NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20021116].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 203523 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>16.11.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Zakon ne može riješiti prisavske probleme</p>
<p>Od trenutka imenovanja Jasne Ulage Valić glavnom urednicom - što je ravnatelja Mirka Galića navodno konsterniralo - zaredali su sukobi u koje glavna urednica uglavnom ulijeće s vrlo jakim emocijama i nedostatkom samokontrole, a Galić do grla naoružan zakonima / Osim što su medijima omogućavali senzacionalne naslove, a javnosti materijal za kuloarske priče, njihovi su nesporazumi uzrokovali mnogo dublju i ozbiljniju posljedicu - loš program</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Prisavske igre, kojima je jedino pravilo, čini se, što uspješnije dokazati veličinu vlastite moći, nastavljaju se u nedogled. Posljednji je »slučaj« vezan uz nastup prof. Karola Jakubowicza, predsjednika Stalnog Odbora za prekograničnu televiziju Vijeća Europe, prošle nedjelje u Dnevniku plus. </p>
<p>U tom se slučaju, tko zna koji put, iskristalizirao osnovni sukob od kojega kreću svi ostali na nižim razinama. Riječ je o ingerencijama, odnosno ovlastima poslovodstva i programskog rukovodstva HRT-a, bez obzira tko sjedio u tim foteljama.</p>
<p>Iako neki tvrde da među onima koji ih danas zauzimaju postoje i osobni animozitet i nepovjerenje, odnose između tako važnih funkcija ne bi trebalo prepustiti intenzitetu prijateljstva nego isključivo slovu zakona. A upravo je zakon doveo do konfuzije koju vjerojatno samo novi, koji treba biti donesen do kraja ove godine, može riješiti.</p>
<p>Osnovna je zamjerka vrijedećem Zakonu o HRT-u, naime, što ravnatelj nema utjecaja na izbor glavnog urednika, a time i na program. Mnogi već dugo naglašavaju kako i zdrava logika govori da je takva situacija nemoguća. Direktor neke tvrtke, bez obzira o kakvoj je djelatnosti riječ, ne može raspolagati novcem za proizvodnju ako nema baš nikakva utjecaja na konačan proizvod.</p>
<p>Iako uz velike napore i otpore, direktor Mirko Galić je, prije posljednjeg reizbora na to mjesto, uspio riješiti većinu financijskih problema, pa je evidentno da kuća ove godine posluje pozitivno i da su stvoreni uvjeti za transparentnije poslovanje. Ta je činjenica za sobom vjerojatno trebala povući i brojne pozitivne pomake u programskom smislu, jer poslovanje s plusom povećava mogućnost novih ulaganja, projekata. No, sukobi različitih interesa, lobija i klanova unutar kuće ne prestaju i ne dopuštaju nikakve pomake.</p>
<p>Da sve neće ići glatko bilo je evidentno već na sjednici Vijeća HRT-a u siječnju, na kojoj su kandidati za glavne urednike predstavljali svoje programe. Svemu je, naime, nazočio i reizabrani direktor Galić, ustvrdivši da je uredno primio poziv. Neki od članova Vijeća to su mu, međutim, zamjerili, obrazlažući da bi se kandidati osjećali slobodnije kad on ne bi bio prisutan.</p>
<p>To je bio prvi izbor glavnog urednika prema odredbama vrijedećeg Zakona o HRT-u, prema kojemu ravnatelj na izbor nije imao nikakva utjecaja. Raspisan je natječaj a konačnu je odluku, i za Radio i za Televiziju, nakon predstavljanja kandidata samostalno donijelo Vijeće HRT-a.</p>
<p>Od trenutka imenovanja Jasne Ulage Valić glavnom urednicom - što je ravnatelja Galića, tvrde neki, konsterniralo - zaredali su sukobi. U koje glavna urednica uglavnom ulijeće s vrlo jakim emocijama i očitim nedostatkom samokontrole, a Galić do grla naoružan zakonima.</p>
<p>Osim što su medijima omogućavali senzacionalne naslove, a javnosti materijal za kuloarske priče, njihovi su nesporazumi uzrokovali mnogo dublju i ozbiljniju posljedicu - loš program. </p>
<p>Programsko je vodstvo do ljetne sheme uglavnom radilo prema već utvrđenom financijskom i programskom planu, uvodeći samo jedva zamjetne promjene, poput skraćivanja Dnevnika. U ljeto su pokrenuli nove projekte koji su izazvali sve prije nego oduševljenje, da bi jesenska shema startala brojnim novitetima. Kvaliteta im varira, no postavlja se pitanje bi li bila bolja u uvjetima koje smo spomenuli, a riječ je o napokon pozitivnom financijskom poslovanju HRT-a, da među vodećim ljudima nacionalne tv kuće na gotovo svakom, otvorenom ili zatvorenom sastanku, ne izbije neki sukob.</p>
<p>Vijeće HRT-a, čiji su sastav, ingerencije, a napose nepolitičnost vrlo aktualni, dugo je nakon izbora glavne urednice moralo braniti svoju odluku, uglavnom zbog napisa o njezinoj nekompetenciji. </p>
<p>Druga je velika afera izbila nakon prihvaćanja njezina prijedloga za urednike pojedinih programa, o »slučaju dr. Željke Markić«, koja je prihvaćena iako nije zadovoljavala formalne uvjete za mjesto urednice Programa dnevnih informativnih emisija. Tu je formalnu nepogodnost prošla zbog inzistiranja Jasne Ulage Valić da se njezini kandidati za urednike programa prihvate u paketu. Vijeće HRT-a imenovalo je Željku Markić urednicom dnevnih informativnih emisija, ali ravnatelj Galić nije.</p>
<p>U godinu dana od izbora nove uredničke garniture, koja je u međuvremenu doživljavala neke izmjene, zabilježeni su brojni, u najmanju ruku čudni potezi, uglavnom programskog rukovodstva. Od slučajeva zabrana emitiranja (primjerice »Latinice«) ili odgode (»Nedjeljom u dva«), do kažnjavanja djelatnika zbog izjava tiskanim medijima (Karuza-Podgorelec), suspenzija (Kapović)... </p>
<p>Mnogi smatraju da je svemu uzrok nekompetencija i nesigurnost glavne urednice. Iako se poznavatelji prilika na HTV-u - ali i gledatelji - uglavnom slažu da je za njezina mandata gotovo posve eliminiran utjecaj politike na programsko usmjerenje i odluke, čini se da to nije moguće učiniti i s interesima različitih klanova unutar kuće. I nije li i ona, možda i ne htijući, postala članom nekog od njih? A možda, u stalnom sukobu s Upravom, stvorila i vlastiti?</p>
<p>Jesu li posljednji slučajevi obračuna i na nižim razinama, gotovo u pravilu u programskom dijelu, znak straha zbog promjena i gubitka položaja koje bi mogao donijeti novi zakon o HRT-u, vidjet će se. No, činjenica je da zakon može dati samo okvire, a nikako riješiti probleme. Možda bi najbolji početak bio novo definiranje odnosa između programskog i poslovodnog rukovodstva, što je i najavljeno. </p>
<p>Dženeta Čokić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Galićevi i Ulagini ljudi</p>
<p>Raskol dviju najvažnijih funkcija nacionalne televizijske kuće posebno je vidljiv u animozitetu glavne urednice Jasne Ulage Valić prema Krešimiru Macanu, glasnogovorniku kuće, ali danas - zbog postojećih odnosa - na usluzi samo ravnatelju. Kako je on, navodno, »Galićev čovjek«, za odnose s novinarima na konferencijama glavne urednice zadužen je Đivo Đurović, vanjski suradnik u statusu savjetnika za medije. Spomenuta nesnošljivost prijeti »požarom« pri svakom susretu, ne samo Macana s glavnom urednicom nego i s nekim »njezinim ljudima«.</p>
<p>Ispadi su kulminirali nedavno, kad je Krešimir Macan na desku navodno tražio neke materijale, želeći ustvrditi što se krije iza jednostranog prikazivanja sukoba HSS-a i SDP-a na Hrvatskoj televiziji. Tamo se našao Oliver Dražić, urednik Programa dnevnih informativnih emisija, koji se postavio prilično grubo. Neki tvrde da je sve bilo na rubu fizičkoga obračuna. U sve se potom uplela i Ulaga Valić, priprijetivši Macanu policijom.</p>
<p>Sve se zbilo jer su Dražić i Ulaga Valić smatrali da Macan zapravo traži snimku Dnevnika plus u kojemu je gostovao prof. Karol Jakubowicz, kako bi je dao Galiću. Taj je razgovor, emitiran u elitnom nedjeljnom terminu radi navodnog »tjeranja vode na mlin« glavne urednice, izazvao još jednu raspravu o ovlastima između nje i ravnatelja.</p>
<p>Oliver Dražić, za kojeg poznavatelji situacije na HTV-u tvrde da je »deklarirani agresivac«, nedavno je povukao još jedan grub i neutemeljen potez. Odbio je, naime, odobriti putni nalog Sunčici Findak - novinarki koja za nacionalnu tv kuću već trinaest godina izvještava o školstvu - za putovanje u Kaštela, zbog ekskluzivne priče o polasku male Ele u razred zajedno s vršnjacima. Najprije ju je optužio da laže, tvrdeći kako je doznao da se to što je najavila neće dogoditi, a potom joj je, nakon rasprave važnosti cijelog slučaja i prava na ekskluzivu, povišenim tonovima, rekao da napusti sobu. Svemu je prisustvovala i urednica Informativnog programa Katja Kušec, koja joj je spočitnula pravo na ekskluzivnost. Neprimjeren i nepristojan Dražićev potez koji je uslijedio mirno je promatrala, ignorirajući šikaniranje. </p>
<p>Dž. Č.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Nismo ni manje niti više tolerantni od drugih u sličnim uvjetima</p>
<p>Voditeljica Unescova projekta o obrazovanju za ljudska prava u Hrvatskoj dr. Vedrana Spajić Vrkaš smatra da Hrvatska nije »ni manje niti više tolerantna od drugih u sličnim uvjetima«, pri čemu treba imati na umu nedavni rat, militantnu tradiciju i razvoj netolerantnog obrasca u socijalizmu / Nakon marksističkog i neomarksističkog koncepta tolerancije, u kojem se ne toleriraju klasno suprotstavljeni, uvodimo individualno-liberalni koncept u kojem se ne toleriraju nasilni, pojašnjava dr. Spajić Vrkaš</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Koliko je hrvatsko društvo tolerantno? Sudeći prema nedavno objavljenim rezultatima jednoga istraživanja, po kojem četvrtina stanovnika Hrvatske ne želi da u njoj žive građani srpske nacionalnosti - nije. Isto tako, sudeći prema četiri napada skinheadsa na tamnoputog mladog igrača Dinama Luisa Arcangu Ramos Colona u sedam mjeseci - nije. Prema izjavama sudionika Euroforuma, održanog 8. studenoga u Europskom domu - također nije.</p>
<p>Međutim, sudeći prema nedavno objavljenim rezultatima istraživanja GfK Centra za istraživanje tržišta, a prema kojima je ljudima manje-više svejedno je li predsjednik države, političke stranke, direktor velike tvrtke, liječnik i sveučilišni profesor muškarac ili žena - hrvatsko društvo, čini se, postaje manje netolerantno.</p>
<p>Voditeljica Unescova projekta o obrazovanju za ljudska prava u Hrvatskoj dr. Vedrana Spajić Vrkaš smatra da Hrvatska nije »ni manje niti više tolerantna od drugih u sličnim uvjetima«, pri čemu treba imati na umu nedavni rat, militantnu tradiciju i razvoj netolerantnog obrasca u socijalizmu. »Nakon marksističkog i neomarksističkog koncepta tolerancije, u kojem se ne toleriraju klasno suprotstavljeni, uvodimo individualno-liberalni koncept u kojem se ne toleriraju nasilni«, pojašnjava dr. Vedrana Spajić Vrkaš.</p>
<p>Međutim, povećanje tolerancije u Hrvatskoj otežano je i zato što »mi svake dvije generacije, ako ne i svaku, promjene ne uvodimo postupno, nego ih postavljamo«. Jedna se takva promjena zbila i 1990. godine kada je stari vrijednosni sustav srušen, a novi nije uspostavljen.</p>
<p>Velik je problem Hrvatske što je u strukture društva ugrađeno nepoštivanje zakona, što na neki način promiče i obrazovanje. »U obrazovanju funkcioniraju dva kodâ - udžbenici i 'skriveni kurikulum', koji učenika podučava kako se treba ponašati bez obzira na retoriku«, napomenula je Spajić Vrkaš.</p>
<p>Osim obrazovanja, važnu ulogu u promicanju tolerancije imaju i mediji. »U jednoj nedavnoj televizijskoj emisiji navedeno je da se oko 20 posto mladih želi trajno iseliti iz Hrvatske, što je postotak sličan onom u drugim zemljama. Većina mladih koji žele ići van namjerava se nakon duljeg ili kraćeg razdoblja vratiti. Međutim, to se uporno interpretira kao da 70 posto mladih želi napustiti Hrvatsku, što je netolerantna interpretacija, jer se oni koji žele ići van, upoznati svijet, obrazovati se, zapravo verbalno kažnjavaju«.</p>
<p>Mediji često nude javnosti i priče o nekažnjenom kršenju zakona, što također nije poticajno za razvoj snošljivog okružja. »Potpuno smo nezreli kad je riječ o poštivanju zakonitosti«, tvrdi Spajić Vrkaš. Među problemima vezanim uz zakone i toleranciju posebno se često spominje nekažnjavanje govora mržnje. Spajić Vrkaš kaže da je govor mržnje sankcioniran u Ustavu, ali ta ustavna odredba »nije dosljedno provedena na nižim zakonskim razinama«.</p>
<p>Mnogi često pitaju kako je moguće da hrvatsko društvo nije tolerantno kad se više od 90 posto građana deklarira vjernicima, ponajprije Rimokatoličke crkve. »Činjenica da je oko 90 posto građana Hrvatske, po tradiciji, rimokatoličke vjere ne bi trebala značiti da su oni i tolerantni. Religije su isključive, a ekumenski se dijalog zbiva na višim crkvenim razinama i nije se dovoljno probio na niže razine«, smatra Spajić Vrkaš.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Nametanje »stvarnosti«</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Pitanje je naoko jednostavno: čime se to bavi Hrvatska, a čime bi se trebala baviti? </p>
<p>Odgovor može biti još jednostavniji: Hrvatska se bavi sudbinom umirovljenog generala Janka Bobetka. Trebala bi se baviti državnim proračunom, prevelikom državnom potrošnjom, uzrocima sve češćih štrajkova, uređivanjem pravne države... </p>
<p>Problem je, međutim, drukčije prirode.</p>
<p>Hrvatska se, naime, bavi svime čime bi se trebala baviti - i proračunom i štrajkovima i deficitom... samo što to prolazi u sjeni drame umirovljenog generala, koji je sticajem okolnosti postao jedinom pravom, živućom hrvatskom legendom.</p>
<p>Pitanje: Što je »prosječnom Hrvatu« važnije - visina mjesečne plaće ili visina krvnog tlaka generala Bobetka?</p>
<p>Novinske ankete pokazuju odgovor: Žao nam je, generale, ali...</p>
<p>Posljednjih mjesec dana Hrvatska živi u virtualnoj stvarnosti, u nekom čudnom prostoru kojim vladaju »berači kestenja«, estradni dragovoljci, odvjetnici... Sve se to, doduše, događa danas, ali riječ je zapravo o nekom drugom, prošlom vremenu koje bi neki, samo da mogu, vrlo rado vratili još jednom, pa onda opet, pa opet...</p>
<p> Donekle ih se može razumjeti - nekad kad bi Sabor raspravljao o proračunu, potrošnji, pravnoj državi i svemu ostalom sve je nekako bilo dogovarano tako da njima ide na ruku. Danas je drukčije, a čini se da većina građana misli da tako treba i biti. </p>
<p>Kada se, međutim, razgovara o Bobetku, onda su opet u prvom planu »oni« i »povijest koju nitko nikada ne smije zaboraviti«. Zato je njima važno da se što manje govori o bilo čemu drugom.</p>
<p>»Oni« naravno nisu jedini hrvatski branitelji, ali neki od njih sudjelovali su u domovinskom ratu i u to doba za sebe izborili povlastice koje sada, naizgled štiteći Bobetka, žele sačuvati.</p>
<p>A što je u međuvremenu priča o Bobetku potisnula u zapećak?</p>
<p>MMF je ozbiljno zamjerio Vladi da je statistički pokušala prikriti dio proračunskog deficita.</p>
<p>Po tradiciji konzervativno intonirano godišnje okupljanje hrvatskih ekonomista u Opatiji i ove je godine uputilo brojne zamjerke vlasti zbog lošeg gospodarenja državom. </p>
<p>Udruga poslodavaca nezadovoljna je prijedlogom proračuna za 2003. koji smatra »konfuznim i loše obrazloženim«.Radnicima sisačke Željezare zasad je zajamčena isplata samo jedne zaostale plaće.</p>
<p>Bobetko je u bolnici. Vrijeme je da napokon zaboravimo i »stvarnost« koju su nam nametnuli »berači kestenja«.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Gdje je izlaz iz haaške zamke</p>
<p>DADA ZEČIĆ</p>
<p>I nakon govora predsjednika Vlade Ivice Račana u Saboru u petak, zbog čega je Vlada pustila u proceduru Haašku optužnicu protiv umirovljenoga generala Janka Bobetka, oporba nije bila do kraja zadovoljna objašnjenjem. Kuloari su prepričavali priču u smislu Poncija Pilata, odnosno pranja ruku Ivice Račana od svega što se tiče generala Bobetka. </p>
<p>Zbog čega je Vlada poslala cijeli Bobetkov spis, uz koji je priložena i medicinska dokumentacija, Ministarstvu pravosuđa, koje je to sve proslijedilo Županijskom sudu? Oporba je uvjerena da Vlada i dalje igra prljavu igru koja će na kraju završiti izručenjem teško bolesnoga generala Haaškom sudu. Banski su dvori, kao i vladajuća koalicija, uvjereni da je posao odrađen korektno, u skladu sa zakonom, te da je učinjeno sve što je prvenstveno u najboljem interesu samog Bobetka. </p>
<p>Bobetko je teško bolestan i mjesto mu je u bolnici - jasan i odlučan bio je Račan, koji je u parlamentu govorio i o »beračima kestenja«, odaslavši im ponovno poruku da se u slučaju novih optužnica ili bilo čega sličnoga, neće tolerirati situaciju kakva se dogodila u kući generala Bobetka i oko nje. </p>
<p>Međutim, pitanje je je li ta poruka naišla na plodno tlo. Jer, istog su dana iz Vlade stigle vijesti o zahtjevu Haaga za organiziranjem obavijesnog razgovora s još dvjema osobama u svojstvu osumnjičenika. Oporba je mišljenja da je cijela priča vješto izrežirana u dogovoru s Haagom, pa je jasno da nema povjerenja (a ni najmanje naznake da bi ga moglo biti) prema Račanu i Banskim dvorima. Unatoč činjenici da je premijer nastupio iznenađujuće odlučno i dao do znanja da će Vlada i dalje surađivati s Haagom, te da joj ni na kraj pameti nije dopustiti bilo kakve negativne kvalifikacije Domovinskog rata, dvije se sukobljene strane nalaze u najmanju ruku na dvama, svjetlosnim godinama udaljenim planetima. A suradnja tih dviju strana nužna je ako se ne želi još više produbljivati ionako dubok jaz u društvu.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Račanova nova strategija</p>
<p>Znakovita je Račanova napomena da je u slučaju Bobetko »osobno odlučio podmetnuti leđa« te da je zbog toga »spreman snositi odgovornost« / A ako je spreman osobno snositi odgovornost, osobne su i zasluge, ako potez urodi uspjehom / Učestalo pojavljivanje premijera Račana bez ostalih članova Vlade pred kamerama ali i sve češći istupi njegove supruge Dijane Pleštine ukazuju da je Račan odlučio do kraja mandata mnogo jače naglasiti svoju lidersku poziciju</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Premijer Račan je u četvrtak decidirano ustvrdio da Vlada neće tolerirati nova okupljanja »skupljača kestenja« u vezi s eventualnim novim optužnicama. Organizatorima »skupljanja kestenja« svoju je odlučnost Račan priopćio još i ranije, u razgovoru s Andrijom Hrebrangom, nakon čega su se »kestenjari« žurno povukli s Tuškanca. Prema tvrdnjama iz dobro obaviještenih krugova Račan je Hebrangu rekao da će, ako se »kestenjari« sami ne povuku, poslati specijalce. Očito, bio je dovoljno uvjerljiv. U petak je Račanova izjava dobila dodatnu težinu kada je javnosti priopćeno da je Haag od Vlade zatražio pomoć u organizaciji razgovora s još dvije osobe u statusu osumnjičenika. Iako u Vladi decidirano odbijaju reći išta više od toga, još u četvrtak navečer moglo se u kuloarima čuti da je Haag zainteresiran za generale Ivana Koradea i Mladena Markača.</p>
<p>No, prijetnja intervencijom specijalne policije - ako se sami ne povuku oni koji tvrde da će oružjem spriječiti uručivanje optužnice - nije jedini potez koji je u tom slučaju bio novost vezana za postupke i javne istupe Račana odnosno članova Vlade. Već desetak dana nakon stizanja Bobetkove optužnice postalo je jasno da Račan i Granić, glavni Vladin operativac u suradnji s Haagom, nisu na istim valnim dužinama, a krug osoba koje je u Banskim dvorima Račan upoznavao sa svojim namjerama drastično je sužen. U Vladi takve informacije uporno dematiraju. No, činjenica je da se u četvrtak pred novinarima, nakon što je Bobetko otišao u bolnicu, Račan nije pojavio u pratnji Granića, što donedavno bio čvrst običaj. </p>
<p>Prema informacijama iz oba tabora, Račan je u posljednje vrijeme na sebe preuzeo i odlučujuće kontakte s obitelji Bobetko. U srijedu je, tvrdi se u dobro obaviještenim krugovima, s članovima obitelji Bobetko telefonski kontaktirao najmanje pet ili šest puta. Što se, pak, tiče jamsta da Bobetku neće biti u bolnici uručena optužnica, jasno je da ga Račan nije ni mogao dati u ime Vlade. No, čini se da je čak i za samu namjeru da napiše jamstvo znao vrlo uzak krug ljudi, među kojima nije bilo mnogo onih koji se Haagom bave »po službenoj dužnosti«. Znakovita je i Račanova napomena da je tim potezom »osobno odlučio podmetnuti leđa« te da je zbog toga »spreman snositi odgovornost«. A ako je spreman osobno snositi odgovornost, osobne su i zasluge, ako potez urodi uspjehom.</p>
<p>I prema nekim drugim znakovima - na primjer, učestalom pojavljivanju Račana bez ostalih članova Vlade pred kamerama ali i sve češćim istupima njegove supruge Dijane Pleštine - sve je očitije da je Račan odlučio do kraja mandata mnogo jače nagasiti svoju lidersku poziciju. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će na to reagirati njegovi koalicijski partneri, prije svega Tomčić. Pogotovo ako se tako unutar koalicije postavi i cijeli Račanov SDP. </p>
<p> Još će zanimljivije biti kako će Račan na toj isturenoj poziciji izdržati sve nalete problema koji ga neminovno očekuju. Naime, priča o haaškim, ali i domaćim optužnicama nije ni izbliza okončana. Dapače. Za očekivati je da će Haag, nakon što je Bobetko otišao u bolnicu još žešće inzistirati da u Scheveningen dođe barem jedan visokopozicionirani Hrvat, a Račan je jasno rekao da mu na pamet ne pada prekinuti suradnju s Haaškim sudom. Jednako rezolutno obećao je i ozbiljne istrage, dakle i suđenja, za ratne zločine pred hrvatskim sudovima, a neke su od njih, saznajemo, daleko odmakle. Neke od njih bi, pak, ako se provedu do kraja, mogle dotaći i krupne »političke ribe« a ne samo vojne ili policijske časnike. To je očito bila i namjera haaških istražitelja kada su Hrvatskoj prepustili hrpu dokumenata vezanih za »slučaj Paulin dvor« u kojem je najinteresantnije pitanje odgovornosti za skrivanje tijela ubijenih, najprije u Čepinu, a potom za njihovu selidbu u Liku. </p>
<p>S približavanjem izbora Račan će se, ako ustraje na naglašavanju liderstva, morati osobno žešće suočiti i s gospodarskim problemima, odnosno neminovinim štrajkovima i protestima, koje će njegovi politički protivnici sigurno podupirati, da ne kažemo organizirati. Do sada je ulogu Račanova gromobrana na tom terenu odrađivao Linić. No, ako želi dokazati da je »pravi« lider, morat će zagristi i u tu jabuku. A pri tome nagaziti na žulj i ponekog koalicijskog partnera, ponajprije HSS-a. Ta stranka, naime, sve naglašenije u javnosti pokazuje da ju ne zanima samo poljoprivreda nego da rješenja traži odnosno nudi i za ostale gospodarske probleme, prije svega privatizaciju.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Vrijeme je za promjenu odnosa prema onima koji znaju i mogu stvoriti uvjete za bolji život svima</p>
<p>Stručnjaci, doktori i magistri znanosti, ratni zapovjednici, specijalisti struka s međunarodnim referencama upućeni su na vikend doškolovanja - za kuhare, vrtićke odgajatelje i jasličke ritmičare - da ne bi »smetali u radu« i stjecanju »ambicioznim« podobnim pojedincima na vlasti u toj državnoj upravi / U državnoj upravi ima obiteljske, rođačke, nasljedne, regijske, podobničke, partijske, lobijske, interesne i ine birokracije. Poznato je da ona ne može servisirati, pratiti i aktualizirati na hrvatskim prostorima znanje, iskustvo, svjetske, domaće i druge standarde, razine, metodologije, tehničko-tehnološke i druge procese. Ona je amputirala reference i mogućnosti struke i znanosti... Mnogi praktičari, porezni obveznici, znanstvenici i visoko pozicionirane osobe i svjetovne i crkvene institucije, »bardovi znanja i umijeća«, uz časne iznimke - šute, iako bi o svemu imali za našu zbilju i budućnost i nešto poduzeti, predložiti i napraviti za boljitak svih, a ne samo nekih</p>
<p>TOMO SUGNETIĆ</p>
<p>U Vjesniku (11. studenoga) i u drugim novinama moglo se pročitati da se šef vladajuće stranke i predsjednik Vlade Republike Hrvatske na savjetovanju svoje stranke u Tuheljskim toplicama potužio novinarima na nedostatak sposobnog kadra u upravi, savjetnika u svom okruženju za »pokrivanje onog što on ne zna«.</p>
<p>Žalio je za osobama, koje su ga napustile i kako se mora neizravno snalaziti (nije objasnio što to znači) da dođe do sposobnih ljudi. Otišle osobe nisu željele raditi »za samo« sedam tisuća ili osam tisuća kuna (neto?).</p>
<p>Prema mojim informacijama, u Hrvatskoj ima i te kako sposobnih i kvalificiranih ljudi, koji bi radili i surađivali, pa i »na pokrivanju onog što premijer ne zna«, a toga zacijelo ima mnogo, i za manje od osam tisuća kuna neto. </p>
<p>Mnogi od zainteresiranih su radili ili sada rade u - baš toj državnoj upravi. </p>
<p>Oni rade, možda baš zato što su posebno kvalificirani i iskusni (doktori i magistri znanosti) na nesuvislim poslovima, nepostojećim radnim mjestima, u nepostojećim školama, prema »tajnim sistematizacijama radnih mjesta« s plaćom pripravnika niže stručne spreme. </p>
<p>Takvi stručnjaci, doktori i magistri znanosti, ratni zapovjednici, specijalisti struka s međunarodnim referencama upućeni su na vikend doškolovanja - za kuhare, vrtićke odgajatelje i jasličke ritmičare i sve to s ciljem, da ne bi »smetali u radu« i stjecanju »ambicioznim« podobnim pojedincima na vlasti u toj državnoj upravi. Nemajući načina riješiti se »nepoćudna« kadra, branitelja (valjda zato što su se nesebično angažirali u obrani zemlje), takve se pokušalo najjeftinije »riješiti« vikend »zabavama« s mladošću na poluprivatnim učilištima Zagreba.</p>
<p>Kreatorima takva kadroviranja najzanimljivije je da prate »nepoćudne« u stanjima kad se moraju baviti sami sa sobom ili da čekaju da »pobjegnu«. Uporaba takvih metoda poznata je i iz ranijih razdoblja, a seže čak u doba jednog markiza. </p>
<p>Dakle, političari, potrebni ljudi su vam u upravnom ustroju, ali su zamaskirani »tajnim i nedostupnim sistematizacijama« i ne želite za njih znati. Oni su tu. Oni mogu i znaju izraditi procjene stanja i prijedloge planova i rješenja. </p>
