio Andriju Mijačiku, rekao je da se suradnici Andriju pamtili po tome što su njegova vrata uvijek bila širom otvorena za sve, a njegovo vrijeme u ZŠS-u pamtit će se po velikom radu i dobroj organiziranosti, ali i po veselju i duhu radosti koji je Andrija širio među suradnicima. </p>
<p> U ime Ministarstva prosvjete i športa, od svog se prijatelja i suradnika oprostio pomoćnik ministra Stjepan Puhak, ističući da je Andrija otišao u trenucima kada se rješavaju ključna pitanja za hrvatski sport, kao što su novi Zakon o sportu, na kojem je Mijačika mnogo radio i koji će uskoro ući u saborski postupak. </p>
<p> Posljednji je na komemoraciji govorio predsjednik HOO-a dr. Zdravko Hebel, koji je izražavajući sućut majci Mari, bratu Darku, supruzi Meri, sinu Andriji te kćerima Lucijani i Adrijani, izrazio zahvalnost Andriji Mijačiki za sve dobro što je napravio za zagrebački i hrvatski sport.</p>
<p> »Radeći u sportu, a budući da je bio vizionar, spoznao je da bez korjenite promjene sustava sporta nema značajnog iskoraka prema kvaliteti. Zato je sa skupinom istomišljenika osmišljavao nove strategije razvoja sporta, koje je prihvatila većina sportskih saveza i klubova, zbog čega su se dogodile promjene rukovodstva u HOO-u, naglasio je Hebel, ističući da je Andrija ostavio sjećanje na dobrotu i ljudskost, te pouku da su poštenje i marljivost na kraju uvijek uzvraćeni ljubavlju i poštovanjem.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Nova berba medalja?</p>
<p>Miloš Milošević, koji će u svibnju navršiti 30 godina, najstariji je u našoj moskovskoj ekspediciji koju uz njega čine 12 plivača te jedna plivačica</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Prije devet godina, na prvom prvenstvu svijeta u malim bazenima na Palma de Mallorci, najbolji hrvatski »leptiraš« i tada najbolji hrvatski plivač Miloš Milošević postao je prvi svjetski prvak iz zemlje sa dva natkrivena olimpijska plivališta. Njegova ustrajnost i naporan rad s bugarskim stručnjakom Dmitrom Bobevom okrunjena je velikim rezultatima koji su bili kotač zamašnjak novog poglavlja hrvatskoga plivanja.</p>
<p> Danas, devet godina kasnije Miloš Milošević, nekad zapravo sinonim za hrvatsko plivanje, dio je brojčano zavidno velike plivačke reprezentacije Hrvatske – još uvijek nažalost zemlje sa samo dva natkrivena olimpijska plivališta – koja će u ponedjeljak otputovati u Moskvu na V. svjetsko prvenstvo malim bazenima . Milošević, koji će u svibnju navršiti 30 godina, najstariji je u našoj moskovskoj ekspedicji koju uz njega čine 12 plivača – Gordan Kožulj, Marijan Kanjer, Marko Strahija, Krešimir Čak, Ante Mašković, Lovrenco Franičević, Nenad Buljan, Ivan Mladina, Dinko Matić, Vanja Rogulj i Igor Čerenšek – te jedna plivačica – Smiljana Marinović.</p>
<p> Iako brojna i jaka hrvatska reprezentacija ipak u Moskvi neće biti u najjačem sastavu.</p>
<p>– Nedostajat će Duje Draganja koji studira u Sjedinjenim Državama. Njegov je trener procijenio da je za Draganju u ovom trenutku važniji studij, obzirom da se približava kraj studijske godine. A zna se da u SAD-u prvo moraš biti dobar student da bi uopće mogao biti i plivač, kazao je direktor naše reprezentacije Boris Volčanšek, te dodao da je Gordana Kožulja u njegovim ambicioznim najavama obrane svjetskog zlata na 200 m leđno omela upala sinusa koju liječi antibioticima. </p>
<p>– Vrlo je teško reći koliko će problemi sa sinusima omesti Gordana. Znam da je super spreman da napravi veliki rezultat i da se veseli natjecanju, kazao je Kožuljev trener, ruski stručnjak Aleksandar Seleznjev.</p>
<p>Hrvatski plivački stožer procjenjuje da je na petodnevnom natjecanju (3. do 7. travnja) najboljih plivača svijeta iz više od stotinu zemalja mobuće ostvariti dva do tri plasmana u veliki finale, te tri do četiri mala finala.</p>
<p>– Svaki ulazak u A finale može značiti i medalju. Tu je sve otvoreno, kaže Volčanšek. </p>
<p>Osim Kožulja, jedan od kandidata za medalju je također »leđaš« Ante Mašković.</p>
<p>– Prije dvije godine na SP u Ateni bio sam u velikom finalu na 50 m. Danas je konkurencija jača, ali i ja sam jači. Očekujem ulazak u finale, a onda i medalju. </p>
<p>Vrlo samouvjeren bio je i Krešimir Čač.</p>
<p>– Bilo bi glupo reći da ništa ne očekujem. Mislim da sam trenutno među 10 najbolje pripremljenih na 200 mješovito u svijetu, pa su u skladu s time i moja očekivanja. </p>
<p>Naše stručno vodstvo jednodušno je u ocjeni da su svi reprezentativci u dobroj, pa i velikoj formi i da će se u Moskvi nastaviti hrvatska berba svjetskih medalja u malim bazenima. </p>
<p>Romana Eibl</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>»Strpljivo čekati priliku« </p>
<p>Zagrebov trener Zlatko Kranjčar bio je poseban izaslanik stručnog stožera HNS–a na utakmici Engleska – Italija i pritom je prepun pohvala na račun »azzura«</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Zlatko Kranjčar, trener Zagreba, prepun je dojmova nakon što je kao poseban Jozićev promatrača gledao utakmicu između Engleske i Italije (1-2). Osnovni je razlog njegova boravka vezan uz izuzetno moćnu reprezentaciju Italije, suparnika »vatrenih« u 2. kolu SP–a.</p>
<p>Već dan kasnije Kranjčar je u Kranjčevićevoj na treningu posegao za jednim detaljom igre pri otvaranju u napadu Talijana, kako bi i napadačima Zagreba objasnio neke stvari. Uhvatio se Kranjčar 67. minute, kad je Montella postigao pogodak za 1–1. Kompletnom akcijom koja je tomu predhodila Kranjčar je želio podsjetiti prvoga ligaškog strijelca Ivicu Olića gdje je trebao biti u sličnoj akciji u prošlonedjeljnoj utakmici sa Zadrom (1-1). No, Olić utkmicu s Talijanima nije gledao, pa stoga ne može pratiti nit Kranjčarove ideje:</p>
<p>–To je ta svijest »lako ćemo«. To je ono zbog čega i nisam spokojan što se tiče Zagrebove pobjede u prvenstvu sve do trenutka kad otpadne i posljednja teorijska mogućnost da nas još netko može stići i prestići. Zamislite, dečko treba ići na SP, možda će baš on trebati biti naš glavni džoker u igri protiv Talijana, a nije ni pogledao tu utakmicu. Nevjerojatno, ali nemojte misliti da je to samo Olićev problem. </p>
<p>O posebnom zadatku »špijuniranja« Talijana Kranjčar je govorio u superlativima. </p>
<p>– Vidi se kod Talijana da imaju ujednačen kadar od 22 igrača. Imponirali su dominacijom igre, poglavito u drugom poluvremenu, kad su zaigrali na pobjedu. Zapravo su pokazali sve ono što smo i dosad znali, da su vrlo dobra momčad za postizanje rezultata koji im treba. S naglaskom da su u drugom dijelu na vrućem engleskom terenu bili i dominantniji, kreativniji, opasniji, lepršaviji, rastrčaniji, agresivniji... </p>
<p>Dakako, zanimalo nas je može li se hrvatska reprezentacija u takvoj situaciji, a nakon ne baš sjajnih dojmova, suprotstaviti Italiji na SP-u?</p>
<p>– Pretpostavljam da će hrvatska reprezentacija na SP-u biti prepuna motiva, da će biti mnogo uigranija i kompaktnija, dakako sprovede li se sustav igre za koji će se izbornik Jozić čvrsto opredijeliti. To znači da Hrvatska ima izgleda i protiv Italije, ali isključivo budu li Hrvati maksimalno koncentrirani na igru. U protivnom nam se ne piše dobro.</p>
<p>Zanimalo nas je također kakvom bi to postavom igre iz Kranjčarova kuta »vatreni« mogli parirati Talijanima</p>
<p>– Jednom formacijom čekanja i nesrljanja...</p>
<p> Drugim riječima, svim onime što je možda Jozić uigravao protiv Slovenaca. </p>
<p>– Ma kakvi! Ako Totti i svi oni »monstrumi« dođu u zonu šuta, možemo se odmah predati. Važno ih je odmaknuti na 35 metara. Pa, u veznom redu imati kvalitetne igrače, koji će biti opasni za suparnička vrata. Znači, da mogu pomoći napadačima. </p>
<p>•Imamo li snage za to?</p>
<p>– Mislim da imamo, bez obzira na blijede dojmove u posljednjim utakmicama. Sigurno je da će se Prosinečki dignuti, da će Šuker učestalim igrama ustaliti formu. Bokšić, o kojem se u Engleskoj naveliko govori, treba samo zadržati formu i kontinuitet.</p>
<p> Iako niste gledali utakmicu sa Slovenijom, sigurno imate uvid u zbivanja u hrvatskim redovima.</p>
<p>– Priznajem da sam malo iznenađen. Ipak sam očekivao, ako ništa drugo, da ćemo biti učinkovitiji. Ipak, Slovenija, uz sve poštovanje prema njihovim rezultatima, mislim da je naš nogomet ipak kvalitetniji i da naša reprezentacija bila u stanju prezentirati igru prema naprijed do pobjede. Iako ta pobjeda i nije važna, svi smo je očekivali. Naime, ako smo dobili alternaciju za obranu, valja nam imati i zamjenu za napad i sredinu.</p>
<p> No, još su dvije utakmice ostale za uigravanje. Hoće li se poraditi na tome što nedostaje?</p>
<p>– Pretpostavljam da hoće. Mislim da izbornik ima svoj program, u kojem postoji usmjerenje i prema tom problemu.</p>
<p> Hoće li Jozić imati problema i prigodom opredjeljenja za igrače koji bi trebali iznijeti njegove ideje?</p>
<p>– Kao svaki izbornik, imat će problema. A tko zna, možda još netko iskrsne tko nije bio u prvom planu. Nije isključeno, ima tih utakmica u kojima se može potvrditi i Silvio Marić, pa i Tomislav Marić iz Wolfsburga. U svakom slučaju, valja fiksirati popis od 25 do 26 igrača, jer se može dogoditi nešto nepredviđeno. No, nikako se ne slažem s načelom da bi netko na temelju jedne utakmice trebao uhvatiti to dragocjeno mjesto.</p>
<p>U konačnici je još Kranjčar iskazao svoje ogorčenje i čuđenje, zbog ispada navijača na utakmici između Hrvatske i Slovenije:</p>
<p>– Nešto se mora poduzeti, krajnji je trenutak. Ja sam, međutim, imao sreću što sam taj jad ovom prigodom izbjegao i umjesto toga u Leedsu svjedočio jednoj divnom, raspjevanom ozračju. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Capriati za rođendan spasila dvije meč-lopte</p>
<p>MIAMI/ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Američka teniska princeza Jennifer Capriati u ponoć s četvrtka na petak je postala 26-godišnjakinja, a 17 minuta poslije je spasila dvije meč-lopte protiv sunarodnjakinje Monice Seles i zaslužila finale WTA turnira u Key Biscaneu. </p>
<p>– Naučili su me kako uvijek mora postojati poraženi i pobjednik, jer mislim kako smo obje trebale pobijediti, komentirala je Capriati.</p>
<p>S druge strane prvu tenisačicu svijeta očekuje Serena Williams, koja je dan ranije izborila tek drugu pobjedu u sedmom međusobnom dvoboju protiv starije sestre Venus, ovog puta sa uvjerljivih 6-2, 6-2.</p>
<p>– Ovo je veliki korak za mene, ali i za sve mlađe sestre i braću. U svakom slučaju, sada sam se riješila velike mentalne prepreke u mojoj glavi, govorila je sa smiješkom na licu Serena.</p>
<p>Australac Lleyton Hewitt i Švicarac Roger Federer prvi su polufinalisti ATP turnira »masters« serije u Key Biscaneu, ukupnog nagradnog fonda 6,44 milijuna američkih dolara. </p>
<p>Prvi tenisač svijeta vratio se nakon što je izgubio prvi set protiv Rusa Marata Safina i pobjedu izborio u »tie-breaku« posljednjeg seta. Inače, Safin je kažnjen sa 5000 američkih dolara zbog »dugog jezika«, nije mirno mogao poraz te tako još jednom iskazao svoju nemirnu narav po kojoj je poznat na Touru.</p>
<p>– Pobijedio je za tri poena. To je tužno, ali takav je život, rekao je Safin.</p>
<p>Federer nije imao problema protiv Rumunja Andreja Pavela te će u polufinalu biti odmorniji i pokušati okončati zadivljujući pobjedonosni niz mladog Australca.</p>
<p>U drugom polufinalu ogledat će se Amerikanac Andre Agassi i Čileanac Marcelo Rios.</p>
<p>l Rezultati, tenisači, četvrtfinale: Hewitt (1) – Safin (6) 2-6, 6-2, 7-6 (4), Federer (12) – Pavel 6-1, 6-1;</p>
<p>tenisačice, polufinale: Capriati (1) – Seles (5) 4-6, 6-3, 7-6 (4). I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Cibona, Zadar i Zagreb nastavljaju pobjednički niz</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Ove su subote na rasporedu preostale tri utakmice petog kola košarkaške Ožujsko lige za prvaka.</p>
<p>U možda i najzanimljivijem ogledu, koji će biti održan u Rijeci s početkom u 17.45 sati, sastat će se Triglav osiguranje i Cibona VIP, klubovi koji su se ove sezone već dva puta ogledali u Goodyear ligi. Podsjetimo, Riječani su u prošlom kolu poraženi sa 31 poenom razlike u Zadru (78-109), no teško je povjerovati kako će dopustiti Ciboni pred svojim navijačima da samo tako dođe do četvrte pobjede u natjecanju. Najveće nade polažu u Marina Baždarića, sjajnog šutera, koji je i u Jazinama imao vrlo uspješnu večer (29 poena).</p>
<p>Cibona je, pak, u derbiju prošlog kola svladala Split CO 86-81, te se pobjeda u Rijeci nameće kao imperativ kako bi se konačno uhvatio pobjednički ritam. Dapače, rezultatski kontinuitet je sada zagrebačkoj momčadi nasušno potreban jer slijedi odlazak u Zadar na završnicu Kupa »Krešimira Ćosića«. Dodajmo, najvjerojatnije će izostati Branimir Longin, koji je za kratkog boravka na parketu na utakmici protiv Splićana uganuo zglob.</p>
<p>Zrinjevac je u prošlom kolu u Osijeku konačno došao do prve pobjede u natjecanju (117-102), te će u gradskom derbiju protiv Zagreba (18 sati) nastojati nastaviti dobar niz, te se tako maknuti sa samoga začelja ljestvice. Doduše, momčad Ivana Sunare neće imati nimalo jednostavan zadatak jer se Zagreb nalazi u sjajnoj formi, te je dosad poražen jedino od Cibone, i to u susretu u kojem se odlučivalo s linije slobodnih bacanja u posljednjim sekundama.</p>
<p>Zadar, koji u ovom trenutku dijeli prvo mjesto s Cibonom i Zagrebom, gostuje u Dubravi (20.15 sati), gdje je teško očekivati da Dona može izvući pozitivan rezultat. Dona je do sada uspjela pobijediti jedino Zrinjevac još u prvom kolu, te se sve osim pobjede Zadra čini nemogućom misijom. </p>
<p>G. Kosijer</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Izraelske snage ušle u Arafatovo sjedište</p>
<p>U izraelskom zauzimanju Ramallaha poginulo je petero Palestinaca i jedan izraelski časnik, a četrdesetak je osoba ranjeno/ Palestinske vlasti pozvale na otpor</p>
<p>RAMALLAH/ JERUZALEM, 29. ožujka</p>
<p> - Izraelske su snage u petak ujutro ušle u sjedište palestinskog vođe Yassera Arafata u Ramallahu na Zapadnoj obali i počele borbu s palestinskim snagama sigurnosti, javljaju agencije. U posljednjih 18 mjeseci, koliko traje palestinski ustanak protiv izraelske okupacije, izraelski vojnici dosad nisu ulazili u taj objekt. </p>
<p>U izraelskom zauzimanju Ramallaha poginulo je petero Palestinaca i jedan izraelski časnik. Bolnički izvori govore da je četrdesetak osoba ranjeno, među kojima je više njih u kritičnom stanju.</p>
<p>Najnovija je ofenziva posljedica hitnog sastanka izraelskoga kabineta u četvrtak navečer, sazvanog zbog samoubilačkog napada u srijedu kad se jedan Palestinac raznio u predvorju hotela u kojem su Izraelci slavili Pesah. Poginuo je 21 Izraelac, a ranjeno ih je stotinjak. </p>
<p>Nakon sjednice kabineta, izraelski premijer Ariel Sharon objavio je da će mobilizirati 20.000 pričuvnih vojnika da iskorijene terorizam i zaštite izraelske građane. </p>
<p>Palestinci kažu da je vojska u Ramallahu uvela policijski sat, a palestinski snajperisti zauzeli su položaje na krovovima. </p>
<p>Palestinske su vlasti, pak, pozvale Palestince da se suprotstave izraelskim snagama koje su upale u Arafatovo sjedište. »Dok veliki broj okupatora stoji ispred njegovih vrata, predsjednik Arafat je još odlučniji u svojoj namjeri da predvodi marš palestinskog naroda prema slobodi, neovisnosti i uspostavi palestinske države s istočnim Jeruzalemom kao svojom prijestolnicom«, stoji u priopćenju palestinskih vlasti. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Ruska radna skupina za NATO</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Ruska vlada je osnovala antiterotističku radnu skupinu za suradnju s NATO-om, potvrdio je u petak zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Anatolij Safonov. </p>
