NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20020729].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 205786 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>29.07.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Nakon rata vojska nije smanjena nego povećana</p>
<p>Tko će postati novi (stari?) šef MORH-a zasad je posve neizvjesno, no znakovitom se ocjenjuje posljednja poruka mandatara Ivice Račana da »najjača stranka u koaliciji mora biti spremna obaviti zahtjevnu vojnu reformu« / Tko god preuzeo MORH neće moći izbjeći barem djelomičan nastavak započetog procesa smanjenja broja vojnika iz oružanih snaga i osoblja iz Ministarstva</p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - U prošlih 12 godina, Ministarstvo obrane vodila su osmorica ministara. Najkasnije u utorak ujutro, tom će popisu analitičari pridodati još jedno ime.</p>
<p>Tko će postati novi (stari?) šef MORH-a (Jozo Radoš se i dalje spominje u različitim kombinacijama) zasad je posve neizvjesno, no znakovitom se ocjenjuje posljednja poruku mandatara Ivice Račana da »najjača stranka u koaliciji mora biti spremna obaviti zahtjevnu vojnu reformu«.</p>
<p>Tko god preuzeo MORH neće moći izbjeći barem djelomičan nastavak započetog procesa smanjenja broja vojnika iz oružanih snaga i osoblja iz Ministarstva. O koliko je zahtjevnom poslu riječ govori i podatak da se o potrebi smanjenja naše vojske, manje-više bez prekida, govori od završetka rata. Govori, no i ne provodi. Štoviše, vojni su analitičari upozoravali na proces obrnut od očekivanog. Nakon rata, umjesto prelaska na mirnodopski ustroj s manje vojnika u MORH-u je rastao broj zaposlenih!</p>
<p>Za preveliku je vojsku najmanje »kriv« prvi ministar obrane Petar Kriste. U vrijeme njegova mandata mučile su ga upravo suprotne muke. Taj političar, ekonomist i politolog bio je ministar u dvije vlade na početku stvaranja hrvatske države (vodio je MORH i resor trgovine). Baš kao što piše u svojoj knjizi »Iznevjereni grad Dubrovnik '91«, pripreme za rat bile su ono po čemu će - uz činjenicu da je prvi preuzeo MORH - Kriste ostati zapamćen. </p>
<p>Kuriozitet je podatak da je Petar Kriste Ministarstvo obrane zamijenio Ministarstvom trgovine, no dogodilo se da se u novom resoru bavi obranom, možda i više nego u vrijeme dok je bio ministar obrane. Odgovore na pitanja čime se obranio Dubrovnik, tko ga je sve branio i što je od oružja na jug Hrvatske stiglo iz Ministarstva obrane - samo su neka od pitanja na koja vjerojatno najiscrpnije odgovora naš prvi ministar obrane.</p>
<p>I Kristin nasljednik u MORH-u pribilježio je neke od najvažnijih događaja iz tog razdoblja u svojoj knjizi. Riječ je o generalu Martinu Špegelju, nekadašnjem ministru obrane i autoru knjige »Sjećanja vojnika«. Uz dužnost ministra, Špegelj je obnašao dužnosti zapovjednika Zbora narodne garde i glavnog inspektora Hrvatske vojske i to u doba u kojem ga je vrhovni zapovjednik proglašavao ministrom rata. Ustroj prvih postrojbi Hrvatske vojske bio je pritom jedan od glavnih Špegeljevih uspješno obavljenih zadataka.</p>
<p>Slijedi razdoblje brzih izmjena na mjestu obrambenog ministra. Špegeljev nasljednik bio je Šime Đodan, koji je toliko kratko bio ministar da iz njegova mandata nije jednostavno nešto posebno izdvojiti (od 2. srpnja 1991. do 31. srpnja 1991.)</p>
<p>U prvom dijelu razdoblja Vlade demokratskog jedinstva - od kolovoza 1991. do kolovoza 1992. - na mjesto šefa MORH-a došao je Luka Bebić, danas saborski zastupnik HDZ-a. Bebić također vrlo brzo odlazi s Krešimirova trga, već 16. rujna 1991. umjesto njega ministar postaje Gojko Šušak, koji je do tada ministar iseljeništva.</p>
<p>Šušak će na toj dužnosti ostati do kraja i nakon rata, odnosno do smrti 3. svibnja 1998. Šuškovo razdoblje u MORH-u, analitičari obično dijele na dva dijela, na ratno i mirnodopsko.</p>
<p>Tako mu se za prvi dio mandata - do 1995. - pripisuju iznimne ratne zasluge. Štoviše, iz redova Šuškovih političkih istomišljenika nerijetko se može čuti da je bio »ministar, ali i više od toga«. Negdje do rujna hrvatska politika obrane nije bila posve definirana, no tada se - u kratkom vremenu i u krajnje nepovoljnim uvjetima - počinje koncipirati cjeloviti sustav obrane, formiranje, naoružavanje, opremanje i uvježbavanje naših oružanih snaga, uz istodobno sudjelovanje u borbama.</p>
<p>O ratnoj ulozi rata tadašnjeg ministra obrane govori i podatak da su u njegovom mandatu izvedene dvije najvažnije vojno-redarstvene operacije: »Bljesak« i »Oluja«. Nakon njih, očekivao se početak procesa preustroja, odnosno prelaska vojske na mirnodopski ustroj. Suprotno očekivanjima, raste broj vojnika, a sve su češće bile i kritike zbog izdvajanja mnogo novca na plaće, gorivo, i slično. U toj, uvjetno rečeno, drugoj fazi Šuškova mandata mediji pišu o MORH-u i HV-uglavnom u negativnom svjetlu.</p>
<p>Nakon Šuškove smrti, novi ministar postaje Andrija Hebrang. Hebrang kreće oštro, najavljuje radikalnu štednju i smanjenje troškova na svim razinama u MORH-u. Koliko je uspio u nakanama najbolje govori podatak da je na Krešimirovu trgu ostao od 11. svibnja 1998. do 12. listopada iste godine. Navodno su Hebrangove ideje i planovi naišli na snažan otpor unutar MORH-a, a neki tvrde da za to nije imao ni dovoljno snažnu potporu državnog poglavara.</p>
<p>Dio posla o kojem je Hebrang govorio uspjeli su provesti idući ministri, ali ne i završiti taj posao. Pavao Miljavac, isprva načelnik Glavnog stožera a potom i ministar obrane, ušao je u niz projekata nabave nove vojne opreme i remonta stare, no do smanjenja broja vojnika opet nije došlo. Zahvaljujući višegodišnjoj suradnji s američkim stručnjacima, Miljavac je uspio Glavni stožer ustrojiti prema najvišim NATO-standardima.</p>
<p>Miljavac, danas zastupnik DC-a u Saboru, susreo se za svog mandata s optužbama iz bivše stranke (HDZ-a) da je američki igrač, a tadašnja oporba prozivala ga je za, kako su tvrdili, sumnjivu kupnju novih radara. Miljavac je napadima odolio, ali ne i novim izborima, 2000.</p>
<p>Na mjesto ministra dolazi Jozo Radoš iz HSLS-a. Njegov će se mandat zasigurno pamtiti po otvaranju obrambenog sustava javnosti. Za Radoševe vladavine MORH-om doneseni su najvažniji vojni zakoni, ali uz žestoke sukobe na relaciji Pantovčak - MORH. </p>
<p>Značajno mjesto pripada Radoševoj izjavi da se od moderne vojske ne bismo mogli sami obraniti. Njegov se mandat pamti i po seksualnim skandalima u vojsci, medijskim prepucavanja s načelnikom Glavnog stožera, ali i po skraćenju vojnog roka i ulasku Hrvatske u MAP.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Gojko Šušak gotovo osam godina, Šime Đodan - 29 dana </p>
<p>Prvi ministar obrane bio je Petar Kriste. On je MORH vodio od 31. svibnja 1990. do 24. kolovoza 1990. godine.</p>
<p>Naslijedio ga je Martin Špegelj, koji je na tom mjesto ostao od 24. kolovoza 1990. do 2. srpnja 1991.</p>
<p>Špegeljev nasljednik Šime Đodan bio je ministar obrane od 2.srpnja 1991. do 31. srpnja 1991. </p>
<p>Potom na Krešimirov trg dolazi Luka Bebić i ostaje od 31. srpnja 1991. do 18. rujna 1991, a nasljeđuje ga pokojni Gojko Šušak.</p>
<p>Šušak je funkciju ministra obrane obnašao od 19. rujna 1991. do smrti, 3. svibnja 1998. </p>
<p>Novi ministar postaje Andrija Hebrang, koji je vodio MORH od 11. svibnja 1998. do 12. listopada 1998. Na njegovo mjesto dolazi Pavao Miljavac, današnji saborski zastupnik DC-a, koji je bio ministar obrane od 14. listopada 1998. do 27. siječnja 2000. </p>
<p>Nakon posljednjih parlamentarnih izbora na to mjesto dolazi HSLS-ovac, sad lider Kluba nezavisnih liberala Jozo Radoš. On je službeno na čelo MORH-a došao 28. siječnja 2000. godine, a ministar je bio do ostavke premijera, 5. srpnja 2002. </p>
<p>M. L.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Hoće li Haaški sud sada povući optužnicu protiv Gotovine?</p>
<p>Ako je Milan Zec, optužen prema načelu zapovjedne odgovornosti, oslobođen sumnji iako je kao zapovjednik JRM sudjelovao u napadu na Dubrovnik, optužnica protiv Gotovine više nema smisla, jer se za Gotovinu nigdje ni ne daje naznaka izravne povezanosti s pojedinim zločinom / Dosadašnji argument kako Gotovina najprije treba doći pred Sud da bi potom optužnica eventualno bila promijenjena ili povučena, nakon »slučaja Zec« ne vrijedi jer se ni Zec, iako optužen, nije pojavio pred Haaškim sudom</p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Povlačenje optužnice protiv Milana Zeca - jugoslavenskog generala koji je prema zapovjednoj odgovornosti bio osumnjičen da je 1991. kao zapovjednik ratnog broda sudjelovao u zločinima nad tada opkoljenim Dubrovnikom - odvjetnici nekih hrvatskih haaških optuženika doveli su u vezu s mogućim povlačenjem optužnice i protiv hrvatskog generala Ante Gotovine.</p>
<p>Dosadašnji argument kako Gotovina najprije treba doći pred Sud da bi potom optužnica eventualno bila promijenjena ili povučena, nakon »slučaja Zec« više ne vrijedi. Zec se, naime, iako optužen, nije pojavio pred Haaškim sudom, a ipak je optužnica protiv njega povučena. »Dodatni dokazi dobiveni u istrazi provedenoj nakon što je optužba potvrđena pokazali su da su dokazi nedovoljni da se optužnica održi...«, rečeno je u obrazloženju te odluke.</p>
<p>Ako je Milan Zec, zapovjednik Jugoslavenske ratne mornarice koja je sudjelovala u napadu na Dubrovnik, oslobođen sumnji prema zapovjednoj odgovornosti, onda optužnica protiv Gotovine više nema nikakva smisla. Tog se hrvatskog generala, naime - kako je svojedobno u svom prigovoru Carli del Ponte napisao i predsjednik hrvatske vlade Ivica Račan - i tereti isključivo na temelju zapovjedne odgovornosti. »Nigdje se niti ne daje naznaka izravne povezanosti generala Gotovine s pojedinim zločinom, osim kroz činjenicu njegove funkcije i mjesta u zapovjednom lancu«, napisao je tada Račan da bi potom Vlada, s obzirom na to da haaško tužiteljstvo nije uvažilo prigovore, ipak raspisala tjeralicu za Gotovinom.</p>
<p>Osim toga, optužnica protiv Gotovine je sastavljena s toliko činjeničnih pogrešaka i s tako proizvoljnim političkim kvalifikacijama da se mnogima čini teško održivom. Tako se Gotovinu optužuje za zločine u Gosićima i Varivodama, za koje su već optuženi i procesuirani drugi. Generala HV-a se, nadalje, prema zapovjednoj odgovornosti tereti i za sektor Sjever, iako je bio zapovjednik sektora Jug. U tom su uratku Zadar i Šibenik navedeni kao dio tzv. krajine, iako nikad nisu bili, a vrhunac je da se optužnicom gotovo daje legitimitet toj srpskoj paradržavi, unatoč rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a koje su je tretirale kao »samoproglašenu«.</p>
<p>Na kraju, optužnica protiv Gotovine, a takav je dojam stekao i sam premijer Račan u prigovoru, usmjerena je na »kriminalizaciju (»Oluje«) i posredno na poricanje njene legitimnosti«, što je u suprotnosti i s međunarodnim pravom, koje ne dovodi u pitanje pravo neke zemlje da vojnim sredstvima, ako se političkim to ne može postići, oslobodi svoj okupirani teritorij u međunarodno priznatim granicama. K tome, optužnica je tako sastavljena da se, na temelju tako tumačene zapovjedne odgovornosti, bilo koji hrvatski visoki vojni ili politički dužnosnik može zbog »Oluje« naći na optuženičkoj klupi.</p>
<p>Ako je, dakle, povučena optužnica protiv Milana Zeca kojeg se teretilo prema zapovjednoj odgovornosti, onda optužnica protiv Gotovine (i one slične njoj), u kojima se nigdje ni ne daje naznaka njegove »izravne povezanosti s pojedinim zločinom«, mogu ostati samo pod uvjetom da Haaški sud želi, zbog političkih razloga, ustrajati na primjeni dvostrukih kriterija.</p>
<p>Razumljivo je zašto su Dubrovčani teško primili odluku Haaškog suda o povlačenju optužnice protiv Zeca. Sjećanja na višemjesečnu blokadu s kopna i mora, barbarsko razaranje grada, na mrtve branitelje i civile, spaljeno i opljačkano područje od Stona do Prevlake, »junačenje« srpskih i crnogorskih zapovjednika pred tv-kamerama, previše su svježa i bolna a da bi se bez emocija mogla prihvatiti činjenica da Haaški sud one koji su sudjelovali u tome - tražeći da »ustaše napuste grad« - oslobađa od odgovornosti. Tim više jer su, osim potpune amnestije Zeca, na slobodi do početka suđenja i Strugar i Jokić, dok četvrti optuženi (Vladimir Kovačević Rambo) zbog agresije na dubrovačko područje nije ni prisilno niti dragovoljno otišao u Haag (proces protiv Miloševića je druga priča).</p>
<p>Neki su komentatori povlačenje optužnice protiv Zeca smjestili u kontekst mogućeg novog odnosa Haaškog suda prema dosadašnjem tumačenju zapovjedne odgovornosti. Drugi su pak sve to povezali s nedavnim konzultacijama Carle del Ponte i suradnika s Vijećem sigurnosti UN-a.</p>
<p>Teško je reći što je presudilo pri povlačenju optužnice protiv Zeca jer još, kako to govore i odvjetnici nekih hrvatskih optuženika, nema previše informacija u vezi s tim. No daju naslutiti da bi se slijedom tog slučaja, ako postoje dokazi koji utječu na optužnicu, moglo dogoditi i povlačenje optužnice, među ostalim, i u slučaju generala Ante Gotovine.</p>
<p>Ako bi takav potez izostao, teško bi bilo razuvjeriti ne samo Dubrovčane nego i veći dio hrvatske javnosti da u djelovanju Haaškog suda i nadalje ne prevladavaju politički nad pravnim kriterijima. I kako taj sud, valjda zbog utjecaja određenih lobija ili jednostavno zbog veće umješnosti određene diplomacije, velik dio svoje blagonaklonosti »troši« na osumnjičenike koji su »dejstvovali« kako to i optužnice govore, u agresorskom pohodu, dok je, primjerice, za Hrvate koji su sudjelovali u obrambenim ili oslobodilačkim akcijama za optužnicu dostatno i samo njihovo mjesto u zapovjednom lancu. Iako ih se, ni u optužnicama, nigdje izravno ne povezuje ni s jednim zločinom.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Naumovski: Ili novi standardi ili nema dokaza</p>
<p>»Ne znamo mijenjaju li se pravni standardi Haaškog suda ili je haaško tužiteljstvo povuklo optužnicu jer je suočeno s nedostatkom dokaza protiv Milana Zeca, optuženog za napade na Dubrovnik«, kazao je u nedjelju Vjesniku Mitke Naumovski, odvjetnik haaškog osuđenika Darija Kordića.</p>
<p>Naime, načelno se može reći da se unatrag godinu-dvije mijenjaju standardi Haaškog tribunala, u smislu da sve više uvažava prigovore branitelja na optužnice. Haaški sud sve više tužiteljstvu vraća optužnice na doradu jer su neprecizne, napominje Naumovski, dodajući da takva praksa nije postojala kad je podignuta optužnica protiv njegova klijenta Kordića.</p>
<p>Naumovski podsjeća da ovo nije prvi put da haaško tužiteljstvo povlači optužnicu. Tako je, primjerice, postupilo i u slučaju Ivice Šantića, Pere Skopljaka i Marinka Katave, koji su bili optuženi s Tihomirom Blaškićem i Dariom Kordićem.</p>
<p>Zbog svega toga, teško je prosuditi zašto je optužnica protiv Zeca zapravo povučena, kaže Naumovski, napominjući da je ovaj slučaj jako dobio na značenju u Hrvatskoj i zbog emotivnih razloga (riječ je o napadu na Dubrovnik) i zato jer se Zeca teretilo prema zapovjednoj odgovornosti. Stoga »slučaj Zec« ima velik naboj u Hrvatskoj, jer se prema zapovjednoj odgovornosti terete Ante Gotovina i Rahim Ademi, a spominje se podizanje optužnica za još neke visoke dužnosnike, kaže Naumovski.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Nove ucjene zbog Kostajnice</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>Iako je i predstavnik srpskog entiteta u Vijeću ministara BiH prije nekoliko dana potvrdio da bi se granični prijelaz između dviju Kostajnica trebao uspostaviti »na teritoriju Republike Hrvatske, između Une i Unčice«, te da je granica između dviju država na tom području Unčica, iz Sarajeva se opet Hrvatskoj osporava pravo da njena policija prijeđe na desnu obalu Une.</p>
<p>Tamošnje se ministarstvo vanjskih poslova u svojoj najnovijoj noti slaže da na unski otok prijeđu hrvatske granične službe »da bi se odredila lokacija prijelaza«, ali se protivi prijelazu hrvatske policije na to područje. Pa, čiji je to teritorij: hrvatski, BiH ili ugandski pa da se iz Sarajeva odnosno Banje Luke hrvatskoj policiji »dopušta« ili »ne dopušta« prijelaz na teritorij za koji je prije nekoliko dana iz BiH potvrđeno da pripada Hrvatskoj?</p>
<p>U pozadini te note MVP-a BiH hrvatskoj strani stoji nakana da se uspostava prijelaza, a sam tim i stupanje hrvatske policije na unski otok, uvjetuju, među ostalim, hrvatskim pristankom na izgradnju obilaznice za Bosansku (Srpsku) Kostajnicu preko unskog otoka odnosno hrvatskog teritorija, te još nekim tehničkim detaljima vezanim uz sam prijelaz. Hrvatska je strana prije nekoliko dana kazala da ne bi trebalo stavljati »u paket« uspostavu graničnog prijelaza s gradnjom obilaznice te s vrstom samog prijelaza. </p>
<p>Nakon najnovijeg priopćenja MVP-a BiH sa Zrinjevca bi, dostojanstva radi, trebali još reći da se cijela priča o prijelazu ne može povezivati s pitanjem hoće li u ponedjeljak kako je najavljeno, ili neki drugi dan, hrvatska policija prijeći na dio hrvatskog teritorija s desne obale Une. Već je dovoljan ustupak što se granični prijelaz treba graditi na hrvatskom teritoriju, pa je u vezi s tim bilo kakvo uvjetovanje oko uspostave suvereniteta na određenom području, u najmanju ruku, nediplomatski i nimalo dobrosusjedski potez.</p>
<p>Hrvatska i BiH trebaju održavati dobre odnose i u dobroj vjeri rješavati još neriješene probleme, pa i one o graničnim prijelazima i definiranju granične crte. Međutim, stalne ucjene BiH strane u vezi s prijelazom kod Kostajnice tome nikako ne doprinose. Štoviše, stvaraju atmosferu za odluku da Hrvatska odustane od gradnje zajedničkog graničnog prijelaza, te da svaka država gradi svoj prijelaz - BiH na desnoj, a Hrvatska na lijevoj obali Unčice.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Raketa u razum</p>
<p>TIHOMIR PONOŠ </p>
<p>Krajem srpnja, usred turističke sezone koja zasad bilježi blagi pad u odnosu na očekivanja, broj požara počeo je rasti. To što je broj turista manji od željenoga, a i temperature su niže od očekivanih za ovo doba godine, požarima ne smeta.</p>
<p>Požari koji su ovoga vikenda izbili u Dalmaciji, od Šibenika do Dubrovnika, teško će moći biti opravdani kombinacijom visokih temperatura i dugotrajnih suša. Zna se da je barem jedan požar, onaj kod Dubrovnika, izazvao netko tko je, u žaru svatovskog veselja, ispalio signalnu raketu. Taj, baš kao i oni koji za blagdane pucaju u zrak, nije čuo za gravitaciju ili nije shvatio o kakvoj je fizikalnoj pojavi riječ.</p>
<p>Posljedica je veliki požar na brdu Mala Petka, jednoj od posljednjih dubrovačkih zelenih oaza. Tako dolazimo na početak priče o požarima. Bez obzira na meteorološke uvjete, glavni je krivac za većinu požara - čovjek. Tog pojedinca, piromana ili nepažljivog turista gotovo se nikad ne uspije poimence otkriti i kazniti kako to zakon već predviđa. Policija intenzivno traga za počiniteljem, ali dosadašnja, dugogodišnja iskustva u hvatanju podmetača požara ne daju nam pravo biti optimisti.</p>
<p>I ovaj se put potvrdilo jedno nepisano pravilo - požari su izbili baš kada puše jaka bura. Rijetko kad na jadranskoj obali požar izbije za bonace. Osim toga, požari na našoj obali rijetko kad izbijaju u vrijeme kad bi ih čovjek očekivao - za najveće vrućine. Izbijaju, a baš to se dogodilo i kod Šibenika, Makarske i Dubrovnika, u večernjim ili noćnim satima.</p>
<p>Ovogodišnja sezona požara je srećom, barem zasad, manje intenzivna nego što se moglo očekivati na temelju prošlogodišnjih iskustava. Tako su zasad izostale i široke rasprave, uvijek iste po smislu i sadržaju, o pripremi vatrogasaca za sezonu, o financiraju protupožarne zaštite, o krčenju usjeka koji bi sprečavali požare ili o ulozi koze u protupožarnoj zaštiti. No, tko zna, kako je krenulo krajem srpnja, moguće je da kolovoz sve nadoknadi. Dogodi li se takvo što, eto prilike za ponavljanje svih tih rasprava.</p>
<p>No, prije bilo kakvih rasprava trebali bi se ljudi naučiti da ispaljena signalna raketa ne ostaje na nebu dovijeka, da borova šuma nije idealno mjesto za roštilj, da se korov ne pali baš za najjače bure i da kuglice fosfora nemaju što tražit po džepovima policiji obično nepoznatih pojedinaca.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Povratak u diktature</p>
<p>U studiji UN-ova Programa za razvoj (UNDP) zaključuje se da se val demokratizacije zaustavio i da mnoge zemlje klize prema diktaturama / Američko ministarstvo pravde objavljuje da će od američkih građana zatražit da uhode i prijave sve što im se učini sumnjivim Za početak, angažiralo bi se oko 11 milijuna informatora </p>
<p>TOMISLAV BUTORAC</p>
<p>Kao i svim novinarima, lakše mi je pisati o ekscesima nego o procesima. Srećom, i većini čitatelja ekscesi su zanimljiviji. No, ponekad se dogodi prikladna smjesa procesa i ekscesa, kao u upravo objavljenoj studiji UN-ova Programa za razvoj (UNDP). Govori o »produbljavanju demokracije u razdrobljenom svijetu« i u njoj se primjerice zaključuje da se val demokratizacije zaustavio i da mnoge zemlje kreću unatrag, tj. od demokracije klize prema diktaturama ili se suočavaju sa sve većim gospodarskim i socijalnim napetostima. </p>
<p>Duže od dva desetljeća pozdravljalo se propast diktatura i rađanje novih demokracija, odnosno nastanak ozračja koje je omogućavalo djelovanje političke oporbe, slobodnih medija i udruga za promicanje i zaštitu građanskih sloboda. UNDP je ustanovio da se poslije 1980. čak 81 država priključila demokracijama, a u 33 su vojni režimi bili prisiljeni vlast prepustiti civilima. Čak 140 od oko 200 država svijeta održalo je višestranačke izbore, ali samo u 82 bili su posve demokratski.</p>
<p>Pokazalo se, nažalost, da višestranački izbori nisu jamstvo za uspješno funkcioniranje i učvršćenje demokracije. Isto tako, zastoj gospodarstava u mnogim zemljama navodi na zaključak da sama demokracija ne jamči poboljšanje uvjeta života. I kao da to nije dovoljno pesimistično, proces demokratizacije se posljednjih godina preokrenuo i u sve više slučajeva vođe sklone autoritarnosti manipuliraju izborima tako da birači gube povjerenje u demokraciju. Pa čak i društvo koje se proglašava uzorom i predvodnikom demokracije - SAD - sve češće, otvorenije i bahatije krši građanske slobode i ljudska prava.</p>
<p>Nezadovoljstvo birača političarima i pad povjerenja u demokraciju i slobodno tržište najbolje se vidi prema sve slabijem izlasku birača na izbore. Što je najočitije u Latinskoj Americi, ali i u SAD-u i nizu ostalih zemalja. Ponekad, političari i demokratski izabrane vlade do te mjere iznevjere povjerenje da nezadovoljstvo naroda posluži kao izlika za povratak vojnih režima, kao u Pakistanu. </p>
<p>Iako većina čovječanstva živi barem nominalno u demokracijama, u 106 od 200 država svijeta političke slobode i građanska prava se ograničavaju. Nezadovoljstvo je podloga građanskim ratovima koji su samo poslije 1990. godine odnijeli 3,6 milijuna života.</p>
<p>Te analize se izrađuju od 1990. i, unatoč nezadovoljstvu nekih vlada, demokratskih i nedemokratskih, siromašnih i bogatih, UNDP sve hrabrije upozorava na političko ugnjetavanje, korupciju i kršenje ljudskih prava. Sad je objavio i popis 173 zemlje svrstane prema kvaliteti života izmjerenoj očekivanom duljinom života, obrazovanjem i osobnim dohotkom. I ove godine, kao i lani, na vrhu je Norveška, a slijede Švedska, Kanada, Belgija, Australija (lani druga), SAD, Danska, Finska, Island, Nizozemska, Japan, Švicarska, Britanija i Francuska. </p>
<p>Hrvatska se našla u prvoj trećini, na 48. mjestu, već treći put. (Gotovo na istom mjestu je i na indeksu »percepcije korupcije«, gdje dijeli 47. mjesto s Bugarskom i Češkom). Na dnu popisa je Sijera Leone, s očekivanom duljinom života od samo 39 godina, te redom afričke podsaharske države Niger, Burundi, Mozambik i Burkina Faso. Od šest milijardi stanovnika svijeta, oko 2,8 milijardi ili gotovo polovica preživljava s manje od dva dolara dnevno.</p>