<p>Oni bi mogli servisirati mnoge potrebne ustavne i tehničke radnje Vlade RH. Oni vam mogu dati pomoć, prema svojim specijalnostima i osposobljenosti, vama u Vladi RH, predsjedniku Vlade i drugima koji bi trebali biti odgovorni za složene i strateške poslove izvlačenja Hrvatske iz krize, samo im to trebate dopustiti.</p>
<p>Mnogi primjeri pokazuju da politici struka i stručnjaci ne trebaju. Sudba je htjela, da »šefovi ministarstava« šute, ne znaju, neinformirani su, »ne talasaju«, ne pitaju, ne žele znati i spoznati s kojim kadrom »znanja i sposobnosti« vladaju i raspolažu u »svom« resoru. Čini se, da mnogi čuvaju samo svoj mandat.</p>
<p>Opće je poznato, da u državnoj upravi ima obiteljske, rođačke, nasljedne, regijske, podobničke, partijske, lobijske, interesne i ine birokracije. Poznato je da ona ne može servisirati, pratiti i aktualizirati na hrvatskim prostorima znanje, iskustvo, svjetske, domaće i druge standarde, razine, metodologije, tehničko-tehnološke i druge procese. Ona je amputirala reference i mogućnosti struke i znanosti.</p>
<p>Stanje u zemlji vapi za pomoći tehničko-tehnološke i humanističke inteligencije, ali joj spomenuta birokracija ne dopušta djelovanje na ozdravljenju zemlje.</p>
<p>U ljudskom društvu, u današnjoj slici vremena »globalizacije, tranzicije i transparencije« poznato je da bez sklada potreba i mogućnosti, te bez uigrane »tehnokracije« nema aktivnosti, struka i menadžementa. Ne znači da globalizacija abolira Vladu Republike Hrvatske i samog predsjednika Vlade i njihove podobnike ili rodbinu profesionalce neznanja, snalaženja i drugoga od moralnih, povijesnih, društvenih, socijalnih, političkih, nacionalnih, običajnih i drugih odgovornosti pred hrvatskim narodom i državljanima Hrvatske.</p>
<p>U lepezi činjenica i spoznaja o društveno-socijalnom i sigurnosnom trenutku u Hrvatskoj, kad je teško dokučiti dokle će ići i protezati se područja hrvatskih nesnalaženja i gluposti, treba raditi i djelovati »nešarlatanski« - sustavno, znanstveno, logički i racionalno. </p>
<p>Čini se da nekome odgovara da stanovništvo Hrvatske ostane u žabokrečini svjetskih i područnih zbivanja i promjena. Hrvatskoj i njenim stanovnicima to ne odgovara.</p>
<p>Mnogi praktičari, porezni obveznici, znanstvenici i visoko pozicionirane osobe i svjetovne i crkvene institucije, »bardovi znanja i umijeća«, uz časne iznimke - šute, iako bi o svemu imali za našu zbilju i budućnost i nešto poduzeti, predložiti i napraviti za boljitak svih, a ne samo nekih. </p>
<p>Prema političkim potezima političara, toliko željeni ulazak u Europu teško se može očekivati za Božjeg mandata.</p>
<p>Problemi su tu, a samo su neki spomenuti. Vrijeme je i aktualni društveni trenutak za preustroj i reorganizaciju, za promjenu birokratskog odnosa prema svima onima koji znaju i mogu stvoriti uvjete za bolji život svima na zasadama i dostojanstvu znanosti, iskustva i hrvatske pameti. Nedavno je jedan naš intelektualac izjavio da u »Hrvatskoj moral i struka nisu pozitivne stavke, nego negativnosti. </p>
<p>Prednost je biti i politička životinja koja je u politici isključivo radi vlastite koristi.« Shodno tim spoznajama, hoćemo li uskoro u Hrvatskoj svi u političare kad političarima struka i znanje ne trebaju?</p>
<p>Rado bih zaradio i primio plaću koju spominje predsjednik Račan. Ta bi plaća bila osjetno više od moje pripravničke koju imam s trideset godina staža. Nije mi perspektiva, niti želja, da s pripravničkim iznosom plaće dočekam odgoj unučadi ili staračko kupanje u toplicama Hrvatskoga zagorja. </p>
<p>Autor je magistar prirodnih znanosti, liječnik opće medicine, specijalist nuklearne medicine.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Svima je u Hrvatskoj jasno da je »kazneni porez« samo još jedna amnestija, ovaj put za pljačku </p>
<p>Pravi bi kazneni porez bio privođenje navodnih poreznih »obveznika« pravdi, pa zatim donošenje presude kojom bi im bila oduzeta nezakonito ili zakonima unatoč stečena imovina, pa plaćanje poreza za cjelokupno razdoblje dok je bila korištena, pa - kad bismo živjeli u civiliziranoj zemlji - javna sramota zbog svega toga... Mnogi su već odavno rasprodali ono što su stekli prvobitnom akumulacijom opljačkanih dobara, ili su tu velikodušno darovali svojim bivšim suprugama ili ljubavnicama, pretvorili u neka nova poduzeća ili oprane nekretnine / I Slovenija je izašla iz komunizma, i tamo su ljudi govorili: »Ne mogu me tako malo platiti kao što ja mogu malo raditi«. A onda su dobili svoju državu i počeli o njoj voditi računa: domoljubno, strpljivo i u skladu sa zakonima svoje zemlje. I sada su na vratima Europe, koja će rado primiti tu malu, urednu, počešljanu i dotjeranu zemlju u svoje okrilje. Zasigurno je i tamo bilo onih koji su poželjeli na brzinu doći do velikih novaca i goleme imovine. Očito su ih pravi domoljubi uvođenjem vladavine prava u tome spriječili</p>
<p>MIRJANA KRIZMANIĆ</p>
<p>Mnogo je već rečeno o najavljenom »kaznenom porezu« koji nam vlast baca u oči ne kao pijesak, nego kao oblutke, ma gotovo balvane. Bit će kao, napokon, kažnjena pljačka, tajkuni će morati otvoriti lisnice i platiti svojoj državi porez na imovinu. </p>
<p>U vrijeme dok su se oni bogatili, nije im država kao mogla naplatiti taj porez, jer valjda nije bilo imovinskih kartica. Jest da je običnim građanima naplatila svaku kunu poreza, jest da ti građani nisu stekli tvornice i poduzeća, vile i jahte, limuzine i džipove, ali su ipak svojoj državi uredno plaćali porez. Ali sve je sad već »voda koja je protekla ispod mosta«. </p>
<p>Nevolja je u tome što vlast misli da će se građani razveseliti tom porezu, pa je valjda stoga i pustila u optjecaj naziv »kazneni porez«, zaboravljajući pritom da nam je svima jasno kako je riječ o samo još jednoj amnestiji, ovaj puta za pljačku. </p>
<p>Pravi bi kazneni porez bio privođenje navodnih poreznih »obveznika« pravdi, pa zatim donošenje presude kojom bi im bila oduzeta nezakonito ili zakonima unatoč stečena imovina, pa plaćanje poreza za cjelokupno razdoblje dok je bila korištena, pa - kad bismo živjeli u civiliziranoj zemlji - javna sramota zbog svega toga. </p>
<p>Ali svi mi znamo, a znaju to i oni kojih se ponajviše tiče, da se ništa od svega toga neće dogoditi. Mnogi su već odavno rasprodali ono što su stekli prvobitnom akumulacijom opljačkanih dobara, ili su tu velikodušno darovali svojim bivšim suprugama ili ljubavnicama, pretvorili u neka nova poduzeća ili oprane nekretnine. </p>
<p>Ima među njima, dakako i onih koji zbog izuzetne važnosti svojih zanimanja (npr. nogometa) nisu uopće ni pomislili plaćati porez, ali i to je sve već neka stara priča. Nova je samo Andersenova bajka da će oni sve to sada uredno platiti. </p>
<p>I još je nešto novo. Nova je priča koju »oni« i »one« kojih se to tiče šire gradom i punim je ustima pričaju svakom tko ih je voljan slušati. </p>
<p>Priča je, poput svake dobre skaske, kratka i jasna, a glasi. »Ma nemojte se uzrujavati, nemojte kritizirati, nije to u nas ništa posebno, svugdje je tako«. Nasjednete li na taj početak priče i priupitate kako to »svugdje« ili gdje je to još tako kao »u nas« bit će vam rečeno da je u svim komunističkim zemljama koje su u tranziciji ili su je već preživjele »isto kao u nas«. </p>
<p>To »isto« bi trebalo značiti da su i tamo domoljubi opljačkali vlastiti narod, uništili tvornice i poduzeća, nemilosrdno otpustili sve djelatnike koji su se tada još zvali radnici, jer su svojim radom i stvorili većinu tih dobara, obogatili se za nekoliko generacija unaprijed i sad mirno i ponosno uživaju u stečenom blagu. </p>
<p>Zatražite li koji primjer ili naivno upitate gdje je to sve isto kao u nas, spremno će vam reći da je tako u Mađarskoj i svugdje, eto svugdje, u svim bivšim komunističkim zemljama. </p>
<p>Uzalud ćete te prodavače magle pokušavati podsjetiti da smo mi uvijek živjeli barem malo bolje i barem malo slobodnije od ostalih komunističkih zemalja. Da smo čak i tranziciju dočekali s nešto više imovine i nešto više tvornica i poduzeća. </p>
<p>Sve je to uzalud, jer oni svojom pričom peru ono što još nije oprano ili ono što bi navodno moglo doći pod udar toga obećanog poreza, a time i do javnosti.</p>
<p>Nema sumnje da i u drugim zemljama, a možda čak i ponajviše u onima koje su izašle iz socijalizma ili komunizma, ima korupcije i krađe, prijevare i nepotizma. </p>
<p>Ljudska je priroda svugdje ista, pa su valjda stoga i zakoni tako slični i namijenjeni sprječavanju i kažnjavanju takvih postupaka. I naši zakoni sliče onima u drugim zemljama, na primjer u onima koje nas okružuju. Ali dok se tamo ti zakoni provode i važe beziznimno za sve građane, u nas oni važe samo za neke, najčešće za nas tzv. obične ljude. </p>
<p>Ali priča koja kruži gradom i kojom nas žele uvjeriti da između nas i drugih tranzicijskih država nema razlike, višestruko je netočna. Kao prvo, postoje države u kojima je tranzicija pošla putem koji vodi ravno u Europu. </p>
<p>Ne moramo stati na prste i gledati do Havelove Češke, jer je takva i Kučanova Slovenija, zemlja u kojoj su domoljubi bdjeli nad dobrobiti zemlje i imovinom koju su svi zajedno stvarali tijekom dugih godina »mraka«.</p>
<p>I Slovenija je izašla iz komunizma, i tamo su ljudi govorili: »Ne mogu me tako malo platiti kao što ja mogu malo raditi«. </p>
<p>A onda su dobili svoju državu i počeli o njoj voditi računa: domoljubno, strpljivo i u skladu sa zakonima svoje zemlje. I sada su na vratima Europe, koja će rado primiti tu malu, urednu, počešljanu i dotjeranu zemlju u svoje okrilje. Zasigurno je i tamo bilo onih koji su poželjeli na brzinu doći do velikih novaca i goleme imovine. Očito su ih pravi domoljubi uvođenjem vladavine prava u tome spriječili. </p>
<p>Reći će oni što nam pričaju bajke da Slovenija nije, zapravo, preživjela rat poput Hrvatske.</p>
<p> I to je točno, ali ujedno i najstrašnije od svega, jer nam poput ogledala koje nam je netko nenadano stavio pred lice pokazuje da smo u ratu, dok su mladi ljudi žrtvovali živote i ostajali bez dijelova tijela i cjelokupne imovine, dozvolili da nas opljačkaju psi rata. Oni koji su se u nas mimo ili usuprot zakona, a u svakom slučaju bez rada obogatili, učinili su to u zemlji razorenoj ratom, u kojoj su roditelji pokapali ili tražili sinove i kćeri, žene svoje muževe, a djeca očeve; u zemlji razrušenih kuća i miniranih njiva, prognanih ljudi i utučenih duša. </p>
<p>Umiranje iluzija</p>
<p>Među odabranima koji su se tijekom rata tako bezočno obogatili nisu bili samo oni koji su do tog časa ovdje skromno živjeli, nego i neki koji su, manje više isto tako skromno, živjeli u tuđini.</p>
<p>I neki su od njih pohrlili da se poput vampira napiju krvi svoje jadne zemlje. To su upravo ti koji nas danas najglasnije uvjeravaju da je i u nas sve isto kao i u drugim zemljama.</p>
<p> Ali nije i ne može biti, jer u tim zemljama nisu ginuli mladići boreći se za svoju domovinu. Tamo su, možda, samo tiho umrle neke iluzije. </p>
<p>Autorica je sveučilišna profesorica psihologije u mirovini.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Utopijske ideje koje su pokrenule masovni upis na fakultete sada se ostvaruju kao povijesna farsa</p>
<p>Homo oeconomicus nastoji ostvariti svoje ciljeve uz što manje troškova. A troškovi su u konkretnom slučaju svi napori i utrošak vremena koje normalno iziskuje proces učenja i nastave. Dakle, redovito je pohađanje predavanja trošak; aktivno sudjelovanje u nastavi je trošak; spremanje ispita (čitanje obvezatne literature) je trošak... Ukratko, instrumentalizacija učenja znači minimalizaciju svih troškova... Službeno postoji fikcija da je redovito pohađanje nastave obveza. To se izražava u tome što nastavnik pri kraju semestra svojim potpisom u indeksu (»drugi potpis«) potvrđuje da je student doista pohađao nastavu. Bez tog potpisa ne može se testirati semestar. Međutim, uobičajeno je da nastavnik svima daje potpis, čak i onima koji su se prvi put pojavili u učionici da bi dobili potpis pa i onima koji su posredovanjem svojih kolega poslali svoj indeks</p>
<p>JOSIP ŽUPANOV</p>
<p>Ako je stjecanje formalnog papira glavni i jedini cilj većeg broja studenata, on će bitno dizajnirati ili redizajnirati cjelokupni nastavni proces (prvi dio ovoga teksta objavljen je u jučerašnjem broju). </p>
<p>Naime, ako je studiranje samo instrument za dobivanje diplome, tada će se tako orijentirani studenti ponašati prema načelima ekonomske racionalnosti. Racionalni (homo oeconomicus) nastoji ostvariti svoje ciljeve uz što manje troškova. A troškovi su u konkretnom slučaju svi napori i utrošak vremena koje normalno iziskuje proces učenja i nastave.</p>
<p>Dakle, redovito je pohađanje predavanja trošak; aktivno sudjelovanje u nastavi je trošak; spremanje ispita (čitanje obvezatne literature) je trošak... </p>
<p>Ukratko, instrumentalizacija učenja znači minimalizaciju svih troškova. Pritom postoje neke tradicionalne »akademske slobode« koje idu na ruku tom minimalizmu. Na primjer, da student nije obvezan redovito dolaziti na predavanje.</p>
<p>Ako nastavnik na svakom satu vidi neka nova lica, on ne može izvoditi nastavu na sustavan način, a pogotovo ne može aktivno uključiti studente u nastavu.</p>
<p>Službeno postoji fikcija da je redovito pohađanje nastave obveza. To se izražava u tome što nastavnik pri kraju semestra svojim potpisom u indeksu (»drugi potpis«) potvrđuje da je student doista pohađao nastavu. Bez tog potpisa ne može se testirati semestar. </p>
<p>Međutim, uobičajeno je da nastavnik svima daje potpis, čak i onima koji su se prvi put pojavili u učionici da bi dobili potpis pa i onima koji su posredovanjem svojih kolega poslali svoj indeks.</p>
<p>Nije mi poznat ni jedan slučaj da je nastavnik nekome odbio dati potpis ili da se o tome ikad raspravljalo na nastavno-znanstvenom vijeću fakulteta. Uostalom, nastavnik nije nikome odgovoran za to što je potpisao neistinitu potvrdu, a s druge strane kolege bi mu sigurno zamjerili ako bi uskraćivanjem potpisa stvorio gužvu na fakultetu. Tako se održava fikcija o redovitosti nastave i izbjegava razgovor o tabu temama koje bi inače mogle procuriti u javnost.</p>
<p>Shodno tome student svakog semestra mora upisati više kolegija (čak i do deset) odnosno cijeli menu, a ne da sam bira npr. tri kolegija, što je uobičajeno na američkim sveučilištima (izbor »ŕ la carte«). </p>
<p>Na postdiplomskom sam studiju u Americi pokušao upisati četiri kolegija (courses), ali nije išlo, odnosno nisam mogao udovoljiti obvezama koje su uključivale ne samo redovito pohađanje nastave, nego i čitanje obvezne literature između dvaju predavanja, a koja je obuhvaćala od osamdeset do sto stranica. </p>
<p>Ubrzo sam morao otkazati taj četvrti kolegij.</p>
<p>Ako se redovito prati zadana literatura, onda nema kampanjskog učenja za ispit. A mogao bih reći da se onda učenje ne svodi na puko memoriranje gradiva. Ali to nije kraj priče. Naime, načelo minimalizma izražava se i u vidljivom psihološkom otporu većine studenata koji dolaze na predavanja. Prema svakom nastavnikovu inoviranju i aktualiziranju nastavnog gradiva. </p>
<p>Ja sam taj otpor pokušao savladati uvjeravajući studente da te inovacije neće ući u ispitnu materiju - ali to nije mnogo pomoglo.</p>
<p>Težnja prema redukciji gradiva izražavala se na nekim fakultetima u »šalabakterima« iz kojih se čak pripremao ispit. Primjerice, ja sam kao student druge godine napravio »šalabakter« iz statistike koji je sažeo ispitnu materiju na samo dvadeset gusto tipkanih stranica. A, u višoj političkoj školi napravio sam i »šalabakter« iz političke ekonomije. Obično su te »šalabaktere« pisali najbolji studenti.</p>
<p>Usmeni ispiti bez ikakvih pisanih testova također su dio tradicije koja se uz manje iznimke održala na društvenim fakultetima sve do danas. </p>
<p>Dugačke liste kandidata u ispitnim rokovima, osobito u doba masovnog studiranja, bile su neka vrst psihološkog pritiska na nastavnike da u slučajevima dvojbe nastavnik ipak radije upiše u studentski indeks »carsku ocjenu dvojku«, a ne jedinicu pa da sebi natovari još veće breme ispita koji su ionako bili iscrpljujući.</p>
<p>Naime, načelo minimalizma na samom ispitu sastojao se u tome što je student često nastojao odgovoriti samo jednom rečenicom ili formalnom definicijom. Ako je nastavnik tražio više od toga, onda se student upustio u neku vrst muljanja. Naravno, govorim o prosjeku u koji nisu spadali studenti koji su imali drukčiju motivaciju.</p>
<p>Dakako, bilo je i drukčije orijentiranih studenata: orijentiranih znanju, a ne samo prema nekom formalnom papiru. Poseban je problem odakle su oni potjecali. </p>
<p>O tome istraživačkih podataka nema, ali prema mom iskustvu potjecali su iz »elitnih obitelji«. To, dakako, otvara problem primarne socijalizacije djeteta u obitelji, a zatim i problem edukativnog djelovanja osnovne i srednje škole. Ali u taj kompleksni problem ne možemo ovdje ulaziti.</p>
<p>Takvi su studenti bili uvijek u manjini. Većina studenata imala je prema znanju isti stav koji je prevladavao i u globalnoj populaciji uključivši tu i političke elite.</p>
<p>Ali minimalizam u studenata imao je svoj pandan u minimalizmu fakultetske administracije. Naime, u modernoj aktivnoj nastavi, kakvu sam upoznao na sveučilištu Cornell uprava je osiguravala laku dostupnost propisane literature svim studentima. </p>
<p>U velikoj čitaonici koja je bila u istoj zgradi (točnije u istom hangaru) kao i biblioteka postojao je poseban pult na kojem je student mogao bez ikakvih formalnosti dobiti na čitanje bilo koju knjigu ili članak koji je bio na popisu zadane literature.</p>
<p>Taj se pult nazivao circulation desk na komu je uvijek bila jedna službenica iz biblioteke od početka do kraja radnog vremena. </p>
<p>Ona je izdavala literaturu i brinula se da pojedine primjerke studenti ne zadrže suviše dugo i da ih ne iznose izvan te prostorije. Za razliku od naših biblioteka, zadana literatura nabavljala se uvijek u više primjeraka, a ne samo u jednom. U svojoj dugogodišnjoj nastavničkoj djelatnosti nisam nikada čuo da je na Zagrebačkom sveučilištu, a pogotovo na društvenim fakultetima, postojalo išta što bi nalikovalo na cirkulation desk. Drugim riječima, opisani način izvođenja nastave bio je svakako mnogo komotniji i za fakultetsku administraciju, jer je nije »opterećivao« dodatnim poslovima.</p>
<p>Pa što su bili stvarni rezultati takva studija? Prije svega, kakva je bila produktivnost takva studiranja i je li takvo studiranje poboljšavalo obrazovnu strukturu stanovništva.</p>
<p>Na prvo pitanje nema vremenskih serijskih podataka, ali u novije vrijeme doznajemo neke podatke iz Ministarstva znanosti da od stotinu upisanih na prvu godinu studija diplomira oko 30 posto.</p>
<p>To je katastrofalna produktivnost koju ne bi izdržala nikakva industrija. A i ti što diplomiraju ne diplomiraju u redovitom roku već se studij protegne i na šest do sedam godina.</p>
<p>A što se tiče obrazovne strukture, tu se nemamo čime podičiti. Prema posljednja dva popisa stanovništva, postotak visokoobrazovanih ljudi u ukupnom stanovništvu manji je nego u razvijenim zemljama Europske unije.</p>
<p>Pa što je onda postignuto masifikacijom studija? Uglavnom, time se odlagala nezaposlenost mladih ljudi. bilo je svakako društveno prihvatljivije da se po završetku srednje škole upisuju na fakultet, negoli na zavod za zapošljavanje. A usto studenti su zadržavali i neka socijalna prava (npr., pravo na dječji dodatak) i ostvarivali neke prihode iz stipendija i studentskih kredita.</p>
<p>Međutim, treba spomenuti i jednu apsurdnu ideju da će se masovnim studijem na kraju krajeva realizirati jedna Marxova utopija o ukidanju društvene podjele rada. Ne ulazeći ovdje u prikazivanje te Marxove utopije, koju su naši političari usto još i vulgarizirali, ovdje se ukratko smatralo da će se postići to da svaki građanin dobije sveučilišnu diplomu, pa će i svaki inženjer i svaki vozač tramvaja imati diplomu.</p>
<p>Ta utopija kao da se na jedan perverzan način ostvaruje u najnovijem razdoblju. Naime, i bilo koji diplomirani inženjer i šljaker mogu se naći na zavodu za nezaposlene, pa se može dogoditi da se diplomirani inženjer prekvalificira u vozača tramvaja. </p>
<p>Ukratko, utopijske ideje koje su nosile masovni upis na fakultete (u prvom redu na one društvene znanosti) sada se ostvaruju kao povijesna farsa.</p>
<p>Međutim, prema najnovijim podatcima navala za upis na prvu godinu studija na neke društvene fakultete još ne jenjava. Ostaje sasvim neobjašnjivo zašto studenti na društvenim fakultetima ne reagiraju na situaciju na tržištu rada, za razliku od, na primjer, studenata medicine?</p>
<p>Premda je takvo ponašanje neobjašnjeno, ono možda ipak nije sasvim neobjašnjivo. Ali o tome drugom prigodom.</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor u mirovini, redoviti je član HAZU.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>ZAŠTO VOLIM ZAGREB </p>
<p>Ostala sam, baš zato i usprkos </p>
<p>Zora Dirnbach, dramaturginja</p>
<p>Zašto volim ovaj grad? Iz svih onih razloga koje vjerojatno dijelim s ljudskom većinom, a to znači prije svega jer je to grad moga prvog svjesnog djetinjstva. Prvih packi ravnalom u prvom razredu pučke, kojemu su prozori gledali na ulicu Račkoga, jer sunce koje sam nacrtala nije bilo žuto, kako je naredila učiteljica, nego crveno, prvih indijanskih igara na kvadratu gradilišta između Bauerove, u kojoj smo stanovali i Dukljaninove (jer tada je taj dio Zagreba sve do Heinzelove bio jedno veliko i, za nas Indijance, očaravajuće gradilište), i prvog ukradenog i skrovitog, zapravo još dječjeg poljupca u jednom od »haustora« nasuprot današnjem Ministarstvu obrane.</p>
<p>Riječ je, dakle, o onom djetinjstvu iz kojega slike, ljude, mirise i atmosfere pamtimo tek po detaljima, a za koje će se jednoga dana ispostaviti da su iz nekih razloga bili silno važni. Kad je onda to djetinjstvo naglo prekinuto, jer su u grad ušle vojske koje su po samo njima svojstvenim igrama bile opasnije i od najluđih dječjih igara, valjalo je na vrat-na nos napustiti Zagreb, kako nas neki drugi vlakovi ne bi odvezli put Istoka gdje su se već dimili i čekali dimnjaci krematorija. Uslijedio je niz godina čežnje za gradom na rijeci Savi kojoj se ljeti odlazilo plavim, drndavim tramvajem, a koji mi se sad činio daljim od New Yorka. </p>
<p>Vrativši se u njega jednoga sunčanog, rujanskog jutra bila sam dovoljno mlada i ošamućena da povjerujem kako nije važno što se nemam čemu nadati pa sam ostala u njemu uporno govoreći samoj sebi: baš zato i usprkos.</p>
<p>Ostajući tako usprkos u ovom za mene jedinome gradu na svijetu, on mi je, usprkos svemu što se za ovih dugih godina u njemu događalo, poklonio najdivnije prijatelje na svijetu, čak velikim slovima napisanu ljubav i priliku da u njemu odradim sve što su mi zvijezde bile dosudile. Radi njega sam stoički pregrmjela i sve njegove padove, sve one cikličke najezde raspojasanih i divljih Huna, nakon kojih se grad oporavljao, oslonjen isključivo o našu ljubav. Valjda tako i majke vole onu svoju divlju, neukrotivu, a za inat tako lijepu dječicu. Vole taj fakinski soj i stenju. I ma koliko puta pomislili da bi možda bilo najbolje dignuti ruke s njih i pustiti neka ih voda nosi, uvijek se iznova vraćaju u njihov zagrljaj. </p>
<p>Takav nam je usud.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Studenti tvrde da im SC nameće prisilni rad </p>
<p>»Došli smo studirati i nije na nama da obavljamo posao noćnih portira. Studentski centar zaboravlja da je on tu zbog nas, a ne mi zbog njega«, ogorčen je Juraj Sajfert, stanar studentskog doma Dr. Ante Starčević u Šarengradskoj </p>
<p>Nakon što je sanacijski upravitelj Studentskog centra (SC) Vlatko Jurišić 8. studenoga odlučio da stanari studentskih domova tijekom godine nekoliko puta dežuraju u dvije smjene u vremenu od 18 uvečer do 6 sati ujutro - zato da bi se povećala sigurnost u njima - studenti triju studentskih domova prikupili su protiv dežurstva samo u jednom danu potpise više od polovice stanara tih domova. </p>
<p>»Ova metoda prisilnog rada vraća nas u neka prošla vremena, kad su se provodile omladinske radne akcije. Nismo mi studenti krivi za loše stanje u SC-u niti smo ga mi doveli do sanacije, pa da bi nam nametali ovakva prisilna rješenja«, rekao je za Vjesnik Juraj Sajfert, stanar doma u Šarengradskoj, popularno zvane »Šare«, gdje je u samo jednu večer od 1000 stanara peticiju potpisalo njih 540. </p>
<p>Potpisani stanari smatraju da nisu oni tu da bi brinuli o sigurnosti ljudi i imovine doma, jer, u krajnjem slučaju, niti su za to kvalificirani niti žele odgovarati u slučaju provala, krađa ili čak napada, niti bi takvo što mogli spriječiti. </p>
<p>»U želji da radikalno smanji troškove poslovanja, aktualna uprava SC-a ne želi zaposliti studente-portire putem Student-servisa, za što bi godišnje trebalo izdvojiti oko 100.000 kuna po domu. Ne želi uvesti ni zaključavanje domskih paviljona (stanari bi sami financirali izradu ključeva). Uprava SC-a radi upravo suprotno, odnosno bez ikakvih prijašnjih razgovora sa studentima donosi odluku o besplatnom prisilnom radu«, kaže Petar Reić, student arhitekture iz doma u Šarengradskoj. </p>
<p>Pita se tko će dežurati u vrijeme ispitnih rokova, blagdana, a možda netko od studenata i radi.</p>
<p>Stanari Studentskog doma Stjepan Radić tek su počeli s prikupljanjem potpisa, dok je tijekom četvrtka u Cvjetnom naselju od 1800 stanara peticiju potpisalo njih 800. Studenti »Cvjetnog« smatraju da u njihovim paviljonima uopće ne bi trebalo dežurati, jer nema zajedničkih prostorija i sanitarnih čvorova, u kojima bi se skupljali »sumnjivci«.</p>
