NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20020914].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 280795 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>14.09.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Preživjela jer su je odveli da njeguje hrvatske vojnike</p>
<p>U Paulinu Dvoru, u kojem je prije rata bilo 65 naseljenih kuća, danas živi samo 17 obitelji / Brojne kuće nemaju struju, obnova, kao i povratak, slabo se provode / Mještani žele da se čuje i njihova strana priče, no nitko ne želi komentirati tko bi mogao biti odgovoran za zločin / Na spomen istrage nepovjerljivo sliježu ramenima, tvrdeći kako se boje da pravi krivci za ovaj zločin nikad neće biti otkriveni i izvedeni na sud</p>
<p>PAULIN DVOR, 13. rujna</p>
<p> – U Paulinu Dvoru, malenom mjestu udaljenom od Osijeka samo 20-ak kilometara, s velikom su nevjericom prihvaćene vijesti o provođenju kriminalističke obrade vezane za ubojstvo 19 srpskih civila, kao i najave o privođenjima osumnjičenih.</p>
<p>Mještani, većinom srpske nacionalnosti, ne vjeruju da će se otkriti glavni krivci masakra koji se dogodio u noći na 12. prosinca 1991. godine, kad je skupina hrvatskih vojnika upala u kuću Andrije Bukvića i likvidirala 19 Srba koji su tamo bili u kućnom pritvoru. Kuća u kojoj se dogodio zločin iste je noći dignuta u zrak.</p>
<p>Tih je dana prije ubojstva u »kući zločina«, zajedno sa svojim sumještanima, bila pritvorena i Stana Pokrajac. Ona je jedina od 20 pritvorenika koja je preživjela. Spasilo ju je poznavanje prve pomoći, jer je u popodnevnim satima 11. prosinca odvedena u susjednu kuću, gdje je njegovala ranjene hrvatske vojnike.</p>
<p>»Nekoliko dana prije tog masovnog ubojstva bili smo pritvoreni. Sve su to bili ljudi stariji od 45 godina, starci koji su ostali u selu da bi sačuvali kuće i stoku. Vojnici HV-a, za koje smo čuli da su iz mjesta Vladislavci i Hrastin, zatočili su nas u kuću, no nadali smo se da će nas pustiti. Bili smo spremni ostaviti im sve i otići iz sela«, nerado se Stana Pokrajac prisjeća ratnog prosinca. Popodne uoči zločina nekoliko je hrvatskih vojnika bilo ranjeno pa je pozvana u susjednu kuću da bi se brinula za njih. »Kad bih sada srela vojnika koji me odveo da njegujem njegove suborce, unatoč svemu bih mu zahvalila, jer mi je tako spasio život. Jutro nakon zločina prevezena sam do Vuke, a potom sam prebjegla u Bosnu«, objašnjava Stana koja se u Paulin Dvor vratila prije mjeseca dana.</p>
<p>Čim se vratila u Hrvatsku pozvana je u osječki Županijski sud, gdje je istražnom sucu ispričala sve što se događalo u Paulinu Dvoru, jer ona je jedini preživjeli svjedok. U Paulinu Dvoru danas živi bez ikakvih prihoda, u kući u kojoj još nije provedena struja, jer je vod uništen u ratu. Zemlju ne može obrađivati, jer je minirana.</p>
<p>U Paulinu Dvoru u kojem je prije rata bilo 65 naseljenih kuća danas živi samo 17 obitelji. Brojne kuće nemaju struju, selo izgleda kao da je jučer granatirano. Obnova, kao i povratak, slabo se provode.</p>
<p>U jednoj obnovljenoj kući zatekli smo Savku Katić. Sa suzama u očima ispričala je kako je kobne noći na 12. prosinca ostala bez oca i brata i još tri rođaka. »Najteže mi je što ih još nisam pokopala, pa im ni grob ne mogu obići. Ipak sam se vratila, tu sam provela cijeli život. Rat je takav, obje su strane ubijale, obje su strane ubijane«, kratko je prokomentirala Savka Katić.</p>
<p>Mještani Paulina Dvora žele da se čuje i njihova strana priče, no nitko ne želi komentirati tko bi mogao biti odgovoran za zločin. Na spomen istrage koja se provodi većina nepovjerljivo sliježe ramenima, tvrdeći kako se boje da pravi krivci za ovaj zločin nikad neće biti otkriveni i izvedeni na sud.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Na slobodi jedan dan i dvije noći</p>
<p>Da se Rožića sumnjiči za postavljanje bombi Srbima povratnicima u Liku »Vjesniku« je prošli tjedan potvrdio ravnatelj policije / Rožić je 2000. godine iz zatvorske bolnice pisao ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu, optužujući predsjednika Mesića da stoji iza uhićenja tzv. gospićke skupine</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Ivica Rožić Roka, pušten u srijedu navečer iz riječkog pritvora, u isti se pritvor vratio u petak. Drugooptuženom na riječkom suđenju za ratne zločine u Lici pritvor je ovaj put određen zbog kaznenog djela ubojstva Mileve Vidović iz Ostrovice 1998. godine.</p>
<p>Protiv Rožića su policija i Državno odvjetništvo još u lipnju prošle godine podnijeli kaznenu prijavu gospićkom istražnom sucu za 13 djela ubojstava i ugrožavanja života Srba povratnika u Liku u razdoblju od 1995. do 1998. Na to je, uoči puštanja Rožića iz pritvora u Rijeci, prošlog tjedna u Vjesniku upozorio ravnatelj MUP-a Ranko Ostojić.</p>
<p>Jasno je da je postupak kod istražnog suca u Gospiću o podmetanju eksploziva Srbima povratnicima u Liku naglo ubrzan, jer je trebalo osigurati pravnu mogućnost da Rožić na suđenje za ratni zločin iz 1991. godine, gdje je drugooptuženi, nastavi dolaziti iz pritvora. Rožića se na tom suđenju tereti za odvođenje i nestanak civila iz Karlobaga u listopadu 1991. Uhićen je u rujnu 2000., neposredno nakon ubojstva Milana Levara.</p>
<p>Spominjala se mogućnost da je odgovoran i za Levarovu smrt i da je to i priznao policiji, ali bez nazočnosti odvjetnika, čime je taj iskaz proglašen nevaljanim. Do tada nepoznat, Rožić – u Gospiću poznat i kao »Beli Vuk«, iako krhke građe – brzo je postao zanimljiv javnosti. Reagirajući na jedan intervju ministra unutarnjih poslova Šime Lučina, Rožić je krajem rujna 2000. godine iz zagrebačke zatvorske bolnice na Svetošimunskoj cesti poslao pismo ministru policije, optuživši ga kako je kreator informacije da je on, Rožić, u iskazu policiji teretio druge osumnjičenike.</p>
<p>U nastavku pisma zamjerio je premijeru Račanu na izjavi da je »zadovoljan što su uhićeni ratni zločinci i kriminalci«. Rožić je iza uhićenja vidio političku odluku predsjednika Mesića. Potom se obrušio na Mesića i novu vlast.</p>
<p>»Je li nam se on osvetio (Mesić. op.) za onaj događaj iz Karlobaga, kad je kao član HND-a bio u hotelu 'Velinac' skupa s haaškim svjedokom Zdenkom Bandom, kad su govorili protiv bivšeg predsjednika Franje Tuđmana i HDZ-a? Što je konkretno učinila ova vlast? Zatvorila tvornice, vratila Srbe, ispraznila crkve, zatvarala branitelje koji se, umjesto da uživaju u blagostanju u svojoj domovini, tretiraju na nedostojan način«, napisao je Rožić.</p>
<p>Pri iznošenju optužnice i u dosadašnjem dijelu dokaznog postupka Rožić je, za razliku od ostalih optuženika, pokazao najveću hladnokrvnost, ali i dosjetljivost. Naime, kad je jedna svjedokinja u sudnici trebala prepoznati tko joj je odveo muža iz Karlobaga, Rožić je na raspravu došao potpuno obrijane glave i bez naočala. Svjedokinja je bila zbunjena, ali je ipak pokazala Rožića na fotografijama.</p>
<p>Podmetanja bombi Srbima povratnicima u Lici, nakon »Oluje« pa sve do 1998., u prijavi policije i Državnog odvjetništva iz lipnja prošle godine pripisana su Rožiću. Kako je riječ o forenzički teško dokazivim djelima – jer su ta ubojstva, kao i Levarovo, obavljena bombama iznenađenja pri čijoj eksploziji izgaraju mogući tragovi počinitelja koji se nekad mogu naći u okolici mjesta zločina – pretpostavlja se da će se u dokazivanju baš Rožićeve odgovornosti pravosuđe morati koristiti iskazima svjedoka. Pitanje je samo kakvo će biti sjećanje tih svjedoka, s obzirom na to da u sličnim procesima svjedoci pate od amnezije...</p>
<p>Rožiću je za podmetanje bombi Srbima povratnicima određen jednomjesečni pritvor. U tijeku je postupak na Vrhovnom sudu koji mora odlučiti hoće li mu odrediti pritvor u procesu za ratni zločin iz 1991. godine, gdje je drugooptuženi.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Pravosuđe ušlo u pozadinu mračnih političkih igara</p>
<p>Zašto je 14 pripadnika 101. brigade HV-a počinilo zločin ubivši krajem 1991. godine 19 civila u osječkom prigradskom selu, zašto je 18 leševa bilo pet godina skriveno u vojnom skladištu Đure Dečaka i tko je zapovjedio njihovo preseljenje u ličko selo Rizvanušu 1997. godine?</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Obavijesni razgovori u vezi s teškim zločinom u Paulinu Dvoru pokazuju da je zajednička akcija policije i Državnog odvjetništva stigla u fazu kriminalističke obrade. Stanovnike Vladislavaca i Hrastine tereti se za ubojstvo 19 stanovnika Paulina Dvora, sela u osječkom predgrađu, u noći na 12. prosinca 1991. godine.</p>
<p>Upornom istragom potvrđeni su navodi mračne priče iz ratnog razdoblja: akcija je izvedena uz najavu, ljudi su pobijeni, a umjesto ukopa njihova su tijela stavljena u plastične bačve i skrivena u vojnom skladištu Lug, koje se u to vrijeme nalazi pod zapovjedništvom đakovačkog zbornog područja i Đure Dečaka, koji se tom vojnom sektoru nalazi na čelu.</p>
<p>Prve je vijesti o zločinu imao stožer 101. brigade HV-a iz pisma neposrednog zapovjednika četrnaestorice počinitelja. On je u potpisanom izvješću zapovjedništvu jasno dao do znanja da je 14 pripadnika njegova voda počinilo zločin, da on o tome obavještava zapovjedništvo i da takvim ljudima ne želi biti ratnim vođom. Kad od stožera nije dobio nikakav odgovor, skinuo je braniteljsku uniformu.</p>
<p>Osim novinskih nagađanja, o Paulinu Dvoru i ubijenim stanovnicima ništa se nije znalo pet godina. Nedavno je pronađeno pismo spomenutog šefa zbornog područja Đakovo upućeno Miroslavu Tuđmanu, prvom čovjeku tajnih službi. U pismu Dečak pita Tuđmana što da radi s leševima u okolnostima u kojima su haaški istražitelji sve bliži mjestu njihove pohrane.</p>
<p>Dečakovo pismo odzvanja sadržajem u kojem se nazire da je Miroslav Tuđman znao za ubojstva otprije pet godina i za razloge zbog koji su tijela ubijenih završila u vojnom skladištu umjesto na groblju. </p>
<p>Uhićenjem neposrednih počinitelja napravljen je prvi korak ka otkrivanju istine o tom događaju. Jer, navodni bijes jednog od počinitelja, koji je tog dana 1991. godine doznao da mu je ubijen brat i da je riječ o pukoj ratnoj osveti, ne prolazi. Istraga je, naime, utvrdila da su ubijeni stanovnici Paulina Dvora tjedan, dva prije ubojstva znali što im se sprema, ali je divljanje agresije u blizini omelo njihov eventualni bijeg i skrivanje od ubilačkih prijetnji.</p>
<p>Spomenuta pisma »kaplara« koji vodi jedinicu, čijih je 14 članova obavilo egzekuciju, odnosno Dečakovo pismo Tuđmanu, govore o kaznenoj sumnji daleko široj od osvete jednog vojnika zbog bratova ubojstva.</p>
<p>Obavijesni razgovori u petak, nadalje, potvrđuju da je Državno odvjetništvo zaokružilo priču, s odgovorom na pitanje zašto sve nije izvedeno i ranije. Naime, trebalo je pronaći materijalne dokaze za razloge zbog kojih su tijela ubijenih, nakon pet godina u vojnom skladištu, 1997. preseljena u Liku, u selo Rizvanušu. Koja je logika tog morbidnog transporta? </p>
<p>Očito, Državno je odvjetništvo skupilo činjenice da je taj čin obavljen isključivo u političke svrhe. Čuvani u blizini Osijeka, ubijeni su u svakom trenutku mogli biti detonatorom političke eksplozije koja bi eliminirala oponente tadašnjem poretku u Zagrebu. Kad je s tom stranom napravljena pogodba, a nepoćudni maknuti u stranu »dragovoljno«, mrtvim seljanima Paulina Dvora namijenjena je druga politička zadaća – eliminacija neposlušnog i sve ambicioznijeg Mirka Norca.</p>
<p>On je krajem 1997. godine pokušavao u Gospiću uspostaviti mjesto otpora središnjoj vlasti. I tu je ambiciju trebalo zapriječiti leševima ubijenih makar i 500 kilometara dalje. Jer, haaški istražitelji su bili sve bliži i vojnom skladištu i Norcu. Njima tih 500 kilometara nije smetalo.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Zatvorska promenada</p>
<p>U hrvatske zatvore je proteklih dana ušlo i iz njih izišlo toliko poznatih imena iz crnih kronika da je u Rijeci za potpuni promenadni ugođaj nedostajao još samo koncert kakva manjega limenog orkestra</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Oko 40 posto hrvatskih birača pojma nema za koga bi glasovalo ako bi se uskoro raspisali izbori. Pokazale su to posljednje novinske ankete o popularnost stranaka. I to ne prvi put. </p>
<p>Protekli tjedan tim neopredijeljenim biračima ni po čemu nije pomogao u izboru stranke dostojne njihova glasa, iako je bilo nekoliko izvrsnih prilika da stranke izbruse svoj imidž, odnosno da pokažu po čemu se razlikuju od drugih, kakve stavove o konkretnim problemima zastupaju. </p>
<p>Najtragičniji takav primjer dogodio se prvi dan školske godine. Ni jedna stranka i ni jedan političar nisu, naime, u ponedjeljak smatrali potrebnim jasno i glasno podržati pravo djevojčice koja u sebi nosi virus HIV-a da normalno pohađa školu. No, nitko se nije usudio ni podržati roditelje ostale djece iz njezina nesuđenog razreda, koji su javno pokazali da Elu ne žele ni u školi svoje djece ni u svom gradu. Što se njih tiče, cijelu bi obitelj bilo najbolje torpedirati na Mars ili barem u Tunguziju.</p>
<p>Ministar Strugar, kao predstavnik stranaka na vlasti, umjesto u Kaštela, radije je otišao svetkovati otvaranje škole u Pušći, objasnivši da je to bilo davno dogovoreno. Kao da se problem u Kaštelima pojavio jučer. Njegov kolega iz HSS-a i potpredsjednik Vlade Simonić pojavio se, doduše, u međimurskom Držimurcu, gdje je problem izbio zbog školovanja malih Roma, ali tek nakon što je obavio jutarnju sesiju i ručak na seminaru o Romima u obližnjem Čakovcu. </p>
<p>Vlada je, doduše, u četvrtak lila suze nad »našom djevojčicom« i tvrdila da kompromisno rješenje u Međimurju ne smije postati i trajno, no sve je to, gospodo, prekasno. Gdje ste bili dok je grmilo? Zašto nitko od Vas nije sjeo u klupu s Elom ili nekim malim Romom i tako pokazao što misli o neznanju i netoleranciji o kojoj ste toliko govorili u Banskim dvorima? </p>
<p>U prostor koji je na taj način vlast ostavila tužno praznim nije se ubacila ni oporba. Oporbenim se političarima, naime, problemi djece nisu učinili ni približno toliko važnim kao uklanjanje šatora, fotelja i televizora iz improviziranoga kampa u kojem su otpušteni policajci mjesecima protestirali na Markovu trgu. Svoj su prosvjed u nekoliko navrata »pojačali« bacanjem jogurta i jaja na premijera, a kamp je uklonjen nakon jednog od takvih bacačkih pothvata. Sljedeće jutro pred Markovom crkvom, u koju su se sklonili neki prosvjednici, bili smo svjedoci prave procesije oporbenih političara. Ni jedan nije propustio važno i zabrinuto zastati pred fotoaparatima i televizijskim kamerama. </p>
<p>Znakovitom šutnjom hrvatska politika popratila je i promenadu kroz hrvatske zatvore koja je protekli tjedan razgolitila svu bijedu hrvatske pravne države. A u hrvatske zatvore je proteklih dana ušlo i iz njih izišlo toliko poznatih imena iz crnih kronika da je, na primjer u Rijeci, za potpuni promenadni ugođaj nedostajao još samo koncert kakva manjega limenog orkestra. </p>
<p>U Rijeci je, podsjetimo, po sili zakona iz zatvora morao biti pušten Eduard Nodilo, jer istraga nije nakon šest mjeseci uspjela pronaći dovoljno argumenata za podizanje optužnice. Zato su isti dan iza brave strpani njegov bivši direktor Štokić i još dvojica čelnika Riječke banke koju je Nodilo upropastio lošim mešetarenjem s devizama. I kako sada ne pomisliti da se sve to nije odvijalo po principu »glavno da je uvijek netko iz Riječke banke iza brave«? </p>
<p>Iz riječkog su zatvora nakon dvije godine pritvora, također po sili zakona, pušteni i provooptuženi i drugooptuženi u suđenju za ratne zločine u Gospiću. Orešković je, dok ovo pišem, i dalje na slobodi dok je Rožić opet u pritvoru i to zbog ubojstva jedne žene 1998. godine. </p>
<p>U Zagrebu se, pak, nakratko hrvatskom pravosudnom sustavu odnosno policiji ukazao Hrvoje Petrač, za kojim je više od godinu dana bila raspisana tjeralica. I to interna, a ne međunarodna, iako je cijeli Zagreb znao da je Petrač u inozemstvu. Kad se napokon ukazao, nakon par sati razgovora s policajcima mirno je otišao kući. I nikom ništa. </p>
<p>Baš kao što se nikome ništa za sada nije dogodilo ni zbog očite epidemije Alzheimerove bolesti koja hara hrvatskim sudovima, pa se svjedoci redom i slijedom ne mogu prisjetiti ničega osim svog imena.</p>
<p>No, to naše političare ne zanima. Ni jednom se političaru nije, na primjer, učinilo potrebnim pripremiti i u saborsku proceduru pustiti prijedlog zakona o zaštiti svjedoka, bez kojeg će Alzheimer i dalje suvereno vladati našim sudnicama, a hrvatsko pravosuđe ostati predmet sprdnje svih koji smatraju da se ne moraju držati zakona.</p>
<p>Političari na vlasti obično, i to strogo off the record, tvrde da se kao nositelji izvršne ili zakonodavne vlasti ne smiju upuštati u komentiranje sudske vlasti. No, izgovor je jako loš ako upravo kao izvršna i zakonodavna vlast nisu u stanju ponuditi čak ni u svijetu u detalje razrađen sustav zaštite svjedoka. </p>