<p>Radna skupina osnovana je prošloga tjedna na inicijativu ruskog predsjednika Vladimira Putina s ciljem koordinacije svih tijela unutar ruske administracije kako bi zajednička borba NATO -a i Rusije protiv međunarodnog terorizma bila što efikasnija. Ruski zamjenik ministra Safonov izjavio je kako je nakon terorističkih napada na SAD, suradnja Rusije i NATO -a zabilježila pozitivne pomake. Nakon uspostavljanja radne skupine, prvi će cilj zajedničkog rada NATO-a i ruske Federacije biti rekapitulacija dosada učinjenog i prijedlozi za daljnje korake. </p>
<p>Postignuti dogovor još je jedan korak dalje u tješnjoj suradnji Rusije i NATO -a, nakon što je NATO ponudio Rusiji mjesto u Stalnom vijeću NATO-a, vrhovnom tijelu političkog odlučivanja, no bez prava veta. Ruski predsjednik Putin krajem je prošle godine zatražio pomoć od NATO-a za obiman posao refomiranja ruskih oružanih snaga. B.L.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Njemačka planira ukidanje posebne potpore za nezaposlene</p>
<p>BERLIN, 29. ožujka</p>
<p> - Sadašnja njemačka vlada će, ukoliko pobijedi na parlamentarnim izborima u rujnu, ukinuti posebnu potporu za nezaposlene, proizlazi iz nacrta što ga je sastavila grupa socijalnih političara vladajuće Njemačke socijaldemokratske stranke (SPD).</p>
<p>Prema tom nacrtu, potpora za nezaposlene i socijalnu pomoć ne bi više bile isplaćivane odvojeno. Tako bi svi nezaposleni i radno sposobni primatelji socijalne pomoći u dobi od 18 do 64 godina starosti primali jedinstvenu socijalnu naknadu. Ta bi naknada osiguravala »socijalni i kulturni egzistencijalni minimum« te bi istovremeno trebala spriječiti širenje siromaštva. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Izraelci i Palestinci u totalnom ratu</p>
<p>Nakon upada izraelskih snaga u Ramallah i napada na palestinski glavni stožer, sukobi pogibeljno eskaliraju: u samoposluzi u zapadnome Jeruzalemu palestinska se žena raznijela bombom i izazvala nove žrtve/ Istodobno izraelski premijer Sharon i ratoborne palestinske skupine najavljuju »obračun do istrebljenja«</p>
<p>JERUZALEM/ RAMALLAH/ GAZA, 29. ožujka</p>
<p> - Najmanje su tri osobe poginule, a 19 ih je ranjeno u petak u najnovijem atentatu u zapadnom Jeruzalemu, u kojemu se žena-samoubojica raznijela bombom u samoposluzi, priopćila je policija. Bolnički su izvori izjavili kako je nekoliko ozlijeđenih u kritičnome stanju. Brigade mučenika Al Aqsa preuzele su odgovornost za taj napad, javio je izraelski radio.</p>
<p>Očevici su izjavili kako čuvari na ulazu u supermarket nisu dopustili ženi da uđe, a ona je zatim aktivirala bombu. Eksplozija je opisana kao snažna i navodno je počinjena golema šteta. A u vrijeme eksplozije supermarket u četvrti Kiryat Yovel bio je pun kupaca.</p>
<p> Može se pretpostaviti da je taj napad posljedica odnosno palestinski odgovor na upad izraelskih postrojbi u Ramallah, što samo pogibeljno eskalira sukobe na Srednjem istoku, koji prerastaju u pravi, novi izraelsko-palestinski rat. A taj je upad u Ramallah, uz izravni napad na glavni stožer Yassera Arafata, uslijedio nakon naznaka izraelske vlade da će odgovoriti vojnom akcijom na palestinski samoubilački napad, u kojemu je u srijedu, za vrijeme proslave blagdana Pesaha, poginulo 20 Izraelaca.</p>
<p>U međuvremenu, palestinski predsjednik Arafat ponudio je Izraelu trenutačni prekid vatre, te je u petak počeo s uhićenjima palestinskih militanata. Međutim, izraelska je vlada odmah odbacila Arafatovu ponudu, izjavivši da će ga suditi po djelima, a ne po riječima.</p>
<p>A u vrijeme dok je Arafat govorio o toj ponudi, naoružani se Palestinac uvukao u kuću u židovsko naselje Elon Moreh, na Zapadnoj obali, i ubio četiri osobe dok se slavio Pesah. Izraelski vojnici ubili su napadača nakon nekoliko sati opsade kuće. </p>
<p>U petak je Arafat izjavio kako, usprkos svemu, Palestinci neće odustati od borbe za neovisnu državu. Palestinski je čelnik govorio iz svojega sjedišta u Ramallahu. Naime, u telefonskom je intervjuu za satelitsku televiziju Al Jazeeru rekao kako je stupio u kontakt s američkim dužnosnicima i zahtijevao akciju da se spriječi erupcija nasilja na Srednjem istok.</p>
<p> Istodobno su palestinski čelnici pozvali Palestince da se suprotstave izraelskim snagama koje su upale u stožer predsjednika Arafata u Ramallahu. Visoki palestinski dužnosnik rekao je u petak kako je izraelski premijer Ariel Sharon objavio rat Palestincima i pozvao je svijet da zaustavi izraelsku opsadu kompleksa zgrada u kojima boravi palestinski vođa.</p>
<p> Međutim, premijer Sharon na izraelskoj je televiziji nazvao Arafata neprijateljem i rekao da će ga Izrael izolirati. Također je rekao kako će Izrael poduzeti akciju širokih razmjera kako bi izolirao Palestinsku samoupravu. Pritom je ministar obrane Binyamin Ben-Eliezer izjavio kako je Ramallah »prijestolnica terora«. </p>
<p> Kao dokaz da nasilje sve više poprima pogibeljne razmjere pravoga rata jest i odluka koalicije 13 palestinskih frakcija, okupljene pod nazivom Nacionalne i islamske snage, da se »ujedine radi obrane palestinskoga naroda u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali«, kako je izjavio visoki dužnosnik islamističkog pokreta Hamas. »Nacionalne i islamske snage ujedinile su se u petak u Gazi i pozivaju sve naoružane skupine da se ujedine protiv izraelske agresije i brane palestinski narod«, izjavio je za visoki dužnosnik Hamasa, koji je želio ostati anoniman.</p>
<p> I Narodna fronta za oslobođenje Palestine (FPLP) zaprijetila je u petak, nakon što su izraelske snage napale Ramallah, da će napasti »svakog Izraelca« bilo gdje u svijetu. »Svaki Izraelac bit će meta palestinskog naroda«, izjavio je Maher Taher, član političkoga biroa FPLP-a, čije je sjedište u Damasku.</p>
<p> Istodobno je dužnosnik američkoga State Departmenta izjavio kako Arafat nije pristao provesti određene mjere za prekid vatre, što ih je, na temelju Tenetova plana, predložio američki izaslanik Anthony Zinni. »Još nemamo pristanak za provedbu određenih koraka«, naglasio je dužnosnik. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Velika zabrinutost i apeli za prekid nasilja</p>
<p>BRUXELLES, 29. ožujka (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Za Europsku uniju Yasser Arafat ostaje sugovornikom i legitimnim predstavnikom palestinske uprave, a Izrael ima legitimno pravo boriti se s terorizmom. Ali, ovaj se problem nikako neće riješiti vojnim sredstvima, i izuzetno smo zabrinuti novim valom nasilja, prvi je komentar iz (pretprazničkog ) Bruxellesa na ozbiljne vijesti sa Srednjeg istoka.</p>
<p> Komentar se čuo u kabinetu visokog izaslanika za vanjske poslove EU Javiera Solane i njegova je glasnogovornica Cristina Gallach morala, po tko zna koji put, novinarima izjavljivati da je za Uniju i njezine članice palestinski lider »sugovornik u mirovnim razgovorima« čak i kada ga je službeni Tel Aviv okrstio »neprijateljem«. Novi napad bombaša-samoubojice EU je promptno osudila, potom je Solana razgovarao i sa Sharonom i s Arafatom, sve s istom porukom, snažnom osudom samoubilačkih napada. Tijekom noći Solana je kontaktirao američkog mirovnog posrednika Anthonyja Zinnija, potvrdila je glasnogovornica. Prema EU infomacijama, Zinni će, usprkos novom , zabrinjavajućem valu nasilja, ostati u regiji i nastaviti posredničku misiju. Za EU zaključci arapskog summita u Bejrutu ostaju »šansa miru«, čak i kada je ta prilika propala korak od dogovaranja prekida vatre.</p>
<p> Ruski ministar vanjskih poslova Igor Ivanov u petak je izrazio zabrinutost zbog eskalacije nasilja na Srednjem istoku i osudio izraelsku politiku izolacije Yassera Arafata. Zauzeo se za dijalog s palestinskim vodstvom i Arafatom kao jedinim načinom za traženje rješenja. Rusija razmišlja o nizu mjera za stišavanje nasilja, rekao je taj dužnosnik, poput postavljanja toga pitanja pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda i poduzimanja akcije zajedno sa Sjedinjenim Državama, Ujedinjenim narodima i Europskom unijom. Moskva i Washington zajednički su pokrovitelji zaustavljena mirovnog procesa na Srednjem istoku. Andrej Vdovin, ruski posevni izaslanik za Srednji istok, iz Bejruta, gdje je bio na arapskome summitu, otići će odmah u sirijski glavni grad Damask, a možda ode i u Izrael i sastane se s američkim izaslanikom Anthonyjam Zinnijem. </p>
<p> Kina je u petak izrazila »ozbiljnu zabrinutost« zbog pogoršanja stanja na Srednjem istoku nakon što je Izrael proglasio palestinskoga predsjednika Arafara neprijateljem i poslao vojsku u njegovo sjedište u Ramallah na Zapadnoj obali.</p>
<p> »Pozivamo i Izraelce i Palestince da pokažu najveću moguću suzdržanost, odmah prekinu s nasiljem i izbjegnu opći sukob«, kaže se u priopćenju kineskoga ministarstva vanjskih poslova.</p>
<p> Iran je izrazio svoj skepticizam glede srednjoistočnog mirovnog plana na kraju arapskog summita u Bejrutu, javila je u petak habarska televizija. Ministar vanjskih poslova Kamal Kharazi je izjavio da je taj plan u najoptimističnijem smislu ponavljanje proteklih rezolucija UN-a za rješavanje srednjoistočne krize. Egipatski ministar vanjskih poslova Ahmed Maher izjavio je u petak da su izraelski osvetnički napadi protiv Palestinaca proglašenje rata koji je bačen u lice arapskim pozivima na mir. »Ono što (izraelski premijer Ariel) Sharon radi je glupo, to je ilegalna akcija i poruka rata i agresije protiv Arapa kao odgovor na arapsku poruku mira«, rekao je Maher po povratku iz Bejruta gdje je sudjelovao u radu arapskog summita. »Sharon je proglasio rat, ali to je rat u kojem ne može pobijediti jer je volja naroda jača od izraelskih tenkova«, rekao je novinarima. </p>
<p>Lada Stipić Niseteo/H.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Beograd iščekuje burni vikend u znaku putnika za Haag </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Uredba vlade Srbije o suradnji s Haaškim sudom odnosno o postupanju republičkog zakonodavstva u skladu sa Statutom suda, stupila je na snagu. Približio se 31. ožujka kao rok američke administracije da se ta suradnja u vidu izručenja i uspostavi, te je u srbijanskoj javnosti stvorena atmosfera puna napetog iščekivanja tko će prvi, među prilično brojnim kandidatima, biti otpremljen u scheveningenski zatvor. </p>
<p>Izručenje pojedinaca optuženih za ratne zločine drži se gotovom stvari pa se množe pretpostavke gdje se oni u posljednje vrijeme skrivaju, tko će ih i kako uhvatiti i otpremiti barem do SFOR-ove baze u Tuzli. Nekadašnji potpredsjednik jugoslavenske vlade Nikola Šainović, poznat pod nadimkom »kosovski Patton«, navodno je viđen u zavičaju u okolici Bora gdje se, kako tvrde izvori dnevnika Danas, stalno premješta, dok je za dnevnik Blic izjavio da se osjeća dobro. U policijskim krugovima najčešće se spominje ime bivšeg ministra policije Vlajka Stojiljkovića i nekadašnjeg načelnika Glavnog stožera VJ Dragoljuba Ojdanića koji su dosad tvrdili da sami »ne idu u Haag« odnosno da »skupljaju dokumentaciju«. Vjeruje se da je afera Perišić između ostaloga imala za cilj i da djelomično odloži uhićenje vukovarske trojice Veselina Šljivančanina, Mileta Mrkšića i Miroslava Radića, ali se i pored toga, od ljudi bliskih srbijanskoj vladi, može čuti da su trojica oficira bivše JNA potencijalni putnici za Haag, tvrdi Danas.</p>
<p>Američka agencija Stratfor procjenila je kako bi bivši čelnici Radovan Karadžić i Ratko Mladić, u slučaju gubljenja utjecaja Miloševićevih suradnika u VJ, mogli postati umnogome dostižnije mete. Posredan dokaz tomu je i vijest da je VJ rasformirala posebnu postrojbu od 30 specijalaca koji su čuvali Mladića, pa to sad čine samo dva civila. Beogradski je tisak izvjestio da su se odmah po tom događaju lovci na glave pokušali dočepati Mladića prošlog vikenda kad je u Beogradu posjetio grob svoje kćeri Ane. Oko podataka gdje se skriva Radovan Karadžić iz srpskih se krugova prebacuje loptica u crnogorsko dvorište, a tamo dužnosnici takve vijesti demantiraju. </p>
<p>Ministar pravosuđa Vladan Batić izjavio je u petak da je republički MUP ovlašten za provođenje uredbe o Haagu i da će odlučivati kad će i tko biti izručen. Ocijenio je da će, iako je traženo da do 31. ožujka budu izručeni svi optuženi, proces ipak potrajati te dodao da će priča o uvjetima biti završena s »nekoliko izručenja«.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>U međualbanskom sukobu korišteno streljivo NATO-a </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – U istrazi o međualbanskom oružanom sukobu u Makedoniji, gdje je prije tri dana poginulo sedam osoba, pronađene su čahure streljiva kalibra 5,56 koje koriste postrojbe NATO-a. Riječ je o američkom vojnom streljivu koje se ne može kupiti u slobodnoj prodaji i koja se isključivo isporučuje postrojbama. Još nije poznato tko je sve u međualbanskom krvoproliću bio naoružan iz američkih vojnih izvora i u kojim količinama.</p>
<p>Do sada je poznato da su nekadašnji zapovjedni stožer Oslobodilačke narodne armije (ONA) u selu Mala Rečica napali gerilci Albanske narodne armije (ANA) koji ne priznaju mirovni sporazum koji prošle godine sklopljen u Ohridu kada je prekinuti višemjesečni građanski rat u Makedoniji.</p>
<p> Prema izvorima iz sjedišta OESS-a u Skopju, u napadu na selo sudjelovalo je šezdesetak napadača koji su u svom naoružanju imali i lake raketne bacače. Zgrada nekadašnjeg stožera razrušena je do temelja. </p>
<p>Promatrači u Makedoniji ne isključuju mogućnost da je streljivo NATO postrojbi možda pronađeno i zato što je navodno Ali Ahmeti, politički lider ONA-e, dobio oružje iz američkih vojnih izvora.</p>
<p> To oružje je navodno dobio kako bi naoružao skupinu od 150 boraca. Kao njihov mogući zadatak navodi se onemogućavanje djelovanja kriminalaca u makedonskim planinama koji održavaju veliki narko lanac koji se proteže iz Makedonije preko Kosova dalje na zapad.</p>
<p> U makedonskoj se političkoj javnosti procjenjuje da su ovi događaji možda povezani i s predizbornim pripremama. </p>
<p>Napadači, pripadnici ANA-e, s namjerom da jasno potvrde svoje ambicije, već su nekoliko dana prije sukoba proglasili »slobodni teritorij» na području sela Mala Rečica koji uključuje još neka naselja i najavili nastavak rata za – «pravednu stvar».</p>
<p> Oni su tako na djelu potvrdili svoje neslaganje s djelovanjem ne samo Ali Ahmetija nego su i njega i lidere najjačih albanskih stranaka u Makedoniji, Džaferija i Nimerija, proglasili izdajnicima. </p>
<p>Zauzimanje teritorija tumači se u političkoj javnosti kao stvaranje logističkih preduvjeta za – proizvodnju droge i streljiva.</p>
<p> U Makedoniji se ne zaboravlja da je selo Aračinovo, mjesto prvog značajnijeg sukoba makedonskih snaga sigurnosti s albanskim gerilcima, zapravo bilo veliki laboratorij za preradu herorina i opijuma. Taj je centar uništen. </p>
<p>Zato se sada procjenjuje da proglašavanje »slobodnog teritorija« s centrom u Maloj Rečici nedaleko Tetova, zapravo znači stvaranje prostora s manje kontrole u blizini Kosova gdje će se moći nastaviti posao iz Aračinova. </p>
<p>Željko Hodonj</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>SAD pritišće Beograd da izruči Mladića </p>
<p>NEW YORK, 29. ožujka </p>
<p> - Američki su dužnosnici izjavili da Washington još zahtijeva od službenog Beograda da izruči Haaškom sudu bivšeg glavnog zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića, optuženog za genocid. Naime, približava se rok za odluku o američkoj pomoći Jugoslaviji. Američka administracija trebala bi do 31, ožujka potvrditi je li Jugoslavija u dovoljnoj mjeri surađivala s Haaškim sudom kako bi Jugoslavija primila 40 milijuna dolara pomoći. To je samo dio predloženog financijskog paketa teškog i do 135 milijuna dolara.</p>