<p>Uprava SC-a za sada se izjasnila da neće ukinuti donesenu odluku, pa će predstavnici stanara ovih studentskih domova zajednički u ponedjeljak nastupiti pred predstavnicima SC-a.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Raspravu na sudu pratili prosvjedi radnika </p>
<p>Na općinskom sudu održana je u petak rasprava u sudskom sporu u kojemu poduzeće Croatiabus tuži 26 svojih radnika. Riječ je o radnicima koji su u tvrtki dobili otkaze te su pod otkaznim rokom. Raspravu je pratio i prosvjed radnika ispred zgrade suda. </p>
<p>U tužbi se navodi kako je 5. studenoga oko 6 sati dio radnika toga poduzeća autobusima prepriječio glavni i sporedni ulaz u tvrtku, onemogućivši time ulazak autobusa koji su se nalazili vani, te izlazak autobusa iz dvorišta. Ni portir nije mogao otvarati i zatvarati izlaz. Tvrdi se dalje kako su iz Croatia busa, za koji se kaže da je vlasnik autobusa kao i glavnog i sporednog ulaza u Heinzelovoj 61, pozvali djelatnike III policijske postaje, no da su se oni oglušili na poziv. </p>
<p>Da bi zaštitila poslovanje i ostalih 364 radnika, Uprava je, tvrdi se u tužbi, zvala i djelatnike Zagrebparkinga kako bi maknuli autobuse i vozila radnika prosvjednika koja su blokirala ulaze. Djelatnici policijske postaje to, međutim, nisu dopustili. </p>
<p> Tužbom se traži povratak u prijašnje stanje, odnosno povlačenje radnika iz »otetih« autobusa, te micanje svih vozila s ulaza i izlaza iz dvorišta. Posebno se ističe da je riječ o već desetom danu blokade, zbog čega tvrtka trpi nenadoknadivu štetu. </p>
<p>Premda je u početku bio tužen 31 radnik, tijekom rasprave odustalo se od tužbe protiv njih pet, jer je četvero radnika odustalo od blokade, dok se jedan nije pojavio na raspravi, a nije se željelo odugovlačiti s postupkom. </p>
<p>Zastupnik poduzeća napomenuo je na sudu kako radnici nisu organizirali štrajk, ali da i jesu, ne bi smjeli blokirati rad poduzeća. Rekao je također kako je moguće i nasilje, jer radnici prosvjednici dolaze u verbalne sukobe s onima drugima, koji žele raditi. </p>
<p> Branitelj radnika ustvrdio je kako su tuženi radnici suposjednici dvorišta i suvlasnici, s obzirom da imaju dionice tvrtke. Zastupnik tvrtke tvrdi pak kako oni nisu suvlasnici i ostaje pri tužbi.</p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Ćiro »čita ali još ne piše«</p>
<p>Kao i proteklih dana, Međunarodni sajam knjige i učila Interliber i u petak je bio izuzetno posjećen. Manje je važno je li razlog gužve knjiga ili možda besplatan ulaz i lijepo proljetno vrijeme. Važno je, a u to su nas uvjerili i izlagači, da su se Zagrepčani, pogotovo oni mlađi, ozbiljno (ponovo) zainteresirali za knjige. </p>
<p>Sajam su u petak obilježile knjižnice. »Ove su se godine prvi put široj javnosti predstavile knjižnice i knjižničarska društva. Od organizatora smo dobili besplatan štand u sklopu kojega smo organizirali kreativne radionice za djecu i mlade«, rekla je predsjednica Knjižnica grada Zagreba Alemka Belan Simić. Završna svečanost povodom Mjeseca knjige održana je na pozornici na kojoj su se tijekom dana smjenjivali voditelji knjižnica iz svih dijelova Hrvatske. </p>
<p>U gužvi smo primijetili i najpoznatijeg hrvatskog nogometnog trenera, Miroslava Ćiru Blaževića, čija će biografija, ako jednog dana izađe, postati bestseller. »Ja sam uvijek među knjigama, iako barem za sada ne planiram napisati ni jednu, imam drugog posla«, rekao je Ćiro. </p>
<p> Iako se nagrada za »najveseliji štand« nije dodjeljivala, štand Mozaika knjige bio bi u oštroj konkurenciji za tu nagradu. Poznata glumica i književnica Arijana Čulina potpisivala je svoje književne uratke. Knjiga »Šta svaka žena triba znat o onin stvarima« postigla je, po mišljenju mnogih, neočekivani uspjeh jer je prodana u više od 18 tisuća primjeraka.</p>
<p> »Naravno da nisam puno zaradila jer imam pet kuna po prodanoj knjizi«, požalila se Čulina. Novac ju nije obeshrabrio jer »ako u ovom poslu tražite zaradu, posao ne možete napraviti dobro, jedno isključuje drugo«, rekla je. Nedavno je objavljena i njena nova knjiga »Dvi tri teške drame za umrit od smijeha«, a jedna od drama već je postavljena na kažališne daske u Splitu. </p>
<p>Na jednom od rijetkih inozemnih štandova, onom tvrtke Šahinpašić iz Bi, najtraženiji autor je Meša Selimović. Komplet od deset njegovih knjiga posjetitelji mogu kupiti po 960 kuna, dok autobiografski zapis Alije Izetbegovića »Sjećanje« stoji 130 kuna. »Iako su neka na ćirilici i srpskom jeziku, idu odlično i izdanja Kompjuterske biblioteke iz Čačka«, doznajemo od Lade Jurković iz tvrtke Šahinpašić. Na pitanje kojega hrvatskog autora najradije čitaju u BiH, Lada je navela Miljenka Jergovića.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Ministar Vlahušić: Dat ćemo vam više novaca </p>
<p>U petak je Psihijatrijska bolnica Vrapče</p>
<p> - Zagreb proslavila 123. obljetnicu postojanja. Na svečanosti je bio i ministar zdravstva Andro Vlahušić. Istodobno je završeno i desetomjesečno obnavljanje fasade glavne zgrade. Ministar Vlahušić rekao je kako će Ministarstvo zdravstva u psihijatriju, ali i ostale grane medicine, ulagati još više novaca. S tim u vezi podržao je najavljeno uređenje odjela za forenzičku psihijatriju, psihogerijatriju i druge, ustvrdivši kako se bolnica Vrapče treba odgovarajuće građevinski izmijeniti do 2006. godine. Ravnatelj, dr. Vlado Jukić, istaknuo je kako se do 2010. godine u toj bolnici namjerava smanjiti broj kreveta sa sadašnjih 881 na 500. </p>
<p>S. R.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="15">
<p>Boney M u Zagrebu: prava staromodna gaža </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Jedno od čudnijih ovogodišnjih gostovanja svakako je dolazak grupe Boney M u zagrebački Dom sportova. Postava koja je tržišni zenit prošla davno, koncem sedamdesetih - a i tada je bila na meti kritike kao dizajnirani proizvod za zgrtanje novaca - pojavila se u postavi sa samo jednom originalnom članicom, Liz Mitchell, što dovoljno govori o pokušaju zarade na staroj slavi bez starih sastavnih dijelova priče. </p>
<p>Press konferencija u Sheratonu bila je tempitrana kao zadnji pokušaj hvatanja pažnje javnosti pred nastup, no Boney M niti u jeku najveće slave nisu imali bogzna što za reći. Pod vodstvom producenta Franka Fariana bili su samo lutke na koncu, dok su poteze vukli drugi umjesto njih. I u Sheratonu je naglašeno da svijetom putuje nekoliko postava pod imenom Boney M, pa je pitanje koju smo mi verziju imali prilike vidjeti. </p>
<p>Nakon što je DJ Tomo Ricov zagrijao publiku naftalinskim programom »Studio 54«, posvećenom diskoidnoj groznici sedamdesetih, četveročlana vokalna postava Boney M na pozornici se uz sedam pratećih glazbenika u sat i pol nastupa pozabavila prastarim megahitovima poput »Sunny«, »Dady Cool«, »Rivers Of Babylon« ili »Ma Baker«. Ono između njih teško da je nekome bilo bitno, iako se publika odlično zabavljala. U Domu sportova je zavladao pomalo nadrealan ugođaj »zone estradnog sumraka« iz prošlosti, skupa sa šljokicama i diskoidnim drmežom iz »Štrukle« ili »Big Bena« koncem sedamdesetih. Oko 2000 posjetilaca nije čulo ništa novo. Dapače, radilo se o pravoj staromodnoj gaži na kojoj je stari »šund« zazvučao simpatično i ništa više od toga. </p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Eminem i Kylie Minogue najveći dobitnici MTV nagrada</p>
<p>BARCELONA, 15. studenoga</p>
<p> - Kontroverzni rapper Eminem u četvrtak je u Barceloni stao na tron na dodjeli MTV-evih nagrada za Europu, osvojivši čak tri statue, što je vidjelo oko milijardu gledatelja diljem svijeta. Eminem je tako izabran za najboljeg muškog izvođača, hip-hop izvođača, a njegov je album ocjenjena najboljim uratkom tijekom godine. Čini se da je ova godina u potpunosti Eminemova, budući da je i njegov filmski prvijenac trenutno na prvom mjestu gledanosti. Zanimljivo je da je Eminem prvu u nizu nagrada primio od Jamesa Bonda Piercea Brosnana, te zahvalio publici što mu je omogućila tako dobar plasman, jer bez njih to ne bi nikada postigao. </p>
<p>Na spektaklu kojeg je uživo u Olympic Palau Sant Jorci u Barceloni pratilo 13.000 ljudi, Kylie Minogue je proglašena najboljom pop pjevačicom i najboljim dance izvođačem, dok je Shakira, koja je imala četiri nominacije, ostala bez u Europi priznatih kipića. </p>
<p>Nagradu za najbolju grupu osvojila je skupina Linkin Park koja je proglašena i najboljim hard rock bandom, Red Hot Chili Peppers osvojili su MTV nagradu za najbolji nastup uživo i kao najbolji rock band, dok su U2, nominirani u četiri kategorije, ostali bez nagrada. Nagrada za najboljeg novog umjetnika otišla je u ruke skupini The Calling.</p>
<p>Iako proglašavana favoritkinjom Pink je osvojila samo nagradu za najbolju pjesmu »Get The Party Started«. Jennifer Lopez je proglašena najboljom pjevačicom, a Alicia Keys najboljim R'n'B izvođačem. Moby je nagrađen za najbolje dizajniranu Web stranicu. Nagradu za najbolji video-spot dobila je skupina Royksop za pjesmu »Remind me«.</p>
<p>Posebna nagrada »Free your mind« ove je godine uručena organizaciji FARE, koja se bori protiv rasizma u nogometu u Europi.</p>
<p>Dodjelu je ove godine vodio Sean P. Diddy Combs, a publiku su zabavljali Christina Aguilera, Bon Jovie, Pink, Whitney Huston, Eminem i Robbie Williams. Zabavan nakon dodjele nagrade nastavljena je na noćnom partyju, na koji su svi pošli, kako navode ccn-ovi novinari, kao da sutra ne postoji. </p>
<p>P. B.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Oliver, Tereza i Doris pjevali za 100. godišnjicu »Napretka« </p>
<p>SPLIT, 15. studenoga</p>
<p> - Povodom obilježavanja 100. godina uspješnog djelovanja Hrvatskog kulturnog društva »Napredak« održan je svečani koncert u četvrtak u splitskom HNK pod pokroviteljstvom grada Splita i Splitsko- dalmatinske županije. </p>
<p>Uz slogan »Sto godina u službi čovjeka« na koncertu su nastupila najveća imena hrvatske estrade - Tereza Kesovija, Oliver Dragojević, Doris Dragović, Petar Grašo, Davor Radolfi, klape Dalmatinke i Šufit, te operna pjevačica Cynthia Hansel- Bakić. Riječima dobrodošlice, našavši se u ulozi voditeljice cjelovečernjeg programa, mnogobrojnu publiku pozdravila je splitska glumica Nives Ivanković. S pjesmom» Lakše mi je s njon« koncert je otvorio Petar Grašo, nakon kojeg su na scenu stigle članice klape Dalmatinke. </p>
<p>»Pozdravite miljenika ženskog dijela publike«, riječi su kojima je voditeljica najavila dolazak Davora Radolfija. Najveći pljesak zasluženo je dobila prva dama hrvatske estrade Tereza Kesovija, koja je otpjevavši tri pjesme pozornicu napustila tek nakon bisa. </p>
<p>»Nije mi lako! Dolazim iza Tereze, a nakon mene nastupa Doris. Ja sam u sendviču«, nasmijavši splitsku publiku simpatično je istaknula Cynthia Hansel- Bakić, operna pjevačica rodom iz Amerikanke. Otpjevavši pjesmu »Malo mi za sriču triba« i »More« uvijek elegantna Doris mikrofon je prepustila kolegi Oliveru Dragojeviću. </p>
<p>»Moram vam reći da bez žena nema napretka«, riječima se poigrao Oliver i za sve žene u publici otpjevao pjesmu »Moj lipi anđele«. </p>
<p>Obljetnički koncert »Napretka« Oliver je iskoristio i za promociju pjesme »Sve bih dao da si tu« sa svojeg najnovijeg albuma »Ljubavni brodolom«, koji bi uskoro tebao izaći na tržište. Kao <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> na kraju, uz želju društvu »Napredak« za još mnogo, mnogo godina djelovanja, Oliver je otpjevao uz pratnju svih izvođača i publike svoj legendarni hit »Vjeruj u ljubav«. </p>
<p>Ivana Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Russell Crowe izazvao tučnjavu u londonskom restoranu</p>
<p>LONDON, 15. studenoga</p>
<p> - Britanska je policija ispitala australskog glumca Russella Crowea nakon što se u restoranu Zuma u središtu Londona posvađao i potukao s novozelandskim biznismenom Ericom Watsonom, objavio je u četvrtak dnevnik Sun. </p>
<p>Glasnogovornica policije izjavila je da je na mjesto događaja pozvana policija, ali da je slučaj sada završen. »Policija je pozvana u 00:42 sati u četvrtak kako bi spriječila svađu između dvojice muškaraca«, kazala je ona. »Budući da nije bilo nikakvih ozljeda i nije bilo zločina, uloga policije u incidentu je završena.« </p>
<p>Svađu 38-godišnjeg Crowea s Watsonom prvo u baru, a zatim i WC-u, navodno je prekinuo Ross Kemp, bivša zvijezda televizijske serije »EastEnders«, javlja BBC.</p>
<p>Početkom godine Crowe se morao ispričati ravnatelju britanske televizijske postaje Initial Malcolmu Gerrieju nakon što ga je verbalno i fizički napao na dodjeli filmskih nagrada Bafta jer je skratio snimku njegovog pozdravnog govora po primitku nagrade. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Oženio se Richard Gere</p>
<p>LOS ANGELES, 15. studenoga</p>
<p> - U potpunoj tajnosti od američkog tiska, oženio se američki glumac Richard Gere, zvijezda filmova »Zgodna žena« i »Američki žigolo«. </p>
<p>Pedesetdvogodišnji Gere i njegova dugogodišnja djevojka, 41-godišnja Carey Lowell vjenčali su se na privatnoj svečanosti u svom domu u Pound Ridgeu. Na tajnom vjenčanju bili su njihov dvogodišnji sin Homer i Careyina kćer iz prethodnog braka s Griffinom Dunneom. Gereu je ovo drugi brak. Prije Carey, bio je oženjen za supermodela Cindy Crawford.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="20">
<p>Šarm scenske vedrine </p>
<p>Ansambl »Croatia« je premijerno postavio balet na glazbu Leharove »Vesele udovice« u koreografiji Sonje Kastl i prvi put u Zagrebu prikazao novu koreografiju Marka Boldina »N.M.Q.P.«, a baletnu večer upotpunio je i ansambl Baleta HNK premijerom »Simfonijskog kola« Jakova Gotovca u koreografiji Zvonimira Reljića </p>
<p>Baletna trupa »Croatia« potvrdila se u proteklih osam godina kao pokretni, putujući ansambl kojem je glavni cilj promicanje baletne umjetnosti u manjim mjestima i u sredinama koje možda nikada i nisu imale priliku vidjeti balet. Dobar je običaj da se novi program premijerno predstavi na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta, iz kojega potječe najveći broj članova »Croatije«, i koje uvijek pruža potrebnu pomoć oko kostima, scenografije i ostalih tehničkih pitanja. </p>
<p> »Croatia« je ovaj put premijerno postavila »Veselu udovicu« i prvi put u Zagrebu prikazala novu koreografiju Marka Boldina, a baletnu večer upotpunio je i zaokružio ansambl Baleta HNK premijerom »Simfonijskog kola« Jakova Gotovca.</p>
<p> Balet u tri slike »Vesela udovica« vedra je baletna inačica popularne operete Franza Lehara. Koreografkinja Sonja Kastl šarmantno je, koristeći se prebogatom riznicom svojih koreografskih zamisli elegantne profinjenosti, postavila simpatičnu priču o žrtvi što je grof Danilo pridonosi za financijski spas svoje zemlje. Sonja Kastl velik je majstor valcera. Koliko god je valcer ritmičkom strukturom strogo određen, interpretativne varijacije što ih Sonja Kastl pronalazi za raznolike situacije su nebrojene i uvijek maštovite.</p>
<p> Saule Ashimova suvereno je otplesala naslovnu ulogu Hanne. Njezina interpretacija te primadonske uloge jednako je privlačila pozornost kao interpretacija subretske uloge Valencienne Tine Vrtar-Stipić, koja je u nju unijela mnogo šarma i scenske vedrine. Njihovi partneri, Svebor Sečak kao Danilo i Sven Copony kao Camille te Nicolae Vasc i Ovidiu Muscalu u ulogama baruna Zete i Ađutanta, uz ostali ansambl, nastupili su s mnogo entuzijazma. </p>
<p> Baletna trupa »Croatia« je u povodu svoga prvog nastupa u Royal Opera House Covent Garden u Londonu, osim klasičnog i nacionalnog repertoara što ga njeguje, posegnula i za suvremenim izrazom. Na svome drugom nastupu u Covent Gardenu u srpnju ove godine trupa je predstavila koreografiju Marka Boldina »N.M.Q.P.« (No more questions please) na glazbu dviju šansona Manu Chao i Charlesa Aznavoura. Ta koreografska minijatura u izvedbi koreografa i njegove partnerice Giulije Ferrari donosi niz duhovitih, nepretencioznih, a efektnih i jednostavnih koreografskih zamisli u crtanju male ljubavne priče dvoje zaljubljenih.</p>
<p> Baletni ansambl HNK kao, u ovom slučaju, domaćin i gost trupe »Croatia« želio je velik broj mlade publike upoznati sa »Simfonijskim kolom« Jakova Gotovca. Toga dragulja hrvatske glazbe nije dugi niz godina bilo na baletnoj sceni. »Simfonijsko kolo« je u malu cjelinu zgusnuti folklorni baletni biser što slijedi tipični nacionalni glazbeni izraz. Koreograf Zvonimir Reljić određenim je koracima, uz kostimske naznake, naglasio lokalne značajke Vrlike, Konavala i Istre. </p>
<p> Ovu klasično-moderno-folklornu baletnu večer scenski jednostavno i sasvim prikladno opremile su izborom kostima iz fundusa HNK Ika Škomrlj (»Vesela udovica«) i Diana Kosec Bourek (»Simfonijsko kolo«) te Dinka Jeričević opremom scene. Boldinovu koreografiju kostimski su odjenule Barbara Bourek i Giulia Ferrari, a svjetlom Vladimir Kazda.</p>
<p>Oba djela trupe »Croatia« optimalno su postavljena za svrhu kojoj su namijenjena, za gostovanja, a za »Simfonijsko kolo« bi bilo poželjno da se što češće vidi u HNK.</p>
<p>Mladen Mordej Vučković</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Koncert za dva gudala</p>
<p>Violinist Anđelko Krpan i violist Marko Genero nastupili sa sjajnim programom u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu / Obojica glazbenika potvrdili se kao gudači visokog ranga, jednako sjajne tehničke spreme kao i ljepote ostvarenog tona</p>
<p>Koncert u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu u četvrtak bio je izniman već po sastavu izvođača: nastupio je samo jedan umjetnik na violini i jedan na violi. Pripadnici mlađega naraštaja hrvatskih glazbenika, Zagrepčanin Anđelko Krpan i Dubrovčanin Marko Genero, imaju iza sebe već zavidne karijere, posebno u inozemstvu, a predveli su nam iznenađujući sastav programa u kojemu su se isticala djela pisana za samo dva gudala - violine i viole solo, i to čak s jednom praizvedbom istaknuta hrvatskog autora. Svaka im čast na takvom programu, koji je privukao lijep broj publike, a izvedbe su izazivale burno i dugotrajno odobravanje. Potpuno opravdano, jer su se obojica potvrdili kao gudači visokog ranga, jednako sjajne tehničke spreme kao i ljepote ostvarenog tona, a jedno i drugo je i te kako bilo uvjet za uspješno izvođenje pretežno veoma teških odabranih partitura.</p>
<p>Na početku to je bio jedan od dva Mozartova dueta za violinu i violu, onaj u B-duru, jedno od vrhunskih dostignuća tada 27-godišnjeg salcburškog majstora. Beskrajno šarmantna tri stavka, od kojih je posebno atraktivan završni, s varijacijama na duhovito oblikovanu temu obogaćenu ukrasima. A tada su slijedila četiri reprezentativna predstavnika glazbe 20. stoljeća, od toga dvojica naših, koji kao da su, prema te večeri izvođenim djelima, Mozartu ispali iz torbe - toliko je u tim opusima draži i duha u glazbenom kazivanju i tolike virtuoznosti skladateljskog zanata.</p>
<p> Odmah poslije Mozarta Anđelko Krpan je sa zamahom zrelog majstora violine prošao kroz Scile i Haribde Monologa za violinu solo Borisa Papandopula, što ga je 1976. praizveo Josip Klima, a koji je tu večer ponovno zablistao u bogatstvu mašte našeg skladatelja, koji je svojedobno, ne bez razloga, nazvan hrvatskim Mozartom. Slijedilo je novo djelo danas 72-godišnjeg Stanka Horvata, kojim autor jednog od najznačajnijih životnih opusa u svekolikoj hrvatskoj glazbi dokazuje nepresušnu stvaralačku životnost. Nazvavši skladbu »Prizori za violinu i violu« (nastala je još prošlog stoljeća, pa i tisućljeća), Horvat se nadovezao na svoj krajnje seriozan i duboko osoban način mišljenja glazbe, ostvarivši kroz tri stavka raznovrsne, veoma dojmljive ugođaje. Izvedbu i prisutnog autora nagradilo je toplo odobravanje.</p>
<p>U drugome dijelu večeri najprije se Marko Genero ogledao s Drugom sonatom za violu solo njemačkog skladatelja Paula Hindemitha, koji je i sam bio veoma aktivan kao virtuoz na violi. Poznavajući dušu svoga glazbala, skladatelj mu je prišao tehnički veoma zahtjevno, što solistu te večeri nije pravilo nikakvih problema, posebno u virtuozno suludom četvrtom stavku koji je sam skladatelj označio kao »divlji«.</p>
<p> I na kraju se našao nekonvencionalni češki autor Bohuslav Martinu, autor glasovite nadrealističke opere »Julietta«, koji se sa svoje Tri legende za violinu i violu solo podsjetio upravo takvih Mozartovih djela, pa je njegovom, ipak nacionalno nadahnutom glazbom stilski zaokružen ovaj nesvakidašnji, a veoma lijep program redom izvrsnih izvedbi. </p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Rajski vrt Mile Kumbatović</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - »Jedna kap« naziv je izložbe skulptura Mile Kumbatović koja se u subotu, 16. studenoga (u 12 sati) otvara u zagrebačkoj Galeriji Mala. Ta izložba, koja pokazuje petnaestak skulptura u staklu, svojevrsna je najava velike retrospektive skulptura i slika Mile Kumbatović, koja se priprema u Klovićevim dvorima, gdje će biti otvorena u ožujku 2003. godine, kada će biti i završena, te predstavljena monografija o cjelokupnom umjetničinu opusu.</p>
<p>Sve skulpture ove mini-izložbe (brojem i formatom) izvedene su u kristalu (u samoborskoj tvornici kristala). Čelik i mramor pojavljuje se samo kao nosač pojedinih kristalnih oblika. Tako u skulpturi »Jedna kap«, po kojoj je izložba dobila ime, također oblikovani mramor služi kako bi niz njegovu glatku površinu mogla teći kristalna kap. Premda se među izloženim skulpturama iz toga posljednjeg ciklusa vremešne umjetnice nalazi više cvjetnih forma (u kojima se prelijevaju i obojene žile stakla), što asociraju na rajski vrt, najsmjeliji je pothvat Mila Kumbatović ostvarila u oblicima u kojima je uspjela dočarati protok vode. A to su osim kapi slapovi i vodopadi. </p>
<p>Okamine staklenih masa Mile Kumbatović autorica teksta u katalogu izložbe Ivanka Reberski očitava u kontekstu otočke motivike kojoj je umjetnica, rođena u Omišlju na Krku, vjerna u svom kako skulptorskom, tako i slikarskom dijelu opusa. Začudni svijet oblika što ih je stvorila Mila Kumbatović, i u ovim malim formama, potvrđuje umjetnicu velikoga formata.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Zaslužni Velimir Deželić</p>
<p>Najstariji član Gradske knjižnice i njezin kum je akademik Dragutin Tadijanović / Podjelom nagrada sudionicima Nacionalnoga kviza za poticanje čitanja završio Mjesec hrvatske knjige</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Završna svečanost Mjeseca hrvatske knjige 2002. održana je u petak na Interliberu, međunarodnom sajmu knjiga u Zagrebu, na kojem su hrvatske knjižnice prvi put sudjelovale ove godine predstavljanjem svojih izdanja i održavanjem niza radionica. Na toj svečanosti pod nazivom »Dan knjižnica na Interliberu« obilježeno je i 95 godina postojanja Gradske knjižnice u Zagrebu, jedne od najstarijih kulturnih ustanova u gradu. »Tijekom godina, od 7. prosinca 1907. godine, kada je na poticaj Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja osnovana Gradska knjižnica u Zagrebu, mijenjale su se i metode i pristupi, ali ostala je ista osnovna zadaća te knjižnice - da je ona slobodna, javna i moderna biblioteka osnovana i uređena za sve slojeve pučanstva grada Zagreba«, istaknula je mr. Ljiljana Sabljak, voditeljica Gradske knjižnice u Zagrebu.</p>
<p>Prvi upravitelj Gradske knjižnice i jedan od njezinih osnivača bio je dr. Velimir Deželić, a danas je njezin najstariji član i kum akademik Dragutin Tadijanović. Na najstarijoj priredbi Gradske knjižnice, Književnome petku, sudjelovali su, osim poznatih domaćih autora, i veliki strani književnici kao što su Jean Paul Sartre, Günter Grass i Ismail Kadare. Danas knjižnica u svome fondu čuva 319.161 svezak knjiga, a ima 35.723 člana, kazala je mr. Sabljak.</p>
<p>U Mjesecu hrvatske knjige sudjelovala je i Hrvatska knjižnica za slijepe, koja je tom prigodom predstavila svoju početnicu za slijepu djecu »Korak po korak«. Ta knjižnica, kazala je ravnateljica Sanja Freitag, posjeduje tiskaru s izdanjima na Brailleovu pismu, jedinu takve vrste u Hrvatskoj.</p>
<p>Na završnoj svečanosti Mjeseca hrvatske knjige, također prvi put održanoj u sklopu Interlibera, podijeljene su nagrade sudionicima Nacionalnoga kviza za poticanje čitanja u koji su bila uključena djeca iz 180 knjižnica diljem Hrvatske. Monodramu »Pavao i njegov glavao« izveo je glumac Hrvoje Zalar</p>
<p>»Zadovoljni smo rezultatima i nadasve posjetom na ovogodišnjem Interliberu, pa možemo reći da je sajam dostojno obilježio svoj srebrni pir«, rekao je na završnoj svečanosti Juraj Centner, pomoćnik direktora Zagrebačkoga velesajma. </p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Slika de Kooninga prodana za 13,2 milijuna dolara </p>
<p>NEW YORK, 15. studenoga</p>