<p>UNDP brojkama potkrepljuje i niz manje-više općepoznatih istina. Npr. da demokracije ne odgovaraju na stvarne probleme svjetske sirotinje. Ili da novac u politici služi interesima posebnih skupina, što bi moralo zabrinjavati birače. U SAD-u su prilozi korporacija za izbore 2000. godine dosegli 1,2 milijarde dolara. Ili, da su banke, sudovi i vladine institucije često pod političkim pritiscima i podložne korupciji. Također upozorava da se rat protiv terorizma ne bi smjelo uzeti kao izliku za potiskivanje demokracije. A upravo to se događa i napadi 11. rujna služe kao dobrodošlo opravdanje ne samo američkim vlastima, nego i vladama niza ostalih zemalja, da ograniče građanske slobode, ojačaju represivni aparat, povećaju vojne izdatke, pa čak i da potiču opće uhođenje i denunciranje.</p>
<p>Kao da potkrepljuje taj zaključak, Američko ministarstvo pravde na svojim web-stranicama upravo objavljuje da će krajem ljeta ili početkom jeseni pokrenuti prvu fazu goleme operacije - od američkih građana zatražit će se da uhode sve oko sebe i prijave sve što im se učini sumnjivim. Za početak, angažiralo bi se oko 11 milijuna informatora, a najpogodniji će biti listonoše, vozači kamiona, kondukteri vlakova, osoblje na brodovima i serviseri kućanstava. </p>
<p>Što će, prema New York Timesu, Ameriku pretvoriti u društvo uhoda i podsjetiti na totalitarne države, poput npr. nekadašnje Istočne Njemačke u kojoj je tajna policija vodila oko šest milijuna dosjea - trećina stanovništva bila je sumnjiva. List zaključuje da protuteroristička taktika Bushove administracije poslije 11. rujna - tajno držanje sumnjivaca, oduzimanje prava na suđenje ili na odvjetnika, a sada i uhođenje sugrađana - znači gubitak povjerenja u demokratske institucije i slobodno društvo.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Strašnija je tišina od naivnosti</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Kako pravo na različitost očekivati od klera kada se svjetovnim poglavarima, zaduženim za pomoć u odrastanju demokracije, dopušta sotoniziranje neistomišljenika?! Smije se i može, naravno, Zlatko Tomčić osobno ne slagati sa svjetlosnu godinu progresivnijim Nevenom Budakom, ali ga ne smije, osobito ne kao predsjednik Sabora, diskvalificirati kao političkog partnera u vlasti. Uostalom, nisu birači trećega siječnja glasovali za vlast lažnog čistunstva, netolerancije, dogme i predrasuda. Jer, da jesu, ne bi s trona skinuli HDZ. Hrvatska je sita bespogovornih, bezgrešnih i nedodirljivih autoriteta koji, kad im se na dlan ispruži neograničena vlast, u pravilu uvode svom mentalitetu prilagođenu despociju, koja se još uvijek - čujemo to i iz ustiju ne baš nemislećih glavica - priželjkuje kao jedna od budućih alternativa. Zašto? Zato što mi Hrvati ne znamo dobro funkcionirati bez - mo'š mislit - čvrste ruke.</p>
<p>U takvoj smo atmosferi uzaludno (o)ček(iv)ali glas razuma kakvog intelektualnog autoriteta, uglednog predstavnika građanske, odnosno cehovske udruge ili državne institucije, koji bi glasno - zato jer je prevršena svaka civilizacijska mjera - oštro poput groma osudio šikaniranje kotorskog župnika don Branka Sbutege. Moja naivnost je manje strašna od zaglušujuće tišine u kojoj stanoviti svećenik Bernardo Pleše - uz odobravanje moćnog i kada je u pitanju zakrilništvo nad jednom, s vlasti trećega sijećnja skinutom politikom i strankom, glasnog biskupa Želimira Puljića - proglašava nepoželjnim čovjekom i zabranjuje mu da otvori - kao priznati stručnjak - izložbu svoje prijateljice Goranke Vrus-Murtić. I ne bih se složio s - kada su »crkveni posli u pitanju« uvaženim kolegom - Darkom Pavičićem, koji tvrdi da je dubrovački kler nanio sramotu Sbutegi. Prije sebi, Dubrovniku, čitavoj Crkvi u Hrvata pa onda, naravno i nezaobilazno, čitavoj Hrvatskoj nego crnogorskom svećeniku, koji je u svijetu - pa i onom vatikanskom - poštovaniji od četa domaćih isključivaca koji vjeru upotrebljavaju kao moćno i opasno oružje.</p>
<p>Zamislite koliko je i danas u Hrvatskoj, koja se nastoji sve bezuspješnije otisnuti od deset joj godina nametanog balkanskog duhovnog mentaliteta, žilavo i sveprisutno mračno intelektualno srednjovjekovlje?! Dubrovački je svećenik zabranio don Branku Sbutegi otvoriti izložbu u galeriji Klarisa (koja se nalazi u iznajmljenom prostoru samostana sv. Klare) zbog prije godinu dana u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji i beogradskoj radio postaji B-92 izrečene kritike na račun nekih svojih svojih kolega svećenika koji su, isključivošću i lažnim dušebrižjem, izdali svoje poslanje. Don Branko je kažnjen jer se javno ogradio od reakcija koje su nakon uhićenja generala Mirka Norca iskazali mnogi hrvatski svećenici i biskupi te zato što je javno kritizirao ekstremističke poruke s poznatog splitskog skupa. Naivno je, naravno, očekivati da će se s don Brankom Sbutegom solidarizirati i zaštiti ga od inkvizicijskog izopćenja netko iz vrha hrvatske Crkve kada najviši predstavnici svjetovne vlasti čine sve kako bi kaznili one koji se usude kritički odnositi prema nekim postupcima Kaptola ili, ne daj Bože, Vatikana.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Vrijeme je za političke sankcije protiv onih koji i dalje pokušavaju dokazati srpstvo Dubrovnika</p>
<p>Dubrovački svetac Sveti Vlaho svoj grad drži u ruci i njegova je ruka otvorena svijetu, ali ona se u čas može stisnuti u pest, posebno kad je tretiraju bahato. Danas čak i Talijani vraćaju Etiopiji spomenike koje su joj jednom ukrali, vrijeme je da se Držić, Gundulić, Đurđević i Burerović, Bošković, Getaldić i Bagljivi vrate onamo kamo pripadaju</p>
<p>Vrijeme je da hrvatski diplomati na službenim mjestima zatraže da se u Srbiji prestane s institucijskim prisizanjem na kulturu Dubrovnika. Mi ne možemo odrediti što će misliti pojedinci ali možemo tražiti da institucije poštuju neke norme. Vrijeme Memoranduma SANU je davno prošlo, krivci su na sudu i s njima Beogradsko sveučilište i njegovi nastavnici ne bi smjeli imati pozitivnih vibracija</p>
<p>SLOBODAN PROSPEROV NOVAK </p>
<p>Upravo na dan kad su se u Sarajevu srdačno i obećavajuće rukovali hrvatski i jugoslavenski (sic!!!) predsjednici Stipe Mesić i Vojislav Koštunica, upravo dok su se jedan drugom smiješili i obećavali bolje dane hrvatsko-srpskim odnosima, našla mi se u ruci strašna knjiga koju bi bilo dobro da su ona dvojica pogledala prije sastanka na kojemu su se smješkali.</p>
<p>Riječ je o posve novoj knjizi tiskanoj ljetos u Beogradu pod naslovom »Kraj književnosti starog Dubrovnika«. Autor je Predrag Stanojević koji je svojedobno u Beogradu magistrirao na životu i djelu Dubrovčanina Nikole Marčija.</p>
<p>Kako je izdavač toga neuglednog djelca beogradski Filološki fakultet, što će reći središnja institucija za proučavanje hrvatske književnosti u zemlji kojom predsjedava Vojislav Koštunica, to sam očekivao da u knjizi o Dubrovniku nađem neki novi duh, da u knjizi pročitam nešto što bi u onom Koštuničinom smiješku moglo imati opravdanje, nešto što bi mi moglo posvjedočiti kako se srpski književni imperijalizam, kad je riječ o Dubrovniku, nakon rata otopio, kako se posljednjih godina umekšao i kako su mu ružni događaji iz vremena srbijanske i crnogorske okupacije Dubrovnika donijeli i nešto mudrosti. </p>
<p>Moram reći da u knjizi Predraga Stanojevića nema ništa od očekivanoga. To je djelo samo još jedan tvrd i besmisleno agresivan plod napisan na ideološkoj liniji koju je početkom stoljeća zacrtao Pavle Popović a koju su onda nastavili Dubrovčanin Petar Kolendić, nešto manje Dragoljub Pavlović, a koju je do najviše agresivnosti donio, inače vrlo zaslužni arhivski istraživač, srpski akademik i jedan od autora Memoranduma SANU Miroslav Pantić. </p>
<p>Predrag Stanojević, koliko mi je poznato, ima više od četrdeset godina i samo je dobar i poslušan učenik spomenutim balkanskim iredentistima. Inače Predrag Stanojević nije nepoznat hrvatskoj javnosti. </p>
<p>Kad sam u Galićevu Danasu, još 1988. vodio žestoke polemike s tezama Miroslava Pantića o dvojnoj nacionalnoj pripadnosti tzv. dubrovačke književnosti, javio se, ničim izazvan, tadašnji početnik Stanojević, da brani svoga šefa i šovinizam za koji je optirao. </p>
<p>Javio se i ja sam mu odbrusio! Rekao sam mu, doslovno, usred visokotiražnog Danasa, da mi se ne mota među nogama i još sam ga kao priupitao da što se javlja u tim ozbiljnim megdanima kad bi mu svi radovi o Dubrovniku jedva stali na sve prste Jednorukog Jacka.</p>
<p>Tako sam 1988. tretirao Stanojevića koji čini se da iz te lekcije nije ništa naučio pa ga, evo, još jednom da mu kažem da se ne mota među nogama, da mu kažem da ako hoće proučavati književnost starog Dubrovnika uvaži za početak notornu činjenicu da se dubrovačku kap ne može izliti u »okean sveta« ako joj se zanijeka more i to ono hrvatsko more o koje je u 17. stoljeću još Vladislav Menčetić rekao da se razbijaju vali otomanski i ono isto more zbog kojega je prije deset godina, braneći Dubrovnik, poginulo tisuću mladih ljudi.</p>
<p>Nema više vala otomanskih da bi se razbijali o Dubrovnik, ali je došlo vrijeme da se javno i na najvišim političkim razinama umjesto da se vode rasprave o nekim zajedničkim jezgrama školske lektire zatraže političke sankcije protiv onih koji i dalje pokušavaju dokazati srpstvo Dubrovnika. </p>
<p>Da stvar bude još gora spomenuti se Stanojević odlučio svoju knjigu plasirati i na inozemno kulturološko tržište, pa ju je popratio engleskim rezimeom u komu objašnjava onima koji to još nisu shvatili da je dubrovačka književnost »regionalna celina« i da su se njeni autori kad je Republika 1808. politički nestala tijekom 19. stoljeća »po sopstvenom nahođenju utapali u srpski ili hrvatski nacionalni korpus«. I tako dalje i tako gore!!!</p>
<p>Za Predraga Stanojevića koji pokušava objasniti posljednja desetljeća književnog života u Dubrovačkoj Republici kao da nema hrvatskih proučavatelja niti ih je ikad bilo.</p>
<p>Tu se doduše ne jednom Rafa Bogišića proglašava površnim, iščuđava se kako to da Pavle Pavličić u svom doktoratu nije poznavao ep »Marija Egipćanka« Nikole Marčija, ali se tu zato ni zna, niti želi znati što su o posljednjim Dubrovčanima napisali Zlatko Posavec i Ivan Pederin, Dunja Fališevac i Zoran Kravar, pokojni Josip Torbarina i Zdenka Markovića i, dakako, još mnogi drugi koji za Stanojevića ne postoje. </p>
<p>Zato on vrlo često spominje talijanskog iredentista Artura Croniju koji je, dakako, good guy, jer je književnost Dubrovnika nazvao srpskohrvatskom, dobar je Stanojeviću i Antun Barac koji o tom predmetu baš nije mnogo znao, ali ga je tretirao kao nacionalno neopredijeljen dio svoje jugoslavenske književnosti.</p>
<p>Kad sam se prvi put susreo s Predragom Stanojević 1988. i s njegovim naručiocima i učiteljima ja sam im povišenim tonom rekao da njihove imperijalističke porive prema Dubrovniku mogu u budućnosti rješavati jedino tenkovima i topovima.</p>
<p>Zloguko sam pogodio, jer oni su samo tri godine kasnije došli po Držića i Gundulića s vojnom silom.</p>
<p>Bio sam predsjednikom Hrvatskog PEN centra 1994. kad je napisana i od najširega svjetskog auditorija potpisana ona danas hrvatskim autistima zloglasna Praška rezolucija. Mislio sam tada, a mislim i sada, da je ona dobra osnova za prave veze između srpske i hrvatske književnosti, između srpske i hrvatske sveučilišne humanistike, između srpskih i hrvatskih pisaca.</p>
<p>Još tvrdo vjerujem u načela koja smo dogovarali 1994. i nikad neću vjerovati da su Horvatić ili Hitrec ili Stamać ili Mihalić u pravu kad ta načela danas bestidno vuku po podu.</p>
<p>Ali još me više grozi pomisao da jedan poluučen beogradski sveučilišni nastavnik nakon svega što se dogodilo s Dubrovnikom prije deset godina nema minimum poniznosti pa da je barem iskaže u nekoj fusnoti svoje knjige o književnom radu posljednjih Dubrovčana. </p>
<p>Ne, on i dalje misli da je crnogorski vladika Petrović kad je nekom dubrovačkom izaslanstvu rekao »Vi ste cvijet srpstva« iznio dokaz da su Marin Držić i Ignjat Đurđević i hrvatski, ali zato još više srpski pisci.</p>
<p>Taj čovjek kojemu sam s pravom prije petnaest godina rekao da mi se ne mota među nogama jatak je hrvatskih autista i antieuropljana, jer i on, kao i oni, tumači da je Dubrovnik svojevrsni koncentrat balkanskoga, zagorskoga i vlaškog duha.</p>
<p>Jadni su argumenti tih ljudi koji ne znaju što bi s europejstvom Grada koji je hrvatskoj kulturi i civilizaciji sagradio neporušive temelje. Dubrovački svetac Sveti Vlaho svoj grad drži u ruci i njegova je ruka otvorena svijetu, ali ona se u čas može stisnuti u pest, posebno kad je tretiraju bahato, kad joj od nemoći nude svoju aroganciju.</p>
<p>Danas čak i Talijani vraćaju Etiopiji spomenike koje su joj jednom ukrali. Vrijeme je da se Držić, Gundulić, Đurđević i Burerović, Bošković, Getaldić i Bagljivi vrate onamo kamo pripadaju, prema nekom višem pravu povijesti.</p>
<p>Vrijeme je da hrvatski diplomati na službenim mjestima zatraže da se u Srbiji prestane s institucijskim prisizanjem na kulturu Dubrovnika. Mi ne možemo odrediti što će misliti pojedinci, ali možemo tražiti da institucije poštuju neke norme. </p>
<p>Vrijeme Memoranduma SANU je davno prošlo, krivci su na sudu i s njima Beogradsko sveučilište i njegovi nastavnici ne bi smjeli imati pozitivnih vibracija. </p>
<p>U predgovoru svojoj knjizi Predrag Stanojević se žali što nije posljednjih deset godina imao pristup u dubrovačke arhivske i bibliotečne zbirke. Čini se da je to sve što se, prema njegovu mišljenju, na ovom prostoru dogodilo.</p>
<p>Dogodilo se, naime, da on nije imao pristup u Dubrovnik. Ipak i bez pristupa on je znao kako se pišu knjige o Dubrovniku koje su na svakoj stranici prepune zahvalnosti prema Memorandumu SANU i jednom od njegovih autora profesoru Miroslavu Pantiću.</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor hrvatske književnosti, predavač na Odjelu slavenskih jezika i književnosti pri ruskim i istočnoeuropskim studijima Sveučilišta Yale u New Havenu, Connecticut, SAD</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Subvencionirati prosječnost umjetnički nema smisla</p>
<p>Kultura o kojoj je riječ na ljetnim festivalima u mnogome je kultura viška, glamura, pozlate, ponekad visoke sofisticiranosti a tek rijetko prave inovacije... Mnogo toga u današnjoj umjetnosti nije moguće bez subvencija, sponzorstva i svih oblika pomoći. To je oduvijek tako i nipošto nije nova okolnost u nastanku velikih djela. Subvencionirati prosječnost, međutim, umjetnički nema smisla. Nju se mora moći prodati kao neobaveznu i ugodnu, pa čak i kao simbol statusa i dio turističke ponude</p>
<p>NADEŽDA ČAČINOVIČ</p>
<p>Neki dan su u Dubrovniku ljubitelji glazbe glasali nogama. Velika većina je odlazila na Boškovićevu poljanu da sluša Terezu i Michela Legranda a nešto ih se ipak odlučilo za koncert ansambla »Dialogos« što ga vodi muzikologinja i pjevačica Katarina Livjanić. Pritom je vijest zapravo samo to da su neki kupili karte za koncert kod Male braće a nisu došli, jer unatoč očitoj praznini boljih karata nije više bilo.</p>
<p> Ima, dakle, i takvih koji su mislili da je koncert rane crkvene glazbe takve vrsnoće nešto što bi morali smatrati značajnim iako ih je želja odvela na popularniji koncert. Uostalom, ni crkveni dostojanstvenik koji je sljedećega jutra u banci u ljubaznom razgovoru sa službenicama pričao o koncertu i kako mu se dopalo, nije imao potrebu da objasni da je slušao Terezu.</p>
<p>Ovo nije osvrt o prednostima nešto teže shvatljivih ostvarenja već o tome što se ljeti u Dubrovniku može naučiti o suvremenoj kulturi. </p>
<p>Ima naravno i posebno dubrovačkih zanimljivosti. Katarina Livjanić je, na primjer, upozorila je kako ćemo u tekstovima njezinog odabira čuti izraze što ih možemo smatrati neprimjerenima svetom hramu ali koji su dio ekskomunikacije, anatemiziranja itd.</p>
<p> U neposrednom susjedstvu crkve također je došlo do preklinjanja nevjernika i izopćenika, zapravo, došlo je do preklinjanja braće svećenika jer je biskupija zabranila don Branku Sbutegi da govori na otvaranju izložbe u prostorijama galerije koja joj je na poznato neobičan način nakon stoljeća i desetljeća pripala kao navodnom nasljedniku klarisa. Po tomu je Katolička crkva jedinstveni subjekt koji se, eto, neobično odnosi spram nekoga koji ni po čemu nije sporan kao djelatni duhovni pastir, osim što ne dijeli političke stavove svojih dubrovačkih kolega.</p>
<p> Dalje o kulturi i ljetu. Nije novo da dubrovački festival oduvijek ima nevolje s prepoznatljivošću. Nema sjajno ime poput Salzburga, Verone, Bayreutha, Spoleta, Avignona niti ime koje je vezano uz neku specijalizaciju kao Beaune, Bad Wildbad, Kuhmo u Finskoj i mnoga druga.</p>
<p> Nije novo ni to da sve priredbe zajedno traju predugo da bi se na Igre dolazilo kao na cjelinu. </p>
<p>Ne zna se da li su adresati ponajprije strani gosti ili nekada Jugoslavija a sada Hrvatska, ne zna se je li su događaji u Dubrovniku dio šireg konteksta, neke obuhvatne državne kulturne politike.</p>
<p> Zna se i kako su političke odluke o vodstvu i podjeli ovlasti između države i grada ugradile konflikte u aparat upravljanja.</p>
<p> Razmislimo o najjednostavnijoj stvari, o broju gledatelja. Naravno, ne tako da bi se brojnost nametala kao kriterij i osnova odlučivanja.</p>
<p> Prije je riječ o omjeru. Nije li u danom času, na primjer, u Dubrovniku bilo više ljubitelja gregorijanskog pjevanja? Je li bi malo više podataka na plakatima pomoglo onima koji ne poznaju imena dirigentice i ansambla ali vole tu vrstu glazbe? Savršeni pijanist srednjih godina, čije ime ne bi bilo poznato u Upitniku ili podobno za test na Filozofskom fakultetu, našao bi možda publiku pomoću informativnog plakata o ljepoti programa.</p>
<p>Kultura znači različite stvari. Kultura o kojoj je riječ na ljetnim festivalima u mnogome je kultura viška, glamura, pozlate, ponekad visoke sofisticiranosti a tek rijetko prave inovacije. Njezina ponuda mora biti jasna, moraju to biti neupitni klasici ili neka tematska cjelina (sve varijante Don Juana ili priča o Romeo i Juliji) ili velike zvijezde. Mogu to biti i sasvim hrabre inovacije. </p>
<p>Koncepcija izvođenja tzv. modernih klasika izvlačenjem zaboravljenih nobelovaca ili kazališnih hitova sredine dvadesetog stoljeća nema tu izravnu prepoznatljivost. No i to bi se moglo spasiti, kao i ovogodišnja razmrvljenost, da se uzme u obzir osnovno, nalaženje veze između predstave i onih kojima se ona može dopasti. </p>
<p>Mnogo toga u današnjoj umjetnosti nije moguće bez subvencija, sponzorstva i svih oblika pomoći. To je oduvijek tako i nipošto nije nova okolnost u nastanku velikih djela. Subvencionirati prosječnost, međutim, umjetnički nema smisla. Nju se mora moći prodati kao neobaveznu i ugodnu, pa čak i kao simbol statusa i dio turističke ponude.</p>
<p> Način proizvođenja značenja u kulturi je složen, avangarda i popularna djela imaju tajne veze, a inovacije su vezane zlatnom pupčanom vrpcom za one koji daju sredstva.</p>
<p> No za sve vrste kultura potrebno je umijeće razlikovanja. Vrsnoća se procijenjuje s obzirom na žanr i strukturu, no ostaje jedini kriterij.</p>
<p>Autorica je profesorica filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Da je administracija uspješno provodila sve ludosti u politici, ne znamo u kakvoj bismo danas bili gabuli</p>
<p>Umjesto parole: za ministre dovesti stručnjake, valja jedanput shvatiti da efikasnost vlade u zapadnim zemljama ne leži na ministrima nego na visokim dužnosnicima koji su na čelu važnih službi unutar ministarstva, a koji jesu stručnjaci i ne bira ih ni narod na izborima niti parlament / Bez kompetentne javne službe ništa ne bi pomoglo da sastavimo vladu od samih nobelovaca (kad bismo ih toliko imali). Inzistirati danas na formuli starogrčkog filozofa Platona da filozofi trebaju postati kraljevi nema uopće nikakvog smisla. Nikakvi filozofski obrazovani »kraljevi« ne mogu zamijeniti racionalne i kompetentne administratore / Nova vlada je pred ažuriranjem i dovršenjem različitih reformi. Broj takvih reformi je, čini se, dvoznamenkast. A baš pri projektiranju i provedbi svake reforme bili bi nužni stručno provedeni scenariji... Napokon, koji bi pacijent preživio recimo trideset i pet kirurških zahvata u isto vrijeme! U takvom slučaju može nas spasiti (tj. umanjiti štetu) jedino loša i neefikasna administracija. Naime, zbog nesposobnosti administracija može zaribati ne samo dobre i korisne reforme, nego i one loše </p>
<p>JOSIP ŽUPANOV</p>
<p>Premda se taj intermezzo bliži kraju, još se može postaviti pitanje kako ga zapravo definirati. </p>
<p>Kao metafora mogla bi se uzeti »rotacija«, tj. institucija što je izmišljena u ranom razdoblju samoupravnog socijalizma, a koju su ozbiljno uzimali čak i neki inozemni interesenti za »jugoslavenski eksperiment«. </p>
<p>Tako je za vrijeme posjeta jednom novoosnovanom institutu jedan stranac postavio uobičajeno pitanje: a što je to rotacija? </p>
<p>Jedan suradnik instituta je upotrijebio metaforu stabla čije su grane sve do vrha zaposjele razne ptice. Tada netko ispali hitac iz puške, ptice uzlete, ali se uskoro počinju vraćati na stablo, samo ne više na ista mjesta s kojih su uzletjele. Dakako, da to izaziva znatiželju tko će sletjeti na koju granu, a tko će odletjeti izvan toga stabla.</p>
<p>Naš bivši premijer i mandatar za novog premijera pokazao je upravo hitchcockovski talent da od pitanja koji ministar odlazi iz vlade, a koji dolazi u vladu, koji iz jednog resora ide u drugi resor stvori (uz pomoć masovnih medija) »suspens« koji nas uzbuđuje u najboljim Hitchcockovim filmovima.</p>
<p>Ali pustimo po strani metaforu i »suspens«. </p>
<p>Pokušajmo lapidarno definirati razdoblje formiranja nove vlade. Tome najbolje odgovara izreka jednog francuskog pjesnika: Rien ne finit, rien ne comence (Ništa ne završava i ništa ne započinje).</p>
<p>Pa ipak, zar ne bi trebalo očekivati da su nakon višemjesečne krize, u kojoj su se koalicijski partneri uključivši i neke ministre boksali bez rukavica shvatili narodnu poslovicu »ne pljuj u zdjelu iz koje jedeš«. </p>
<p>No i danas još se događa da jedan ministar optužuje pred televizijskim kamerama drugog ministra da je nekompetentan i aljkav, a da mu optuženi, u nekoj drugoj emisiji uzvrati istom mjerom, da ga proglasi lažljivcem. </p>
<p>Je li to još samo podrhtavanje tla nakon glavnog potresnog vala ili je to nastavak iste priče od prije - ostaje da se vidi.</p>
<p>Ako je razdoblje javnih skandala u koaliciji i završilo, to je, po svoj prilici, jedino što je završilo. Ali neke druge stvari mnogo važnije nisu završile. Te bi stvari svrstao u rubriku stil i način vladanja (u prvom redu izvršne vlasti). </p>
<p>Tako očito nije završena partitokracija koja je nužno povezana s klijentelizmom koji u modernom društvu čini samo jedan, najzloćudniji oblik korupcije. U tom sustavu dobitak određenog broja glasova na izborima služi kao svojevrsna tapija za podjelu »plijena«. Široj javnosti je manje poznato da je sličan sustav postojao i u ranom razdoblju američke demokracije. </p>
<p>Podjela plijena izražavala se u popularnoj krilatici bring the bacon home (donijeti slaninu kući). U nas »podjela plijena« ima dublje korijene. Korijeni nisu samo u podjeli »šićara« nakon uspjele hajdučke operacije - oni su još dublji i nalaze se u naslijeđenoj »lenjinističkoj kulturi«, koju je Ken Jowitt definirao kao »neotradicionalizam«, a koji je definiran kao bastard poznatih Weberovih modela vlasti: revolucionarne karizme i tradicionalnog modela. </p>
<p>Amerikanci su imali prednost: u njihovu razvoju nije bilo ni revolucionarne karizme ni tradicionalnog modela. Tamo je vrlo rano prevladao model legalno-racionalne vlasti koji mi možemo samo zazivati (kao što su prporuše zazivale kišu): dođi pravna državo! </p>
<p>Profunkcioniraj pravna državo! Dakako, nije nevažna podjela političke sfere. Tamo gdje je ta politička scena rasparcelirana na mnoštvo segmenata od ekstremne ljevice do ekstremne desnice nije moguće da se formira jednostranačka ili dvostranačka vlada, nego su nužne široke koalicije heterogenih interesa i stavova formalno slične Narodnom frontu, ali bez rukovodeće »avangarde«. </p>