<p>Ni oporba ne bi smjela mirovati ako želi dokazati da joj je zaista stalo do pravne države u koju se tako rado zaklinje. Uostalom, ako su doista uvjereni da su policajci s Markova trga nepravedno otpušteni, ne bi li bilo logično potruditi se da pravosuđe doista profunkcionira pa da ljudi svoja prava mogu izboriti u sudnici umjesto da se mjesecima potucaju po asfaltu.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Globalna pravda uz iznimke</p>
<p>Zlo se ovoga svijeta događa svakodnevno, pa je svaki propušteni dan do konačnog 65. potpisa na Statut Međunarodnoga kaznenog suda bio automatska abolicija za počinitelje / Da bi se uspostavio integritet Suda upotrijebljena su najsnažnija politička sredstva, a za njegovo osporavanje još moćnija ucjena novcem</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Skupština zemalja potpisnica Statuta Međunarodnoga kaznenog suda (ICC-ja), koja se održava u New Yorku, pretvorila je današnjost u – povijest.</p>
<p>International Criminal Court postao je međunarodna pravna činjenica u proljeće ove godine, danom kad je njegov statut potpisala 65. zemlja. Time je završena samo prva faza u konstituiranju ICC-ja, jer pokazalo se da se pravda – koliko god globalno zvučala i bila pravdom uopće, ako se njenim načelima ne nađe ni najmanji izuzetak – ne može afirmirati na račun političkoga pragmatizma.</p>
<p>Nositelj toga pragmatizma, da bi sve bilo još teže za ICC-i, je najmoćnija zemlja u svijetu na čijoj je zastavi demokracija ispisana najvećim slovima. Amerikanci za svoje vojnike i dužnosnike, dobro se zna, traže automatsku eskulpaciju i apsolutni imunitet.</p>
<p>Kad i hrvatska ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović, na spomenutoj skupštini u New Yorku, osnivanje ICC-ja nazove najvećim pravnim uspjehom stoljeća, onda je u optimizmu predstavnice jedne od prvih zemalja potpisnica sadržan cjelovit paradoks koji taj sud prati od početka.</p>
<p>Još za Rimske konferencije, na kojoj su udareni temelji ICC-ju, bilo je jasno da su opredjeljenje za globalnu pravdu i ostvarenje univerzalne justicije – obale golema oceana. Rimski sporazum, kojim je konferencija završena, bio je mjesecima na raspolaganju svim državama, a potpisi su kapali kao izvor u Sahari. </p>
<p>Iako za pristup Sporazumu nije bilo posebnog roka, interes međunarodne zajednice bio je što skorija inauguracija sudišta, jer od dana stupanja na snagu odredbi Statuta teku i rokovi za primjenu njegovih materijalnih i procesnih odredbi. A zlo se ovoga svijeta događa svakodnevno, pa je svaki propušteni dan do konačnog 65. potpisa bio zapravo automatska abolicija za počinitelje.</p>
<p>Dobro je znano da je i u hrvatskim stručnim krugovima prošlo proljeće vladalo svojevrsno nestrpljenje i gotovo svakodnevno pretraživanje internetskih stranica u potrazi za 65. potpisom. Razumljivo, i zato što je Hrvatska bila među prvim potpisnicama Statuta. Razloge za taj žuran potpis objasnila je u New Yorku i ministrica: »ICC je kraj ad hoc sudovanja poput Haaškog suda (ICTY). Dakle, selektivnog sudovanja i s ograničenim dometom sudskih odluka«.</p>
<p>Međutim, Hrvatska je već krajem ljeta došla u prigodu da pred američkim lobistima, koji su u formi bilateralnih odnosa dviju država tražili pristanak na taj izuzetak, brani smisao svog potpisa i njegove razloge.</p>
<p>I tako, nestrpljenje tijekom potpisivanja Statuta postaje nervoza u odnosima između Hrvatske i SAD-a. Jer, obrana principa globalne pravde mnogo je teža u diplomatskim odnosima, kad se zapravo formira platforma ne samo za pitanje jedne sudske nadležnosti, nego i ekonomske, tehnološke i svake druge suradnje. Jedne države koja suradnju shvaća kao pomoć (Hrvatska) i zemlje koja pomaže (SAD), ali pod određenim uvjetima. Među uvjete, htjeli-ne htjeli ovdašnji diplomati moraju prihvatiti i stav o »američkom izuzetku od ICC-ja«. A dobro se zna da bi ta vrsta pritiska mogla biti silno iskazana i ako se ostvarenje ICC-izuzeća iskaže šaptom.</p>
<p>S druge strane, Amerikanci su i dalje u poziciji da bez problema, posebno pred malim zemljama, brane paradoks što im je na državnoj zastavi demokracija ispisana istim pismom kao i zahtjev za izuzećem vlastitih građana od odgovornosti za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Lobisti za taj izuzetak, naime, samo su glasnogovornici novca kojim se financira i politika koja taj izuzetak traži.</p>
<p>Zato male zemlje, ili države potpisnice Statuta ICC-ja, imaju pravo i na dozu naivnosti kojom se pozdravlja početak rada stalnoga kaznenog suda. Što ih bude više sklonih obrani globalne koncepcije primjenjivosti sudske nadležnosti ICC-ja, to će i pojedinačna naivnost biti manje uočljiva. Brojnost time postaje brana za koju se vjeruje da bi mogla zaštititi razvojne kredite, izravna ulaganja, bankarski bonitet onih država koje će pred novčarske institucije dolaziti s utegom odbijenice najmoćnijoj zemlji.</p>
<p>Što onda ostaje na ICC-jevu sudačkom stolu? Je li u tim uvjetima uopće moguće govoriti o osnivanju stalnoga kaznenog suda kao o pravnom dosegu stoljeća? I što bi trebale raditi zemlje koje ne uspiju posuditi poneki razvojni milijun, kome bi se trebale žaliti, i to samo zato što im na suprotnoj strani u odlučivanju o kreditu stoje stotine milijardi dolara prema čijim bi kriterijima Amerikanci »stvarno« trebali biti izuzeti od sudbene nadležnosti toga suda?</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Doviđenja u sljedećem ratu</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>»Bushov govor nije objava rata, nego upozorenje međunarodnoj javnosti da postigne razoružanje Iraka«, tvrdi Colin Powell, samo nekoliko sati poslije govora američkog predsjednika pred Općom skupštinom UN-a. »Sve su to laži i iskrivljene činjenice«, odgovara Tariq Aziz, potpredsjednik iračke vlade. Iz Moskve stižu ocjene da šanse za mirno rješenje iračke krize »nisu izgubljene«, dok francuska ministrica obrane Michele Alliot-Marie najavljuje da »ništa nije isključeno«.</p>
<p>Svijet je već na samom početku novog stoljeća suočen s krizom koja prelazi razinu svih dosadašnjih poslije II. svjetskog rata, pa čak i one iz vremena hladnog rata. Američki je predsjednik svoj govor pred visokim predstavnicima međunarodne zajednice u UN-u održao svega dan poslije komemoracije žrtvama stravičnog događaja od 11. rujna 2001. Optužio je Irak da godinama potkopava autoritet UN-a, zahtijevajući da Irak uništi svoje naoružanje.</p>
<p>Budući da su šanse da Irak prihvati inspektore UN-a koji bi nadgledali uništenje oružja gotovo minimalne, napad na tu zemlju je više nego izvjestan. New York Times je podsjetio da su futuristi u vrijeme hladnog rata sljedeći veliki svjetski sukob opisali kao »najgori mogući scenarij«, a očito je da je vrijeme tog scenarija pred nama. </p>
<p>U svijetu kuha. Velike vojne vježbe američkih i savezničkih snaga predviđene su u Kataru, Britanci šalju prethodnicu u Kuvajt, Rusi nastoje iskoristiti trenutak i definitivno riješiti problem Čečenije, ali i Gruzije, Sharon izgovara pomirljive ponude Palestincima. A vojni stratezi strepe od prvoga konkretnog poteza Saddama Husseina. Hoće li napasti kemijskim ili biološkim oružjem Izrael prije nego bude i sam napadnut? Dogodi li se to, nije isključena i nuklearna odmazda Izraela, a daljnji scenarij bio bi još katastrofičniji. U Pakistanu bi islamisti mogli preuzeti vlast, zbaciti Musharrafa i krenuti u nuklearni obračun s Indijom, ako već ne mogu napasti Izrael.</p>
<p>Kao rijetko koji američki predsjednik, Bush je pred donošenjem velike, a za svijet možda i sudbonosne odluke. Kako pobijediti terorizam i osigurati čovječanstvu miran život, a s druge strane ne pokrenuti lavinu iz futurističkog »najgoreg mogućeg scenarija«.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Ramljak na kasno paljenje</p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ </p>
<p>Prva stvar koju bi ministar vanjskih poslova Tonino Picula trebao napraviti kada se vrati iz New Yorka jest ponovno organizirati neki sastanak s vlastitim diplomatima na kojem bi trebalo dogovoriti pravila njihovog ponašanja. Ovaj put s obvezom da se ono što se dogovori i poštuje.</p>
<p> Milan Ramljak pobunio se javno da izlazi iz diplomacije i pritom napravio nekoliko ključnih grijeha. Zaboravio je da u sređenoj državi diplomat ne može javno kritizirati gazdu za kojeg radi. Ako se izuzmu bizarne opaske o neprikladnom namještaju u rezidenciji i natezanja o tome tko će mu biti tajnica, jedan od glavnih razloga Ramljakove ostavke je duboko neslaganje sa šefom države koji je rekao da Hrvatska deset godina nije živjela u pravoj demokraciji i da zemlje u ovoj regiji treba stalno pritiskati da ispune uvjete jer same to ne bi učinile.</p>
<p>Teško se bilo kome sa zdravim razumom i ponekom informacijom više ne složiti s ocjenom predsjednika Mesića. Ma što netko mislio o njemu. Ramljak može o Mesiću misliti što god želi, privatno. Kao diplomat, dužan je provoditi vanjsku politiku svoje zemlje. Ramljakova rečenica da bi si puno bolje organizirao posljednjih godinu dana da je znao da je Hrvatska za strateškog partnera odabrala Veliku Britaniju, a ne Njemačku, nije nešto s čime bi se netko trebao hvaliti, pogotovo onaj koji se bavi vanjskim poslovima. Hrvatska kao mala zemlja partnerstvo i suradnju treba graditi sa svim zemljama i od njih učiti. Između ostalog i o diplomaciji. </p>
<p>Diplomati »javnoprosvjednici« zbog svojeg javnog čina ne zaslužuju stoga nikakvu javnu gestu sažaljenja ili podrške. Čine to svjesno zbog samohvale ili zbog obnovljenih političkih ambicija. Zanimljivo je kako se sada u javnosti javljaju diplomati »pravednici«, oni koji su prešutjeli svih deset godina primitivizma, kriminala i arogancije. Javna je tajna da se američki šef diplomacije u mnogočemu ne slaže sa svojim predsjednikom. Jedina je razlika što neće napisati javno pismo. Kad mu pukne film, otići će. </p>
<p>Ipak, točna je Ramljakova tvrdnja da se Njemačkoj ne posvećuje potrebna pozornost. Nova je vlast ignorira, a to ne može pravdati time da je riječ o ostatku starog doba jer se Tuđman na Njemačku naljutio onda kada je branjenje Hrvatske u međunarodnim tijelima ne samo prelazilo granicu dobrog ukusa, nego i štetilo njemačkoj diplomaciji. O tom vremenu i u tom vremenu Ramljak se nije javio.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Čondićevska demokracija</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Ideologizira, idealizira i pretjeruje Miroslav Mikuljan tvrdnjom izrečenom na pressici koju je sazvao da bi objasnio kolegama i javnosti zbog čega je, u stvari, smijenjen. Razlozi zbog kojih je Mikuljan smijenjen, duboko sam uvjeren, politički su, a ne profesionalni i zato stajem na stranu kolege s kojim ništa zajedničkog nemam. </p>
<p>No, vratimo se Mikuljanovu pretjerivanju. Evo kojem: »Mislim da je riječ o stvaranju neke nove fronte koja ima zadatak da u predizborno vrijeme stvori novo javno mišljenje!«. </p>
<p>Kakva nova fronta, kakvo stvaranje novog javnog mišljenja?! A kakvo je to onda, po Mikuljanu, staro, planirano, odnosno, planski stvarano javno mišljenje?! Sve je stihija! Nikad nitko na HTV-u nije ni promišljao što to jest javno mišljenje, odnosno, javnost, posebice kritička, onakva kakva postoji u zapadnim demokracijama. Sve se svodilo na solistička udvaranja moćnicima na vlasti, te ispunjavanje kontraproduktivnih zapovjedi glede medija neukih političara s Pantovčaka ili Markova trga. Nit' je javno mišljenje s novinarskim isključivcima, mrziteljima i konvertitima umio oblikovati HDZ, nit' je koalicija stvorila ikakve okvire za egzistiranje javne televizije. Nova, nekompetentna urednička (dijelom i upravljačka) struktura, i sama ustrašena činjenicom da joj je netko u slabašne ruke dao najmoćniji medij, ne stvara novo javno mišljenje, nego se raznim kompromisima nastoji održati na funkcijama. Šteteći - kao i u vrijeme HDZ-a bivša garnitura poslušnika - hrvatskoj javnosti te (što zna u konačnici i veseliti) vlasti.</p>
<p>Dakle, ono što se dogodilo Mikuljanu posljedica je činjenice da kimavci, odnosno nedorasli urednici, vode Televiziju. To, dakle, ni s jednom ideologijom ili politikom nema veze. Na Prisavlju vlada zbrka. Ne zna se tko što radi. Profesionalna je razina srozana jer su urednici kardinalnom pogreškom Vijeća HRT-a - koje bi zbog agonije prvo trebalo snositi posljedice - postavljeni na mjesta kojima nisu dorasli. Zato Jasni Ulagi Valić mogu na program i kadrovsku križaljku utjecati razni samozvani borci za demokraciju.</p>
<p>Središnji stožer hrvatskih branitelja u svom priopćenju - koje je, uz jasan komentar, zaslužilo mali veći prostor na HTV-u i Vijestima dana - priznaje da je »1998. vlast u skladu sa zakonom zabranila okupljanje radnika na Trgu bana Jelačića«.</p>
<p>Dakle, za Mirka Čondića - kojeg u vrijeme vladavine HDZ-a nisu, očito, zanimala prava radnika i demokracija - postojao je zakon koji je zabranjivao javna okupljanja. Nikakva grupiranja nije smjelo biti na Trgu bana Jelačića, a ne daj Bože da se takvo što moglo učinilo na Markovu trgu. Kad su policijski kordoni priječili radnicima, među kojima je bilo i branitelja, da kroče nogom na glavni zagrebački trg, Čondić nije smatrao da je demokracija ugrožena. Ali se zato i on i njegovi sljedbenici spremaju svima koji drukčije misle, pišu ili govore pokazati - zube. Što to znači? Prvo će, valjda, bacati jaja po Markovu trgu, pa pokušati prijetnjama utjerati strah u kosti, a nakon toga, ako neistomišljenike ne ušutkaju, primijenit će - jasna je posljednja Čondićeva poruka - i silu. Protiv koga? Izdajica. A tko su oni? Svi koji ne pušu u jedan rog, ne slijede jednu ideologiju i ne klanjaju se jednom vođi. Ostvari li se ta sve glasnije i češće zazivana »demokracija«, svima nam se crno piše.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Zar smo toliko bogati da bacamo novac</p>
<p>Ne susrećemo se samo s neracionalnom i nesvrsishodnom organizacijom rada u brodogradilištima, u kancelarijama uprave, poreznim uredima, bankama, u zdravstvu i pravosuđu, zapravo skoro svugdje kuda proračunska kuna dođe, nego se novac razbacuje i u znanosti, na način neprimjeren racionalnom društvu</p>
<p>MARKO TARLE</p>
<p>Danas znanost s pravom traži još proračunskog novca, no da ga se i udvostruči, ne bi bio dovoljan za pravu, društveno korisnu i svjetski priznatu znanost, za puni priključak globalnom znanju uz naša današnja »pravila igre« (prvi dio ovoga teksta objavljen je u jučerašnjem broju). </p>
<p>Novca nema dovoljno, ali pritom najviše boli da se i ovo malo proračunskih fondova neracionalno troši, da se dio toga skromna novca baca ututanj. </p>
<p>Ne susrećemo se samo s neracionalnom i nesvrsishodnom organizacijom rada u brodogradilištima, u kancelarijama uprave, poreznim uredima, bankama, u zdravstvu i pravosuđu, zapravo skoro svugdje kuda proračunska kuna dođe, nego se novac razbacuje i u znanosti, na način neprimjeren racionalnom društvu.</p>
<p>Znanstvenici lome koplja oko rangiranja prave znanosti, pa osim publikacija u vrhunskim časopisima dodaju kriterij indeksa citiranosti, te faktor vrijednosti znanstvenog časopisa. </p>
<p>Zato nema mnogo sumnji u ispravnosti kriterija vrednovanja prirodoslovaca i medicinara. Može se samo raspravljati o relativnim odnosima između teorijske i eksperimentalne znanosti. </p>
<p>Problemi nastaju kada kriterije treba primijeniti. Svjetsku vrijednost nemaju radovi u opskurnim časopisima koje svijet ne poznaje i ne priznaje. </p>
<p>U Americi je znanstvena uzrečica Publish or vanish, »publiciraj ili nestani«. A u nas podosta znanstvenika ne publicira ili objavljuje u lokalnim glasilima, ali i dalje grabi dio siromašnog znanstvenog kolačića kao i svjetski uspješni istraživači. Zar smo toliko bogati da bacamo novac? Kako to riješiti? </p>
<p>Teško je dirati u stečena prava, no nužno je nametnuti međunarodnu recenziju projekata. </p>
<p>U našim plemenskim odnosima, u isprepletenosti »lobiranja«, korupcije i samoupravnog naslijeđa samo se internacionalizacijom evaluacije znanosti može iz potoka isprati zlato.</p>
<p> Vrhunska i anonimna međunarodna arbitraža, a Neven Budak je pokazao da se tajnost takvih akcija može održati čak i u nas, nekom će godišnje dodijeliti stotinjak tisuća dolara, nekom desetak tisuća, a nekom samo tisuću dolara. Prema svjetskim kriterijima vrijednosti. Bez takve arbitraže, projekt koji se evaluiraju samo domaći recenzenti, moći će dobiti maksimum od desetak tisuća kuna. </p>
<p>Provođenjem takva sustava hrvatska znanost će i uz današnjih pedesetak promila nacionalnog proizvoda biti znatno učinkovitija. </p>
<p>Pritom valja jednom zauvijek sustavno definirati razlike između znanstvenog i stručnog projekta. To svakako ne znači da stručnost treba zapostaviti, jer važan i dobar stručni projekt treba financirati bogatije no osrednji ili loš znanstveni. </p>