<p> - Slika američkog slikara nizozemskog podrijetla Willema de Kooninga - »Orestes« prodana je za 13,2 milijuna dolara ovih dana na dražbi aukcijske kuće »Sotheby's« u New Yorku. Cijena od 13,2 milijuna dolara koju je putem telefona ponudio neimenovani kupac jest rekordan iznos plaćen za sliku de Kooninga na nekoj aukciji. Toplatno jednoga od majstora apstraktnog ekspresionizma, koje je procijenjeno na osam do deset milijuna dolara, dio je niza od devet crno-bijelih djela. Šest od njih već se nalazi u poznatim svjetskim muzejima. Od ukupno 66 djela ponuđenih skupljačima suvremene umjetnosti, 51 ih je našlo novoga vlasnika za ukupni iznos od 78,2 milijuna dolara, objavila je aukcijska kuća. Slika na papiru američkog apstraktnog slikara Franza Klinea »Ninth Street« prodana je za 4,5 milijuna dolara, što je najviša cijena plaćena za neko djelo na papiru toga umjetnika. (Hina/AFP)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Hrvatski dizajneri na bijenalu u Francuskoj </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Između više od dvije tisuće izlagača iz cijeloga svijeta prvi put na Međunarodnom bijenalu dizajna u Saint-Etienneu u Francuskoj nastupit će i hrvatski predstavnici - 12 dizajnera i dvojica arhitekata. Treći Bijenale dizajna, za koji britanski mediji tvrde da je za dizajn ono što je bijenale u Veneciji za likovnu umjetnost, a festival u Cannesu za filmsku, održat će se od 16. do 24. studenoga, izvijestio je u petak zagrebački dizajnerski studio Inventura. U kategoriji industrijskog dizajna sudjelovat će zagrebačka grupa NUMEN i Nikolina Jelavić Mitrović iz Splita, u kategoriji modnog dizajna diplomanti Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu s modno-istraživačkim projektom »Oko geometrije« te Nataša Kopajtić iz Rijeke, a samostalnom izložbom u Muzeju rudarstva arhitekti Vinko Penezić i Krešimir Rogina. Bijenale dizajna u Saint-Etienneu, starom industrijskom gradu na jugu Francuske, zamišljen je kao međunarodni kulturni događaj. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>»Veliki meštar sviju hulja« u Berlinu</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Ansambl Zagrebačkoga kazališta mladih u petak i subotu na večer izvest će na pozornici Haus Berliner Festspiele Krležina »Velikog meštra sviju hulja«. Riječ je o gostovanju koje je organizirano u sklopu »Tjedna hrvatske kulture u Njemačkoj«, a izvedba »Velikog meštra sviju hulja« središnji je događaj te ambiciozne manifestacije koja hrvatsku kulturu u njezinim različitim segmentima predstavlja njemačkoj javnosti. Spektakularno uprizorenje i dramatizaciju pripovijetke Miroslava Krleže potpisuje redatelj Branko Brezovec, a u predstavi, u kojoj glavnu ulogu interpretira Vili Matula, nastupa četrdesetak glumaca. U Berlinu Zagrebačko kazalište mladih »Velikog meštra sviju hulja« izvest će na njemačkom jeziku. </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Kako priuštiti putovanje na Mars</p>
<p>Vrijeme od odobravanja projekta do lansiranja bi se moralo uklapati u praktična politička vremenska razdoblja, a svemirske agencije koje bi bile uključene morale bi dokazati svoju sposobnost da sigurno provedu pionirska istraživačka putovanja s ljudskim posadama, na vrijeme i unutar proračuna</p>
<p>PIŠE: CARL SAGAN</p>
<p>Jedan je problem bilo vremensko trajanje. Predviđeno je da SEI traje otprilike koliko i predsjednikovanje pet predsjednika (uzimajući u prosjeku mandat i pol po predsjedniku). </p>
<p>Tako je lako moguće da jedan predsjednik pokuša obvezati svog nasljednika, ali je prilično sumnjivo koliko takvo obvezivanje može biti ostvarivo. SEI je dramatično suprotan programu »Apollo«, kod kojeg se u vrijeme njegova početka, moglo zamisliti da će dovesti do pobjede za vrijeme predsjednikovanja Kennedyja ili njegova prvoga političkog sljednika.</p>
<p>Drugo, tu je zabrinutost može li NASA, koja je nedavno imala mnogo teškoća pri sigurnom podizanju nekoliko astronauta 300 kilometara iznad Zemlje, poslati astronaute na obilazno jednogodišnje putovanje do odredišta udaljena 160 milijuna kilometara, i žive ih vratiti na Zemlju.</p>
<p>Treće, program je zamišljen isključivo nacionalistički. U temelju osmišljavanja ili izvedbe nije bila suradnja s drugim državama. Potpredsjednik Dan Quayle, koji je nominalno odgovoran za svemir, opravdavao je svemirsku postaju kao dokaz da su Sjedinjene Države »jedina svjetska supersila«. </p>
<p>Teško je, međutim, u ovome slučaju bilo slijediti argumentaciju gospodina Quaylea, jer je Sovjetski Savez već imao u uporabi svemirsku postaju, desetljeće prije Sjedinjenih Država. </p>
<p>Na kraju, bilo je tu i pitanje odakle bi, u smislu praktične politike, pritjecao novac. Postojale su različite procjene troškova dovođenja prvih ljudi na Mars, koje su išle i do 500 milijardi dolara. Naravno da je nemoguće predvidjeti troškove prije nego što postoji nacrt putovanja. A on zavisi o takvim stvarima kao što su broj članova posade, granice do kojih se smanjuju opasnosti od Sunčeva i kozmičkog zračenja ili nulte gravitacije, te o tome koje ste druge opasnosti za život muškaraca i žena u letjelici spremni prihvatiti. </p>
<p>Ako svaki član posade ovlada jednom ključnom specijalnošću, što će biti ako se jedan od njih razboli ili strada? Što je posada veća, pouzdanije su pričuve. Gotovo je sigurno da nećete slati kirurga otorinolaringologa, ali što će se dogoditi ako trebate nešto napraviti s korijenskim kanalima, a stotinu ste milijuna kilometara od najbližeg ORL-kirurga? Ili bi se to moglo obaviti uz pomoć kirurga na Zemlji, televizijskom vezom?</p>
<p>Wernher von Braun je bio nacistički, a zatim američki inženjer koji nas je, više nego bilo tko drugi, odveo u svemir. U svojoj knjizi Das Marsprojekt iz 1952., on osmišljava prvo putovanje s 10 međuplanetnih letjelica, 70 članova posade i »3 broda za spuštanje«. Za njega je najvažnije bilo obilje pričuve. Pisao je da logističke potrebe »nisu ništa veće nego one kod manjih vojnih operacija koje se odvijaju na ograničenom ratištu«. </p>
<p>Želio je »razbiti, jednom i zauvijek, sve teorije o usamljenoj svemirskoj raketi i njenoj maloj posadi neustrašivih međuplanetnih pustolova« i prizivao je u pomoć tri Kolumbova broda za koje »povijest teži dokazivanju da se bez njih on nikada ne bi vratio do obala Španjolske«. Planovi modernih putovanja na Mars su zanemarili taj savjet. Oni su mnogo manje ambiciozni od Von Braunova i obično uključuju jednu ili dvije svemirske letjelice s posadom od tri do osam astronauta, uz još jedan ili dva robotska svemirska teretna broda. Još su s nama usamljena raketa i mala skupina pustolova.</p>
<p>Među drugim neizvjesnostima koje utječu na plan i troškove putovanja su ona hoće li se najprije dovesti potrepštine sa Zemlje, a ljude lansirati na Mars tek kad su potrepštine tamo sigurno spuštene; rabiti ili ne materijal s Marsa za proizvodnju kisika za disanje, vode za piće, raketnog goriva za povratak kući.</p>
<p>Spuštati se rabeći tanku Marsovu atmosferu za zračno kočenje, koji se stupanj količine pričuva opreme smatra oprezom, do koje razine rabite zatvorene ekološke sustave ili ovisite samo o hrani, vodi i opremi za recikliranje otpada koje ste donijeli sa Zemlje, kakva su terenska vozila kojima posada ispituje Marsov krajolik, koliko uređaja želite ponijeti za ispitivanje naše sposobnosti preživljavanja na osnovi Marsovih sirovina na kasnijim putovanjima.</p>
<p>Dok se ne razjasne takva pitanja, apsurdno je prihvatiti bilo koju brojku za cijenu programa. S druge je strane isto tako jasno da bi SEI bio iznimno skup. Zbog svih tih razloga se program nije nikada pokrenuo. Umro je, i ne rodivši se. Nije bilo učinkovita pokušaja Bushove administracije da potroši politički kapital na pokretanje programa SEI.</p>
<p>Pouka mi izgleda jasna: Možda neće biti načina da se ljudi pošalju na Mars u relativno bliskoj budućnosti, unatoč tomu da je to posve unutar naših tehnoloških mogućnosti. Vlade ne troše tako golem novac samo za znanost ili, jednostavno, za istraživanje. Njima je potreban pravi politički smisao.</p>
<p>Možda je nemoguće krenuti upravo sada, ali, kada će to biti moguće, mislim da bi pothvat od početka trebao biti međunarodni, sa zajedničkim dijeljenjem troškova i odgovornosti, uz zajedničku stručnost mnogih država, cijena bi morala biti razumna. </p>
<p>Vrijeme od odobravanja projekta do lansiranja bi se moralo uklapati u praktična politička vremenska razdoblja, a svemirske agencije koje bi bile uključene morale bi dokazati svoju sposobnost da sigurno provedu pionirska istraživačka putovanja s ljudskim posadama, na vrijeme i unutar proračuna. </p>
<p>Ako bi bilo moguće zamisliti takvo putovanje za manje od 100 milijarda dolara, uz vremensko razdoblje od odobravanja pothvata do lansiranja manje od 15 godina, ono bi možda bilo izvedivo. (Što se troškova tiče, oni bi predstavljali tek dio godišnjih civilnih svemirskih proračuna zemalja koje danas lete svemirom.) </p>
<p>Uz zračno kočenje i proizvodnju goriva i kisika za povratak iz Marsove atmosfere, sada počinje izgledati da bi takav proračun i takvo vremensko razdoblje mogli biti realistični.</p>
<p>Što bi putovanje bilo jeftinije i brže izvedivo, to bi bilo nužno preuzeti veći rizik za život astronauta na letjelicama. No kao što su među bezbrojnim drugim primjerima pokazali samuraji u srednjovjekovnom Japanu, uvijek ima sposobnih dragovoljaca za izrazito opasne zadaće u onome što se smatra velikim ciljem. </p>
<p>Nijedan proračun ili vremenski rok ne mogu biti pouzdani kada pokušavamo napraviti nešto tako veliko, nešto što nije bilo učinjeno nikada ranije. Što zahtijevamo veće odugovlačenje, to su troškovi veći i treba više vremena da tamo stignemo. </p>
<p>Moglo bi biti vrlo škakljivo pronaći pravu mjeru između političke izvedivosti i uspjeha svemirskog pothvata.</p>
<p>Nije dovoljan razlog odlaska na Mars samo to što su neki od nas od djetinjstva o tome sanjali ili stoga što nam se to čini očitim dugoročnim istraživačkim ciljem ljudske vrste. Ako govorimo o trošenju takve količine novca, moramo troškove i opravdati.</p>
<p>Danas postoje druge stvari, jasno goruće državne potrebe koje zahtijevaju veliko trošenje, a u isto je vrijeme raspoloživ državni proračun postao bolno ograničen. Bolno je dug popis: odlaganje kemijskih i radioaktivnih otrova, učinkovito korištenje energije, alternative za fosilna goriva, smanjenje brzine rasta tehnoloških inovacija, gradske infrastrukture koje se urušavaju, epidemija aidsa, vražji kotao raka, beskućnici, nedovoljna ishrana, smrtnosti djece, obrazovanja, radnih mjesta, zdravstvena zaštita. Ako se te potrebe zanemare, boljitak države će biti ugrožen. Sa sličnim se dilemama suočavaju sve države koje se bave svemirom. Gotovo da bi rješavanje svakog od tih problema moglo stajati stotine milijardi dolara ili više. Popravak infrastrukture će stajati nekoliko bilijuna dolara. Zamjena fosilnih goriva nekim alternativnim rješenjem zahtjievala bi, širom svijeta, ulaganje od više bilijuna dolara. Često nam se kaže da nismo u mogućnosti platiti te projekte. Kako si onda možemo priuštiti putovanje na Mars?</p>
<p>(Nastavlja se u broju od ponedjeljka)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Bio je umjetnik u simuliranju nokauta</p>
<p>Htio je pasti i vratiti se kući. Ali nije bilo načina da dobije ijedan pošteni udarac od toga zadihana baletana. Tako mu je na kraju četvrte runde ušao s prednjim direktom i pojačao krošeom</p>
<p>PIŠE: ALESSANDRO BARICCO</p>
<p>Poomerang</p>
<p> - Stanley Poreda povukao se prije dvije godine. Natjerali su ga da se povuče, da budemo precizni. Prodao je jedan susret, samo što su stvari krenule naopako. Protivnik je bio gospodičić u rodbinskim odnosima s nekim bossom iz Belema. Imao je dobar stil, ali što se snage tiče prava tragedija, ne bi oborio niti pijanduru. Poreda je bio umjetnik u simuliranju nokauta, ali u prve četiri runde nije dobio nijedan udarac koji bi se izdaleka približio pravome. </p>
<p>Htio je pasti i vratiti se kući. Ali nije bilo načina da dobije ijedan pošteni udarac od toga zadihana baletana. Tako mu je, tek toliko da nešto učini, na kraju četvrte runde ušao s jednim prednjim direktom i pojačao krošeom. Ništa posebno. Ali baletan je pao. Spasio ga je gong. Vrativši se u ugao, Poredi je prišao neki elegantan tip, u ustima je držao cigaretu s filtrom od pozlaćena papira. Nije je ni izvadio kada se nagnuo nad Poredu i šapnuo mu: Gnjido, pokušaj još jednom i gotov si. Izvadio ju je tek kada je, odmah potom, pljunuo u bocu s vodom i rekao asistentu: Daj momku piti, žedan je. Poreda je u svom poslu bio profesionalac. Uzeo je bocu vode i ispio gutljaj ne trepnuvši, a potom je začuo gong. </p>
<p>Baletan je ustao pomalo teturajući, no stigavši na sredinu ringa imao je snage reći Poredi: Dovršimo s tim, bijedniče. Točno, pomisli Poreda. Otvorio mu je gard s nekoliko prednjih direkata, potom je ušao s jednim aperkatom i završio desnim krošeom. Baletan je odletio unatrag poput lutke. Kada je prizemljio, izgledao je kao da je pao s desetog kata. Poreda je izvadio gumu, otišao u baletanov ugao i rekao samo: Dajte momku da pije, žedan je. Deset dana kasnije, dva su mladića ušla navečer u njegov stan, s pištoljem u ruci. Pucali su mu u obje ruke, vratima mu zgnječivši prvo jednu, pa drugu. Kraj, pomisli Poreda. Diesel - On je počeo upravo s Mondinijem. Dva ili tri susreta, potom ga je Učitelj ulovio da pada zbog smiješnih udaraca, i shvatio. Zanat je to kao i svaki drugi, rekao mu je Poreda. Ne moj, uzvratio mu je Mondini. I izbacio ga je iz kluba. Nastavio ga je ipak izdaleka pratiti. Nije bio velik boksač, ali je bio poput životinje koja na ringu nalazi svoj pravi habitat. Poznavao je sve trikove, neke je i sam izmislio, a mnoge od njih izvodio je nesporno savršeno. Povrh svega: bio je snažan. Bio je snažan kao malo tko od aktivnih boraca. Pitanje talenta. </p>
<p>Kada bi odlučio, mogao je u svoj udarac unijeti sva svoja 82 kilograma, bilo je to kao da svaki centimetar njegova tijela na trenutak ulazi u rukavicu. Ovaj udara i dupetom, govorio bi Mondini. Na određeni mu se način divio. Tako mu je, kada je došlo do priče s Larryem i svjetskim prvenstvom, upravo on pao na um: od svih boksača upravo on.</p>
<p>(Nastavlja se u broju od ponedjeljka)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="29">
<p>Ne može se prodavati najbolje i uspješno živjeti u Europi </p>
<p>Dinamo sad sve snage usmjerava utrci s Hajdukom i prema naslovu hrvatskoga prvaka, nakon čega se, kako kažu u klubu, sprema pohod ka - Ligi prvaka / Dok će god klub biti primoran prodavati uoči europskih utakmica svoje najbolje igrače kako bi preživio, kao što je ljetos prodao Jerka Leku, dotle će mu i ambicije morati biti mnogo skromnije </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Zbogom Europo, okrećemo se domaćem prvenstvu i derbiju protiv Hajduka... Ovakve fraze u Maksimiru možete čuti svake godine u gotovo isto vrijeme, negdje krajem listopada ili početkom studenoga. Nekoliko dana nakon toga, kad navijači već pomalo prežale novi krah svoga kluba na europskoj sceni, slijedi novi val umjetnog optimizma, kojega iniciraju klupski čelnici. Takav je slučaj, eto, i ove sezone s engleskim Fulhamom, koji je u dvije utakmice u 2. kolu Kupa Uefe rezultatski glatko »slistio« Dinamo, pobijedivši ga 3-0 u Maksimiru, te 2-1 u četvrtak u uzvratu u Londonu.</p>
<p> Slijede tada, dakle, već unaprijed spremne priče o stvaranju jakoga Dinama, koji će za godinu ili dvije biti iznimno respektabilna momčad u europskim okvirima. No, dok god će klub biti primoran prodavati uoči europskih utakmica svoje najbolje igrače kako bi preživio, kao što je ljetos prodao Jerka Leku, dotle će mu i ambicije morati biti mnogo skromnije. </p>
<p> Maksimirski su nogometaši skliznuli iz međunarodnoga natjecanja na polovici studenoga, sada sve snage usmjeravaju ka osvajanju naslova hrvatskoga prvaka, nakon čega se, kako kažu u klubu, sprema pohod ka - Ligi prvaka... S kojim igračima? Hoće li uspjeti zadržati Olića, Balabana, Mikića? S kojim obrambenim redom, kad je i ovaj protiv prosječnoga engleskog kluba primio pet pogodaka u dvije utakmice!?</p>
<p> Istina je da je na ovakav rasplet ponajviše utjecalo rano isključenje Kristijana Polovanca u prvoj utakmici u Zagrebu, istina je da je Dinamo u Londonu posve osvjetlao svoj obraz neovisno o još jednome porazu, istina je da su neki detalji ipak namaknuli smiješak na lica navijača. No, isto je tako istina da je Dinamo, nakon danskog Midtjyllanda i izraelskog Hapoela iz Tel Aviva, momčad koja je u dvije utakmice 2. kola Kupa Uefe rezultatski najuvjerljivije poražena.</p>
<p> Na kraju ostaje nejasno zbog čega maksimirski nogometaši, potkraj utakmice u Londonu, nisu razmišljali o tome da je ipak vrlo bitno - ne primiti pogodak, a kamoli dva. Jer, Dinamo je sve do 88. minute vodio 1-0, jurišao je ka suparničkim vratima ne bi li načinio senzaciju i dvaput pronašao put do supraničke mreže. No, jasno je da je u tim trenucima to bio suviše ambiciozan »projekt«, a velika je pogreška u tome što su »plavi« pritom posve zaboravili na obranu, u dvije minute su primili dva brzopotezna pogotka... Pitanje je zbog čega u klubu nisu razmišljali o Uefinom koeficijentu, jer eventualna pobjeda, ili barem neodlučeni ishod u Londonu, mnogo bi značio Dinamu pri rangiranju na Uefinoj ljestvici i upravo bi to moglo odlučivati hoće li maksimirski klub ubuduće, prilikom ždrijeba europskih natjecanja, dobiti status nositelja, ili pak podređenoga. </p>
<p> A što se tiče stvaranja jake momčadi o kojoj govore u Maksimiru, doista ne možemo reći da ljudi baš ništa ne pokušavaju. Uostalom, u Dinamovoj su se svlačionici ipak nastanili Boško Balaban i Ivica Olić, nogometaši koji u hrvatskoj javnosti, s pravom ili ne, figuriraju kao velike i gotovo nedodirljive zvijezde. I dok je Balaban ove sezone ipak odigrao nekoliko doista zapaženih utakmica, postigavši pritom i nekoliko značajnih pogodaka, Oliću još uvijek - ne ide. Istina, zatresao je Fulhamovu mrežu u Londonu i tako zapalio svojevrsnu euforiju među Dinamovim navijačima, kod kojih se probudila nada u senzaciju... No, nakon toga se maksimirski napadač pomalo - gubio. Treba, doduše, priznati da je doista mnogo pretrčao, borio se koliko je mogao i na tom segmentu mu nitko ne može prigovoriti.</p>
<p> No, njegov naglo ugasli osjećaj za suradnju sa suigračima naveo nas je na pomisao da je doslovno shvatio slogan maksimirskih navijača - »nema predaje«. Olić doista nije predavao loptu suigračima. U trenucima kad je Dinamo ganjao drugi pogodak, Olić se u suparničkome 16-ercu zapetljao među trojicom Fulhamovih igrača, umjesto da je proslijedio loptu do jednog od trojice otkrivenih suigrača. To je čak i sam Ćiro označio kao možda i ključnu pogrešku njegove momčadi u ovoj utakmici. Nedugo prije toga je, pak, Olić utrčao u kazneni prostopr, ali je potpuno zaboravio da u nogometu postoji i crta koja označava - kraj igrališta. Pa je s njom jednostavo otišao u gol-aut... Tko zna, možda mu je, kao i nekim drugim igračima, u mislima još uvijek konfuzija s engleskim prometom i pravilom vožnje po desnoj strani, pa je ostao pomalo izgubljen u prostoru. </p>
<p> Dvojica igrača u koje Ćiro također ima gotovo bezgranično povjerenje također su pokazala blijedu igru. I to polako već postaje njihov kontinuitet. Riječ je o sve nesigurnijem Dariju Smoji, te isto tako neuvjerljivom Mihaelu Mikiću. Nevjerojatno je da maksimirska obrana - a Smoje je njen glavni čovjek - u posljednjoj minuti ostavi čak trojicu (!) posve usamljenih Fulhamovih igrača na vrhu Turininoga peterca. Mikić je, pak, gubio svaki dvoboj protiv Japanca Inamota. No, japanski reprezentativac je, srećom po Dinamo, toliko zbunjen da se pri svakome njegovom ulasku u 16-erac pojavio upitnik iznad glave, nakon čega bi jednostavno - stao.</p>
<p> Svijetle Dinamove točke u Londonu bili su navijači i vratar Ivan Turina, koji je branio umjesto ozlijeđenoga Tomislava Butine. Bila je to Turinina premijera u Dinamu, a ako je suditi po ovoj utakmici, vidljivo je da prvi maksimirski vratar ima pravoga nasljednika.</p>
<p> I što sad? Nema druge nego reći »zbogom Europo, okrećemo se domaćem prvenstvu i derbiju protiv Hajduka...«</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Barić umjesto Butine zove Vasilja</p>
<p>Izbornik Otto Barić sugerirao je Nikoli Jurčeviću kako da od Krunoslava Lovreka izgradi igrača reprezentativnog formata / Zagreb će u Šibeniku u subotu igrati bez Milinovića, Ješe, Ćaćića i Poldrugača</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Pokaže li se da je ozljeda Dinamova vratara Tomislava Butine ozbiljnija, izbornik Otto Barić za susret s Rumunjskom pozvat će zagrebaša Vladimira Vasilja. Priopćio nam je to osobno pri svom posjetu klubu iz Kranjčevićeve.</p>
<p>Barić je, kao što je i najavio, došao u svoj nekadašnji klub po osobnom zadatku. Zbog svoje mu darovitosti mira ne da 23-godišnji Krunoslav Lovrek, trenutačno prvi Zagrebov »eksponat«, čijom prodajom aktualna klupska vlast vidi način svog opstanka. Izbornik već dulje prati Lovrekove igre. Vidi u njima mnogo toga što bi moglo dobro doći reprezentaciji, ali bi bezuvjetno želio da Lovrek poveća stalnu budnost i inat. O tome je razgovarao i s trenerom Zagreba Nikolom Jurčevićem, koji također smatra da dodatnim oplemenjivanjem Lovrek može biti velik igrač:</p>
<p>- Uopće nije prestar za takvu nadogradnju, sve je pitanje glave, kazao je Barić.</p>
<p>O Vasilju, kao eventualnoj zamjeni za Butinu, izbornik ima same komplimente:</p>
<p>- Riječ je o vrlo pouzdanom vrataru, koji brani sve što se obraniti mora, ali i mnogo više od toga.</p>
<p>Dinamovu utakmicu u Londonu Barić zbog »taktičkih razloga« nije želio previše komentirati. Pohvalio je zalaganje cijele momčadi, a iako hvali i neiscrpnu Olićevu volju i energiju, i njemu želi nešto savjetovati:</p>
<p>- Možda ipak treba voditi više računa o tome kako troši snagu, jer ima situacija kad sprinta za loptom kad je nedvojbeno da je ne može stići, odnosno da će doći u ruke vrataru. Djelomice i zbog toga nije mogao vidjeti suigrače u situaciji kad je sredinom nastavka moglo biti i 2-0 za Dinamo.</p>
<p> Zanimljivo je viđenje Dinamove utakmice iznio Nikola Jurčević, trener Zagreba:</p>
<p> - Zavaravamo se kad se pitamo što bi bilo da je Olić zabio ili dodao nekome drugome. Pitanje je zapravo zašto on ili bilo tko od naših igrača to ne zabije, a suparnik u tomu uspijeva. Bilo je evidentno da su igrači Fulhama dozirali svoju igru i sastav prema raspletu na travnjaku, iako ih je Dinamo dosta namučio.</p>
<p>Jurčević je kazao koji ga je detalj najviše impresionirao u toj utakmici, a zbog čega smo i izgubili: </p>
<p> - Bila je to situacija u posljednjoj minuti, kad je Smoje, poput početnika, na lijevoj strani ispao iz dvoboja s Malbranqueom. Poanta je, međutim, u tome da je Malbranque u tom dvoboju po svaku cijenu želio ostati na nogama. Naš igrač u načelu u takvoj situaciji uglavnom pada i sretan je ako makar osigura slobodan udarac.</p>
<p> O Zagrebovoj je utakmici u subotu u Šibeniku Jurčević rekao tek toliko da »idila i dalje traje«. To znači da se u klubu ništa ne miče s mrtve točke. Unatoč tome, Zagreb će pokušati pobijediti, iako mu nedostaju »požutjeli« Ćaćić, ozlijeđeni Milinović i Ješe te Poldrugač, koji tada ima arbitražu, jer želi što prije preseliti u Maksimir.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Hrvatski telekom nudi Bayern </p>
<p>Pokrenuta inicijativa za organizacijom nogometnog turnira, na kojem bi nastupila četiri hrvatska kluba Hajduk, Dinamo, Osijek i Rijeka, koje sponzorira Hrvatski telekom (HT), a pobjednik turnira bi za nagradu dobio organiziranje utakmice na svom travnjaku protiv Bayerna iz Münchena, čiji je glavni sponzor Deutsche Telekom, vlasnik HT </p>
<p>SPLIT, 15. studenoga</p>
<p> - Na Poljudu su u petak boravili samo Hajdukovi prvotimci, odrađivali su posljednje treninge uoči odlaska u Veliku na nedjeljni ogled protiv Kamen Ingrada. Pripreme za ovaj, Splićanima iznimno važan dvoboj, koji se nestrpljivo očekuje, prolaze bez znatnijih problema. </p>
<p>Valja istaknuti da je najstariji član momčadi Ante Miše obolio od upale grla i sigurno neće putovati, dok četvrti vratar Vladimir Balić ne želi trenirati, jer nije zadovoljan statusom, te traži razgovor s odgovornima u klubu. Veterani, juniori i kadeti su već u Velikoj, te će u subotu igrati svoje utakmice, a čelnici splitskog kluba su u Zagrebu. Predsjednik Branko Grgić, direktor Fredi Fiorentini i član uprave Igor Štimac su posjetili HT, inače snažnog Hajdukovog sponzora, te porazgovarali o budućoj suradnji. Također je tema razgovora bila odigravanje velikog nogometnog turnira, na kojem bi nastupila četiri hrvatska kluba Hajduk, Dinamo, Osijek i Rijeka (još se ne zna gdje bi se igralo). Svi su pod patronatom HT-a, a pobjednik bi za nagradu dobio organiziranje utakmice na svom travnjaku protiv Bayerna iz Münchena. Naime, slavnom bavarskom klubu glavni je sponzor Deutsche Telekom, koji je ujedno vlasnik HT. </p>
<p>U veljači će se, pak, organizirati Trofej Marjana, od 12. do 14., a nastupit će reprezentacije Hrvatske, Poljske, Makedonije, te domaćin Hajduk. Turnir će se igrati po krnjem jednokružnom sistemu, a modalitet po kojem će se dobiti pobjednik bit će određen uoči početka </p>
<p>turnira. Tako će 12. veljače igrati Hrvatska protiv Poljske, a Hajduk protiv Makedonije. Drugog natjecateljskog dana, koji će bit 14. veljače, će se ogledati Poljska i Makedonije, a Hajduk i Hrvatska. </p>
<p>Trofej Marjan, koji je organiziran po ugledu na španjolske turnire, sudjelovanjem reprezentacija dobiva novu dimenziju. Ionako je pretendirao da bude najjači turnir na ovim prostorima, a dolaskom najboljih nogometaša iz Hrvatske, Poljske i Makedonije će takav status i dobiti. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>TK Split organizira Davis kup dvoboj protiv SAD!?</p>
<p>I dok se priprema izbor Letičinog nasljednika i novog Upravnog odbora, u Hrvatski teniski savez stigle su dvije prijave, grada Splita i Rijeke, za organizaciju Davis kup dvoboja Hrvatska - SAD / Grad Zagreb nije poslao kandidaturu...</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Oko tri i pol mjeseca prije ogleda hrvatskih i američkih tenisača u Svjetskoj skupini Davisovog kupa nepoznat je grad-domaćin.</p>