<p> Mladić živi u Jugoslaviji ne skrivajući se, kao i još nekoliko drugih osoba koje je optužio Haaški sud, rekla je glavna tužiteljica Carla del Ponte.</p>
<p> »Opet smo jasno rekli vlastima u Beogradu da želimo više suradnje. Odluka o tome hoćemo li ili nećemo potvrditi slanje pomoći, ovisi o tome hoćemo li vidjeti tu suradnju«, kazao je američki izaslanik za pitanja ratnih zločina Pierre-Richard Prosper. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Njemačka kršćanska kultura bez - kršćana!?</p>
<p>Prema istraživanju, među inim, proizlazi da 65 posto Nijemaca vjeruje u Boga, ali samo manjina od 20 posto misli na kršćanskoga Boga. No, za kršćanske Crkve je poražavajući podatak da većina pripadnika kršćanske kulture nema ni elementarna znanja o značenju Uskrsa - samo 30 posto anketiranih znade pravo značenje Uskrsa. Unatoč tome, većina Nijemaca, bez obzira na to vjeruju li ili ne, slavit će Uskrs »u ozračju tradicionalne kršćanske kulture«</p>
<p>Njemačka živi u kršćanskoj kulturi</p>
<p> - bez kršćana! Tom je sarkastičnom dosjetkom berlinski sociolog religije Klaus-Poter Jorns prokomentirao jedno od brojnih istraživanja o religioznosti u njemačkom društvu, čiji su rezultati objavljeni u tjedniku Focus. Naime, prema tom istraživanju, među inim, proizlazi da 65 posto Nijemaca vjeruje u Boga, ali manjina od 20 posto misli na kršćanskoga Boga.</p>
<p>No, većina Nijemaca, bez obzira na to vjeruju li ili ne, proslavit će Uskrs »u ozračju tradicionalne kršćanske kulture«. Istraživanja također govore da je za većinu Nijemaca Uskrs, nakon Božića, glavno žarište kršćanskih tradicija i običaja, koje nisu uništili ni posvemašnja sekularizacija na zapadu niti nasilna ateizacija na istoku zemlje.</p>
<p>Za kršćanske Crkve je, međutim, poražavajući podatak da većina pripadnika kršćanske kulture nema elementarna znanja o značenju Uskrsa. Naime, samo 30 posto anketiranih znade što znači Uskrs. Ni u drugim elementima kršćanske kulture mnogi nisu dobro educirani. Primjerice, samo 17 posto ispitanih znade navesti svih Deset Božjih zapovijedi. Za njemačke Crkve nešto su povoljniji podaci istraživanja po kojima 81 posto onih koji su se izjasnili kao vjernici, vjeruju da je Isus sin Božji, ali samo 75 posto vjeruje u uskrsnuće, dok 69 posto ispitanih vjeruje u uzašašće. </p>
<p>»Nije utjeha, ali nije ni katastrofa«, komentirao je ukupne rezultate istraživanja predsjednik Njemačke biskupske konferencije, kardinal Karl Lehmann. On kao razlog za takvo stanje stvari vidi u tomu »što Crkva nije našla odgovore na sve veću individualizaciju i pluralizaciju njemačkog društva«.</p>
<p>Katolička crkva u Njemačkoj nije izdržala sve izazove vremena. Čini se kao da nigdje drugdje u svijetu nema toliko nemira, nejedinstva i otpadništva kao u Njemačkoj. Osim toga, njemačka je Crkva vjerojatno najbogatija na svijetu, ali zato ima manje utjecaja na društvo nego druge crkve u siromašnim zemljama.</p>
<p>Utjecaj Crkve, primjerice, na njemačku političku klasu nije osobit. Štoviše, ni na one političke stranke koje u svom imenu nose kršćanski predznak, čak ni kad je riječ o temeljnim etičkim i moralnim pitanjima. Posljednji primjer: iako su obje kršćanske Crkve tražile da Kršćansko-demokratska unija (CDU) i Kršćansko-socijalna unija (CSU) glasuju za zakon o useljavanju kako bi se izbjeglo raspirivanje straha od stranaca u predizbornoj kampanji, obje stranke su ignorirale crkvene apele. Zbog toga se kritičari Unije pitaju zašto one uopće nose kršćanski predznak.</p>
<p>Naravno, političarima Unije ne pada na pamet da se odreknu tog predznaka, jer u dominantnoj kršćanskoj kulturi to može pomoći stranačkim interesima. Uz to, u stranačkim strukturama je većina onih koji se deklariraju kršćanskim vjernicima. Ni njemački socijaldemokrat, savezni predsjednik Johannes Rau, ne krije da je praktični vjernik. On, uz socijaldemokratske ideale socijalne pravednosti, vjeruje i u ideale društva s kršćanskim nadahnućem. Rau, dapače, toliko često citira Evanđelje da je dobio nadimak »brat Johannes«.</p>
<p>Stanovitih prednosti kršćanskog identiteta u »kršćanskoj kulturi bez kršćana« u nekim prigodama ne odriču se ni deklarirani ateisti. Tako se i njemački ministar vanjskih poslova, Joschka Fischer, premda po vlastitom samoodređenju »katolički ateist«, nedavno nije ustručavao odletjeti avionom u Rim kad je Papa Ivan Pavao II imenovao nove njemačke kardinale.</p>
<p>Uzgred, njemački kardinali ne bježe od dijaloga s političarima i novinarima s druge strane svjetonazorske obale. Čak i najutjecajniji njemački kardinal Joseph Ratzinger u Rimu često daje intervju njemačkim listovima. Najviši Papin čuvar vjere »oklopni kardinal« Ratzinger dao je najpoznatiji intervju deklariranom ateistu, publicistu Peteru Seewaldu, koji ga je objavio kao knjigu.</p>
<p>Ni neki redovnički samostani niti za Uskrs ne bježe od dijaloga s onima koji »ne vjeruju«. Tako časne sestre Karmelićanke iz Tübingena posljednjih godina o Uskrsa otvaraju vrata svoga samostana. U njemu zainteresirani mogu sudjelovati u duhovnim vježbama. Karmelićanke se nadaju da će »nakon paljenje svijeće za Veliku subotu u mnogima od njih probuditi čežnju za vječnim svjetlom«.</p>
<p>Karmelićanke iz Tübingena postavile su si za cilj da se ljudima otvori prostor izvan stresova poslovne i životne sredine, za meditaciju o ljubavi, vjeri i nadi. Moliti i meditirati u tišini je većini draže od traktata koji bi se za te dane mogli čuti. Sestra Tereza u izjavi za tv- mrežu ARD kaže: »Mi nikoga ne možemo natjerati da vjeruje u Boga, ali možemo za ove spoznaje otvoriti prostor u našem samostanu«.</p>
<p>Većina će Nijemaca, dakako, biti daleko od duhovnih vježbi u samostanima, a bliže kućnim »tjelesnim vježbama«, odnosno u kršćanskoj kulturi već ukorijenjenim gurmanskim užicima, u tradicionalnim uskršnjim pečenim zečevima i obojenim kokošjim jajima. Ali, kao što je poznato, nije riječ o izvornoj kršćanskoj, nego o nasljeđu iz germanske kulture. Stari su Germani na početku proljetnog ekvinocija žrtvovali ožujskoga zeca i obojena jaja božici proljeća Ostari. To znači - kad bi to bila jedina dimenzija kršćanske kulture - onda Njemačka ne bila ni zemlja izvorne kršćanske kulture. </p>
<p>Branko Madunić, Berlin</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Savršeni espresso</p>
<p>Savršen espresso, tvrde stručnjaci, mora biti pokriven gustom, čvrstom pjenom boje lješnjaka. Ako je u sredini krug kave, pritisak u aparatu je previsok, ako je pjena rastrgana ili mizerna, pritiska manjka. Savršena pjenica izdržava cijelo vrijeme pijenja ostajući na rubovima. Savršen espresso ostaje u ustima pola sata nakon konzumiranja sadržaja šalice. Savršen espresso pun je različitih aroma i senzacija...</p>
<p>Mala šalica od debelog porculana ugrijana na idealnu temperaturu blisku temperaturi ruke, s espressom okrunjenim smeđom, nježnom, elastičnom pjenicom s minijaturnim mjehurićima zraka, stoji uz tastaturu moga računala dok počinjem pisati članak o kavi. Inspiracija da bolju ne mogu zamisliti, espresso miriše diskretno i obećava nastavak zadovoljstava s prvim gutljajem. Ritual se ponavlja iz dana u dan. Višekratno.</p>
<p>Espresso je blizu savršenstvu o kojem su sanjale generacije obožavatelja ili makar poklonika, počevši priču prije stotinjak godina, naravno u Italiji. On nije savršen jer je kućni i jer nije napravljen na nekoj od golemih, uglancanih mašina Gaggia koje sliče tvornicama čistog gušta i koje opet opslužuju specijalisti s jedinim radnim zadatkom - u šalicu utočiti savršenstvo. </p>
<p>Statistika veli da najviše kave po glavi stanovnika troše Finci - skoro 10 kilograma godišnje. Statistika tvrdi i da je kava vodeće piće Belgijancima, ispred sve donedavno nedodirljivog piva, mineralne vode, voćnih sokova i, u federalnoj jedinici Bruxelles Capitale, šampanjca i pjenušavih vina. Iza Finaca su Šveđani, Švicarci i Nijemci, a Talijani, očevi i kraljevi espressa, tek su na polovici ljestvice, s količinama konzumirane kave dvostruko manjim od Finaca, ali i korak ispred druge zemlje koja je kavi dala ime i dio njene mirisne aure, Brazila.</p>
<p>Statistika također veli da na espresso odlazi tek dva, ne više, posto ukupnog prometa kave i od ta dva posto pola se ispije u Italiji - ako je vjerovati pouzdanom Eurostatu, statističkom uredu EU-a. Espresso napravljen u kući moje je neizbježno zadovoljstvo, a industriji je velika neiskorištena niša na tržištu. U nišu smo upali i ja i brojni poznanici kad smo shvatili da se skoro pa savršenstvo može stvoriti u vlastitoj kuhinji. Mi uživamo, industrija trlja ruke, dionice rastu. I, svima je dobro. </p>
<p>Francuzi piju espresso svaki dan - ta divota nije više privilegija Talijana! - 70 posto priznalo je da bez njega više ne može zamisliti početak intenzivnije moždane aktivnosti, ali tek svako deseto domaćinstvo kod kuće drži aparat. U Italiji je nešto bolje, no malo će Talijana glasovati za opciju šalice uz računalo ako mu se pruža prilika da u lokalnom kafiću, na suncu ili zureći u sliku u ogledalu preko puta bara, ispije prvu šalicu dnevne norme. U knjizi na temu kave našla sam podatak koji je u moju percepciju jednostavnosti sadržaja šalice espressa za dobar početak dana unio konfuziju. Znanost tvrdi da je u igri i u sadržaju svakog zrna 1200 raznih supstanci i da je do 800 njih s te liste odgovorno za aromu, neodoljiv osjećaj kad toplu šalicu prinosimo ustima, onjuškamo i potom srknemo. Stručnjaci tvrde da je 70 posto zadovoljstva iz kave u mirisu. Espresso se ponajprije uživa nosom. Ostatak je prepušten osjetnim stanicama jezika odakle stižu senzacije svih kombinacija kavene gorčine.</p>
<p>Espresso je nauk. Svaki tvorničar te sitne delicije znade da u porciju iz koje će nastati šalica, uključujući i ovu uz tastaturu, ulazi 49 kavenih zrna ili 6,5 grama, izmljevenih na pravu mjeru da od 1200 sastojaka izvuče, iscrpi optimum. Proizvođačka statistika nadalje upozorava da je čak i kod najkvalitetnijih vrsta kave postotak nesavršenih, pokvarenih zrna, između 1 i 2 posto. Ta zabrinjavajuća činjenica, statistički, upućuje da se u svakoj prosječnoj porciji od 49 ( ili jednostavnije 50!) zrna, statistički prokrijumčari jedno pokvareno zrno, što je dovoljno da u savršenu ravnotežu mirisa i okusa proizašlog iz kompozicije rečenih 1200 esencijalnih elemenata (bez šećera, mlijeka i inih dodataka!) uleti neželjeni gost i poremeti savršenstvo.</p>
<p> Isprepadani statističkom mogućnošću da svaku savršenu porciju savršenog espressa pokvari statističko (i realno) nepodobno, pokvareno zrno, proizvođači su iskoristili suvremenu tehnologiju kako bi odijelili kaveni kukolj od žita. Kroz mašinu svake sekunde prođe do 500 zelenih zrna, laserska zraka procjenjuje koje je dobro, dakle podobno za proces prženja, a koje nije, i svaku »pogrešku«, ono statističko svako pedeseto zrno, izbacuje s trake mlazom zraka. Jednostavno i djelotvorno. </p>
<p>Između proizvedenog savršenstva i sadržaja šalice koju prinosite usnama u zasjedi čekaju još mnoge prepreke finalnom savršenstvu pripremljenog espressa. Najveća je zrak pa proizvođači čine sve kako bi spriječili prodor zraka u već spremnu porciju ili pakiranje. Espresso je dobar kad porciju kave izvučete iz vakumirane vrećice (kamo su je spremili uz pomoć ugljičnog dioksida da neprijatelj zrak ne dobije šansu učiniti štetu!), no poslije kratkog vremena kad oksidacija učini svoje s nekima od 1200 sastojaka, manje je dobar, znači nije savršen. A to je nedopustivo svetogrđe!</p>
<p>Male kućne mašine koriste već spremljena pakiranja s onih 6,5 grama kave ukliještenih, sprešanih u stisak filter-papira i to se zasad pokazalo najboljim. Ako ste spremni ili možete utrošiti više od 200-300 eura koliko danas košta prosječan solidan kućni aparat, i za jutarnje ćete zadovoljstvo investirati više, na raspolaganju stoji nova generacija strojeva krcata elektronikom, sa zaslonima od tekućeg kristala, što je više šminka nego bit dobivanja savršenog espressa. Takav aparat sam mjeri i potom melje potrebnu količinu kave, pa ćete uz vaš savršen espresso biti počašćeni i neodoljivim mirisom svježe mljevene kave. </p>
<p>Nespresso je tržišni bum espressa zadovoljio svojom verzijom postizanja savršenstva ponudivši kapsule od aluminija. One se stave u odgovarajuću mašinicu, Nespressovu naravno, vakumirani sadržaj dolazi u dodir s vrelom vodom pod pritiskom nakon što je poklopac probijen i u šalicu kapa smeđe, aromatično savršenstvo s raskošnom pjenom na vrhu. Proizvođači trljaju ruke. Espresso je tako popularan da tržište raste godišnjom stopom od 10 posto. O zaradi najbolje govori usporedna matematika cijena - kilogram zelene, tek pobrane kave u Vijetnamu, Etiopiji, Keniji, Kolumbiji ili Brazilu košta euro, najviše dva, ovisno o vrsti i kvaliteti. Kada dođe do stroja, taj kilogram vrijedi 50 puta više!</p>
<p>Savršen espresso, kažu stručnjaci, mora biti pokriven gustom, čvrstom, aromatičnom pjenicom boje lješnjaka. Ako je u sredini krug kave, pritisak u aparatu je previsok, ako je pjena rastrgana ili mizerna, pritiska manjka. Savršena pjenica - crema, vele Talijani - izdržava cijelo vrijeme pijenja i ostaje na rubovima, a potvrda besprijekornosti je da, kad stavite <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT>, zrnca stoje na pjeni nekoliko trenutaka prije nego potonu u tamne dubine. Savršen espresso ostaje u ustima pola sata nakon konzumiranja. Savršen espresso pun je različitih aroma i senzacija. Savršenstvo, po ukusima, možete poboljšati dodate li mlijeko, mliječnu pjenicu, tučeno slatko vrhnje, konjak... Varijacije na temu bezbrojne su, koliko ljudi i zemalja, toliko običaja i navada. </p>
<p>Osim doma, gdje espresso uz tastaturu računala pravim na minijaturnoj, ali moćnoj i umjereno skupoj mašinici »Krups« od Illy doziranih kavenih vrećica, pravi espresso nalazim u pressu europske Komisije, kafić drže Talijani (jednom u četiri godine Komisijina služba raspisuje natječaj za koncesiju kafića!), potom u nekoliko portugalskih sitnih krčmica i u izvjesnom broju talijanskih restorana koji nisu podlegli ukusima domaće publike te umjesto guste smjese, srži svega najboljeg, u espresso kavi daju razblaženu vodicu bližu filter-kavi.</p>
<p>Espresso je ipak piće atmosfere. Stoga je osobna, privatna asocijacija najboljeg espressa na svijetu kafeterija blizu glavnog bolonjskog trga. Sunce, golubovi, šuškanje iza škura, malo lijenosti na koju imate pravo samo na jugu kontinenta i taj neodoljiv, raskošan okus na nepcu.</p>
<p>Tada ne mislite na 49 zrna u porciji, na razvoj aparata za espresso tijekom zadnjeg stoljeća, na lasere koji izbacuju loša zrna iz savršenstva, na niše u tržištu, na inovaciju koju je 1961. obznanio Ernesto Valente, čime je u njegovom aparatu »Faema E61« savršeno zagrijana voda na 90 stupnjeva prolazila kroz savršeno mljevenu porciju kave i davala ono za čime ludujemo - savršen espresso.</p>
<p>Lada Stipić-Niseteo, Bruxelles</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Naomi Campbell i sloboda tiska</p>
<p>Premda nije otkrio ništa posebno bitnog i novoga, »Mirror« je svojom pričom o Naomi Campbell barem potvrdio jednu poznatu istinu – da današnja modna industrija cvate u oblaku kokainskog praha</p>
<p>U lovu na senzacije britanski tisak ne pati od prevelikih skrupula. Kad je nakon jedne nesreće glumac Gorden Kaye (poznatiji kao simpatični Rene iz tv-serije »Alo, alo«) ležao u komi, snimatelji jednog londonskog tabloida provalili su u njegovu bolničku sobu i fotografirali ga. Kad je super-model Naomi Campbell lani izlazila sa sastanka udruženja »Narcotics Anonymous« koje okuplja bivše narkomane, snimili su je pak fotoreporteri lista Mirror. Taj slučaj, koji je ovih dana doživio svoje sudsko finale, pomalo je zanimljiv i za nas, budući da i u Hrvatskoj sve češće frcaju sudske tužbe protiv različitih listova. </p>