<p>I još nešto važno: znanstvene novake treba dodijeliti onima koje priznaje svijet, a ne, prema socijalističkom naslijeđu, svima podjednako. </p>
<p>Uz dosljednu uspostavu Kraljevićevih zaklada i provedbu sjajna prijedloga strategije na planu tehnologija, sa sredstvima međunarodnih institucija, iseljeničkih fondova i domaćih proizvođača, hrvatska znanost, uz znalačko kormilo istinskih znanstvenika, ima prigodu za značajni iskorak ili barem povratak na pozicije iz šezdesetih godina i doba progresa uz poznate »žitne fondove«. </p>
<p>Nije to lak put u ovim bremenitim političkim, gospodarskim i civilizacijskim okolnostima. Današnji ministar još niže, čini se uspješnih, prvih stotinjak dana, ali njegovo okružje ne daje nade u brze, razumne i nužne promjene: nema kritične mase postmoderne svijesti u frivolnim potezima vlasti. Ceterum censeo... uostalom smatram, prvi i nužan korak je opći zahtjev za većinskim izbornim sustavom.</p>
<p>Pritom, kao digresiju, treba istaknuti temeljne postulate postmodernog doba, individualnost i koordinacija, i to na svim razinama, proizvodnoj, potrošačkoj, ali najviše kreativnoj, ipso facto znanstvenoj. </p>
<p>To je značajna razlika u odnosu prema industrijskom dobu, društvo masovnih karakteristika na svakom planu ljudske aktivnosti. Prema toj odrednici nadolazećeg društva treba organizirati i obrazovni sustav.</p>
<p>Istina, prije dvadesetak i više godina, u zlatno doba hrvatske znanosti, negdje od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća, takvi su posjeti bili brojniji i ozbiljniji. </p>
<p>Tada je »Ruđer« vodila generacija znanstvenika od kojih je većina odlazila poslije doktorata u značajne institucije svijeta na postdoktorski studij, možda i na još po koju dodatnu godinu, tamo su često i poslije vraćali, ali im je uvijek domicil bio »Ruđer«. </p>
<p>Danas mladi ljudi steknu ovdje osnovna znanstvena znanja, a zatim najperspektivniji kupuju jednosmjerne karte prema zapadu. Očito, prije su sveopće razlike između nas i Zapada bile manje no danas, postojali su američki »žitni fondovi« i mnoge druge mogućnosti novčane pomoći, a sutra će naše zaostajanje, nastavimo li ovim korakom, biti još veće. </p>
<p>Zato se postavlja pitanje kako ulagati u znanost da to ne bude društveno kontraproduktivno, da nepotrebno ne bacamo novac, da ne odgajamo znanstvenike koji će trajno koristiti razvijenijima od nas. </p>
<p>Ako nam je to sudbina današnjice, tada sklopimo ugovore s nekim zemljama, ili njihovim ustanovama, o zajedničkom ulaganju u nove generacije. </p>
<p>Nešto slično postoji već u nogometu. Kad visok Vladin dužnosnik kaže da se u neproduktivnim brodogradilištima prima plaća i prekovremena satnica za spavanje u radno vrijeme, moramo mu uputiti pitanje zašto to ova vlada dopušta, i to u ovako teškim uvjetima, kojima je i sama zbog neodlučnosti i nesnalaženja kumovala. </p>
<p>Tko bi to morao spriječiti, ako ne oni s našim mandatom da postave privredu na noge?</p>
<p>Nije li vanjski dug na rekordnim brojkama, a proračunska potrošnja ne samo prevelika, nego i katastrofalne strukture, nismo li na »značajnom« mjestu po stupnju korupcije, nije li zdravstveni i mirovinski fond pred bankrotom, nije li nam pravosuđe na najnižim granama, a uz gotovo četiri stotine tisuća nazaposlenih stotinjak ih tisuća radi bez plaće i socijalnih prava?</p>
<p>Za mnoge se naše znanstvenike u svijetu zna mnogo više nego za slikare i pisce, a naše istaknute institucije, primjerice, »Plivin« Institut, Institut za fiziku i Institut »Ruđer Bošković«, ali i druge, posjećuju vrhunski svjetski znanstvenici s ciljem ozbiljne razmjene mišljenja na obostranu korist.</p>
<p>U Americi jedan od današnjih bestselera nosi naslov »Posthumana budućnost čovječanstva« u kojoj se kaže da će u dogledno doba, za manje od stoljeća, zemljom carevati genski modificirani »ljudi« dodatno »usavršeni« dodatkom profilaktičkih i terapijskih gena te »čipova« umjetne inteligencije.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, znanstveni konzultant, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Strah od drugih i drukčijih postao nepremostiv</p>
<p>Obično upiremo prstom (ili ljepše rečeno, svoj pogled svraćamo) prema školi. Školi kao specijaliziranoj odgojno-obrazovnoj ustanovi povjerene su mnoge veoma odgovorne zadaće. Katkad škola ne može (ni uz najbolju volju) učiniti sve što se od nje očekuje, a katkad i nije dobro da ispuni sve želje koje dolaze izvana. Bitno je da u procesu tehničkog napretka, globalizacije i krize vrednota ne prestane biti čovječna... Poželimo našoj djeci i mladima društvo koje će biti pravedno, marljivo, tolerantno, zahvalno, povezano, razvijeno i solidarno, iznad svega – ljudsko. Ne gradeći iluzije i neostvarive ideje pokušajmo naći – svatko svoj – kamenčić dobrote, znanja i volje koji ćemo ugraditi u školu čovječnosti, u školu istinskih vrijednosti hrvatskog društva</p>
<p>TVRTKO BEUS</p>
<p>Teško je biti miran i neutralan profesoru ili službeniku, umirovljeniku ili pukom znatiželjniku kada prvi dan – početak novog razdoblja u životu mlade osobe s nebrojenim mogućnostima, željama, zadaćama i nadama bude zasjenjen sukobima i nerazumijevanjem. </p>
<p>Dva incidenta, dva spora odraslih, jedan između »romske« i »neromske« djece i drugi između »bolesnog djeteta« i »zdrave djece«, dvije su medijske vijesti prvoga dana školske godine.</p>
<p>Čini se da je strah od drugih i drukčijih postao pretežak i nepremostiv. Ne može se zanijekati briga za vlastitu djecu na objema, suprotstavljenim stranama. Problem nastaje kada se roditeljsko shvaćanje dobrobiti djece ne podudara sa stvarnošću, odnosno s istinskom dobrobiti njima najmilijih i najvažnijih.</p>
<p>Potrebno je odrediti, pojasniti, što podrazumijevamo pod riječju – dobrobit. Što je pravo dobro? Je li to podjela, izolacija, karantena? Kako zaštititi svoje dijete? Kako se suočiti s mogućim rizicima? Kako je biti obilježen, neshvaćen, odbačen?</p>
<p>Ne treba ostati odviše u tmini oblaka teških misli i predrasuda. Možda je bolje uočiti znak sadašnjeg trenutka. Poziv na dijalog, poziv na istinske vrijednosti bitan je imperativ kvalitetnog odgoja i obrazovanja.</p>
<p>Kao što je poznato, dijalog ne znači negiranje različitosti kao ni puku prilagodbu okolini, nego označava susretanje različitosti usmjereno istini i uzajamnu obogaćenju. Važno je da se u međuljudskim odnosima osjeća nakana biti uz druge, biti s drugima i biti za druge, čuvajući svoju individualnost. </p>
<p>Takvim odnosima među ljudima usmjereno je dobro obrazovanje.</p>
<p>Obrazovati znači omogućiti, pomoći drugome da razvije, čuva (ili nađe), jednostavno da ima obraz. Lijepo je moći mirne savjesti gledati drugome u oči. Divno je moći sačuvati dobar obraz kada to i nije lako. Je li moguće i zašto uskratiti nekome pravo na biti čovjek, biti suputnik, biti suradnik?</p>
<p>Potpuno je jasno da je pravo na odgoj uz pravo na život neotuđivo ljudsko pravo. Možemo se radovati socijalizaciji što većeg broja naših građana.</p>
<p>Izazov odgoja čovjeka velik je fenomen i tajna. Premda je star koliko i čovjek, uza sve znanstvene discipline i teorije ostaje nov i izazovan. Proteže se od predškolske dobi – i ranije, preko djetinjstva i mladenaštva do odrasle i starije dobi.</p>
<p>Svi smo pozvani poučavati (najbolje svjedočenjem), ali prije svega – slušati i učiti. Bez spremnosti na učenje – neovisno o godinama – nemamo pravo ni poučavati ni suditi. Biti »dobar učitelj« i »dobar učenik« kategorije su koje nadilaze školske, ali i druge životne okvire.</p>
<p>Nedavni sukobi oko dostojanstvenog prava na odgoj svoje djece (neovisno o strani u sporu) pokazuju, među ostalim, pojavu koja se može nazvati: ne vidjeti – ne čuti. Moguće je ispitivati uzroke, a još je bolje tražiti »lijekove«. </p>
<p>Sukobi i padovi u procesu (među)osobna rasta i dozrijevanja nisu rijetki, ali je dobro ako potaknu na iskorak u slušanju, promišljanju i djelovanju.</p>
<p>Različitost ne smije narušiti kvalitetu rada, međuljudskih odnosa i temeljne vrijednosti. Pravo na odgoj nosi sa sobom određene dužnosti i pravila.</p>
<p>Bitno je naći najbolje rješenje rada koje neće ugroziti pojedinca, niti jednu stranu. Nije dobro pasti u jednostranost. Nikako ne treba dramatizirati i politizirati navedene incidente, nego tražiti i naći rješenja koja će bolje povezati ljude ne čineći prisilu nego djelovati edukativno. </p>
<p>U potrazi za oblikovanjem istinskih vrednota u svojoj okolini i društvu dobro je potražiti svoje vlastito mjesto. Čuvajući se teoretiziranja, svatko se sam treba upitati: Koliko osobno mogu učiniti u obrani temeljnih vrijednosti? Kako mogu potaknuti ono najbolje i najljepše u čovjeku? Kako uputiti svoje ili neko drugo dijete pravim putovima?</p>
<p>Obično upiremo prstom (ili ljepše rečeno, svoj pogled svraćamo) prema školi. Školi kao specijaliziranoj odgojno-obrazovnoj ustanovi povjerene su mnoge veoma odgovorne zadaće. </p>
<p>Katkad škola ne može (ni uz najbolju volju) učiniti sve što se od nje očekuje, a katkad i nije dobro da ispuni sve želje koje dolaze izvana. Bitno je da u procesu tehničkog napretka, globalizacije i krize vrednota ne prestane biti čovječna.</p>
<p>Nedavno predstavljen projekt rasterećenja učenika u nastavi želi posvijestiti da je u središtu zanimanja škole – učenica i učenik – ljudska osoba, a ne informacije, podaci, obrasci, tehnika, procedura… </p>
<p>Postavlja se pitanje, je li moguće rasteretiti se predrasuda, razdora, spletki, ogovaranja, neznanja? Je li moguće tražiti i naći trak svjetla i novoga početka u bližnjemu pokraj sebe? </p>
<p>Možemo li na početku novoga stoljeća u nelakim okolnostima učiniti korak naprijed prema civilizaciji vjere – povjerenja i suživota? </p>
<p>Škola pruža razne mogućnosti: suradničko učenje, dinamična i raznolika nastava, poštivanje normi, mirotvorni odgoj, životno susretanje s ljepotama i poviješću vlastitog zavičaja kao i drugih naroda i kultura, domovinski odgoj, poticanje povjerenja, odgovornosti, restitucija… </p>
<p>Sve navedeno može pomoći složenoj i teškoj, ali plemenitoj i lijepoj zadaći – razvoju dijaloga i čovjekoljublja. Pritome je presudan učitelj. Važno je da bude stručnjak, intelektualac, pedagog, mislilac, ali nadasve – čovjek. Za uspjeh spomenutih školskih nastojanja od neprocjenjive je važnosti suradnja, podrška i djelatno sudjelovanje roditelja, društva, medija i drugih činitelja. Osjećaj za druge, suradnički duh, vedrinu i pouzdanje djeca od najranije dobi uče gledajući (i oponašajući) svoje roditelje.</p>
<p> Roditelji su, kao što je dobro poznato, prvi i najvažniji odgojitelji. U njihovoj ih odgojnoj zadaći nitko ne može zamijeniti… Danas nije lako biti roditelj. Novčane i druge teškoće velika su kušnja, ali i poticaj njegovanju pozitivnih vrijednosti – kulturi rada, napretka i solidarnosti.</p>
<p>Nedavni tužni incidenti ogledalo su određenih pojava u društvu. Javno mnijenje često je nošeno bujicom negativnosti koju (svjesno ili nesvjesno) prenose mediji oblikujući stavove u čovjeku. Opasno je kada se nasilje prikazuje privlačno i izazovno. Dovoljno je prisjetiti se da na nasilje u filmu vrlo često odgovara nasiljem. Negativni uzori reflektiraju se agresijom u školi i drugdje.</p>
<p>S druge strane mediji masovnog priopćavanja velika su (u dobroj mjeri neiskorištena) snaga koja može voditi prihvaćanju željenih oblika ponašanja. Zašto ne bismo, primjerice, u medijima slušali i čuli više dobrih i poticajnih (ohrabrujućih) događaja? Možemo li se osloboditi licemjerja i duhovne skučenosti?</p>
<p>Teško je dalje nastaviti govoriti i pisati. Umjesto daljnjih prosudbi poželimo našim školarcima pozitivne pomake u njihovu (i našem) odrastanju. </p>
<p>Poželimo im da izvorno kršćanske (univerzalne) vrijednosti kao što su: sloboda i dostojanstvo osobe, pravo na različitost, zaštita slabih, bolesnih i obespravljenih, pravednost, red i rad, suodgovornosti i solidarnost – izričaji mnogih deklaracija, zakona i propisa diljem svijeta – uđu u naše učionice, dvorane, igrališta, domove, ulice, trgove.</p>
<p>Poželimo našoj djeci i mladima društvo koje će biti pravedno, marljivo, tolerantno, zahvalno, povezano, razvijeno i solidarno, iznad svega – ljudsko. Ne gradeći iluzije i neostvarive ideje pokušajmo naći – svatko svoj – kamenčić dobrote, znanja i volje koji ćemo ugraditi u školu čovječnosti, u školu istinskih vrijednosti hrvatskog društva.</p>
<p>Autor je vjeroučitelj iz</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Prodaja politikantske bižuterije o Društvu hrvatskih književnika ili želja da postanemo Karolina</p>
<p>Na državnoj razni, stranka koja izgubi, dobar je običaj – čestita pobjednicima i čeka nove izbore! Na nogometnom i svakom drugom sportskom terenu, trener poražene momčadi prilazi pobjedniku i čestita mu, to su stečevine demokratske uljudbe. Poraženi tenisač prilazi mreži i pruža ruku pobjedniku… Je li Katunarić prišao Mihaliću i pružio mu ruku? (Treba li to unijeti u Statut DHK?) Je li Mihalić obećao da se to što je Katunarić izgubio izbore neće i ne smije odraziti na njegov posao u Društvu, na uredničke prinadležnosti, na njegovu egzistenciju?</p>
<p>STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN</p>
<p>Katunarićev intervju Vjesniku (Panorama subotom, 7. rujna) potakao me na ovaj solilokvij. </p>
<p>Već sam u Vjesniku jasno rekao da je stvaranje dviju udruga hrvatskih književnika – zapravo izdaja nacionalnih interesa. </p>
<p>Aktualno Društvo hrvatskih književnika nije, naime, samo udruga bilo profesionalnih bilo vikendaških, amaterskih književnika koja brine samo o honorarima i socijalnom statusu tih pisaca, nego i nacionalna institucija koja je, stoljeće i dulje, čuvala od denacionalizacije i uništenja hrvatski jezik i hrvatsku književnost, a tako onda i hrvatski narod, te je stoga u istome statusu i značenju kao, na primjer, i Matica hrvatska i često na istim obrambenim pozicijama. </p>
<p>Trebam li koga podsjećati da je za šovinistične velikosrpske okupatore ne samo Gundulić »veliki srpski pesnik«, a Dubrovnik »srpska Atina«, nego je »srpski« bio i Zagrepčanec Šenoa… </p>
<p>A što se tiče jezika, čak je i jedan naš kolega srpske nacionalnosti imao potrebu svojedobno reći da osjeća kako je »hrvatski jezik ugrožen«, te ga stoga skupa s nama, ostalim hrvatskim piscima, brani, upravo u prostorijama toga društva, a da bi, dakako, branio i srpski, kada bi on bio ugrožen. </p>
<p>I kad bi doista bilo tako, priključio bih mu se, jer mislim da ničiji jezik ne smije biti ugrožen, kao ni ničija nacija, država… Zamislimo, molim, da stranka koja izgubi na izborima, ne priznajući svoj poraz – poželi osnovati drugu, paralelnu državu! Pa da u Hrvatskoj imamo, metnimo stavit, »lijevu Republiku Hrvatsku« i »desnu Republiku Hrvatsku« s »lijevim Hrvatskim saborom« i »desnim Hrvatskim saborom«.</p>
<p>Oba – na vlasti. Istodobno. lijevu vladu i desnu vladu. Dva premijera: lijevog i desnog. Dva ministra kulture… Dva društva književnika. Dvije akademije znanosti, baš kao u Crnoj Gori! A zatim, kad se pojave frakcije, onda će to biti tri hrvatske države… itd. Tri društva književnika… Četiri, pet…!</p>
<p>A s kime će stranci korenspondirati? S nama, dakako, i samo s nama, jer oni su drugi antihrvati (ili »nacionalisti« ili »antinacionalisti«) u svakom slučaju naši neprijatelji! </p>
<p>Imamo već primjera takve podvojenosti u nas: dva esperantska društva… Ali ni jedno od njih nije nekakva nacionalna institucija. Hoćemo li na to svesti i Društvo hrvatskih književnika? Na razinu udruge za promicanje esperanta? Ili one za zaštitu ptica pjevica? </p>
<p>Upravo to je intencija onih koji Društvo hrvatskih književnika ne drže nacionalnim književničkim i jezikoslovnim društvom, vrlo važnim za status i habitus hrvatskoga naroda, nego, eto – mjestom gdje se samo – »borimo za veće honorare« (A tko će nam ih dati? Država? Sumnjam.)</p>
<p>Možda će »veće honorare« izboriti to novo društvo? Sebi?! Ili svima?</p>
<p>»Tek će se ove jeseni vidjeti kako se ocrtava projekt novoga društva (…)«, to se novo društvo, znači, već »ocrtava«, jasno je iz onoga što kaže Katunarić, a on će još promisliti u vezi s uključenjem, jer je ministar Vujić dosada bio škrt prema publikacijama koje je uređivao. Je li to jedina Katunarićeva dvojba u vezi s tim novim društvom: koliko će mu Država, odnosno Ministarstvo odriješiti kesu?</p>
<p>Na državnoj razni, stranka koja izgubi, dobar je običaj – čestita pobjednicima i čeka nove izbore! Na nogometnom i svakom drugom sportskom terenu, trener poražene momčadi prilazi pobjedniku i čestita mu, to su stečevine demokratske uljudbe. Poraženi tenisač prilazi mreži i pruža ruku pobjedniku… </p>
<p>Je li Katunarić prišao Mihaliću i pružio mu ruku? (Treba li to unijeti u Statut DHK?) Je li Mihalić obećao da se to što je Katunarić izgubio izbore neće i ne smije odraziti na njegov posao u Društvu, na uredničke prinadležnosti, na njegovu egzistenciju? (Društvo brine o svojim ljudima, zar ne?! Bez obzira misle li svi isto ili svaki drukčije.)</p>