<p> Zavrzlame u Hrvatskom teniskom savezu bez predsjednika, ali sa dva vršitelja dužnosti predsjednika, još čekaju vrhunac. A konačna erupcija očekuje se na izbornoj Skupštini. Istina, Jozo Ivičević-Bakulić i Ničifor Vuleta, dopredsjednici HTS-a na suprotnim stranama mreže, uspjeli su se dogovoriti oko jedinstvenog datuma Skupštine - 30. studenoga.</p>
<p>I dok se priprema izbor Letičinog nasljednika i novog Upravnog odbora, u HTS su stigle dvije prijave, grada Splita i Rijeke. Grad Zagreb nije poslao kandidaturu...</p>
<p>- Razgovarala sam sa Antom Vrdoljakom, predsjednikom Zagrebačkog sportskog saveza. Rekao je kako još jednom mora sa svojim suradnicima proučiti uvjete, pa će onda donijeti konačnu odluku. Dakle, za sada su samo Split i Rijeka u igri, rekla nam je tajnica HTS-a Suzana Knežević.</p>
<p>Inače, kandidaturu grada Rijeke očekivano i uobičajeno je potpisao gradonačelnik Vojko Obersnel. A iza splitske kandidature stoji Teniski klub Split, odnosno predsjednik Hrvoje Kačer, koji je ujedno i predsjednik Odbora za Statut pri HTS-u. Rijeka kao jamstvo ima već jedno uspješno organizirano domaćinstvo Davis kupa, dok su upitne mogućnosti teniskog kluba u ovom marketinški primamljivom, ali i zahtjevnom projektu...</p>
<p>Ako je suditi argumentima na papiru, u odsutnosti Zagreba, Rijeka je prvi favorit. Vjerovatno i logičan izbor. No, nedavno je odlukom Odbora za Statut kao jedini legitimni v. d. predsjednika proglašen Jozo Ivičević-Bakulić. Iako je na to mjesto barem jednaka prava imao Kačerov sugrađanin Ničifor Vuleta, predstavnik najuspješnijeg županijskog saveza. Možda je stiglo vrijeme za vraćanje usluge...</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>I Žarko Susić među atletskim besmrtnicima!</p>
<p>Dugogodišnji Vjesnikov novinar i urednik poseban je gost predsjednika IAAF-a Laminea Diacka i, pretpostavlja se, jedan od laureata novoutemeljene nagrade »Primo Nebiolo«, za dugogodišnje uspješno djelovanje u atletici</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - U nedjelju navečer Monte Carlo će biti poprištem velike gala priredbe Svjetskog atletskog saveza, ujedno središnje proslave 90. godišnjice IAAF-a. Princ Albert od Monaka i predsjednik IAAF-a Lamine Diack ugostit će tom prigodom više od 600 gostiju iz atletskog svijeta - bivše i sadašnje atletske veličine, atletske dužnosnike, sponzore i brojne druge pojedince koji su sudjelovali u stvaranju svjetske atletske povijesti.</p>
<p>Na svečanosti u Monte Carlu bit će proglašeni najbolji atletičari u 2002. godini (pretpostavlja se da će priznanje dobiti Paula Radcliffe i Tim Montgomery), a bit će dodijeljene i nagrade Izlazeće sunce - za najbolja juniorska ostvarenja te novoutemeljena nagrada Primo Nebiolo - za dugogodišnje uspješno djelovanje u svjetskoj atletici. Među posebnim uzvanicima i, pretpostavlja se, laureatima potonje nagrade u Monte Carlu bit će i Vjesnikov novinar Žarko Susić, doajen hrvatskoga i svjetskoga sportskog novinarstva i bivši dugogodišnji urednik sportske rubrike u našem listu. </p>
<p>Žarko Susić je svjedok događanja u svjetskoj atletici već 70 godina, pratio je atletska natjecanja na brojnim europskim i svjetskim atletskim prvenstvima i olimpijskim igrama, a bio je i uspješan atletski trener. Poznata je anegdota kada ga je svojedobno u Lausannei Artur Takač predstavio tadašnjem predsjedniku Međunarodnog olimpijskog odbora Juanu Antoniju Samaranchu kao svog trenera, a valja napomenuti da je među onima koje je trenirao Susić bio, među ostalima, i osvajač srebrne olimpijske medalje u bacanju kladiva Ivan Gubian. Nakon što je tijekom Olimpijskih igara u Sydneyu primio posebno priznanje Međunarodnog udruženja sportskih novinara, ovo je još jedna potvrda iznimnog novinarskog ugleda koji u sportskom svijetu uživa Žarko Susić. </p>
<p>M. Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Janica, Nika i Ana popravile plasmane</p>
<p>ZAGREB/LOVELAND </p>
<p> - Naše su skijašice u četvrtak odvozile i drugi veleslalom Nor-Am kupa i sve tri su bile bolje plasirane nego dan ranije. Janica Kostelić je utrku završila na sedmom mjestu sa 1:51.47, pri čemu je važno reći da je Janica imala drugo vrijeme druge vožnje. Nika Fleiss je bila 30., s vremenom 1:55.13, dok je Ana Jelušić bila 40, odvozivši 1:56.66.</p>
<p>Pobjednica drugog FIS veleslaloma u Lovelandu je Kanađanka Genevieve Simard (1:50.82), druga je njemačka veteranka Martina Ertl (1:51.09), a treće je mjesto osvojila Amerikanka Caroline Lalive (1:51.12), hrvatskoj javnosti poznatija kao djevojka Ivice Kostelića.</p>
<p>U petak će naši skijaši odmarati, a u subotu će startati Ivica u FIS slalomu. U nedjelju je dvostruki program, Ivica u drugom slalomu, a Janica, Nika i Ana u prvom, i Nor-Am će završiti ženskim slalomom u ponedjeljak. </p>
<p>I. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="35">
<p>Britanska vojska će prijeći štrajkaške linije </p>
<p>Vojska, koju je vlada angažirala umjesto vatrogasaca u štrajku, ima zastarjelu opremu pa kasni s intervencijama, a vojnici nemaju potrebnu vatrogasnu obuku / Dojam je da bi barem neke od sedam osoba stradalih u požaru za vrijeme štrajka bile spašene da su odmah intervenirali spretniji, brži i bolje opremljeni profesionalni vatrogasci umjesto neiskusnih vojnika</p>
<p>LONDON, 15. studenoga (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Britanska vlada našla se u otvorenom sukobu s vatrogascima, koji su, tražeći veliko povećanje plaća, u četvrtak i petak održali 48-satni štrajk, prvi u nizu najavljenih.</p>
<p> Do kraja godine, trebale bi uslijediti još tri obustave rada, svaka u trajanju od po čak osam dana. Zamjenik britanskog premijera John Prescott, i sam bivši sindikalni aktivist, najavio je međutim odlučne mjere. On je već angažirao vojsku za gašenje požara. Nakon njenih nespretnih prvih intervencija, za koje su korištena zastarjela vozila, Prescott sada prijeti i rekviriranjem suvremenih vatrogasnih automobila i opreme. </p>
<p>Oporba kritizira laburiste što to nisu već učinili, premda bi vojnici morali proći i posebnu obuku kako bi mogli rukovati najmodernijim sredstvima za gašenje požara. </p>
<p>Iznikli iz radničkog pokreta i povijesno povezani sa sindikatima, vladajući laburisti sada su se odjednom našli na suprotnoj strani barikade. Sve militantniji vatrogasci traže povišicu plaće od čak 40 posto, a vlasti im nudi 11,2 posto, u skladu s preporukama arbitražne komisije. Premijer Tony Blair ne može sebi dopustiti da vatrogascima odobri povećanje koje traže, svjestan da bi to pokrenulo niz sličnih zahtjeva drugih namještenika i pokrenulo inflacijsku spiralu.</p>
<p>Vatrogascima prijeti da izgube simpatije javnosti jer je tijekom prvog dvodnevnog štrajka u požarima poginulo sedmoro ljudi. U jednom od incidenata, u noći na petak, život su izgubili majka i troje djece, premda su vatrogasci prekinuli štrajk i krenuli gasiti taj požar. Dojam je da bi barem neke od tih sedam osoba bile spašene da su odmah intervenirali spretniji, brži i bolje opremljeni profesionalni vatrogasci umjesto neiskusnih vojnika.</p>
<p>Posebni su problem zastarjeli vatrogasni automobili kojima se koristila vojska, a kojima je trebalo mnogo više vremena da stignu na mjesto nesreće negoli modernim superbrzim vozilima za gašenje požara. </p>
<p>Štrajk vatrogasaca zakočio je promet u Londonu, jer je dio vozača podzemne željeznice odbio raditi. Oni su tvrdili da bi bilo izuzetno opasno ako izbije požar u nekom od tunela dok štrajkaju vatrogasci. Putnici koji su sat ili duže morali čekati na neki od rijetkih vlakova podzemne željeznice vjerojatno neće imati previše razumijevanja za vatrogasce. Slično je i s Britancima koji će u velikom broju prije Božića htjeti nekamo otputovati avionom. Budući da štrajk vatrogasaca ugrožava i sigurnost britanskih zračnih luka, tamo su također mogući veliki zastoji. </p>
<p>Vlada Tonyja Blaira se nada da će pobunjeni vatrogasci brzo izgubiti podršku javnosti. No, ako zbog budućih štrajkova u požarima pogine još ljudi, u neprilici će se naći i sama vlada jer nije na vrijeme uvježbala vojsku za rukovanje modernim vatrogasnim vozilima i opremom. </p>
<p>Glavni tajnik britanskih sindikata John Monks tvrdi međutim da će se slanje vojske preko štrajkaških linija moći tumačiti kao vladina najava »rata« vatrogascima. Brigadir Robert Aitken, zadužen za angažiranje vojske u Walesu na gašenju požara, izjavio je kako ne želi prisiljavati svoje ljude da budu štrajkolomci. »Ako će mi netko da bolju opremu od ove koju trenutačno imam kroz normalan, demokratski proces, ja ću je prihvatiti. No ja neću prijeći štrajkaške linije«, tvrdi taj zapovjednik. Vlada, međutim, tvrdi kako će vojnim ekipama koje tijekom štrajka zamjenjuju vatrogasce izdati naredbu da prijeđu štrajkaške linije kako bi dobili pristup do moderne opreme, bude li ugrožena javna sigurnost. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Franco Frattini novi šef talijanske diplomacije </p>
<p>RIM, 15. studenoga</p>
<p> - Talijanski premijer Silvio Berlusconi imenovano je u četvrtak dosadašnjeg ministra za civilne službe Franca Frattinija novim talijanskim ministrom vanjskih poslova, na dužnost koju je sam obnašao posljednjih 11 mjeseci.</p>
<p>Frattini (45), koji dosad nije imao iskustva na međunarodnoj pozornici, najmlađi je ministar vanjskih poslova u 56-godišnjoj povijesti Republike Italije.</p>
<p> Berlusconi je sam obnašao dužnost šefa diplomacije od siječnja ove godine kad je dotadašnji ministar Renato Ruggiero podnio ostavku zbog neslaganja s ostalim ministrima glede uvođenja eura. Talijanski premijer, koji je nakon preuzimanja dužnosti ministra vanjskih poslova rekao da će imenovati novog ministra u roku od šest mjeseci, uspio je u posljednjih 11 mjeseci ojačati odnose Italije s Rusijom i Sjedinjenim Državama.</p>
<p>Politički izvori rekli su da je talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi izvršio pritisak na Berlusconija da imenuje novog šefa diplomacije prije talijanskog preuzimanja predsjedanja EU u drugoj polovici 2003. »S Frattinijem ćemo moći s pouzdanjem čekati talijansko predsjedanje EU-om«, rekao je Berlusconi.</p>
<p> Frattini - bivši učitelj skijanja i diplomirani pravnik koji govori engleski i francuski - već je duže vrijeme smatran najjačim kandidatom za upražnjeno mjesto ministra vanjskih poslova. </p>
<p>Bio je tužitelj do 1981., od 1984. odvjetnik u državnom odvjetništvu, potom pravni savjetnik u ministarstvu financija, a u prvoj vladi premijera Berlusconija bio je glavni tajnik predsjedništva vlade, te ministar državne službe. Frattini je 1996. podnio ostavku na položaj ministra u tadašnjoj vladi lijevog centra da bi se kandidirao na listi stranke Naprijed Italijo. Poslije izbora u svibnju 2001., kada je pobijedio desni centar, ušao je u parlament, a Berlusconi postavio ga je za ministra državne službe, odnosno ministra tajnih službi. (Reuters/dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Blix za hitno djelovanje inspektora u Iraku</p>
<p>PARIZ, 15. studenoga</p>
<p> - Čak bi i polusatno kašnjenje inspektora UN-a na neko od sumnjivih mjesta u Iraku moglo biti dovoljno da se sakriju dokazi, izjavio je za francuski Le Monde u petak glavni inspektor UN-a za razoružanje Hans Blix. </p>
<p> »Moramo imati hitan pristup, bez odgoda i bez preduvjeta. Primjerice, dvosatno čekanje bi moglo predstavljati ozbiljan problem. Pa, rekao bih, čak bi i polustano kašenjenje moglo biti dovoljno da se sakriju dokazi«, rekao je Blix. Glavni UN-ov inspektor rekao je da će o takvim situacijama presuđivati Vijeće sigurnosti. »Mi ćemo prijaviti, a Vijeće će utvrditi radi li se o materijalnoj povredi rezolucije«, rekao je Blix. U međuvremenu je priopćeno da će prvu terensku ekipu inspektora u Iraku voditi Australac Bill Jolley, dugogodišnji djelatnik u inspekcijskom programu UN-a.</p>
<p>Istodobno, Rusija je u petak pozvala inspektore za oružje UN koji se vraćaju u Bagdad, da se usredotoče na svoj posao i da ga ne napuste kao što su učinili prije četiri godine izazivajući zračne udare protiv Iraka. Također se ističe da trebaju utvrditi u kojoj je mjeri Bagdad, od posljednjih inspekcija, povećao svoj arsenal. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Irak poziva inspektore da se »odupru miješanju SAD« </p>
<p>BAGDAD, 15. studenoga</p>
<p> - Bagdad je u petak pozvao stručnjake UN-a za razoružanje da u svom poslu odbace »svako miješanje« SAD-a, ne propustivši upozoriti da bi američka agresija prouzročila krvoproliće.</p>
<p>»Inspektori bi se trebali oduprijeti američkom uplitanju«, piše dnevni list As-Saoura, glasilo vladajuće stranke Baas. List također podsjeća UN da »na primjenu članka 14 rezolucije 687 o neophodnosti da se od oružja za masovno uništenje očisti cijela srednjoistočna regija, a ne samo Irak«. As-Saoura ocjenjuje rezoluciju 1441 »najgorom rezolucijom koju je Vijeće sigurnosti ikada usvojilo o Iraku, jer je protivna Povelji UN-a«.</p>
<p> Dnevnik Al-Irak tvrdi da je »prihvaćanjem podle rezolucije, Irak pred međunarodnom zajednicom pokazao da želi izbjeli zlo iračkom narodu te da ima puno pravo očekivati ukidanje embarga«. </p>
<p>Britanski premijer Tony Blair opovrgnuo je glasine da međunarodna zajednica Iraku planira nametnuti vladu koju bi činili protivnici Saddama Husseina koji trenutačno žive u egzilu. </p>
<p> »Znam da postoje glasine, koje širi irački režim, da ćemo pokušati nametnuti vladu u egzilu«, rekao je Blair u razgovoru za Radio Monte Carlo namijenjen iračkoj publici. »Nemamo takvih namjera i to uopće nije slučaj«, rekao je.</p>
<p> Idući tjedan u Bruxellesu se trebao održati sastanak iračkih oporbenih skupina, no otkazan je zbog neslaganja oko dnevnog reda i sudionika skupa. U posljednja dva mjeseca propali su dogovori za još dva takva sastanka. (Hina/AFP)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Hu Jintao pred novim Tiananmenom </p>
<p>Na upravo završenom 16. kongresu KP Kine provedena smjena generacija na državnom vrhu/ Od 356 novoizabranih članova i kandidata za CK čak 180 je novih / Od sedmorice starih članova Stalnog komiteta Politbiroa, samo je Hu Jintao i dalje ostao u tom najmoćnijem tijelu</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Suočavajući se s galopirajućim promjenama, kineski komunisti su na upravo završenom 16. kongresu svoje partije poslali u političku mirovinu više od polovice dosad najviših dužnosnika. Od 356 novoizabranih članova i kandidata za Centralni komitet čak 180 je novih, od sedmorice starih članova Stalnog komiteta Politbiroa, samo je Hu Jintao i dalje ostao u tom najmoćnijem tijelu, čak šestorica su otpala, među njima i dosadašnji glavni tajnik partije i predsjednik države Jiang Zemin, predsjednik skupštine Li Peng i premijer Zhu Rongji. </p>
<p>Nasljednik Jianga Zemina, Hu Jintao (59), završio je studij hidroenergetike u Pekingu, na prestižnom sveučilištu Qinghua, gdje je 1964. primljen u partiju. Bio je odličan student i navodno nije se namjeravao baviti politikom, nego hidrocentralama, stoga je ostao na sveučilištu kao znanstveni istraživač. </p>
<p>Kao i mnogi, na početku kulturne revolucije, 1966., s brojnim intelektualcima (»devetom smrdljivom kategorijom«, kako su govorili zadrti ideološki čistunci) bio je otjeran u najsiromašniju pokrajinu Gansu - kako bi iskusio fizički rad. Na izdisaju najradikalnije politike, 1974., dobio je prvu lokalnu partijsku funkciju. </p>
<p>Nakon Mao Zedongove smrti i završetka kulturne revolucije, zahvaljujući promjenama pod utjecajem Denga Xiaopinga, Hu je brzo napredovao kroz omladinsku organizaciju, a potom kao partijski sekretar, zapravo guverner u pokrajinama. Potkraj osamdesetih, četiri je godine bio na najvišoj dužnosti u Tibetu, gdje je uveo izvanredno stanje i drugim odlučnim mjerama suzbio tamošnje nemire. Zahvaljujući tome, nije se našao u Pekingu u vrijeme prodemokratskih prosvjeda i njihova gušenja na Tiananmenu 1989., pa se nije ni diskreditirao u političkim obračunima koji su slijedili.</p>
<p>Posljednjih desetak godina (navodno na prijedlog još živoga Denga), Hu je postupno dospio do položaja Jiangova zamjenika i zapravo odgajan za nasljednika. Kao najmlađi u vrhu, u tradicionalnoj konfucijanskoj maniri, uvažavao je starije kolege i nije se nametao nekim izazovnijim inicijativama. Najdalje je otišao kad je kao ravnatelj partijske škole u Pekingu, u kojoj su se odrasli kadrovi pripremali za najviše dužnosti, potakao rasprave o temama izvan uobičajenih ideoloških sadržaja, npr. o socijaldemokratskim strankama Europe i o ostalim »sumnjivim skretanjima«. Kako se pokazalo sadašnjim uvažavanjem promjena, pa i primanjem kapitalista u partiju, socijaldemokratske ideje nisu mimoišle ni kineske komuniste.</p>
<p>Suprotno ideološki rigidnijim kolegama, Hu ni u Americi ne vidi samo zlo - kćer je poslao u New York, na Sveučilište Columbia, gdje je - doduše pod lažnim imenom - završila studij financija. U svibnju je i sam bio u prvom službenom posjetu Washingtonu. Promatrači su s izvjesnom dozom zluradosti pisali da je zapravo bio na predstavljanju, jer primili su ga predsjednik George W. Bush, potpredsjednik Dick Cheney i državni tajnik Colin Powell, a sastao se i s vodećim ličnostima američkog Kongresa. Govorio je pred nekoliko stotina biznismena i vanjskopolitičkih profesionalaca, a iskazana mu je i dodatna pažnja pozivom da posjeti Pentagon, dio američke moći navodno najneskloniji Kini. </p>
<p> U svečanom ozračju »povijesnog« Kongresa, kineski komunisti nabrajali su uspjehe. U posljednjih 25 godina Kina se neprepoznatljivo gospodarski razvila, dijelovi najvećih gradova nalikuju najmodernijima u Americi i Europi. Nakon 15 godina nastojanja, Kina je potkraj prošle godine primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju - prvi put u nekoliko tisuća godina dobrovoljno je pristala postupati prema pravilima usvojenima izvan svojih granica. Kao posebno priznanje svijeta, povjerena joj je organizacija Olimpijskih igara 2008. Napušta ideološku krutost, bogaćenje više nije grijeh, potiče se privatno poduzetništvo, pa se čak i kapitaliste, dojučerašnje smrtne neprijatelje, prima u partiju. Parola dana više nije revolucija nego prosperitet. </p>
<p>Ali, nova generacija na vrhu suočava se u sadašnjem prijelaznom razdoblju i sa sve većim socijalnim i gospodarskim stresovima, korupcija je nezaustavljiva, nepotizam tradicionalan. U društvu odgojenom na Maovoj komunističkoj tradiciji jednakosti u siromaštvu, sve uočljivije razlike između bogatih i siromašnih izazivaju opravdane bojazni od eksplozije nezadovoljstva. Napetosti jačaju i u seoskim područjima i u unutrašnjosti zbog sve većeg zaostajanja za cvjetajućim gradovima uz obalu. </p>
<p>Zbog propasti neefikasnih državnih poduzeća milijuni su ostali bez posla. U nekad snažnim industrijskim gradovima ove su godine izbili opasni prosvjedi, najveći u posljednjih deset godina. Potrajali su danima, a u njima su sudjelovale tisuće nezadovoljnika koji su ostali bez »željezne posude s rižom«, kako se nazivalo doživotno državno zaposlenje. Umjesto toga moraju biti sretni ako kod privatnika nađu nesigurnu i krhku »porculansku posudu s rižom«. Hu Xingdou, ekonomist u Pekinškom tehnološkom institutu, napisao je na svome internetskom siteu da »Kina još nije prešla najteže zapreke... stoga kažem da će se stvarni nemiri tek dogoditi. Ono što se zbilo 1989. (Tiananmen - op. T. B.) bila je tek predigra«. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="40">
<p>Udruga Roda prerano zaprijetila »šibom«</p>
<p>Molimo vas da objavite odgovor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na interpretaciju podataka o porodnom dopustu kojima u članku pod naslovom »Udruga Roda počinje akciju 'Šibe za ministre'«, u Vjesniku od 23. listopada 2002. godine barata Udruga Roda.</p>
<p>Podaci o zaposlenim majkama koje su prekinule porodni dopust nakon isteka šest mjeseci života djeteta, a s kojima je u javnosti istupila Udruga Roda, nesporazumom su, na žalost, pogrešno interpretirani podaci neslužbeno (putem e-maila) dobiveni iz Službe za informatiku Zavoda.</p>
<p>Naime, u trenutku obrade podataka dio podataka (za 1999., 2000. i 2001. godinu) bilo je moguće točno definirati kao završene porodne dopuste s navršenih šest mjeseci života djeteta, te je navedeni podatak i Udruga Roda korektno navela:</p>
<p>od 33.255 majki koje su rodile tijekom 1999. godine njih 633 (1,0 posto) vratilo se na posao nakon navršenih šest mjeseci života djeteta;</p>
<p>od 33.277 majki koje su rodile tijekom 2000. godine njih 838 (2,5 posto) vratio se na posao nakon navršenih šest mjeseci života djeteta;</p>
<p>od 31.316 majki koje su rodile tijekom 2001. godine njih 1.286 (4,1 posto) vratilo se na posao nakon navršenih šest mjeseci života djeteta.</p>
<p>Međutim, za 2002. godinu podaci nisu korektno interpretirani s obzirom da za 2002. godinu još nije moguće iskazati koliko je majki prestalo koristiti porodni dopust nakon navršenih šest mjeseci života djeteta. Stoga je broj koji je dostavljen Udruzi (9.448) broj zaposlenih majki koje su u trenutku obrade bile na porodnom dopustu u trajanju od šest mjeseci. Jedini podatak koji je moguće točno prikazati za 2002. godinu je podatak da je od 4.939 zaposlenih majki koje su rodile u razdoblju 1. siječnja do 28. veljače 2002. godine a kojima se u kolovozu 2002. godine navršilo šest mjeseci života djeteta njih 280 (5,6 posto) prekinulo koristiti isti, no da li će ovakav trend biti nastavljen za čitavu 2002. godinu, odnosno da li će se možebitno povećati ili smanjiti, bit će moguće utvrditi tek nakon isteka 2002. godine, te će tada biti moguće izvršiti komparaciju s ranijim godinama. </p>
<p>Međutim, i gore navedeni podatak ukazuje na povećanu stopu završavanja porodnog dopusta nakon djetetovih navršenih šest mjeseci života, ali svakako ne u razmjerima kako to prikazuje, odnosno tumači Udruga Roda.</p>
<p>Ispričavamo se stoga čitateljima što je zbog nesporazuma u prikazivanju podataka, odnosno zbog kontaktiranja nenadležnih službi Zavoda (informatička služba Zavoda nije nadležna za tumačenje, već samo za obradu podataka) Udruga Roda pogrešno protumačila neslužbeno dobivene podatke.</p>
<p>Mr. sc. ZDRAVKO LONČAREC direktor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>HŽ je mogao slobodno raspolagati sa stanom u Osijeku</p>
<p>U Vjesniku od 12. studenoga objavljen je tekst pod naslovom »Smeta mi da me HŽ tretira kao ilegalca«, u kojem je objavljeno niz neistina i neprovjerenih informacija koje štete poslovnom ugledu Hrvatskih željeznica kao i profesionalnom ugledu gospođe Božene Fadljević, pomoćnice direktorice HŽ-nekretnina.</p>
<p>Naime, već u uvodu izrečene su potpuno neutemeljene tvrdnje kao što je tvrdnja da gospodin Dimić ima rješenje HŽ-a za korištenje stana u Belom Manastiru, koje je navodno potpisala Božena Fadljević. U tekstu se također navodi da je pored spomenutog rješenja gospođa Fadljević potpisala i zahtjev za konvalidaciju, što je apsurd i neistina, budući da zahtjeve za konvalidaciju podnose samo zainteresirane stranke.</p>
<p>Gospodin Dimić se u rujnu 1998. godine obratio Hrvatskim željeznicama sa zahtjevom za konvalidaciju rješenja o privremenom korištenju stana broj 93/92 od 11. lipnja 1992. godine. Na njegov zahtjev Hrvatske željeznice poslale su odgovor broj: 5566/98 od 11. listopada 1998. godine u kojem su citirale odredbe Zakona o konvalidaciji (N.N. broj: 104/97) te konstatirale da nema potrebe za donošenjem bilo kakvog posebnog rješenja od strane HŽ-a. Nije nam poznato je li g. Dimić pokrenuo postupak radi konvalidacije spornoga akta pred nadležnim tijelom, budući da nam nije dostavio dokumente o tome.</p>
<p>Naime, Zakonom o konvalidaciji regulirano je da zainteresirana stranka ili osoba koja ima pravni interes može tražiti od suda ili ovlaštenog upravnog tijela Republike Hrvatske da utvrdi da su pojedinačni akti odluke sukladni ili protivni Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica i manjina u RH ili zakonima Republike Hrvatske. Uredbom za provođenje Zakona o konvalidaciji akata izdanih u predmetima upravne naravi (N.N. broj: 51/98) reguliran je postupak koji se provodi kod konvalidacije nekog akta, te je zainteresirana stranka, gospodin Dimić, trebao postupiti sukladno navedenim odredbama Zakona i Uredbe.</p>
<p>Najamnina za stan u Belom Manastiru gospodinu Dimiću naplaćuje se kao bespravnom korisniku stana (obračunava se po odluci za iznos ugovorene najamnine), a najamnina za korištenje ostalih stanova u istoj zgradi naplaćuje se kao zaštićena najamnina koja se obračunava u skladu s Uredbom Vlade Republike Hrvatske o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, koja je donesena na temelju Zakona o najmu stanova. Svi ostali korisnici stanova u toj zgradi su zaštićeni najmoprimci, što znači da su bili nositelji stanarskog prava na tim stanovima i sukladno članku 8. stavak 4. Zakona o najmu stanova sa Hrvatskim željeznicama su zaključili ugovore o najmu stana sa zaštićenom najamninom te je zbog toga njihov iznos najamnine manji.</p>
<p>U vezi sa stanarskim pravom gospodina Dimića koje je imao na stanu u Osijeku, posebno ističemo da mu je stanarsko pravo otkazano, te da je presuda Općinskog suda u Osijeku, kojom se usvaja otkaz stanarskog prava Dimić Mladenu i Dragici (broj P-33/92-17) postala pravomoćna dana 21. kolovoza 1992. godine.</p>
<p>Gospodin Dimić pokrenuo je tek 16. veljače 1998. prijedlog za ponavljanje postupka u pravnoj stvari vezanoj za otkaz stanarskog prava, a kako je to izvanredni pravni lijek, ne zadržava izvršenje navedene presude, što znači da je HŽ mogao slobodno raspolagati sa stanom u Osijeku.</p>