<p>U sudnici je crna britanska manekenska diva ovih dana izvojevala tek djelomičnu pobjedu protiv sedme sile. Sudac je Naomi Campbell proglasio lažljivicom, ali je zaključio da ona svejedno ima pravo neke činjenice o svome životu zadržati u tajnosti. Mirror je, smatra sudac, narušio to pravo. Proizlazi da i javne ličnosti, čak i one koje, poput Naomi Campbell, provode mnogo vremena reklamirajući same sebe, imaju pravo na određenu dozu privatnosti.</p>
<p> S druge strane, sud je čuvenom super-modelu dodijelio odštetu od samo 3500 funti (oko 40.000 kuna), što je, u britanskim okvirima, posebice s obzirom na ranije presedane, tek simbolična svota. Kad je, primjerice, tabloid Sun prije nekoliko godina netočno objavio da Elton John spava s mladim muškim prostitutkama, sudac je redakciju opalio po džepu milijunskom odštetom.</p>
<p>Za razliku od slučaja s Eltonom Johnom, navodi tiska o Naomi Campbell bili su u osnovi točni. No, po ocjeni suca, Mirror nije smio objaviti pojedinosti o tome da se ta manekenka liječi od narkomanije. Ali, s druge strane, list je imao potpuno pravo otkriti čitateljima da je Naomi Campbell narkomanka koja je često lagala u javnosti kad bi joj novinari postavljali pitanje uzima li droge. Kao idol i uzor mnogih djevojaka, a posebno tamnoputih mladih žena na Zapadu, taj super-model ima i određenu odgovornost, zaključio je sudac.</p>
<p>Tražeći od suda da zaštiti njenu privatnost, manekenka se pozivala na europsku povelju o ljudskim pravima. No, istu povelju potegao je u svojoj obrani i Mirror, citirajući slobodu tiska i pravo slobodnog izražavanja. Uzevši sve u obzir, sud je glasovitoj manekenki dodijelio manje-više nominalnu odštetu. Dijelu londonskih urednika bilo bi milije da se bitka za slobodu tiska vodi oko značajnijih stvari nego što je to privatni život jedne Naomi Campbell. Čak je i sam naziv »sloboda tiska« možda odviše grandiozan za slučajeve poput njenoga. Bilo bi zanimljivije da se istražno britansko novinarstvo isprsi s nekim značajnim i spornim otkrićima o tome što rade političari, pa da se onda sudska bitka zametne oko toga, a ne oko eskapada atraktivne, ali ne previše važne mlade žene.</p>
<p>No, privatni životi slavnih ljudi bili su i ostali snažan magnet za čitateljstvo. To je formula zahvaljujući kojoj samo najtiražniji tabloid na Otoku, Sun, uspijeva dnevno prodati nekoliko milijuna primjeraka svojih novina. Urednik tog lista David Yelland sada tvrdi da ga presuda protiv konkurentskog Mirrora nije obeshrabrila te najavljuje otkrivanje novih »jakih i kontroverznih storija« nastalih »na rubu«.</p>
<p>Naomi Campbell, otkrivena dok je kao petnaestogodišnjakinja šetala londonskim Covent Gardenom, nadaleko je poznata po svojim kašnjenjima, burnim ljubavnim vezama, temperamentnim ispadima pa i po tome da je jednu svoju asistenticu pred nekoliko godina opalila glačalom po glavi. Ljudi koji su je poznavali u najranijoj mladosti tvrde da je Naomi nekoć bila dražesno, milo i tiho stvorenje – nimalo nalik kapricioznom modelu kakvog ljudi poznaju danas. Naomi Campbell mogla bi zapravo poslužiti kao negativna reklama za kokain, njenu omiljenu drogu, koju koriste i mnogi drugi modeli. Kokain, naime, potiskuje apetit, ali osobe koje ga redovno koriste često postaju razdražljive i paranoidne.</p>
<p> Kako ovih dana tvrdi Michael Gross, autor knjige »Model: ružni biznis lijepih žena«: »Još od dvadesetih godina prošlog stoljeća modeli uzimaju drogu i uvijek će to činiti. Mijenja se samo supstanca. To je poput mode«. Tako je, premda nije otkrio ništa posebno bitnog i novog, Mirror svojom pričom o Naomi Campbell barem potvrdio jednu poznatu istinu – da današnja modna industrija cvate u oblaku kokainskog praha.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini,London</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="49">
<p>Ključeve energetske budućnosti zemlje ipak je najbolje imati u svojim rukama</p>
<p>Ne vidim Hrvatsku kao zemlju koja bi se najradije ogradila od cijelog svijeta debelim visokim zidom i živjela u svojoj »splendid isolation«. U takvoj zemlji ne bih ni želio živjeti.</p>
<p> Nešto slično pokušala je Albanija u drugoj polovini dvadesetog stoljeća- nakon što se je posvađala sa SSSR-om i Kinom, gradeći na granici bunker do bunkera pa smo vidjeli do kud ju je to bilo odvelo. Izolacija je skopčana s velikim rizikom, čak i onda kada sve imate, kada ste iznad svih i svega kao što je to slučaj sa Švicarskom, čiji građani ipak sada na referendumu pristaju, da ona postane članica UN-a, naravno, s pravima i obvezama koje iz toga proizlaze.</p>
<p>U današnjem globalnom svijetu, globalnim se trendom pored integracije smatra i privatizacija. To pak znači, potpuno ili djelomične prepuštanje vlasništva od strane države u privatne ruke. Naime, državne tvrtke bilo da ih je država osnovala ili dobila nacionalizacijom privatnih ili zadružnih tvrtki, gotovo su uvijek bile kao »kost u gospodarskom grlu« neke zemlje, jer nisu mogle biti vođene tako uspješno kao konkurentne privatne tvrtke. Naime, državni službenici ili namještenici u načelu pate od tzv 'tehnokratske bolesti'. Alain Peyrefitte birokraciju definira kao sustav neprimjereno sklon da se sve više bavi sobom i svojim ljudima, a sve manje onim zbog čega je utemeljen. Za to je Peyrefittu slučaj Engleske poslije drugog svjetskog rata bio posebno interesantan. Naime W. Churchill je Englezima u vrijeme Drugog svjetskog rata, da bi im podigao i održao visok moral potreban za suočavanje sa strašnim neprijateljem, obećao državu blagostanja (Welfare State). Kad je rat završio Englezi su takvu državu od njega i očekivali, ali im je on nije mogao dati, pa su ga na prvim sljedećim izborima ostavili na cjedilu. Britanijom je tako zavladala neka letargija i učmalost pa su je svi redom počeli prestizati. Trgla se je tek u zadnjih desetak godina sa čeličnom Lady na čelu u procesu ponovne reprivatizacije i vraćanju onim vrijednostima koje su ih krasili kroz puna tri stoljeća.</p>
<p>No, iako je privatizacija danas svjetski trend, govoreći objektivno, sa njom se danas ne rješavaju svi problemi svih zemalja. </p>
<p> Zemlje s 1.000, 5.000 ili 20.000 dolara GDP-a po stanovniku nemaju iste probleme, pa ni iste interese i ciljeve. U siromašnim ili pak socijalno orijentiranim zemljama ili društvima, briga za školstvo, zdravstvo, komunalije i slične javne službe drugačija je nego u bogatim zemljama. Privatnik obično brine svoja posla - kako uvećati kapital uz što manji rizik, a to znači što sigurniji i brži povrat uloženog kapitala uz što veći profit. Država, odnosno njeni izabrani predstavnici pak moraju brinuti i o projektima od zajedničkog interesa kao što su gradnja ili popravak škola, fakulteta, bolnica, prometnica, kanalizacije i slično, a to znači i o projektima gdje ulaganja traže dugi vremenski povrat i često nikakav profit. Pojedine europske zemlje i dan danas, kao na primjer Francuska, 55 godina nakon drugog svjetskog rata, neke energetske sektore (struja i plin) drži i dalje u državnim rukama i tek su ovi dana u Barceloni Francuzi pristali na djelomičnu privatizaciju u razdoblju do 2005. Godine 1995. Francuzi su bili pokrenuli velike štrajkove buneći se protiv ulaska stranog kapitala u te sektore u strahu da ne pokrene val otpuštanja tisuća zaposlenika. Socijalni mir bio im je važniji od brzog ulaska stranog kapitala. Energent, svaki proizvod ili uslugu - skupljom ili jeftinijom, a to znači i više ili manje konkurentnijom na tržištu. Zbog toga nije sve jedno tko drži ključ energetske budućnosti zemlje. Dok se stvari kreću na bolje - vlada euforija, a kada nešto krene po zlu, zna se tko će izvući deblji kraj. Zato su najbolja - ravnotežna stanja. Takvoj bismo ravnoteži i mi trebali težiti - bar gledajući imovinu u cjelini, ako smo već financijski sektor prepustili gotovo u cjelini strancima.</p>
<p> Zamjenica ministra gospodarstva Maja Brinar ističe da je privatizacija Ine i HEP-a neminovna zbog opredjeljenja Hrvatske za tržišno gospodarstvo i preduvjet jačanja tih tvrtki u regiji i privlačenja stranih investicija.</p>
<p>Objektivno govoreći, tom se razmišljanju nema što prigovoriti. Privatizirati se, međutim, može tako da sve završi u domaćim ili stranim rukama ili pak u jednim i u drugim. Isto tako privatizacija može početi danas i danas završiti, a može imati i odgovarajuću dinamiku prilagođenu strateškim interesima zemlje kao na primjer, ulasku u Europsku uniju i slično.</p>
<p> Najmanje što mi možemo, to je da, ako ništa drugo, imitiramo strance u radu, ponašanju, učenju, stvaranju, štednji, odnosno, izgradnji poslovnog morala i etike, radi lakšeg i uspješnijeg ljudskog i poslovnog komuniciranja sa strancima, a to znači i stvaranja Ujedinjene Europe, Europe u kojoj nismo od jučer i kojoj nismo nepoznati iz stoljeća što su ostala za nama, bez obzira na strahove i dileme i na sva negativna iskustva koja smo imali do jučer. </p>
<p>ANTE LEŠIĆ-ŠANTULOVIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Riječka je banka je još nedavno bila proglašena jednom od najboljih </p>
<p>Riječka je banka već bila potpomognuta novcem iz državnog proračuna i to u nedavnoj prošlosti. Bila je proglašena jednom od najboljih i najpouzdanijih, a sad opet mora biti potpomognuta s gotovo milijardu kuna.</p>
<p> U isto vrijeme zakidaju se branitelje, rodilji, djeca, studenti i umirovljenici. Za njih se nikako ne pronalaze sredstva ni u proračuni ni u fondovima.</p>
<p> Previše je, međutim, banaka propalo, previše je bilo mutnih »inženjeringa« i štedionica i previše propalih ušteđevina da se taj stampedo ne bi trebao očekivati. Upravo kad su se rizničari poradovali da je narod donio sve što je imao i pohranio u njihove banke, krah Riječke banke pokvario je taj ugođaj i mnogi će se štediše vratiti uvjerenju da je najsigurnija banka - čarapa! </p>
<p>Mene, a vjerujem i većinu običnih ljudi zanima, ako se glavnog krivca (krivce) uspjelo uhvatiti i zadržati ih u pritvoru, ne postoji li način da oni »propijevaju« i da se taj novac vrati banci? Naravno da ima načina, samo je pitanje komu je do toga stalo i žele li nadležni da se sazna kamo je nestajao novac, ovog puta iz Riječke banke. </p>
<p> Do kraja je mutno da se 100 milijuna eura (ili dolara) ukrade bez traga, a da se za dug od jedne kune sudski progoni dužnik! Jasno je, treba žrtvovati posadu da bi se spasio brod i one koji su satelitski upravljali brodom. To se u nas sve do nedavno zvalo »petim ortakom«, a ne znam kako to sada nazvati? Za usporedbu mi pada na pamet samo »Titanic«! Za milijardu kuna udijeljenih Riječkoj banci moglo se riješiti probleme zdravstva i školstva. Tada nam barem ne bi bilo žao našeg novca. </p>
<p>IVAN KOKOT, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Osvrt na pismo Željka Kovačevića Hrvatski jazz u Beču po plemenskom ključu</p>
<p>Ovim pismom želim poduprijeti Kovu (Željka Kovačevića) u nastojanju da javnosti predoči nepravde i nezdravo stanje na našoj jazz sceni. Mislim da je pogodio bit problema. </p>
<p>Glavni je uzrok takvog stanja u »grijehu struktura«, odnosno u Hrvatskoj glazbenoj uniji i Hrvatskom društvu skladatelja, točnije, u Jazz klubu koji djeluje u sklopu HDS-a. Navedene ustanove nekritički favoriziraju nekolicinu zagrebačkih jazzera (ovim ne želim umanjiti kvalitetu i značenje tih glazbenika). Problem je u tome što se ostali glazbenici i ansambli koji svojom kreativnošću i originalnošću mogu dostojno prezentirati Hrvatsku sustavno ignoriraju i omalovažavaju.</p>
<p> Zašto je tako? Možda zato što ne ulazimo u »Plemenski ključ«.</p>
<p>Zdenko Ivanušić, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Carinici imaju pravo na dodatak za uvjete rada</p>
<p>Članovi Odbora carine Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH upozorili su Ministarstvo financija i ravnatelja Carinske uprave na neadekvatno vrednovanje carinskih službenika, naročito djelatnika u graničnim ispostavama. Donošenjem Zakona o državnim službenicima i namještenicima i Uredbom o radnim mjestima i koeficijentima u državnoj službi, u mnogim segmentima nije na najbolji način sagledan profil poslova i odgovornost državnih službenika i namještenika. Premda se Uredbom donekle pokušalo povećanim koeficijentom nagraditi složenost poslova koje obavljaju carinski službenici, to je svakako nedostatno s obzirom na posebne uvjete rada. Zaključeno je da će Ministarstvo financija, zajedno sa Sindikatom, ponuditi Vladi RH prijedlog Uredbe o dodacima za radna mjesta s posebnim uvjetima rada.</p>
<p>Sindikat državnih i lokalnih službenika Hrvatske</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="53">
<p>Policija otkrila 15 kg marihuane koja vrijedi oko 15.000 eura </p>
<p>Uhićena trojica u zadarskom vozilu u kojem je nađena droga / Marihuana pakirana kao štruce kruha stigla iz BiH preko splitskog područja </p>
<p>SLAVONSKI BROD, 29. ožujka</p>
<p> - Policija je u četvrtak u Slavonskom Brodu zaplijenila 15 kilograma marihuane. To je najveća zapljena droge u zadnjih deset godina u Brodsko-posavskoj županiji, rečeno je na u petak na konferenciji za novinare Brodsko-posavske policijske uprave.</p>
<p> Vrijednost zaplijenjene pošiljke procjenjuje se na oko 15 tisuća eura. Droga je u Hrvatsku prokrijumčarena iz BiH, na području splitsko-dalmatinske policije.</p>
<p> Brodsko-posavska policija pronašla je marihuanu zapakiranu u 30 omota u obliku štruca kruha u automobilu »renault megane« zadarske registracije ZD 585-CE u brodskom naselju Podvinju. Automobil je vlasništvo A. B. iz Zadra. </p>
<p> Trojica koja su zatečena u vozilu, Č. M. (39) iz Zagreba, V. J. (23) iz Gruda u BiH i J. M. (25) iz Velike Kopanice pokraj Slavonskog Broda, uhićena su i sprovedena u Istražni centar Županijskoga suda u Požegi. Policija je protiv njih podnijela kaznene prijave. </p>
<p> Načelnik Policijske uprave brodsko-posavske Ivan Nožina rekao je da je u prva tri mjeseca ove godine na njihovu području uprave zaplijenjeno 9,5 kilograma heroina i gotovo 30 kilograma marihuane. (I. F./ H)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Zaplijenjeno 10.000 tableta ecstasyja </p>
<p>Na području Ivanje Reke uhićen Slovenac Roman M. koji je pokušao preprodati tablete </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Koordiniranom akcijom Uprave kriminalističke policije MUP-a te policijskih uprava Međimurske, Varaždinske, Brodsko-posavske i Zagrebačke županije, u srijedu je zaplijenjeno 10.107 komada tableta ecstasyija i oko 780 grama marihuane. Privedeno je osam osoba, rekao je u petak na konferenciji za novinare načelnik Odjela za droge u MUP-u Darko Dundović. Kako je objasnio, nakon šest mjeseci kriminalističkih aktivnosti u srijedu oko 15 sati na benzinskoj postaji na području Ivanje Reke uhićen je slovenski državljanin Roman M. (20) dok je pokušavao preprodati 9607 tableta ecstasyja. Druga dvojica povezana s preprodajom pobjegla su u automobilu, rekao je Dundović.</p>
<p> Iako su policajci mogli upotrijebiti vatreno oružje, nisu pucali zbog sigurnosti većeg broja građana koji su se zatekli na mjestu događaja. Dundović je potvrdio da potraga za bjeguncima još traje, a u potjeri je sudjelovao i policijski helikopter. Za bjeguncima je raspisana tjeralica, njihov identitet policiji je poznat, ali su u MUP-u procijenili da javna objava njihovih imena ne bi bila u interesu istrage.</p>
<p>Istodobno, u sklopu iste policijske akcije u pretragama nakoliko stanova na području Međimurja pronađeno je oko 780 grama marihuane i manje količine amfetamina (»speeda«). Uhićeni su Nikica P. (28), Željko V. (40), Ivica M. (23), Ivan O. (51), Dražen B. (35), Boris K. (28) i Damir Š. (23), svi s područja Varaždina i Čakovca. U MUP-u nisu mogli ni potvrditi ni zanijekati da je riječ o »slovenskoj vezi«, kao ni to je li akcija koordinirana sa slovenskom policijom. Nisu izneseni ni podaci gdje je ecstasy proizveden.</p>