<p>I to onda funkcionira tako kako smo vidjeli prošlih mjeseci. S obzirom na takvu etiologiju svađa među koalicijskim partnerima, očito je da se to ne može promijeniti u ostatku mandata do novih izbora.</p>
<p>No, kad bolje razmislimo, iza sve te halabuke koja je zaglušivala našu političku scenu u većem dijelu mandata vlade koja je nedavno demisionirala leži kolosalna neefikasnost vlade. </p>
<p>Filozofi ne mogu zamijeniti dobre administratore</p>
<p>Ta se neefikasnost ne može bitno popraviti nikakvim vatrogasnim i sličnim mjerama bez dobre i kompetentne administracije. Čitava prepirka o tome koliko su ministri stručni je zapravo irelevantna. </p>
<p>Umjesto parole za ministre dovesti stručnjake, valja jedanput shvatiti da efikasnost vlade u zapadnim zemljama ne leži na ministrima nego na visokim dužnosnicima koji su na čelu važnih službi unutar ministarstva, a koji jesu stručnjaci i ne bira ih ni narod na izborima niti parlament. </p>
<p>Oni su na čelnim mjestima državne administracije, koja se u anglosaksonskim zemljama naziva civil service. Bez takve kompetentne javne službe ništa ne bi pomoglo da sastavimo vladu od samih nobelovaca (kad bismo ih toliko imali). </p>
<p>Inzistirati danas na formuli starogrčkog filozofa Platona da filozofi trebaju postati kraljevi nema uopće nikakvog smisla. Nikakvi filozofski obrazovani »kraljevi« ne mogu zamijeniti racionalne i kompetentne administratore. </p>
<p>Uloga suvremenih znanstvenika i stručnjaka u funkcioniranju vlasti mora biti sasvim drukčija nego što se to u nas zamišlja: seljenje takvih ljudi u ministarske kabinete najgori je način uključivanja stručnjaka u vladu. Sva naša dosadašnja iskustva potvrđuju takvu tvrdnju.</p>
<p> Što se još neće promijeniti? Voluntarizam kao stil djelovanja. On se izražava na različite načine: npr. »trčanje pred rudo« ili zaletavanje i u vanjskoj i unutarnjoj politici o čemu bismo mogli navesti dovoljno čak i svježih primjera. </p>
<p>Nadalje, donošenje krupnih odluka čak i bez ikakve činjenične podloge, a da i ne govorimo o donošenju političkih odluka bez znanstvene podloge.</p>
<p> Naveo bih samo jedan noviji primjer. Tako je čuvena akcija zapošljavanja mladih stručnjaka izražena u sloganu »S faksa na posao« potpuno zanemarila činjenice koje su bile lako dostupne vladi. </p>
<p>Danas je poznato da je većina ugovora sklopljenih sa znanstvenim novacima razvrgnuta. U prvom redu zato što oni nisu otvarali nikakvu perspektivu zapošljavanja nakon stjecanja magisterija i doktorata. </p>
<p>Ti podatci postoje u Ministarstvu znanosti. Ali nitko nije postavio pitanje: ako je propao velik broj ugovora s novacima zašto bi bilo više sreće s ugovorima koji nisu povezani s postdiplomskim i doktorskim studijima. </p>
<p>Kakvu to perspektivu zapošljavanja jamče ugovori koji nisu povezani ni sa kakvim dopunskim studijem. Ali u prezentaciji te akcije nitko nije ni spomenuo dosadašnja iskustva sa znanstvenim novacima niti pokušao objasniti zašto bi takva shema zapošljavanja sada bolje funkcionirala. </p>
<p>No voluntaristički potezi nisu time iscrpljeni. Zakasnjelo reagiranje na određene pojave i puštanje da situacija pritjera »cara do duvara«. Ne bih mogao navesti ni jedan primjer suprotnog, »proaktivnog« reagiranja kojim se iniciraju poželjne promjene umjesto da se na njih sa zakašnjenjem reagira. </p>
<p>A tu je i tradicionalna nasumična upotreba »batine i mrkve«. Npr. u jednom slučaju sankcionirati nepoželjno ponašanje, a u drugom sličnom slučaju ne reagirati. Ili jednoj tvrtki dati neka državna jamstva, a drugoj ih tvrtki uskratiti. </p>
<p>Dakako, to je poznata strategija povećanja vlastite moći. Kad sam već spomenuo strategiju, taj je pojam u nas ozbiljno profaniran. Često se svodi na ono što anglosaksonci nazivaju vishful thin king. </p>
<p>Što se u nas može prevesti jedino na razini pučkog diskursa: »što se babi htilo, to joj se i snilo«. Često se ne shvaća da se strategija bavi ispitivanjem uvjeta i sredstava za ostvarenje strategijskih ciljeva. </p>
<p>A u strateškim razmatranjima i studijama na Zapadu se često primjenjuje metoda izrade različitih scenarija budućnosti. Tako se i u Bijeloj kući i u Pentagonu vrte različiti scenariji koji se većinom nikad ne ostvare. Ali ispitivanje različitih scenarija omogućuje da se donese optimalna odluka. Tko je to u nas čuo da se u vladinim institucijama vrte ikakvi scenariji.</p>
<p>I mnogi bi ljudi reagirali: Scenariji - gdje toga ima! </p>
<p>Nova vlada je pred ažuriranjem i dovršenjem različitih reformi. Broj takvih reformi je, čini se, dvoznamenkast. </p>
<p>A baš pri projektiranju i provedbi svake reforme bili bi nužni stručno provedeni scenariji. Ali čini se da u nas još žive ideje iz ranog socijalističkog razdoblja: opali pa će metak negdje pasti. Odnosno to se izražavalo u paroli: »Praksa će pokazati«. </p>
<p>A dvostruko je opasno kada se ta parola poveže s kampanjama kakvih je i nekad bilo na pretek. Napokon, koji bi pacijent preživio recimo trideset i pet kirurških zahvata u isto vrijeme! </p>
<p>U takvom slučaju može nas spasiti (tj. umanjiti štetu) jedino loša i neefikasna administracija. Naime, zbog nesposobnosti administracija može zaribati ne samo dobre i korisne reforme, nego i one loše. </p>
<p>To je do sada bio jedan način našeg preživljavanja. Trebalo bi mu odati javno priznanje. Ako je Erazmo napisao »Pohvalu ludosti«, trebalo bi u nas napisati pohvalu neefikasnosti. Da je u nas administracija efikasno provodila sve ludosti u politici, ne znamo u kakvoj bismo gabuli danas bili.</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor u mirovini, redoviti je član HAZU</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Kamere i zaštitari od jeseni na ulazima u škole? </p>
<p>U sljedeće će se dvije godine osnovati stručni tim za krizne intervencije u školama / 'Problematični' će učenici socijalne vještine učiti u radionicama, a za 'rizične' grupe učenika predviđen je rad sa stručnjacima</p>
<p>Tijekom prošle školske godine u 97 zagrebačkih osnovnih škola bilo je 321 tučnjava učenika, kažu statistički podaci. Dogodilo se 127 krađa i 125 prijetnji, dok je 67 učenika fizički nekoga povrijedilo. </p>
<p>Osnovnoškolci su u školu provaljivali 56 puta, a u 32 slučaja su zlorabili opojne droge, počinili su 21 razbojništvo, dok je čak 20-ero djece u školu došlo s vatrenim oružjem.</p>
<p>Za razliku od ne baš ružičaste slike stanja u zagrebačkim osnovnim školama u kojima prevladavaju tučnjave i krađe, u 54 zagrebačke srednje škole prevladava zloporaba opojnih droga u čak 309 slučajeva, a više i je prijetnji. Srednjoškolci su, pak, manje od učenika osnovnih škola vični oštećivanju tuđih stvari i tučnjavi, dok nasilnog ponašanja ima više nego u osnovnim školama. Srednjoškolci su u školu provalili 23 puta dok ih je »samo« petoro nosilo u školu razno oružje </p>
<p>Zabrinjavajući su to podaci za Grad Zagreb iz ankete, koju je o stanju sigurnosti u hrvatskim školama i učeničkim domovima u lipnju prošle godine provelo Ministarstvo prosvjete i sporta. </p>
<p>Unutar ankete Gradski je ured za obrazovanje proveo analizu o suradnji pojedinih institucija sa školama. Suradnja s liječnicima ocijenjena je zadovoljavajućom, a ona s policijom nešto slabijom ocjenom, jer, kako stoji u školskoj anketi, policija na školske incidente često ne reagira na vrijeme. S druge je strane, pak, policija izrazila potrebu za opsežnijim informacijama o učenicima, koje bi ubrzale kriminalističku obradu prijavljenih maloljetnih delinkvenata. Škole su kao najslabiju suradnju ocijenile onu s centrima za socijalnu skrb, jer, kako kažu, na situaciju ne reagiraju na vrijeme, a potom ni ne izvijeste škole o poduzetim akcijama. </p>
<p>Upravo da bi unaprijedili suradnju i komunikaciju između ustanova koje rade na povećanju sigurnosti i tako spriječili pojavu ekstremno nasilnih činova u hrvatskim školama, Ministarstvo je na zahtjev Vlade izradilo program mjera povećanja sigurnosti pod nazivom »Afirmacijom pozitivnih vrijednosti protiv nasilja«.</p>
<p>Na razini Zagreba Gradsko je poglavarstvo, tako, osnovalo Povjerenstvo koje se sastoji od članova nadležnih gradskih ureda, policije, liječnika školske medicine, suda, odvjetništva, te predstavnika škola i roditelja, a koje će se sastajati jednom u dva mjeseca, da bi razmijenili informacije i koordinirali provođenje sigurnosnih mjera.</p>
<p>Tijekom sljedeće školske godine trebala bi zaživjeti i povjerenstva na razini bivših područnih ureda, odnosno škola i učeničkih domova.</p>
<p>Među najvažnijim mjerama koje Gradski ured za obrazovanje planira provesti je i osiguravanje timova za krizne intervencije, koje će činiti policija i stručnjaci za psihološku pomoć, koje, pak, za takve slučajeve tek treba obrazovati. Za učenike će se organizirati i učeničke radionice, tribine i parlaonice u kojima će se učiti socijalne vještine, a osnovat će se i Vijeće učenika. </p>
<p>Program predviđa i pojedinačni i grupni rad s rizičnim učenicima, kod kojih su primijećeni poremećaji u ponašanju. Kako do poremećaja uopće ne bi ni došlo, organizirat će se besplatne radionice, u kojima će učenici provoditi slobodno vrijeme, u školama će se zaposliti više stručnih suradnika nego ih je sada (na svaku ustanovu dođe jedan stručni suradnik, što je premalo, ako znamo da neke škole imaju i više od tisuću učenika). </p>
<p>Programom se predlaže i postavljanje video nadzora u školama, dok bi na školskim vratarnicama trebali dežurati profesionalni zaštitari. Predlaže se i otvaranje besplatne telefonske linije, čiji bi se model rada mogao preuzeti od provjerenog Plavog ili Hrabrog telefona. </p>
<p>Sve te mjere i mnoge druge koje su tek u planu, trebale bi se ostvariti tijekom sljedeće dvije školske godine, a jedina bi prepreka mogla biti, kao i uvijek - nedostatak novca.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Na buvljak po čamac ili automobil</p>
<p>Za prave moreplovce i ljetne kapetane nađe se i gumenih čamaca. Cijene ovih »vrhunskih plovila« kreću se od 400 za najmanji do 1500 kuna za najveći model</p>
<p>Dok je u nedjeljno prijepodne grad pust, na jakuševačkom sajmištu sve je vrvjelo životom. Gužva na sajmu automobila bila je neuobičajena za ovo doba godine i prije je nalikovala rivi kakvog jadranskog mjesta u špici sezone. Na susjednom robnom sajmištu ili jednostavnije nazvanom, buvljaku, sva prodajna mjesta bila su zauzeta, a ni restorani se nisu mogu potužiti na slabu posjećenost. </p>
<p>Oni koji na Jakuševac dolaze ovih dana u potrazi za jeftinijim ljetnim rekvizitima poput ležaljki i opreme za more mogli bi ostati razočarani. Tko traži odjeću ili kupaći kostim naići će na velik izbor, hlačice i majice se može naći za 20 kuna, a kupaći kostimi od 80 do 200 kuna, cijene nisu fiksne, treba se naime znati i cjenkati, jer će tada ionako niske cijene još malo pasti. </p>
<p>»Na plaži se najbolje pojaviti u bikiniju na cvjetiće, za koje se cure tuku, a pravi »komadi« nose leopardov uzorak«, gorljivo nas je uvjeravala gospođa Ana koja prodaje ljetnu odjeću. Trgovci su ovdje u toku s modom. Štandovi su puni uskih majica i bluzica osebujnih boja i uzoraka. </p>
<p>Na obližnjem štandu jedna mama tražila je za svoje klince ručnik za plažu. Prodavač Ivica nam je otkrio da ove sezone najbolje idu ručnici s Pokemonima i Formulom 1 s Ferrarijevim oznakama. </p>
<p>Tu naša potraga za ljetnim rekvizitima dolazi u krizu - trebate kantice, lopatice i ostale alate za građevinske poduhvate u pijesku, šešir, torbu i ostale stvari bez kojih se ne može zamisliti odlazak na plažu, ponuda je kudikamo slabija. Na improviziranom prodajnom mjestu prostrtom na ledini nude se kreme za sunčanje, sudeći po ambalaži, malo starijeg datuma, a kako se za more treba pripremiti već prije polaska, bilo je tu i depilacijskih krema i video kazeta »Vježbajte s Cindy Crawford«.</p>
<p> Za prave moreplovce i ljetne kapetane nađe se i gumenih čamaca. Cijene ovih »vrhunskih plovila« kreću se od 400 za najmanji do 1500 kuna za najveći model. Vesla i vanbrodski motor morate sami osigurati. Među biciklima i motociklima izbor nije bio velik, tek nekoliko muških i ženskih bicikala, par mountain bikeova, koji dječji bicikl i jedan sobni bicikl. Cijene su uglavnom niže nego li u prodavaonicama u gradu a dakako ovise i o umijeću »pregovaranja« sa prodavačem.</p>
<p>Za kraćenje vremena na plaži pobrinuli su se prodavači časopisa i knjiga koji za nekoliko kuna kako sami kažu,</p>
<p>»Najbolje idu križaljke, Playboy i slična literatura. Kupci naime, traže lagane stvari, jer ne žele čitati o politici na moru« otkrio nam je Mile, koji ljeti prodaje stare časopise, koje je sakuplja tokom godine.</p>
<p>Ljetna nedjelja, pružila je tako jednom dijelu naših sugrađana dobru priliku da se opskrbe potrepštinama za ljetni odmor, a za iduću nedjelju tko voli nek' izvoli. </p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Otišli na ljetovanje i ostali bez stana</p>
<p>Marta Mujezinović, dosadašnja susjeda i »nova vlasnica« na upit kako je ušla u tuđi stan, odgovorila je »Bilo je otvoreno«</p>
<p>Prisilno iseljenje iz stana na koji imaju pravo uživanja razlogom je preranog povratak sa ljetovanja na Viru Marije Riss i njezinog sina kada je u subotu saznala da su se u njezin stan u Frankopanskoj 9 uselili njezini dotadašnji susjedi a da su u vežu izneseni namještaj i obiteljske stvari.</p>
<p> »Novi stanari« u međuvremenu su, kako smo se uvjerili, promijenili su bravu.</p>
<p>»Moj sin već je četvrta generacija stanara u tom stanu u kojem ja živim još od 1970. godine. Prije toga, u tom stanu živjela je majka mog muža i njegova baka, gotovo stotinu godina«, rekla nam je bijesna i uzbuđena Marija Riss, koja je, odnedavno u mirovini, a osim toga je i sedamdesetpostotni invalid. U Frankopanskoj 9, na adresi stana u kojem živi više od tri desetljeća, zatekli smo je u nedjelju odmah po povratku sa mora.</p>
<p>»Problemi sa stanarima koji su nasilno ušli u stan, počeli su«, objašnjava nam Riss, »prije četiri godine, nakon smrti njenog supruga«.</p>
<p>»Već dva puta pokušali su provaliti, a izgleda da im je ovaj put uspjelo ući jer me nije bilo. Mislim da se kao slobodni građanin koji vjeruje u pravnu državu, nakon punog radnog staža mogu i odmoriti. No, vidite i sami što se dogodilo«, rekla nam je Riss.</p>
<p>Budući da novi stanari i za vrijeme policijskog očevida nisu bili raspoloženi za razgovor, izjavu od njih nismo uspjeli dobiti.</p>
<p> Marta Mujezinović, dosadašnja susjeda i »nova vlasnica« upitala je policajce »dokad će sve to trajati«, a na njihov upit kako je ušla u prostor, odgovorila je »Bilo je otvoreno«.</p>
<p>Kako smo se uvjerili iz njenih dokumenata, Marija Riss je zaštićeni najmoprimac, dakle ima potreban ugovor o najmu koji redovno plaća.</p>
<p>- Kad sam saznala da su u mom stanu susjedi s kojima sam godinama pila kavu odmah sam se vratila. Međutim i sami vidite da pravna država ne funkcionira i da su oni nalaze u mom stanu, a policajci osim što naprave zapisnik ne čine ništa, rekla je Riss.</p>
<p>»Ostaje nam jedino prespavati na ulici ili haustoru. Svi koji mi mogu pomoći su sada na moru, ali i da su tu, opet bih željela spavati u svom stanu. Brine me što se moj sin treba ujesen upisati na fakultet, a sve knjige i skripte su u stanu«, rekla nam je Riss.</p>
<p>»Živa je sramota da se u centru grada mogu dogoditi takve stvari. Mi smo, i to ne svojom krivnjom, ostavljeni na milost i nemilost vlasnika stanova. Iz tog razloga, tražimo jednakost pred zakonom, da i mi kao 97 posto građana koji su materijalizirali svoje stanarsko pravo, to možemo učiniti i otkupiti svoje jedine stanove«, rekla je Cvjeta Kovač iz Samostalne udruge stanara koja okuplja uglavnom »zaštićene najmoprimce«, </p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Povijest i umjetnost na jednom mjestu</p>
<p>Već devetu nedjelju za redom na Britanskom trgu se okupljaju sakupljači starina, kako bi svoju zbirku pokazali i za pristupačnu cijenu ponudili zainteresiranim Zagrepčanima i turistima.</p>
<p>»Sajam se počeo održavati 2. lipnja i organizira se svake nedjelje tijekom cijele godinu. </p>
<p>Više se isplati doći ovdje, nego na neki sajam zatvorenog tipa, gdje se skupo plaća štand, ovdje ga, naime, za cijeli dan Tržnicama Zagreb plaćamo nekih 50 kuna«, rekao nam je sakupljač antikvitetnih mačeva i pištolja Radovan Maksić. </p>
<p>U njegovoj se zbirci, tako, mogu naći pruski i austrijski mačevi s kraja 18. stoljeća po cijeni od 1500 i 2000 kuna, dok kubura stara 150 godina stoji 1000 kuna.</p>
<p>Kako kažu ostali prodavači, posao ide dobro, iako se primijeti da su ljudi otputovali na odmor.</p>
<p>Sakupljači kažu kako očekuju jesen, jer će tada zainteresiranost za sajam, pa tako i promet, biti puno bolji.</p>
<p>U obilasku sajma smo zatekli glumca Gorana Matića, dok je svestrani i svima znani »perač prozora« Giovanni za rever svog tamnoplavog sakoa uporno pokušavao naći zlatnu značku u obliku aviona.</p>
<p>Od zanimljivih stvari i njihovih cijena izdvajamo velebni luster iz 1910. za 7300 kuna, starinsku Gimpex šivaću mašinu za nekoliko stotina kuna, dok za srebrne naušnice i ogrlice u modernim bojama treba izdvojiti samo nekoliko desetaka kuna. </p>
<p>M. M.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Život s konjima - opušta</p>
<p>Ljeto je doba godine kad najviše ljubimaca ostaje bez krova nad glavom jer njihovi vlasnici žele provesti godišnji odmor u miru. Rijetki su oni koji brigu o svojim ljubimcima tijekom odmora prepuštaju centrima za čuvanje životinja, no među njima su svakako i vlasnici konja. </p>
<p>U okolici Zagreba postoji šest jahališta u kojima vlasnici mogu smjestiti svoje plemenite ljubimce.</p>
<p>Nedavno otvoreni pansion za konje, »Mali princ« smješten je u Popovcu kraj Sesveta.</p>
<p> »'Mali princ' je zapravo ostvarenje mojih dječačkih snova jer se konjičkim sportom bavim od djetinjstva. Nezadovoljan uslugama jahališta u kojima sam držao svog konja Šafara odlučio sam otvoriti pansion«, rekao je vlasnik jahališta, Darko Birač Biki.</p>
<p>»Kad sam prvi put došao na imanje bila je to zapuštena i neugledna livada. U uređenje je uloženo puno truda a danas je tu štala, 'manjež' poligon za školu jahanja i trening staza dužine 600 metara«, kaže Birač. Trenutno u štali koja ima 14 boksova boravi deset konja.</p>
<p> »Svaki od njih je poseban na svoj način i teško mi je nekog posebno izdvojiti, ali Šafar je ipak moj prvi konj. Riječ je o mađarskom gidranu, on je jedini licencirani pastuh u Hrvatskoj«, doznajemo od ponosnog vlasnika. U svakodnevnoj brizi za konje koje treba timariti, hraniti i 'prošetati' vlasniku pomaže, Marina Čerpes.</p>
<p> »Konji su zahtjevne životinje ali ako se posao radi s ljubavlju ništa nije teško«, kaže Marina. </p>
<p>Osim rekreativnog, 'Mali princ' nudi terensko i sportsko jahanje te školu jahanja za djecu, odrasle i invalide. U dogledno vrijeme, planira se obogatiti sadržaje jahališta izgradnjom malog zabavnog parka kojim želi djeci približiti konjički sport. »Život s konjima je život koji opušta. 'Mali princ' je mjesto u kojem zaboravljam svakodnevnicu«, završio je Birač. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Motoristi zagospodarili Pulom</p>
<p>PULA, 28. srpnja</p>
<p> - Motoristi iz cijele Europi ovaj su vikend proveli u Puli na već tradicionalnom okupljanju »Croatia bikers days«. </p>
<p>Stotine motocikala, svih boja i modela, vozili su pulskim ulicama i mamili poglede Puljana i brojnih turista. Kao i svake godine, glavni smisao okupljana bikera je dobro druženje, uz već uobičajene prateće sadržaje poput kupanja, striptiza, te obilja hrane i pića. U kampu Puntizela pred dobro raspoloženim bikerima nastupili su brojni bendovi.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Velikim koncertom proslavljeno 18 godina svirke na Obojenoj svjetlosti</p>
<p>SPLIT, 28. srpnja</p>
<p> - Velikim koncertom u subotu je navečer obilježeno 18 godina svirke na ljetnoj pozornici popularne splitske plaže Obojena svjetlost. Glavna zvijezda glazbene večeri, koja je privukla više stotina Splićana i njihovih gostiju, bio je Gibonni. </p>
<p>Usprkos buri koja je nemilosrdno puhala, atmosferu su do usijanja ugrijali Bare i njegovi Plaćenici i grupa Šo!Mazgoon koji su svirali do kasno u noć, a kao uvod u vatreni spektakl na Obojenoj su svjetlosti nastupile i splitske mažoretkinje uz pratnju limene glazbe.</p>
<p>Bila je to prilika za podsjećanje na danas već legendarni koncert Daleke obale, koja je kao prvi bend prije točno 18 godina nastupila na Obojenoj svjetlosti. </p>
<p>Tako je postala tradicija da Marijan Ban i dečki iz njegovog benda svake godine otvaraju ljetnu koncertnu sezonu, a kako se grupa raspala, ove je godine prvi put ljeto na Obojenoj svjetlosti počelo bez njih. </p>
<p>Ivana Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Pet milijuna dolara za ekranizaciju romana »Prey«</p>
<p>NEW YORK, 28. srpnja</p>
<p> - Filmski studio »20th Century Fox« otkupio je za skoro pet milijuna dolara filmska prava za idući roman Michaela Crichtona »Prey« čije se objavljivanje očekuje u studenom. Novi Crichtonov politički triler, čiji se sadržaj još uvijek drži u strogoj tajnosti, studio planira što skorije prebaciti na filmsko platno.Zasad se zna samo da je radnja romana smještena u svijet nanotehnologije i da spaja teme iz dva ranija Crichtonova blockbustera - »Jurassic Parka« i »Andromede«. Otkupivši ekskluzivna prava, »Fox« je preduhitrio sve ostale studije, koji nisu ni došli do novog Crichtonovog rukopisa, piše američki filmski časopis »Variety«.Za razliku od uobičajene holivudske prakse da književni predložak dobije studio koji ponudi najviše novaca, Crichton je svoju knjigu ponudio samo »Foxu«, kojemu nije puno trebalo da donese odluku, budući da su pregovori bili završeni već u ponedjeljak. Izdavač »HarperCollins«, koji ima dobre veze sa studijom »Fox«, sklopio je prošle godine s Chrichtonom 40-milijunski ugovor za dvije knjige. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Dobro došli u Albaniju, izvolite prezervativ</p>
<p>TIRANA, 28. srpnja</p>
<p> - Strani državljani koji ulaze u Albaniju imat će od utorka pravo na besplatni prezervativ, objavilo je u subotu albansko ministarstvo zdravstva, koje se i na taj način ima namjeru boriti protiv AIDS-a.</p>
<p> »Košare s prezervativima nalazit će se na svim graničnim prijelazima i stranci će se njima moći poslužiti čim im u putovnicu bude udaren albanski žig«, rekla je dužnosnica ministarstva zdravstva Silvia Bine.</p>
<p> Kondomi će biti ponuđeni stranim turistima kao i albanskim državljanima koji žive u inozemstvu ali u svoju zemlju dolaze provesti praznike. Projekt koji stoji oko 65.000 dolara financirat će zajednički albanska vlada i UNICEF. Bine je naglasila da je ta kampanja važna jer virus koji uzrokuje AIDS donose imigranti koji rade u inozemstvu.</p>
<p> Po službenim podacima, od AIDS-a je u Albaniji u posljednje tri godine umrlo 30 osoba, dok se 79 nositelja virusa nalazi u bolnici u Tirani. Glavni uzroci prijenosa AIDS-a u Albaniji su prije svega seksualni odnosi bez zaštite i prljave igle narkomana. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>»Macho« muškarci podložniji zdravstvenim rizicima </p>
<p>JENA, 28. srpnja</p>
<p> - Muškarci koji se ponašaju grublje, izlažu svoje zdravlje većim rizicima od »nježnijih« muškaraca, tvrde psiholozi.</p>
<p>Na 11. Europskoj konferenciji o osobnosti, koja se sredinom tjedna održala u njemačkom gradu Jeni pod temom »Osoba, socijalni čimbenici i zdravlje«, njemačka psihologinja Monika Sieverding ustvrdila je kako »macho« muškarci svoje zdravlje izlažu većim rizicima od »nježnih« muškaraca. Tipovi koji idealiziraju snagu, neovisnost i spremnost na rizik, manje se skrbe za svoje zdravlje i zato su podložniji rizicima. Takvu ocjenu, po mišljenju američke psihologinje Gerdi Weidner, potvrđuje i činjenica što muškarci češće od žena umiru od srčanih bolesti. To je posebice vidljivo u istočnoj Europi. Veći rizik povezan je s psihičkim čimbenicima. U takve čimbenike, po njezinu mišljenju, ubrajaju se okolina s psihičkim opterećenjima, socijalna izoliranost i depresija.