<p>Vrlo nam je žao što je članak objavljen bez službenoga objašnjenja HŽ-nekretnina, službe koja jedina ima prave informacije o cijelom predmetu. Objava neprovjerenih i neistinitih informacija nikome ne koristi a jako šteti ugledu ljudi koji se upravo zalažu da se problem g. Dimića i drugih ljudi koji su u sličnim situacijama riješi sukladno zakonskim propisima. Ovako, jedini rezultat objavljenog teksta ostat će samo blaćenje profesionalnoga ugleda gospođe Fadljević, a ne rješavanje složenoga problema koji tišti obitelj Dimić, a što je zapravo trebala biti namjera toga teksta.</p>
<p>Prof. VLATKA ŠKORIĆ voditeljica Hrvatskih željeznica za odnosa s javnošću</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Željezara Sisak nije zaslužila takvu sudbinu</p>
<p>Ovih nekoliko riječi pišem u povodu teksta gospodina Ivana Paja u Vjesnikovim Stajalištima od utorka 12. studenoga, pod naslovom »Željezara Sisak ne smije završiti u starom željezu«, jer se i ja protiv tome da se Vlada olako odrekne Željezare i da nikog ne brine sudbina oko dvije tisuće radnika iz Siska i Capraga.</p>
<p> Stjecajem okolnosti istog dana urednik na Prvom programu Hrvatskog radija, gospodin Ante Bekić, objavio je u »Aktualnoj minuti« vijest o razvoju proizvodnje čelika u svijetu. Ona trajno raste, ali sada se lokacije čeličana pomiču prema Istoku, pa je tako Kina postala najvećim proizvođačem tog klasičnog materijala koji će se upotrebljavati i u vrlo dalekoj budućnosti. A čelik je i prema zahtjevima zaštitara okoliša i prirode jako pogodan, jer se u najvećoj mjeri može reciklirati.</p>
<p>Mene, međutim, muči zašto o tome šute oni koji su zato najpozvaniji. Propada nam metalna i plastičarska industrija, a posebno su ugrožene proizvodnje sirovina, neke su i nestale, pa sada nema materijala za naše pogone, a iz tiska proizlazi da se to odnosi na proizvodnju PVC-a i aluminija.</p>
<p> Ako se država nema vremena baviti s tako »prizemnim problemima« kao što je to proizvodnja robe, ne bi li se s time trebali baviti tehnički fakulteti, strukovne udruge, Hrvatski inženjerski savez (o tome je pisao nedavno i gospodin Igor Ratković u Stajalištima) i konačno Akademija tehničkih znanosti Hrvatske te tehnički razred HAZU. Zanimljivo bi bilo znati zašto šute i ne ukazuju političarima, ali i sinidkalistima, da Hrvatska ne zarađuje dovoljno za plaće liječnika i sudaca koje su više od onih sveučilišnih profesora pred mirovinom, ili da je već i predviđeni budžetski skok od 10 posto u godini za znanost i obrazovanje veliki napor. U predizbornoj godini svašta se može izvući, ali mora se živjeti i između izbora. A nemamo pravo beskonačno zaduživati, ne samo naše unuke već i prapraunuke. </p>
<p>STJEPAN SLIVAK Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="43">
<p>Osmogodišnjakinja poginula ispred škole</p>
<p>Na djevojčicu je na pješačkom prijelazu naletio »mercedes« bjelovarskih registracija / Od siline udarca djevojčica je odbačena dvadesetak metara / Očevici kažu da je vozač u trenutku nesreće u ruci držao mobitel </p>
<p>VIROVITICA, 15. studenoga</p>
<p> - Na pješačkom prijelazu ispred škole u Lozanu, nedaleko od Virovitice, u petak oko osam sati poginula je osmogodišnja Romina Kalenik. </p>
<p>Na nju je naletio »mercedes«, registracijskih oznaka BJ 664-BN, kojim je upravljao F. B. Od siline udarca djevojčica je odbačena dvadesetak metara od pješačkog prijelaza.</p>
<p>»Više joj nije bilo spasa«, vidno potresen rekao nam je Ivan Gurković, čija je kuća uz pješački prijelaz.</p>
<p>On je, kaže, vraćajući se iz treće smjene sreo Rominu. </p>
<p>»Otišla je po pecivo u trgovinu i vratila se na pješački prijelaz. Čim sam ušao u kuću, čuo sam zvuk kočenja i udarac, otrčao sam do nje, ali nisam joj više mogao pomoći«, prepričao je Gurković posljednji susret s djevojčicom. </p>
<p>Na istom je prijelazu prije tri tjedna automobil udario i njegova unuka Danijela, koji je, srećom, samo lakše ozlijeđen. Mještani kažu da su se na tom prijelazu posljednjih desetak godina, računajući i ovu popsljednju tragediju, dogodile četiri prometne nesreće u kojima su stradala djeca. </p>
<p>Uzrok nesreće u kojoj je poginula osmogodišnja djevojčica najvjerojatnije je prebrza vožnja, a očevici kažu da je vozač u ruci imao i mobitel.</p>
<p>Zbog nesreće državna cesta D2 bila je više od dva sata zatvorena za promet. </p>
<p>Slavica Bakić-Gazdek</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Nobilo za Jelavića zatražio oslobađajuću presudu </p>
<p>Branitelj tvrdi da nije dokazana niti jedna točka višestruko mijenjane optužnice protiv njegova klijenta / Optužnica je Jelavića teretila za ukupno tri atentata na Vjeku Sliška, a kada je Sliško ubijen, Jelavić se nalazio u zatvcru, a trag njegova DNK na registracijske tablice mogao je biti podmetnut </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - »Na kraju trogodišnjeg vođenja kaznenog postupka, koji će po mnogo čemu negativnom i nezakonitom zacijelo ući u anale kaznenog sudovanja u Hrvata, smatram da nije dokazana niti jedna točka višestruko mijenjane optužnice protiv Nikice Jelavića, pa stoga predlažem da ga sud oslobodi svake optužbe«, izjavio je u petak na kraju svog završnog govora odvjetnik Anto Nobilo, branitelj Nikice Jelavića, optuženog da je šef »zločinačke organizacije«.</p>
<p>U petak je odvjetnik Nobilo najviše pozornosti posvetio točki 21. optužnice koja tereti Nikicu Jelavića da je, nakon neuspješnog atentata u Maksimirskoj 1995. godine, 27. studenog 1999. godine na Cvjetnom trgu ispalio na Sliška raketu iz ručnog bacača »ambrust«, a tada je poginuo slučajni prolaznik. </p>
<p>Nobilo je podsjetio da tužiteljstvo tereti Jelavića za ukupno tri atentata na Sliška, te na činjenicu da je Sliško zaista i ubijen i to baš na Cvjetnom trgu u ožujku 2001. godine kada se Jelavić nalazio u zatvoru.</p>
<p>Državno odvjetništvo »luta« tražeći motive za ubojstvo Vjeke Sliška, a da bi na kraju odustalo od ikakvih motiva, tvrdi Nobilo i objašnjava kako je ranije u točki optužnice 21. stajalo da je Jelavić želio ubiti Sliška zbog prevlasti na tržištu poker aparata, te zbog straha da bi se Sliško mogao osvetiti zbog ranijh napada.</p>
<p> Međutim kod posljednjeg (četvrtog op.a.) mijenjanja optužnice, neposredno pred zaključenje glavne rasprave, ti su motivi ispušteni i to stoga, smatra Nobilo, što tužiteljstvo procjenjuje da bi stavljanjem konkretnih motiva u činjenični opis, to kazneno djelo i teže dokazali.</p>
<p>Anto Nobilo je u svom izlaganju ustvrdio i kako »postoji razumna sumnja i realna mogućnost da je netko podmetnuo DNK trag«, navodno pronađen na tablicama izgorjelog »mercedesa« iz kojeg je ispaljen projektil na Sliška. Nobilo je također ustvrdio da je uzorak Jelavićeva DNK, njemu uzet suprotno odredbama Pravilnika ministarstva zdravstva, ta da je taj uzorak kasnije nepropisno pohranjen i čuvan.</p>
<p>Suđenje se nastavlja u ponedjeljak kada će Anto Nobilo iznijeti završni govor u obranu okrivljenog Hrvoja Gašparinca.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Uhićen provalnik, za drugim raspisana tjeralica</p>
<p>Policija je utvrdila da je riječ o »klasičnoj« provali, provalnike nisu zanimali spisi nego samo tehnički uređaji / Provalnici su iz medija saznali o čijem je uredu riječ, pa su se pokušali što prije riješiti ukradenih stvari</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Dva tjedan nakon provale u stan supruge generala Ante Gotovine, Dunje Zloić Gotovina, u kojem je bio smješten odvjetnički ured Gotovininih branitelja, zagrebačka je policija u petak priopćila da je provela kriminalističku obradu nad dvije osnovano osumnjičene osobe, mlađeg punoljetnka i punoljetnika.</p>
<p>Policijski službenici PU zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Odjela općeg kriminaliteta u suradnji s policijskim službenicima VIII i I policijske postaje, utvrdili su da je dvojac počinio tešku krađu, a po nalogu istražnog suca Županijskog suda obavili su pretragu četiri stana. Tom je prilikom pronađeno i oduzeto više predmeta koji potječu upravo od te provale.</p>
<p>Isto je tako utvrđeno da se radi o »klasičnoj« provali i da lopovi nisu znali da je riječ o spomenutom uredu, niti im je cilj bio krađa pravnih spisa, za koje čak i tvrde da ih nisu uzeli. Kada su iz medija saznali o čijem je uredu riječ, pokušali su se što prije riješiti pokradenih stvari, koje su prodali.</p>
<p>Jedan od uhićen u četvrtak je priveden istražnom sucu, zbog dva djela teške krađe, dok drugi još nije dostupan, te je za njim raspisana tejralica. </p>
<p>J. I.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Obasipala ga poljupcima kako bi se domogla pištolja</p>
<p>Nakon što je u njega ispalila pet metaka, suprug je još davao znakove života pa ga je odlučila dokrajčiti udarajući ga po glavi betonskim blokom </p>
<p>ŠIBENIK, 15. studenoga</p>
<p> - Na Županijskom sudu u Šibeniku nastavljeno je suđenje Anici Milovac iz Vodica, koju optužnica što je zastupa županijska državna odvjetnica Živana Beroš-Dodig, tereti da je u srpnju 1991. godine ubila supruga Borisa. </p>
<p>U optužnici stoji da se Anica Milovac, odlučivši da ubije supruga s kojim je inače imala stalne razmirice, zagrljajima, poljupcima i lažnim obećanjima domogla pištolja s podesta. Potom je u supruga ispalila sve metke, nanijevši mu pet prostrijelnih rana. Budući da je ranjeni Boris još davao znakove života, Anica ga je odlučila dokrajčiti udarajući ga betonskim blokom po glavi, nakon čega je preminuo.</p>
<p>Predsjednik sudskog vijeća, sudac Dalibor Dukić, pristao je na prijedlog optužbe da se pribavi spis o Anti Vladiću, koji je pravomoćno osuđen na 11 godina zatvorske kazne zbog ubojstva supruge Rozike. </p>
<p>U tom je postupku, naime, Anica Milovac bila krunska svjedokinja, a navodno je bila i Vladićeva ljubavnica i on joj je, također navodno, jedne noći ratne 1991. priznao da je prije 15 godina ubio suprugu Roziku tako što je inscenirao prometnu nesreću. Prihvaćen je i prijedlog odvjetnika optužene Anice Milovac, Branka Baice, da se obavi kombinirano balističko i sudsko-medicinsko vještačenje te rekonstrukcija na mjestu događaja kako bi se upotpunila saznanja o ubojstvu Borisa Milovca.</p>
<p> Prvo suđenje Anici Milovac održano je još u ožujku 1992. godine, a tada se teretila za ubojstvo na mah. Osuđena je na 4,6 godina zatvora nepravomoćno. Na žalbu Državnog odvjetništva novo suđenje održano je u ožujku 1995. godine. Tada je osuđena, također za ubojstvo na mah, na četiri godine zatvorske kazne. Županijsko državno odvjetništvo ponovno je uložilo žalbu sa zahtjevom da se optužena osudi za obično, a ne za »privilegirano ubojstvo na mah«. Optužena je 1995. nekoliko mjeseci provela u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču na vještačenju, a psihijatri su zaključili da u trenutku ubojstva nije bila smanjeno ubrojiva. Sudsko vijeće morat će nakon dokaznog postupka utvrditi je li ubojstvo počinjeno s umišljajem ili na mah, o čemu će ovisiti i visina kazne.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Pritisnut dokazima priznao da je ubio ženu</p>
<p>Nakon što je svoju žrtvu Smiljanu Vučenović ubio, odrezao joj je desnu šaku i spalio je u peći / Riječ je o devetnaestogodišnjem Vukovarcu, čiji identitet nije otkriven / Osumnjičeni za ovo ubojstvo već je poznat policiji zbog zloporaba opojnih droga</p>
<p>BOROVO NASELJE/VUKOVAR, 15. studenoga</p>
<p> - Monstruozni ubojica iz Vukovarskog predgrađa, Borova Naselja, otkriven je dva dana nakon što je svoju žrtvu Smiljanu Vučenović (48) ubio, a potom joj odrezao desnu šaku i spalio je u peći.</p>
<p>Kako nam je izjavio načelnik PU vukovarsko-srijemske Marijan Tomurad, riječ je o devetnaestogodišnjem Vukovarcu srpske nacionalnosti, čiji identitet nije htio otkriti. </p>
<p>Naime, odmah nakon što se dogodio zločin policija je privela tri osumnjičene osobe. Danonoćnim ispitivanjem, krug osumnjičenih polako se sužavao te otkrio monstruoznog počinitelja ovog teškog zločina. </p>
<p>»U dogovoru sa istražnim sucem i državnim odvjetništvom, osumnjičenog smo zadržali danonoćno u policiji te je pritisnut dokazima, u četvrtak kasno popodne, priznao da je počinio ovo teško kazneno djelo. »Ovakav zločin još nije zabilježen na ovim prostorima od mirne reintegracije do danas«, naglasio je Tomurad. </p>
<p>Motiv odnosno uzrok ubojstva su, kao što se i nagađalo, alkohol i droga. U trenutku ubojstva žrtva je bila u alkoholiziranom stanju, dok je ubojica osim što je bio pijan, bio i pod narkoticima. </p>
<p>»Zadovoljni smo što je sve razriješeno u vrlo kratkom roku i jer se pojavio opravdani strah kod stanovnika Borova naselja«, zaključio je načelnik Tomurad. </p>
<p>Podsjetimo, Vučenović je živjela sama u prizemnom stanu u Ulici Ante Starčevića 11, a ubijena je u utorak između 18 i 19 sati s dva udarca tupim predmetom u zatiljak. </p>
<p>Međutim, policijsku ekipu koja je obavila očevid posebno je zgrozilo saznanje da na truplu pokojnice nije bilo šake desne ruke. Šaka je, naime, amputirana nožem te je naknadno pronađena spaljena u ložištu peći na kruto gorivo. </p>
<p>Obdukcijom je ustanovljeno da je smrt nastupila udarcima u zatiljak, a sve ukazuje i na to da je šaka amputirana dok je Smiljana Vučenović još bila živa.</p>
<p>Po pojašnjenju Milana Kojića, istražnog suca vukovarskog Županijskog suda, amputacija je mogla biti izvedena i dok je žrtva ležala u nesvijesti nakon udaraca u zatiljak.</p>
<p>O psihi počinitelja dostatno govori i saznanje da je nakon ubojstva i amputacije ruke pustio plin u kuhinji i upalio svijeću. Srećom, do eksplozije nije došlo jer su u stan došli prijatelji ubijene, koji su vidjevši što se dogodilo, brzo provjetrili stan te time spriječili da se u peterokatnici u kojoj je živjela ne dogodi još veća tragedija.</p>
<p> U stan ubijene žene nije provaljeno niti je iz njega išta ukradeno, a prema priči susjeda radilo se o ženi koja je živjela na rubu egzistencije te je bila sklona alkoholu.</p>
<p>Upravo zbog toga u njezinom su se stanu često skupljali ljudi sumnjiva profila, a prema neslužbenim informacijama, osumnjičeni za ovaj zločin već je poznat policiji zbog zloporaba opojnih droga. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Dočekali ga pred kućom u Arbanasima i zasuli rafalima </p>
<p>Policija i istražitelji pretpostavljaju da je riječ o novom obračunu zadarske narko-mafije / Pino Dadić je poznat policiji kao preprodavač droge i slovi kao jedan od glavnih »bossova« u narko-biznisu na zadarskom području</p>
<p>ZADAR, 15. studenoga</p>
<p> - Nakon što je u četvrtak ujutro u zadarskom predjelu Arbanasi došlo do pucnjave u kojoj je Davor Mazija (39) ispalio na Antu Čulinu (27) zasad još neutvrđen broj hitaca iz pištolja, te ga je pritom jednim metkom pogodio u predjelu leđa, djelatnici PU zadarske su proveli kriminalističku obradu i počeli s utvrđivanjem svih relevantnih činjenica i okolnosti.</p>
<p> Prema neslužbenim izvorima, obračun se zbio zbog prethodno izrečenih prijetnji u diskoteci »Gotham«. Potom su D. M. (31) ispred kuće u Arbanasima dočekali Pino Dadić (38), poznat pod nadimkom Kokošica i Ante Čulina (27) i priredili mu doček s vatrenim oružjem.</p>
<p>No, D.M je potom i prema njima ispalio dva hica iz pištolja kojeg ilegalno posjeduje, nakon čega se sam javio policiji, a Pino D. je tijekom jutra uhićen. </p>
<p>U ovoj pucnjavi nitko nije bio ozlijeđen. Brat 31-godišnjeg D.M., Davor Mazija (39) je oko 11.50 sati iz pištolja u ilegalnom posjedu pucao u pravcu Ante Čuline i nanio mu tjelesne ozljede u predjelu leđa, nakon čega mu je u Općoj bolnici Zadar pružena liječnička pomoć. </p>
<p>Davor Mazija se udaljio s mjesta zločina, ali je u poslijepodnevnim satima uhićen te je sa svojim bratom D.M. (31) i P.D. (38) u petak priveden istražnom sucu Županijskog suda u Zadru uz prijedlog za zadržavanje zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela ubojstva u pokušaju, nasilničko ponašanje i prijetnje. </p>
<p>Ante Čulina će nakon završetka liječenja biti procesuiran, također zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju. Kriminalistička obrada nastavljena je i u petak budući da postoji osnovana sumnja da je riječ o novom obračunu zadarske narko-mafije, pogotovo jer je u cijeli slučaj upleten Pino Dadić koji je već od prije poznat policiji zbog preprodaje droge te je, navodno, jedan od glavnih u narko-lancu na zadarskom području. </p>
<p>M. V.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Oslobođeni optužbe za podvođenje Rumunjki</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Nepravomoćnom presudom vijeća Općinskog suda, kojim je predsjedao sudac mr. Goran B. Heršak, prvookrivljeni Stjepan B. i drugookrivljena Seljvinaza K. oslobođeni su optužbe za kazneno djelo međunarodne prostitucije. </p>
<p>U optužnici se navodilo da su 1998. godine nakon što se okrivljena u Okružnom zatvoru s dvjema zatvorenicama dogovorila kako će ih ilegalno prebaciti preko hrvatske granice, dvoje okrivljenih ispred zatvora dočekali zatvorenice te od njih zatražili da se slijedeća dva mjeseca bave prostitucijom kako bi zaradile za put u Italiju.Nekoliko slijedećih dana one su, tvrdila je optužnica, pružale seksualne usluge raznim muškarcima i to tako što ih je Stjepan B. autom vozio na Marulićev trg, dok je Seljvinaza K. dogovarala »posao« s muškarcima i pri tom uzimala iznose od 300 do 500 kuna. </p>
<p>Prvokrivljenog se teretilo i da je 5. studenoga 1998. godine oko 21 sat na Marulićevom trgu zatečen s 3 PVC paketića marihuane. Taj je optužba odbijena.</p>
<p>U obrani je prvookrivljeni rekao da nikad prije uhićenja nije vidio dvije Rumunjke, a da su ga one mogle preopoznati jer su s drugookrivljenom u njegovu stanu, mogle vidjeti njegove fotografije. Drugookrivljena je u obrani rekla da je Rumunjkama u pritvoru obećala da će im pomoći u prostituciji no da ih, nakon što ih je jednog dana odvezla na »posao«, nikad više nije vidjela, te da prvookrivljeni nije znao za njezin dogovor s Rumunjkama. </p>
<p>M. Bokulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="50">
<p>Kako osigurati novi stand-by aranžman s MMF-om </p>
<p>ZAGREB, 15. studenog</p>
<p> - Pokušaj Vlade da rashode ukupne države smanji za oko 250 milijuna kuna i tako osigura novi stand-by aranžman s MMF-om, bit će sljedećeg tjedna jedan od najvećih problema s kojim će se baviti koalicija na vlasti. Naime, Vlada je i dalje uvjerena da je taj aranžman vrlo važan za Hrvatsku, ne zbog novca kojeg osigurava (jer ga Hrvatska ne treba) nego kao signal da se u Hrvatskoj vodi ozbiljna ekonomska politika, što se direktno odražava i na ulaganja i na cijenu kredita koje na svjetskom tržištu uzimaju država, banke i tvrtke. </p>
<p>Veza državnog duga i deficita opće konsolidirane države bio je glavni kamen spoticanja u pregovorima s MMF-om, koji su ovog tjedna završili s kompromisom koji bi se trebao potvrditi potkraj prvog tjedna u prosincu, kada će Misija MMF-a opet doći u Zagreb. MMF nije, pristao na hrvatski obračun deficita po novom standardu koji je govorio o 4,8 posto deficita u 2003. nego je insistirao na starom obračunskom standardu po kojem bi deficit u 2003. iznosio čak 5,45 posto. Hrvatski su pregovarači relativno brzo pristali na kresanje rashoda koji bi doveli do 5,15 posto deficita no još u utorak MMF je insistirao na 4,8 posto. Sastanak je bio toliko buran da se već ozbiljno računalo s mogućnošću da pregovori o novom stand-by arnžmanu budu definitvno neuspješno okončani. Kompromis je u srijedu nađen na pet posto deficita u kojeg su uračunati državni proračun, proračuni 52 jedinice regionalne i lokalne uprave te fondovi i ceste. U ovoj je godini tako obračunati deficit 6,4 posto, a 2000. je iznosio oko 8,4 posto. </p>
<p>Glavnina deficita (oko 50 posto) utemeljena je u centralnom proračunu, oko deset posto ide na račun lokalne uprave, a oko 40 posto vezano je za investicije u ceste. Da bi se deficit ograničio na pet posto, ukupne rashode trebalo bi smanjiti za oko 250 milijuna kuna. U Vladi su svjesni da 250 milijuna ne bi smio biti problem ako se zna da su rashodi za sljedeću godinu (bez otplata dugova) predviđeni na osamdesetak milijardi kuna. No, to je lakše reći nego učiniti, ako se ne želi skresati ulaganje u ceste. </p>
<p>Zašto je toliko važno taj deficit ograničiti na pet posto? U Vladi objašnjavaju da više od pet posto deficita znači da je zaustavljen rast zaduživanja, a svaka decimala više znači da je rast zaduživanja samo usporen. Budući da se ovu Vladu, među ostalim, optužuje da nije dovoljno energično zaustavila rast dugova, a čak i u HNB-u upozoravaju da je krajnje vrijeme za to, dvojbe ne bi smjelo biti. </p>
<p>Sasvim je jasno da su ceste projekt koji za Račanovu vladu ima ogromnu političku težinu, odnosno da su one jedan od glavnih aduta stranaka na vlasti za sljedeće izbore. No, stoji i tvrdnja Vlade da investicije u ceste imaju i veliki gospodarski značaj, te da upravo o tome ovisi značaja dio od predviđenih pet posto gospodarskog rasta. Ako se, dakle, ne želi smanjivati ulaganja u ceste, treba smanjiti neke druge izdatke odnosno energičnije zagristi u reformske projekte koji bi mogli značiti uštedu, na primjer, smanjivanje broja zaposenih u sustavu obrane ili strožu kontrolu izdataka za zdravstvo. U ovogodišnjem proračunu se ispostavilo da prilično veliki iznosi rezervirani, primjerice za poljoprivredu nisu potrošeni jer projekti nisu ostvareni, pa su u rebalansu upravo tim novcem pokrivene rupe na drugim stavkama. Stoga je sasvim jasno da bi se dio potrebnih ušteda mogao »naći« i u realnijem planiranju troškova u 2003.</p>
<p>No, u godini koja prethodi izborima teško je očekivati da će takav prijedlog lako proći jer se stranke naglašeno dodvoravaju biračima upravo preko novca koji su uspjele osigurati za potrebe određenih skupina birača, iako se za neke projekte unaprijed zna da neće biti ostvareni. U ovoj bi godini, kažu upućeni, to mogao biti slučaj, na primjer, s novcem dodatno osiguranim za znanost i visoko obrazovanje.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Nafta ispod 23 dolara</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Nakon prihvaćanja nove UN-ove rezolucije o Iraku cijena nafte pala je na najnižu razinu u zadnjih osam mjeseci, pa je Brent nafta na zatvaranju londonske burze IPE u četvrtak iznosila 22,81 dolar po barelu. </p>
<p>Tako se vrijednost nafte strmoglavila u samo mjesec i pol dana za 6 dolara ili 21 posto. Naime, krajem rujna barel je stajao 29 dolara. Međutim, naftno tržište je vrlo nestabilno pa je obrat moguć vrlo brzo, osobito kada se ispuše poriv za prodajom naftnih pozicija. Naime, kad je ublažen američki stav prema Iraku, a Vijeće sigurnosti izglasalo novu rezoluciju koju je prihvatio i Irak, te je investicijskim fondovima (dakle tržišnim sudionicima s puno novca) dojadilo držati mnogo dugih pozicija za naftu u iščekivanju napada na Irak, tržište je zaključilo da je igri kraj.</p>
<p> Barem zasad. Jer, rezolucija uopće ne uklanja mogućnost vojne akcije, ali se temelji na nekoliko ključnih datuma. Prvi je 18. studeni kada prvi tim inspektora odlazi u Irak, a drugi je ključni datum 8. prosinac kada Irak Vijeću sigurnosti mora podnijeti potpun i točan izvještaj o programima za razvoj i isporuku oružja za masovno uništenje. Ne učini li to ili počne zavlačiti, SAD su jasno dale na znanje da se neće nimalo dvoumiti o vojnoj akciji.Ako pak Irak učini sve što se od njega traži, fokus naftnog tržišta opet će postati OPEC, čija trenutna proizvodnja guši tržište, ali je povećanje izvoza, doduše neslužbeno, bilo odgovor na visoke cijene nafte. Kako se u prosincu očekuje novi sastanak grupe, OPEC bi mogao donijeti odluku o smanjenju proizvodnje kako bi se potaknuo rast cijene. </p>
<p>U međuvremenu OPEC se suočava sa sve oštrijom konkurencijom ostalih proizvođača, ponajprije Rusije. Najnovije procjene pokazuju su proizvođači izvan OPEC-a ove godine povećali proizvodnju za 1,3 milijuna barela dnevno, dok se iduće godine od njih može očekivati dodatnih 1,13 milijuna barela. Procjenjuje se da će potražnja iduće godine porasti za 1,04 milijuna barela, što znači još manji udjel OPEC-ova izvoza ako kartel odluči smanjiti proizvodnju. Lani je OPEC-ov udjel na tržištu iznosio 41 posto, a ove će godine u najboljem slučaju biti 32 posto. Hoće li OPEC zbog povećanja cijene riskirati dodatno gubljenje tržišnog udjela? </p>
<p>A ostaje i pitanje Iraka, zemlje koja drži druge po veličini naftne rezerve u svijetu i koja bi mogla ući u utrku za najvećeg svjetskog izvoznika, u kojoj trenutno vode Saudijska Arabija i Rusija. Irak bi prema raspoloživim kapacitetima mogao proizvoditi 2,9 milijuna barela dnevno, ali proizvodi mnogo manje zbog političkih ograničenja - u prosjeku ove godine proizvodio je 1,9 milijuna barela dnevno. Za to vrijeme Saudijska Arabija je proizvodila 7,5 milijuna, a Rusija 7,1 milijun barela dnevno. Ako se smire političke napetosti oko Iraka i otvore vrata investicijama, mnogi naftaši će nahrupiti u tu zemlju i za nekoliko godina izmijeniti sadašnju sliku na naftnoj sceni. </p>
<p>Budućnost će, dakle, biti ispunjena nesigurnostima oko Iraka i u odnosima ponude i potražnje te, što je najvažnije, psihologijom sudionika na naftnom tržištu zbog čega je izvjesna samo velika nestabilnost cijena.</p>