<p>»I to je dovoljno da se uvrijede. (To što su izgubili izbore.) Bilo što je dovoljno da se uvrijede«, kaže Maruna o Hrvatima u svojoj pjesmi »Hrvati mi idu na jetra«. (Bez onog u zagradama.) I uvrijedili su se doista! Mislim, ti Hrvati?! Toliko čak da hoće – drugo književničko društvo. Umjesto da čekaju novu prigodu i možda pobijede gdje su sada izgubili.</p>
<p>U velikom postotku posve akceptiram sve što je Katunarić u narečenome intervjuu rekao. I sve to – supotpisujem. Ima izvrsnih opažanja. I otprije znam da je ne samo odličan pjesnik, nego i skrban muž u društvenome smislu, vrstan urednik… (S napomenom da mi je jednom jedan dužnosnik francuske vlasti, kada htjedoh tamo promaknuti neku hrvatsku stvar, jasno kazao: »Da, ako Hrvatska plati. Za francuski novac promičemo – francuske stvari«. </p>
<p>Jasniji nije mogao biti, s napomenom da ipak cijenim Katunarićev napor oko prijevoda: ima ih koji su toliko važni da postaju »hrvatska stvar«…)</p>
<p>Međutim, neke me rečenice u tom razgovoru malčice zbunjuju, da tako kažem, malenko su mi, eto, čudne. Recimo: »Ako ona (nova književnička udruga, op. S.M.K.) izbjegne zamke politikantstva, ako u njoj ne zavlada jednoumlje kao u DHK (…)«.</p>
<p>Nije li »zamka politikanstva« već osnivanje nove udruge? Neka je gospoda osnuju za vlastit novac, bez pomoći političara, pa ću vjerovati da je izvan politikantstva, možda joj i sam pristupiti! </p>
<p>Jednoumlja u DHK što se tiče: pa nisu li upravo izbori za predsjednika dokazali da je tamo na snazi u najmanju ruku – dvoumlje. </p>
<p>Približno iste jačine: razlika između pobjednika i gubitnika na izborima samo je desetak glasova. I otkud onda jednoumlje? Nije li to neka frazeološka zamčica? I ne samo frazeološka? </p>
<p>Nije li jednostavno neistina? Već sto godina u DHK-u netko gubi, netko pobjeđuje… Kao i inače u demokraciji… </p>
<p>Uostalom, Katunarić i sam kaže: »Tako s jedne strane imamo nacionalne integriste, spremne na prokazivanje izdajnika, a s druge 'internacionaliste', koji uopće ne priznaju naciju kao čimbenika demokratskih promjena«. (Nisu li upravo takvi, lažni internacionalisti, baš u navodnicima, kako ih i sam predstavlja, isticali Katunarića i nije li upravo stoga i izgubio izbore? </p>
<p>Samo stoga. Naime, tako je doživljen, kao eksponent, prema njemu, »onih koji ne priznaju naciju kao čimbenika…« Zar bi i on sam glasovao za takve?! Možda je krivac – pogrešna promidžba?!</p>
<p>Nadam se da je kolega Katunarić pročitao »Biserje za Karolinu«, izvrstan roman našega kolege Ludwiga Bauera, nacionalno Nijemca, ali hrvatskoga pisca, koji sjajno ocrtava naše aktualitete i čiji glavni lik, pjesnik Boris Bruckner, ne pristaje na jednoumlje, ali – voli Karolinu i ovisan je o njoj, suludoj »samodopadnoj kurvi« poludjeloj od želje da se drži na vlasti. Nije li upravo Karolina smislila osnivanje nove književničke udruge? Je li bez razloga upravo danas u našim medijima suživio semantem »politička prostitucija«?</p>
<p> »Sasvim je logično da se nakon svega što se dogodilo na posljednjoj skupštini (jedan od kandidata za predsjednika, prezimenom Katunarić, u nacionalnoj književničkoj udruzi ostao je u neznatnoj manjini), pojavi potreba za nekom novom udrugom«. </p>
<p>Ma, nije valjda!? Isuse Kriste, pa gdje ja to živim, kada, s kime…?! Gubimo li izbore – ni manje ni više nego odmah – nova udruga/država u kojoj će upravo oni moći biti Karolina (?!). Društvo hrvatskih književnika koje nije izabralo Katunarića (čitaj: »lažne internacionaliste«) ne zaslužuje ni ministrov blagoslov ni državin novac (?!) </p>
<p>(Možda se štovani Katunarić u tome razgovoru i inače – malo zaletio..?!)</p>
<p>Kaže: »Mnogi su pisci napravili od hrvatske nacije tako jeftin idol da su je degradirali na razinu bižuterije koja se prodaje po sajmovima i proštenjima«. Točno, točno, ne mnogi, ali ipak ih ima, i previše. No nije li najavljena nova udruga upravo jednako takva politikantska bižuterija, bez obzira na to kojim će se farbama nafarbati?!</p>
<p>(U međuvremenu, nakon što je ovaj moj solilokvij bio dovršen, u srijedu 11. rujna se – moguće simboličnog datuma – to se novo društvo i »ocrtalo«: na poticajnom sastanku posebno pozvanih kazano je da će se zvati Društvo hrvatskih pisaca i da neće uključivati samo književnike, nego i šire, odnosno i druge pisce, možda i one »politički podobne«, što sve skupa ne mijenja, dapače – dodatno potvrđuje osnovne tvrdnje ovog teksta.</p>
<p> Međutim to ne znači da sam zadovoljan postojećim članstvom u postojećem Društvu i postojećim zbivanjima u njemu, nisam!) </p>
<p>Autor je doktor znanosti, književnik i filmski redatelj, novinar i profesor novinarstva.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Fasade ranjene tupošću grafita </p>
<p>IVO FRANGEŠ, AKADEMIK</p>
<p>Ne mogu ga nazvati gradom rodnim, ili gradom djetinjstva i rane mladosti. Veza sa Zagrebom počela je u godinama kada čovjek gradi svoja znanja. Tada se oglasio moj javni rad, stvorila prijateljstva koja, neraskidivo, na radost, traju do danas. Ljubav prema umjetnosti, posebno književnosti i glazbi; otkrivanje vrijednosti baštinske riječi, začeli su se i našli iskrište baš tu, u Zagrebu.</p>
<p>Prisan je moj odnos prema mnogim gradovima, i u domovini i u svijetu. Ali kad god izgovorim rečenicu: »Vraćam se kući; idem doma«, onda je put jednosmjeran. Vodi samo u Zagreb.</p>
<p>Brojne ulice grada, njihova zdanja, bude u meni zahvalna sjećanja: od Filozofskog fakulteta do Talijanskog i Francuskog instituta, od Leksikografskog zavoda, Matice hrvatske i Akademije, DHK-a, do Kazališta; do Glazbenog zavoda i raskošne akustičnosti dvorane Lisinski. Pa Umjetnički paviljon i njegov perivoj, danas tako ukusno cvijećem pažen, uvijek besprijekorno uredan, za razliku od drugih prostora u Zagreba.</p>
<p> A svijetle i sjetne Bolléove arkade, koje čuvaju prošlost? Kako je svet i neizbrisiv prizor plamena svijeća na Sve Svete, u predvečerje, na Mirogoju. Zatim su tu antikvarijati i kavane, one mojih mladih dana, i ove današnje, u kojima se, nedjeljom, sastajem s Tadijom, s prijateljima.</p>
<p> Sada ono bez čega ne mogu zamisliti gotovo šezdesetogodišnji, životni hod dragim gradom. To je palača Rudolpha Lubienskog, stara Sveučilišna knjižnica na Marulićevu trgu; ali isto tako i ova nova, stakleno prozračna, Nacionalna sveučilišna biblioteka, smještena, srećom, u blizini moga doma. </p>
<p>Kada danas, među brojnim knjigama, na policama u svom stanu, ne mogu pronaći onu pravu, s nostalgijom obnavljam maglena ili sunčana jutra, kada sam u Sveučilišnoj, iz dragocjene riznice, odmah dobivao željeni naslov. Dočekivao me u njoj mir prepune dvorane, pod krovištem »mudrih« sova. U kolike sam biblioteke kasnije zalazio, od Lessingove, u Wolfenbüttelu, pa Goetheove i Schillerove u Weimaru, do Marciane u Veneciji, od pariške Nacionalne biblioteke do Karolinske u Uppsali..., a ipak, nikada nije bila poljuljana iskonska prisnost; toplina susreta s ljudima i knjigama, ovdje, u domaćem prostoru.</p>
<p> Zagreb je, kako Matoš kaže, grad »jedinstvene okolice«, ali – dodajmo – i jedinstvene povijesti, pa arhitekture, literature i kulturnih stečevina uopće. Ta ga vlastitost ne isključuje, već naprotiv, čini i dijelom srednjoeuropskog prostora. Mnogi ljudi za svoj grad mogu izreći ovako uopćene sudove. Ali svatko pritom čuva u sebi nezamjenjivost onoga o čemu govori. Takav je i moj odnos prema Zagrebu. Uvijek, da parafraziram Ujevića: »U slutnji, u čežnji«, ne daljine, već samo blizine »velikog mjesta srca moga«.</p>
<p>Sve ima svoju dvojnost, recimo, lice i naličje: i ljudi i gradovi. Nemoguće je stoga kročiti ulicama Zagreba, a ne zapaziti i nasrtaje ružnoće. Žalosti pogledati u fasade ranjene tupošću grafita; porazbacane tragove otpadaka po tek pokošenoj travi parkova..., i toliko toga. Kad prolazim, susjedi moji to znaju, uvijek podižem odbačen papirić. Nikada neću pojmiti grubost, neću se pomiriti s neredom i neskladom. Ali, umijeće povezanosti s gradom znači i htjeti živjeti u njemu do kraja, i voljeti ga, usprkos!</p>
<p>To je moj Zagreb!</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Gostiju mnogo, ali ne kao prije</p>
<p>Za razliku od ranijih godina, u zagrebačkim se hotelima i za vrijeme Velesajma može naći mjesta / Hotelijeri kažu</p>
<p> kako se izlagači tuže na cijenu najma prostora, a da je posjetitelja manje nego što ih je znalo biti / Ipak, s početkom rujna gostiju sve više </p>
<p>U ponedjeljak počinje Jesenski međunarodni zagrebački velesajam koji je nekada punio zagrebačke hotele, a uvijek se tražila i soba više. Kakva je situacija danas, pitali smo hotelijere. </p>
<p>Direktor Hotela Panorama Grgo Macan kaže da je i zahvaljujući rezervacijama izlagača i posjetilaca Velesajma hotel 90 posto pun. Kako je hotel obnovljen, dobio je i nove goste koji su odsjeli tu iz znatiželje. »No, činjenica jest da je nekad Velesajam bio jako posjećen, što danas nije slučaj. No nadamo se povratku starih vremena«, kaže Macan.</p>
<p>Hotel Palace pun je od petka do iduće subote. »Do nedjelje u hotelu borave gosti koji su došli na razne seminare, zatim stalni gosti i turističke grupe, a od ponedjeljka će u hotel stizati i sajamski gosti«, rekao nam je v.d. direktora Tomislav Zdilar, ističući kako zbog sajma sada nema navale kakve je bilo nekad.</p>
<p>»Izlagači se tuže da je najam prostora skup, a manji je i broj posjetitelja. Prije rata posjetitelji Velesajma boravili su u hotelu su dva do tri dana, a posljednjih 12 godina ostaju samo po jedan dan«, rekao nam je Zdilar, dodajući da velesajamski gosti ne mogu biti mjerilo popunjenosti hotela. Općenito, kaže Zdilar, u hotelu je prisutan trend porasta broja gostiju. Za Palace je tek počela prava sezona koja će trajati do 15. prosinca, a zatim od veljače do kraja lipnja, a sve zahvaljujući kongresima i seminarima. </p>
<p>U Hotelu Opera kažu da imaju puno rezervacija velesajamskih gostiju. »Od ponedjeljka do srijede hotel je popunjen 80 posto, a stopostotnu popunjenost očekujemo od srijede do nedjelje«, rekao nam je pomoćnik direktora prodaje i marketinga, Goran Tomić. U Operi su odsjele poljska, talijanska i kineska delegacija te puno izlagača.</p>
<p>Hotel Esplanade od 16. rujna, kad počinje Jesenski velesajam, nema praznih soba. »No, iako je hotel pun, zainteresiranost izlagača za Zagrebački velesajam slabija je nego prijašnjih godina«, rekla nam je Jadranka Cabraja iz Ureda za rezervacije.</p>
<p>U Sheraton Zagreb Hotelu kažu da već od početka rujna imaju povećan broj gostiju, što je primjereno najjačem poslovnom mjesecu u godini. »Dobar dio tih gostiju vjerojatno je povezan s Velesajmom, s obzirom da je pojačana potražnja za održavanjem raznih prezentacija, seminara, kongresa te poslovnih ručkova i večera«, rekla nam je zamjenica direktora prodaje i marketinga, Suzana Marić.</p>
<p>Zahvaljujući sajmu, Hotel »I« će 17, 18. i 19. rujna biti pun. Od Rosande Matijašević iz Odjela za prodaju i marketing saznajemo da je tako svake godine u vrijeme proljetnog i jesenskog Velesajma. </p>
<p>U Golden tulip holiday hotelu kažu da je vrijeme održavanja sajmova jedino doba kada ne nedostaje gostiju. </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Spuštanje rubnjaka - spas za bicikliste</p>
<p>Za biciklističke je staze ove godine odvojeno milijun kuna / Biciklisti umjesto njih predlažu spuštanje rubnjaka na 78 mjesta, što bi koštalo manje od 300.000 kuna</p>
<p>U povodu svjetskih Dana bez automobila koji se obilježavaju od 16. do 22. rujna, Zelena akcija i Hrvatski biciklistički savez predstavili su svoj projekt biciklističkih staza u gradu Zagrebu. S projektom koji su podržali Zagrebački biciklistički savez, Udruga Bicikl, te savezi i udruge tjelesnih invalida, novinare je upoznao tajnik HBS-a, Ivo Rilović.</p>
<p>»Nakon što smo krajem prošle godine informirani kako je Grad izdvojio za izgradnju biciklističkih staza milijun kuna, utvrdili smo nekoliko pravaca koje bi, smatramo, trebalo učiniti prohodnima za bicikliste. Gradski ured za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet u početku nas je podržao, ali do najavljenoga uređenja biciklističkih staza u lipnju nije došlo«, rekao je Rilović.</p>
<p>Rekao je kako su biciklistima najveći problem za nesmetano kretanje rubnjaci, te da ne pomažu nikakvo »farbanje« i signalizacija ako se oni ne uklone. »Do tada ne možemo govoriti o postojanju biciklističkih staza«, naglašava Rilović. Projektom što su ga pripremili biciklisti, predlaže se zato spuštanje rubnjaka na četiri gradske »prometne arterije« – u Vukovarskoj, Ulici Hrvatske bratske zajednice, Slavonskoj aveniji, Aveniji grada Dubrovnika – te njihovo povezivanje s centrom. Rilović ističe kako je potrebno denivelirati rubnjake na ukupno 78 mjesta, što bi po troškovniku Zagrebačkih cesta stajalo 298.000 kuna, dodajući kako bi se na taj način proračunskim novcem učinilo za bicikliste najviše.</p>
<p>Prema izračunu, kaže tajnik HBS-a, za 0,38 kuna po Zagrepčaninu, koliko je već odvojeno u proračun, napravilo bi se za bicikliste u ovoj godini više nego u posljednjih 20 godina zajedno. S ostatkom novca mogle bi se ukloniti neke druge barijere i izgraditi nedostajuće staze, kaže Rilović. </p>
<p>Biciklistička sekcija Zelene akcije pozvala je gradonačelnicu Vlastu Pavić da predloži zaposlenicima Poglavarstva da 20. rujna dođu na posao bez automobila i tako se uključe u ekološku akciju. Za 22. rujna predviđena je vožnja biciklima kroz središte grada. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Helga, Hans i Fritz u novom domu</p>
<p>Zoološki vrt uskoro će dobiti građevinsku dozvolu za izgradnju edukativne dvorane, vrijednu 2,4 milijuna kuna, pa poziva Grad da mu sljedeće godine odobri više novca iz proračuna </p>
<p>Tri risa iz zagrebačkog Zoološkog vrta, koja su dosad živjela u maloj nastambi, u petak su »uselila« u novoizgrađenu nastambu, prekoputa dosadašnje. Prema riječima direktora Zooa Mladena Anića, nova je nastamba velika oko 300 četvornih metara, odnosno šest do sedam puta veća je od stare, u kojoj su sada dva leoparda.</p>
<p>Dva mužjaka i ženka risova, nazvani Helga, Hans i Fritz jer su rođeni u zoološkom vrtu u njemačkom Bochumu, veselo su u petak skakali po postavljenim deblima i panjevima, istražujući novi životni prostor. Uz umjetni izvor i potok, nastambu će uskoro krasiti i živo drveće, grmovi i slični aranžmani, sve u stilu šuma sjeverne Zemljine polutke.</p>
<p>Gradnja nastambe za patuljaste vodenkonje završava krajem rujna, a onda će se početi uređivati u stilu srednjoafričke prašume.</p>
<p>»Velika je novost to, što će Hrvatske šume konačno dati suglasnost za građevinsku dozvolu za edukativnu dvoranu. Zemljište na kojem bi se ona gradila, naime, formalno je u vlasništvu tog poduzeća«, kaže Anić. On poziva Grad da sljedeće godine Zoološkom vrtu dodijeli više proračunskog novca, naglasivši da će samo gradnja dvorane koštati 2,4 milijuna kuna.</p>
<p>Do kraja godine i dva ćuka jamara dobit će novu volijeru, a uredit će se i zimski prostor za egzotične močvarice. Jedna od većih investicija, oko 50 tisuća kuna, jest završetak novog kaveza za mačke ribare. Te će mačke Zoološki vrt nabaviti tek u proljeće.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Učenicima besplatne knjige a studentima novi dom </p>
<p>Gradska organizacija SDP-a uputila je poziv Vladi da u najkraćem roku prepusti gradu objekte kojima se Ministarstvo obrane više ne koristi</p>
<p> »Besplatni udžbenici za učenike osnovnih škola i početak gradnje novog studentskog doma bit će među prioritetima gradske organizacije SDP-a, kad će se krajem godine u Gradskoj skupštini odlučivati o proračunu za iduću godinu«, najavio je u petak predsjednik gradske organizacije SDP-a Milan Bandić. </p>
<p>Gradski SDP ovom je prilikom pozvao Vladu da što prije ukine blokadu povrata bivših vojnih objekata kojima se Ministarstvo obrane više ne koristi. </p>
<p> Vodstvo gradskog SDP-a zalagat će se za to da svakog učenika na početku iduće školske godine dočeka na klupi komplet udžbenika. Novi studentski dom gradio bi se u suradnji s Ministarstvom znanosti, pri čemu bi grad ponudio opremljeno zemljište. U Zagrebu se, naime, posljednjih 15 godina domovi nisu gradili pa je sad na raspolaganju samo 7140 kreveta a potrebe su dvostruko veće.</p>