Na četverodnevnom simpoziju sudjelovalo je 250 znanstvenika iz Europe i Sjeverne Amerike. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Muškarci manje od žena brinu o svojim stopalima</p>
<p>BEČ, 28. srpnja</p>
<p> - Na nedavnom natjecanju za najljepša stopala u Austriji prvo je mjesto pripalo ženi, a drugo je osvojio muškarac, što međutim ne govori dovoljno o pažnji za vlastita stopala - muškarci jednostavno zanemaruju higijenu stopala.</p>
<p>Prema istraživanju o higijeni stopala, provedenom također u Austriji, ustanovljeno je da im muškarci ne pridaju osobitu važnost. </p>
<p>Njihove čarape često kriju mračne tajne: roženicu, kurje oči, smrad... Pet posto muškaraca čak otvoreno priznaje da ne smatra potrebnim dnevno prati noge.</p>
<p>Austrijanke nisu pobijedile samo na natjecanju za najljepša stopala. Čak 63 posto anketiranih žena prema istraživanju upotrebljava najmanje svaki drugi dan posebne kreme za stopala, a 51 posto barem jednom tjedno aktivno čisti roženicu. </p>
<p>Muškarci u tome prilično zaostaju budući da samo 28 posto njih češće koristi preparate za njegu, a 30 posto jednom tjedno čisti roženicu. Žene više pažnje posvećuju i manikiranju noktiju i čišćenju mjesta između prstiju, što je ujedno i najveće leglo gljivica. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Duboka emotivna angažiranost</p>
<p>Scena »Amadeo« ugostila i treću uspješnu praizvedbu naručenih novih djela hrvatskih skladatelja: »Dies Irae« Berislava Šipuša / Dramaturgija građena na prepoznatljivim iskazima prigušenog protesta dramatičnog upita</p>
<p>Bila je to prohladna, ali vrlo uspjela večer u atriju Prirodoslovnog muzeja gdje Klupska kazališno-glazbena scena »Amadeo« okuplja ljubitelje komornih priredbi, uz simpatičnu nijemu asistenciju brončanog dinosaurusa. Poslije praizvedbi akademika Stanka Horvata i mlade skladateljice Sande Majurec Zanate u petak je na red došao i Berislav Šipuš. Svi troje na neki način su povezani - oni mlađi bili su Horvatovi učenici na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.</p>
<p> Berislav Šipuš (41), odlično školovan i u inozemstvu, a odnedavna direktor Zagrebačke filharmonije, svojom dosadašnjom praksom u zemlji i inozemstvu i već pozamašnim skladateljskim opusom, zauzeo je osebujno mjesto na hrvatskom glazbenom Olimpu. Takav je bio prisutan i u programu ovog »Amadeova« koncerta, koji je po izboru samog skladatelja pripao mladom sastavu Hrvatskog brass kvinteta. Njegovo djelo bilo je uokvireno šarmantnim opusima obrada stare barokne glazbe odnosno radosnih, jazzistički usmjerenih evokacija američkih autora.</p>
<p>Šipuševo djelo među njima svojom je misaonošću bilo glazbena oaza, zasnovana na sasvim drugačijem načinu mišljenja. Skladatelj je sâm komentarom uputio na nadahnuće »dimenzijom našega postojanja, smrti, i to smrti čak vrlo bliskih prijatelja i vršnjaka«, pa je skladba »Dies Irae« »neka vrsta protesta ili uzvika protiv, kao pitanje 'zašto?', zašto sada?«. Takvim pristupom Šipuš slijedi svoj osamljeni stvaralački put - put kojim se u suvremenoj hrvatskoj glazbi izdigao na iznimnoj misaonoj razini duboke emotivne angažiranosti, apsolutno nadrastajući samu kombinatoriku raspoloživih i zamišljenih tonova.</p>
<p> Odlučivši se za sastav puhačkog kvinteta (dvije trublje, rog, trombon i tuba), gradio je dramaturgiju jednostavčanog djela na zaista prepoznatljivim iskazima prigušenog protesta i dramatičnog upita. U vrlo dobroj izvedbi trubača Marina Zokića i Vedrana Kocelja, kornista Ivice Novaka, trombonista Vanje Lisjaka i tubista Krunoslava Babića, djelo je ostavilo snažan dojam svjedočeći o dubini skladateljeve, izrazito intelektualne predodžbe.</p>
<p>Večer je započela odličnim aranžmanom Vanje Lisjaka »Pogrebne glazbe za kraljicu Mary«, najvećeg engleskog baroknog majstora Henryja Purcella, duhovito izvedenom još u mraku izvan gledališta. Slijedili su inozemni aranžmani, djela dvojice velikih autora talijanskog baroka, tri Sonate Domenica Scarlattija i Sonata sv. Marka, Tomasa Albinonija. </p>
<p> U drugom dijelu večeri s radošću smo odslušali odreda sjajno aranžirane skladbe nekoliko američkih autora: Američku suitu Južnoamerikanca Enriqea Crespoa, »La Virgin de la Macarena« Meksikanca Rafaela Mendeza i Plesnu suitu slavnog autora »Priče sa Zapadne strane« Leonarda Bernsteina. Odobravanju slušatelja Zagrebački brass kvintet odužio se zaista duhovitom kanadskom obradom »Saints Hallelujah« na poznate teme. </p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Kad violončelo zapjeva</p>
<p>Pred punim auditorijem Franjevačke crkve naša najbolja violončelistica nastupila je sa susviračicom na klaviru Ivanom Švarc Grendom / Umjetnost Monike Leskovar temelji se na izbrušenoj tehnici sviranja i osobitosti duha koji bogato poklanja glazbu izvođačima i sebi </p>
<p>Violončelistica Monika Leskovar i dosad je nastupala na Dubrovačkim ljetnim igrama, ali ove godine održala je recital, sa susviračicom na klaviru Ivanom Švarc Grendom. Pred punim auditorijem Franjevačke crkve umjetnice su predale publici djela: S. S. Rahmanjinova, F. Chopina, O. Respighija, B. Papandopula i A. Piazzolle. Monika Leskovar već duže vremena nosi perjanicu najbolje naše violončelistice, a njezine vrijednosti priznate su i u svijetu. Pobjednik je na više međunarodnih natjecanja, a sada je studentica na Akademiji u Berlinu, u klasi Davida Gerigasa. Usavršavala se na majstorskim tečajevima koje su vodili M. Flaksman, D. Grigorian, M. Müler i drugo. Stalno se potiče na dalji rad da bi dosegla najvišu umjetničku razinu. Koncertna joj je karijera u usponu. </p>
<p>Pijanistica Ivana Švarc Grenda, nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (klasa prof. Zvjezdane Bašić) i dobivene Rektorove nagrade i Nagrade HGZ-a, magistrirala je na Konzervatoriju Peabody u Baltimoreu, usavršavala se na Visokoj školi u Berlinu i salzburškom Mozarteumu kod Hansa Leygrafa. Pobjednik je na Chopinovim natjecanjima Zaklade Kosciuszko u New Yorku, održala je recital u Carnegie Hallu i u Lincoln Centru u Washingtonu, dobitnica je Nagrade »Milka Trnina« i drugo. </p>
<p>Početna skladba večeri bila je Prelude et Danse Orientale ruskog skladatelja S. S. Rahmanjinova, poznata po melodioznosti, puna kontrasta što su umjetnice i iznijele svirajući je. Vrlo intiman je središnji dio skladbe kad klavirsku liniju prati poput šatiranja pizzicato violončela, a zatim u jurišu oba instrumenta lete razgranatim intervalskim pomacima.</p>
<p> Najuspješnije Chopinovo komorno djelo je Sonata u g-molu, op 65 koja je nastala na poticaj majstorova prijatelja i violončelista A. Franchommea. Skladba odaje da je Chopin imao iznimno nadahnuće, pogotovo dok je pisao središnji dio. Monika Leskovar spretno je plesala gudalom preko žica, a one su zastrujile onako kao kad svira veliki umjetnik sa srcem.</p>
<p>Talijanski skladatelj O. Respighi bio je zastupljen Adagiom con Variazioni - polaganim stavkom iz njegovog Koncerta za violončelo i orkestar iz godine 1902. Melodija napisana belkantistički dala je mogućnost da dvije umjetnice izraze duboku emocionalnost. </p>
<p>Od hrvatskih skladatelja čuli smo Rapsodiju concertante B. Papandopula koja je bila prilično zapostavljena, ali ju je naš veliki majstor violončelist Valter Dešpalj uvrstio u repertoar pa se našla i na tom recitalu. Njezin intenzivni sadržaj odgovara umjetničkoj zrelosti Monike Leskovar koja ju je savršeno interpretirala.</p>
<p> Od sve popularnijeg u Europi argentinskog skladatelja A. Piazzolle našla se skladba Le grande Tango koja je puna »skakutanja«, stalnih nemira, uzdaha i ljubavne tišine, a umjetnice su je izvele razigrano u svim parametrima.</p>
<p> Umjetnost Monike Leskovar temelji se na izbrušenoj tehnici sviranja i osobitosti duha koji bogato poklanja glazbu izvođačima i sebi. Suradnica Ivana Švarc Grenda bila je ravnopravnim čimbenikom veoma uspješne festivalske večeri. Na burni pljesak publike one su odgovorile jednom skladbom, a onda je Monika Leskovar predstavila osam mladih violončelista koji pohađaju tečaj na Hvaru. S njima je pjevala pjevačica, čije ime nije spomenula, poznatu Lobosovu ariju. Napomenimo da će Monika Leskovar još jedanput ove festivalske sezone nastupiti u programu slavnog Juliana Rachlina.</p>
<p>Ileana Grazio</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Zavodljivi kazališni labirinti</p>
<p>U redateljskom viđenju Matjaža Bergera kultni roman Umberta Eca »prepričan« atraktivnim teatarskim jezikom / Predstava »Ime ruže« nudi efektan vizualan okvir impresivnih glumačkih lutanja samostanskim hodnicima</p>
<p>Neki ga iščitavaju kao triler, drugi kao filozofski spis, neki u njemu pronalaze tragove jedne od najatraktivnijih literarnih ljubavih priča, neki pak drže da je riječ o intrigantnoj psihoanalitičkoj raspravi na temu srednjega vijeka. U svakom slučaju »Ime ruže« prvi i danas kultni roman glasovitoga talijanskog književnika i semiotičara Umberta Eca već više od dva desetljeća nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Po njemu je godine 1986. Jean-Jacques Annaud snimio film što je izazvao kontroverzne reakcije kritičara i gledatelja, a slovenski redatelj Matjaž Berger adaptirao ga je za pozornicu.</p>
<p> Premijerno izvedena u travnju ove godine predstava »Ime ruže«, u produkciji Slovenskoga mladinskog gledališča iz Ljubljane, u subotu i nedjelju na večer prikazana je splitskoj publici u podrumima Dioklecijanove palače, prostoru koji se pokazao prikladnim okvirom za Ecove samostanske intrige i semiološke rasprave što prizivaju mnogobrojna pitanja i ostavljaju prazna mjesta za osobna ispisivanja odgovora. Lutanje nepreglednim labirintima opatije i labirintima interpretacije u Bergerovom viđenju postaje intrigantnom teatarskom avanturom jasno iscrtanih koordinata, avanturom konzistentnog scenskog iščitavanja narativne strukture romana i to iz one perspektive što u svom krajnjem izvodu nudi zrcalo prepoznavanja - kazališnu sliku svijeta.</p>
<p>Po lacanovskim naputcima o »beskrajnom tijeku pojmovnog lanca« kojeg smo svi mi zatočenici, redatelj Matjaž Berger postavlja Ecove situacije i likove realno zatočene u hodnicima opatije i fiktivno »zatočene u žudnji« te prepuštene neograničenim nemogućnostima razumijevanja i približavanja Drugome. Bergerov kazališni labirint, koji po njegovim riječima ima »namjeru nastaviti istraživati primarne korijene antropološkog teatra«, uvlači s lakoćom u igru i glumce i gledatelje. Šahovska ploča postavljena s lijeve strane pozornice sugerira povlačenje poteza u bezgraničnom nizu različitih kombinacija, što u ovom slučaju ne vode do razrješenja ili barem ne do zaključka.</p>
<p> Sažimajući roman u scenske slike Berger zadržava njegovu žanrovsku raznolikost. Potraga za drugim, izgubljenim dijelom Aristotelove Poetike, koji govori o komediji, pretvara se u kazališni zapis o ubojstvima, ljubavi, (ne)spoznavanju istine, znanju, vjeri, o tuđim i vlastitim izborima, o teaološkim raspravama i srednjovjekovnim dvojbama što se u slovenskoj predstavi ocrtavaju kao opsesivni motivi i našeg vremena. Sve se to isprepliće u jedinstven teatarski iskaz koji, po postmodernističkim načelima, pomiče središte u nesigurnoj i upravo stoga zavodljivoj igri različitih, često i oprečnih značenja.</p>
<p>Ono što na prvi pogled osvaja gledatelje vizualni je okvir teatarskog viđenja Ecova romana. Čiste plohe pomno razmještenih scenografskih detalja (Sabine Colnar) omeđuju prostor i usmjeravaju zbivanja, podcrtavajući tajanstveno poetično ozračje što ga po literarnom predlošku preslikava Bergerova predstava.</p>
<p> No, Berger se ne zaustavlja samo na efektno raspoređenim dijelovima scenografija, u predstavu uvodi video projekcije te iznimno atraktivnu kompjutorsku animaciju (autor Samo Lapajne) čime publiku izravno upućuje na beskrajno lutanje samostanskim hodnicima, nudeći im ulogu svjedoka u tom šestodnevnom traganju za izlazom iz labirinta.</p>
<p> Uvjerljivosti toga atraktivnoga kazališnog koncepta pridonijeli su odlični slovenski glumci Damjana Černe, Marko Mlačnik, Ivan Peternelj, Romana Šelehar, Željko Hrs, Pavle Ravnohrib, Marinka Štern, Matej Recer, Draga Potočnjak, Ivo Godnič, Boris Kos, Aleksandra Balmazović, Alenka Avbar, Jadranka Tomažič i Sandi Pavlin koji su glumačkim nadahnućem dosljedno prozni materijal preveli u dramu. Matjaž Berger i ansambl Slovenskoga mladinskog gledališča, iznimno zanimljivom izvedbom »Ime ruže«, Ecov roman, koji je izmijenio izgled literature i misli 20. stoljeća, približili su tako kazališnim gledateljima. </p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>»Vrijeme« Damira Mataušića </p>
<p>DUBROVNIK, 28. srpnja</p>
<p> - U Domu Marina Držića otvorena je izložba radova Damira mataušića pod naslovom »Vrijeme«. Umjetnik na sebi svojstven način slaže elemente »vlastitih godina« koje prepoznaje u ljupkim, dosjetljivim i maštovitim skulpturama, mogućim mini-instalacijama ili, čak, maketama scenografija. Mataušićeva »igra s vremenom« višeznačna je, simbolična i znakovita. Gotovo se poželimo poigrati njegovim »škurama« koje skrivaju i otkrivaju sunce, kišu, snijeg, golubove, oblake, ptice...Napokon, njegovi prozori sa zavjesama ili otvorena vrata kroz koja se može »u berbu« elegični su i nostalgični prizori mašte. Izložbu su priredili Dubrovački muzeji kao novi izložbeni sadržaj Doma Marina Držića i dio svoje izložbene aktivnosti. </p>
<p>D. M.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Imrovićeva mala plastika u »Kuriji«</p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Najnovija izložba u sesvetskoj »Kuriji« posvećena je komornoj plastici Ivana Branka Imrovića (1957.), kipara koji od 1992. predaje na zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Autor u Sesvetama izlaže male portrete i spomeničke skice koje međusobno povezuje nekonvencionalan pristup modelu. U tim assemblaggeima, terakotama i patiniranom gipsu zrcali se promišljanje oblika u duhu tradicije, no Imrović taj oblik završno fiksira mjerom zaigrane maštovitosti, a nerijetko i blage ironije. Gradeći forme izrazito figuralne provenijencije, kako je zabilježeno tim povodom, stojeće figure ili pak u pokretu, kao i one s jasnim portretnim karakteristikama, kipar je podvukao činjenicu snažnog uporišta u postmodernističkom iskustvu, u vještom korištenju spoznaje i saznanja koja je baštinio. U tome smislu gdjekad je od velike važnosti i boja kojom pak impostira, naglašava, ili (ne bez humora) »podvlači« već spomenutu ironijsku i nekonvencionalu crtu određenog rada. Izložba u Galeriji »Kurija« ostaje otvorena do 13. kolovoza. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>ČOVJEK I NJEGOV BOG</p>
<p>Obećan dobar ovozemaljski život</p>
<p>Za Muhameda je Abraham otac triju religija, judaizma, kršćanstva i islama, a Krist mu je jedan od proroka, čime se on približio arijanizmu koji je jamačno upoznao na mnogim svojim putovanjima. Da je arijanizam pobijedio u ranom kršćanstvu, bi li Muhamed uopće stvorio novu religiju? </p>
<p>PIŠE: IVAN SUPEK</p>
<p>Arapima je zajednički jezik, a raštrkani su bili na velikom, pretežno pustinjskom prostranstvu, jednim dijelom oko oaza, a drugim dijelom u gradovima na trgovačkim prometnicama između juga i sjevera, istoka i zapada.</p>
<p>Beduini nastanjeni oko slikovitih jezeraca, okruženih drvećem i pašnjacima, nisu imali dovoljno za život pa su robili karavane koje su prolazile na dugim putovima do Egipta, Bizanta, Sirije, Perzije, Indije. Pljačka je tako postala normalna grana privrede. Kad su i imali isti govor, takvo gospodarsko stanje i mnoštvo lokalnih bogova održavala su vjekovnu rascjepkanost Arapa.</p>
<p>Rođen 20. travnja 571. u Meki u osiromašenoj obitelji, Muhamed se najprije zaposlio kao gonič deva u karavanama bogatog trgovca. </p>
<p>Kad je taj umro, oženio je sa 25 godina njegovu bogatu udovicu Hadišu osiguravši tako sebi ugled i samostalnost. </p>
<p>Obdaren mudrošću, Muhamed je, putujući kao trgovac s karavanama po mnogim zemljama, prosudio da je mnogoboštvo zapreka arapskom jedinstvu i česta izlika međusobnih borbi. </p>
<p>U Siriji je upoznao judeizam i kršćanstvo, ali kako mu je samo jedan Bog bio prihvatljiv, katolička dogma o svetom trojstvu, triju osoba u jednoj, značila mu je vraćanje na stari politeizam. Nakon jednog dubokog sna (ili još u drijemu?) javio mu se Alah kao njegov jedini bog i odredio ga za svojeg proroka. </p>
<p>Nakon dosta dvojbi i oklijevanja, hrabren starijom suprugom Hadišom, Muhamed se odluči zapisivati Božji glas. Kad je u rodnom mjestu počeo propovijedati svoj monoteizam, građani su ga ljutito odbijali. </p>
<p>U Meki su bila svetišta lokalnih bogova kamo su hodočastili beduini sa svih strana, a nova monoteistička religija pokazala se pogubnom za prosperitet grada. </p>
<p>Revolt je tako narastao protiv Alahova proroka da je morao pobjeći u Medinu koja prihvaća novu vjeru i ustoličuje ga kao mudroga i hrabrog glavara. </p>
<p>Tu se, kad mu je bilo pedeset godina, oženio s desetogodišnjom Ajšom. Njegov je autoritet još jačao što je obznanio prije političkog čina ili vojnog pohoda da mu to poručuje Gabrijel, knez anđela koji prema Talmudu i Lukinom evanđelju prenosi i provodi Božje zapovijedi. </p>
<p>Također, na Gabrijelovu poruku, Muhamed je napao veliku karavanu iz Meke koja je blizu prolazila, čime je još više razbuktao neprijateljstvo svojega rodnog grada. </p>
<p>A Medina se pod njim najviše obogatila nakon što je oružanom opsadom prisilio obližnju židovsku oazu na godišnji porez. Prema Kur'anu je pljačka dopuštena ako služi dobru zajednice, a biva grešnom ako je provedena za osobnu korist. Svakako, u vojnim pohodima je teško razlučiti što se grabi za opće dobro, a što sebično, i vjera je tu često bila zlorabljena. </p>
<p>Islam tu nastavlja tradiciju judaizma koji dopušta nasilje za opće dobro, a i u provođenju pravde ili osvete sa znamenitom izrekom: »oko za oko, zub za zub«. Međutim, izvorno kršćanstvo je odbacilo svako nasilje, čega se feudalna crkva neće držati, ali nenasilni otpor prihvaćaju Tolstoj, Gandi i razni mirotvorni pokreti. </p>
<p>Kad je ugledao ženu jednog uglednog Medinca, Muhamed se na prvi pogled zaljubio u tu izvanrednu ljepoticu. Dugo je kopkalo u njegovoj savjesti smije li počiniti brakolomstvo sve dok mu Gabrijel nije poručio neka je oženi. Ajša je dobrodušno prihvatila još jednu ženu, ali sa znamenitom izrekom: »Tebi Gabrijel uvijek veli ono što ti godi«.</p>
<p>Alahov prorok je nastavio s poligamijom koja je inače bila uobičajena u beduinskim plemenima pa to Kur'an izričito dopušta. Imati mnogo žena - biva čak pitanje društvenog prestiža pa sultani i drugi dostojanstvenici stvaraju hareme i po stotinu žena. </p>
<p>Time se drastično ukida ravnopravnost spolova, a žena srozava na stroj za seksualnu nasladu, rađanje i kućne poslove. Tek rijetko se ponegdje u svijetu održala poliandrija, gdje žena ima više muževa. </p>
<p>Kad je kršćanstvo uvelo sakrament monogamnog braka, ipak nije stavilo žene u ravnopravan položaj, tako da je njima uskraćena svećenička čast, katkad i pravo nasljedstva, a stavljalo im se pod nos što je Eva zavela Adama na grijeh. </p>
<p>Nakon što je pobijedio brojnija beduinska plemena, već priznati prorok opkoljava s deset tisuća vojnika Meku i osvaja grad bez borbe. Muhamed je poštedio svoje protivnike, ali uništava sva svetišta i kumire mnogoboštva pa otada Meka postaje rasadište islama. </p>
<p>Još danas običava mnoštvo hodočasnika na trgu u Meki kamenovati Šejtana koga, doduše, ne vide i ne dotiču, ali je živo nazočan u njihovu duhu. Možda su nekoć doista Muhamedovi ratnici tako ubijali gradske zarobljenike koji su se opirali priznati Alaha, a prvobitne je neprijatelje mnogobošce zamijenio Šejtan.</p>
<p>Za razliku od Novog zavjeta moralističkog i apolitičnog, muslimanska sveta knjiga određuje potanko kako vjernik mora živjeti, uređivati zajednicu i iskazivati pobožnost. Dapače, iz tekstova Kur'ana izveo se šerijatski zakon prema kojemu se sudi prekršiteljima i zločincima. </p>
<p>Budući da su pljačke najviše ometale red i trgovinu, okrutno se kažnjavaju lopovi, tako da im se odsjeca ruka. Za preljub su žene bile javno kamenovane do smrti, dok se to muževima nije uzimalo za grijeh. </p>
<p>Tko je bio rođen kao musliman, nije mogao prijeći na drugu religiju, a, ako bi to ipak učinio, bio je pogubljen. Muslimanka se nije smjela udati za kaurina, ali je obratno bilo moguće i često poželjno, jer se time povećavalo muslimanstvo.</p>
<p>Tradicionalni šerijatski zakon ponovno su uvele današnje muslimanske države kao Iran i Irak kad su ondje prevladali islamski fundamentalisti, odbacivši moderno pravo kao infiltraciju dekadentnog ili đavoljeg zapada. </p>
<p>Islam inače hvali vrline poštenja, junaštva, pravednosti, iskrenosti, održanja riječi i gostoljublja, nužnih za razvoj trgovine i cijelog društva. </p>
<p>Za Muhameda je Abraham otac triju religija, judaizma, kršćanstva i islama, a Krist mu je jedan od proroka, čime se on približio arijanizmu koji je jamačno upoznao na mnogim svojim putovanjima. </p>
<p>Da je arijanizam pobijedio u ranom kršćanstvu, bi li Muhamed uopće stvorio novu religiju? - pitanje je čisto hipotetično. </p>
<p>Svakako, islam će se poslije stupati u sve oštriji sukob s katoličanstvom. I Kur'an dopušta različita tumačenja, već kako se, doslovce, simbolički, metaforički ili alegorijski, shvate i biraju pojedina mjesta, pa su također iz njega izašle različite vjerske škole i sekte koje su se među sobom gložile, čak i oružjem. </p>
<p>I danas se još sukobljavaju većinski suniti i manjinski šijati, prvi su ortodoksni Muhamedovi sljedbenici, drugi pak vjeruju u Božju inkarnaciju u imamima i drugim bićima i bliski su panteizmu. Također Kur'an obećava dženet vjerniku ako bude strogo živio prema Alahovim zapovijedima. </p>
<p>No za razliku od kršćanskog shvaćanja zemlje kao prolazne doline suza na putu u kraljevstvo nebesko, muslimanima se obećava dobar ovozemaljski život. Sam Muhamed se jako brinuo za stvaranje moćne i bogate države svih Arapa. </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>PRIVATNE ISTRAGE</p>
<p>Bez puno razgovora postali su partneri </p>
<p>Institucije sustava očito nisu bile dorasle zadatku. Previše nitkova hodalo je nekažnjeno ulicama. Njihovi omiljeni filmski junaci bili su Svetac, Prljavi Harry, Arsene Lupin i James Bond. Maštali su kako će, poput viteza na bijelom konju, oslobađati svijet od pokvarenjaka... </p>
<p>PIŠE: VELIMIR SRIĆA</p>
<p>Posebno je bio ponosan na svoju sposobnost da probija lozinke i ulazi u zaštićene datoteke, rezervirane samo za inspektore i velike glavonje. </p>
<p>S vremenom je stekao dovoljno znanja da dođe do svake informacije koja mu je trebala, pod uvjetom da je takva u nekom računalu uopće postojala.</p>
<p>Vladimir i Frank upoznali su se na studiju u New Yorku prije desetak godina. Zbližila ih je ljubav prema stolnom tenisu i računalima, želja da mijenjaju svijet i snažan osjećaj za pravdu. </p>
<p>Vladimir je studirao psihologiju i informacijske znanosti, a Frank pravo. Godinu dana stanovali su svaki u svom jednosobnom apartmanu na istoj adresi, 360 Riverside Drive, vrata do vrata. Bila je to četverokatna bijela zgrada s pogledom na rijeku Hudson i Riverside Park, niti pet minuta hoda od kampusa sveučilišta Columbia. </p>
<p>Da u podrumu uz strojeve za pranje i sušenje rublja nije bilo stola za stolni tenis, možda se nikad ne bi bolje upoznali, nego bi ostali samo susjedi koji se pristojno pozdravljaju u prolazu. </p>
<p>Ovako su se počeli družiti iz nužde, prikraćujući vrijeme čekanja da se jedno punjenje stroja opere ili osuši, uz pomoć reketa i male bijele celuloidne loptice. Onda su shvatili da imaju o čemu razgovarati pa su povremeno jedan drugom počeli priređivali nedjeljne momačke ručkove. </p>
<p>A kad je uprava sveučilišta početkom sljedeće školske godine poskupila stanarinu, palo im je na pamet da bi mogli postati sustanari pa tako spojiti korisno s ugodnim. Ionako su sve više vremena bili provodili zajedno razgovarajući o svemu i svačemu, a najčešće o tome kako se svijet mora preurediti da postane pravednije i poštenije mjesto. </p>
<p>Institucije sustava očito nisu bile dorasle zadatku. Previše nitkova hodalo je nekažnjeno ulicama. Njihovi omiljeni filmski junaci bili su Svetac, Prljavi Harry, Arsene Lupin i James Bond. Maštali su kako će, poput viteza na bijelom konju, oslobađati svijet od pokvarenjaka i, dakako, usput spašavati raznorazne lijepe gospe.</p>
<p>Nakon još jedne godine Frank je zaglavio na studiju, odustao od svog sna da postane pravnik i javio se na oglas losangeleske policije. Vladimir je diplomirao s počastima, odbio stipendiju za doktorat da bi se vratio u svoju domovinu Hrvatsku, gdje su započele demokratske promjene iz kojih će se izroditi rat i raspad Jugoslavije.</p>
<p>Godinu dana dopisivali su se intenzivno, zatim sve rjeđe. Na kraju im se komunikacija svela na božićne čestitke.</p>
<p>Onda su se prije dvije godine skoro slučajno opet sreli u Los Angelesu. Obojica su se bili spremali okrenuti novu stranicu u svom životu. Frank je upravo prošao kroz rastavu i shvatio da će, ako ništa ne poduzme, doživotno ostati siromašan policijski istražitelj, opterećen plaćanjem alimentacije, zarobljen među uredskim papirima, bučnim porodičnim svađama i sitnim krađama. </p>
<p>Vladimir je iza sebe ostavio iskustvo krvavog rata, osobnu patnju i neostvarenu ambiciju da bude od koristi svojoj maloj i ponosnoj zemlji koja, čini se, trenutačno nije trebala pametne nego poslušne. </p>
<p>Dobio je stipendiju za istraživanje, ali je većinu vremena provodio pokušavajući napisati roman. Tako su im se putevi ponovno spojili. Bez puno razgovora postali su partneri. </p>
<p>Za razliku od njujorških studentskih dana kad su samo pričali, sad su bili spremni djelovati. Koristeći Frankove izvore informacija započeli su svoj privatni rat protiv svega što su oduvijek prezirali, od korupcije, neefikasnog sudstva, zločina i pohlepe - do političkog kriminala. </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Ćirin udar na Mujčina otvara vrata Niki Kranjčaru</p>