<p>Kriminalistička obrada još traje, kažu u policiji, a vrijednost zaplijenjene droge procijenjuje se na više od 200.000 kuna. </p>
<p>Drago Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Za prijetnju novinarima - uvjetno pet mjeseci zatvora </p>
<p>ZABOK, 29. ožujka</p>
<p> – U Općinskom sudu izrečena je u petak Zlatku Ivančiru (48), umirovljeniku i privatnom poduzetniku, nepravomoćna presuda od pet mjeseci zatvora uz rok provjere od dvije godine. Vlasnik građevinskog poduzeća Gramat, Zlatko Ivančir, kažnjen je zbog prijetnje novinarima krapinskog dopisništva Hrvatske televizije. </p>
<p> U posljednjih deset godina ovo je prva presuda zbog prijetnje novinarima, u njihovu korist. Događaj se zbio 3. listopada prošle godine u središtu Zaboka. Tada je Zlatko Ivančir nasrnuo na krapinsku televizijsku ekipu koja je snimala objekt što ga navodno bespravno gradi Ivančirovo poduzeće. Ivančir je prisilo snimatelja Zorana Vincelja da mu preda kasetu, a zatim se udaljio. Izrečene prijetnje bile su upućene tročlanoj ekipi HTV-a i dopisnici Jutarnjega lista. Zlatko Ivančir vratio se zatim u obližnji kafić u kojem su novinari čekali policiju, prišao je novinaru HTV-a Eugenu Husaku i rekao mu: »Ubit ću te, imat ćeš problema, naći ću te, gotov si«.</p>
<p> Prema obrazloženju presude, sud je prihvatio iskaze novinara, koji su bili jednaki, a nije prihvatio iskaze radnika optuženoga, jer su im iskazi bili kontradiktorni. Nije prihvatio ni obranu optuženoga koji je tvrdio da su novinari, ničim izazvani, napali i tukli njega. Sud je ocijenio i da ova kazna mora imati ulogu specijalne i generalne prevencije kaznenog djela jer su prijetnje upućene dok su oštećeni za vrijeme obavljali medijski posao, osjetljiv za obje strane. D.G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="56">
<p>Guverner Rohatinski: Riječku banku nije potrebno prodavati na brzinu </p>
<p>Guverner HNB-a Željko Rohatinski procjenjuje potreban iznos dokapitalizacije u Riječkoj banci na oko 70 milijuna eura</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Izravni gubici u Riječkoj banci najvjerojatnije će ostati na 98 milijuna dolara, ocijenili su u petak predstavnici središnje banke. Guverner Željko Rohatinski istaknuo je kako više nije upitno hoće li Riječka banka ostati živa, već samo koje će sve aktivnosti obavljati. </p>
<p>U kriznim danima od 13. do 28. ožujka isplaćeno je ukupno 248 milijuna eura štednje, a vrhunac isplate bio je 19. ožujka kada su štediše povukle 43 milijuna eura. Pošto je prošla navala štediša Rohatinski smatra da su sazrijeli uvjeti za smireniji pristup rješavanju budućnosti Riječke banke. To znači, pojasnio je Rohatinski, da nije neophodno navrat-nanos pronaći novog vlasnika Riječke banke nego bi se potencijalnim kupcima moglo omogućiti provjeru njezina poslovanja, odnosno tzv. due dilligence, čime bi se smanjio rizik za vlasnika, ali i postigla viša cijena prilikom prodaje 85 posto dionica Riječke banke iz portfelja Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB).</p>
<p>Rohatinski procjenjuje potreban iznos dokapitalizacije u Riječkoj banci na oko 70 milijuna eura, kako bi ta banka i dalje imala višu stopu adekvatnosti kapitala od zakonom propisanih 10 posto, kao i da bi jamstveni kapital ublažio kreditnu izloženost prema pojedinim povezanim osobama. </p>
<p>U središnjoj banci svjesni su da potencijalni kupac preuzima na sebe rizik za potencijalne gubitke i država, odnosno vlasnik (DAB) mogla bi izdati jamstvo novom vlasniku u slučaju da gubici premaše iznos zasad utvrđenih gubitaka. Takvo jamstvo izdalo bi se najvjerojatnije na iznos od 100 milijuna dolara, odnosno država bi jamčila za gubitke veće od tog iznosa.</p>
<p>Guverner središnje banke pojasnio je da Riječkom bankom ne upravlja središnja banka, nego je HNB samo posudila dvoje svojih sposobnih ljudi Državnoj agenciji za sanaciju banaka koja ih je kao vlasnik Riječke imenovala vodećim ljudima te banke. Stoga ti ljudi ne predstavljaju HNB i središnja banka ne može biti odgovorna za njihovu odluku da bivši članovi Uprave postanu savjetnicima nove Uprave Riječke banke.</p>
<p>U HNB-u priznaju da su naknadno postali svjesni animoziteta javnosti prema predsjedniku Uprave Riječke banke Ivanu Štokiću i da je njegovom smjenom zaustavljen pritisak štediša na šaltere Riječke banke. Međutim, u središnjoj banci opravdavaju odluku da Štokić postane savjetnikom nove Uprave, jer je to i inače praksa HNB-a u svim posrnulim bankama budući da se time ubrzava rješavanje krize i olakšava uvid u bančino poslovanje. </p>
<p>Kontrole HNB-a, posljednja sredinom prošle godine, interne kontrole u Riječkoj banci ni revizorska izvješća nisu otkrila spomenute čudne transakcije. </p>
<p>Predstavnici središnje banke iznijeli su u petak i nešto više podataka o kriminalu u Riječkoj banci, odnosno o transakcijama vodećeg dilera Eduarda Nodila tijekom proteklih godina. Viceguverner središnje banke Čedo Maletić ustvrdio je kako zasad, unatoč drugačijim indicijama, ne postoje čvrsti dokazi da je uprava Riječke banke znala za spomenute malverzacije.</p>
<p>Mladen Tepeš ustvrdio je da prve Nodilove gubitničke transakcije datiraju s početka 1998. godine i da se incijalni gubitak kretao oko 330.000 dolara. Nodilo je kršeći limite i interne procedure banke od tada visokorizičnim transakcijama, kojima je pribjegao tek nakon 2000. godine, i izmišljenim depozitima do 2000. godine stvarao nove gubitke kako bi pokrio stare. Nakon 2000. godine počeo je uzimati i stvarne depozite kod inozemnih banaka i novac koristiti za visokorizične transakcije. Cijeli proces teško je dokumentirati jer više ne postoji dokumentacija. </p>
<p>Nodilo je trgovao uglavnom u markama i dolarima, a samo dolar je u protekle dvije godine izgubio 25 posto vrijednosti. HNB je zatražila dokumentaciju od niza stranih banaka kako bi rekonstruirala sve Nodilove transakcije, a zanimljivo je da su proteklih godina stizale pritužbe stranih banaka glede nepodmirenih dugova, no te pritužbe nitko osim Nodila u Riječkoj banci navodno nije vidio. </p>
<p>Mogućnost produljenja procesa izbora novog vlasnika Riječke banke direktor DAB-a Marinko Filipović nije u petak želio komentirati. </p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Prije ljeta poskupljuju struja i plin?</p>
<p>Očekuje se da će struja poskupiti samo za kućanstva, dok bi gospodarstvo plaćalo kao i dosad / Neslužbeno smo doznali kako bi do ljeta struja i prirodni plin mogli poskupiti najviše desetak posto</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Struja i prirodni plin vjerojatno će poskupiti prije ljeta, doznali smo u Ministarstvu gospodarstva. Kao najvjerojatniji datumi spominju se 1. svibnja ili 1. lipnja.</p>
<p>Hrvatska elektroprivreda i Ina još nisu Ministarstvu gospodarstva dostavili svoje zahtjeve pa se ne zna koliko će porasti cijene i za koje kategorije potrošača. No, očekuje se da će struja, nakon uvođenja novog tarifnog sustava, poskupiti samo za kućanstva, dok bi gospodarstvo i dalje plaćalo približno iste cijene budući su one bliže realnima.</p>
<p>Ini bi mogle biti odobrene više cijene za nabavu plina i njegov transport jer uvozi otprilike polovicu potrebnog plina iz Rusije po znatno višoj cijeni od prodajne u Hrvatskoj. »Prostorni metar uvoznog plina sada plaćamo 15,5 centi, a prosječno ga u Hrvatskoj, zbog Vladine kontrole cijena, prodajemo za 10,5 do 11 centi, što nam stvara velike gubitke pa se ne isplati ulagati u razvoj plinskog sustava«, objašnjava predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević. </p>
<p>HEP upozorava da su cijene struje za kućanstva u Hrvatskoj među najnižima u Europi pa ne mogu osigurati dovoljno novca potrebnog za neophodne velike investicije, na primjer ovih dana započetu gradnju velikih trafostanica u Ernestinovu i Žerjavincu te brojnih dalekovoda, sanaciju ostalih ratnih šteta, poboljšavanje opskrbe u tzv. sivim zonama itd. </p>
<p>Prema procjenama stručnjaka, za normalno poslovanje i Ini i HEP-u trebalo bi oko 20 posto više novca, što se može postići povećavanjem prihoda i smanjivanjem troškova. Kako su obje tvrtke proteklih godina već znatno racionalizirale poslovanje i smanjile troškove, uz nastavak tog procesa nužno je povećanje cijena, slažu se i u Ministarstvu gospodarstva. Neslužbeno smo doznali kako bi do ljeta struja i prirodni plin mogli poskupiti najviše desetak posto. </p>
<p>Planirano je da će Ina za određivanje cijene prirodnog plina dobiti formulu sličnu onoj za naftne derivate. U nju će biti ugrađeni svi bitni elementi o kojima ovisi cijena plina – od proizvodne u Hrvatskoj i nabavne iz uvoza, preko transporta do tečaja dolara u odnosu na kunu. To znači da bi se cijena plina često mijenjala, kao i cijene derivata. </p>
<p>Kod struje se već duže priprema uvođenje novog tarifnog sustava koji bi trebao biti znatno jednostavniji od postojećeg. U njemu neće biti dosadašnjeg obračuna tzv. snage, a svi troškovi, osim tzv. obračuna, bit će ugrađeni u cijenu kilovatsata, koja će biti različita za pojedina razdoblja dana.</p>
<p>»Pripreme novog tarifnog sustava su u završnoj fazi, a trajale su dugo jer smo htjeli uskladiti zahtjeve potrošača i njihovih udruga, europske propise i socijalni program«, kaže predsjednik Uprave HEP-a Ivo Čović. Osim toga, i propisi EU i udruge potrošača traže da svaka kategorija potrošača podmiruju stvarne troškove, kažu u HEP-u. </p>
<p>Nova pravila igre neće vrijediti za tzv. velike potrošače struje i plina. Oni od početka ove godine mogu birati dobavljača i s njim sklapaju izravne ugovore. </p>
<p>HEP, a vjerojatno i Ina, službene će zahtjeve za uvođenje novog načina određivanja cijena Ministarstvu gospodarstva poslati za dva-tri tjedna. Nakon toga se o njima trebaju izjasniti Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti i Ministarstvo gospodarstva, a na kraju konačnu odluku donosi Vlada, za što treba najmanje dva tjedna. Sve će biti jasnije nakon razgovora novog ministra gospodarstva Hrvoja Vojkovića s čelnicima HEP-a i Ine poslije Uskrsa.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Riječka banka: Štediše podigli 248 milijuna eura</p>
<p>RIJEKA, 29. ožujka</p>
<p> – Krajnji rok za dostavu obvezujućih ponuda za dokapitalizaciju Riječke banke je 3. travnja. Očekivanih šest do devet ponuda dostavlja se u Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i već u popodnevnim satima 3. travnja na sastanku Uprave DAB-a tri do četiri najpovoljnije bit će odobrene, rekao je predsjednik Uprave Riječke banke Milan Potkonjak, koji je, zajedno s članicom tog tijela Sanjom Stojević u Rijeci održao prvu konferenciju za novinare.</p>
<p>Potkonjak je najavio da će štediše koji u kriznim trenucima nisu podigli uloge biti nagrađeni s 0,25 posto, a oni koji su imali oročena sredstva s 0,50 posto većom kamatom na godišnjoj razini. Za to će banka izdvojiti ukupno 7,5 milijuna kuna. </p>
<p>Nakon razgovora s potencijalnim investitorima, u Riječkoj banci će uslijediti detaljne istrage. Potkonjak tvrdi kako je bilanca banke zdrava, profitabilna, strukturirana na školski, uobičajeni bankarski način i stoga nema razloga to ne pokazati. Visina kapitala koja se postavlja kao uvjet za dokapitalizaciju, što je uvjet i za obvezujuću ponudu, bit će takva da po svim kapitalnim zahtjevima najveća izloženost prema bilo kojem klijentu ne može biti veća od 25 posto jamstvenog kapitala. Očekuje se da će jamstveni kapital iznositi najmanje 12 posto adekvatnosti kapitala. Zahtijevani jamstveni kapital prema standardima i zaključenim ugovorima s inozemstvom koji banka mora imati iznosi minimalno 8 posto adekvatnosti. Prema Zakonu o bankama mora iznositi najmanje 10 posto, a očekivanja su da će novom dokapitalizacijom iznositi najmanje 12 posto, odnosno 20 posto više od zakonom propisanog. </p>
<p>Potkonjak ne zna jesu li bivši članovi Uprave Ivan Štokić i Berislav Perožić potpisali ponuđene ugovore za mjesta savjetnika. Odgovarajući na pitanja vezana za moralnu odgovornost bivše Uprave, Potkonjak je izjavio da nikakvi ugovori nikog ne mogu osloboditi ni objektivne ni subjektivne odgovornosti. Prihvate li novi posao, Štokić i Perožić imat će niže plaće od direktora sektora. Ne želeći precizirati o kojem je iznosu riječ, Potkonjak je poručio da su primanja privatna stvar te da će se protiv svakog tko ih iznese u javnost pokrenuti disciplinski postupak. </p>
<p>U banci je, izjavio je Potkonjak, izvršena pljačka, sve vrvi falsifikatima, a oni koji su opljačkali banku dobro su znali kako originali trebaju izgledati. </p>
<p>Sanja Stojević je kazala kako je u kriznim danima od 13. do 28. ožujka isplaćeno ukupno 248 milijuna eura štednje, a vrhunac isplate bio je 19. ožujka kada su štediše povukle 43 milijuna eura. Trenutačno opada broj zahtjeva za razročenje sredstava. Posljednji podaci govore da je po toj stavci isplaćeno 5 milijuna eura. </p>
<p>Banka ima dovoljne rezerve likvidnosti, a spremna je i za veću potražnju novca zbog uskrsnih blagdana. Procjene su da će tolika količina gotovine u trezoru pokrivati potrebe za isplatama u sljedećih nekoliko dana. </p>
<p>Uz pomoć HNB-a i Vlade, banka je uspjela da 23. ožujka Europay deblokira kartično poslovanje. </p>
<p>Trenutačno banka koristi 558 milijuna kuna kredita za likvidnost, što će se vjerojatno vratiti. Naime, Potkonjak je potvrdio da je Riječka banka na upravo održanoj sjednici Izvršnog odbora Hrvatske udruge banaka dobila nepodijeljenu potporu svih članica koje će joj, na čelu sa Zagrebačkom i Privrednom, dati sindicirani kredit od milijardu kuna.</p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Štrok zasad otpao iz nadmetanja za dubrovački Hotel Kompas</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Od šest zainteresiranih investitora koji su poslali ponude za kupnju 83,31 posto dionica dubrovačkog Hotela Kompas, samo će se dva pozvati da dodatno pojasne svoje ponude - ljubljanski Kompas i tvrtka Eurotrade Investments iz Londona. Ovakvu je odluku donio Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji je razmotrio ponude za kupnju većinskih dionički paketa desetak visokozaduženih turističkih poduzeća koja se prodaju uz veliki diskont. </p>
<p>Dionice Hotela Kompas ponuđene su na prodaju po početnoj cijeni od 724.600 kuna ili pet posto nominalne vrijednosti, jer tvrtka ima oko 60 milijuna kuna dugova, a najviše (56 milijuna kuna) Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Spomenuta londonska tvrtka ponudila je i najvišu cijenu (575.000 eura), a tvrtku su, inače, u siječnju ove godine upravo u svrhu akvizicije osnovali jedan od najvećih njemačkih turooperatera Holiday Reisen, te George Krivosic, vlasnik nekoliko manjih hotela i pansiona u Velikoj Britaniji. Ljubljanski Kompas nudi za dionice Hotela Kompas 300.000 eura, a za tražbine još 2,7 milijuna eura. Ostala četiri ponuditelja, među kojima su Goran Štrok, Zračna luka Dubrovnik, dubrovačka tvrtka PGM Ragusa, te Jurica Carić iz Zagreba tako su zasad otpali iz nadmetanja za Hotel Kompas.</p>
<p>Prihvaćena je ponuda radnika i managemenata (njih 30-tak) Hotela Osmine za kupnju 94,98 posto dionica tog hotela za 710.736 kuna ili pet posto nominale. Oni su preuzeli i obvezu da u iduće dvije godine u obnovu hotela investiraju 815.000 kuna.</p>