<p> Zlatko Šešelj, SDP-ov član Gradskog poglavarstva, upozorio je na to da zastoj u povratu vojnih objekata zaustavlja razvoj obrazovanja i kulture u Zagrebu. Za četiri bivša vojna objekta – u Vlaškoj, Maksimirskoj, Zvonimirovoj i na Črnomercu – već postoje planovi prenamjene, rekao je. Na 3000 četvornih metara bivše vojarne u Vlaškoj ulici, na primjer, bilo bi mjesta za dvije nove škole dok bi se u Zvonimirovoj (u bivšim prostorima tvrtke Netel) trebala proširiti knjižnica Medveščak. Na pitanje novinara nije li pravo na korištenje prostora u Vlaškoj postavilo Ministarstvo javnih radova, Šešelj je odgovorio da je taj prijedlog loš i da bi se dolaskom Ministarstva još više pogoršala prometna situacija u tom dijelu grada. »Po meni, bio bi to urbocid«, rekao je Šešelj. </p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Od Zagreba do Vukovara u pet dana </p>
<p>Udruga dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga grada Zagreba organizirala je, uz podršku Hrvatskog atletskog saveza, Prvi memorijalni supermaraton Zagreb - Vukovar, pod nazivom »Putevi dragovoljaca HOS-a Domovinskog rata«. Supermaraton je dug čak 334 kilometara a trčat će se od 18. do 22. rujna u pet etapa. Start će biti u 10 sati, kod spomenika poginulim braniteljima na Trgu siječanjskih žrtava u Kustošiji.</p>
<p> »Utrka ima simbolično ime jer su dragovoljci HOS-a 1991. godine krenuli na prve crte ratišta. Jedna grupa njih krenula je s Kustošije upravo na dane za kojih će trajati utrka«, istaknuo je u utorak na konferenciji za novinare član organizacijskog odbora supermaratona, Miroslav Rožić.</p>
<p>Naglasio je kako se mnogi od njih nisu vratili svojim obiteljima, pa se supermaraton održava u znak sjećanja na njihovu žrtvu za domovinu i hrvatske građane. »Željeli smo i da se ne zaboravi žrtva Marija Pehora koji je poginuo nadomak Vukovaru, sa samo šesnaest godina«, kazao je Rožić.</p>
<p>Cijelu će dionicu pretrčati trojica atletičara i dragovoljaca Domovinskog rata, Igor Lončar, Miljenko Dopuš i Dražen Flaes, koji imaju iskustva u trčanju ultramaratona. Njima se mogu u utrci ili po etapama pridružiti ostali maratonci, ali na dionicu od najmanje 20 kilometara. Oni se mogu prijaviti u ured UDHOS-a u Domobranskoj 4, ili županijskim predstavnicima Udruge. Utrka će biti službeno označena, a službeno će je ocijeniti HAS. Rožić je poručio kako je želja UDHOS-a da supermaraton preraste u tradicionalnu utrku.</p>
<p>Prva etapa utrke je od Zagreba do Ivanić Grada (49,8 km), druga od Ivanić Grada do Novske (83,5 km), treća i najduža je etapa od Novske do Slavonskog Broda (101,1 km), četvrta od Slavonskog Broda do Vinkovaca (80 km). Završna, peta etapa trčat će se od Vinkovaca do Vukovara, s ciljem kod spomenika na Ovčari (19,6 km). B. J.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Tuberkuloza je još među nama </p>
<p>Zagrebački crveni križ obilježavat će od 14. do 21. rujna po zagrebačkim školama Tjedan borbe protiv tuberkuloze. U tome razdoblju dijelit će se promidžbeni materijali, na satovima biologije govorit će se o toj bolesti, a savjete će dijeliti i liječnici školske medicine. </p>
<p>»Suprotno mišljenju mnogih, tuberkuloza nije iskorijenjena, već i dalje egzistira. Kako bismo spriječili njezin razvoj, najvažnije je mijenjanje životnih navika«, rekla nam je dr. Žarka Furić, pomoćnica tajnika Zagrebačkog crvenog križa. </p>
<p>Liječnica tako savjetuje redovito pranje ruku, kao i stavljanje ruke na usta kad se kašlje. Prehrana mora biti bogata bjelančevinama i vitaminima, a dobrodošli su i dodatni vitaminski preparati. Jer, prema riječima dr. Furić, danas mnogi moderniji načini uzgoja hranu, zapravo, energetski osiromašuju. </p>
<p>Izbjegavanje stresa također je jedan od uvjeta za održavanje imunološkog sustava na odgovarajućoj razini. Zdravlju će pridonijeti i prestanak pušenja i redovito kretanje i vježbanje. </p>
<p>»Simptomi poput lošeg tjelesnog stanja, malaksalosti, gubitka tjelesne težine ili, pak, prekomjernog znojenja mogu upućivati da se radi o padu snage imunološkog sustava, te eventualno o nekoj od plućnih bolesti. Tada valja doći na kontrolu liječniku«, rekla je dr. Furić. Znak uznapredovale bolesti jest sigurno i iskašljavanje krvi. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>U Velikoj Gorici poskupio odvoz smeća </p>
<p>Uz sva druga poskupljenja, Velikogoričani jesen započinju i s većim cijenama odvoza smeća. Povećanje od 0,17 lipa po četvornom metru prostora koji se koristi, domaćinstvima možda i neće biti velika stavka, no gospodarstvenicima svakako hoće. Primjerice, za stan od 50 »kvadrata« cijena odvoza smeća povećat će se za 8,5 kuna, no za trgovačka poduzeća, na primjer, koja imaju velik prostor, ta će stavka biti značajno veća.</p>
<p>Povećanje je obrazloženo potrebom saniranja i proširenja odlagališta otpada u Mraclinskoj Dubravi, te daljnjim pravilnim gospodarenjem otpadom. U odlagalište godinama nije ulagano, tako da će za njegovu sanaciju trebati najmanje 5 milijuna kuna. Jedan dio tog novca osigurat će se kreditom, a drugi, ako je suditi po ovom povećanju, od onih koji plaćaju odvoz smeća. </p>
<p>Premda su svi svjesni potrebe da se odlagalište sanira, ovo povećanje cijene Velikogoričani nisu dočekali blagonaklono. Jer velikogorički je proračun peti po visini u Hrvatskoj. Prirez je također je pri vrhu ljestvice (12 posto), a gotovo sve veće investicije u gradu moraju sufinancirati i građani.</p>
<p>Istovremeno, u Velikoj Gorici puno toga nema (bolnice, fakulteti, i slično), pa većina zbog posla ili drugih potreba mora putovati u Zagreb. A to putovanje – ako se, primjerice, dijete mora odvesti na pregled u bolnicu – sada košta 64 kune. Kada se svemu dodaju i sva ostala poskupljenja, onda je jasno da nam svako poskupljenje teško pada, reklo nam je nekoliko Velikogoričana.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Kerempuh vozi na Špancirfest </p>
<p>Hrvatske željeznice i Turistička zajednica Grada Varaždina organiziraju izletnički vlak Kerempuh, koji vozi izletnike na Špancir fest, sajam revija, parada i promenada u Varaždinu.</p>
<p>Vlak Kerempuh polazi iz Zagreb Glavnog kolodvora u subotu, 14. rujna, u 13.55 sati, a u Varaždin stiže u 15.57 sati. Iz Varaždina vlak se vraća u 23 sata, a u Zagreb Glavni kolodvor stiže u 1 sat. Cijena povratne karte je 40 kuna, a za djecu do 12 godina putovanje je besplatno.</p>
<p>Putnike vlaka Kerempuh pratit će kostimirani glazbenici-tamburaši, a u vlaku će biti organizirane nagradne igre s brojnim i raznolikim manjim nagradama. Putnicima će se u vlaku besplatno dijeliti sokovi i varaždinski »klipići«. Za izletnike je pripremljen bogat kulturno-umjetnički program u kojemu će sudjelovati glazbenici, zabavljači, žongleri, putujuća kazališta i drugi. Bit će održan koncert varaždinskih gardijskih bubnjara i prikaz varaždinske građanske garde.</p>
<p> Na programu Špancir festa je i demonstracija starih zanata i izrada tradicijskih predmeta, uz prodaju (stari cehovi su mljekarski, klobučarski, krojački, mesarski, tiskarski, pekarski, stolarski...). Izletnici će se moći okrijepiti domaćim jelima i pićima po prigodnim cijenama.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="21">
<p>Na Zemlju godišnje padne 113.000 prostornih kilometara vode </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> - Konstantna raspoloživa količina vode na Zemlji, neprekidno se kreće, mijenjajući prostor i, naravno, agregatno stanje. Ovaj kružni ciklus ponavlja se prosječno 42 puta godišnje. Stanovništvo se na Zemlji, između 1940. i 2.000. godine povećalo oko 2,5 puta, a potrošnja vode po stanovniku udvostručila se s oko 400 na približno 800 prostornih metara godišnje.</p>
<p> Posljedica takva rasta stanovništva i njegovih »hiropotreba«, je povećanje ukupne potrošnje vode, u šezdesetgodišnjem razdoblju, za oko pet puta! Treba, naravno, voditi računa o činjenici da je od ukupne količine vode na Zemlji, samo 2,5 posto tzv. »slatka voda«. No i od te je količine gotovo 70 posto »blokirano« u polarnom ledu, upozorava dr. Zorko Kos, u stručnom prilogu »Održivost korištenja vode u trećem tisućljeću«, objavljenom u časopisu 'Hrvatska vodoprivreda'. </p>
<p> Pod utjecajem Sunca, svake godine u obliku oborina, na Zemlju padne 113.000 prostornih kilometara vode. Od te količine, 72.000 prostornih kilometara isparavanjem se vraća u atmosferu, a ostatak od 41.000 prostornih kilometara godišnje popunjava prirodno podzemlje i mora. Treba istaknuti, da čovjek neposredno za svoje kućanske, dakle, sanitarne, higijenske i komunalne potrebe, koristi jedva desetinu od ukupno potrošene vode. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Požar u studijima Walta Disneyja </p>
<p>ZAGREB/LONDON, 13. rujna</p>
<p> - Požar u filmskim studijima Walta Disneyja uzrokovao je štetu procijenjenu na 350.000 dolara, pri čemu su oštećene kulise za novi film Johnnyja Deppa »Pirates of the Caribbean«. Pri požaru koji je izbio u jednom od studija u Burbanku u Kaliforniji nitko nije stradao, a uzrok je nepoznat.</p>
<p> No stručnjaci vjeruju kako su požar izazvali materijali za gradnju kulisa za film čije je snimanje trebalo početi idući mjesec, javlja BBC. Iz okolnih su zgrada evakuirani svi ljudi zbog opasnosti od plinova pri sagorijevanju pjenastih materijala u studiju. Srećom nijedno drugo mjesto snimanja nije oštećeno.</p>
<p> Prema riječima glasnogovornice Disneyja nije poznato hoće li požar utjecati na početak snimanja filma »Pirates of the Caribbean«, temeljen na popularnoj atrakciji u Disneylandu, no dodala je kako studio planira film snimiti na vrijeme kako bi premijera bila u ljeto 2003. godine, kao što je predviđeno. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Simpozij o oštećenju sluha kod novorođenčadi</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Pod pokroviteljstvom potpredsjednice Vlade Željke Antunović, Ministarstva zdravstva, Klinike za dječje bolesti Zagreb te Hrvatske udruge za ranu dijagnostiku oštećenja sluha (HURDOS), u petak se u hotelu Opera održao »Prvi hrvatski simpozij o sveobuhvatnom probiru novorođenčadi na oštećenje sluha«. </p>
<p>Prema riječima organizatora dr. Boruta Marna, predsjednika HURDOS-a, cilj je simpozija upoznati medicinsko osoblje s novim saznanjima o uzrocima ranog oštećenja sluha te načinima njegove provjere u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi, a ponajprije postupaka koji slijede nakon provjere i dijagnostičke obrade djeteta. Kako je rečeno, uvođenjem rane provjere sluha u novorođenčadi u rodilišta diljem zemlje bit ćemo među prvih pet zemalja u Evropi koje će djeci omogućiti ranu dijagnostiku i pravovaljanu rehabilitaciju. To će dati bolje rezultate i u slučajevima ugradnje umjetne pužnice. Prirođeno se trajno oštećenje sluha (jedno od najčešćih te vrste) u prosjeku javlja svake godine kod 30 odnosno 100 djece.</p>
<p>Na simpoziju, koji je i dio stručne aktivnosti uspješne akcije »Dajmo da čuju«, sudjelovali su brojni neonatolozi, pedijatri, otorinolaringolozi, medicinske sestre i drugi. S. R.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Petsto godina Arboretuma u Trstenom</p>
<p>DUBROVNIK, 13. rujna</p>
<p> – Povodom 500. godišnjice utemeljenja Arboretuma u Trstenom, što ga je utemeljila dubrovačka plemićka obitelj Gučetić-Gozze, te petstotinjak godina od prvoga izdanja knjige »Governo della famiglia« Nikole Vita Gučetića, u Trstenome kod Dubrovnika održava se znanstveni skup pod nazivom »Nikola Vito Gučetić i renesansna misao«. Trodnevni skup organizirali su Odjel za filozofiju Matice hrvatske Zagreb, Ogranak Matice hrvatske Dubrovnik i HAZU. Namjera je skupa ukazati na duhovne vrijednosti dubrovačke i hrvatske renesanse, što se očituju i u osmišljavanju sklada čovjeka i prirode. Taj duhovni sklad, koji su stoljećima njegovali Gučetići, krasio je i još krasi njihov renesansni vrt, današnji Arboretum u Trstenom. Zlokobni ratni ekocid 1991. i požar 2000. nisu u osnovi uspjeli uništiti tu njegovu temeljnu odrednicu. Skup želi upozoriti na važnost i obnavljanje Arboretuma. Tim je povodom u petak u Trstenome predstavljena i knjiga Nikole Viskovića »Stablo i čovjek«, Prilog kulturnoj botanici. K. C.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Bura omela Festival mode</p>
<p>SPLIT, 13. kolovoza</p>
<p> – Ovogodišnje, 42. izdanje Splitskog festivala, započelo je u četvrtak neobičnom večeri Festivala mode. Premda dosad nismo imali prilike na glazbenim festivalima gledati večeri mode, organizatori Splitskog festivala odlučili su to uvesti kao pravilo, a ne tek ovogodišnju iznimku. </p>
<p>Međutim, iako su mnoge misice, manekenke i kreatori stigli na Prokurative, kako bi održali svoj program, u kojem su sudjelovali i pjevači, jer - ipak je to Splitski festival, glavni je splitski trg zjapio praznim. Kažu da krivac tomu nije slab interes Splićana za modu, jer ipak je to prije svega grad mode, već bura koja je poharala Splitom i atmosferu na Prokurativama učinila nemogućom. </p>
<p>Modni kreatori Božena Martinčević, Ivica Skoko, Branka Vukušić, Matija Vuica, Neda Makjanić i mnogi drugi predstavili su svoje modele, a u show programu s kojim je započeo i glazbeni dio glasovitog festivala nastupili su Ibrica Jusić, Matko Jelavić, klapa Kamen, Perle, Luka Nižetić, Izabela Martinović i Azra Begić. </p>
<p>Organizatorica večeri Gordana Radić, odgovarajući na pitanja ne traje li predugo večer mode, kazala je kako je Split upravo grad mode u kojem takve večeri, ako je potrebno, mogu trajati i cijelu noć. Tako je najavila da će dogodine sličnu stvar i napraviti. (P.B.)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Dobre vijesti</p>
<p>LONDON, 13. rujna</p>
<p> - Američki znanstvenici objavili su vijest koja bi mogla pomoći milijunima muškaraca - uspjeli su u laboratorijskim uvjetima povećati muški spolni organ. Znanstvenici su uspjeli u laboratoriju povećati samo erektivne dijelove penisa kod zečeva ali ne i čitave organe. Nakon odmora i oporavka, zečevi su mogli rabiti ih koliko su htjeli.</p>
<p> Anthony Tala, čiji je tim proveo istraživanje na Harvard Medical School rekao je za časopis New Scientist da njegova ekipa sada pokušava povećati čitave penise.</p>
<p> Iako je tehnika još na niskom stadiju, neće proći dugo i bit će isprobana s ljudskim tkivom, dodao je Tala. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Crna komedija s Bin Ladenom </p>
<p>BRUXELLES, 13. rujna</p>
<p> - Belgijski filmski redatelj iskoristio je obljetnicu napada na SAD 11. rujna kako bi organizirao audiciju za ulogu Osame bin Ladena u svojem novom filmu. Rob Van Eyck želi snimiti »crnu komediju« u kojoj će Bin Laden tražiti azil u Belgiji, a uskoro postati i predsjednik Europske komisije. Redatelj smatra da je dobro šokirati ljude humorom koji bi prevladavao u filmu, kao i samim izabranim datumom za organizaciju audicije.</p>
<p> »To je jedini dan kad možete dobiti pozornost medija. Kada sam organizirao audiciju u svibnju, nikoga to nije zanimalo«, kaže redatelj. Na pitanje nije li ipak stvar lošeg ukusa izabrati 11. rujna za audiciju za ulogu Osame bin Ladena, on je odgovorio: »To nije zabavno Amerikancima, ali treba priznati da ljudi svakodnevno u raznim napadima gube živote«. Van Eyck smatra da Amerikanci nisu sposobni smijati se na vlastiti račun.</p>
<p> Budući Bin Ladeni stajali su u redu noseći turbane i haljine. Raf Linmans (27) rekao je da nije profesionalni glumac, a film je nazvao neškodljivom zabavom. »To nema veze s dobrim ili lošim ukusom«, naglasio je. Još jedan glumac zainteresiran za ulogu, Herman Durwael (53), rekao je da želi biti uključen u film takve vrste »o gadu kakav je Bin Laden«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Priče o zločestoj svekrvi nisu slučajne</p>
<p>ZAGREB/GIESSEN, 13. rujna</p>
<p> - Djeca u 18. i 19. stoljeću imala su iznimno visok rizik smrtnosti ako su živjela u zajednici s očevom majkom, utvrdili su biolozi s giessenskog Sveučilišta koji su svoja opažanja objavili u »New Scientistu«. </p>
<p> Eckart Voland i njegov kolega Jan Beise pretraživali su stare crkvene registre i istraživali podatke o životu i smrti seoskih obitelji u sjevernonjemačkoj regiji. Pritom su otkrili da je dojenčadi koja nisu živjela s očevom majkom bilo bolje, jer su im uz nju izgledi za preživljavanje bili smanjeni. Nasuprot tome, ako se o potomku brinula baka s majčine strane, dojenče bi znatno češće preživjelo.</p>
<p> Sa stajališta povijesnog razvoja, samo se majčina majka može potpuno posvetiti brizi za malene, misle znanstvenici. Ta je baka mogla biti sigurna da se brine o vlastitom potomku. Očeva pak majka, morala se bojati da možda odgaja tuđe unuče. Ta je nepovjerljivost opterećivala njezin odnos sa snahom i možda negativno utjecala na djetetovo zdravlje. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Priveden zbog želučanih tegoba</p>
<p>BERLIN, 13. rujna</p>