<p>»Znate li tko je bio najslabiji igrač utakmice? Edin Mujčin! Uvjerljivo najslabiji!«, grmio je trener Dinama začuđenim novinarima dan nakon utakmice u Vinkovcima, pa ako se zna da Blažević stalno ponavlja kako Mujčin i Kranjčar ne mogu igrati zajedno, čini se da se Niko Kranjčar vraća u udarnu postavu Dinama / Teško se prisjetiti kada su Dinamovi braniči toliko »plivali« kao sada u Vinkovcima </p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Niko Kranjčar definitivno se vraća u udarnu Dinamovu postavu! Maksimirski trener Miroslav Blažević nam to, doduše, nije izravno rekao, ali i površno »detektivsko« oko može naslutiti ovakav rasplet. Uostalom, kako drukčije protumačiti posljednje Ćirine izjave u kojima je žestoko, a bez vidljivoga razloga, napao - Edina Mujčina, izravnog Kranjčarevog konkurenta za mjesto u prvome sastavu. Uostalom, i sam Ćiro nam je nedavno naglasio kako Mujčin i Kranjčar ne mogu igrati zajedno... Dinamov je trener u svome, euforičnom i temperamentnom stilu, bjesnio i na najmanji spomen Mujčinova imena. A zašto? To nam je teško dokučiti...</p>
<p> - Znate li tko je bio najslabiji igrač utakmice!? Edin Mujčin! Uvjerljivo najslabiji!, grmio je Ćiro dan nakon što je njegova momčad utržila (samo) bod protiv Cibalije u Vinkovcima u premijernom dvoboju nove prvenstvene sezone, odigravši 1-1.</p>
<p> Ćirino viđenje ove utakmice se, međutim, nimalo ne podudara s onim što su vidjeli novinari. Zanimljivo, gotovo svi izvjestitelji s vinkovačkog dvoboja su Mujčina nagradili visokim ocjenama, a jedan ga je kolega čak proglasio i - najboljim igračem utakmice. Nadalje, obrambeni dio maksimirske momčadi u subotu je sličio na »plivalište« i teško se prisjetiti kada su Dinamovi braniči toliko »plivali« u obrani kao što je to bio slučaj sada u Vinkovcima.</p>
<p> Goce Sedloski je nedvojbeno jedan od boljih Dinamovih igrača, ali protiv Cibalije doista nije imao svoj dan. Suparnički su ga nogometaši pretrčavali bez suviše poteškoća, napadački dvojac Bartolović - Ratković unosio je prilično kaosa u Dinamov 16-erac. Štoviše, već je u 15. minuti Bartolović bez muke pretrčao Dinamovog braniča i izbio sam pred Butinu. Prije toga je Ratković iz igre izbacio Polovanca. Kasnije je, pak, Polovanec ispravljao pogrešku Sedloskog, kojeg je prethodno izigrao brzonogi Kovačević. Pogreške uže obrane je nešto kasnije ispravljao Krznar. Naposljetku, kompletna je obrana bespomoćno promatrala akciju iz koje su Vinkovčani izjednačili. Bartolović je probio desnu stranu Dinamove obrane, neometano ubacio u sredinu, Pavličić je sa sedam metara neometano pogodio prečku, a Ratković je - opet neometano - odbijenu loptu pospremio u mrežu...</p>
<p> I zbog svega su nam toga pomalo nejasne Ćirine tvrdnje da je »uža obrana odigrala - odlično!«. A pogotovo je nejasno zašto je Mujčina proglasio naslabijim igračem. Je li opet u pitanju kakva Ćirina »psihološka igra«? Naposljetku, najveću priliku na utakmici kreirao je Mujčin, kada je Mitua praktički gurnuo samoga pred suparnički gol, ali je maksimirski napadač loptu poslao u ruke vrataru. U još je nekoliko navrata Dinamova »desetka« uspješno proigravala suigrače, tako je primjerice Silviju Mariću servirao loptu »na pladnju«, ali je maksimirski kapetan sa sedam metara pucao - pored gola. Ipak, žestina kojom je Blažević kritizirao Mujčinov učinak dala je nagovjestiti njegovo skoro odstranjivanje iz početne postave. A time se automatski otvara prostor Niki Kranjčaru.</p>
<p> - Mujčinova igra? Dajte mi cigaretu, molim vas, prozborio je Blažević u smiraju svoga bijesa.</p>
<p> Zanimljivo, i sam je Blažević nedavno spomenuo kako mu još nitko od njegovih igrača nije dao povoda da ga izbaci iz momčadi. A, Ćiro je sklon takvim potezima, da jednoga nogometaša proglasi krivcem za neuspjeh (iako bod u Vinkovcima i ne bismo trebali nazvati neuspjehom). Hoće li taj križ sada pasti na Mujčinova leđa?</p>
<p> - Ako jedan igrač u 70 minuta pretrči onoliko malo, a neću niti reći koliko, onda je najslabiji. Nigdje ga nema. Moj igrač mora pretrčati 5.000 metara!</p>
<p> Doduše, jasno je da Mujčin nikad nije bio »ptica trkačica«, da je on ponajprije kreator igre... A ako igrač takvoga tipa ne odgovara klubu, onda je o tome trebalo misliti u trenucima kada su ga dovodili u Maksimir.</p>
<p> No, Ćiru muče još neki »detalji«, ponajprije - realizacija. Gotovo je nevjerojatno koliko su prilika propustili Dinamovi igrači. Ali, to je problem kojega je maksimirska struka detektirala još na pripremama.</p>
<p> - U tri su navrata moji igrači bili u situacijama »trojica protiv dvojice« i svaki put je nedostajao završni pâs. To je strašno! Jednom su čak četvorica mojih išla na dvojicu suparničkih braniča, pa opet ništa! Ali, tata Ćiro će sve to riješiti. Bez brige. Od sada ću pooštriti kriterij. Znate li što će se dogoditi onima koji na treningu promaše takve lopte? Maltretiranje!</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Porazan nastup Hrvatske u elitnom natjecanju</p>
<p>Novoformirano natjecanje donijelo je malo radosti hrvatskom izborniku Veselinu Đuhi, njegovi su izabranici zabilježili deset poraza u 12 utakmica </p>
<p>MOSKVA </p>
<p> - U utakmici 6. kruga Svjetske lige vaterpolisti Rusije pobijedili su Hrvatsku 8-6 (5-1, 2-2, 1-2, 0-1). U posljednjem nastupu u Svjetskoj ligi Hrvati su zabilježili još jedan poraz od Rusa, ukupno četvrti. Novoformirano natjecanje, uopće gledano, donijelo je malo radosti izborniku Veselinu Đuhi, njegovi su izabranici zabilježili deset poraza u 12 utakmica.</p>
<p> - Ponovio se scenarij od prethodnog dana, Rusi su odlično krenuli, pogađali iz svih pozicija. Kolika je razlika u iskustvu najbolje se moglo vidjeti u posljednjoj četvrtini. Želim Rusima sve najbolje, mislim da bi mogli pobijediti na završnici u Grčkoj, izjavio je Đuho.</p>
<p>• RUSIJA - HRVATSKA 8-6 (5-1, 2-2, 1-2, 0-1)</p>
<p>RUSIJA: Fedorov, Jacev, Denisov, Iriščev, Dokučajev, Erušov 1, Čomahidze 2, Dmitri Stratan 2, Dmitri Gorškov 1, Zakirov, Garbusov, Gubarev 1, Rekečinski 1.</p>
<p>HRVATSKA: Perčinić, Kačić, Franković, Vranješ 1, Komadina, Premuš 1, Primorac 1, Đogaš 1, Milaković 1, Kunac, Hinić 1, Koljanin.</p>
<p>IGRAČ VIŠE: Rusija 2-5, Hrvatska 4-10. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Armstrongova demonstracija moći</p>
<p>MACON</p>
<p> - Baš kao i prethodne tri godine kada je osvajao »Tour de France«, američki biciklist Lance Armstrong je pobjedom u pretposljednjoj etapi, koja se vozi na kronometar, demonstrirao svoju snagu. Dionicu od Regnier-Durettea do Macona u dužini od 50 kilometara Armstrong je prošao za jedan sat, tri minute i 50 sekundi, što je 53 sekunde bolje vrijeme od drugoplasiranog Litvanca Raimondasa Rumšasa.</p>
<p>U sjeni Armstrongove dominacije odvijala se borba za drugo mjesto u ukupnom redoslijedu. Španjolac Joseba Beloki je prije subotnjeg kronometra imao dvije minute i 18 sekundi prednosti u odnosu na Rumšasa, ali ta se njegova prednost vrlo brzo smanjila. Na prvom prolaznom vremenu, nakon 10.5 km, Rumšas je imao 46 sekundi bolje vrijeme od Belokija, ustvari u tom je trenutku Rumšas imao 17 sekundi prednosti čak i u odnosu na Armstronga!Ipak, u daljnjem tijeku etape Rumšas nije uspio držati tempo koji si je sam nametnuo, pa njegova prednost u odnosu na Belokija nikada nije bila veća od 1:22 minute, što nije bilo dovoljno da bi se Litvanac popeo na jednu stubu više na pobjedničkom postolju.</p>
<p>• Rezultati, 19. etapa (Regnier-Durette - Macon, 50 km): 1. Lance Armstrong (SAD/USPS) 1;03:50, 2. Raimondas Rumšas (Lit/Lampre) + 53, 3. Laszlo Bodrogi (Mađ/Mapei) + 1:06, 4. David Millar (VB/Cofidis) + 1:14, 5. Igor Gonzalez de Galdeano (Špa/ONCE) + 1:42, 6. Serhij Hončar (Ukr/Fassa Bortolo) + 1:43, 7. Raivis Belohvosciks (Lat/Lampre) + 2:09, 8. Santiago Botero (Kol/Kelme) + 2:11, 9. Joseba Beloki (Špa/ONCE) + 2:11, 10. Victor Hugo Peńa (Kol/USPS) + 2:29... ukupni redoslijed: 1. Armstrong 78;34:25, 2. Beloki + 7:17, 3. Rumšas + 8:17, 4. Botero + 13:10, 5. I. Gonzalez de Galdeano + 13:54, 6. Jose Azevedo (Por/ONCE) + 15:44, 7. Francisco Mancebo (Špa/iBanesto.com) + 16:05, 8. Levi Leipheimer (SAD/Rabobank) + 17:11, 9. Roberto Heras (Špa/USPS) + 17:18, 10. Carlos Sastre (Špa/CSC-Tiscali) + 19:05... </p>
<p>Z. M.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Starijem Schumacheru pobjeda, mlađem treće mjesto</p>
<p>ZAGREB/HOCKENHEIM, 28. srpnja</p>
<p> - Vozač Ferrarija, Nijema Michael Schumacher pobijedio je u utrci svjetskog prvenstva za Veliku nagradu Njemačke koja se u nedjelju vozila u Hockenheimu. Time je nezaustavljivi Nijemac samo potvrdio svoju dominaciju koja mu je i donijela peti naslov svjetskog prvaka. Do svoje 62 pobjede u grand prix utrkama, Schumacher je došao uvjerljivo, startao je prvi i prednost nijednog trena nije doveo u opasnost. Veselje u Njemačkoj i obitelji Schumacher bi svakako bilo veće da je mlađi brat Ralf završio utrku iza velikog brata Michaela, no morat će se zadovoljiti tek trećim mjestom mlađeg Schumachera. No, veselit će se momčad Williamsa, jer, osim trećeg Ralfa, na drugo je mjesto stigao Kolumbijac Juan Pablo Montoya. Mlađi bi Schumacher bio drugi da nije, tri kruga prije kraja, morao otići u boks treći put, što je dalo prednost Montoyi. Kolumbijac je za svjetskim prvakom u Ferrariju kasnio 10.5 sekundi.</p>
<p>Ovo je bila Schumacherova deveta pobjeda od 12 utrka, po čemu se izjednačio s britanskim vozačem Nigelom Menselom. Nijemac je već izjednačio rekord s legendarnim Argentincem Juanom Manuelom Fangiom u pet naslova prvaka. Kako Schumacher ima naslov prvaka, momčad Ferrarija se okrenula svom drugom vozaču, Rubensu Barrichellu za što bolji plasman na SP.</p>
<p>Oko 120 tisuća navijača u Hockenheimu slavilo je svoju trojicu vozača koji su osvojili bodove, dva Schumchera i Heidfelda. Ovo je bila druga Schumacherova pobjeda u Hockenheimu, ali prva u Ferrariju, prije je slavio u Benettonu 1995. godine.</p>
<p>• Rezultati: 1. Michael Schumacher (Njem/Ferrari) 1:27:52.078, 2. Juan Pablo Montoya (Kol/Williams) + 10.5 sekundi, 3. Ralf Schumacher (Njem/Williams) + 14.4, 4. Rubens Barrichello (Bra/Ferrari) + 23.2, 5. David Coulthard (Ško/McLaren) krug... Redoslijed vozača za naslov prvaka: 1. M. Schumacher 106 bodova, 2. Montoya 40, 3. R. Schumacher 36, 4. Barrichello 35, 5. Coulthard 32... Redoslijed konstruktora: 1. Ferrari 141 bodova, 2. Williams 76, 3. McLaren 49, 4. Renault 15, 5. Sauber 11... im</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Mamić ljutit zbog Zajeca?</p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Dinamov dopredsjednik Zdravko Mamić nije u sukobu s predsjednikom Mirkom Barišićem, niti s trenerom Miroslavom Blaževićem. Tako nas, barem, uvjeravaju u samome klubu, a isto govori i sâm Mamić. Zanimljivo, nitko pritom ne spominje odnos Mamić - direktor Velimir Zajec. No, svi znaju da antagonizam između spomenutoga dvojca tinja već duže vrijeme i teško je vjerovati da će obojica moći na duže staze zajedno egzistirati u klupskoj hijerarhiji. Uostalom, sâm je Mamić nedavno, nakon sjednice Izvršnoga odbora, javno prozvao »klupsku Upravu na čelu sa Zajecom«, ocijenivši je nesposobnom.</p>
<p> Konflikt je kasnije pred javnošću amortizirao predsjednik Barišić, koji će ulogu mirotvorca očito morati odigrati i ovaj put.</p>
<p> Mamić je u subotu, neposredno uoči dvoboja Cibalije i Dinama, demonstrativno sjeo u auto i napustio Vinkovce, propustivši pogledati prvenstvenu premijeru njegova kluba u novoj sezoni i pritom je samo kratko procijedio kako su ga u klubu svi - izdali. Zasad još ne želi konkretno govoriti u čemu je problem, ali je prilično izvjesno kako je ponovno eskalirao konflikt s klupskim direktorom.</p>
<p> U klubu nas uvjeravaju da Mamićev bijes nema veze niti sa »slučajem Zahora«. Naime, trener Blažević je uoči utakmice iz prve momčadi izostavio Mamićevog štićenika Zahoru i u prvih 11 ugurao Vladimira Petrovića i mnogi su pretpostavili da je upravo to razlog Mamićevom bijesu. Bilo kako bilo, Dinamov se dopredsjednik u nedjelju sastao s predsjednikom Barišićem, pa »idila« opet caruje. </p>
<p>M. T.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Premoć Varteksa, pobjeda Hajduka</p>
<p>Koliko god Splićani mogu biti zadovoljni pobjedom, toliko će se morati i brinuti zbog prikazane igre. S druge strane i Varteks je razočarao, napose njihov najubojitiji pojedinac, napadač Veldin Karić</p>
<p>VARAŽDIN, 28. srpnja</p>
<p> - Nogometaši Hajduka dosegli su pun prijem na teškom gostovanju u Varaždinu pobjedom od 1-0 (1-0). Splićani su tako potvrdili sve ambicije, pa će i ove sezone jurnuti prema naslovu prvaka.</p>
<p>Jedini pogodak na utakmici djelo je prinove u Hajdukovim redovima Mate Neretljaka, na asistenciju Miroslava Bulea, dogodilo se to u 30 minuti. Koliko god Splićani moraju biti zadovoljni pobjedom, toliko će se morati i brinuti zbog prikazane igre. Često se Hajdukov trener Zoran Vulić dizao s klupe i nervozno objašnjavao igračima što im je činiti. S druge strane i Varteks je razočarao, napose njihov najubojitiji pojedinac, napadač Veldin Karić, istaknuvši se promašajima i nervozom, nije bio ni sjena igrača kakvog svi poznaju.</p>
<p>Prvo poluvrijeme bilo je znatno zanimljivije i kvalitetnije od nastavka. U tom dijelu Hajduk je još pokušavao igrati, dok je u drugom čuvao svoju prednost. Već u trećoj minuti tog prvog dijela Carević je promašio ono što se u karijeri promašuje valjda jednom. Varteks je uzvratio krasnom prilikom Huljeva, no tu je pak Pletikosa reprezentativno reagirao. Hajdukov pogodak pripravljen je nakon poduže akcije srednjeg reda, a napadač Ninoslav Bule finiširao je tu zgodnu akciju lijepom loptom za Neretljaka, koji se pravovremeno ubacio i bez poteškoća savladao vratara Madžarića.</p>
<p>U nastavku Varteks je zaigrao kudikamo agilnije, no napadi domaćina ličili su na stihiju, ne na organiziranu momčad koja želi pritisnuti suparnika. Hajduk se gotovo povukao i Varteks očito nije znao kako probiti zgusnute redove Splićana. Ipak, Karić je bio opasan, ali ne i precizan. Uz nekoliko njegovih udaraca vrijedi zabilježiti i pokušaj Hrmana. No sve je to Pletikosa uredno pohvatao.</p>
<p> Sredinom nastavka Huljev je uzvratio Careviću za onaj nevjerojatan promašaj iz prvog djela, Karić ga je krasno uposlio, a on je loptu krivo zahvatio. Pred kraj utakmice još je Karić u jednom trenutku bio sam pred Pletikosom, no htijući zacijelo ostaviti dojam na suca i iznuditi najstrožu kaznu čekao je dok mu loptu nisu uzeli. Hajduk je tako uspio sačuvati vrijedna tri boda na samom startu prvenstva.</p>
<p>• Gradski stadion </p>
<p>VARTEKS - HAJDUK 0-1 (0-1)</p>
<p>VARTEKS: Mađarić 6, - Toplak 6, Režić 6, Gregorić 6 - Sabolčki 6, Huljev 6 (Halimi -) , Mumlek 6 (Šafarić 6), Kastel 6,5, Hrman 6,5 - Halilović 6, Karić 6. </p>
<p>HAJDUK: Pletikosa 7 - Miše 6,5; Neretljak 7, Vuković 6,5 - Miladin 6, Andrić 6 (Računica 6), Vejić 6 (Brgles -), Pirić 6 (Sablić -); Carević 6,5 - Bule 6,5, Erceg 6. </p>
<p>SUDAC: Širić (Osijek) 6. GLEDATELJA: 5000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Neretljak (30).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Kastel, Pirić, Erceg, Andrić, Vuković, Miše.</p>
<p>CRVENI KARTONI: - IGRAČ UTAKMICE: Stipe PLETIKOSA.</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Kranjčar uspješno startao</p>
<p>Nogometaši Rijeke odigrali su na otvaranju sezone iznenađujuće dobro, kvalitetno i kombinatorno </p>
<p>RIJEKA </p>
<p> - Uspjeli su nogometaši Rijeke u novu sezonu zakoračiti pobjedom 3-1 (2-0) protiv Zadra. Dapače, »bijeli« su odigrali iznenađujuće dobro, kvalitetno, kombinatorno, pogotovo u prvih 45 minuta. Iako se u prvih 20-ak minuta na travnjaku Kantride nije događalo apsolutno ništa, vjerojatno zbog činjenice da su obje momčadi bile u fazi traženja, Riječani su u 23. minuti poveli. Natko Rački sve je učinio sam. Dobio je loptu na 30 metara od gola Zadra, prvo je Mikuliću prodao »tunel«, potom je ušao u 16 metara i prizemnim udarcem svladao Šarliju. </p>
<p>Nakon toga, domaća se momčad očigledno opustila i počela igrati nogomet. U 34. minuti Meštrovićev pokušaj iskosa sa osam metara zaustavio je Šarlija, a tri minute prije odmora Rijeka je povela s 2-0. Dugo su Riječani petljali s loptom koja je došla do Marija Meštrovića, a ovaj je fantastičnim udarcem sa 20-ak metara neobranjivo poslao u lijevi gornji kut. </p>
<p>Odmah na početku drugog dijela bilo je evidentno da će se priča promijeniti, Zadar je počeo igrati daleko bolje, Rijekina igra se ispuhala. Kao rezultat toga stiglo je smanjenje rezultata u 53. minuti. Lacić je u domaćem 16-ercu igrao rukom, a Vitković je pokazao na bijelu točku. Siguran izvođač bio je Gondžić. Neizvjesnost je trajala do pet minuta prije kraja, a onda je Batkoski otklonio sve dvojbe, »zabio« se u kazneni prostor gostiju i pogodio mrežu za konačnih 3-1. </p>
<p>• Stadion: Kantrida</p>
<p>RIJEKA - ZADAR 3-1 (2-0)</p>
<p>RIJEKA: Tafra 6 - Skočibušić 6,5, Mijatović 6,5, Lacić 6 - Vincetić 5,5, Čaval 6, Šarić 6, Shkembi 6,5 (od 60. G. Brajković -), Meštrović 7 (od 73. Batkoski 7) - Klič 5 (od 65. Celiščak -), Rački 7.</p>
<p>ZADAR: Šarlija 5,5 - Bilokapić 6, Mikulić 5, Surać 5,5 - Jurić 6, Vulić 5 (od 77. Čustić -), Jurjević 6, Butić 6, Gondžić 6,5 - Brašnić 5 (od 46. Pintar 6), Kordić 6 (od 83. Lamešić -).</p>
<p>SUDAC: Vitković (Vinkovci) 6. GLEDATELJA: 3.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Rački (23.), 2-0 Meštrović (42.), 2-1 Gondžić (53., 11 m), 3-1 Batkoski (85.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Bilokapić, Vincetić, Mijatović, Surać, Lacić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Natko RAČKI</p>
<p>Tomislav Suštar</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Šibenčani do pobjede u nastavku</p>
<p>Šibenski nogometaši osvojili važne bodove protiv izravnog konkurentna u borbi za ostanak u društvu najboljih</p>
<p>ŠIBENIK </p>
<p> - Na otvaranju ovogodišnje sezone Šibenčani, iako oslabljeni, nisu dozvolili iznenađenje na Šubičevcu u susretu s kostreničkim Pomorcem već su postigli vrijednu 3-1 (1-1) pobjedu i osvojili važne bodove protiv izravnog konkurenta za ostanak u društvu najboljih.</p>
<p> Od samog početka igralo se oprezno s obje strane, a Šibenčani su imali dvije prilike, Matas u petoj, a Pranjić u 20. minuti. </p>
<p>U 32. minuti domaćin je došao u vodstvo. Sudac Feljan opravdano je dosudio 11-erac nakon što je Komar srušio Alajbega. </p>
<p>Najstrožu kaznu je izveo Alajbeg, ali njegov udarac golman gostiju Knez je odbio, a na loptu je natrčao napadač domaćih Matas i pogodio vrata. Tri minute prije kraja prvog dijela Kostreničani poravnavaju na 1-1, nakon što je Ostojić izveo korner sa desne strane nepogrešiv je bio Šime Kurilić. </p>
<p>U nastavku je domaćin imao više od igre, koristio prednost jake bure i već u 57. minuti došao u vodstvo od 2-1 nakon što je Šiklić izveo korner sa desne strane, a Danko Jović pogodio mrežu. </p>
<p>Konačan rezultat dvije minute prije kraja susreta postavio je novajlija u momčadi Šibenika, Božić. Ovom pobjedom Šibenčani mogu biti zadovoljni, posebno igrom u drugom dijelu susreta, a gosti mogu žaliti za propuštenim prilikama u izjednačenom susretu.</p>
<p>• Stadion Šubičevac</p>
<p>ŠIBENIK - POMORAC 3-1 (1-1)</p>
<p>ŠIBENIK: Slavica 6,5, N. Jović 6, Žilić 6,5, Raić 6, Pranjić 6,5, Bedeković 6, Klakočer 6,5, Šiklić 6, Župan 6,5, Alajbeg 6,5 (od 46. D. Jović 7), Matas 6,5, (od 85. Božić -).</p>
<p>POMORAC: Knez 6,5, Kurilić 6, Komar 5,5, Brajković 6, Krstulović 5 (od 75. Vujić -), Dunković 5 (od 61. Živković -), Grubišić 5,5, Prpić 5, Ostojić 6 (od 69. Krpan -), Mujanović 5,5, Skočić 5.</p>
<p>SUDAC: Feljan (Zagreb) 7. GLEDATELJA: 1500</p>
<p>ŽUTI KARTON: Klakočer </p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Matas (32.) 1-1 Kurilić (43.), 2-1 D. Jović (57.), 3-1 Božić (88.)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Danko JOVIĆ </p>
<p>Josip Drenski</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Koprivničanci između Stuttgarta i Dinama</p>
<p>U koprivničkom su nogometnom klubu odlučili odigrati punom snagom u Intertoto kupu do kraja, pa makar i na štetu prvih nastupa u domaćem prvenstvu / Već u srijedu Slaven Belupo gostuje u Stuttgartu, potom igra protiv Cibalije, pa opet kod kuće protiv Stuttgarta, te odlazi Dinamu u Maksimir </p>
<p>KOPRIVNICA, 28. srpnja</p>
<p> - »Dan poslije« postalo je svima jasno da je Slaven Belupo u najmanju ruku tijekom ovoga ljeta osvjetlao obraz hrvatskome nogomet, premda će biti i onih koji će odmahnuti na Intertoto kup. Međutim, nisu li se baš Koprivničancima dogodile lijepe stvari i susreti s tako poznatim klubovima kao što su Bastia, Aston Villa, Belenenses, Stuttgart?</p>
<p> To su utakmice koje bi se inače morale plaćati »suhim zlatom«, a ovako će, sada je potpuno jasno i to, u blagajnu Slavena pristići i poneki euro. Naime, utakmica sa Stuttgartom ove srijede nakon ulaska Koprivničana u 4. kolo Intertoto kupa, bit će i te kako isplativa, jer se »u igru« značajnije uključuju i elektronski mediji. Nogometni događaji u Koprivnici brzo se odvijaju i nakon subotnje pobjede u uzvratnoj utakmici 3. kola nad bugarskim Marekom od 3-1 već se pakiraju torbe za Njemačku. </p>
<p>Od svih tih događaja, koji lete filmskom brzinom, jedino se nije zaboravilo na prvu prvenstvenu utakmici u Velikoj, jer taj poraz je pokvario povoljni dojam koprivničkog nogometnog ljeta. </p>
<p>- Dobro smo razmislili i odlučili da ćemo protiv Stuttgarta igrati punom snagom, iako ne znamo kako dugo ćemo izdržati i koliko ćemo platiti ceh svemu tome, kaže direktor Slavena Belupa Robert Markulin. - I trener i mi bili svjesni od početka, kad smo odlučili da idemo u Intertoto, da će nas to stajati na nekom drugom planu. Odmah nakon utakmice s Marekom savjetovali smo se sa stručnjacima za fizičku pripremu i u dogovoru s liječnikom i fizioterapeutima napravljena je strategija što da se radi s obzirom na brojne utakmice i putovanja. Treba imati na pameti da nam je trenutno šest igrača na listi ozlijeđenih, a prvenstvo smo tek omirisali. To su Dodik, Amižić, Abaza, Stipe Bošnjak, Ferenčina i Medenjak. Roy Ferenčina će moći igrati, on se odmarao protiv Mareka zbog tri žuta kartona. Sada nitko nema kartone, pa svi koji su zdravi mogu igrati. Morat ćemo igrati sa svim igračima s kojima raspolažemo i vidjet ćemo dokle ćemo dogurati.</p>
<p>Klub svjesno ide u korist jednog natjecanja, a to je Intertoto.</p>
<p>- Da, idemo s punom snagom, iako nam je snaga sigurno sada manja u odnosu</p>
<p>na onu u početku. Možda i nećemo više moći tako dobro kao dosad, ali priliku nećemo propuštati. Za nas je velika stvar da smo došli do polufinala. Recite mi jedan naš kluba koji je u dvije godine imao po pet pobjeda u nekom međunarodnom natjecanju i to i kod kuće i na gostovanju, podvukao je Markulin. </p>
<p> Šteta što se ozlijedio Dodik. Uz Kovačića bio bi to ubojit tandem, ali, u krajnjoj liniji igraju i drugi, s nekima treba strpljenja, već će oni to vratiti. </p>
<p> U utorak ujutro Slaven Belupo kreće put Stuttgarta. Autobus se pokazao boljim rješenjem (oko 800 km) od zrakoplova. Utakmica sa Stuttgartom je u srijedu, povratak u četvrtak navečer, a u nedjelju je prvenstvo i Cibalia. Vinkovčani su pokazao veliku sportsku gestu pristavši na pomicanje termina za jedan dan. A idući tjedan? Stuttgart u srijedu u Koprivnici, pa Dinamo u subotu u Maksimiru. </p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Traže li Zagrebaši alibi za eventualan poraz od Mađara </p>
<p>Zagrebovog trenera Ivana Katalinića čudi loš tajming kojega su neki igrači izabrali kako bi od klupske uprave istjerali ostatak obećanih potraživanja pa se čak govori da su neki igrači namjerno slabije igrali protiv Osijeka </p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Ivan Katalinić u subotu je u automobilu proveo14 sati, kako bi u Budimpešti uživo vidio momčad Zalaegerszega, Zagrebovog suparnika u srijedu u prvoj utakmici 2. pretkola Lige prvaka. No, više od pobjede Zalaegerszega protiv Kispest Honveda (3-3, 2-2), Katalinića je zabrinulo ono što je u nedjelju našao u Zagrebu.</p>
<p>Katalinić je zaključio da bi Zagreb trebao glavni posao napraviti u Budimpešti »jer će za naše kontre i brzance u napadu Samardžića i Krpana biti dosta prostora«. No, ponajprije bi Katalinić trebao iz Zagrebove momčadi eliminirati iznenadni, nimalo ugodni problem. Takav da se u Kranjčevićevoj čak špekulira kako se nekim glavnijim igračima u subotu protiv Osijeka namjerno nije igralo, onako kako bi trebali.</p>
<p>- Nije moj posao razmišljati koliko je netko nekome obećao novca i do kad to treba isplatiti. No, neovisno o tome, nevjerojatno mi je da se igrači time bave u gotovo povijesnoj prigodi za klub. Prođemo li Mađare, dolazi nam utakmica protiv Manchestera za koji ne treba posebno trošiti riječi. Valjda će tad biti novca za podmirivanje svih dugovanja, pa se u ime toga isplati još strpiti. I protiv Mađara staviti sve glave skupa, veli Katalinić. Zagrebov trener je, zapravo, oštricu svoje kritike usmjerio na nešto drugo.</p>
<p>- Mislim da se radi o stvaranju alibija za slučaj da se ne preskoče Mađari. A takav je sklop razmišljanja moguć kad nema pravog profesionalizma, kao što ga u nas nema ni približno, grmio je Katalinić, srdit što uopće mora govoriti o tomu, umjesto da se posveti dolazećim utakmicama. Ne samo on, već i ostali oko njega, pa tako nastavlja gnjevno:</p>
<p>- U nas se sve radi stihijski. Kao što se stihijski može doći do naslova prvaka, tako se, zahvaljujući stihiji, odmah nakon toga može potonuti do samog dna. Svime se time zapravo pokazuje snaga igrača, a još prije kluba. Ako je klub - klub, onda svake godine treba nastojati pokazati svoju snagu. A ne danas jesi - sutra te nema nigdje i kao da nikad ni nisi nešto veliko napravio što obavezuje. To je taj naš balkanski sindrom kojega je teško izbiti iz glava.</p>
<p>Kataliniću je laknulo na upit o karakteristikama Mađara.</p>
<p>- Iako nisu nastupili u najboljem sastavu, cijelu su utakmicu s Kispetom bili bolji. Vezna im je linija jača od naše i stalno se trudi, pa joj uspijeva u napadu stvoriti višak igrača. U tom se redu sve vrti oko zadnjeg veznog, Molnara, koji nastoji u napadu najčešće dodati neugodnom Kenesiju, koji je sad zabio dvaput. Naša je šansa, dakako, budu li se moji igrači riješili buba u glavi, da ih zaskočimo iz drugog plana, i to je ta dobra vijest za nas, veli Katalinić.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Kožulj brani, Draganja napada</p>
<p>Gordan Kožulj i Duje Draganja kao favoriti za odličja u svojim disciplinama spominju se i na službenim stranicama Europskog prvenstva, iako ove godine nisu isplivali rezultate koji bi opravdali takva očekivanja. Kožulj je, međutim, branitelj naslova prvaka na 200 metara leđno, dok je Draganja na američkom sveučilišnom prvenstvu isplivao četvrti rezultat svih vremena na 100 yardi slobodnim načinom</p>