<p>Odbijena je ponuda talijanske tvrtke Essential Finance Croazia za kupnju 65,41 posto hotela Srebreno iz Mlina jer je uvjetovana. Naime, tvrtka je ponudila 9,55 milijuna kuna, ali s tim da se HFP obveže na smanjenje temeljnog kapitala i naknadno povećanje u korist te tvrtke. Bečka tvrtka Kaleb koja je za 84,42 posto dubrovačkog Hotela Lero ponudila 200.000 eura (početna cijena bila je 1,41 milijun kuna) bit će pozvana da ponudi garanciju prvoklasne banke za uredno vraćanje dugova ovoga hotela prema državnim vjerovnicima.</p>
<p>Odbačena je ponuda češke tvrtke Mike za kupnju 92,34 posto Hotela Plat, jer ne odgovara uvjetima ponudbene dokumentacije. Iz istih razloga odbačena je i ponuda britanske tvrtke Travelnik Investment za kupnju za a 60,46 posto dionica Hotela Split.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Kupci počinju detaljan pregled Croatia osiguranja</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Hrvatska Vlada je na prijedlog CAIB–a, svojeg savjetnika za privatizaciju Croatia osiguranja u petak odredila redoslijed kojim će potencijalni kupci moći obaviti detaljan pregled imovinskog stanja i poslovanja (due diligence) najvećeg hrvatskog osiguratelja. Kao što je poznato, iz šireg kruga kandidata za preuzimanje Croatije koji su početkom ožujka dostavili svoje neobvezujuće financijske ponude, Vlada je u uži krug izdvojila pet ponuda. </p>
<p>Od 8. travnja do sredine lipnja potencijalni kupci imat će priliku da o Croatiji saznaju više nego je navedeno u općem informacijskom paketu koji im je uručen u prvoj etapi privatizacije. Do kraja lipnja očekuju se njihove konačne, obvezujuće ponude, a s ulagačem koji pošalje najpovoljniju ponudu zatim će se izravno pregovarati o prodaji Croatia osiguranja.</p>
<p>Niz pojedinačnih upoznavanja s poslovanjem osiguravajućeg društva počinje izraelski TBI Holding (od 8. do 12. travnja i od 13. do 17. svibnja), a slijede slovenski Triglav (od 15. do 19. travnja i od 20. do 24. svibnja), njemački Allianz AG (od 22. do 26. travnja i od 27. do 31. svibnja), austrijska osigurateljna grupacija Uniqa (od 29. travnja do 3. svibnja i od 3. do 7. lipnja) i Domaći konzorcij od 42 hrvatske tvrtke (od 6. do 10. svibnja i od 10. do 14. lipnja)</p>
<p>Iako će ponuđena cijena za 51 posto dionica Croatije imati značajnu ulogu u vrednovanju konačnih ponuda, kako se naglašava u Vladinim krugovima, podjednaku težinu imat će i kupčeva vizija razvoja osiguratelja koji trenutno drži polovicu hrvatskog tržišta. Inače, ponude su se kretale u rasponu od 100 do 130 milijuna eura pri čemu su neki od kupaca predvidjeli između 18 i 70 milijuna eura za dokapitalizaciju.</p>
<p>Boris Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Burze: Tokyo bilježi znatan pad</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Većina je vodećih svjetskih burzi dionica u petak bila zatvorena, izuzevši nekoliko azijskih gdje su zabilježena različita kretanja. Tokyjski indeks Nikkei 225 zabilježio je značajan pad – 2,72 posto na 11.024,7 bodova – jer su brokeri u petak, posljednjeg dana fiskalne godine u Japanu, usklađivali svoje portfelje. Na kraju prošle fiskalne godine, Nikkei je bio 15,2 posto viši na 12.999,7 bodova.</p>
<p>Osim europskih i američkih, burze u Australiji, Novom Zelandu, Hong Kongu, Filipinima, Singapuru i Indoneziji u petak su bile zatvorene.</p>
<p>U četvrtak su na Wall Streetu, uz vrlo slabu aktivnost uoči uskršnjih blagdana, blue chip dionice zabilježile pad unatoč nizu povoljnih gospodarskih podataka – reviziji stope rasta GDP-a u četvrtom tromjesečju s 1,4 na 1,7 posto i porastu pažljivo praćenog indeksa pouzdanja potrošača što ga priređuje MIT. S druge strane, negativan je trend potaknuo neočekivani rast tjednih zahtjeva za pomoć za nezaposlene. </p>
<p>Dow Jones Industrial Average je tako pao 0,22 posto na 10.403,94 posto iako je tijekom prijepodneva dosegao vrijednost 0,72 posto veću nego dan ranije. Širi S 500 indeks je porastao 0,25 posto na 1147,39 bodova, dok je Nasdaq Composite, koji obuhvaća veliki broj tehnoloških dionica, porastao 1,02 posto na 1845,37 bodova. </p>
<p>Velika imena tehnološkog sektora uglavnom su bilježila rast: Microsoft je dobio 1,5 posto, a IBM 0,6 posto. Dionice Juniper Networks porasle su čak 6 posto, unatoč upozorenju uprave da će u prvom tromjesečju ove godine taj proizvođač mrežne opreme zabilježiti pad prihoda zbog slabije potražnje. Njegov veći rival Cysco Systems porastao je 3,6 posto. </p>
<p>Dionice Hewlett-Packarda porasle su 1 posto, dok je Compaq pao 1,4 posto – što znači da tržišta sumnjaju da će doći do udruživanja unatoč tome što su ga dioničari obiju kompanija podržali. Naime, da se udruživanje smatra sigurnim cijene dionica dviju kompanija bi se približile, jer HP plaća premiju na tržišnu cijenu Compaqovih dionica.</p>
<p>Međutim, jedan od najvećih dobitnika na Nasdaqu bila je farmaceutska kompanija Aksys, čije su dionice skočile nevjerojatnih 92,5 posto, na 8,78 US dolara, nakon što je američki regulator odobrio njihov dijalizator.</p>
<p>P. Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Stranim roniocima draži naš Jadran od Maldiva, Sejšela, Filipina... </p>
<p>Za turiste najvažnije jest to da se u Hrvatskoj još uvijek može roniti bez posebne kontrole/ Ne bi odmah trebalo zabraniti individualno ronjenje, već bi ga se trebalo organizirati preko ronilačkih centara, kaže Dražen Valerijev, predsjednik grupacije ronilačkog turizma pri HGK-u </p>
<p>RIJEKA, 29. ožujka</p>
<p> – Na nedavno održanim turističkim sajmovima u Veroni i Pragu, na kojima se nudila i mogućnost ronjenja u našem podmorju, Talijani i Česi u trenu su razgrabili sav propagandni materijal o ronjenju u Hrvatskoj. </p>
<p>»Strah od letenja« je učinio svoje, pa su tako do jučer za ronioce egzotična prekomorska odredišta poput Maldiva, Sejšela, Filipina... preko noći postala manje zanimljiva, odnosno mnogim Europljanima sada je u prvom planu hrvatsko podmorje. </p>
<p>Uz to, turističke usluge u našoj zemlji još su uvijek jeftinije nego u mnogim drugim zemljama, a što je za turiste najvažnije, a za nas svakako najtužnije, u Hrvatskoj se još uvijek može roniti bez posebne kontrole. Hrvatska još uvijek nema zakonsku regulativu koja bi barem dijelom obuzdala samovolju svih onih koji zaranjaju u naše podmorje. Tu činjenicu dobro znaju strane turističke agencije i strani ronilački klubovi za koje je naše podmorje pravi »zlatni rudnik«. </p>
<p>Predsjednik grupacije ronilačkog turizma pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Riječanin Dražen Valerijev nam je rekao da ta grupacija već duže vrijeme traži da se stane na kraj samovoljnom ronjenju u našem moru. </p>
<p>»Možda u prvome trenutku ne bi trebalo zakonom odmah zabraniti individualno ronjenje, već bi se ronjenje trebalo početi obavljati organizirano preko ronilačkih centara«, smatra Valerijev. Kod nas se revnosno kontrolira rad registriranih ronilačkih centara, koji djeluju na poznatim adresama, a skoro nitko ne traži one koji velike novce dižu organizirajući ilegalno ronjenje. U drugim zemljama, uključujući i one u kojima se »od jučer« bave turizmom, nepojmljivo je da netko u njihovu moru, primjerice, vodi ronilačke tečajeve za koje je novac pokupio još u Sloveniji, Mađarskoj, Italiji, Slovačkoj... </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Lepur: Igramo na kartu visokog rizika!</p>
<p>»Jedino privlačno u »Solarisu« je njegova perspektiva razvoja, jer je tvrtka zadnjih godina poslovala samo s gubicima koji su se čak planirali i u poslovanju za ovu godinu, ali i za iduće«, govori Branimir Lepur i najavljuje da se, po završetku obnove koja je u punom jeku, »Solaris« neće moći prepoznati. »Naš novi korak bit će stjecanje certifikata ISO kvalitete kakav, kao jedina hotelska kuća u Hrvatskoj, ima »Vodičanka«. Mi ćemo ići i dalje«</p>
<p>Privatizacija velike hotelske kuće »Solaris« čiji je većinski paket dionica na Varaždinskoj burzi potkraj prošle godine kupila brokerska kuća »Ceufin brokers« za samo sedam milijuna DEM, izazvala je veliko zanimanje javnosti, jer je riječ o turističkom poduzeću koje u svom sastavu ima četiri velika hotela, marinu, lučicu, apartmansko naselje, talasoterapiju, zatvoren zimski bazen... Početkom ove godine »Solaris« je dobio novog predsjednika Uprave - Branimira Lepura. On je dipl. ekonomist, a na to je mjesto došao iz tvrtke »Vodičanke tours« kojom je rukovodio od 1996. godine.</p>
<p>• Čiji je, zapravo, »Solaris« danas?</p>
<p>– Većinski vlasnik je privatna tvrtka »Ugo oprema«,čiji je vlasnik Veljko Župan. Vlasnička struktura izgleda ovako: »Ugo oprema« ima 54 posto dionica, »Jadranska banka« 36, a ostalo je u rukama malih dioničara. Inače, »Ugo oprema« je tvrtka koja u svom sastavu već ima hotele, bavi se projektiranjem, inženjeringom i izvođenjem radova po kojima su i najpoznatiji.</p>
<p>• Što je »Ugo opremu« privuklo »Solarisu«, zar mala cijena za koju je uspio kupiti tako veliku tvrtku? Kako komentirate svotu od sedam milijuna DEM, koliko je plaćen većinski portfelj dionica?</p>
<p>– Jedino privlačno u »Solarisu« je njegova perspektiva razvoja, jer je »Solaris« zadnjih godina poslovao samo s gubicima koji su se čak planirali i u poslovanju za ovu godinu, ali i za nekoliko idućih. Recimo, ukupan prihod lani je iznosio 42.741.000 kuna, a gubitak 15.683.000, dok je preneseni gubitak iz ranijih godina težak 14.685.000 kuna. Dakle, »Solaris« po poslovanju nije zanimljiv, ali mi pristupamo temeljitoj reorganizaciji, ulažemo u obnovu... Dakle, zaigrali smo na kartu vrlo visokog poslovnog rizika, a malo je tko spreman tako poslovati ako nema spoznaja kako iz krize izići.</p>
<p>Što se tiče same cijene, mogu reći da je ona vrlo visoka. Naime, kad se ulazi u kupnju tvrtke, nigdje se u svijetu ne gleda njena statička vrijednost, već dinamička. Podsjetit ću da se svojedobno predlagala prodaja hotela za jednu kunu pa i to treba uzeti u obzir kad govorimo o kupnji zaduženog »Solarisa«. Nije zanimljivo imati ništa što ne donosi dobit, jer to bi vlasniku bilo opterećenje. Ako nekretnine nisu u funkciji stvaranja profita i kapitala, ako se ne osiguravaju redovita primanja i ne pokrivaju obveze, onda nekretnine nemaju vrijednost. Da bismo osigurali ostvarivanje dobiti trebaju nam velik napor i ulaganja. </p>
<p>• Kakvi su planovi za ovu turističku sezonu? Pripremate li »vatrogasne mjere« kojima ćete »Solaris« samo ušminkati, ili imate drugačiju viziju razvoja?</p>
<p>– Stav stare »Solarisove« uprave bio je prodaja hotela »Andrije« koji sad nosi naziv »Mirage« i »Meridien« (podijeljen je u dva dijela), no mi smo odlučili krenuti u obnovu tog diva sa 1050 osnovnih kreveta, dok s pomoćnima u jeku sezone može primiti i 1500 gostiju. Smatramo da bi »Solaris« bez njega bio osakaćen. Obnova je počela i bit će završena do sezone, sve će sobe imati klimatizaciju, satelitske televizije, mini-bar i veće kupaonice, zbog čega rušimo postojeće pregradne zidove. </p>
<p>Hotel će tada imati tri zvjezdice, a na turističkom tržištu imat će »plus tri zvjezdice«, iako bismo mogli računati i s većom kategorizacijom - dakle - sa četiri zvjezdice. Istodobno, počela je obnova sad već bivšeg Zavoda za talasoterapiju, kojeg pretvaramo u centar za njegu tijela s nizom atraktivnih sadržaja, a njega ćemo spojiti sa zatvorenim zimskim bazenom, koji se također već preuređuje. Uskoro počinje uređenje velike plaže ispred bivšeg »Andrije«. Umjesto betona na plažu ćemo dovesti šljunak, a izgradit ćemo i mali umjetni otočić ispred plaže zbog atraktivnosti, ali i zbog zaštite kupača od vjetrova.</p>
<p>•Koliko će stajati obnova hotela, talasoterapije i bazena? </p>
<p>– Oko osam milijuna eura. Riječ je o dijelu našeg novca, kreditima poslovnih banaka, kreditu HBOR-a i kreditima turoperatora, a radove, jasno, izvodi »Ugo oprema«. Uz to se ulaže i u uređenje zapuštenih zelenih površina. Projekt hortikulturnog uređenja izrađuje zagrebačka tvrtka »Zrinjevac«, a kad se projekt pretoči u djelo, vjerujte mi, »Solaris« će biti teško prepoznati. Gosti na svakom koraku moraju vidjeti da se ovdje brinemo o svemu, a kada to osjete, doći će nam opet.</p>
<p>• Bivša Uprava bukirala je kapacitete pa sad nema previše prostora za dokazivanje. Ili možda mislite suprotno? </p>
<p>– Bukirani smo 82 do 98 dana fiksnim zakupom, no sad činimo sve da sezonu produžimo. Ovog ljeta imat ćemo goste iz istočnoeuropskih zemalja, koji će ovdje dobiti mnogo više od onoga što će platiti i što očekuju. Ta nova kvaliteta, na kojoj radimo od prvog dana, vidi se već u drugačijem tretmanu osoblja, sad nudimo doručak i večeru po načelu integralnog stola – uzmi što hoćeš, kad i koliko hoćeš. Dugoročno gledano, naš izbor su ipak platežno sposobniji gosti, oni koji žele veću kvalitetu ponude, što iziskuje i veću cijenu. Nije bitno odakle dolaze, bitno je da žele kvalitetu. Orijentirat ćemo se na tržište Austrije, Njemačke, Slovenije te na Skandinaviju.</p>
<p> •Što ćete napraviti kako bi ste produžili sezonu i posezonu?</p>
<p>– Osim navedenog, intervenirat ćemo i u autokampu kojeg planiramo proširiti i nastojati dobiti kamp- kućice na čuvanje i kada gost ode. Želimo da kamp funkcionira cijelu godinu. Čitavo hotelsko naselje stavit ćemo pod video nadzor i tako omogućiti gostu da preko Interneta, bilo gdje u svijetu, vidi svoju kamp kućicu ili brod. Naša marina s oko 250 vezova jedna je od kvalitetnijih i sigurno najsigurnija marina u državi jer se u njoj brod nalazi »ka u kainu« i nijedan mu vjetar ne smeta. Nastojat ćemo popularizirati marinu, a na prostoru kampa uredit ćemo veliki »Gastro centar« s restoranom s nacionalnom kuhinjom, a bit će tu i dalmatinska konoba te riblji i talijanski restoran. Uz to, od iduće godine i tri ostala hotela dobit će klimatizaciju, a svaka će soba imati mini bar i satelitske antene. Naš novi korak je stjecanje certifikata ISO kvalitete kakav ima »Vodičanka« kao jedina hotelska kuća u Hrvatskoj koja ga je osvojila. Mi želimo ići i dalje od toga.</p>
<p> • Hrvatski turizam u novu sezonu ulazi sa znatno višim cijenama. Je li povećanje cijena opravdano i, ako jest, zašto? </p>
<p>– Cijene su najosjetljiviji detalj u kreiranju poslovne politike. S krivim korakom u politici cijena sve može propasti. Mi smo se u »Solarisu« rukovodili time da gost za plaćenu cijenu dobije mnogo više od vrijednosti. Cijene smo nešto podigli, ali naši turoperatori na njih nemaju primjedbi, što govori da smo s postotkom povećanja od oko 20-ak posto pogodili. Ponavljam, naši će gosti ovoga ljeta dobiti mnogo više od plaćenoga. Inače, mi u Hrvatskoj uvelike podcjenjujemo sami sebe. O cijenama u ugostiteljstvu govori se da su visoke, a poslušajte samo nekoliko cijena u jelovniku prosječne münchenske pivnice. Primjerice, piletina s rižom stoji 16 maraka, juha 6,40 marke, kobasice 8,50, govedina s hrenom 19,90, kolač od 5,50 do 8,90, 0,75 dcl prošeka stoji 28 maraka, sok od naranče 3,80, espreso 3,20, njemačka kava 5,90... Mislim da se na cijene u Hrvatskoj digla prevelika buka.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="64">
<p>Dvojici prosvjednika pozlilo, ostali otjerali policajce u civilu </p>
<p>»Odlazite, zbog vas jučer nismo mogli ni do zahoda, a sad nas dolazite kriomice snimati«, rekli su bivšim kolegama prosvjednici u crkvi sv. Marka / Udruga »Siniša Glavašević«, traži od Vlade da otpuštene policajce vrati na posao </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Još dvojici otpuštenih policajaca koji već treći dan štrajkaju glađu, u petak se pogoršalo zdravstveno stanje. Nakon Željka Perše koji je zbog pada razine šećera u krvi odvezen u četvrtak u Bolnicu Sestara milosrdnica, u petak ujutro pozlilo je dvojici štrajkaša. Potvrdio je to Vjesniku predstavnik otpuštenih policajaca Filip Lacić. Liječnička ekipa stigla je na Markov trg oko 11 sati, a nakon pružene pomoći prosvjednici su nastavili štrajkati. </p>
<p>U noći na petak jedan otpušteni policajac obaviješten je da mu je umro otac pa su ga kolege odvezle na pogreb u Viroviticu, rekao je Lacić. </p>