<p> - Putnik koji je predugo ostao u WC-u Lufthansinog zrakoplova izazvao je uzbunu i policijsku pretragu čitavog aviona na letu iz Frankfurta za Berlin. »Zapravo je cijela stvar bila smiješna«, rekao je glasnogovornik Lufthanse Thomas Jachnow. »Bio je na WC-u neko vrijeme. To je bio dovoljan razlog da se uzbuni policija«. Putnik je još uvijek bio u nužniku kada je zrakoplov sletio u berlinsku zračnu luku. Njegov predugi ostanak na tom mjestu naveo je domaćicu zrakoplova da pozove policiju. Policija je čovjeka nakon što je izašao iz WC-a privela i pretražila avion pri čemu nije otkriveno ništa neobično. Jachnow je rekao da je do incidenta došlo zbog pojačane sigurnosti oko obljetnice napada na SAD 11. rujna, ali nije pojasnio iz kojeg je razloga izjavio da je stvar bila »smiješna«. Ako je putnik i ostao predugo na tom mjestu zbog želučanih tegoba, njemu ni u kom slučaju takav razvoj događaja nije mogao biti zabavan. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Očišćena naftna mrlja na Dunavu</p>
<p>OSIJEK, 13. rujna</p>
<p> – Policijska uprava osječko-baranjska izvijestila je u petak kako je dan ranije oko podneva na Dunavu kod 1392. riječnog kilometra uzvodno uz lijevu obalu, dakle južnije od Apatina u SRJ, uočena naftna mrlja. </p>
<p>U kontaktu s policijom u SRJ utvrđeno je da je ova mrlja duga oko dva kilometra te širine oko sto metara, ali je odmah sanirana kemijskim sredstvima. Prema neslužbenim informacijama mrlja je poslije podne primijećena i kod Batine unatoč tomu što ne postoje ispusti kojima je ona mogla dospjeti i kod desne obale rijeke.</p>
<p> Davor Haničar iz Službe za zaštitu voda pri Hrvatskim vodama u Osijeku izjavio je za Vjesnik kako je Državna uprava za vode poslala službeni upit svojim kolegama u Mađarskoj jer postoji informacija kako je nafta u Dunav ušla prije dva do tri dana u toj državi. </p>
<p>»Analize će pokazati da li je riječ o nafti ali moguće je da se radi o organskoj masnoći«, dodao je Haničar, naglasivši kako je po dojavi iz Batine izviješten Vodovod grada Vukovara. »Od jučer u podne na potezu od Erduta do Vukovara mrlja nije bila primijećena te je očito riječ o maloj količini koja je brzo nestala odnosno otišla rijekom«, zaključio je. S. Č. D.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>U Vijetnamu otkrivena rijetka vrsta majmuna </p>
<p>HANOI, 13. rujna </p>
<p> - Njemački istraživači otkrili su u Vijetnamu rijetku vrstu majmuna koji pjevaju, a za koje se vjerovalo da su izumrli prije trideset godina. Riječ je, kako izvještava britanska organizacija za zaštitu prirode Flora and Fauna International, o skupini od 26 crnih kukmastih gibona (nomascus) u džungli provincije Cao-Bang u sjevernom Vijetnamu. Ta je vrsta gibona visoka od 65 do 80 centimetara, a teška sedam do osam kilograma.</p>
<p>Prema podacima Brown University u Providenceu u Sjedinjenim Državama, jedina se druga poznata populacija te vrlo ugrožene životinjske vrste nalazi na kineskom otoku Hainan. Ondje živi još 14 crnih kukmastih gibona. </p>
<p>Njihova je budućnost u Cao Bangu neizvjesna. Vijetnamci love gibone za jelo. Ugrožavaju ih, osim toga, ilegalni kopači zlata na njihovu području. Sada se radi na programu zaštite i osvještavanju domaćeg stanovništva.</p>
<p>Vrste gibona mogu se, inače, između ostaloga, razlikovati po svom pjevanju. Pjevaju sami ili u parovima razne složene melodije. Pretpostavlja se da pjevanjem traže svoje partnere, učvršćuju vezu i obilježavaju svoje područje. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="32">
<p>Društvo književnika bez prvih pera hrvatske književnosti?</p>
<p>Željka Čorak, Tonko Maroević i Zvonimir Mrkonjić napustili Društvo hrvatskih književnika, ali ne žele pristupiti ni novoj spisateljskoj udruzi / Staro Društvo sprema se napustiti i Nikica Petrak, ali i neki drugi ugledni pisci / Mi ne ostajemo nigdje, no nadam se da ćemo ostati u hrvatskoj književnosti – kaže Željka Čorak </p>
<p>BRANKA DŽEBIĆ</p>
<p>I dok jedni trljaju ruke uzvikujući</p>
<p> – počelo je počelo, prava rečenica glasi – loše je počelo! Naime, neposredno nakon inicijalnog skupa što je ovih dana održan u nakani osnutka alternativnog društva književnika – Društvo hrvatskih književnika, nezadovoljni atmosferom i duhom netolerancije što se nadvila nad ovu stoljetnu udrugu, napustili su: Željka Čorak i dvojica članova njegova Upravnog odbora Tonko Maroević i Zvonimir Mrkonjić. </p>
<p>Međutim, nitko od njih ne želi pristupiti ni novoj udruzi ne prepoznajući je kao svoju. Ostavke na članstvo sve troje uglednih književnika uputilo je Upravnom odboru 12. rujna.</p>
<p>Svoje neslaganje s vodstvom novoizabrane Uprave DHK izrazila je Željka Čorak i na samoj skupštini odbivši u njoj sudjelovati, a sada je svoj stav radikalizirala riječima: »Budući da se ne mogu identificirati s gestama dekonstrukcije Društva hrvatskih književnika – a da se jednako tako ne prepoznajem niti u etičko-političkom funkcioniranju postojećeg Društva u hrvatskoj kulturnoj i socijalnoj stvarnosti – molim Upravu Društva da primi moju ostavku na članstvo«– stoji u pismu koje je potpisuje ta neprijeporna intelektualka. </p>
<p>Vrlo kratko svoj je istup iz DHK obrazložio i pjesnik, esejist, antologičar i prevoditelj Zvonimir Mrkonjić: »Zgrožen nedostatkom smisla za realitet, što su ga u posljednje vrijeme pokazali moje kolege pisci, odlučio sam ostatak života provesti izvan književnih udruga, te u tom smislu dajem ostavku na svoje sudjelovanje u Upravnom odboru Društva i napuštam njegovo članstvo.</p>
<p>« Kako je ostavka akademika Tonka Maroevića nešto duža, donosimo je u kao i prethodne u cjelini, ali izdvojeno.</p>
<p>Na upit zašto ne žele pristupiti Hrvatskomu društvu pisaca u osnivanju Tonko Maroević kazao je da to ne želi učiniti stoga jer se ne osjeća dovoljno mlad, a smeta mu i svojevrstan ideološki predznak što karakterizira novo Društvo, »a ideološki zašiljen kakav jesam ne pripadam ni jednima ni drugima«, kratko je prokomentirao akademik Maroević.</p>
<p>»Zanima me, kako sam to već rekla, rekonstrukcija, a ne dekonstrukcija u narodu koji ima četiri milijuna stanovnika i sedam posto visoko obrazovanih« – kaže Željka Čorak i dodaje: »Vrijedno je investirati u kapitalne institucije vlastite sredine, ipak iz DHK istupam jer se ono u svom sadašnjem obliku pokazalo etičko-politički insuficijentno. Na skupštini sam istupila iz Upravnog odbora jer nisam željela surađivati s novim predsjednikom koji je bio prisutan kad su Sibilu Petlevski slali natrag u Makedoniju, ali je zato sam otišao u Makedoniju i tamo primio nagradu.</p>
<p> U novo ne idem jer je to u suprotnosti s mojom izrečenom tezom. Na inicijalnom skupu nisam prepoznala ni novi diskurs, ni novi model. Naime, i diskurs i model bili su isti kao oni kojim su se kandidati na skupštini DHK obraćali članstvu. Uz to, nisam uspjela razabrati ni što to novo Društvo razlikuje od P.E.N.-a, koje je meni kao društvo pisaca odgovaralo. Govorilo se o depolitizaciji, ali je ona već dogovorena s Ministarstvom kulture, kao da su već dana međusobna jamstva. To znači – jamčimo onomu koji će nama jamčiti«.</p>
<p>»Moram reći, nastavlja Željka Čorak, » da ni meni ni Tonku nije bilo ugodno čuti kada su nas proglasili starim kolegama koji su pozvani jer se njihovo djelo cijeni, a oni imaju konzervativnija stajališta, pa se skup neće proglasiti lijevo liberalnim. To je rečeno dvojici potpredjednika P.E.N.-a, a to čovjeka usmjerava u desno u javnoj percepciji.</p>
<p> Htjela bih reći da je prošlo već nekoliko desetljeća otkada sam napisala da me ne zanimaju razdjelnice lijevo – desno, nego gore – dolje! Ako me ipak netko hoće prozvati desničarom, za to postoji jedan jedini argument. Godine 1971. objavila sam u 'Telegramu' Vladana Desnicu kao svoj izbor najvećeg hrvatskog romanopisca. Eto, mi ne ostajemo nigdje, no nadam se da ćemo ostati u hrvatskoj književnosti, a vrijeme će pokazati tko je napravio povijesnu pogrešku, samo što danas povijest nije suviše ozbiljna disciplina«, završila je Željka Čorak.</p>
<p>O razlozima svoga nepristupanja Hrvatskomu društvu pisaca Zvonimir Mrkonjić kaže: »Nedostaje im smisao za realitet. Oni hoće biti apolitični, a prva stvar je da traže ministrovo jamstvo. Ono za što su trebali imati hrabrosti jest da naprave revoluciju unutar DHK. Išlo se u osnivanje nove udruge, doduše iz opravdanih razloga i osjećaja povrijeđenosti, ipak treba promisliti prije nego li se skoči. Sve se to u konačnici svodi na isto«, zaključio je Mrkonjić.</p>
<p>Kako saznajemo iz DHK se sprema istupiti i pjesnik Nikica Petrak, ali još i neki drugi vrlo ugledni pisci, no koliko za sada znamo, ne kane ni oni pristupiti novoj spisateljskoj udruzi. Tako će se možda dogoditi da imamo dva književnička društva, a u njima neće biti prvih pera hrvatske književnosti.</p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Otkriven spomenik Petru Svačiću</p>
<p>Predsjednik HAZU Ivo Padovan otkrio spomenik kralju Petru Svačiću, rad kipara Kažimira Hraste, koji se uzdiže iznad kanjona rijeke Krke / Opera, knjiga, marka i izložba u čast velike obljetnice </p>
<p>MILJEVCI, 13. rujna</p>
<p> – U petak je na Miljevcima počela trodnevna proslava obilježavanja 900. obljetnice smrti posljednjeg hrvatskog kralja narodne krvi Petra Svačića. Na Visovačkoj brini, na vrhu kanjona rijeke Krke postavljen je spomenik kralju Petru koji je otkrio akademik Ivo Padovan, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Akademski kipar Kažimir Hraste, autor skulpture Petra Svačića, odlučio se kralja predstaviti u gesti ratnika koji u polusjedećem položaju u lijevoj ruci drži štit, a u desnoj ruci mač. Spomenik je izliven u bronci u Ljevaonici umjetnina u Zagrebu i ima monolitno postolje oblikovano u klesarskoj radionici Ivice Radana u Klisu.</p>
<p> Spomenik je visok više od četiri metra i svojim se izgledom izvrsno uklopio u prirodu Visovačke brine i okolnog područja kojim protječe zelena ljepotice rijeka Krka, a u neposrednoj blizini nalazi se i mjesto Kamičak na kojem je u 11. stoljeću postojao grad u kojem se, vjeruje se, rodio naš kralj.</p>
<p>Na otvorenom prostoru kanjona koji se izdiže iznad Krke, više od dvjestotinjak članova Simfonijskog orkestra i Mješovitog zbora HRT-a te više solista HNK izvest će operu-oratorij u jednom činu »Petar Svačić« Jakova Gotovca koja je nastala 1969. godine, a libreto je spjevao Zlatko Tomičić.</p>
<p> Kao solisti u ulozi Petra Svačića, njegove žene Tihomile te u ulogama vojskovođa, knezova, slugu, stražara i glasnika nastupaju Ratomir Kliškić, Nelli Manuilenko, Hrid Matić, Davor Radić, Ivica Čikeš, Saša Ivaci, Želimir Puškarić, Nikša Radovanović, Lucijano Batinić, Ivica Šarić, Ranko Belić, Ivana Novačić, Miroslav Živković i Ivo Gamulin. Operom će ravnati maestro Nikša Bareza.</p>
<p>Tijekom trodnevne proslave na Miljevcima će se predstaviti Spomen knjižica koja sadržava sabrane tekstove koje su o hrabrome kralju Petru Svačiću napisali Anđelko Mijatović, zatim August Šenoa, Antun Gustav Matoš, Vladimir Nazor, Fran Galović, Ante Tresić-Pavičić, Zlatko Tomičić i drugi, a proslov knjige napisao je dr. fra Šime Samac s Visovca. U povodu ove visoke obljetnice izdat će se i predstaviti prigodna marka s likom kralja Petra Svačića.</p>
<p> U Miljevačkim Drinovcima priredit će se i izložba prigodnih slika i maraka. Ova trodnevna proslava 900. obljetnice smrti posljednjeg kralja hrvatske krvi velik je kulturni događaj na prostoru Dalmacije o kojem će se još dugo govoriti. Postavljanje spomenika i izvedba opere »Petar Svačić« na otvorenome prostoru kanjona velik je događaj za stanovništvo Miljevaca i cijelog drniškog i šibenskog kraja. </p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Fotografija u novoj avanturi</p>
<p>Izložba problematizira fotografiju u odnosu na mig (trenutak treptaja) i micanje (niz fotografija – film), pokazujući tako uzajamnost njezina djelovanja s videom, art-filmom i internetom </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Propitivanje izražajnih mogućnosti fotografije u odnosu na ostale medije čini okosnicu zanimljivog umjetničkog doživljaja uobličenog u međunarodnu izložbu fotografija »Od miga do micanja«, koja je u srijedu na večer otvorena u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Izložba, objasnila je kustosica Branka Hlevnjak, obuhvaća tri skupine autora: videoumjetnike koji iz zaustavljenog kadra stvaraju fotografske postave (instalacije); one koji animiraju niz fotografija u filmsku iluziju (video, CD, internet) te, najzad, one koji u tijeku ograničenog vremena i prostora (14-dnevna radionica) stvaraju statičnu fotografiju ili fotografiju trenutka.</p>
<p> Riječ je o dvadesetak umjetnika iz deset europskih zemalja, među kojima su i Max Aufischer, Peter Kubelka, Lisa Rosenmeier, Arno Fabré, Ivan Ladislav Galeta, Tomislav Gotovac, Aleksandar Ilić i Ivana Keser, Dalibor Martinis, Ivo Pervan i Matej Meštrović, Sabine Kačunko, Žiga Kariž i drugi. Izložba je ostvarena u organizaciji Hrvatskoga fotosaveza i Hrvatskoga filmskog saveza.</p>
<p>»Umjetnici i autori – fotografi ne odvajaju više izrazito fotografiju, video, internet i film. Što više, zaustavljeni filmski kadrovi osviješteni su kao fotografska vrijednost i čine dio prostornih instalacija, a nizovi fotografija računalskom tehnologijom se animiraju u filmove. Fotografija se tako našla u potezu od miga (oka i zaslona) do micanja (niza fotografija)«, kazat će Branka Hlevnjak, koja je i pripremila tu izložbu.</p>
<p>Kako se fotografije miču pokazao je svojim performanceom Peter Kubelka, jedan od vodećih suvremenih autora art-filma, koji je izlažući na bijelu podlogu zida niz filmskih izreza – fotografija pokazao da je film upravo to – niz malih sličica. Željko Jerman je pak izveo akciju interveniranja na fotografski papir kemikalijama, koja će trajati tijekom izložbe do zatvaranja 6. listopada.</p>
<p>Branka Hlevnjak u povodu otvorenja izložbe ističe da je devedesetih godina i početkom tisućljeća fotografija postala ravnopravno sredstvo umjetničkog izražavanja, te da su nove računalske tehnologije fotografiji podarile nove oblikovne i estetske mogućnosti. Izložba »Od miga do micanja« nadovezuje se na niz međunarodnih izložbi u organizaciji Hrvatskoga fotosaveza, kao što su bile »Mjesto na kojem nisam bio« ili »Vidjeti vrijeme«. Izložbu u Umjetničkom paviljonu otvorila je Biserka Cvjetičanin, zamjenica ministra kulture.</p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Rekvijem teatru s kraja 20. stoljeća</p>
<p>I dok Milorad Pavić u svom romanu traga za izgubljenim snovima zaboravljenih Hazara, redatelj Tomaž Pandur u spektakularnom »Hazarskom rječniku« traga za vlastitim, zagubljenim kazališnim snatrenjima / »Hazarski rječnik« je scenska rekonstrukcija Pandurova teatra, montaža fragmenata nekih bivših kazališnih izazova, sjećanje na ono čemu smo se divili u posljednjim desetljećima 20. stoljeća </p>
<p>Da je Tomaž Pandur »Hazarski rječnik« uprizorio 1982. godine, bila bi to smiona kazališna predstava koja bi zasigurno odredila smjer teatarskih zbivanja na ovim prostorima i bila zaštitnim znakom kazališta u jednome vremenu. Godine 2002. Pandurov »Hazarski rječnik« nudi samo retrospektivni pogled na teatar koji je svoje nadahnuće potrošio još 90-ih godina prošlog stoljeća, teatar koji više pripada prošlosti nego sadašnjosti i nikako se ne bi mogao nazivati »inspiracijom za prvo scensko putovanje u novo tisućljeće«.</p>
<p>I kao što Milorad Pavić u svome romanu traga za izgubljenim snovima zaboravljenih Hazara, tako redatelj Tomaž Pandur traga za vlastitim, zagubljenim kazališnim snatrenjima, onima što su u 80-im i 90-im godinama oduševljene gledatelja i kritičare privlačili u mariborsko kazalište gdje su prikazivani »Faust«, »Hamlet«, »Carmen« tri dijela »Božanske komedije«, »Ruska misija« i »Babylon«. Jer uprizorenje »fantazmagorične geografije literarnog svijeta« Milorada Pavića, odnosno scenska rekonstrukcija njegova romana »Hazarski rječnik«, scenska je rekonstrukcija Pandurova teatra, montaža fragmenata nekih bivših kazališnih izazova, sjećanje na ono čemu smo se divili u posljednjim desetljećima 20. stoljeća. </p>
<p> Spektakularna izvedba »Hazarskog rječnika«, u produkciji Kazališta »Pandur. Theatres«, praizvedena pred ljeto u beogradskom Sava centru, a početkom rujna izvođena u programu 50. ljubljanskog ljetnog festivala, prije svega je kolaž nekoć prepoznatljivih Pandurovih teatarskih simbola i znakova, lov na njegove prošle snove, a tek onda kazališni san o »idealnom, tolerantnom narodu otvorenih granica okupljenom oko utopijske ideje sanjane slobode« i o njihovoj tajnoj sekti »lovaca na snove«. U nekom izvedenom zaključku što dolazi na početku ili na kraju izvedbe, Pandurovi i Pavićevi snovi trebali su se ispreplesti, lov na snove trebao je imati zajednički predznak, teatarske i literarne utopije trebale su se dodirnuti i kroz taj dodir na pozornici preslikati u jedno.</p>
<p> Po Pavićevim literarnim motivima Darko Lukić ispisuje dramatizaciju i predstava započinje na dan izvedbe, u istanbulskom hotelu Kingstone, gdje se upravo održava međunarodna konferencija na temu Hazara. S kraja prema početku, pred gledateljima se nižu slike, što svjedoče o nestanku jedinstvenog naroda koji je sanjao nemoguće, a čija je namjera ucrtati itinerer putovanja kroz različita stoljeća, u različite kulture, civilizacije i tradicije. Ono što autori predstave žele sugerirati je susret fikcije i realnih zbivanja, dotičući u tom fantastično-povijesnom pregledu i recentna »pitanja Balkana«, još uvijek pomodnu temu mnogobrojnih europskih konferencija i kavanskih razgovora.</p>