<p>Vanja Radeljić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Napokon liberalizacija tržišta fiksne telefonije</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Zemljama Europske unije bilo je potrebno između 10 i 12 godina da liberaliziraju telekomunikacijsko tržište, ali još uvijek nisu harmonizirani svi propisi, kaže direktor Sektora za informatizaciju zemalja kandidata za ulazak u EU dr. John Beale.</p>
<p> Dodao je kako najviše od odluke vlade u pojedinoj zemlji ovisi hoće li tržište biti potpuno ili djelomično liberalizirano. Ako se vlada boji otpuštanja radnika ili naginje centralizaciji onda će taj proces biti usporen, kaže on.</p>
<p> Prema riječima dr. Bealea, mnogo je koristi od liberaliziranog telekomunikacijskog tržišta. Primjerice, cijene u fiksnoj telefoniji u EU nakon liberalizacije niže su između 30 i 40 posto, a znatno se povećao telekomunikacijski promet. Naime, u većini zemalja EU korisnici mogu birati između usluga pet fiksnih operatera. </p>
<p>Na simpoziju o budućnosti komunikacija, koji je održan u sklopu Info sajma na Zagrebačkom velesajmu, rečeno je da je Hrvatska uhvatila korak sa zemljama u tranziciji što se tiče fiksne i mobilne telefonije, ali jako zaostaje po broju internet priključaka. Primjerice, Hrvatska ima 16 posto korisnika interneta, dok ih je u Sloveniji blizu 80 posto. </p>
<p>Što se tiče liberalizacije tržišta, istaknuto je da 1. siječnja 2003. godine prestaje isključivo pravo HT-a na pružanje usluga u fiksnoj mreži. No, do 2005. godine HT nema obvezu da drugom fiksnom operateru dopusti korištenje tzv. lokalne petlje (od telefonske centrale do korisnika).</p>
<p>Predsjednik Vijeća za telekomunikacije Željko Debanić rekao je da se s liberalizacijom domaćeg telekomunikacijskog tržišta može očekivati povećanje investicija u zemlji i niže cijene usluga za korisnike. Dodao je da će liberalizacija biti obavljena u dvije faze. Otvaranje tržišta počinje 1. siječnja 2003. godine, a druga faza liberalizacije počet će 2005. godini. </p>
<p>Predsjednik Uprave VIPneta Jozef Vinatzer je rekao da je prije dolaska VIPneta na hrvatskom telekomunikacijskom tržištu bilo pet posto korisnika mobitela, a sad ih je više od dva milijuna. Dodao je da država kao regulator i operateri snose odgovornost za pravilno korištenje komunikacijskih tehnologija. </p>
<p>Otvoreno telekomunikacijsko tržište potiče zdravu konkurenciju među operaterima, otvara nova radna mjesta te čini telekomunikacijske usluge dostupne većem broju ljudi. Primjerice, nakon liberalizacije tržišta u EU fiksna je telefonija dosegla 100-postotnu pokrivenost stanovništva.</p>
<p>Izvršni direktor HT-a Mladen Ručević drži da prilikom otvaranja tržišta fiksne telefonije treba spriječiti pojavu tržišnih takmaca koji nemaju namjeru ostati na tržištu. Dodao je da za nacionalnu koncesiju na polju nepokretne telefonije za ulaganja trebati izdvojiti 50 milijuna eura u četiri godine.</p>
<p>Austrija je, primjerice, dvije godine potrošila na usklađivanje svoje telekomunikacijske regulative sa zakonima u EU. Austrija ima četiri GSM operatera te šest UMTS koncesija za treću generaciju mobilne telefonije (3G), a nedavno je prva 3G mreža puštena u rad. Koncesije za GSM, osim Mobilkomu, i za UMTS mrežu dodjeljivane su putem dražbi. </p>
<p>Učinak liberalizacije telekomunikacijskog tržišta u Austriji bio je pad cijena u fiksnoj mreži za 40 posto, a promet je povećan 250 posto. U mobilnim mrežama cijene su također drastično pale, a promet (minutaža razgovora) povećan je sedam puta. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Porasle dionice naftnih kompanija i osiguravatelja</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Iako su svi važniji europski indeksi do petka poslijepodne bili na pozitivnom teritoriju, zbog očekivanog pada cijena na newyorškim burzama spustili su se s najviših cijena zabilježenih tijekom dana. Rast su ostvarile prije svega dionice naftnih kompanija i osiguravatelja, dok su drugdje trendovi bili različiti.</p>
<p>Londonski FTSE 100 je porastao 0,65 posto na 4079,6 bodova, dok je frankfurtski DAX dobio 0,26 posto dosegavši 3196,82 boda. Milanski MIB 30 je ostao gotovo nepromijenjen - porastao je 0,05 posto na 24.277 bodova, a pariški CAC 40 je na 3170,21 bod bio 0,69 posto viši nego u četvrtak. Indeks najjačih europskih blue chipova DJ Stoxx 50 je dobio solidnih 0,77 posto dosegavši 2587,84 boda.</p>
<p>Newyorški indeksi Dow Jones Industrial Average i S 500 su neposredno nakon otvaranja burzi zabilježili blagi pad, dok je Nasdaq Composite izgubio čak 1,5 posto. Tehnološke dionice su zabilježile izraženiji pad nakon što su analitičari smanjili svoje procjene za Intel i General Electric. Dan ranije, indeksi su ostvarili solidan porast. Tako je DJIA dobio 1,7 posto dosegavši 8542,13 bodova, a Nasdaq Composite je porastao čak 3,69 posto na 1411,52 boda.</p>
<p>U Aziji je prevladavao pozitivan trend te je i tokyjski Nikkei 225 dobio 2,41 posto dosegavši 8503,59 bodova.</p>
<p>Nakon što je dan ranije zabilježila znatan pad zbog najave da za 14 milijardi dolara preuzima američki Household International, najveća europska banka, britanska HSBC, u petak je s rastom od 5,5 posto bila jedan od najvećih dobitnika među europskim blue chipovima. Njeni domaći konkurenti Barclays i Lloyds TSB su pali 3,2 odnosno 4,8 posto. Credit Suisse i ING su dobili 2,9 odnosno 2 posto, a Deutsche Bank i HVB su pali 0,7 posto. UniCredito je izgubio 1,5 posto.</p>
<p>Među osiguravateljima, Allianz, koji je u četvrtak objavio rezultate slabije od očekivanja analitičara, porastao je 0,6 posto, a njegovi rivali Aegon i Axa dobili su 3,3 odnosno 4 posto. München Re, najveći svjetski reosiguravatelj, dobio je 3,5 posto, a Swiss Re 2,2 posto.</p>
<p>Telekomi su uglavnom bilježili tek blagi pomak, iako su trendovi bili različiti - Deutsche Telekom je pao 0,7, a BT porastao 0,2 posto.</p>
<p>U naftnom sektoru, BP je porastao 0,3 posto, a Total Fina Elf 0,2 posto. Shell je dobio 1 posto, a Royal Dutch 1,2 posto. Talijanski Eni je porastao 0,5 posto. </p>
<p>P. Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="54">
<p>Markač i Korade novi haaški osumnjičenici? </p>
<p>Iz Banskih se dvora u petak nije mogla dobiti ni jedna informacija koja bi dala naslutiti identitet osoba s kojima Tužiteljstvo želi razgovarati/ »Vjesnik« iz dobro obaviještenih izvora doznaje da je riječ o umirovljenim generalima Ivanu Koradeu i Mladenu Markaču/ Markač je već razgovarao s domaćim istražiteljima o događajima vezanima uz akciju »Medački džep«/ Korade bi, pretpostavlja se, s haaškim istražiteljima mogao razgovarati o akciji »Oluja«</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Hrvatska je vlada u četvrtak zaprimila zamolbu tužiteljstva Haaškog suda kojom se od nje traži pomoć i suradnja u organiziranju obavijesnog razgovora predstavnika Tužiteljstva i dviju osoba u svojstvu osumnjičenika. Vlada ne može objaviti imena tih osoba prije nego što ih o tome osobno ne obavijesti, te dobije njihovu suglasnost za objavljivanje njihovih imena u javnosti, navodi se u priopćenju Vladina ureda za odnose s javnošću. </p>
<p>Iz Banskih se dvora u petak nije mogla dobiti ni jedna informacija koja bi dala naslutiti identitet osoba s kojima Tužiteljstvo želi razgovarati. No Vjesnik iz dobro obaviještenih izvora doznaje da je riječ o umirovljenim generalima Ivanu Koradeu, zapovjedniku 7. gardijske brigade, i Mladenu Markaču. Od poznatijih visokih časnika u statusu osumnjičenika haaški su istražitelji razgovarali i s generalom Petrom Stipetićem, koji je nakon razgovora bio oslobođen optužbi vezanih za akciju »Medački džep«. U posljednje vrijeme najistaknutije ime obilježeno statusom osumnjičenika je umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo. </p>
<p>U javnost nisu uspjele procuriti ni informacije o temama o kojima haaški istražitelji žele razgovarati s Koradeom i Markačem. </p>
<p>General Markač već je razgovarao s domaćim istražiteljima o događanjima vezanim za akciju »Medački džep«, a čuvanja tajne oslobodili su ga ministri obrane i unutarnjih poslova. Korade bi, pretpostavlja se, s haaškim istražiteljima mogao razgovarati o akciji »Oluja«. </p>
<p>U krugovima koji su već u četvrtak navečer tvrdili da se Haag zanima za Markača i Koradea, moglo se nedavno čuti da je i general Damir Krstičević, zapovjednik 4. gardijske brigade, jedna od meta haaških istražitelja u vezi s događajima za vrijeme i nakon »Oluje«. No, prema posljednjim informacijama iz dobro obaviještenih krugova, u ovom krugu razgovora haaški istražitelji nisu za njega zainteresirani.</p>
<p>Izvjesno je da ovo nije posljednji zahtjev Haaga za obavijesni razgovor s nekim od visokih dužnosnika iz doba rata. Doznajemo da bi se na popisu onih s kojima istražitelji tužiteljstva Haaškog suda žele razgovarati mogli naći, osim vojnih dužnosnika, i neki politički dužnosnici u vrijeme bivše vlasti. Haag je, navodno, zainteresiran za saslušanje Vladinih civilnih i vojnih povjerenika za područja koja su se oslobađala u vojnim akcijama, na primjer za područje Knina nakon »Oluje«. U tom kontekstu spominje se ime generala Ivana Čermaka, koji je nakon »Oluje« bio zapovjednik vojnih postrojbi u Kninu. </p>
<p>Ne treba zaboraviti da je bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova Željko Sačić već dao iskaz haaškim istražiteljima, ali i da je general Čermak razgovarao s njima. Nakon tog razgovora tvrdilo se da Haag za Čermaka više nije zainteresiran. </p>
<p>U krugovima bliskim dvanaestorici generala koje je smijenio predsjednik Stjepan Mesić, može se također čuti da je Haag vrlo zainteresiran za ulogu hrvatskih postrojbi i njihovih zapovjednika na teritoriju BiH. Pretpostavlja se, također, da bi Haag u takvoj istrazi mogao biti zainteresiran i za Koradeov iskaz.</p>
<p>Vidi stranicu 2</p>
<p>Sanja Kapetanić i Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Do kraja godine u mirovinu ide Petar Stipetić, ali i još 41 časnik HV-a</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - U idućih mjesec i pol dana u mirovinu će otići čak 41 časnik Hrvatske vojske, a među njima je i načelnik Glavnog stožera general Petar Stipetić, potvrdila je u petak ministrica obrane Željka Antunović. </p>
<p>Na brifingu za novinare, koji je organizirala u Ministarstvu obrane, ministrica je istaknula da do kraja godine u mirovinu odlazi 25 visokih časnika HV-a među kojima je čak 12 generala i admirala. »Iako možda nije najbolja prigoda, moramo napraviti rez, zahvaliti svima onima koji su mnogo doprinijeli HV-u, ali po sili zakona moraju u mirovinu«, istaknula je. Od 25 djelatnih vojnih osoba koje odlaze u mirovinu, većina ih ima činove od generala zbora do brigadira, a otići će i 16 nižih časnika HV-a (od zapovjednika desetine do pukovnika). </p>
<p>U MORH-u su se posebno osvrnuli i na umirovljenje načelnika Glavnog stožera. Prema ministričinim riječima, od kada je ona stupila na tu dužnost, Stipetić nikad nije prikrivao činjenicu da mora otići u mirovinu. Možda je, kaže ministrica, bio povrijeđen i razočaran stavovima dijela okoline prema sebi. Ni jedne sekunde, kaže, nije dovodio u pitanje spremnost za odlazak, no imao je razloga biti nezadovoljan ponašanjem nekih ljudi u sustavu. </p>
<p>Ministrica Antunović nije željela otkriti imena potencijalnih kandidata koji konkuriraju za Stipetićevo mjesto, dodavši da o svim potencijalnim kandidatima tek slijedi rasprava s vrhovnim zapovjednikom Stjepanom Mesićem.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>27. studenoga štrajk u školama i prosvjed na Markovu trgu</p>
<p>Predsjednik »Preporoda« Vinko Filipović objasnio je da datum štrajka nije slučajno izabran, jer dan nakon toga, 28. studenoga, Vladi istječe rok u kojem se mora izjasniti o amandmanima na proračun za 2003. godinu</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Jednodnevni štrajk upozorenja organizirat će se u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima u Hrvatskoj 27. studenoga u sedam sati. Isti dan u podne nastavnici i profesori prosvjedovat će na Markovu trgu kako bi pokazali nezadovoljstvo svojim statusom, plaćama i prije svega predloženim proračunskim izdvajanjima za obrazovanje. Organizator štrajka, Koordinacija školskih sindikata, od Vlade traži 20 posto veće plaće u prosvjeti i milijardu kuna više izdvajanja za obrazovanje. Istodobno naglašavaju da će prvi put u prosvjeti biti organiziran prosvjed i štrajk u istom danu. Predstavnici Koordinacije školskih sindikata (Hrvatski školski sindikat »Preporod«, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikat odgoja i obrazovanja Hrvatske, Sindikat radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju te Sindikat zaposlenih u hrvatskom školstvu) u petak su, na konferenciji za novinare, istaknuli da je najava štrajka rezultat ankete provedene među njihovim članstvom, prema kojemu se za jednodnevni ili višednevni štrajk odlučilo 70 posto zaposlenika u školstvu. </p>
<p>Predsjednik »Preporoda« Vinko Filipović objasnio je da datum štrajka nije slučajno izabran, jer dan nakon toga, 28. studenoga, Vladi istječe rok u kojem se mora izjasniti o amandmanima na proračun za 2003. godinu.</p>
<p>Zaposlenici u prosvjeti potplaćeni su u odnosu na druge zaposlenike u javnim službama za više od 20 posto, ističu u Koordinaciji, te naglašavaju da ne traže ništa što već nemaju ostali korisnici proračuna. </p>
<p>»Kome se u ovoj zemlji može objasniti da je prosječna plaća u Hrvatskoj veća za 100 kuna od prosječne plaće čovjeka s visokom stručnom spremom zaposlenog u školi«, pita se predsjednik Nezavisnog sindikata Andrija Puljević. </p>
<p>Od Vlade se očekuje da ispoštuje obećano, a to je da izdvajanja za obrazovanje u Hrvatskoj postupno rastu do stope izdvajanja zemalja Europske unije (5,6 posto BDP-a). Umjesto traženih 4,2 posto BDP-a, prijedlog proračuna za iduću godinu je 3,12 posto. Sindikati tvrde da taj postotak pokazuje nominalno smanjenje izdvajanja za obrazovanje u odnosu na ovu godinu. »Tri proračuna prosvjeti nisu donijela povećanje, čak su se nominalno i smanjivala. Zbog toga je obrazovanje najpotplaćenija djelatnost unutar javnog sektora«, ističu u Koordinaciji. Izjavu ministra financija Mate Crkvenca prema kojoj je obrazovanje jedan od prioriteta Vlade u idućoj godini, smatraju ciničnom, a Filipović se pita što bi s obrazovanjem tek bilo da ono nije Vladin prioritet?!</p>
<p>Koordinacija svojim članstvom pokriva cjelokupan srednjoškolski sustav te 130 osnovnih škola. Nadaju se da će podršku u štrajku dobiti od svih učitelja u osnovnim školama, iako im se Sindikat hrvatskih učitelja (SHU), kao većinski sindikat u osnovnom školstvu, zasad nije pridružio. </p>
<p>»U štrajk pozivamo sve učitelje, jer se naši zahtjevi tiču cjelokupnog sustava. Zato nema mjesta 'soliranju'«, rekao je Puljević, te dodao da SHU ne pozivaju u štrajk zato što nisu sigurni hoće li uspjeti sami.</p>
<p>Sindikalci poručuju da najavljenim štrajkom neće manipulirati učenicima. »Kad dođe trenutak, pozvat ćemo učenike da ne dođu na nastavu«, rekao je Puljević te dodao: »Što će nam učenici u školi kad će nekoliko tisuća nastavnika biti pred Saborom i Vladom?«. </p>
<p>Ako Vlada do 27. studenoga ispuni zahtjeve sindikata, štrajka neće biti. No, ako ne promijeni svoj odnos prema obrazovanju, sindikalci su spremni organizirati daljnje prosvjetne aktivnosti. Do ispunjenja zahtjeva.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Vlada predlaže kompromis o izboru zastupnika manjina u Saboru</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Potpredsjednik Vlade Goran Granić najavio je u četvrtak na sjednici Vlade da će sljedeći tjedan predložiti novo, kompromisno rješenje ustavnog zakona o pravima manjina. Donošenje novog ustavnog zakona o pravima manjina jedna je od obveza koje je Hrvatska prihvatila u sklopu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU. Kompromis koji je najavio Granić, saznajemo od visokoga Vladina dužnosnika, temeljio bi se na principu da broj predstavnika manjina odgovara udjelu manjina u stanovništvu (oko osam posto) te da se predstavnici manjina u Sabor biraju po općem i po posebnom pravu. </p>
<p>Po posebnom bi se pravu birala dva zastupnika - jedan zastupnik srpske manjine, koja u ukupnom stanovništvu ima više od 1,5 posto te jedan za sve ostale manjine. Manjine bi, dakle, imale dvije posebne izborne jedinice, jednu za izbor zastupnika srpske manjine i jednu ostale manjine. Prema dosadašnjem zakonu, pravo na jednog zastupnika zajamčeno je srpskoj, mađarskoj i talijanskoj manjini, a sve ostale zajednički biraju četiri zastupnika. Ostatak zastupnika manjina izabrao bi se na temelju općeg prava glasa - sa stranačkih lista, i to među predstavnicima manjina koji su se našli ispod crte koja se na stranačkoj listi povlači na temelju broja osvojenih glasova. </p>
<p>S. Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Lozinin model suđenja ide dalje</p>
<p>Krimen kojim ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović tereti suca Slavka Lozinu - sudjelovanje u prometnoj nesreći, bijeg s mjesta incidenta i nepružanje pomoći ozlijeđenoj osobi - Državno sudbeno vijeće raspravit će naknadno / Tko zna bi li razlozi glavne rasprave u toku za DSV bili jednaki da je, kojim slučajem, Vrhovni sud tražio isto što je potpisala ministrica</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Slavko Lozina, splitski županijski sudac, ostao je u raspravnom sedlu u »slučaju Lora« i nakon sjednice Državnog sudbenog vijeća u četvrtak. Članovi DSV-a, naime, odlučili su da će stegovni postupak protiv Lozine nastaviti kad presuda u »slučaju Lora« postane pravomoćnom. Postupak je pred DSV-om pokrenula ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović, tražeći da to vijeće, do završetka procedure, donese mjeru trenutnog udaljenja sa Županijskog suda u Splitu.</p>
<p>Krimen kojim ministrica tereti Lozinu - sudjelovanje u prometnoj nesreći, bijeg s mjesta incidenta i nepružanje pomoći ozlijeđenoj osobi - DSV će raspraviti naknadno. </p>
<p>Tako se, eto, nastavlja »priča o Lozini«, čije su prethodne epizode ukazale da nešto ipak zaudara u slučaju splitskoga suđenja za ratni zločin počinjen, prema optužnici, 1992. godine u zatvoru ratne luke Lora. Za zločin je optuženo osmero ljudi (jedan u bijegu pa mu se sudi u odsutnosti).</p>
<p>Čim je podignuta optužnica, branitelji optuženika podnijeli su niz zahtjeva za izuzeće splitskoga suda, predsjednika toga suda Igora Benzona, zahtjeva za izuzeće svih i svakoga. Kad je Benzon objavio da će spis biti dodijeljen sucu Slavku Lozini, prigovori su povučeni.</p>
<p>Drugi signal da nešto nije u redu uslijedio je već nakon prvih raspravnih tjedana. Pred Lozinom je defilirala vojska svjedoka, koji ili ništa nisu znali o događajima u Lori u vrijeme koje opisuje optužnica, ili su o optuženicima govorili sve najbolje.</p>
<p>Treći znak da Lozina u procesu »čini nešto« što sa suđenjem nema veze stigao je iz same sudnice: navijanje publike, pljeskanje, prijateljska suradnja suca i branitelja, čime odvjetnici dobivaju prigodu izravno utjecati na tijek i smisao glavne rasprave.</p>
<p>Optužnica koju je pripremio današnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić njegovi kolege jednostavno nisu znali zastupati. Lozina je sve njihove prijedloge odbijao, omogućavao obrani da diktira i tempo suđenja i njegov sadržaj. Tada Županijsko državno odvjetništvo podnosi zahtjev, posredovanjem Bajića, Vrhovnom sudu za izuzeće mjesne nadležnosti splitskoga suda. Na iznenađenje Tročlano vijeće Vrhovnog suda pak odlučuje da je tužiteljski zahtjev - neargumentiran.</p>
<p>»Zahvala« Vrhovnom sudu za takvu odluku iz Lozinine sudnice stiže u obliku naloga da se, nakon saslušanog 31 svjedoka i njihovih uglavnom pohvalnih svjedočenja o optuženicima, optuženici puste na slobodu i od kuće prate nastavak suđenja.</p>
<p>Bila je to golema provokacija Vrhovnome sudu, koji Lozininu odluku o puštanju naziva »ishitrenom«, a njene učinke sanira policijskim nalogom da se optuženici vrate u pritvor. Policija to i čini, ali ne uspijeva u potpunosti, pa su dvojica optuženika i danas u bijegu.</p>
<p>Vrhunac »suđenja« suca Lozine uslijedio je kad tzv. beogradski svjedoci odbijaju doći u Split, jer nemaju nikakvu zaštitu. Lozina im je, naime, običnom poštom poslao pozive, pa su svi mogli znati tko su ti ljudi i zašto dolaze u Split. Sigurnosti u tim uvjetima ne bi bilo ni u tragovima. </p>
<p>Lozina je potom, plešući na koncertu jedne estradne zvijezde i neodgovornim odnosom prema poslanim mu dokazima, koje je »zagubio« u ormaru, prvi put izazvao sumnju i ministrice pravosuđa i predsjednika Vrhovnog suda Ivice Crnića. Ali, zaštićen Benzonom, opet se provlači neokrznut.</p>
<p>Kad ministrica ipak pokreće stegovni postupak DSV Lozini skida imunitet, ali dva tjedna kasnije, zahtjev Ingrid Antičević Marinović stavlja »na čekanje«.</p>
<p>Naravno, toliko se čekalo, odugovlačilo, spekuliralo s navodnom brigom za »neovisnost i samostalnost sudstva«, od Vrhovnog suda naniže, od Ministarstva pravosuđa pa naširoko, da je Slavko Lozina mogao »suditi« kako je htio, procesno neodgovoran, jer su njegove granice »brižljivo čuvane«.</p>
<p>Sad se očekivalo da sve grijehe struktura, sve zaostatke u reakciji na Lozinin model suđenja, poravnaju baš Stanko Hautz i njegov DSV. Naravno, taj sudačko-profesorsko-odvjetnički sastav takvu reakciju nije mogao prihvatiti (ministrici svaka čast s njihove strane). Tko zna bi li razlozi glavne rasprave u toku za DSV bili jednaki da je, kojim slučajem, Vrhovni sud tražio isto što je potpisala ministrica?</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>»Nema antibiotika u slovenskom mlijeku«</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Prvi rezultati ispitivanja stotinjak uzoraka slovenskog mlijeka uzetih iz domaćih trgovina, s graničnih prijelaza i iz naših mljekara, bili su negativni, tj. u njima nije pronađen antibiotik, rečeno je u petak u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. </p>
<p> Željko Slemenšek, načelnik Uprave za sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravstva, kaže da se i nisu mogli očekivati pozitivni rezultati testova, jer je slovenska inspekcija pravodobno reagirala pa je vrlo mala vjerojatnost da je kontaminirano mlijeko ušlo u Hrvatsku.</p>
<p>Dodao je da se i u najgorem slučaju, ako je netko konzumirao mlijeko uvezeno iz Slovenije, može dogoditi alergijska reakcija ili pad imuniteta. Naime, nalazi kloramfenikola u slovenskom mlijeku, iako tog antibiotika ne bi smjelo biti u lancu ljudske prehrane, nisu takvi da bi bili opasni za ljudsko zdravlje. </p>
<p>Prema neslužbenim informacijama, slovenski seljaci tvrde da opasni antibiotik u mlijeko nije unijet direktno, već sumnjaju da je to tog došlo preko mješavine stočne hrane. Slovenski veterinari tvrde da već 10 godina ne koriste kloramfenikol u liječenju krava. Ovaj se antibiotik koristi za smanjivanje razine mikroorganizama u mlijeku, odnosno na nedopušten način postiže veća otkupna cijena svježeg mlijeka. Na dodatnu opreznost upućuje i činjenica da se kloramfenikol može naći u slobodnoj prodaji u Mađarskoj i SRJ.</p>
<p>Postojanje antibiotika registrirano je zasad kod 16 slovenskih kooperanata Pomurke iz Murske Sobote, ali na sreću u vrlo malim količinama. </p>
<p>Mađutim, uvoz i prodaja slovenskog mlijeka u Hrvatsku nisu zabranjeni - od kolovoza do studenoga uvezeno je 6000 kilograma Pomurkinog mlijeka u prahu. No, većina je domaćih trgovaca samoinicijativno povukla mlijeko i mliječne proizvode slovenskih proizvođača. U prvome redu riječ je o Alpskome mlijeku Ljubljanskih mlekarni. U Konzumu kažu da će vratiti Alpsko mlijeko na police, ako se pokaže da u njemu nema zabranjenih antibotika. </p>
<p>Inače, na domaće tržište je u prvih devet mjeseci ove godine iz Slovenije uvezeno 7,5 milijuna litara različitih vrsta mlijeka. Najviše, 4,6 milijuna litara uvezeno je pasteriziranog, zatim 2,3 milijuna litara steriliziranog, 93.000 litra kondenziranog i 359.000 kilograma mlijeka u prahu. U priopćenju Ljubljanskih mlekarni ističe se da se sirovo mlijeko za koje se sumnja da ima antibiotika isti dan uništava te u mljekare dolazi samo zdravstveno ispravno mlijeko.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Mijalić: Rast stope BDP-a temelji se samo na zaduživanju</p>
<p>Crkvenac: Posebno će se razmotriti prijedlozi o povećanju proračunskih udjela za znanost, školstvo, pravosuđe i poljoprivredu, no isključivo za potrebe reformi u tim područjima i u svrhu razvoja gospodarstva i novih proizvoda/ HDZ i DC zatražili povratak porodiljnih naknada na razinuiz 2000.</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Više od dvije trećine od 87,8 milijardi kuna proračuna - 69,6 posto - vraća se građanima, rekao je u petak u Hrvatskom saboru ministar financija Mato Crkvenac, zaključujući dvodnevnu raspravu o prijedlogu proračuna za iduću godinu. </p>
<p>»U okviru preostale trećine proračuna, osiguravamo više od pet milijardi kuna za razvoj i kapitalna ulaganja«, rekao je ministar. Najavio je i da će se posebno razmotriti prijedlozi o povećanju proračunskih udjela za znanost, školstvo, pravosuđe i poljoprivredu, no isključivo za potrebe reformi u tim područjima i u svrhu razvoja gospodarstva i novih proizvoda. </p>
<p>Crkvenac je demantirao pisanje nekih medija, po kojima je Vlada za Sabor pripremila jedan, a za MMF drugi proračun. »Postoji samo jedan proračun koji će Vlada još dorađivati«, rekao je. </p>
<p> Prije toga zastupnički su klubovi u završnim izlaganjima najavili brojne amandmane na predloženi tekst proračuna. Kao i dan ranije, klubovi vladajuće koalicije uz manje su primjedbe najavili potporu proračunu, dok je oporba najavila da ga neće podržati.