<p>Premda je policija povukla jako osiguranje, ispred stražnjeg ulaza u crkvu sv. Marka u petak se dogodio manji incident. Trojica zadužena u MUP-u za snimanja događaja pokušala su nenajavljeno ući u prostoriju u kojoj 12 policajaca štrajka glađu. </p>
<p>»Odlazite odavde, zbog vas jučer nismo mogli ni do zahoda, a danas nas dolazite kriomice snimati«, poručili su nekadašnjim kolegama ogorčeni prosvjednici. Nakon nekoliko upozorenja trojica policajaca koja su u civilu kamerom pokušala snimiti što se događa u crkvi sv. Marka na kraju su se ipak povukla. </p>
<p>Josip Kokić, predsjednik Udruge »Siniša Glavašević«, poslao je Vladi otvoreno pismo tražeći da otpuštene policajce vrati na posao i da nakon toga korigira kriterije za odabir onih koji moraju otići iz policije. »Ovi ljudi od prošloga ljeta traže da se ispravi očita nepravda koja im je učinjena, no do danas nitko nije reagirao«, objašnjava Kokić. Udruga predlaže i da zagrebačko Poglavarstvo te Ministarstvo rada i socijalne skrbi pokrene humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za policajce koji već deseti dan prosvjeduju na Markovu trgu. »Uvjeti u kojima se prosvjeduje - hladnoća i spavanje na betonu - ispod su razine ljudskog dostojanstva«, zaključio je Kokić. </p>
<p>Prosvjed se nastavlja, a predstavnici nekih političkih stranaka najavili su da će posjetiti otpuštene policajce. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Odluka o smjeni stigla faksom, broj namjerno skriven!</p>
<p>Na faksu piše kako je odluka o tome donesena na sjednici Upravnog odbora Udruge, održanoj u Zadru, no predsjednik zadarske podružnice Milivoj Bujas nije čuo za takav sastanak/ Dubravko Svedrec, dosadašnji predsjednik zagrebačke podružnice, tvrdi da su s njim smijenjeni svi koji su bili na sastanku sazvanom da bi se razjasnilo kamo je otišlo 200.000 kuna, a Tihomir Apari, predsjednik Udruge, koji ih je smijenio, tvrdi da se svakoj potrošenoj kuni može ući u trag/ Nema mogućnosti ni da se u roku 15 dana pošalje žalba Sudu časti; Apari je nedavno smijenio i njegova predsjednika i dopredsjednika, kao i Nadzorni odbor, kaže Svedrec </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – Predsjednik zagrebačke podružnice Udruge hrvatskih branitelja liječenih od posttraumatskog poremećaja Dubravko Svedrec smijenjen je, zajedno s još devet predsjednika županijskih podružnica iste udruge. Riječ je o podružnicama Karlovačke, Dubrovačko-neretvanske, Varaždinske, Požeško-slavonske, Istarske, Sisačko-moslavačke, Brodsko-posavske, Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije.</p>
<p>U dokumentu koji je Svedrec primio u subotu, 23. ožujka, faksom koji je navodno poslan iz Zadra, stoji da je razriješen dužnosti i isključen iz članstva Udruge »zbog štete što ju je izazvao svojim javnim istupima te zbog pokušaja nelegalnog smjenjivanja čelništva Udruge«. Isti dokument dobili su i ostali smijenjeni predsjednici podružnica a potpisnik svih rješenja je predsjednik Udruge liječenih od PTSP-a Tihomir Apari. Predsjednici podružnica Zadarske, Šibensko-kninske i Koprivničko-križevačke županije nisu smijenjeni.</p>
<p>Na konferenciji za novinstvo koju je održao u ponedjeljak, u prostorijama zagrebačke podružnice Udruge, Svedrec je rekao da su tvrdnje navedene kao razlozi za njegovo razrješenje – neistinite, te da je postupak kojim je donesena odluka o njegovu razrješenju – suprotan Statutu Udruge.</p>
<p>»Predsjednik Udruge može samo inicirati smjenjivanje predsjednika ogranka, ali konačnu odluku donose Sud časti i Upravni odbor Udruge. No Upravni odbor čine upravo predsjednici 13 županijskih podružnica, od kojih je deset smijenjeno«, objasnio je Svedrec.</p>
<p>Upozorio je na činjenicu da su svi smijenjeni predsjednici sudjelovali na sastanku održanom 14. ožujka u Zagrebu. Inicijatori sastanka bili su Nadzorni odbor i Sud časti Udruge, a osim članova tih tijela, na njemu su bili i kasnije smijenjeni predsjednici podružnica. Na njemu je trebalo razgovarati o sumnjama u vezi s oko 200.000 kuna kojima se izgubio trag. Apari se nije pojavio, iako je bio pisano obaviješten da će se skup održati, tvrdi Svedrec. Na tom je sastanku predloženo da Upravni odbor smijeni Tihomira Aparija s dužnosti predsjednika Udruge, zbog financijskih malverzacija u 2001. godini. Njima je, navodno, oštetio Udrugu za 200.000 kuna. On je, tvrdi Svedrec, Ministarstvu hrvatskih branitelja koje financira Udrugu na temelju Plana i programa udruga proizašlih iz Domovinskog rata, poslao lažno financijsko izvješće. Svedrec tvrdi kako Apari nije izradio ni program za 2002., tako da je račun Udruge blokiran, a nova sredstva nisu odobrena.</p>
<p>»Sav novac koji nam je Ministarstvo odobrilo na temelju programa za 2001. godinu potrošen je, ali ni jedna kuna nije otišla za ostvarenje toga programa. Sastanak 14. ožujka sazvan je upravo s ciljem da nam Apari objasni na što je potrošeno 200.000 kuna jer raspolažemo izvodima iz ZAP-a s točnim datumima i iznosima te brojem čekova kojima je novac podizan. Osim toga Apari jedini ima pristup računu Udruge jer je jedini ovlašteni potpisnik. Odgovor od njega još nismo dobili. Na vratima Udruge našli smo samo obavijest na kojoj piše da je Udruga zatvorena do 1. travnja, zbog godišnjeg odmora. Pitam se samo kako je odluka o mojem smjenjivanju stigla 23. ožujka, ako je gospodin na godišnjem odmoru«, rekao je Svedrec. </p>
<p>Dopis sa sastanka održanoga 14. ožujka poslan je Ministarstvu branitelja koje je najavilo reviziju, a odgovarajući dokumenti bit će dostavljeni i krim-policiji, rekao je Svedrec. </p>
<p>Na faksu kojim su predsjednici podružnica obaviješteni o razrješenju s dužnosti, piše kako je odluka o tome donesena na sjednici Upravnog odbora Udruge, održanoj u Zadru. Na faksu se ne može očitati broj telefona s kojega je poslan, no u razgovoru s predsjednikom zadarske podružnice Milivojem Bujasom doznajemo da se u Zadru nije održala sjednica Upravnog odbora Udruge, već sjednica podružnice, a ona nije ovlaštena donositi odluke o takvim razrješenjima. Bujas zato smatra čitav postupak nelegalnim.</p>
<p> Nema mogućnosti ni da se u roku 15 dana pošalje žalba Sudu časti Udruge. »Apari je, naime, nedavno smijenio i njegova predsjednika i dopredsjednika, kao i Nadzorni odbor«, tvrdi Svedrec. </p>
<p>»Udruga koja broji 2500 članova u Hrvatskoj je osramoćena. Situacija u kojoj se nalazimo dokaz je da se ne cijene rad i trud, ne samo moj nego i Upravnog odbora podružnice. Želimo da naši članovi znaju da smo tu zbog njih, a upravo ovim potezom Apari nas sprečava u djelovanju«, završio je Svedrec.</p>
<p>U kratkom razgovoru za Vjesnik Tihomir Apari izjavio je: »Sve optužbe izrečene na moj račun čista su izmišljotina, jer imam dokaze odnosno račune kojima mogu opravdati svaku potrošenu kunu. Prošle godine obišao sam sve naše podružnice, što znači da sam prošao oko 90.000 kilometara, i samo putni troškovi za 2001. iznose 30.000 kuna«. </p>
<p>Na pitanje zašto su smijenjeni članovi Udruge koji su prisustvovali sastanku što se održao 14. ožujka i odakle je poslan faks, Apari odgovara:</p>
<p>»Radi se o smjenjivanju dvaju, a ne deset predsjednika. Riječ je o frustriranim ljudima koji jedino nestatutarnim metodama i blaćenjem drugih mogu postići svoj cilj. Faks je poslan iz Metkovića, a broj smo namjerno zatajili, zbog komplikacija koje bi kolega iz Udruge kasnije mogao imati«. </p>
<p>Apari je na kraju razgovora najavio konferenciju za novinare koja će se održati nakon njegova povratka u Zagreb, s obzirom na to da je trenutačno na službenom putu. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Predsjednik obišao malu Reu kojoj je ugrađena 100. umjetna pužnica </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Desetogodišnju Reu Hraski, kojoj je u srijedu u 100. jubilarnoj operaciji ugrađena umjetna pužnica, u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica posjetio je u petak hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Nakon obilaska odjela na kojem se djevojčica dobro oporavlja, Predsjednik je upoznat s vrijednim donacijama Bolnici. </p>
<p>Žarko Kraljević, predsjednik »Dinersa«, darovao je 75.000 eura za kupnju najsuvremenijeg anesteziološkog uređaja namijenjenog maloj djeci, koji omogućava maksimalna sigurnost njihovih života za vrijeme anestezije prilikom ugradnje umjetnih pužnica. Predstavnik austrijske tvrtke »Med-El« Ewald Thurner, donirao je uređaj umjetne pužnice koja je ugrađena maloj Rei, vrijedan 20.000 eura, a Ružica Barišić, glavna sestra ORL klinike u Stuttgartu, darovat će medicinski inventar iz te klinike u vrijednosti od 75.000 eura. </p>
<p>Predsjednik je pohvalio sve humanitarne akcije koje će djeci omogućiti kvalitetniji život i mogućnost da sluhom dožive svijet oko sebe. </p>
<p>M. Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>HNS: Umjesto da građani idu opet na izbore, neka Bandić ponovo ide na vozački</p>
<p>RIJEKA, 29. ožujka</p>
<p> – Zbog ponovnog izazivanja zagrebačke krize, primorsko-goranski HNS reagirao je priopćenjem za javnost u kojem, među ostalim, stoji kako bi u normalnom uređenom društvu, kojem HNS teži, Milan Bandić ponovo išao na polaganje vozačkog ispita, umjesto da se od pola milijuna građana traži da iziđu na ponovne izbore. »Posebno nas zabrinjava beskrupuloznost u ostvarivanju ambicija pojedinaca, te želja za permanentnim manipuliranjem građanima. Na žalost, naše društvo još je opterećeno kultom ličnosti, što određeni političari vješto iskorištavaju«, stoji u priopćenju. U HNS-u su uvjereni, kako se navodi u priopćenju, da je naše društvo sve svjesnije nakaradnosti takvog i sličnog pristupa u politici – da građani moraju biti robovi pojedinaca. »Uvjereni u ispravnost naših stavova, Milanu i sličnima poručujemo – neće ići«, ističe se u priopćenju HNS-a. Lj. P.</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Umjesto na Bačvice, ovog ljeta avionom u Dubrovnik</p>
<p>Zrakoplovi Croatia Airlinesa od Uskrsa lete po ljetnom redu letenja, koji će se primjenjivati do 26. listopada. Sudeći po dosadašnjim najavama i prodanim mjestima u zrakoplovima, ovog bi ljeta hrvatski avioprijevoznik trebao prevesti sedam posto više putnika nego lani. Stoga su u Croatia Airlinesu ambiciozno odlučili ljetnu sezonu produžiti na punih šest mjeseci, od početka travnja do kraja listopada. U idućih šest mjeseci iz svih hrvatskih zračnih luka prema najvažnijim europskim gradovima letjet će osjetno veći broj zrakoplova nego tijekom zimskih mjeseci. Uvodeći nove letove Croatia Airlines želi zauzeti aktivan stav u potpori hrvatskom turizmu, tvrde odgovorni u tvrtci koja i ove godine planira premašiti lanjski rekord u broju prevezenih putnika.</p>
<p>U skladu s povećanim tržišnim potrebama za predstojeću turističku sezonu, hrvatski avioprijevoznik je, uz svoju flotu od 11 zrakoplova, unajmio i zrakoplov BAe 146, popularniji kao Jumbolino, kapaciteta 90 sjedala. On će u sklopu novog reda letenja letjeti u redovitom domaćem i međunarodnom prometu, a avioni Airbus, kapaciteta 132 i 162 sjedala, preusmjeravat će se na većinu charter letova.</p>
<p>Posebna je novost u redovitom domaćem prometu uvođenje izravne linije Osijek-Zagreb, dvaput tjedno, srijedom i petkom. Najjeftinija karta na toj liniji koštat će oko 450 kuna što je, ističu u Croatia Airlinesu, veoma povoljno. I cijene ostalih letova ostat će na lanjskoj razini, iako su nakon uvođenja pojačanih mjera sigurnosti nakon lanjskih napada na SAD u rujnu, znatno porasli troškovi avioprijevoza. </p>
<p>Još nije donesena konačna odluka, no gotovo je sigurno da će ljeti Croatia Airlines jedan dan u tjednu nuditi superpovoljne povratne karte na liniji Zagreb-Dubrovnik za putnike koji odlaze i vraćaju se istog dana. Prošlogodišnja akcija »subotom na Bačvice« za 300-injak kuna u špici sezone izazvala je veliko zanimanje. Iako je najpoznatija splitska plaža ove godine za uređenost i čistoću dobila »Plavu zastavu«, jeftine karte ovoga će ljeta vjerojatno vrijediti za letove prema Dubrovniku.</p>
<p>Kao i lani, nema sumnje da će i ovog ljeta skoro svi zrakoplovi iz Zagreba prema Jadranu biti krcati pa se putnicima preporučuje da karte rezerviraju što prije. Mjesta u svim zrakoplovima mogu se rezervirati i preko Interneta - to je nova usluga nazvana »FlyOnLine« i dostupna na web stranici www.croatiaairlines.hr. Na Internetu se mogu doznati i svi podaci o redu letenja, cijeni karata, a putnici mogu elektronskom poštom zatražiti i dodatne usluge u zrakoplovu, poput posebnog obroka. </p>
<p> U redovitome međunarodnom prometu od ovog se tjedna uvode linije Split – Beč ponedjeljkom i četvrtkom te od 7. lipnja do 27. listopada linije Dubrovnik – Beč, petkom. Pojačane su već i neke postojeće linije: za vrijeme od početka lipnja do kraja rujna uvodi se dodatni let na liniji Zagreb-Dubrovnik-Tel Aviv ponedjeljkom, a od 6. svibnja do 21. listopada dodatni let Pula-London, također ponedjeljkom. Od 1. svibnja do 9. listopada hrvatski zrakoplovi će srijedom povezivati Split i Amsterdam.</p>
<p>Više puta tjedno, češće nego dosad, po novome su na rasporedu letovi Rijeka-London, Zagreb-Pariz (svih 7 dana u tjednu) i Zagreb-London. Umjesto jednog, na liniji Zagreb-Beč svakodnevno će letjeti dva zrakoplova. Ljetni red letenja donosi i niz novih charter letova: Dresden-Dubrovnik nedjeljom, Dresden-Split subotom i petkom, München-Brač subotom, Kopenhagen-Dubrovnik utorkom, Varšava-Dubrovnik srijedom, Trst-Brač srijedom, Ancona-Split i Ancona-Brač nedjeljom. Pojačane su i postojeće charter linije Berlin-Dubrovnik, Berlin-Split, Düsseldorf-Rijeka, Düsseldorf-Split, Leipzig-Split, Leipzig-Dubrovnik i Frankfurt-Split.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Prognoza vremena za proljeće: Na kopnu i na Sjevernom jadranu toplije i kišnije</p>
<p>Sudeći po srednjoročnim prognozama vremena koje se u Državnom hidrometeorološkom zavodu eksperimentalno izrađuju već nekoliko mjeseci, ovogodišnje će proljeće, kroz čija smo kalendarska vrata već prošli, u veći dio Hrvatske donijeti nešto toplije, ali i kišnije vrijeme. Kako, samo za Nedjeljni Vjesnik, ističe mr. Dražen Glasnović, pomoćnik ravnatelja DHMZ-a u Službi za primijenjenu meteorologiju, spomenuta se prognoza odnosi ponajprije na unutrašnjost zemlje, ali i na sjeverni Jadran.</p>
<p>»Na tim bi područjima Hrvatske prosječne temperature zraka tijekom travnja, svibnja i lipnja trebale biti za jedan Celzijev stupanj više od dosadašnjeg prosjeka. Iako na prvi pogled nije posrijedi znatnija promjena, moram naglasiti da za nas meteorologe to nikako nije zanemarivo«, upozorava mr. Glasnović. »Na preostalome dijelu Jadrana«, nastavlja on, »temperature zraka kretat će se na razini prosjeka. Možemo, osim toga, reći i to da postoji i vrlo visoka vjerojatnost ostvarenja tih prognoza. Riječ je o 60 do 80 posto mogućnosti«, dodaje naš sugovornik.</p>
<p>Što se pak oborina tiče, pogled u »meteorološku kristalnu kuglu« (čitaj: suvremene računalne modele) donosi slične rezultate. Tijekom travnja, svibnja i lipnja u unutrašnjosti Hrvatske te na sjevernome Jadranu očekuje se oko 50 litara kiše po četvornome metru, što je nešto više od prosjeka za ta tri mjeseca. Dalmacija će i po ovom pitanju biti »normalna« – odnosno, oborina će biti u okviru prosjeka.</p>
<p>»Vjerojatnost da se ostvare te prognoze također je vrlo visoka, a kreće se od 60 do 70 posto na području sjevernog Jadrana te od 70 do 80 posto u unutrašnjosti«, naglašava mr. Dražen Glasnović. »Očito je, dakle, da će ovo proljeće - mjeseci travanj, svibanj i lipanj - biti nešto nestabilnije od višegodišnjeg prosjeka«.</p>