<p>Metalna konstrukcija kazališta, smještena na ljubljanskome Starom gradu, gledateljima dopušta voajerski pogled prema dolje gdje se odvijaju prizori povijesnih i ljubavnih nesreća. Velika vreća (pješčani sat) iz koje istječe pijesak ocrtavaju protok vremena, relativizirajući scenska zbivanja. A njihov je okvir pretenciozan, dramatični susreti i rastanci, uvjetovani civilizacijskim nemoćima, komentirani su prenapadnom koreografijom, scenografski rekviziti, kostimi i glazba ukazuju na isključivu namjeru autora da proizvede spektakl.</p>
<p>U »Hazarskom rječniku« nastupaju beogradske glumačke zvijezde – Jelisaveta Sablić, Petar Božović, Sergej Trifunović, Jelena Đokić, Svetozar Cvetković, Ronald Savković, Dragan Mićanović, Tihomir Stanić, Sonja Vukićević, hrvatski glumac Livio Badurina te Lee Holmes i Edvard Clug. Svatko od njih nastoji paralelne svjetove snove učiniti što uvjerljivijima, no izostaje teatarski iskorak kojeg bi se sjećali i nakon buđenja. Jer Pandurova predstava, što se kazališta tiče, zakasnila je dvadesetak godina, te je gledateljima ponudila samo reciklirane snove.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Odlazak posljednjeg kralja swinga</p>
<p>Krajem prošlog tjedna pokopan je jedan od zadnjih živućih »kraljeva swinga«, band leader iz takozvane big band ere Lionel Hampton. Američka jazz legenda, vibrafonist, skladatelj, pijanist, bubnjar i band leader koji je u svijet glazbe uveo vibrafon kao solistički jazz instrument Lionel Hampton rođen je u Louisvilleu u američkoj saveznoj državi Kentucky 20. travnja 1908. Glazbenu karijeru započeo je kao bubnjar u orkestru Paula Howardsa. Prvi tonski zapisi Lionela Hamptona potječu iz 1930. godine s Louisom Armstrongom (skladba Eubia Blackea »Memories Of You«).</p>
<p>S bubnja je prešao na ksilofon i zatim na vibrafon, koji mu je kupila Gladys Riddle, njegova menedžerica i kasnije supruga. Nakon sviranja u vlastitim i raznim drugim ansamblima 1936. godine pridružio se Bennyju Goodmanu, s kojim je svirao u njegovim malim sastavima (kvartetu i kvintetu), u kojima su Hamptonov swing i virtuoznost na vibrafonu došao do punog izražaja. S Goodmanom je poput mnogih poslije slavnih glazbenika u siječnju 1938. sudjelovao na povijesnom koncertu u Carnegie Hallu, kada je prvi put jedan jazz orkestar došao na koncertni podij na kojem se do tada izvodila isključivo ozbiljna glazba namijenjena višem građanskom staležu i tad su u tome hramu glazbe prvi put nastupili crni i bijeli glazbenici zajedno svirajući glazbu koju vole i za koju žive.</p>
<p>Ohrabren od svoje supruge Gladys, Lionel Hampton je uz podršku Bennyja Goodmana 1941. osnovao vlastiti veliki jazz orkestar (među ostalima članovi su bili trubač Ernie Royal, saksofonisti Marshal Royal, Illinois Jacquet i Dexter Gordon, pijanist i aranžer Milt Buckner, gitarist Irving Ashby i bubnjar Shedow Wilson ). Svjetski je uspjeh postigao snimivši svoju skladbu »Flyng Home« koja je postala pravi instrumentalni big band hit. Već se tada vidjelo da će big band Lionela Hamptona biti orkestar koji će uzbuđivati publiku u koncertnim dvoranama dovodeći ih gotovo do delirija.</p>
<p>Osim sa svojim velikim jazz orkestrom Lionel Hampton je četrdesetih godina nastupao s manjim sastavima poput kvarteta, seksteta i septeta u kojima su svirali danas legendarni glazbenici. U to je vrijeme s Hamptonom pjevala glasovita pjevačica Dinah Washington, a poslije su s njim nastupali Joe Williams, Aretha Franklin i Bety Carter. Kao skladatelj Lionel Hampton je pokazivao sklonost skladbama bržeg tempa u stilu kasnijeg rhythm and bluesa iz kojeg će nastati rock and roll. Poznate su njegove skladbe »Hamp´ s Boogie Woogie«, »Hey Ba Ba Re Bop« i druge. U vrijeme ere swinga četrdesetih godina Hamptonov je orkestar postigao veliki uspjeh izvedbom Goodmanove skladbe »Air Mail Special« svirajući ju na gotovo svakom nastupu.</p>
<p>Pedesetih godina kroz Hamptonov su orkestar prošla mnoga velika imena jazza kao Clifford Brown, Gigi Grys, Jimmy Cleveland, Dexter Gordon, Al Grey, Fats Navaro, Charles Mingus, Art Farmer, Quincy Jones i mnogi drugi.</p>
<p>Poput mnogih jazz velikana iz svojega naraštaja bio je svojevrstan ambasador jazza koji je sa svojim orkestrom mnogo vremena proveo na turnejama izvan Sjedinjenih Američkih Država. On i njegovi glazbenici znatan su trag ostavili u Francuskoj (Quincy Jones, Clifford Brown, Gigy Gryce i dr.).</p>
<p>U razdoblju pedesetih i šezdesetih godina značajna je Hamptonova suradnja bila s jednim od najvećih jazz producenata Normanom Granzom, što je rezultiralo snimanjem s Oscarom Petersonom, Stanom Getzom, Buddyjem DeFrancom i mnogim drugim Grantzovim glazbenicima iz grupe Jazz At The Philharmonic. Sedamdesetih godina Lionel Hampton je sa svojom suprugom Gladys osnovao Fondaciju za urbanu obnovu Harlema (crnačka črtvrt u New Yorku). Nakon smrti supruge (1971.) poslovi su nastavljeni i sagrađene su stambene zgrade u kojima je našlo smještaj više od 700 obitelji. Naselje je nazvano Lionel & Gladys Hampton Hauses. U to je vrijeme Hampton mnogo nastupao i sudjelovao na najvećim svjetskim jazz festivalima.</p>
<p>U tijeku svoje sedamdesetogodišnje aktivne glazbene djelatnosti snimao je za najveće diskografske kuće. Godine 1978. osnovao je vlastitu diskografsku tvrtku pod nazivom »Who Is Who In Jazz«, koja je izdala nekoliko albuma trajne vrijednosti na kojima Hampton svira s Gerryjem Mulliganom, Charlosom Mingusom, Buddyjem Richom i ostalim velikanima. Prilikom europske turneje polovicom 70-ih održao je sa svojim big bandom vrlo uspješan koncert u Koncertnoj dvorani »Vatroslav Lisinski« u Zagrebu.</p>
<p>Godine 1982. je sa svojim pomlađenim orkestrom poduzeo veliku turneju u Japan sa spektakularnim nastupom u Tokiju. Kao skladatelj Lionel Hampton je skladao više od dvije stotine skladbi, od kojih je jedna od njegovih najljepših balada »Midnight Sun« – »Ponoćno sunce« koja će ući u antologiju pjesama stoljeća.</p>
<p>Bio je jedan od prvih glazbenika koji je uspio premostiti rasne razlike između crnih i bijelih jazz glazbenika. Kao poklonik američkih republikanaca nastupao je u predsjedničkim kampanjama za nekoliko predsjednika od Harryja Trumana do Georgea Busha. Za vrijeme jedne od zadnjih Hamptonovih turneja izgorio je njegov stan u Nerw Yorku i u njemu je izgorjela sva notna arhiva i ostala tonska i foto dokumentacija od neizmjerne vrijednosti za povijest jazza.</p>
<p>Svoj zadnji veliki jazz orkestar osnovao je Lionel Hampton 1999. godine u kojem su svirali izvrsni mladi glazbenici. Ploča koja je tom prilikom snimljena obilježila je Hamptonov 90. rođendan i on je u tim izvedbama aktivno nastupao kao dirigent i solist na vibrafonu. </p>
<p>Lionel Hampton je imenovan »veleposlanikom glazbe UN-a«. Dobitnik je15 raznih počasnih doktorata i brojnih nagrada i priznanja kao Počasna nagrada Kennedy centra i Nacionalna medalja za umjetnost. Uz Artiea Shawa, koji je još živ, Lionel Hampton je bio jedan od zadnjih velikana jazza koji su ovom glazbom obilježili 20. stoljeće i nakon njegova odlaska doista možemo reći – »no more kings« (nema više kraljeva).</p>
<p>Dubravko Majnarić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Violonističko slavlje Tamare Smirnove</p>
<p>Izvedbom svih šest Bachovih sonata i partita za violinu solo (BWV 1001</p>
<p> - 1006) Tamara Smirnova u srijedu i četvrtak nastupila je u zagrebačkoj Katedrali. Obje koncertne večeri, na kojima je izvela po tri opusa, ispunile su Katedralu brojnom publikom. Ulaz je bio slobodan, a organizator koncerta KD Lisinski naznačio je mogućnost davanja priloga za obnovu Katedrale. Na samom početku prvoga koncerta, u srijedu, 11. rujna, publici se obratio preuzvišeni gospodin msgr. Josip Mrzljak, pomoćni biskup, komemoriravši obljetnicu terorističkog napada na New York.</p>
<p>Izvedbe Bachovih remek-djela u interpretaciji Tamare Smirnove bile su velik izazov. Promišljenost i koncentracija pristupa Tamare Smirnove obuhvatili su mnoge aspekte ovih opusa neprekidno oblikujući tenziju stvarnog dodira s građom i lukova njezinih cjelina, odnosno u konačnici niza svih šest sonata i partita. Reljefnost i dinamika pokreta izvirali su iz jedinstva umjetničina velikog i supstantnog sviračkog umijeća i znanja te jasno postavljenih, osviještenih kontemplativnih ishodišta Bachove glazbene misli. Pri tom je posebno dojmljiva bila višerazinska nataloženost dugogodišnjeg glazbovanja Tamare Smirnove, što je izvedbama, uz određenost interpretacija koje smo čuli, dalo i pečat snažnog iskustvenog proživljaja. </p>
<p>Iznimnost koju integralne izvedbe posjeduju – budući da se unutar slijeda pojedinih skladbi stvara uvijek posebni i novi život djela – u ove je dvije večeri imala nekoliko uporišta. Te su se, uvjetno rečeno, čvrste točke, oblikovale slijedeći izvedbenu misao umjetnice što je kreiralo živi i vibrantni prostor spoznajnih okvira recepcije. Snažni naglasak u tome je smislu bio početak II. sonate u a-molu, kada je recitativnost ritma govora posvemašnjom jednostavnošću ocrtala čistoću i ultimativnost Bachova rukopisa.</p>
<p> Potom je, u samom središtu niza, II. partita u d-molu, bila i stvarno središte umjetničina nadahnuća i izvora razumijevanja, čiji je završetak, često izvođena »Chaconne«, bila izvedena pravim glazbenim poštenjem koje odlikuje samo velike umjetnike, a koje izvedbeni aspekt uvijek usklađuje prema partituri, a ne obrnuto. U tom smislu treba reći i da je zahtjevna tehnička razina ovih Bachovih opusa, namijenjena inicijalno instrumentu drukčijih karakteristika, u izvedbi Tamare Smirnove posebice u stavku »Chaconne« bila postignuta mjerom virtuoziteta (koji se u tom stavku često i zlorabi) i zvučne slike odnosno načina sviranja koji je otklonio oštrinu i oporost moderne violine, a mnogo više izvirao iz slijeda i građe bogate polifonije stavka.</p>
<p> To je jedna od bitnih karakteristika izvodilačkog pristupa koji je umjetnica slijedila u ovom velikom programu u cjelini, a s podjednakom je pažnjom kreirala sasvim posebni zamah pokreta, specifičan za Bachove »brze« instrumentalne stavke, To je, zapravo, umijeće prepuštanja velikim zvučnim »nanosima«, koji su, međutim, građene preciznošću. </p>
<p> Svjetlost zvuka, okretnost i postojanost sviračkog umijeća, vedrina muziciranja kao takvog zaokružili su dvodnevni program koji ćemo sasvim sigurno pamtiti, a kojem se može prigovoriti samo povremena intonativna nesigurnost, odnosno, potreba čestog ugađanja instrumenta, zbog najvjerojatnije klimatskih uvjeta, na koje su gudački instrumenti posebno osjetljivi, te povremene tehničke nepreciznosti.</p>
<p>Dodi Komanov</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Proživjeti dramu ljudske opstojnosti</p>
<p>Uvijek će biti nasilnika, zavidnika ili fanatika koji će htjeti vladati nad drugima i posjedovati tuđe. Čovjek je suviše složen od genetičkih i društvenih interakcija, a ima i osobnu slobodu, da bi se preobrazio u anđela ili vraga, no svijet se može i mora tako urediti da se spriječe usponi diktatora, ratovi, epidemije, bijeda i pustošenje prirode</p>
<p>PIŠE: IVAN SUPEK</p>
<p>Moral se ne može apsolutizirati niti je njegova univerzalnost izvanvremenska i nadljudska, ali se jednako tako ne prepušta »hiru vremena«, nego se ukorjenjuje u dulja razdoblja kao jezgra kulture. </p>
<p>Odustajući od teološke transcendentalnosti, humanistička etika sadrži transcendentnost, što dopušta prilagodbu i razvoj morala u skladu s novim kušnjama. Danas su to bez sumnje trka u naoružanju i prodaja oružja, uništavanje prirode i humanog miljea, vjerska i nacionalna nesnošljivost, neobuzdan nalet financijskog kapitala i socijalna nepravda. </p>
<p>Religije su vjekovima zaoštravale mnogo suprotnosti, ali su jednako jako i zbližavale ljude. Nije dovoljno da crkve kakve jesu danas, i kako su davno bile petrificirane u dogme, uspostave dijalog. </p>
<p>One moraju odbaciti oholost da posjeduju Božju objavu ili apsolutnu istinu. Kad se i religije svedu na ljudsku mjeru, postići će među sobom puno razumijevanje i nositi među ljude grančice mira.</p>
<p>Zašto živimo? – pitanje je lišeno smisla, jer mi i nemamo ništa drugo osim života. Važno je da ljudima bude rad zanimljiv, da se zanesu ljepotom, dobrotom i istinom te tako ispune svoj život. </p>
<p>Tko nije uživao u žuboru gorskog potoka, u sjeni šume, u ljubavi matere ili djevojke (momka), u zajedničkom svladavanju napora, u istraživanju tajni prirode, u glazbenim kompozicijama i drugom umjetničkom stvaranju – taj i nije ljudski živio. Taj užitak ne dolazi sam od sebe, nego to čovjek stječe učenjem, pothvatima, izazovima, patnjom i razočaranjima da bi dosegao onaj trenutak kojemu Goethe kliče: stani, tako si krasan! </p>
<p>No te ekstaze, u ljubavnom činu, času spoznaje, dramskom klimaksu, iskazu ljudske solidarnosti ili susretu s izgubljenim, ne traju dugo i slijedi im često turoba – iskustvo svakidašnje oskudnosti. </p>
<p>Najdivnije Beethovenove sonate, kao što piše Romain Roland, odišu neutaženim čežnjama. Kompozitor nije doživio ono što je tako silno želio, ali to misaono i emotivno dokučivanje željenoga nego pruža autoru i slušatelju radost, podrovanu dubokom boli. Jamačno se u takvim najintenzivnijim ushitima ne mogu nikada razdvojiti blaženstvo i patnja. Pa ipak, tko ne bi posegnuo za vrčem muza?</p>
<p>Život se mora sam osmisliti ili svršava u samouništenju. Promičući kulturne vrednote, želimo život za sve učiniti dobrim. Kada prevladaju sile tiranije, isključivosti, rugobe, rata i nasilja, tada se ljudski život obezvrjeđuje ili ima samo u buni raison d'etre. </p>
<p>Čim se nada u promjenu skrši, čemu bi patnik živio? Moralna je dužnost svih građana da stvaraju svijet u komu će se svakome zadovoljiti osnovne životne potrebe i pružiti odskočne daske na višu ravan. </p>
<p>Naš ideal nije jedino ekonomska efikasnost nego puna ljudska sreća. Dakako, uvijek će biti nesretno zaljubljenih ili drukčije frustriranih. I uvijek će biti nasilnika, zavidnika ili fanatika koji će htjeti vladati nad drugima i posjedovati tuđe. </p>
<p>Čovjek je suviše složen od genetičkih i društvenih interakcija, a ima i osobnu slobodu, da bi se preobrazio u anđela ili vraga, no svijet se može i mora tako urediti da se spriječe usponi diktatora, ratovi, epidemije, bijeda i pustošenje prirode.</p>
<p>Česta samoubojstva u nas pokazuju da su eliksir nade ispili do posljednje kapi mnogi nesretnici, osobito branitelji koji su se vratili s bojišnice u besposlicu i siromaštvo, dok su drugi, ponajviše daleko od fronte, stekli u ratu činove i bogatstvo. </p>
<p>Nepravda boli često jače od oskudice. A oni koji su izabrani na vodstvo države, umjesto da prigrabe povlastice, trebali bi primjerom pokazati kako dijele s narodom nevolje, oskudicu i teškoće. Ljudi bi lakše podnosili bijedu kad bi zavladala pravednost. </p>
<p>Međutim, politički stalež je svuda suviše zaglibio u povlastice i medijsku buku da bi čuo glas savjesti. I što je još gore, trenutačna borba za vlast i iskazivanje domoljublja ili »državotvornosti« onesposobljuju političke stranke da rješavaju dugoročne probleme doma i svijeta. A ugroženost svega života na Zemlji nameće svakom čovjeku da se zauzme za humanistički obrat svijeta. Ili ćemo u tome uspjeti ili ćemo počiniti opće samoubojstvo.</p>
<p>Kao i bijeda i bolest, tako i dosada ubija život, a većina je ljudi srozana na privjesak strojeva i šopa se »masovnim zabavama« kakve ta globalizacija neumorno nudi da blokira ozbiljno razmišljanje. </p>
<p>U ovoj globalnoj krizi, kada su sve hitnije promjene za privredno i kulturno poboljšanje svega čovječanstva, mora se rad učiniti zanimljivijim svim ljudima. To će biti vrlo teška i epohalna preobrazba u vremenima industrijalizacije, ali omogućena znanstveno-tehničkom revolucijom. </p>
<p>Isključivo mjerilo razvoja ne smije više biti nacionalni dohodak ili ekonomski učinak, nego prije svega zadovoljstvo ljudi. </p>
<p>Liberalno-kapitalističkoj apologetici ekonomskog rasta ori funeraln rog, jer nema dovoljno energije ni sirovina da bi svi imali američki standard; osim toga takva globalizacija stvara pustoš u ljudima. </p>
<p>Dok rad bude mnogima nezanimljiv i ubitačno monoton, neće oni ni u svojem životu nalaziti smisao. Rješenje nije povećanje slobodnog vremena u kojemu se ljudi i ne znaju zabaviti nego ponajviše bulje u televizijske ekrane i prate igre drugih, ako se već ne opijaju i drogiraju. </p>
<p>Odrana moraju se u djeci i mladeži buditi interes i ljubav za glazbu, književnost, likovne umjetnosti, zagonetke znanosti, sport i šetnje u prirodi. Samo takvim aktivnim bavljenjem biva njihov život bogatiji i zanimljiviji. </p>