Vladin prijedlog podržat će SDP, kaže Dragica Zgrebec. Proračun se, kaže, temelji na dosegnutim makroekonomskim pokazateljima. Ta stranka očekuje da će Vlada do glasovanja preraspodijeliti izdatke za pojedina prioritetna područja. </p>
<p>Podrška Kluba LS-a ovisit će o tome koliko će Vlada prihvatiti njegovih amandmana, kojima ta stranka nastoji uspostaviti regionalnu ravnotežu, kako se nitko u Hrvatskoj ne bi osjećao zakinut, rekao je Zlatko Kramarić, hvaleći poticanje poduzetništva koje provodi ministar Željko Pecek. </p>
<p>Goranko Fižulić (Klub Libre) najavio je podršku predloženom proračunu, ali i da će pažljivo provjeravati troše li uistinu ministarstva koja će dobiti više novca taj novac na reformske zahvate.</p>
<p>Ivan Šuker (Klub HDZ-a) smatra da se predloženi proračun ne temelji na snažnoj strategiji gospodarske, socijalne i fiskalne politike, a stoga ni na financijskoj stabilnosti zemlje. »Najveća rak rana hrvatskih državnih financija«, po Šukeru je minus izvanproračunskih fondova,</p>
<p>A proračunom je nezadovoljan i Klub DC-a koji će zato pri glasovanju, najavljuje Vesna Škare Ožbolt, biti suzdržan. »Proračun nije dovoljno razvojan i pokazuje da Vlada i dalje uspješno provodi samo restrikcije državne potrošnje«, tvrdi Vesna Škare Ožbolt. </p>
<p>Kao i u četvrtak Jadranko Mijalić (Klub HSLS-a) je isticao da su podaci iz prijedloga proračuna nekorektni, posebice oni koji govore o rastu stope BDP-a koja se, smatra on, temelji samo na zaduživanju kod inozemnih banaka, što je dugoročno neodrživo. </p>
<p>S Mijalićem se slaže Tonči Tadić (Klub HSP/ HKDU-a). »Brojne proračunske stavke, koje za iduću godinu predviđaju gospodarski rast i veću zaposlenost, proizvoljne su i bez ikakvih vjerodostojnih pokazatelja«, zaključuje Tadić. </p>
<p>»Da bi se ostvario proračun, potrebna je i stabilnost zemlje«, tvrdi Milan Kovač (HB), ocijenivši da takve stabilnosti u Hrvatskoj nema. </p>
<p>Vlada će, kako je najavljeno, razmotriti sve zastupničke primjedbe i amandmane, koje mogu podnijeti do srijede, 20. studenoga.</p>
<p>Sabor je raspravio i Konačni prijedlog zakona o izvršavanju državnog proračuna za 2003. godinu. Jadranka Kosor (HDZ) i Vesna Škare-Ožbolt (DC) zatražile su povratak porodiljnih naknada na razinu iz 2000., dok je Drago Krpina spomenuo nejednak položaj poduzetnika na tržištu. »Jedan Štef koji ima obiteljsko gospodarstvo nije uspio vratiti kredit i nad njim se provodi ovrha, a brodogradilište Viktor Lenac koje je propalo dobilo je jamstva iz državnog proračuna. Bi li Štef dobio jamstvo da je premijer Račan bio kod njega na kulenu, kao što se vozao jahtom Damira Vrhovnika«, upitao je Krpina. </p>
<p>HSP neće podržati predloženi zakon, jer je zaprepašten porastom planiranog zaduženja na 13 milijardi kuna, najavio je Tonči Tadić. </p>
<p>Hrvatski sabor nastavit će 26. sjednicu u srijedu.</p>
<p>Milan Jelovac i Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Oporba i dalje bojkotira izbor čelnika odbora</p>
<p>Sabor ni u petak nije uspio, u petom pokušaju glasanja, potvrditi prijedlog kadrovskih promjena u saborskim odborima koje je uvjetovao odlazak HSLS-a iz vladajućev koalicije u oporbu. </p>
<p>Kad je predsjedavajući Zlatko Tomčić pokušao ishoditi glasovanje o tome, zastupnici oporbenih stranaka - HDZ-a, HSLS-a, HB-a i DC-a - napustili su sabornicu, dok zastupnika HSP-a u njoj nije ni bilo. </p>
<p>»Oporbeni zastupnici opstruiraju važan saborski posao. Ako se takvo ponašanje nastavi, sazvat ćemo glasovanje samo sa svojim zastupnicima, koje ćemo pokušati okupiti otkazivanjem službenih puteva i drugih obaveza zbog kojih su opravdano odsutni«, izjavio je novinarima Tomčić. Dodao je da će uporno svaki dan na dnevni red stavljati spomenute promjene »tako dugo dok ta gospoda ne shvate da rade u korist vlastite štete« i to prijepodne kada traje izravni televizijski prijenos saborskih sjednica. »Jedini sudac ovakvih poteza oporbe može biti javnost«, rekao je Tomčić. </p>
<p>A. L. i Ma. L.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Račan: »Ne mogu potvrditi ništa više od onog što stoji u Vladinom priopćenju«</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Na upit odnosi li se najnoviji zahtjev haaškog tužiteljstva na umirovljene generale Ivana Koradea i Mladena Markača, premijer Ivica Račan, koji je sa suprugom posjetio u petak teško ozlijeđeni djecu iz Škabrnje u bolnici Rebro, odgovorio je da ne može potvrditi ništa više od onog što stoji u Vladinom priopćenju. Na pitanje je li u petak ujutro s potpredsjednikom Vlade Goranom Granićem posjetio umirovljenog generala Janka Bobetka u bolnici KB Dubrava, Račan je izjavio da o privatnim posjetima ne želi govoriti. </p>
<p>Račan je također izrazio zadovoljstvo poboljšanjem zdravstvenog stanja 9-godišnje Romane Škara i Frane Ivkovića koji su stradali od mina u Škabrnji, te istaknuo da se osobno uvjerio u dobru medicinsku skrb nad njima. »Dogodila se velika nesreća od mina kojih još uvijek previše ima u ovoj zemlji. Trebati će još puno vremena da Hrvatsku očistimo od mina, ali i od oružja koji su velika prijetnja sigurnosti naših građana«, zaključio je Račan. Premijer je istaknuo i da je razgovarao s ocem i majkom stradalog Frane te da su i roditelji zadovoljni poboljšanjem zdravstvenog stanja njihova djeteta. </p>
<p>D. Dujmović</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Markač - i policajac i odličan vojnik</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - »Odličan vojnik, a ponajbolji policajac«, svojedobno je bila uzrečica za prvog specijalca MUP-a i jedinoga generala među policajcima Mladena Markača. Markač je do 2000. godine bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova za Specijalnu policiju, odnosno preimenovan je za specijalnoga ministrova savjetnika. Godine 1995. izabran je za saborskog zastupnika HDZ-a za Bjelovarsko-bilogorsku županiju.</p>
<p>Inače, jedan je od osnivača Specijalne policije MUP-a početkom Domovinskog rata. U rujnu 1990. postao je pomoćnik zapovjednika Antiterorističke jedinice Lučko, a početkom 1991. godine i zapovjednik te jedinice. U ljeto 1991. već je na čelu Sektora specijalne policije.</p>
<p>Specijalna je policija obavljala zapravo vojne zadaće, a s obzirom na to da je svaka policijska uprava imala svoju jedincu, bili su na svim ratištima, od Vukovara do Dubrovnika. Osobito je bila teška i zahtjevna njihova zadaća na Velebitu. S Velebita su se tako u »Oluji«, početkom kolovoza 1995. godine, spustili u Gračac da bi došli na granicu s BiH. </p>
<p>Markač je ključnu ulogu odigrao i u vojno-redarstvenoj akciji »Bljesak« u svibnju 1995. godine, kada je oslobođena zapadna Slavonija.Akcija u Medačkom džepu bila je u rujnu 1993. godine. Tu je Specijalna policija obavila vrlo teške zadatke, također se spuštajući s položaja na Velebitu.</p>
<p>Markač je u policiji od 1981. godine.</p>
<p>Nakon rata, osim preustroja na mirnodopske policijske zadaće, specijalci su radili na razminiravanju ratom zahvaćenih područja, a s obzirom na to da su u njihovim redovima i ronioci i alpinisti, radili su i na razminiravanju Plitvica i podmorja. </p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Ivan Korade - heroj i nasilnik</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Ivan Korade (36), započeo je svoj ratni put početkom 1991. godine kao dragovoljac u jedinicama Specijalne policije. Osnivanjem ZNG-a, priključuje se 1. gardijskoj brigadi, »Tigrovima«, a 1992. godine postaje zapovjednik 5. bojne »Tigrova«. U ljeto 1992. Korade je teško ranjen na dubrovačkom bojištu. Nakon oporavka, vraća se u službu, a kad je krajem 1993. godine osnovana 7. gardijska brigada »Puma«, Korade postaje njezin prvi zapovjednik.</p>
<p>Od prosinca 1994. godine, pa do »Oluje« 7. brigada je, zajedno s 4. gardijskom, osvajala vrhove Dinare i Livanjsko polje, približavajući se Bosanskom Grahovu da bi oslobodili Knin. Sedma brigada 5. kolovoza 1995. prva ulazi u Knin, a njezin zapovjednik, tada brigadir, Korade ističe hrvatsku zastavu na Kninsku tvrđavu. U rujnu iste godine, 7. brigada odlazi u Bosnu, sukladno dogovoru s Federacijom BiH, te sudjeluje u borbama do pada Mrkonjić Grada.</p>
<p>Neprijeporno je da je Ivan Korade bio hrabar vojnik koji je svoju postrojbu uspješno vodio kroz najslavnije bitke Domovinskog rata. Međutim, isto je tako činjenica da je osoba sklona nasilničkim ispadima.</p>
<p>Još početkom 1994. godine Korade je izazvao incident na bojištu u zadarskom zaleđu zbog kojega ga je uhitila i prijavila Vojna policija. </p>
<p>Nakon rata, Ivan Korade je postao general i zapovjednik VI. zbornog područja Bjelovar. U to je vrijeme napravio nekoliko ozbiljnih izgreda. Nedavno su na sudu u Varaždinu Korade i nekoliko njegovih suradnika uvjetno osuđeni zbog zlostavljanja jednog pukovnika SIS-a u jednom varaždinskom restoranu krajem 1995. godine. Korade je izazvao i nekoliko izgreda na utakmicama nogometnoga kluba »Bojovnik 7«, čiji je bio predsjednik. Jednom je prilikom demolirana varaždinska sportska dvorana, a i kafić čiji su vlasnici pretučeni. Uz taj incident također je povezano Koradeovo ime. General je bio sklon i brzoj vožnji, te je izazvao nekoliko prometnih nesreća.</p>
<p> Korade je umirovljen u travnju 1997. godine kad je uhićen zajedno s nekoliko svojih suradnika. </p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Bergovec: Zdravstveno stanje generala Bobetka kritično </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - »Bobetkovo stanje je zadnja dva dana, medicinski pojednostavljeno, zdravstveno kritično, odnosno vrlo ozbiljno«, rekao je prof. dr. Mijo Bergovec, voditelj liječničke ekipe generala Janka Bobetka na konferenciji za novinare u petak. </p>
<p>»Zadnjih četiri do pet dana došlo je do izrazitog pogoršanja Bobetkova zdravlja, ponajprije do pogoršanja rada srca unatoč vrlo visokim dozama lijekova u i dnevnim prilagodbama terapije te redovitim pregledima i posjetima liječnika. Osim toga, pojavile su se srčane aritmije koje su pogoršale stanje«, rekao je Bergovec.</p>
<p>»General je nakon razgovora o njegovu stanju i konzultacija s obitelji i ljudima koji su mu bliski prihvatio bolničko liječenje, te je u četvrtak primljen na Zavod za bolesti srca i krvnih žila Interne klinike«, rekao je Bergovec. Bobetko se nalazi u sklopu koronarne jedinice, u posebnom apartmanu povezanim s centralom i pod posebnom paskom medicinskih sestara i liječnika.</p>
<p>Na upit o Bobetkovu psihičkom stanju, Bergovec je kazao da je general »nešto usporeniji u kontaktu, nepokretan je, sam ne može napraviti ni jedan korak, nego to može tek uz pridržavanje dviju osoba«.</p>
<p>Dodao je da Bobetko puno spava, te da se s njim može razgovarati.</p>
<p>Ministar zdravstva Andro Vlahušić, koji je u petak posjetio Bobetka, kazao je da je general »apsolutno kontaktibilan i svjestan svih situacija oko njega i intelektualno potpuno orijentiran«. »No, zbog prirode kardiološke bolesti, to se odražava i na njegovo opće stanje«, rekao je. </p>
<p>Bergovec je dodao da generala sada smiju posjećivati, prema ustaljenom bolničkom redu i njegovim željama, članovi njegove obitelji i nekoliko osoba koje je odabrao. </p>
<p>Troškove liječenja, s obzirom na to da je Bobetko redovni osiguranik, platit će Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a posebno nabavljena oprema (kućni EKG i defibrilator vrijedan oko 160.000 kuna) sada su dio redovne opreme bolnice i to se ne može smatrati posebnim troškom. Kako je rekao ministar Vlahušić, Ministarstvo će platiti posebne troškove za medicinsko osoblje kad im bolnica podnese račun.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Vlada mora jasnije dokazati da želi reforme</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - OESS-ova misija u Hrvatskoj u utorak će objaviti rezultate redovitog izvješća o napretku u Hrvatskoj u kojem se će najvjerojatnije preporučiti hrvatskoj vladi da iskoristi politički trenutak i omogući donošenje zakona koji će unaprijediti vladavinu prava, a neće značiti korak unatrag. </p>
<p>To se prije svega odnosi na dijelove zbog kojih hrvatske vlasti već dulje vrijeme doživljavaju kritike međunarodne zajednice - na ustavni zakon o pravima manjina i zakonodavstvo vezano uz HRT - uvjete koje je jasno naglasila Europska unija, a Hrvatska prihvatila potpisom na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.</p>
<p>Ovogodišnje OESS-ovo izvješće, naglašavaju izvori koji su ga vidjeli, uvjerljivo je najopširnije i najdetaljnije, a sadržavat će detaljniju analizu pitanja koja se tiču OESS-ova mandata u Hrvatskoj. </p>
<p>Prvo, Račanova vlada nije dosad uspjela u donošenju ustavnog zakona o pravima manjina, odnosno vraćanja u stanje iz 1991. godine, kada je taj zakon bio jedan od važnijih razloga ubog kojeg je Hrvatska međunarodno priznata. Nakon toga je bivši režim izvan snage stavio neke njegove odredbe, pa je stoga proglašen diskriminatorskim. Na preinake se Hrvatska obvezala 1996. godine, kada je Hrvatska primljena uvjetno u VE. Nakon prvog nacrta, koji je, kako se naglašavalo u OESS-u, bio u skladu s europskim standardima, uslijedio je novi koji, prema ocjenama međunarodnih stručnjaka, predstavlja korak unatrag. Najproblematičniji dio tog prijedloga jest onaj prema kojem bi se predstavnici manjina morali birati sa stranačkih lista.</p>
<p>Kada je riječ o HRT-u, istaknut će se da je glavni cilj promjene legislative kako televizija ne bi ovisila o politici, pa je zbog toga nepoželjno da na odabir čelnih funkcija utjecaj imaju Vlada i Sabor. Glavno pitanje, koje je OESS-u izuzetno zanimljivo jest povratak izbjeglica i njihove imovine. OESS će podsjetiti Vladu da još nije riješeno pitanje stanarskog prava, ali i da je provedba Zakona o područjima posebne državne skrbi još na početku. Izvješće će pohvaliti najavu reforme pravosuđa te obnovu kuća izbjeglica. </p>
<p> Šef misije OESS -a u Hrvatskoj Peter Semneby će izvješće o Hrvatskoj predstaviti u sjedištu OESS-a u Beču u četvrtak.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Račan: Moje jamstvo Bobetku nije ignoriranje pravne države</p>
<p>Isključivo zbog generalova zdravstvenoga stanja generalu sam osobno zajamčio da nikakve mogućnosti njegova izručenja Haagu i nasilnog uručenja optužnice ne dolaze u obzir dok je u bolnici, istaknuo je premijer/ Ljubo Ćesić Rojs (HDZ) optužio je Račana da je još u srijedu navečer poručivao da će SFOR doći na Tuškanac </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - »Jamstvo koje sam osobno dao generalu Janku Bobetku nije ignoriranje pravne države, nego humanitarna gesta motivirana generalovim zdravstvenim stanjem. Isključivo zbog zdravstvenog stanja, generalu sam osobno zajamčio da nikakve mogućnosti njegova izručenja Haagu i nasilnog uručenja optužnice ne dolaze u obzir dok je u bolnici. Ako je moje jamstvo pomoglo, a pomoglo je, da se problem riješi, preuzimam odgovornost na sebe«, izjavio je predsjednik Vlade Ivica Račan u petak u Saboru obrazlažući zastupnicima razloge zbog kojih je Vlada odlučila cjelokupan spis »slučaja Bobetko« uputiti Županijskom sudu u Zagrebu.</p>
<p>Premijer vjeruje da je problem ušao u fazu u kojoj neće, kao haaška optužnica protiv Bobetka, opteretiti Hrvatsku. Istaknuo je, međutim, da je prema njegovu mišljenju, ali i mišljenju Vlade, general trebao biti u bolnici, bez ikakvih jamstava. »Trebao se tamo naći vjerujući da će se institucije države ponašati u skladu sa zakonom - da će poštivati ljudska prava, pa i prava onoga koga je optužio Haaški sud«, kazao je. </p>
<p>Ponovio je da je Vlada od početka bila upoznata s Bobetkovim zdravstvenim stanjem te kako se vidjelo da je ono ozbiljno. </p>
<p>No, nastavio je Račan, Vlada se suočila s neosnovanim sumnjama o ponašanju u odnosu na Bobetka. »Oko Bobetka je bilo previše loše politike, bilo je previše onih, a utjecali su na generala, koji su tvrdili da je Vladi stalo samo da mu se nasilno uruči optužnica, da on čim prije ode u Haag, spominjali su se helikopteri«, upozorio je premijer. »Stoga sam, u takvoj situaciji, presiji kojoj je bio izložen general, zaključio da moram podmetnuti leđa. Dao sam osobno jamstvo da bi se Bobetko mogao naći u bolnici i imao punu medicinsku zaštitu«, rekao je Račan. </p>
<p>Ustvrdio je da se ni Vlada, a ni on osobno ne žele miješati u rad sudskih instanci, te izrazio uvjerenje da nema te institucije u Hrvatskoj koja će prijeći preko Bobetkova zdravstvenog stanja. </p>
<p>Nakon Račanova obraćanja zastupnicima, Ljubo Ćesić Rojs (HDZ) predbacio je premijeru da je to jamstvo mogao potpisati i prije tri tjedna, »pa bi se sve ovo završilo, a Bobetko bio u bolnici«. Optužio je Račana da je još u srijedu navečer poručivao kako će SFOR doći na Tuškanac, gdje se nalazi Bobetkova kuća, i zatražio od njega da to objasni hrvatskom narodu.</p>
<p>»Ja sam bio kod generala Bobetka, na mene se odnosilo ono vezano uz helikopter i ostalo. Kod generala sam bio svaki dan, a bit ću i u bolnici. Da vidimo tko će mi zabraniti!«, rekao je Ćesić Rojs. </p>
<p>»Dobro da ste se prepoznali«, uzvratio mu je Račan i poručio da »Hrvatska nije bantu-zemlja, nego pravna država« i da se neće moći tolerirati ponašanje poput onoga oko Bobetkove kuće. »Nećemo moći tolerirati takvo ponašanje i prijetnje ljudi i njihovih organizatora poput onih da berači kestenja neće samo brati kestenje«, upozorio je Račan, a tvrdnje o slanju SFOR-a na Tuškanac nazvao »podmetanjima«. Jer, nastavio je, »zadnje što bi nam palo na pamet jest da u neovisnoj Hrvatskoj uvodimo red SFOR-om, uz tijela koja imamo«. </p>
<p>Račan je ponovio da će Vlada nastaviti suradnju s Haagom. »Surađivat ćemo sa Sudom, bez obzira na podmetanja i nerazumijevanja koja dolaze izvan hrvatskih granica«, ustvrdio je. Također je poručio da će Vlada ustrajati na zaštiti vrijednosti Domovinskog rata i borbe za neovisnost od onih koji tu borbu identificiraju sa zločinima te onih koji iza Domovinskog rata žele skriti ratne zločine.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Oporba smatra da je Vlada u »slučaju Bobetko« prekršila dogovor</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Obraćanje premijera Ivice Račana zastupnicima Hrvatskog sabora vezano uz slučaj generala Janka Bobetka izazvalo je reakcije među predsjednicima oporbenih stranaka koji smatraju da je prosljeđivanjem svih spisa vezanih uz Bobetkov slučaj Vlada prekršila raniji dogovor i pogazila premijerovo jamstvo.</p>
<p>Ivo Sanader (HDZ): »Nisam tražio da premijer Račan dođe u Sabor i da kaže sve ovo, jer sam to znao i prije s obzirom na to da je potpredsjednik naše stranke Andrija Hebrang bio uključen u sve što se događalo zadnjih dana, uz moje znanje i na osobni zahtjev generala Bobetka, i kao prijatelj i kao potpredsjednik HDZ-a. Nije premijer odlučio o tome hoće li Bobetko ići u bolnicu, nego je on odluku donio sam nakon što mu je premijer dao tražena jamstva. Prigodu da se Sabor informira premijer je neprimjereno iskoristio da bi očitao lekciju prije svega oporbi. Želim jasno odgovoriti da sam poštivao dogovor da nećemo pokretati raspravu jer smo mi u HDZ-u legalisti. Odbacujem Račanove primjedbe koje su nepotrebno politikantski začinjene. General Bobetko je izuzetno moralna osoba, general antifašističke koalicije u II. svjetskom ratu i Domovinskom ratu, i svoju je odluku donio sam«.</p>
<p>Dražen Budiša (HSLS): »Stav HSLS-a je da svaki osumnjičenik pred Haaškim sudom sam donosi odluku kako će se postaviti prema situaciji u kojoj se nađe, i u to politika i stranke ne mogu ulaziti. Očito je da je general Bobetko izabrao taj način i mi poštujemo njegovu odluku. No, time nije riješen temeljni problem, a on se ne sastoji u tome o koju kvaku će se objesiti optužnica, nego u tome što tri haaške optužnice sadrže elemente neprihvatljive za hrvatsku državu jer je ona u njima involvirana kao odgovorna. Taj problem time nismo riješili«.</p>
<p>Mate Granić (DC): »Demokratski centar smatra da bi za generala Bobetka, kao teškog bolesnika, i za Hrvatsku bilo bolje da je ranije otišao u bolnicu gdje mu je i mjesto. No ne slažemo se s Vladinom nedosljednošću - od davanja izjava da će se dati ostavka ako se izgubi pravna bitka s haaškim tribunalom do izjava da se Županijskom sudu neće dati spis dok Žalbeno vijeće ne riješi slučaj. Dakle, Vlada je bila nedosljedna, a što se tiče samog odlaska generala Bobetka u bolnicu i funkcioniranja pravne države, to je jedini put za Hrvatsku«.</p>
<p>Ivić Pašalić (HB): Mi smo stav o ponašanju Vlade iznijeli prije više tjedana kad smo ustvrdili da je ona istupila iz konsenzusa koji je bio postignut i odlučila pokrenuti postupanja po optužnici protiv generala Bobetka. Vlada je u četvrtak pokazala da je to tako premijerovim jamstvom u kojem stoji da u bolnici neće biti pokrenut postupak po optužnici, niti uručenje optužnice, a isti dan kad je Bobetko otpremljen u bolnicu Vlada je postupak pokrenula. To pokazuje njezinu neiskrenost, nedobronamjernost i prikrivanje činjenica i podataka koje je u petak premijer prešutio. Postupak je pokrenut i on će u konačnici završiti uhićenjem i izručenjem. Problem s Haagom ne može se rješavati na osnovi toga je li neki optuženik bolestan ili nije, nego se mora rješavati načelno. Vlada je ovim postupkom pokazala da će svaku sljedeću optužnicu, neovisno o tome dovodi li njezin sadržaj u pitanje Domovinski rat, kao u slučaju generala Bobetka, Ante Gotovine i Rahima Ademija, uputiti u proceduru i provesti svaki nalog Suda. Protivimo se takvom postupanju Vlade i smatramo da je rješenje u promjenama Ustavnog zakona na referendumu.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Medicinski vještaci odlučit će o Bobetkovoj sposobnosti za sudjelovanje u postupku </p>
<p>Medicinska dokumentacija priložena u spis upućuje na loše zdravstveno stanje generala Bobetka, rekao je Božidar Rumenjak, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Nakon što je Vlada, putem Ministarstva pravosuđa u četvrtak poslijepodne dostavila Županijskom sudu optužnicu Haaškog suda protiv generala Janka Bobetka, procedura pred nacionalnim sudom je otvorena.Spis je na raspolaganje predan Zoranu Luburiću, dugogodišnjem istražitelju županijskog centra.</p>
<p>»Spis je opsežan i uz optužnicu i nalog Haaškog suda za uhićenje, u njemu je 14 priloga. Posebno su brojne stranice medicinske dokumentacije o zdravstvenom stanju optuženika. Tu su i preslici dviju žalbi koje je Vlada uputila Haaškom sudu te Vladine odluke o upućivanju spisa na Zrinjevac«, kazao je Zdravko Stojanović, načelnik Odjela za međunarodnu pravnu pomoć Ministarstva pravosuđa.</p>
<p>U petak oko podne predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Božidar Rumenjak uputio je službeno priopćenje u povodu pristigle optužnice.»Istražni sudac je u petak donio odluku o medicinskom vještačenju. Medicinska dokumentacija priložena u spis upućuje na loše zdravstveno stanje generala Bobetka«, navodi se u priopćenju.</p>
<p>U nastavku objašnjava detalje procedure koja slijedi. Naime, Županijski je sud, kao nacionalno pravosudno tijelo, dužan utvrditi postojanje pravnih ili drugih zapreka za izvršenje odluke Haaškog suda.</p>
<p>»Ako sud utvrdi da se iz nekih razloga postupak ne može provesti, o tome će biti izvještena hrvatska vlada koja temeljem odredbe 59. pravila Haaškog suda o postupku i dokazima izvještava tajništvo Haaškog suda o razlozima neispunjenja naloga o uručenju optužnice i uhićenju optuženika. Haaški sud tada može uputiti svoju liječničku ekipu da bi provjerila sprječava li zdravstveno stanje optuženika ispunjavanje naloga toga suda«, zaključuje se u priopćenju. </p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20021116].
|