<p>BERLIN, 28. srpnja</p>
<p> - Sad se već i bolji poznavatelji plivanja moraju dobro zamisliti da bi se sjetili kada su se posljednji put hrvatski plivači s nekog europskog prvenstva, bilo da je riječ o velikim ili malim bazenima, vratili bez odličja. Koliko god se nakaradnim činilo početi najavni tekst Europskoga plivačkog prvenstva u Berlinu spominjanjem odličja, licemjerno bi bilo tvrditi da nam prva pomisao pri spomenu tog prvenstva nije: »Možemo li ponovno što osvojiti?« Ne treba biti posebno hrabar pa odgovoriti: »Možemo!« Hoćemo li, to je već drugo pitanje.</p>
<p>S takvim je razmišljanjem potpuno suglasan i predsjednik Hrvatskoga plivačkog saveza Mihovil Dorčić:</p>
<p>- Činjenica je da Duje Draganja, Gordan Kožulj i Marko Strahija mogu do medalja, kao i svatko onaj tko uđe u finale. Kad si u finalu, onda je osvajanje medalje, da tako kažem, stvar bioritma i raspoloženja svakog plivača. Zato ulazak u finale na prvenstvu Europe, koja je uzela 60 posto medalja na Olimpijskim igrama u Sydneyu, smatram također uspjehom i dokazom da smo prisutni u plivačkom vrhu.</p>
<p>Mi na taj vrh, istina, idemo s malom skupinom plivača, ali to je realnost. Nemamo ni bazena ni ostalih uvjeta za masovno plivanje. Nadam se, stoga, da će u Berlinu mladi plivači pokazati da mogu preuzeti ulogu Miloševića, Karla i ostalih koji su godinama vukli hrvatsko plivanje, zaključio je svoje razmišljanje o EP u Berlinu Mihovil Dorčić. </p>
<p>Hrvatska će ekspedicija u Berlinu biti malobrojna, no među devetoricom plivača koji će nastupiti na EP-u nema nijednog »turista«. Svi su kandidati za plasman u finale u svojim disciplinama ili barem kao članovi štafeta 4x100 slobodno i 4x100 mješovito. Najviše, međutim, mogu napraviti Gordan Kožulj i Duje Draganja. Kao favoriti za odličja u svojim disciplinama spominju se i na službenim stranicama Europskog prvenstva, iako ove godine nisu isplivali rezultate koji bi opravdali takva očekivanja. No, Gordan Kožulj je branitelj naslova europskog prvaka na 200 metara leđno, u međuvremenu je plivao u finalu te discipline i na OI u Sydneyu i na SP-u u Fukuoki, pa uistinu ne bi pametno ne smatrati ga favoritom. On vjeruje da bi mogao plivati na razini svog i hrvatskog rekorda (1:58.62), a to je rezultat koji bi mu jamčio jedno od mjesta na pobjedničkom postolju. Budući da se na 100 metara leđno smatra podjednako dobrim, i tu bi smo ga mogli gledati u borbi za odličja. </p>
<p>Duje Draganja je na EP-u u 25-metarskim bazenima u Antwerpenu pokazao da se može ravnopravno nositi s najboljim europskim »kraulašima« (osvojio broncu na 100 metara slobodno), no u Berlin dolazi s još boljom preporukom. Na američkom sveučilišnom prvenstvu (NCAA) isplivao je četvrti rezultat svih vremena na 100 yardi, a bolji su od njega na toj vječnoj ljestvici samo Matt Biondi (višestruki svjetski i olimpijski prvak), Anthony Ervin (aktualni svjetski i olimpijski prvak) i Lars Frolander (aktualni svjetski i olimpijski prvak)! Svi, zato, nestrpljivo očekuju da vide što su Draganja i njegov trener Mike Bottom (s njima je posljednjih mjesec dana bio i Kožulj) »skuhali« na završnim pripremama u Splitu. </p>
<p>Konačno, tu je i Marko Strahija. Još na EP-u u Istanbulu 1999. godine bio je barem jednako spreman kao Gordan Kožulj (osvojio srebrne medalje na 100 i 200 m leđno), no kalkulirao je u kvalifikacijama i nije se plasirao u finale. U Sydneyu je ponovno bio odličan, no finale mu je izmakao za nekoliko stotinki sekunde. Seriju pehova prekinuo je na Mediteranskim igrama u Tunisu, gdje je 200 leđno plivao ispod dvije minute i osvojio zlatnu medalju, a sve je »podebljao« srebrnom medaljom na Svjetskom prvenstvu (25-m) u Moskvi. Zato bi ljubiteljima klađenja trebalo preporučiti da stave poneku kunu i na njega...</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Miljuš brži od Grabušića</p>
<p>Miljuš je u zanimljivoj utrci na 110 metara s preponama za samo jednu stotinku bio brži od hrvatskog rekordera Jurice Grabušića</p>
<p>ZAGREB </p>
<p> - Prvog dana Prvenstva Hrvatske u atletici, koje se održava na Sveticama, Ivana Brkljačić još je jednom potvrdila vrlo dobru formu prije Europskog prvenstva u Münchenu. Bacila je kladivo na 64.68 metara i uvjerljivo pobijedila ispred Splićanke Sanje Gavrilović (57.94 m).</p>
<p> Nastup u Münchenu potvrdio je i Zoran Miljuš. On je u zanimljivoj utrci na 110 metara s preponama za samo jednu stotinku bio brži od hrvatskog rekordera Jurice Grabušića. Edis Elkasević je na odmoru poslije nastupa na Jamajci, pa je zlato u bacanju kugle očekivano pripalo Zlatanu Žmiraku (19.14 m). U skoku u dalj se očekivao nastup Siniše Ergotića, ali je hrvatski rekorder, zbog straha od ozljeda na nesigurnom skakalištu na Sveticama, odustao od natjecanja. U takvoj situaciji najbolji skok (7.87 m) ostvario je Ergotićev »učenik«, Ivan Pucelj. </p>
<p>Ivor-Tit Jurišić došao je do naslova na 100 metara lakše od očekivanog. Naime hrvatski rekorder, Dejan Vojnović, zbog lakše ozljede nije nastupio u finalu, pa Jurišić nije imao prave konkurencije.</p>
<p>• Rezultati, atletičari, 100 m: 1. Jurišić (ZZ) 10.73, 2. Simcich (KR) 10.81, 3. Šoprek (VB) 10.92; 400 m:1. Peitel (IP) 47.55, 2. Peršić (IP) 47.95, 3. Habun (KB) 48.62; 1500 m: 1. Petrović (ZZ) 4:04.43, 2. Buhač (SLV) 4:06.73, 3. Pavić (SO) 4:07.48; 3000 m: 1. Balgač (ZZ) 8:08.39, 2. Nemec (ZZ) 8:31.74, 3. Kalamiza (KB) 8:52.39; 110 m, prepone: 1. Miljuš (MZ) 13.92, 2. Grabušić (MZ) 13.93, 3. Varda (ZZ) 14.49; vis: 1. Brkljačić (KR) 2.08, 2. Subotić (MZ) 2.05, 3. Škegro (ZZ) 2.00; dalj: 1. Pucelj (MZ) 7.87, 2. Baković (MZ) 7.41, 3. Šimundić (ZZ) 7.28; kugla: 1. Žmirak (VB) 19.14, 2. Brdovčak (ZZ) 18.01, 3. Rađa (ASK) 16.24; koplje: 1. Ponoš (ASK) 72.34, 2. Pavković (ZZ) 65.81, 3. Marić (ASK) 62.66; 4x100 m: 1. Mladost (Vrančić, Grabušić, Pucelj, Baković) 42.02, 2. Zrinjevac (Juha, Bogdanović, Kašnar, Jurišić) 42.06, 3. Istra (Mezulić, Peitel, Bat, Peršić) 42.56; </p>
<p>atletičarke, 100 m: 1. Golub (MZ) 12.03, 2. Rukavina (MZ) 12.11, 3. Karanikić (KR) 12.17; 400 m: 1. Cvetković (CV) 55.78, 2. Sarač (MK) 56.71, 3. Ptiček (VB) 56.75; 1500 m: 1. Perišić (ASK) 4:52.79, 2. Volf (KB) 4:55.75, 3. Ribić (SO) 4:57.13; 5000 m: 1. Rajčić (SINJ) 17:48.96, 2. Pavičić (ZZ) 17:52.09, 3. Jurišić (SLJZ) 18:33.84; 100 m, prepone: 1. Makoš (MK) 13.87, 2. Parlov (KR) 15.47, 3. Bogdanović (MČ) 16.38; motka: 1. Jerković (ZZ) 3.50, 2. Ivković (ZZ) 3.00, 3. Oreški (ZZ) 2.50; troskok: 1. Petričević (MZ) 12.71, 2. Đini (KR) 12.69, 3. Mitrović (IP) 12.08; disk: 1. Begić (KR) 54.95, 2. Kurtović (KR) 50.18, 3. Jurlina (ZAD) 43.82; kladivo: 1. Brkljačić (MZ) 64.68, 2. Gavrilović (ASK) 57.94, 3. Mašić (VB) 40.38; 4x100 m: 1. Mladost (Krušić, Petričević, Golub, Rukavina) 48.00, 2. Slavonija (Perošević, A. Banović, M. Banović, Lončarević) 48.26, 3. Kvarner-AT (Đini, Ciganović, Parlov, Karanikić) 48.75.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="42">
<p>BiH: Hrvatski graničari ne mogu između Une i Unčice dok se ne potpiše aneks </p>
<p>SARAJEVO, 28. srpnja</p>
<p> - Sarajevo je u subotu poslalo službenu notu Zagrebu u kojoj se protivi najavama da hrvatska granična policija prijeđe na prostoru između Une i Unčice prije no što su dvije države potpišu dokumente. Riječ je o potpisivanju aneksa Ugovora između BiH i Hrvatske o zajedničkim lokacijama na graničnom prijelazu kod Kostajnice i Protokola o konačnom rješenju tog prijelaza, objavljeno je Ministarstva vanjskih poslova BiH. </p>
<p> Ministarstvo vanjskih poslova BiH odgovorilo je tako na notu hrvatskog MVP-a koja se odnosi na zaključke Vijeća ministara BiH o zajedničkom graničnom prijelazu u Kostajnici. </p>
<p> »Za BiH je prihvatljivo da, prije potpisivanja predloženog aneksa i Protokola na teren izađu hrvatske službe radi određivanja točnog mjesta zajedničke lokacije (graničnog prijelaza). Ali, za BiH nije prihvatljivo da hrvatska granična policija ulazi preko mosta na Uni, prije potpisivanja aneksa i Protokola«, navodi se u priopćenju Ministarstva vanjskih poslova BiH. </p>
<p> Ako Hrvatska prihvati prijedlog, bilo bi moguće dogovoriti početak suradnje graničnih policija dviju država na budućoj lokaciji graničnoga prijelaza koja bi se odredila nakon mjerenja s hrvatske strane, dodaje se priopćenju. </p>
<p> MVP BiH navodi i da je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske pozdravilo prijedlog Vijeća ministara BiH da se otvori privremeni prijelaz na zajedničkoj lokaciji. Kako je objavio hrvatski MVP, nadležne službe Republike Hrvatske od ponedjeljka, 29. srpnja, na prostoru između Une i Unčice počet će s pripremama za izradu projektne dokumentacije. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Palestinci pripremaju prekid samoubilačkih bombaških napada?</p>
<p>Posrednici u među- palestinskim pregovorima o prekidu vatre su Europska unija i Saudijska Arabija / Cilj je da se Izraelu izbiju argumenti za osvetničke akcije i okupaciju palestinskog teritorija</p>
<p>ANKARA, 28. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Militantne skupine Tanzim i Hamas, zajedno s glavnim palestinskim stožerom pokušavaju obnoviti nedavno prekinute pregovore oko jednostranog prekida samoubilačkih bombaških napada na izraelske ciljeve. Glavni posrednici u tim naporima su Saudijska Arabija i Europska unija.</p>
<p> Budući da su najviši palestinski dužnosnici, na čelu sa Yasserom Arafatom i vođom Hamasa šeikom Ahmedom Yassinom dali pristanak za postizanje takvog sporazuma, lako je moguće da se zaustavljanje akcija »palestinskih odreda smrti« proglasi već slijedećeg tjedna. </p>
<p>Prema pouzdanim diplomatskim izvorima, cilj međupalestinskog dogovora je da se zaustave napadi izraelske vojske na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, odnosno ubrza njihovo povlačenje sa zaposjednutih teritorija. Time se istodobno žele izbiti svi argumenti za izvođenje izraelskih »osvetničkih akcija«. Riječ je nesumnjivo o velikom ustupku palestinske strane nakon prošlotjednog ubojstva vođe Hamasovog vojnog krila šeika Salaha Shehada. Laserski navođena bomba teška jednu tonu usmrtila je tom prilikom i 16 civila u Gazi, među kojima 11 djece.</p>
<p>Međutim, svi pokušaji Palestinaca i Arapa da Vijeće sigurnosti UN-a izglasa rezoluciju kojom bi se osudio taj »izraelski zločin protiv nedužnih civila« dosad su se slamali na gotovo poslovičnom američkom protivljenju. Američki izaslanik je uporno inzistirao da se u taj »dokument osude« uključe i akcije palestinskih bombaša samoubojica. Palestinski vođa Yasser Arafat je u nedjelju oštro osudio takvo američko suprotstavljanje osudi Izraela. Rekao je da se vladi izraelskog premijera Ariela Sharona time praktički daje zeleno svjetlo za nove slične, a možda još i krvavije »osvetničke akcije«. </p>
<p>Znakovito je da je izraelski borbeni lovac F-16, američke proizvodnje, izbacio razornu bombu u gusto naseljenoj četvrti Gaze samo nekoliko sati prije nego što su palestinske skupine najavile uspostavu jednostranog prekida neprijateljstava. Palestinski i arapski komentatori slažu se u ocjeni da se radi o svjesnom Sharonovom »krvavom činu« kako bi se izazvao revolt palestinskog pučanstva. Na taj način, želio se, tvrde oni, osigurati slobodan prostor za nove izraelske vojne akcije kojima se čuva teritorijalni status quo. No, u nedjelju je stigao i svojevrsni Hesbollahov odgovor. Njegovi borci oborili su jedan izraelski borbeni zrakoplov. Izraelski izvori kažu da je lovac pao na teritorij Izraela, te da nitko nije ozlijeđen.</p>
<p>U međuvremenu, američki veleposlanik u Izraelu Don Kurtzek u nedjelju se, iako neizravno, našao na gotovo samoj crti palestinskog tumačenja akcija izraelske vojske. Drži kako bi Sharonov kabinet trebao zamrznuti izgradnju naselja za židovske doseljenike na okupiranim palestinskim teritorijima. Smatra da se izgradnjom tih naselja samo dodatno provocira ionako frustrirano palestinsko pučanstvo. Kurtzek je, naime, mišljenja da bi izraelska odluka o obustavi izgradnje spornih naselja u znatnoj mjeri doprinijela poboljšanju opće atmosfere. </p>
<p>U napore da se napokon uspostave pregovaračke veze između Palestinaca i Izraelaca mogao bi se uskoro ponovo uključiti američki državni tajnik Colin Powell. Iz njegova ureda je, naime, priopćeno da se nakon azijske turneje koja se završava 4. kolovoza, on namjerava sastati sa visokim palestinskim dužnosnicima. Palestinsko izaslanstvo predvodit će glavni pregovarač Saeb Erekat. Činjenica da su američko-palestinski razgovori planirani čak dva dana (5. i 6. kolovoza), jasna su potvrda riješenosti američke administracije da se izraelsko-palestinski sukobi što prije okončaju. </p>
<p>Powell će, kako se saznaje, inzistirati na cjelovitim i učinkovitim palestinskim demokratskim reformama. Riječ je reformama financijskog, sigurnosnog, ustavno-pravnog i izbornog sustava. Provođenje tih sveobuhvatnih reformi, što uključuje i izbor novog palestinskog rukovodstva, glavni je američko-izraelski zahtjev za otpočinjanje mirovnih pregovora s Palestincima. </p>
<p>Činjenica da je Washington ponovno krenuo u pregovore sa sadašnjim »nepriznatim« palestinskim rukovodstvom, očita je potvrda da je SAD svjestan činjenice da ne može nametati ličnosti koje će voditi palestinski narod. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Mandela i Amerikanci donose mir Sudanu?</p>
<p>Protokol iz Machakosa, što su ga dogovorili pregovarači arapsko-islamskog »sjevera« i gerilci animističko-kršćanskog »juga«, trebao bi napokon prekinuti građanski rat u najvećoj afričkoj državi </p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Hoće li u Sudanu, nakon više destljeća nemira i nestabilnosti te 19 godina građanskoga rata između »sjevera« i »juga«, napokon biti uspostavljen mir? To pitanje postavljaju mnogi ugledni svjetski mediji i dobri poznavatelji Afrike nakon što je prošloga tjedna obznanjen tzv. Protokol iz Machakosa. Riječ je o sporazumu što su ga postigli izaslanici sudanske vlade i južnosudanskih pobunjenika, gerilaca, koji su pet tjedana pregovarali iza čvrsto zatvorenih vrata.</p>
<p>Inače, neslužbeni je domaćin tih pregovora bio predsjednik Kenije Daniel Arap Moi. Naime, sudanski su se pregovarači sastali i sporazum postigli u njegovoj privatnoj rezidenciji u mjestu Machakosu, udaljenom oko sat vožnje jugoistočno od glavnoga grada Nairobija. Organizator i glavni pokrovitelj toga međusudanskog dogovaranja bila je dosad malo poznata organizacija, Međuvladina uprava za razvoj (IGAD), koju tvore predstavnici sedam istočnoafričkih država sa zadaćom da »rješava sukobe ponajprije među zemljama Roga Afrike«.</p>
<p>No, tek se sada saznalo da je glavni pokretač i posrednik tih međusudanskih pregovora, iako ih je forsirao i ubrzavao Washington, zapravo bio Nelson Mandela, bivši predsjednik Južnoafričke Republike koji je zbog povijesnog sporazuma između bijelaca i crnaca u toj zemlji, u kojoj je desetljećima vladao bijeli rasizam, dobio i Nobelovu nagradu za mir. Tako je cijelo vrijeme na pregovorima u Machakosu, koji su počeli potkraj lipnja, uz aktivnu nazočnost američkih i britanskih diplomata, kao posrednik sudjelovao i bliski Mandelin savjetnik Nicolas Heyson.</p>
<p>Stoga nije slučajno što se nakon postignutog sporazuma, Protokola iz Machakosa, prvi oglasio upravo Heyson koji je javno izjavio: »Sada kad su postavljeni temelji mira u Sudanu bitno je pitanje dokle su Sudanci spremni ići. Točnije, žele li samo običnu autonomiju juga, federalni ustroj države, ili nešto treće, možda čak i donijeti dva ustava, jedan za sjever, drugi za jug.« Zato sada mnogi poznavatelji i analitičari afričkih prilika tvrde: Mandela donosi mir i Sudanu, nakon što ga je »trajno« uspostavio u svojoj zemlji.</p>
<p>Sudan je, inače, s površinom od 2.503.890 četvornih kilometara i sa 33 milijuna žitelja, najveća afrička država, ispred Alžira i Republike Kongo (bivši Zair). Sva zla i tragedije u toj državi, koja je neovisnost, nakon stoljetnoga britanskog kolonijalnog ropstva, stekla prije 46 godina, 1956., i otad praktički imala samo devet mirnih godina, proizlaze iz njezine teritorijalne i etničko-vjerske podjele. Na »sjeveru«, koji obuhvaća dvije trećine ozemlja, u golemoj su većini muslimanski Arapi, a na »jugu« žive većinom animisti i kršćani crne rase.</p>
<p>Sukobi između tih dviju etničko-vjerskih i rasnih skupina pojačani su prije 19 godina kada je južnjačka crnačka animističko-kršćanska Armija za oslobođenje sudanskog naroda (SPLA), na čelu s pukovnikom Johnom Garangom, pokrenula oružani ustanak protiv arapsko-islamske vlade u Kartumu, što je dosad izrastao do pravoga građanskog rata. Taj je rat dosegao dramatične razmjere, čak tragične, prije 13 godina, kada je 1989. sadašnji predsjednik Sudana, general Omar el Bashir, islamističkim vojnim udarom preuzeo vlast.</p>
<p>El Bashir je, naime, uz pomoć radikalnih islamista iz Islamske nacionalne fronte (INF), svrgnuo »demokratski« izabranu vladu stranke Uma, na čelu s premijerom Sadikom el Mahdijem, uspostavio vrlo strogi represivni islamistički režim i praktički poništio sporazum iz 1972., koji je 1979. postao i dio ustava, o autonomiji animističko-kršćanskoga »juga«. </p>
<p>Sada bi Protokol iz Machakosa mogao biti povijesna prekretnica prema miru u Sudanu, što se tumači kao posljedica »sudbonosnog preobražaja« El Bashira koji je postao »vrlo popustljiv i snošljiv« (vjerojatno zbog pritisaka i prijetnji intervencijom SAD).</p>
<p>Što se napokon predviđa Protokolom iz Machakosa? Ukratko rečeno, njime je postignut okvirni nacrt za politički rasplet građanskoga rata u Sudanu. Riječ je, u biti, o dogovoru o dvije vrlo važne točke koje bi trebale ukloniti razlike između dviju suprotstavljenih strana: prvo, »jugu« se priznaje pravo na samoopredjeljenje i, drugo, odvajanje vjere od države. To, zapravo, znači da se južni Sudan, nakon temeljitih priprema, na referendumu može izjasniti za širu autonomiju te da će islamski zakoni vrijediti samo na arapskome »sjeveru«, ali ne i na animističko-kršćanskom »jugu«.</p>
<p>Sada je, ipak, teško predvidjeti hoće li taj sporazum napokon stvarno prekinuti građanski rat u Sudanu, iako su ga obje strane, dakle i predsjednik El Bashir, javno ocijenile kao »prvi veliki korak k miru«. Inače, tragična su bilanca toga rata dva milijuna mrtvih i oko četiri milijuna raseljenih osoba. Pritom je sada važna spoznaja da su pregovori i sporazum u Machakosu održani pod izravnim pritiskom i čak nadzorom Amerikanaca, koji sadašnju islamističku vlast u Sudanu, zemlji vrlo bogatoj naftom, optužuju da je u svoje vrijeme pružila utočište Osami bin Ladenu i njegovim ekstremnim islamistima i teroristima. </p>
<p>Ipak, već se naziru i prvi znakovi optimizma. Nakon dogovora u Machakosu, naime, ove su se subote u Kampali, pod pokroviteljstvom domaćina, predsjednika Ugande Yowerija Musevenija, prvi put sastali i »srdačno razgovarali« sudanski predsjednik El Bashir i vođa SPLA Garang.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Kohl i Kinkel odlaze u mirovinu punih džepova </p>
<p>Otkriće da su dvojica političara vladajuće koalicije primili novac od lobista potaknulo je raspravu o potrebi redefiniranja pravila ponašanja njemačkih zastupnika/ Preispituje se i prava uloga parlamenta u njemačkoj demokraciji i odnos prema odlukama vlade </p>
<p>BERLIN, 28. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Njemački Bundestag i u ljetnom periodu »vježba demokraciju« u zgradi Reichstaga. Naime, Bundestag je krajem prošlog tjedna održao zadnju (izvanrednu) sjednicu svog četverogodišnjeg mandata. Pod staklenom kupolom u zgradi Reichstaga u Berlinu izabran je novi ministar obrane Peter Struck (SDP), koji je na tom mjestu zamijenio smijenjenoga stranačkog kolegu Rudolfa Scharpinga. </p>
<p>Na prvi pogled bi se moglo reći: eto još jednog dokaza da Bundestag ima ključnu ulogu u njemačkom politici. No, na kraju mandata ovog saziva parlamentarni kroničari postavljaju pitanje: je li doista pod staklenom kupolom Reichstaga sve transparentno i je li parlament uistinu ključna institucija njemačke demokracije, kako se to govori u svečanim političkim prigodama? </p>
<p>Skandalozni slučajevi ministra Schrapinga i zastupnika Saveza 90/ Zelenih Cema Özdemira pokazuju, u najmanju ruku, da u ni parlamentarnoj demokraciji nikad dosta transparentnosti. Njihove afere s primanjem novca od lobista Moritza Hunzingera govore kako narodni zastupnici brzo izgube poštovanje prema pisanim i nepisanim parlamentarnim načelima. Ta dva slučaja bila su povod poznavateljima ovdašnje parlamentarne scene da upozore kako je »krajnje vrijeme da, ako Bundestag ne misli potpuno izgubiti vjerodostojnost, mora redefinirati pravila ponašanja koja se odnose na zastupnika«. </p>
<p>Prema ustavnoj definiciji parlamentarci bi trebali predstavljati narod, a odluke donositi prema vlastitoj savjesti. Özdemir i Scharping, su pak, prvi s povoljnim kreditom, drugi s honorarima za memoare koji nisu ni napisani, bili zastupnici s »posebnom odgovornošću« prema lobistu Hunzingeru. </p>
<p>On kao lobist, prema istim pravilima, ne bi smio poći dalje od hodnika Reichstaga, no sad je očito da je utjecaja imao i u plenarnoj sali. Po svemu sudeći, taj se utjecaj nije ograničavao na samo dvojicu pripadnika vladajuće koalicije. Naime, s obzirom da je Hunzinger član CDU-a vjerojatno su pod njegov utjecaj potpali i političari i u drugim parlamentarnim frakcijama. </p>
<p>Što se, pak, funkcioniranje načela o »odlučivanju prema vlastitoj savjesti« tiče, možda je njega najbolje svojim ponašanjem pokazao glavni tajnik SPD-a Franz Müntefernig, koji je socijaldemokratskim zastupnicima, prije glasovanja o slanju njemačkih vojnika u Makedoniju jasno poručio: ako ne glasujete za vladinu odluku nećete se pojaviti na izbornoj listi na sljedećim izborima! </p>
<p>Ne treba dakako ni napominjati da je odluka o tome već bila donesena u uredu kancelara, koji je ujedno i predsjednik SPD-a. Uostalom, i sam je Gerhard Schröder svojim koalicijskim partnerima Zelenima istom prigodom »odrezao« da paze kako će glasovati »jer bi mogli izgubiti službene automobile«. </p>
<p>Neki analitičari njemačkog poslijeratnog parlamentarizma kažu da nije drukčije bilo ni dok je Bundestag bio na Rajni, a mnogi tvrde da je uvijek bio institucija koja samo ispunjava želje kancelara. Preseljenje u Berlin, ističu, nije u tom pitanju donijelo ništa novoga. </p>
<p>No, tim se pitanjima ne zamaraju zastupnici koji se ove godine - bilo zbog odlaska u mirovinu ili zbog toga što nisu na izbornim listama - Oni za razliku od mnogih nezaposlenih u Njemačkoj, nemoraju strahovati za svoju budućnost. Za svaku godinu koju su proveli u Bundestagu imaju pravo na jednu mjesečnu plaću. Prema trajanju mandata otpremnina može dosegnuti vrijednosti i do 100.000 tisuća eura. Zaslužena, pak, mirovina zastupnika je oko 4750 eura mjesečno. Ako su poput Jürgena Möllemana k tomu bili ministri, i puno više od te svote. On će zbog svoga dugog zastupničkog staža i dužnosti koje je obnašao u vladi imati mirovinu od oko 21.000 eura. Bivši kancelar Kohl će, primjerice, nakon završetka mandata u Bundestagu u mirovinu s 12.800 eura. Otprilike toliko primat će i bivši ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel koji se također oprašta od zastupničkih klupa njemačkog parlamenta. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="46">
<p>U jeku turističke sezone Biograd bez vodice, a Vodice bez struje</p>
<p>Hrvatska je u svojoj bogatoj povijesti imala mnogo istaknutih ličnosti iz područja istraživanja, kulture, znanosti, umjetnosti. No, od tih velikih ljudi nismo baš previše naučili, jer ono što se danas događa na našoj obali, u jeku turističke sezone, može se okrstiti samo monumentalnom glupošću!</p>
<p>Nikola Tesla autor je i pronalazač mnogih revolucionarnih otkrića u primjeni električne energije, a posebno u njenom transportu na velike udaljenosti, visokom naponom i velikom frekvencijom... a mnoga njegova otkrića i danas su osnova daljnjih istraživanja! Velika je šteta što nije otkrio prijenos struje od izvora do potrošača - bežičnim putem! Taj nedostatak osjećaju danas mnogi ugostitelji i hotelijeri u prekrasnim Vodicama, nadomak Šibeniku, ali, što je najtragičnije, i mnogobrojni turisti koji u postturističkom stresu bježe s našeg Jadrana, da više nikad i ne dođu! Turisti bez sladoleda, hotelijeri bez klime u sobama, a ugostitelji bez frižidera. ili s frižiderima punim smrdljive ribe! A turisti platili smještaj s klimom, televizorom i toplom vodom. Hotelijeri platili svoje energetske doprinosa unaprijed, ugostitelji platili svoje priključke za struju, a nje nema kada je najpotrebnije, ili se događaju još gore stvari - pad napona s nepovratnim štetama! Je li to elementarna nepogoda ili elementarna nebriga?</p>
<p>A da situacija bude još gora, Vlada nam je u kolektivnoj ostavci, slažu se nove fotelje, sastanči se kao u doba procvata socijalizma, nema tko da briga o Vodicama, a nema ni javnog istupa najodgovornije osobe - predsjednika HEP-a. On se javlja izgleda samo kad je u pitanju obrazloženje vezano za povećanje cijena. Javit će se on opet na jesen, ubrzo, kad prođe turistička sezona, kad turisti prebrode proživljeni stres! Tko će nadoknaditi štetu nastalu isključivim nemarom HEP-a oko održavanja instalacija, a tko će konačno biti odgovoran za štetu našem turizmu i njegovom ugledu? Narodu je svejedno hoće li ministar obrane ostati u Vladi ili će sa svojim mandatom prijeći u Sabor! Radi ovakvih nepogoda, u demokratskim državama abdicira ministar gospodarstva, pa makar već i je - u ostavci!</p>
<p>Imali smo nedavno hajku na prodavače, i preprodavače sireva od Slunja do Rakovice, razmilila se cijela vojska inspektora! U redu je da se kontroliraju prehrambeni proizvodi, ali se trebamo zapitati gdje su inspektori, kontrolori HEP-a da utvrde ispravnost njihovih kablova za napajanje i opet njihovog monopolističkog proizvoda! Za taj proizvod računi redovno i neumoljivo stižu, ako ne platiš, isključe ti dotok struje, a u Vodicama struja se isključi automatski. Sve se čovjeku čini, da je HEP digao ruke od svega, Vlada najavila prodaju tog monopola. i zašto bi oni u HEP-u sad vodili brigu o održavanju, izlagali se trošku, neka netko drugi to učini umjesto njih!</p>
<p>Jedan moj dobar prijatelj, Slovenac, zaljubljenik u Vodice, pun postturističkog stresa kaže mi onako ironično i ozlojeđeno. »Vama ne bi pomogla ni sva struja iz Krškoga«! </p>
<p>DAMIR KALAFATIĆ, Samobor</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Za jadne plaće u prosvjeti odgovorni su prilježnički sindikati</p>