<p>Sve rečene vremenske prognoze izrađuju se i šalju iz Europskog centra za srednjoročne prognoze vremena (ECMWF), smještenog u Readingu kod Londona, čiji je DHMZ dugogodišnji član. No, unatoč činjenici da su se takove prognoze dosad pokazale vrlo dobrima, što se posebice može reći za područje tropa, sve spomenuto valja uzeti - sa stanovitom rezervom. Naime, napominje Glasnović, riječ je o projektu koji je još u eksperimentalnoj fazi i proteći će još nekoliko godina prije negoli ćemo imati detaljne i pouzdane prognoze.</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>DC: Za cirkus u Zagrebu odgovorni i SDP i HNS</p>
<p>Granić: DC izlazi sam na prijevremene izbore, ako do njih dođe/ Morić: Policajci koji prosvjeduju na Markovu trgu otpušteni su zbog političkog revanšizma pa je razumljivo da i njihov prosvjed ima elemente političke manifestacije </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> – »Ovo što se događa u Zagrebu nije ni cirkus, jer cirkusanti su profesionalci. Ovo je tragična, neodgovorna i neozbiljna farsa«, ocijenio je u petak na konferenciji za novinare čelnik DC-a Mate Granić, komentirajući najnoviju krizu zagrebačke vlasti. </p>
<p>Za krizu su odgovorni i SDP i HNS, koji svojim ponašanjem potcjenjuju i vrijeđaju hrvatsku i zagrebačku javnost, ističe Granić, tražeći od SDP-a da prekine tu farsu i raspiše prijevremene izbore ili da omogući da Zagreb napokon počne normalno funkcionirati.</p>
<p> Dođe li do prijevremenih izbora u Zagrebu, DC će na njih izaći samostalno i to s Matom Granićem na čelu liste, a tek onda će razmišljati i pregovarati o eventualnim koalicijama, rekao je Granić. Na novinarsko pitanje odgovorio je kako u ovom trenutku ne žele ni razgovarati o koalicijama jer prije svega žele promovirati svoj program i vidjeti izborni rezultat.</p>
<p>Vlast potcjenjuje javnost i svojim ponašanjem u slučaju Riječke banke, u kojem je potpuno izgubila kredibilitet podržavajući Nadzorni odbor koji je dopustio pljačku od sto milijuna dolara, istaknuo je Granić. Najavio je pritom da će DC u Saboru inicirati raspravu o bankarskom sustavu, kontroli banaka i samoj aferi Riječke banke.</p>
<p>Policajci koji prosvjeduju na Markovu trgu otpušteni su iz političkih razloga, iz političkog revanšizma, ustvrdio je pak potpredsjednik DC-a Joško Morić te dodao da je onda razumljivo i da njihov prosvjed ima elemente političke manifestacije. Morić navodi i da je većina otpuštenih policajaca iz područja posebne državne skrbi branitelji, Hrvati, te pita zašto i u otpuštanju nisu svi jednaki pa među njima nema Srba, Talijana ili Mađara? Ponašanje Vlade prema prosvjednicima Morić je ocijenio politički i moralno skandaloznim.</p>
<p>Marija Pulić</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Domovinski rat nikad neće biti doveden u pitanje, kaže Ostojić</p>
<p>Zovak iz Prvog hrvatskog redarstvenika: Protivimo se prebrojavanju hrvatskih branitelja / Još se ne zna za sudbinu 260 policajaca </p>
<p>PLITVIČKA JEZERA, 29. ožujka</p>
<p> - »Hrvatski policajac Josip Jović, smrtno ranjen u obrani Domovine na sam Uskrs 1991. godine, simbol je obrane i slobode Hrvatske«, istaknuo je u petak ravnatelj hrvatske policije Ranko Ostojić. »Mlada Hrvatska i njezina policija tada su postale siromašnije za tog mladog ponosnog policajca, domoljuba koji ni u jednom trenutku nije dvojio treba li stati u obranu suvereniteta zemlje. Danas smo ponosni što je Jović bio hrvatski policajac«, poručio je Ostojić na Plitvicama gdje je održana komemoracija u povodu 11. obljetnice Jovićeve tragične smrti kao prve žrtve Domovinskoga rata.</p>
<p>Prema njegovim riječima, Jovićeva smrt navijestila je stradanja hrvatskih policajaca i branitelja do slobode i samostalne hrvatske države. Oni su dali svoje živote, i na tim je temeljima vođen Domovinski rat koji nije niti će ikad biti doveden u pitanje, naglasio je ravnatelj policije. Govoreći o sadašnjim zadaćama policije, izjavio je da ona mora štititi hrvatski Ustav, pravnu državu i ljudska prava građana. </p>
<p>Predsjednik Udruge »Prvi hrvatski redarstvenik« Nenad Zovak naglasio je da se ta udruga danas bori protiv prebrojavanja hrvatskih branitelja. Želimo da se naša djeca ponose nama, rekao je. U ime Udruge zatočenih i nestalih Josip Jugec kazao je da je još nepoznata sudbina 260 hrvatskih policajaca. Na komemoraciji su uz Jovićevu obitelj bili njegovi suborci, izaslanstva policijskih uprava Ličko-senjske, Karlovačke i Zagrebačke županije te udruga proizišlih iz Domovinskog rata.</p>
<p>Trajko Grkovski</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Nije bilo nezakonitosti u izvantjelesnoj oplodnji </p>
<p>Ni jednu izvantjelesnu oplodnju nismo učinili s doniranim jajnim stanicama, kaže dr. Sanja Kupešić </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Odjel za humanu reprodukciju, neplodnost i menopauzu Klinike za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice Sveti Duh u Zagrebu odbacio je optužbe u medijima da je na tom odjelu bilo nezakonite izvantjelesne oplodnje s doniranim jajnim stanicama. »Odgovorno tvrdimo da nije učinjen ni jedan postupak izvantjelesne oplodnje s doniranim jajnim stanicama, što možemo dokazati i našom evidencijom otpusnih pisama«, ističe u priopćenju od petka voditeljica Odjela dr. Sanja Kupešić.</p>
<p> U prošloj godini na Odjelu je bilo 275 postupaka izvantjelesne oplodnje i 160 postupaka inseminacije. Uspješnost ishoda postupka izvantjelesne oplodnje po broju prijenosa zametaka iznosi 43 posto, tvrdi se u priopćenju. Nema liste čekanja za izvantjelesnu oplodnju, a pacijentima su potrebne uputnice.</p>
<p> Tijekom cijelog postupka izvantjelesne oplodnje liječnici kontaktiraju s pacijentima i obavještavaju ih o svakom koraku (o ukupnom broju jajnih stanica, njihovoj kvaliteti i kvaliteti sjemena, broju oplođenih stanica, te početku i brzini diobe zametaka).</p>
<p> Pri prijenosu zametaka, pacijenticama se pokažu zameci i objasni njihova kvaliteta. Ako je oplodnja izostala, pacijenti se obavijeste i upute na dodatne pretrage. Ako postupak izvantjelesne oplodnje u ciklusu s hormonskom stimulacijom nije uspješan, pacijenticama se omogućuje u razdoblju između dvije stimulacije postupak izvantjelesne oplodnje u prirodnom ciklusu, također uz uputnice.</p>
<p> »Odgovorno tvrdimo da se tijekom postupka izvantjelesne oplodnje prema jajnim stanicama, sjemenu i zamecima odnosimo etično i moralno«, ističe dr. Kupešić. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Mesić: Ne znam tko je iza prosvjednika</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Nagađanje i napisi o tome kako državni vrh smatra da iza prosvjeda policajaca na Markovu trgu stoji struja Ivića Pašalića u HDZ-u, predsjednik Stjepan Mesić u petak nije želio komentirati. Novinari su ga za komentar zamolili u vrijeme njegova posjeta Klinici za otorinolaringologiju u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica, a uoči najavljene Pašalićeve konferencije za novinare, koju je sazvao povodom novih optužbi na njegov račun. »To treba pitati one koji daju takve izjave. Svatko tko daje takve izjave vjerojatno ima i argumentaciju, ja o tome ne znam ništa«, kazao je Predsjednik, ne želeći komentirati ni desetodnevni prosvjed policajaca i štrajk glađu na Markovu trgu. (M. R.)</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>»Spomenimo se žrtava za Domovinu koje ne smiju biti uzaludne« </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka </p>
<p> - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić uputio je čestitku svim kršćanskim vjernicima u Hrvatskoj koji ove godine Uskrs slave 31. ožujka. </p>
<p> »Želim da Uskrs proslavite u obiteljskome miru i istinskom ljudskom i vjerničkom zajedništvu. Neka najveći kršćanski blagdan bude svima svjetlo u njihovu životnom hodu. Sretan Uskrs!«, stoji u uskrsnoj čestitki predsjednika Mesića, izvijestio je u petak Predsjednikov ured. </p>
<p>I premijer Ivica Račan poslao je u petak uskrsnu čestitku. »Svim kršćanskim vjernicima u Republici Hrvatskoj u ime Vlade i svoje osobno čestitam Uskrs, najstariji kršćanski blagdan koji Isusovo uskrsnuće slavi kao temelj svoje vjere.</p>
<p> Vjernicima i svima koji s ljubavlju i veseljem dočekuju Uskrs, on donosi poruku o kreposti u oprostu, međusobnu povjerenju i istinskom pomirenju. U današnje vrijeme uvijek novih i drugačijih iskušenja, obnova nade i oživljenje snage sve nas ohrabruju. Poučavaju nas i upućuju da ćemo upornošću i radom uspjeti u svemu što činimo, ne zaboravljajući pritom jedni druge«, istaknuo je premijer čestitajući Uskrs. </p>
<p>Ministar hrvatskih branitelja Ivica Pančić poručio je, među ostalim, u svojoj uskrsnoj čestitki: »Uskrsli Krist obnavlja u nama nadu u slobodu, radost, dostojanstvo, solidarnost, socijalnu pravdu. Spomenimo se svih žrtava, prijatelja, rodbine i suboraca koji su svoje živote žrtvovali za Domovinu. Njihove žrtve ne smiju biti uzaludne. Nastavimo zajedno s trudom i zalaganjem da u slobodnoj Domovini život bude pravedniji, bolji, ljepši, pošteniji, dostojniji čovjeka«.</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Bozanić predvodio Službu muke Gospodnje</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Nadbiskup zagrebački Josip Bozanić, zajedno s pomoćnim biskupima zagrebačkim Josipom Mrzljakom i Vladom Košićem na Veliki petak predvodio je Službu muke Gospodnje u katedrali. </p>
<p>Nakon čitanja Svetog pisma, kraću službu riječi održao je biskup Mrzljak. »Kad nam se čini da će zlo prevladati Bog dolazi među nas da bi nam dao nadu u pobjedu života nad smrću. Ali zato treba stati na stranu Boga«, tim riječima obratio se Mrzljak vjernicima. Dodao je pritom da je za vjernika presudno pitanje hoće li se odlučiti i »otkloniti kamen s Kristova groba«, naglasivši da je taj kamen međaš između vjere i nevjere, ovozemaljskog i vječnog života.</p>
<p>Nakon toga Mrzljak je pozvao na zajedničku molitvu za papu Ivana Pavla II., biskupe, svećenike i vjernički narod. </p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Mesić za što skorije donošenje zakona o pravima manjina </p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Predsjednik Stjepan Mesić u petak je sa zastupnicima Kluba nacionalnih manjina u Saboru razgovarao da je potrebno što prije donijeti ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Predsjednik tog saborskog kluba i SNS-a Milan Đukić ocijenio je razgovor korisnim. Napomenuo je da i međunarodna zajednica očekuje zakonsku regulativu kojom će biti usuglašena prava nacionalnih manjina i etničkih zajednica. Saborski zastupnik talijanske manjine Furio Radin očekuje da i predstavnici manjina budu uključeni u izradu zakona. Predsjednik Mesić zauzeo se za to da taj zakon što prije uđe u saborsku proceduru. (M. R.)</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Vidović: SSSH nema hrabrosti za rješavanje krize</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović izrazio je u petak na konferenciji za novinare žaljenje što je Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) istupio iz sporazuma »Partnerstvo za razvoj«. </p>
<p>»Argument za otkazivanje sporazuma potpuno je neutemeljen - predstavlja alibi za nedostatak hrabrosti i odgovornosti da se sudjeluje u socijalnom dijalogu i rješavanju krize«, kazao je Vidović. Nadam se, kazao je, da će se u toj velikoj središnjici pronaći snage koje neće iznevjeriti radnike. </p>
<p>»Vlada je odabrala dijalog kao svoj način rada, te pozivamo sve da se u njega uključe«, rekao je ministar, dodavši da ni jedna sindikalna središnjica, osim Udruge radničkih sindikata Hrvatske (URSH), nije poslala nikakve prijedloge za Zakon o radu. »Što se tiče Zakona o radu, iz Vlade nije izišao nikakav službeni prijedlog- ovo su samo teze za raspravu«, rekao je ministar. </p>
<p>»Apsurdno je radnike pozivati na otpor - neki su se previše zaigrali gledajući Italiju, no mi nemamo Berlusconija, niti Italija ima Gospodarsko-socijalno vijeće na kojem radnici mogu izražavati svoje stavove«, rekao je Vidović. Ako se netko osjeća inferiornim za pregovaračkim stolom, kazao je, to je njegov problem. »U tripartitnom dijalogu nitko nikome ništa ne nameće, postoji samo zaostala svijest da je sve što dođe od Vlade, nametnuto«, rekao je ministar, dodavši da su neki »pobjegli od stola gdje se mirno i argumentirano razgovara i opredijelili se za ulicu«. </p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Uprava HT-a izbacila sindikalce na ulicu </p>
<p>Jadranko Vehar, predsjednik RSR HPT-a, s još dvojicom sindikalnih povjerenika nastavit će štrajk glađu</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - »Dvadeset sindikalnih povjerenika Hrvatskog telekoma (HT) u petak je Uprava HT-a izbacila iz prostora upravne zgrade u Jurišićevoj ulici«, rekla je Vlasta Mesarić, glavna tajnica Republičkog sindikata radnika HPT-a. Dodala je da će Jadranko Vehar, predsjednik RSR HPT-a, s još dvojicom sindikalnih povjerenika, peti dan za redom, nastaviti štrajk glađu da bi prisilio HT-ovu upravu na socijalni dijalog. Pet sindikata u HT-u traži poništenje kolektivnog ugovora, koji je potpisao samo jedan sindikat (HST), te nastavak pregovora. </p>
<p>Prema riječima Vlaste Mesarić, sindikati prosvjeduju zato što Uprava Deutsche Telekoma želi smanjiti broj zaposlenih u HT-u do kraja 2004. godine za 4000 radnika (od ukupno 11.200) te zato što se u HT-u »zapošljavaju stranci, a ne naši ljudi«. »Osim toga, u HT-u se ne poštuju temeljna ljudska i sindikalna prava te Zakon o radu i potpisani kolektivni ugovor«, rekla je Vlasta Mesarić. </p>
<p>U HT-ovoj upravi kažu da se više ne žele baviti kolektivnim ugovorom. Što se tiče izbacivanja sindikalaca na ulicu, kažu da su njihove stvari premjestili na »prikladnije mjesto«. Nije, međutim, poznato zašto su iz upravne zgrade uklonjene obavijesti o štrajku.</p>
<p>Za vrijeme štrajka nezadovoljene HT-ove sindikate podržali su brojni građani, sindikati HEP-a i Ine te Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske »Potrošač«. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>Vlada odbacuje prigovore bankara </p>
<p>U Banskim dvorima procjenjuju da će problema s uhodavanjem novog sustava biti samo u prvih tridesetak dana, i to za relativno mali broj tvrtki</p>
<p>ZAGREB, 29. ožujka</p>
<p> - Iako je bilo najavljivano, Vlada u četvrtak na zatvorenoj sjednici nije raspravljala o problemima u početku novog sustava platnog prometa. Ministar obrta Željko Pecek, kao glavni zagovornik rasprave o eventualnoj odgodi početka novog sustava, nije uspio temu čak ni ugurati na dnevni red jer se tome žestoko suprotstavio i potpredsjednik Vlade Slavko Linić. </p>
<p>U Banskim dvorima procjenjuju da će problema s uhodavanjem novog sustava biti samo u prvih tridesetak dana, i to za relativno mali broj tvrtki. Stotinjak tisuća poduzeća već je otvorilo nove račune, a ako problema bude imalo do pet posto tvrtki, Vlada će, kažu, biti zadovoljna.</p>
<p>Od oko 30.000 blokiranih tvrtki, 10.000 već je ugašeno, s 5000 će država nagodbom riješiti dugove. Problem bi moglo biti s oko 15.000 tvrtki kojima prijete stečajevi ili likvidacija. Kako će se njihova sudbina znati u lipnju, odnosno srpnju, kad istječu svi rokovi za dogovore, Vlada ne želi odgoditi početak novog platnog sustava da se problemi s njegovim uhodavanjem ne bi vremenski preklopili s problemima koji će nastati zbog stečajeva i likvidacija tih tvrtki.</p>
<p>U Vladi odbacuju i prigovore bankara da država nije na vrijeme izdala sve naputke za provođenje novog sustava. Priznaju da su neki naputci mogli biti poznati i prije, ali upozoravaju da bankarima nije smetao nedostatak naputaka dok su se borili za račune velikih tvrtki poput Ine, Plive ili HEP-a, a smeta ih kad račune žele otvoriti male tvrtke ili obrtnici. </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20020330].
|