<p>Aneks, socijalnog sporazuma »Partnerstvo za razvoj« o politici plaća koji predlažu Matica hrvatskih sindikata i Hrvatska udruga sindikata (Vjesnik, 25. srpnja o. g.) za Hrvatski školski sindikat »Preporod« apsolutno je neprihvatljiv. Naime, Aneksom se definira politika plaća u iduće dvije godine na način da će plaće korisnika državnog proračuna te radnika u javnim poduzećima i tvrtkama u pretežito državnom vlasništvu rasti za jedan posto manje od rasta realnog bruto društvenog proizvoda.</p>
<p>Prihvaćanjem ovakvog prijedloga politike plaća nastavio bi se pad životnog standarda, ali bi se i »zacementirali« postojeći nepravedni odnosi prosječnih plaća korisnika državnog proračuna i poduzeća u državnom vlasništvu. Kad su u pitanju korisnici proračuna prosječna plaća se kreće od 4.322 kune u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, ili 4.110 kuna u javnoj upravi i obrani do 3.751 kune u obrazovanju. </p>
<p>Ako se zna da je struktura stručne spreme u obrazovanju najpovoljnija, jer viša i visoka stručna sprema čine 70 posto zaposlenih, a u zdravstvu i socijalnoj skrbi samo 31 posto, javnoj upravi i obrani 43 posto, onda je jasno da je realno zaostajanje plaća u obrazovanju još i veće.</p>
<p>Međutim, prosječne plaće u obrazovanju još su nepovoljnije u odnosu na prosječne plaće u državnim tvrtkama. Tako je u svibnju mjesecu prosječna plaća u zračnom prijevozu bila 6.403 kune, financijskom posredovanju 6.353 kune, osiguranju i mirovinskim fondovima 5.749 kuna do 4.764 kuna prosječne plaća u pošto telekomunikacijama. </p>
<p>Zato je nedopustivo vezati rast plaća u obrazovanju s rastom plaća u ostalim djelatnostima, jer su sadašnje pozicije apsolutno najnepovoljnije za zaposlene u obrazovanju. Zahvaljujući ovakvoj politici Vlade i prilježničkim nekim školskim sindikatima Hrvatska je uz sve drugo, definitivno (p)ostala država socijalne nepravde.</p>
<p>Bilo bi donekle razumljivo kad bi ovakvu projekciju plaća predlagala Vlada, ali kad to čine sindikalne središnjice, a posebno Matice hrvatskih sindikata koja zastupa dijelom zaposlene u obrazovanju, onda je to u najmanju ruku suludo. Za nepovoljan materijalni položaj zaposlenih u obrazovanju, osobito u osnovnim školama, uz Vladu veliku krivicu nosi i Sindikat hrvatski učitelja, čiji je predsjednik ujedno i predsjednik Matice hrvatskih sindikata. Zaposleni u osnovnim i srednjim školama će ubuduće kad će morati prosvjedovati ispred Banskih dvora i sjedišta Sindikata hrvatskih učitelja.</p>
<p>Podsjetimo da su u dvije i pol godine mandata ove vlasti plaće korisnika proračuna u nekoliko navrata smanjivane, a da Vlada Zakonom o plaćama nije imala hrabrosti izravnati razinu plaća korisnika državnog proračuna. </p>
<p>VINKO FILIPOVIĆ, za Hrvatski školski sindikat »Preporod«</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>U »lustracijskoj gužvi« lako je pasti u tuđi zagrljaj </p>
<p>U razgovoru za Vjesnik (Tema dana); 18. srpnja 2002. godine saborski zastupnik Damir Kajin, u svom već poznatom stilu, istakao je između ostalog: »Svakako ne treba zaboraviti lustraciju. Doduše, ona bi nakon sadašnje dvije trećine mandata ove vlasti doista mogla nalikovati revanšizmu, ali ne ako se pojedincima dokažu postupci koje ne bi tolerirao ni jedan demokratski sustav« Bila je riječ o problemima obavještajnih službi.</p>
<p> Ovakvom razmišljanju gospodina Kaina mogu se suprotstaviti protuargumenti. Vjerojatno se i gospodin Kain dobro sjeća 1990. godine i civilizirane predaje vlasti nakon demokratskih izbora. Vodstvo pobjedničke strane nije razmišljalo o lustraciji, nego je razmišljalo, p tome kako ujediniti čitav narod, jer su se gomilali crni, prijeteći oblaci s istoka. Išlo se za međuhrvatskom pomirbom, jer je ona bila presječena na dvije polovine. Najbliži suradnici umrlom predsjedniku Tuđmanu bili su: g. Boljkovac, g. Manolić, general Špegelj i mnogi drugi, čak i neki koji su imali udbaškog iskustva. No, predsjednik Tuđman je u vladu uveo i osobe s drugačijom prošlošću, pa i one iz iseljeništva. Učinjeno je to s namjerom da ne dođe do međuhrvatskog razdora u najburnije povijesno vrijeme koje je čekalo cijelu Hrvatsku.</p>
<p>Što bi bilo da je pokojni predsjednik Tuđman pomišljao na lustraciju. Ne znam bi li onda bilo dosta prostora u postojećim zatvorima u koje bi se »lustrirani« smjestili.</p>
<p>Što bi bilo da je poveo na odgovornost sve one koji su načinili socijalističkoj Hrvatskoj nesagledive gospodarske štete? A mnogi bi i te kako trebali podnijeti račune u tom sektoru, a tek na političkom? </p>
<p>Da nije držao sve konce u svojim rukama Hrvatska bi bila pregažena za desetak dana. Pa evo i današnjeg dokaza. Imamo sada tri liberalne stranke, tri stranke prava, upravo se dijeli na dvije Primorsko-goranska stranka. U nekim strankama javljaju se začeci stranačkih frakcija što bi dovelo do kasnijeg cijepanja stranke. Gdje je »čvrsta ruka« (HSS) toga nema. Ni IDS nije bio imun na podjele. Nemojmo, dakle, u vrijeme preteške socijalne i gospodarske krize vraćati stalno nešto unazad da bi se raspirile još više međuhrvatske borbe, a glad umirovljenima kuca na vrata. Možda tako što nekom odgovara. Uz grb, zastavu već se kuje nova himna najvećeg hrvatskog poluotoka. U općoj »lustracijskoj gužvi«, lako se tada pada u tuđi zagrljaj. </p>
<p>KAZIMIR OREŠKOVIĆ, Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="49">
<p>Četverostruko ubojstvo u Zagorju</p>
<p>MARIJA BISTRICA, 28. srpnja</p>
<p> - U nedjelju popodne u Tugonici pokraj Marije Bistrice, Branko Crnički (47) iz automatske puške pobio je četvero članova obitelji Domišljanović, a desetogodišnjeg Karla Domišljanovića teško ozlijedio. Kako Vjesnik neslužbeno saznaje, Crnički je ušao naoružan u kuću svojih prvih susjeda Domišljanovića te s više rafala i pojedinačnih pucnja ubio Franju (68), Dragicu (68), njihovu snahu Šteficu (47) i unuku Marinu Domišljanović (20). Tešku, po život opasnu prostrijelnu ranu nanio je malome Karlu Domišljanoviću koji je hitno prevezen u Kliniku za dječje bolesti u Zagrebu i tamo operiran. </p>
<p>Osumnjičenik za četverostruko ubojstvo, kakvo se ne pamti u Hrvatskom zagorju, nakon što je počinio zločin navodno se odvezao automobilom u policiju i predao se.</p>
<p>No, u policiji to nisu mogli potvrditi. Osumnjičenik bi mogao biti zadržan do 24 sata radi kriminalističke obrade, a nakon toga uhićen i prevezen u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu na daljnji postupak. </p>
<p>Kako se saznaje, očevid vodi istražni sudac Zdenko Konjić iz Županijskog suda u Zagrebu. </p>
<p> Susjedi koji su prvi začuli pucnje iz kuće Domišljanovićevih, pronašli su mrtve ukućane i ranjeno dijete. Tvrde da su Domišljanovići i Branko Crnički bili u dobrim odnosima, da među njima nije bilo nesporazuma i da on nije bio sklon alkoholu i svađama. No, nerado priznaju kako su čuli da se Crnički liječio u psihijatrijskoj bolnici u Vrapču. </p>
<p>Darko Goluban</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Visoki pokrovitelji i zaštitnici pali u »zemlju zaborava«</p>
<p>Hapšenje navodnog vrha zagrebačke mafije u studenom 1999. godine u javnosti je izazvalo pravu euforiju / Tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, Ivana Penića, zasuli su čestitkama/ Istražni sudac Radovan Ortynski izjavio je tada da je mafiji zadan »odlučan udarac« / Nakon skoro tri godine suđenju se još ne nazire kraj </p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Već druga ljetna pauza maratonskog suđenja »zločinačkoj organizaciji« u Remetincu budi sjećanja na početak priče.</p>
<p>»Nakon višegodišnje obrade policijski službenici uhitili su u subotu sedam osoba , najozloglašenijih predstavnika zagrebačkog podzemlja. Među njima je i osoba koja je na samom vrhu zločinačke organizacije... svi će oni biti privedeni istražim sucu uz kaznenu prijavu na više tisuća stranica koje sadrže dokaze o njihovim zločinima«.</p>
<p>Gornji citat dio je priopćenja PU zagrebačke od 28. studenog 1999. godine, nakon događaja na Cvjetnom trgu kada je u atentatu zoljom na Vjeku Sliška slučajni prolaznik. </p>
<p>Hapšenje navodnog vrha zagrebačke mafije, na čelu s Nikicom Jelavićem (koji se inače sam predao policiji) izazvalo je euforiju u javnosti. Uhićenike se dovodilo u vezu s nekoliko ubojstava, trgovinom drogom, iznudama kamatarenjem i slično. </p>
<p>Tadašnji vršitelj dužnosti predsjednika republike Vlatko Pavletić (predsjednik Tuđman je bio u bolnici) čestitao Ivanu Peniću na uspješno provedenoj akciji, istaknuvši da ona ima i političke konotacije, s obzirom da su se približavali parlamentarni izbori. </p>
<p>Nakon što je ispred Županijskog suda u Zagrebu izvedena predstava s dovođenjem uhićenika, koji su iz obližnje Đorđićeve dopraćeni pognutih glava i ruku lisicama vezanih iza leđa u pratnji maskiranih policajaca, medijska zvijezda postao je tadašnji istražni sudac Radovan Ortynski.</p>
<p> Hrvatski Eliot Ness, kako su ga prozvali novinari, izjavljivao je kako je mafiji zadan odlučan udarac i će se uskoro »pasti« i oni preostali koji su na slobodi te kako će se razotkriti njihovi pokrovitelji i zaštitnici u političkim krugovima. </p>
<p>Oprezniji analitičari nisu dijelili optimizam i komentirali su kako će policija imati velikih problema s prikupljanjem konkretnih dokaza kojima bi tužiteljstvo moglo teretiti osumnjičene. U stručnim krugovima vladalo je mišljenje da kriminalistička obrada nije obavljena do kraja te da je policijska akcija bila isprovocirana zbog pritiska javnosti i tada predstojećih izbora. </p>
<p>U sastavljanju optužnice ključnu je ulogu preuzela tužiteljica Dunja Pavliček Patak, a »zločinci« su angažirali najpoznatija odvjetnička imena (Marijan Svedrović, Anto Nobilo, Željko Dumančić, Rajko Mlinarić, Zvonimir Hodak, Ivan Kern, Čedo Prodanović, Mate Matić, Ante Madunić, Milenko Umičević ...). Obrana je od početka imala niz primjedbi i prigovora na rad tužiteljstva i istražnog suca, a najviše prosvjeda pred početak suđenja izazvala je odluka predsjednika županijskog suda Miroslava Šumanovića, da se suđenje održi u improviziranoj sudnici u sportskoj dvorani zatvora u Remetincu. Odluka je obrazložena sigurnosnću i velikim zanimanjem javnosti.</p>
<p>Prvo ročište održano je 16. lipnja 2001. godine, a tada su branitelji optuženih napustili sudnicu iz protesta zbog mjesta održavanja. Par dana kasnije istu su »predstavu« izveli tužitelji. Uz dosta natezanja suđenje je ipak počelo 1. studenog čitanjem optužnice. Optužnica se inače nekoliko puta mijenjala. Od početnih dvadesetak, trenutno je njome obuhvaćeno 12 navodnih zločinaca, od kojih je jedan u bijegu (Zoran Pripuz). Jedan dio je izdvojen u tzv. mini zločinačku, a u tom postupku pred općinskim sudom u Zagrebu u siječnju ove godine Nikica Jelavić i šestorica oslobođeni su optužbe (nepravomoćno).</p>
<p> Suđenje desetljeća kako je ovaj proces prozvan u javnosti, donijelo je neke novine u pravosuđu. Tako se prvi puta pojavila institucija svjedoka pokajnika i zaštićenog svjedoka. </p>
<p>Kroz sudnicu je u zadnjih nešto manje od dvije godine prošla kolona od stotinjak svjedoka. Jedan dio njih baš se ničega ne sjeća, ili tvrdi da su njihovi iskazi iz istrage u kojima su teretili optužene frizirani ili »nakićeni«.</p>
<p>Jedan pak dio svjedoka bliski pokojnom Vjeki Slišku, na kojeg su optuženici po navodima tužiteljstva počinili nekoliko atentata, proglašavaju Jelavića i drugove »bandom i sotonama«. </p>
<p>U srpnju prošle godine prvi je »mafijaš« pušten iz pritvora a nešto kasnije još trojica.</p>
<p>Iako su u Odboru za pravosuđe Sabora, to zanijekali, sasvim je jasno da je zbog suđenja u Remetincu, u svibnju ove godine po hitnoj proceduri donesen i novi Zakon o kaznenom postupku. Novi ZKP, u javnosti prozvan Jelavićev zakon, trebao je sucu Ratku Šćekiću, koji vodi »suđenje desetljeća« omogućiti da ga i u miru privede kraju, odnosno da donese presudu prije isteka zakonskog roka u kojem se okrivljenici mogu držati u pritvoru. Rok koji je isticao 27. svibnja produljen je za još 6 mjeseci. Suđenju se međutim još ne vidi kraja, a sve procjene govore da neće završiti prije 27. studenoga ove godine.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Mladić poginuo na motociklu</p>
<p>VARAŽDIN, 28. srpnja</p>
<p> - Teška prometna nesreća, u kojoj je poginuo šesnaestogodišnji Josip Horvat, dogodila se u subotu na lokalnoj cesti u Šćepanju, nedaleko od Novog Marofa. Kako se doznaje u varaždinskoj policiji mladić je bez položenog vozačkog ispita vozio motocikl »kawasaki«, njemačkih registarskih oznaka FFB - JW16, te je u jednom trenutku, zbog neprilagođene brzine, sletio sa ceste. Od zadobivenih ozljeda preminuo je na mjestu nesreće, a njegovo je tijelo prevezeno na Odjel patologije varaždinske Opće bolnice na obdukciju. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>U teškoj prometnoj nesreći na Pagu jedan poginuli </p>
<p>PAG, 28. srpnja</p>
<p> - U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju ujutro na Državnoj cesti 106 u dijelu zvanom Slatina koji se nalazi oko 2 kilometra od turističkog naselja Gajac na otoku Pagu smrtno je stradao zasads nepoznati muškarac. U sudaru su sudjelovala tri vozila, »renault 19« riječkih registarskih oznaka, »BMW« njemačkih registarskih oznaka i »mercedes« švicarskih. Očevid je još u tijeku, a na teren je izišao Marin Grbić, sudac Županijskog suda u Zadru. Zasad se jedino zna da je poginuli vozio automobil riječkih oznaka. Njegov će se identitet utvrditi u ponedjeljak nakon obdukcije na Patologiji zadarske Opće bolnice. </p>
<p>J. Ž.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Suvozačica poginula u naletu »BMW-a« na kamion </p>
<p>SLAVONSKI BROD, 28. srpnja</p>
<p> - Jedna je osoba poginula, jedna je teže, a tri lakše ozlijeđene u teškoj prometnoj nesreći koja se u nedjelju oko 4,30 sati dogodila na 399. kilometru autoceste Zagreb-Lipovac kod mjesta Sredanci.</p>
<p> Kako se doznaje u PU zagrebačkoj nesreća se dogodila kada je njemački državljanin Hasan S. (38) upravljajući osobnim automobilom »BMW«, njemačkih registarskih oznaka TUT-EH 350, nije održavao potreban razmak od vozila ispred sebe, pa je prednjim dijelom automobila udario u teretnjak »TAM«, slovenskih registarskih oznaka MB 59-95A, kojim je upravljao državljanin BiH Vladimir T. (33). Nakon udara oba su vozila sletjela s kolnika i udarila u zaštitnu ogradu. Od zadobivenih ozljeda suputnica u »BMW-u« Zehra Sukun preminula je na mjestu nesreće, dok je vozač i dvoje djece lakše, a jedno dijete teže ozlijeđeno. Liječnička im je pomoć pružena u Općoj bolnici u Slavonskom brodu. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>U vratima automobila švercao 26,5 kilograma marihuane</p>
<p>Ovo je područje sjecište transportnih puteva krijumčara na tzv. balkanskoj ruti / Krijumčaru je izrečena novčana kazna u iznosu od 1,5 milijuna kuna, a vozilo u kojemu je pronađena droga, oduzeto je u korist RH</p>
<p>OSIJEK, 28. srpnja</p>
<p> - Na graničnom prijelazu Stara Gradiška, djelatnici Carine su u subotu u popodnevnim satima zaplijenili 26 kilograma i 536 grama droge marihuana.</p>
<p> Prema priopćenju Carinske uprave-Carinarnice Osijek, droga je pronađena u osobnom automobilu kojim je upravljao strani državljanin. S obzirom da je kriminalistička obrada u tijeku, Carinarnica i PU brodsko-posavska nisu htjele u javnosti izaći sa podatkom čiji je državljanin vozač automobila u kojem je pronađena marihuana. Prema dostupnim informacijama, otkriveni krijumčar koji je na granični prijelaz došao kao ulazni putnik iz BiH u Hrvatsku, carinicima je kazao kako nema ništa za prijaviti. Međutim, kako im se učinio sumnjivim, carinici su malo pomnije pretražili njegov automobil. Ubrzo su se sumnje carinika pokazale opravdanima. Skriveni u vratima automobila, pronađeni su paketići u kojima je, kako je naknadno utvrđeno, bila marihuana. »Riječ je o najvećoj zapljeni marihuane u ovoj godini na području Slavonije i Baranje, a sve učestaliji ovakvi primjeri dokazuju kako je ovo područje sjecište transportnih puteva krijumčara na tzv. balkanskoj ruti«, rekao je za Vjesnik pročelnik osječke Carinarnice Petar Bošnjaković, objasnivši kako tome pogoduje položaj ovoga područja koje je omeđeno s tri rijeke i tri granice. </p>
<p>Protiv otkrivenog krijumčara odmah je proveden prekršajni postupak zbog kršenja carinskog zakona te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1,5 milijuna kuna, dok je vozilo u kojemu je pronađena droga oduzeto u korist RH. Droga je, pak, predana PU brodsko-posavskoj radi dokaza u kriminalističkoj obradi. Kaznena prijava protiv ovoga prekršitelja, doznajemo, bit će podnesena u ponedjeljak. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="55">
<p>Ina će ipak dobro zaraditi na prodaji Bijelih noći</p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Unatoč brojnim spekulacijama u medijima da će Ina ostati bez Bijelih noći ili da će prilično izgubiti na njihovoj prodaji, hrvatska naftna kompanija ipak će dobro zaraditi na prodaji tih velikih sibirskih naftnih polja. Inače, s tih polja dobivala je otprilike pola svoje proizvodnje nafte. </p>
<p>Naime, prije nekoliko godina kupila ih je za dvadesetak milijuna dolara, a uskoro će ih prodati ruskoj tvrtki Rosneftegas za gotovo četiri puta veći iznos - oko 75 milijuna dolara, što je u četvrtak odobrio i Nadzorni odbor Ine. </p>
<p>Naime, iz izvora bliskih Ini Vjesnik doznaje da su sve pojedinosti ugovora s tom ruskom naftnom kompanijom već dogovorene uključujući i cijenu pa se potpis ugovora očekuje u sljedećih najviše desetak dana. Veći dio novca trebao bi biti uplaćen ovih dana. Ali Ini će od novca dobivenog za Bijele noći ipak ostati nešto manje od 60 milijuna dolara jer će oko 16 milijuna dolara morati platiti za dugove ruskim dobavljačima i drugim tvrtkama koje su radile za Bijele noći.</p>
<p>Zbog tih dugova, prema informacijama iz dobro upućenih izvora, Ini je čak zaprijetio stečaj njezine ruske tvrtke koja ima koncesiju za korištenje Bijelih noći. </p>
<p>Sredinom srpnja na ruskom sudu bilo je zakazano ročište za naplatu vjerovnika jer Inina tvrtka zbog višemjesečne blokade proizvodnje nije plaćala račune. Ali, ročište je u posljednjem trenutku odgođeno za dva mjeseca, baš u vrijeme kad su se pregovori Ine i Rosneftegasa približili kraju. </p>
<p>Postoji mogućnost da konačna cijena bude i nešto manja jer je dogovoreno da Ina dvadesetak milijuna dolara ostavi godinu dana na posebnom računu kao depozit ako kupac naknadno otkrije neke do potpisa kupoprodajnog ugovora neutvrđene nedostatke na Bijelim noćima. No, nije isključeno da to pitanje umjesto depozitom bude riješeno i jamstvom Ine ili hrvatske Vlade kao njenog vlasnika da će nadoknaditi sve takve eventualne nedostatke. Iz izvora bliskih Ini Vjesnik saznaje da će ta odredba u ugovoru vrijediti jedino za nedostatke nastale dok je Ina upravljala tim naftnim poljima, a ne i za one koje je naslijedila od prijašnjih vlasnika.</p>
<p>Zanimljivo je da Rosneftegas nema nikakve veze s ruskom naftnom kompanijom u državnom vlasništvu Rosneft, koja je ušla u uži izbor za strateškog partnera Ine i u posljednje se vrijeme spominjala kao glavni kandidat za kupca Bijelih noći. Tako je ispalo da je Rosneft bila samo jedna od brojnih kompanija s kojima je Ina u posljednje dvije godine pregovarala o prodaji 50 ili 100 posto dionica Bijelih noći. Među njima su bili i Severneft, Slavneft, Solving, Dalepoint, TNK u kojem kao savjetnik radi bivši predsjednik Inine uprave Davor Štern, Alfa grupa i Gamburg. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Za koga leti Air Adriatic?</p>
<p>Umjesto zapošljavanja i »promocije hrvatskog turističkog proizvoda«, posredstvom riječke tvrtke Air Adriatic između Irske i Hrvatske leti turski prijevoznik, a Air Adriaticovi unajmljeni zrakoplovi lete u Makedoniji s makedonskim posadama</p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Hrvatska je jedna od rijetkih država koja razvoj poduzetništva potiče tako da pomogne poduzetniku koji potom izigra sve ciljeve što ih je postavio i zbog kojih je dobio pomoć države. Situacija je tim zanimljivija što se događa - u zraku. A u zraku je, očito smatraju poduzetnici, sve to manje opipljivo.</p>
<p>Tako je novi hrvatski čarter-prijevoznik, riječka tvrtka Air Adriatic, izdala sve ciljeve koji su bili stalni pratitelji uzleta tvrtke - promocija hrvatskog turizma, zapošljavanje... Naime, zrakoplov Air Adriatica leti u Makedoniji, upošljava pilote iz Makedonije, a čarter-letove koje je tvrtka ugovorila iz Irske za Hrvatsku leti turski prijevoznik... Gdje je tu hrvatski državni interes?</p>
<p>Razvoj poduzetništva apsolutno treba podupirati svaka država. Pod tim je uvjetima i hrvatska čarter-zrakoplovna tvrtka Air Adriatic ove godine dobila AOC Air Operator Certificate - potvrdu kojom se dokazuje da tvrtka prepoznaje i ponaša se u skladu s mjerilima za operatore zrakoplova u Hrvatskoj - i vinula se u nebo. Dakako, zrakoplovstvo je iznimno osjetljiv posao i poduzetništva se može razvijati isključivo u okvirima strogih propisa.</p>
<p>Ponekad se možda i može zažmiriti ako nije riječ o nečemu što izravno ili neizravno može ugroziti sigurnost zračnog prometa. Tako je država blago zažmirila kada je zrakoplov »MD-82« tvrtke Air Adriatic, koji je zapravo unajmljen od tvrtke Elmo Aviation (registrirane na Britanskom Djevičanskom Otočju s predstavništvom na Islandu, vlasnici su trojica Šveđana), upisala u hrvatski registar zrakoplova. Dakle, zrakoplov koji nije u vlasništvu (bez obzira što je Elmo Aviation svim zrakoplovom stekao vlasnički udio u Air Adriaticu) dobio je hrvatsku registraciju, a Air Adriatic na sličan način sad želi uvesti i drugi zrakoplov.</p>
<p>Sve to i dalje ne bi bilo strašno kad bi bili ispunjeni osnovni ciljevi - promicanje hrvatske turističke ponude, zapošljavanje hrvatskih kadrova... No od toga, zasad, ništa. Štoviše, i sam vlasnik Air Adriatica, kapetan Dean Čabrić sugerirao je da u Hrvatskoj, nažalost, nema kadrova pa će biti prisiljen uvesti strance (usput, stranim bi pilotima iz Makedonije hrvatske zrakoplovne vlasti trebale ovjeriti letačke dokumente). Da pilota za taj zrakoplov nema, dakako, nije znao kad je pokretao posao, iako pokretanje zrakoplovne kompanije zahtijeva višegodišnje pripreme. Pogotovo kad je riječ o čarter-kompaniji koja se na inozemnom tržištu mora boriti s vrlo velikom konkurencijom.</p>
<p>Kad smo kod zapošljavanja, tu se javlja i drugi problem - letenje turskog prijevoznika na linijama Air Adriatica iz Irske za Hrvatsku. Da je sve »normalno«, turski prijevoznik ne bi bez suglasnosti svih zainteresiranih u Irskoj i Hrvatskoj mogao letjeti između dviju stranih država. Prije nego bi se to odobrilo prijevozniku iz treće države, morali bi posao odbiti svi iz Irske ili Hrvatske. Pa otkud onda turski prijevoznik? </p>
<p>Air Adriatic je očito iskoristio jednu »rupicu« u propisima koji navode da se »ad hoc« čarter-letovi mogu odraditi bez svih tih inače potrebnih suglasnosti. U redu. Međutim, zar nije čudno da se »ad hoc« čarter ponavlja redovito iz tjedna u tjedan? Na taj način »ad hoc« prelazi u »redoviti«, a time ponovno mogu biti nezadovoljni oni nezaposleni u Irskoj i u Hrvatskoj, jer im posredstvom jedne hrvatske tvrtke koja ga je ugovorila posao oduzima turski prijevoznik.</p>
<p>Zašto Elmo Aviationu odgovara da im je zrakoplov pod hrvatskom zastavom nismo uspjeli doznati od Magnusa Gunnarsona, izvršnog direktora tvrtke, jer je bio odsutan. Jednako tako, ni u Rijeci se u Air Adriaticu nitko nije javljao. Stoga je bilo nemoguće provjeriti kako, u trenutku kad zrakoplovstvo u svijetu bilježi negativne trendove, jedan maleni prijevoznik iz male države s ograničenim tržištem uspijeva preživljavati, zapošljavati i promovira hrvatski turizam. Možda tako što samo preživljava, okreće novac i ne radi ništa drugo od onoga što si je postavio za ciljeve. </p>
<p>Mladen Jambrović</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Australci rade više od Nijemaca i Japanaca</p>
<p>SYDNEY, 28. srpnja </p>
<p> - Samo Koreanci imaju više radnih sati od Australaca. Podaci australskog Zavoda za statistiku pokazali su da su čak i Nijemci i Japanci znatno manje radišni od Australaca, koji unatoč dugom radnom danu imaju najviše neplaćenih prekovremenih sati.</p>
<p> Australiju je zahvatila epidemija dugog radnog dana, rekla je Sharon Burrow, predsjednica Vijeća australskih sindikata.</p>
<p> Samo trećina zaposlenih radi standardnih 38 sati tjedno, a više od četvrtine radi više od 50 sati tjedno. Broj radnih sati povećao se od 1980. do danas s prosječnih 38,6 sati tjedno na 41,3 sati tjedno.</p>
<p> Ipak od tog velikog porasta mnogi uopće ne profitiraju - među razvijenim zemljama Australija ima najveću stopu neplaćenih prekovremenih sati. Čak četvrtina australskih zaposlenika nije plaćena za višak od 2,7 radnih sati tjedno.</p>
<p> Dokazi za povećano »crnčenje« mogu se pronaći svugdje, pa i u rasporedu vožnje autobusa, vlakova i trajekata. Kako se »špica« na početku i na kraju radnog dana pomaknula, javni prijevoz se morao prilagoditi što ranijem dolasku na posao i što kasnijem odlasku s posla.</p>
<p> Najnovija anketa međunarodnog poduzeća za zapošljavanje TMP Worldwide otkrila je da 85 posto radnika svakodnevno ne stigne niti otići na jednosatnu stanku za ručak.</p>
<p> Sindikati traže da se zakonski regulira da oni koji u četiri tjedna rade više od 60 sati tjedno dobiju dva slobodna dana godišnje. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="58">
<p>Jugovojska pucala na Dunavu i zarobila hrvatske građane, među kojima i nekoliko dužnosnika</p>
<p>Vukovarski župan, dožupan i gradonačelnik odvedeni na ispitivanje u Bačku Palanku / Račan izjavio da osobna isprika Đinđića i Svilanovića nije dovoljna / Račan i Tomčić hitno odletjeli u Ilok/ Svi zarobljeni dužnosnici i civili pušteni su u nedjelju navečer</p>
<p>ZAGREB/ILOK, 28. srpnja</p>
<p> - Dogovoreni susret predstavnika najistočnije hrvatske županije i Iloka sa susjedima iz jugoslavenske općine Bačka Palanka u nedjelju je umalo završio tragedijom. Naime, kad je flotila od pet riječnih brodica u kojima su bili Nikola Šafer, župan Vukovarsko-srijemske županije, Vladimir Štengl, gradonačelnik Vukovara, Zvezdan Kisić, načelnik općine Bačka Palanka, te petnaestak Šarengrađana, među kojima i Siniša Cmrk, voditelj HRT-ove dječje emisije Turbo Limach Show, krenula prema Šarengradskoj adi, na njih je zapucano iz patrolnog čamca 214 Vojske Jugoslavije.</p>
<p>Prema Šaferovim riječima, pucano je prvo u vodu, a potom je rafalna paljba bila usmjerena iznad njihovih glava.</p>
<p>Cijelo izaslanstvo bilo je prisiljeno pristati na jugoslavensku obalu, gdje su više od 20 minuta morali držati uzdignute ruke. Nakon toga ih je Vojska Jugoslavije ukrcala u kamione i odvezla u vojarnu u Bačku Palanku.</p>
<p>Nakon intenzivne diplomatske aktivnosti premijera Ivice Račana i Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, predvečer je uslijedio sastanak hrvatskog premijera i ministra vanjskih poslova SR Jugoslavije Gorana Svilanovića.</p>
<p>Tomu je prethodilo puštanje hrvatske delegacije, a župan Šafer nije skrivao razočaranje pred okupljenim novinarima, nakon što je prešao hrvatsku granicu.</p>
<p>»Ovaj nas je incident iznenadio i šokirao, posebice zato što je medju nama bilo osmero djece. Jedno je dijete od straha čak palo u nesvijest«, rekao je Šafer.</p>
<p>»Poslije su nam objasnili da smo ilegalno prešli granicu premda svi znamo da je ona još nedefinirana, a otok - naš«, ustvrdio je župan.</p>
<p>Prema njegovim riječima, posjet području Šarengradske ade, koja je predmet sporenja dviju susjednih država, bio je dogovoren još prije mjesec dana.</p>
<p> Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske potvrdilo je da je prema Šarengradu isplovilo pet plovila (čamaca) s dvadeset odraslih osoba i četiri djeteta. Prije isplovljenja, a nakon upozorenja hrvatske policije, po riječima Zvezdana Kisića, načelnika općine Bačka Palanka, on je mobilnim telefonom o planiranoj rekreativnoj plovidbi Dunavom izvijestio nadležne službe u SRJ. </p>
<p>»Oko 14 sati čamci su plovili tzv. Starim Dunavom oko Šarengradske ade kad ih je presrelo plovilo JRM. Nakon što je Vojska Jugoslavije upotrijebila vatreno oružje (četiri, pet rafala u vodu ispred čamaca), zaustavili su se. Žene i djeca razdvojeni su od muškaraca koji su ukrcani na plovilo JRM i odvedeni u SRJ u Bačku Palanku«, navodi se u pripćenju Ministarstva vanjskih poslovaa. S patrolnog plovila JRM također je ispaljen jedan rafal prema patrolnom čamcu hrvatske granične policije u trenutku kad je krenuo prema mjestu incidenta.</p>
<p>Do susreta dužnosnika lokalne samouprave s obje strane granice došlo je radi daljnje izgradnje povjerenja, što se temelji na općim naporima naših država i vlada da prevladaju teško opterećenje prošlosti. To je veće naše nerazumijevanje i ogorčenost zbog postupka granične službe SRJ, odnosno Vojske Jugoslavije, navodi se u noti hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova.</p>
<p>Upotreba vatrenog oružja protiv civilnog stanovništva u rekreativnoj plovidbi, posebno u području u kojem granica još nije identificirana, a pregovori o ugovoru o granici u tijeku, čini taj incident posebno teškim. </p>
<p>Stoga je hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova oštro prosvjedovalo tražeći da oteti hrvatski državljani budu odmah vraćeni, te da taj čin kod Šarengradske ade osudi savezna jugoslavenska vlada. </p>
<p>»Energično protestiramo i zahtijevamo da naši ljudi budu smjesta oslobođeni«, izjavio je premijer Ivica Račan, odlazeći u nedjelju oko 18 sati zajedno s predsjednikom Sabora Zlatkom Tomčićem hitno helikopterom u Ilok. Naime, u trenutku kad se saznalo za oružani incident kod Šarengradske ade, u Banskim dvorima u nedjelju popodne u tijeku je bio sastanak čelnika parlamentarne većine o sastavu nove vlade. Sastanak je odmah prekinut. </p>
<p>Račan je odlazeći u Ilok najavio da će se na mostu između Iloka i Bačke Palanke sastati s predstavnicima jugoslavenskih vlasti.</p>
<p>»Očekujemo najmanje ispriku o tome što se dogodilo«, kazao je premijer Račan ističući da je odmah nakon što je saznao za incident, razgovarao sa srpskim premijerom Zoranom Đinđićem, te s jugoslavenskim ministrom vanjskih poslova Goranom Svilanovićem. Oni su se već ispričali premijeru, ali je Račan naglasio kako to nije dovoljno, te da hrvatska strana očekuje javnu ispriku. </p>
<p>»Vrlo brzo nakon incidenta našli smo se na granici s Goranom Svilanovićem, ministrom vanjskih poslova SR Jugoslavije. Razgovarali smo o incidentu koji je srećom prošao bez posljedica.</p>
<p>Ljudi s obje strane Dunava trebaju živjeti u miru. Povod delegacije za obilazak Šarengradske ade bio je dobar i opravdan, jer trebamo riješiti pitanje istočne granice.</p>
<p>Izražavam nezadovoljstvo zbog svega što je došlo, posebno zbog pucnjave.</p>
<p>Vjerujem da se tako ozbiljni incidenti više neće ponavljati«, rekao je hrvatski premijer u Šarengradu nakon razgovora sa Svilanovićem.</p>
<p>Nakon toga, Račan je razgovarao s mještanima Šarengrada koji su bili u izaslanstvu. Obećao im je da će tražiti arbitražu ako se pitanje istočne granice ne uspije riješiti pregovorima. Najavio je i da će se u utorak ili srijedu u Saboru tražiti izglasavanje ustavnog zakona o nacionalnim manjinama. Ako zakon prođe, Erdutski sporazum prestaje vrijediti, što će dodatno ubrzati i pitanje rješenja istočne granice.</p>
<p>»Riječ je o grubom prekršaju, jer bez obzira puca li se u zrak ili vodu, puca se prema ljudima, što nikako ne može biti dobro za međususjedske odnose«, upozorio je premijer.</p>
<p>Na pitanje novinara, Račan je istaknuo kako se nada da taj događaj nije povezan s događajima oko Hrvatske Kostajnice, te da ne može o tome spekulirati. </p>
<p>»Suosjećamo sa svima koji su bili u toj delegaciji. Posljednjih smo godina jako mnogo napravili u poboljšanju međudržavnih odnosa. Žao mi je što je došlo do incidenta, a posebno zbog pucnjave. Ispitat ćemo sve okolnosti kako je došlo do toga. Vjerujem da se nešto ovako više neće ponoviti. Bez obzira na prošlost, moramo imati prijateljske odnose«, izjavio je jugoslavenski ministar vanjskih poslova Svilanović.</p>
<p>O obilasku Šarengradske ade trebali su biti obaviješteni pogranična policija i Vojska Jugoslavije, naglasio je Svilanović. Dodao je da nitko od vojnika nije pokazao nimalo nervoze, već su radili svoj posao i nisu pucali prema ljudima.</p>
<p>Na to mu je Siniša Cmrk viknuo da laže i zamalo je došlo do incidenta. </p>
<p>Maja Sajler, Željko Garmaz i Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Mesić razgovarao s Koštunicom </p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić telefonski je razgovarao u nedjelju sa svojim jugoslavenskim kolegom nakon incidenta na granici kod Šarengrada, doznaje se iz Ureda predsjednika.</p>
<p>Koštunica je tom prilikom izjavio »da će poduzeti sve što je potrebno da se takvo što ne bi ponovno dogodilo. On je okarakterizirao današnji događaj kao izolirani incident i iznio uvjerenje i želju da to što se danas dogodilo neće utjecati na ukupnost bilateralnih odnosa između SRJ i RH«, rekla je za Hinu glasnogovornica Ureda predsjednika Danijela Barišić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Jugoslavenski veleposlanik odbio primiti hrvatsku prosvjednu notu </p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Pomoćnik ministra vanjskih poslova Joško Paro u nedjelju navečer pozvao je jugoslavenskog veleposlanika u Hrvatskoj Milana Simurdića kako bi mu uručio prosvjednu notu zbog incidenta koji se ranije tog dana dogodio na granici između Hrvatske i Jugoslavije. Hrvatska diplomacija izrazila je nakon upućivanja prosvjedne note svoje zaprepaštenje jer je jugoslavenski veleposlanik odbio primiti tu notu.</p>
<p> Jugoslavenski veleposlanik ušao je u zgradu Ministarstva vanjskih poslova u 19.40 sati, a razgovor s pomoćnikom ministra Parom trajao je 20 minuta. Kako saznaje Vjesnik, hrvatska strana uputila je jugoslavenskom veleposlaniku Simurdiću iznimno oštru notu u kojoj se tvrdi da posljednji incident na Šarengradskoj adi ne ide u prilog razvijanja dobrosusjedskih odnosa. </p>
<p> Nakon razgovora, pomoćnik Paro izjavio je da je Hrvatska uložila vrlo oštar prosvjed jer je riječ o teškom incidentu. »Došlo je do vrlo ozbiljnog incidenta kod Ade Šarengrad kad je Vojska Jugoslavije u nedjelju presrela jedan rekreativni konvoj u kojima su bili župan vukovarsko-srijemski i gradonačelnici Iloka i Bačke Palanke. Namjera njihova posjeta očito je bila daljnja izgradnja povjerenja koja se temelji na trendu odnosa dviju zemalja. Na žalost, čini se, da u Vojsci Jugoslavije nisu naučili tu lekciju«, rekao je Paro.</p>
<p> »Plovila su zaustavljena pucnjevima upozorenja, muškarci, žene i djeca razdvojeni su, a muškarci odvedeni u Bačku Palanku. Jugoslavenski veleposlanik izvijestio nas je da su oni pušteni. Uložili smo oštar protest zbog tako teškog i ozbiljnog čina, no moramo sa zaprepaštenjem konstatirati da je jugoslavenski veleposlanik odbio prosvjednu notu, navodno, dok se ne utvrde činjenice. Smatramo da su upravo činjenice s kojima se i jugoslavenska strana suglasila, razlog za grčevito održavanje dijaloga, a odbijanje prosvjedne note ne ide u tom smjeru«, ocijenio je pomoćnik hrvatskog šefa diplomacije. </p>
<p> Paro je siguran da će jugoslavenski ministar vanjskih poslova Goran Svilanović uvjeriti premijera Ivicu Račana da je u pitanju »izolirani incident, kao što je to učinio i veleposlanik Simurdić, no odbijanje protestne note za nas je neprihvatljivo«, naglasio je. Dodao je kako mu se u diplomatskoj praksi nije dogodilo da bilo koja strana odbije diplomatsku notu, čak i u slučajevima kad su u incidentima poginuli neki naši ribari. »Nadam se da je riječ o neopreznosti veleposlanika Simurdića«, kazao je Paro. </p>
<p>Prvi put nakon završetka ratnih sukoba, Vojska Jugoslavije lišila je slobode grupu hrvatskih građana i u ratnoj maniri odvojila muškarce od žene i djece. Muškarcima je naredila da stave ruke na potiljak. Hrvatska i Jugoslavija nikad se nisu dogovorile o Šarengradskoj adi, a Vojska Jugoslavije prisvojila je taj dio teritorija za sebe. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Leskovac: »Incident je namjerno izazvala Vojska Jugoslavije!«</p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - »Ništa ne znam o tome«, nemalo je bio iznenađen Rade Leskovac, predsjednik Partije podunavskih Srba, nakon što smo ga nazvali u nedjelju navečer u vezi s incidentom koji je šokirao hrvatsku javnost. </p>
<p>»Odmah ću zvati ministra pravde u vladi Srbije Vladana Batića, koji će me podrobnije informirati o svemu«, reagirao je Leskovac.</p>
<p>Nije prošlo ni petnaestak minuta i uzvratio je pozivom u kojem nam je prenio Batićevu zaprepaštenost incidentom i potpuno neznanje o njemu.</p>
<p>»Batić će obavijestiti Đinđića i sve će se vrlo brzo srediti«, uvjeravao nas je Leskovac izražavajući nevjericu u Hininu vijest da je incident izazvala jugoslavenska granična policija.</p>
<p>Dramatičnost cijelog slučaja u kojem je već intervenirao hrvatski državni vrh - a vijesti su govorile da su premijer Ivica Račan i predsjednik Sabora Zlatko Tomčić krenuli prema Iloku na pregovore, kao da je i Leskovca dodatno motivirao na privatnu akciju.</p>
<p>Desetak minuta kasnije, već nam je javio da je na flotilu hrvatskih brodica na Dunavu pucano s vojnog patrolnog čamca 214 i da je u pozadini svega general-pukovnik Aco Tomić, načelnik sigurnosti Vojske Jugoslavije, časnik »blizak predsjedniku SR Jugoslavije Vojislavu Koštunici«.</p>
<p>»Tomić je već duže vrijeme kamen spoticanja u odnosima Đinđića i Koštunice, a za njega se ne može ništa drugo reći nego da svjesno nastoji opstruirati reforme koje u Jugoslaviji, odnosno Srbiji, nastoje provesti Đinđić i Batić«, tvrdi Leskovac.</p>
<p>Negdje oko 19 sati ponovo je uslijedio Leskovčev poziv.</p>
<p>»Sve je gotovo«, vikao je u slušalicu. »Sad sam se čuo i sa županom Nikolom Šaferom koji mi je potvrdio da su pušteni i da idu natrag u Hrvatsku«, javio je Leskovac. </p>
<p>Ž. G.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Željka Antunović preuzima Ministarstvo obrane, Gvozden Flego ministar znanosti </p>
<p>Četvrti potpredsjednik vlade Ante Simonić, Ljubo Jurčić ministar gospodarstva, Roland Žuvanić, ministar pomorstva, prometa i veza, Gordana Sobol ministrica bez portfelja i predstojnica premijerova ureda / Novu vladu s jednim ministrom više ovaj tjedan treba potvrditi Sabor </p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Mandatar Ivica Račan objavio je u nedjelju popodne sastav nove vlade nakon naprasno prekinutog sastanka koalicijskih partnera u Banskim dvorima zbog oružanog incidenta kod Šarengradske ade.</p>
<p>Prema Račanovoj izjavi, četvrti potpredsjednik vlade postaje haesesovac Ante Simonić, koji je dosad u Saboru bio predsjednik Odbora za obrazovanje. Željka Antunović, SDP-ova potpredsjednica Vlade u ostavci, postaje ministrica obrane, a, kako je objasnio Račan, ona će i dalje nominalno, ali ne i sadržajno, obavljati potpredsjedničke dužnosti. Pretpostavlja se da će dio njezinih dosadašnjih dužnosti preuzeti Simonić. </p>
<p>Hrvatska će tako biti jedna od rijetkih zemalja u Europi i svijetu, a jedina među tranzicijskim zemljama, koja će na čelu Ministarstva obrane imati ženu. Vjesnik neslužbeno saznaje da su neki članovi koalicije bili iznenađeni kad je mandatar rekao da će Željka Antunović preuzeti Ministarstvo obrane, no nije bilo protivljenja, jer su svi suglasni u tome da SDP preuzme taj resor.</p>
<p> Profesor sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Gvozden Flego, nestranački kandidat, postaje ministar znanosti i tehnologije. Ljubo Jurčić, docent na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, još je jedan nestranački kandidat, i to za ministra gospodarstva. </p>
<p> Roland Žuvanić, član nezavisnih liberala i dosadašnji zamjenik ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja, postaje ministar pomorstva, prometa i veza. Račan je objavio i da predsjednica Glavnog odbora SDP-a, saborska zastupnica te stranke i predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Gordana Sobol postaje ministrica bez portfelja i predstojnica premijerova ureda. </p>
<p>Nova vlada s jednim ministrom više trebala bi biti potvrđena na izvanrednoj sjednici Sabora, zakazanoj za utorak, srijedu i četvrtak, 30. i 31 srpnja, te 1. kolovoza.</p>
<p> Partnerima još slijedi rasprava o sporazumu parlamentarne većine koji će, kako saznaje Vjesnik, potpisati predstavnici klubova zastupnika stranaka koje sudjeluju u vladi. »Nova petorka« raspravljat će o sporazumu u ponedjeljak ujutro. Grubi nacrt ugovora parlamentarne većine je spreman, a njime će se riješiti i raspodjela upražnjenih zamjeničkih i pomoćničkih mjesta u ministarstvima. </p>
<p>Sastav nove vlade mandatar je objavio nakon šest dana gotovo neprekidnih pregovora »nove petorke«. Čelnici parlamentarne većine u prva su tri dana, početkom prošlog tjedna, detaljno raspravili program vlade koji se temelji na programu što ga je »stara petorka« prihvatila nakon koalicijske krize u ožujku. Odabrano je petnaest tzv. promotivnih prioritetnih točaka na kojima će vlada intenzivno raditi do kraja mandata. Tako se planira povećati BDP na razinu između 4,5 i 5 posto, u zadanim rokovima izgraditi sve planirane prometnice, s naglaskom na autocestu Zagreb-Split.</p>
<p> Također, vlada namjerava osnovati agenciju koja bi se bavila povećanjem izvoza i ulaganja u Hrvatsku, potencirati malo poduzetništvo i u roku dovršiti reformu pravosuđa, ali i vojske. Među važnim zadaćama nove vlade jest inzistiranje na ulasku u Europsku uniju. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Šeks: Račan formira koncentriranu vladu SDP-a</p>
<p>HDZ će potporu ustavnom zakonu o pravima manjina uvjetovati jamstvima da će u Izbornom zakonu ostatiI sadašnja rješenja koja se tiču dijaspore, koja bi kao posebna izborna jedinica birala najmanje pet zastupnika</p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - »Ponašanje Ivice Račana prilikom sastavljanja nove vlade prema demokratskim je pravilima potpuno neodgovorno i štetno. Vlada nije isključivo stvar njega i njegove stranke, pa se nema pravo ponašati tako tajnovito i voditi zakulisne igre. Čak i od koalicijskih partnera krije sastav vlade, a javnosti su ostavljene samo spekulacije«, kaže predsjednik Kluba HDZ-a u Hrvatskom saboru Vladimir Šeks, komentirajući formiranje nove vlade.</p>
<p>HDZ-ovci smatraju da je tajnovitost u tako važnom političkom pitanju apsolutno nedopustiva, i prema javnosti i prema drugim strankama, pa i oporbenim.</p>
<p>Račan je HDZ i druge oporbene parlamentarne stranke barem mogao informirati jer se vlada tiče svih građana. Nije svejedno iz kojih razloga će se glasati o povjerenju ili nepovjerenju vladi«, ističe Šeks.</p>
<p>Stoga HDZ, a najavio je to nedavno i predsjednik stranke dr. Ivo Sanader, neće podržati ovu vladu, jer smatra da koalicija u dvije i pol godine mandata nije ispunila ni jedno od svojih obećanja. »Osim onog na kojem je koalicija šestorke i bila formirana, a to je rušenje HDZ-a«, ponovio je Sanader u petak u Splitu.</p>
<p>Najave da će SDP-u ubuduće pripasti i MORH, koji je dosad držao HSLS, i da će funkciju predstojnika Račanova kabineta najvjerojatnije preuzeti SDP-ova saborska zastupnica Gordana Sobol, Šeks komentira: »Sad SDP i formalno preuzima sve u svoje ruke. Od početka je to bila isključivo SDP-ova vlada, jer su i druge stranke a i njihovi ministri bili pod SDP-ovim kišobranom i sve se radilo prema njihovim napucima. Sad je i ta maska pala, pa možemo reći da se radi o koncentriranoj vladi SDP-a«.</p>
<p>Ni uvođenje nestranačkih stručnjaka u vladu Šeks ne smatra bitnim: »To ne znači ništa, jer je SDP preuzeo sve glavne resore - imat će MUP, gospodarstvo, financije, MORH, rad i socijalu i branitelje. Ostale su stranke u toj vladi ionako samo pridruženi sateliti«.</p>
<p>U HDZ-u, dakako, iako njegovi zastupnici neće podržati novu vladu, znaju da će ona dobiti potporu većine saborskih zastupnika ali, objašnjava Šeks, kraj i te nove vlade ionako je blizu.</p>
<p>»Ako Račan i sastavi vladu, ona će već na jesen puknuti pri donošenju proračuna za iduću godinu. Ali tada će doći do loma koji će rezultirati ili prijevremenim izborima ili novom rekonstrukcijom vlade, a to će biti sukob između SDP-a i HSS-a«, predviđa Šeks.</p>
<p>Prije negoli se raziđu na gotovo jednomjesečni odmor, HDZ-ovci će još u ponedjeljak, 29. srpnja, dan uoči izvanredne sjednice Sabora, održati i sjednice Predsjedništva i Središnjeg odbora. Na njima će stranka raspravljati o Konačnom prijedlogu ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, o kojem se posljednjih mjeseci žučljivo raspravlja, a koji dolazi na zastupničke klupe već na ovoj izvanrednoj sjednici.</p>
<p>HDZ će potporu tom zakonu uvjetovati određenim jamstvima da će u Izbornom zakonu biti ostavljena sadašnja rješenja koja se tiču zastupljenosti hrvatskih državljana s prebivalištem izvan Hrvatske. HDZ će uvjetovati da to ostane posebna izborna jedinica koja bi birala najmanje pet zastupnika, a kakav će biti oblik tih jamstava, u HDZ-u još dogovaraju.</p>
<p>Raspravljat će se i o rezultatima dosadašnjeg rada stranačkih odbora koji pripremaju operativni izborni program što će ga HDZ ponuditi biračima na idućim izborima.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Jer li Vojković »napuhavao« troškove konzultanata u privatizaciji Ine?</p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Iako je Vlada odabrala pet kompanija kao potencijalne kupce 25 posto plus jedne dionice Ine, još uvijek nije potpisala ugovor s konzultantskim tvrtkama koje su zastupale Vladu i Inu u dosadašnjem tijeku njezine privatizacije.</p>
<p>Taj ugovor je ovih dana odbio potpisati HSLS-ov ministar gospodarstva u ostavci Hrvoje Vojković uz tvrdnju da se radi o neargumentiranom trošku od 500.000 eura. No kako saznajemo Ministarstvo gospodarstva za mandata Goranka Fižulića je u dogovoru s Inom i Vladinim savjetnikom za privatizaciju PricewaterhouseCoopersom za mandata odabralo tvrtke Hauska & Partners i CitygateW.Rogerson za konzultantske usluge i odnose s medijima glede privatizacije Ine.</p>
<p>Ukupna vrijednost ugovora dvostruko je manja od iznosa s kojim Vojković javno licitira, odnosno svaka PR agencija potražuje pojedinačno četverostruko manje od spomenutog iznosa.</p>
<p>Iako ministar gospodarstva u ostavci tvrdi da ne zna otkud toliki trošak, kako saznajemo tekst ugovora između Ministarstva gospodarstva i konzultantskih kuća nalazi se nepotpisan upravo u Ministarstvu, jer ga Inino vodstvo nije prvo htjelo supotpisati.</p>
<p>Naime, Vlada je za potpisnika odredila ministra gospodarstva, a supotpisnika Inino vodstvo, jer upravo Ina snosi troškove medijskog savjetnika za proces privlačenja svoga strateškog partnera, a ne državni proračun kao što to proizlazi iz posljednjih Vojkovićevih javnih istupa.</p>
<p>Istina je da nije bilo javnog natječaja za odabir Vladina medijskog savjetnika za privatizaciju Ine, no postojao je tzv, pozivni natječaj u kojem je sudjelovalo šest različitih konzultantskih kuća. </p>
<p>D. Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Propada sastanak o ukidanju depozita na hrvatski <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT>?</p>
<p>Hrvatska će vjerojatno na konačnu procjenu je li krivotvorila dokumentaciju za izvoz šećera ili nije morati pričekati rujan </p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Uvjerena da je dokumentacija vezana uz izvoz hrvatskog šećera u EU ispravna, Hrvatska je pozvala predstavnike Italije, Austrije i Grčke na razgovore u Zagreb. Naime, prije službene procjene Europske komisije, Hrvatska želi nagovoriti te tri zemlje da ukinu plaćanje depozita od 10.000 eura po kamionu izvezenog šećera. Sastanak bi se trebao održati ovaj tjedan u Zagrebu. </p>
<p>No, kako sada stvari stoje, do sastanka navjerojatnije neće doći najvećim dijelom zbog loše koordinacije među ministarstvima. Ministarstvo poljoprivrede nije se dovoljno dogovaralo s Ministarstvom vanjskih poslova, niti je na organizaciji tog sastanka radilo zajednički s hrvatskom diplomacijom. Stoga će Hrvatska radi konačne procjene je li krivotvorila dokumentaciju za izvoz šećera ili nije, morati pričekati rujan, izjavili su Vjesniku diplomatski izvori. </p>
<p> Europska komisija je zbog pojačanog izvoza hrvatskog šećera u zemlje Europske unije prije gotovo godinu dana zatražila od Zagreba provjeru dokumentacije. Ali, dokumenti, koji trebaju dokazati da carinske deklaracije nisu krivotvorene i da Hrvatska nije u EU izvozila tuđi šećer, u Bruxelles su poslani tek prije desetak dana. U međuvremenu su tri zemlje, Italija, Austrija i Grčka, iskoristile zakonodavstvo Europske unije koje im omogućuje da se, dok se dokumenti ne provjere, uvedu zaštitnu mjeru depozita.</p>
<p> Hrvatska je pokušala u Zagreb pozvati predstavnike tih triju zemalja EU kako bi ih se pokušalo nagovoriti da ukinu tu mjeru prije nego što završnu riječ dâ Europska komisija. </p>
<p>Budući da je u EU kolovoz vrijeme kolektivnih godišnjih odmora, Europska komisija pregledavat će hrvatsku dokumentaciju tek u rujnu, a na konačnu ocjenu moglo bi se čekati i duže.</p>
<p> Koordinacija među hrvatskim ministarstvima i dalje je, kako se saznaje, iznimno loša, pa je poziv za susret upućen kasno i, prema nekim izjavama, potpuno stihijski. Ministarstvo poljoprivrede je, čini se, u organizaciji susreta pokušalo zaobići hrvatsku diplomaciju. Iz ureda ministra Božidara Pankretića poziv grčkoj strani upućen je izravno, a zaobiđeno je hrvatsko veleposlanstvo u Ateni. Pozivi za sastanak, prema Vjesnikovim informacijama, pisani su gotovo u formi ultimatuma, pogotovo kad je riječ o terminu sastanka. Tek se naknadno hrvatska diplomacija uključila u organiziranje sastanka s talijanskom stranom. Uobičajena diplomatska forma nalaže da se u pozivu za sastanak predlaže jedan termin s otvorenom mogućnošću za neki drugi, sukladno obvezama druge strane koja se poziva na susret. </p>
<p>No, za upozorenja Zrinjevca da poziv za susret mora imati i alternativni datum ako pozvana strana ima druge obveze, kako bi se termini mogli uskladiti, Ministarstvo poljoprivrede nije imalo sluha, saznao je Vjesnik iz povjerljivih izvora. Budući da su pozivi poslani tek potkraj prošloga tjedna, predstavnici hrvatske diplomacije strahuju da taj pokušaj neće dati rezultate.</p>
<p>»Teško je ovako na brzinu očekivati da će poziv na sastanak biti realiziran. Bilo bi dobro kad bi se sastanak održao, a mjere depozita ukinule prije jeseni, no te tri zemlje najvjerojatnije će pričekati nalaze Europske komisije«, rekli su Vjesniku diplomatski izvori.</p>
<p> Taj je primjer drugi incident kad je riječ o aferi »šećer«. Mimo znanja hrvatske diplomacije, Europskoj komisiji bilo je poslano pismo u kojem joj se prijeti uvođenjem protumjera ako se ne ukine depozit na izvoz hrvatskog šećera, i to prije nego što se provjerilo je li dokumentacija vezana uz izvoz šećera regularna ili nije. U posljednji trenutak ministar vanjskih poslova Tonino Picula spriječio je da to pismo završi na stolu Europske komisije.</p>
<p> Spor Hrvatske i Europske unije oko izvoza šećera mogao se riješiti, smatra se, mnogo prije da su dokumenti na vrijeme poslani u Bruxelles. Gotovo godinu dana trajalo je međuresorsko prepucavanje jesu li dokumenti poslani ili nisu.</p>
<p> Slučaj »šećer« prvi je u nizu konkretnih pitanja o ugovornim odnosima Hrvatske i EU nakon što je na snagu stupio Privremeni sporazum koji regulira gospodarske i trgovinske veze Hrvatske i Europske unije. O ishodu te afere dobrim će dijelom ovisiti i kako Hrvatsku percipira službeni Bruxelles, izjavili su Vjesniku diplomatski izvori bliski Uniji.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Honos: Slučaj Zec potvrđuje da Gotovina ne mora pred Haaški sud </p>
<p>ZAGREB, 28. srpnja</p>
<p> - Predsjednik Honosa Nenad Ivanković u nedjeljnom priopćenju ocjenjuje da hrvatska vlast dezinformira javnost kad tvrdi da se general Gotovina najprije mora pojaviti pred Haagom da bi se optužnica protiv njega eventualno povukla. Naime, odluka haaškog tužiteljstva o povlačenju optužnice protiv Milana Zeca »jasno kazuje da Carla del Ponte može povući takav potez i ako se optuženik ne pojavi u Haagu«.</p>
<p> Haag je u petak zbog nedostatka dokaza povukao optužbu protiv Zeca, zapovjednika ratnog broda 1991., u doba kad je tadašnja jugoslavenska ratna mornarica napadala Dubrovnik. </p>
<p> »Uzme li se u obzir da je povlačenje optužnice protiv Zeca samo jedan od mnogih takvih poteza tužiteljstva, dakle legitiman i moguć«, predsjednik Honosa pita: »Zašto hrvatska Vlada i predsjednik Mesić nisu ništa učinili da se na isti način i general Gotovina oslobodi od neutemeljenih sumnji?«. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20020729].
|