<p>Stvaralaštvo s gotovo neizmjernim potencijalima i vjekovno njegovana ljubav, prijateljstvo ili solidarnost nadahnjuju pouzdanjem da se vrijedi boriti za ovaj jedini život, ne samo ljudi nego cijele prirode. </p>
<p>Ta borba nije nimalo lakša od buna protiv despota i eksploatatora u minulim razdobljima, a nosi u sebi podmuklost udobne prilagodbe i ravnodušja. Zašto bi dobro plaćeni intelektualac riskirao da izgubi mjesto i zanimljiv posao? </p>
<p>Moralna dužnost ne može se nikome nametnuti, nego mora biti dio njegove ljudskosti. Dobar čovjek neće biti sretan ako njegov susjed, pa i vrlo dalek, živi u bijedi i trpi zbog nepravde. </p>
<p>Dobrota spašava iz ograničenosti i osamljenosti ljudske egzistencije. Sućutjeti s drugima znači prijeći osobnu samoću i transcendirati u cjelinu svega života i svemira. Ima li još kojeg drugog spasa od smrti? Svakako, religije su puku pružile najjaču utjehu. </p>
<p>I više od toga, vjera u Boga sjedinjavala je ljude, kad su političke stranke i vođe dijelili narode. No ta se ideja transcendentalnosti može uskladiti s humanizmom kad se univerzalnost shvati ljudski, kao što se iskazuje u znanosti i umjetnosti.</p>
<p> I što svakom od nas smrtnika preostaje drugo nego do kraja proživjeti dramu ljudske opstojnosti s blagotvornim okusom vječnosti?</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Kako ću se opravdati Georgeu Bushu</p>
<p>Zašto sam držao Ani svijeću dok je prematala Stjepu? Zašto sam zvao mobitelom? Zašto sam ga nosio, vlastitim rukama do Pila? Prekršio pravila neutralnosti i makar privremeno svrstao se na jednu od strana u ovom vjerskom, etc. sukobu</p>
<p>Prigibam se i pod Aninom paskom podižem Stjepu u naručaj.</p>
<p>– Hajdmo!</p>
<p>Ana i ja, Van Aalst i Jela, niz stube put Pila.</p>
<p>Iza nas lupa vrata. Luca Martinović i Franjo Antić ostaju iza kućnih vrata na suprostavljenim stranama ulice.</p>
<p>Van Aalst zaista dobro poznaje Dubrovnik. Bez oklijevanja vozi po mraku, bez svjetala kroz Boninovo prema Gružu i Lapadu, gdje je, kažu, bolnica. Uz njega se šćućurila Jela Martinović. </p>
<p>Uz mene je, na stražnjem sjedalu, Ana. U krilu mi je ranjeni Stjepo. </p>
<p>Ana je objasnila da je Stjepo u šoku i da zasad ne osjeća bol. Svako toliko Anina ruka švrlja mojim krilom, traži Stjepinu, valjda opipava bilo, mjeri neke druge životne znakove. »Bespomoćne i ranjene ostavi njihovoj sudbini. Još bolje, prošeći bojnim poljem i zatjeraj im mač u grudi; ili im odsijeci glave. Tvoji ili njihovi, sad su beskorisni. Ne kvari veselje upuštajuć se u pljačku. Nikad ne znaš kad će se jedan od njih prenuti i zatjerati ti nož u pleća. To prepusti svojim slugama. Naravno, prevarit će te kod podjele plijena, no zar te je briga za nekoliko prstenova ili pregršt srebrnjaka«?</p>
<p>Zašto sam držao Ani svijeću dok je prematala Stjepu? Zašto sam zvao mobitelom? Zašto sam ga nosio, vlastitim rukama do Pila? Prekršio pravila neutralnosti i makar privremeno svrstao se na jednu od strana u ovom vjerskom, etc., sukobu. Kako ću se opravdati Georgeu Bushu?</p>
<p>O, reci mi, zašto, Ubaldo! Zar sam toliki slabić?</p>
<p>Što mu nisam na licu mjesta zavrnuo vratom? Kog mi vraga sad krvari u krilu dok se drmusamo prema Lapadu? Tko će od krvi oprati moje jedino otmjeno odijelo?</p>
<p>No kad bolje razmislim, Ubaldo, možda i nisam takav tikvan!</p>
<p>Nazovimo to dijelom mog, tvog, velikog, dobro domišljenog plana.</p>
<p>Ana će izvesti operaciju. Operacija će uspjeti.</p>
<p>Svi će je slaviti.</p>
<p>Ana će, nakon nešto oklijevanja i natezanja s Franjom (moram otkriti zašto se Franjo tako čudno ponio pri Aninu ulasku u rat), sve češće zalaziti u bolnicu. Do te mjere da više neće htjeti, neće moći otići. Posvadit ću Anu i Franju. Strpati ga na onaj trajekt. I onda je Ana moja, samo moja, za moju nasladu, dok mi se hoće!</p>
<p>Dobro sam to i brzo smislio.</p>
<p>Pa ipak...?</p>
<p>Ne promičem li tuđi projekt, fra Dinka?</p>
<p>Za koga radi fra Dinko?</p>
<p>Za Svetog Petra? Za Ubalda? Za Lucifera?</p>
<p>Van Aalst naglo zakreće ulijevo, u brijeg, negdje daleko iza nas bljesak, pa tresak granate; Stjepo se malo izvrće (Ana kaže: »Drži ga čvrsto«, i hvata moju ruku), a ja ponovno razmišljam:</p>
<p>Kaži mi, Ubaldo, ne činim li zapravo dobro djelo?</p>
<p>Imam ispriku: poklapaju se ciljevi, moji i onih drugih, takozvanih dobročinitelja. Dakle, Ubaldo, ipak slijedim tvoj nauk. Pobrinuo sam se za Mr. No. 1! Nek Ana siječe i veže, sjeći ću ja nju i vezati je snagom mojih bokova!</p>
<p>No moram skinuti kapu fra Dinku.</p>
<p>CIA ili ne, i on je to dobro smislio. Poslužio se drugom osobom u interesu svojih ciljeva. Baš kako ga je poučio Mr. Ubaldo de Leoni! </p>
<p>U bolnici će se zacijelo naći i bojnik Martinović, Stjepin otac, jedan od voditelja obrane Dubrovnika. </p>
<p>Kad mu Ana spasi dijete bit će nam vrlo sklon. Prigoda da se stvori prijateljstvo, da se učini sljedeći korak k mom velikom, svetom cilju.</p>
<p>Bojnik Martinović je jak, visok, plećat, naočit. Žena mu je također povisoka, kako sam okolnostima unatoč primijetio, vitka i vrlo lijepo građena (noge ću proučiti kasnije), lijepe, duge, ravne svijetlosmeđe kose, zaobljenih, no pomalo nepravilnih crta lica, kakve se već susreću u jako plemenitim, starim sredinama. </p>
<p>Ukratko, vrlo ugodna pojava, ugodna do vizualne perverzije. Ako Anu i bojnika Martinovića rastrga granata, možda se prebacim na Jelu Martinović. </p>
<p>Spasio sam joj sina, bit će mi sklona. Ako mene i Jelu Martinović raznese granata, onda prepuštam Anu bojniku Martinoviću, samo što je za nju nešto premlad i neiskusan. </p>
<p>Ako nikog od nas ne raznese, onda ostaje svakom svoje. A Franjo na trajekt, i Bog!</p>
<p>U mraku pokušavam čitati Anino lice. Je li spremna? </p>
<p>(Nastavlja se u</p>
<p> broju od ponedjeljka)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="40">
<p>Odbojkaški ultimatum HOS-u!</p>
<p>Nećemo dopustiti da krivica za mogući neodlazak na SP padne na nas sportaše, ali ako HOS ne ispuni obećano do 18. rujna 2002. u 20 sati, mi nećemo otići na Svjetsko prvenstvo u Argentinu</p>
<p>Mi, dolje potpisani sportaši, hrvatski odbojkaški reprezentativci, postavljamo ovim putem pitanje sebi i svima vama: ima li kraja samovolji Zdeslava Barača? Kako zaustaviti vlasničko-najamni odnos HOS-a, odnosno Zdeslava Barača, stvarnog vladara u praksi HOS-a, spram odbojkaša i odbojkašica? Tražimo podršku u našoj zadnjoj opciji, opciji spasa hrvatske odbojke (spasa budućih hrvatskih, a i sadašnjih odbojkaša i odbojkašica) kao i sporta u cijelosti, jer odbojka je samo kotačić hrvatskog sporta. Našom zadnjom opcijom definitivno se vraćamo treninzima i nastavku priprema za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Argentini (od 28. rujna do 13. listopada), te tražimo:</p>
<p>1) Sređivanje i reguliranje novčane odštete i izdavanje certifikata po europskim normama (Bosmanov zakon itd.); najviše 1.000 USD za svakog igrača, kao u najjačim svjetskim odbojkaškim ligama, talijanskoj i brazilskoj, a ne kao kod nas, da 23-godišnji igrač mora izdvojiti 70 posto svoga brutto ugovora na račun HOS-a.</p>
<p>2) Sređivanje zahtjeva osiguranja svih igrača sudionika SP-a od eventualnih ozljeda. U slučaju da se ne dobije polica osiguranja, mi igrači bismo sami plaćali rehabilitaciju.</p>
<p>Što se tiče najnovije etikete »Kukavice« koju nam od četvrtka, 12. rujna 2002. godine u Vjesniku i Sportskim novostima nameće gospodin Zdeslav Barač, možemo reći samo da se na Svjetsko prvenstvo nisu plasirale kukavice, jer po prirodi stvari one to ne mogu, nego smo se plasirali mi, gospodine Barač! S druge strane, postavljamo pitanje novinarima (oni ipak poznaju stanje stvari) i svekolikoj javnosti: nije li kukavica upravo onaj čovjek koji kada svojim postupcima napravi probleme uvijek, ponavljamo UVIJEK, naglo pobjegne iz Hrvatske u Njemačku, kao i sada, a novinari znaju da to opetovano čini upravo Zdeslav Barač. Simptomatično, zar ne?</p>
<p>Na kraju izvješćujemo hrvatsku sportsku javnost, da ćemo od dana 13. rujna 2002. samo trenirati i pripremati se za SP. Branit ćemo svoje stavove šutnjom i radom, dok je na novinarima da prate tijek zbivanja i da pravodobno, istinito i objektivno izvješćuju javnost, u interesu hrvatske odbojke i hrvatskog sporta u cjelini.</p>
<p>Nećemo dopustiti da krivica za mogući neodlazak na SP padne na nas sportaše, ali ako HOS ne ispuni obećano do 18. rujna 2002. u 20 sati, mi nećemo otići na Svjetsko prvenstvo u Argentinu.</p>
<p>Nadamo se podršci svih igrača, jer ovom opcijom zastupamo i njihov egzistencijalni, ljudski i igrački interes.</p>
<p>Iako činimo nadljudske napore da se ta posljedica izbjegne, ako do nje dođe, domaća će javnost konačno dobiti odgovor tko je pravi i jedini krivac za neuspjehe hrvatske odbojke u zadnje dvije i pol do tri godine, za drastičan pad rejtinga i neuspjeha ženske seniorske odbojke, prije toga respektabilne i vrlo rezultatski uspješne u Europi i svijetu pod palicom najtrofejnijeg hrvatskog trenera Ivice Jelića. Javnost će znati zašto nema Barbare Jelić i Nataše Leto, a znat će i tko je i kako maknuo Ivicu Jelića i Peru Božića. Do danas, od naše četiri postavljena uvjeta ispoštovan je samo jedan. Povratak u reprezentaciju suspendiranog Ivana Donalda Marića. Ako hrvatska reprezentacija ne ode na SP u Argentinu, Savez će biti suspendiran na dvije godine, a niti jedan hrvatski klub, niti igrač neće moći igrati odbojku u Europi i svijetu. Mislite li zaista da nam je nakon dvadesetak godina treniranja cilj napustiti odbojku u najboljim igračkim godinama uoči najvećeg ispita karijere?</p>
<p>Hrvatski odbojkaški reprezentativci: Darko Antunović, Robert Celan, Tomislav Čošković, Vadim Jevtuhovič, Ante Jakovčević, Inoslav Krnić, Ivan Donald Marić, Igor Omrčen, Ratko Peris, Stanislav Zimakijević</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>»Nikad nisam rekao da je Vijeće HOO-a raspušteno«</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – »Nikada nisam rekao da je Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) raspušteno i zato nije pošteno da se ta moja navodna izjava sada koristi kao glavni argument za moguće sazivanje sjednice Vijeća HOO«.</p>
<p>To je danas izjavio v.d. glavnog tajnika HOO-a Josip Guberina, potvrdivši da je u tajništvo HOO-a stigao zahtjev s potpisima većine članova Vijeća za što skorije sazivanje sjednice Vijeća HOO-a.</p>
<p>– Zahtjev članova Vijeća je legitiman i već je dostavljen predsjedniku HOO-a dr. Zdravku Hebelu, koji će odlučiti hoće li prije Skupštine HOO-a sazvati i sjednicu Vijeća. Tu nema ništa spornog, ali je mene zasmetalo obrazloženje razloga za sazivanje sjednice, u kojem stoji da sam ja uzurpirao vlast u HOO-u. Ne znam čime sam zaslužio takve ocjene, jer sam se uvijek korektno i profesionalno odnosio prema poslu i suradnicima, rekao je Guberina, još jednom ističući da na sjednici Odbora za olimpijske pripreme nije rekao da je Vijeće raspušteno, već je to konstatacija koju je, vjerojatno zbog načina prekida rada posljednje sjednice Vijeća i dugog nesazivanja Vijeća, upotrijebio novinar koji je izvještao sa sjednice Odbora. </p>
<p>– Ponavljam, odluku o mogućem sazivanju sjednice Vijeća donijet će isključivo predsjednik Hebel, koji će odlučiti i o terminu održavanja i dnevnom redu skupštine, koja će najvjerojatnije biti posljednjega tjedna u rujnu ili prvog u listopadu, zaključio je Guberina. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Novinari »spasili« Balabana</p>
<p>»Kako ću ja s Balabanom normalno razgovarati kad on u novinama pročita kako sam ga već proslijedio na klupu? Znate li što ste sad s time napravili!? Napravili ste to da će Balaban baš zato igrati u prvoj momčadi!«, kaže Dinamov trener Miroslav Blažević / Dinamo bez »kartoniranih« Marića i Smoje, te ozlijeđenih Krznara, Polovanca i Kranjčara</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Boško Balaban nije pod suspenzijom trenera Miroslava Blaževića. Dinamov će napadač ipak osvanuti u početnoj momčadi u subotnjoj prvenstvenoj utakmici protiv Zagreba u Maksimiru (19 sati).</p>
<p> Iako je Ćiro još u četvrtak naglasio kako nije zadovoljan Balabanovim pristupom radu i ponašanjem, a naposljetku i učinkom na terenu, ipak će ga postaviti u udarnu momčad u gradskom derbiju. Istina je da je maksimirski trener sasvim ozbiljno razmišljao o tome da bivšu zvijezdu hrvatskoga nogometa posjedne na klupu, ali je od toga, kako sam kaže, odustao ponajviše zbog novinara.</p>
<p> – Rekao sam da moram obaviti ozbiljan razgovor s Balabanom, a vi ste napisali da ga selim na klupu, uzviknuo je Ćiro. – Pa, kako ću ja s njim normalno razgovarati kad on u novinama pročita kako sam ga već proslijedio na klupu? Znate li što ste sad s time napravili!? Napravili ste to da će Balaban baš zato igrati u prvoj momčadi!</p>
<p> Za razliku od Balabana, Ćiro neće moći računati na »kartonirane« Smoju i kapetana Marića. Uostalom, makskmirski bi kapetan ionako izostao zbog bolova u koljenu. Subotnji okršaj propustit će i ozlijeđeni Krznar i Polovanec, a vjerojatno i Kranjčar.</p>
<p> – Moramo definitivno vidjeti kakvo je stanje s Kranjčarevim koljenom. Bio je na magnetskoj rezonanci, a njegov nastup ovisi o dijagnozi koju će mi prezentirati doktor Janković, naglasio je Ćiro.</p>
<p> Usprkos ovakvim nedaćama, maksimirski trener ima viziju momčadi koju će u subotu suprotstaviti aktualnom prvaku.</p>
<p> – Protiv Zagreba ću postaviti momčad prema svom vjernom, ustaljenom modelu, što znači da će biti iznimno ofenzivna.</p>
<p> Nakon što je izdiktirao obrambeni dio momčadi, Ćiro je nastavio:</p>
<p> – Na bokovima će biti Mikić i Agić, a onda slijedi pet napadača! Ovakav pristup uporno propagiram zbog onih koje smatram najvažnijima, a to su navijači. Oni traže spektakl i golove. Moja je deviza da u momčadi moram imati veću koncentraciju nogometaša, a manju igrača. Da nemam takvu doktrinu, ne bih tako dugo trajao.</p>
<p> Na opasku kako je ovakva, iznimno ofenzivna formacija, nedavno krahirala u derbiju protiv Hajduka na Poljudu, Ćiro je ljutito odgovorio:</p>
<p> – U Splitu? Ma, je l'!? Već sam vam rekao da ja tada nisam vodio računa o tome tko sudi! U onakvom ambijentu, s onakvim suđenjem, nama su trebali igrači, a ne umjetnici.</p>
<p> Znači li to da Ćiro ovaj put ipak vodi računa o sucima?</p>
<p> – Ne! Nikad nisam znao tko nam sudi. Evo, ne znam niti sad.</p>
<p> Potom se obratio klupskom govorniku Rotimu:</p>
<p> – Dijete moje, tko sudi u subotu?</p>
<p> Rotim je kratko uzvratio:</p>
<p> – Novak.</p>
<p> Ćiro se potom »iznenadio«:</p>
<p> – Aaaaa, Novak...</p>
<p> Maksimirski se trener, isto tako, trznuo i na konstataciju kako je Zagreb u velikim problemima i kako je taj klub u svojevrsnome rasulu.</p>
<p> – To je razlog za mobilizaciju! Zapamtite to. Uvijek mi je odgovaralo kad postoji nekakav konflikt unutar naše momčadi. Kada je sve normalno, onda to nije dobro... Ako je normalno, onda trebaš nešto naći, nekakav konflikt! I zato znam da će Zagreb biti fanatično mobiliziran. Osim toga, vidim da imaju pojačanja iz svih »naših republika«...</p>
<p> Sve u svemu, Dinamovu momčad nakon gradskog derbija očekuje novi, znatno važniji okršaj. Samo pet dana kasnije u Maksimiru će, u utakmici prvog kola Kupa Uefe, gostovati mađarski Zalaegerszeg, klub koji je u pretkolu Lige prvaka izbacio momčad Zagreba. Nakon te utakmice je tadašnji Zagrebov trener Ivan Katalinić podnio ostavku.</p>
<p> – Nije isključeno da ću Katalinića pitati za savjet. Ma, sto posto ću ga zvati, jer nitko bolje od njega ne zna gdje se zeznuo protiv Mađara! Dajte mi Katalinićev broj!</p>
<p> Shodno svome, vickastom duhu, Ćiro je Katalinića nazvao odmah, iz »plavoga salona«.</p>
<p> – Halo, Ivane Grozni! Ćiro ovdje. Čujem nekakva zvona u pozadini, nadam se da ne zvone tebi. Molim te, pomogni mi malo oko onih Mađara. Što ti se čini važnim, na što moram pripaziti? Na Molnara, kažeš? Tko je taj, odakle je došao...</p>
<p> Nakon kraćeg razgovora s Katalinićem, Ćiro je smrknutim pogledom dobacio:</p>
<p> – Ma, ne tjerajte me na pogrešku da preskačem etape. Moja je koncentracija sada na Zagrebu, a ne na Mađarima.</p>
<p> A kakvu će, dakle, postavu Blažević suprotstaviti Zagrebu? Ona bi, prema njegovim najavama, trebala izgledati ovako: Butina – Bošnjak; Sedloski, Cesar – Mikić, Petrović, Mujčin, Agić; Mitu – Balaban, Olić.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Zagreb i dalje podređen Dinamu</p>
<p>U međusobnim prvenstvenim ogledima Dinama i Zagreba klub iz Kranjčevićeve samo je dvaput pobijedio, i to s razmakom od točno 10 godina / Klub se iz dana u dan sve više osipa, pretvoren je već otprije u osobno dobro jedne ili dvije osobe, i tone, tone...</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Točno je deset godina klub iz Kranjčevićeve čekao da ponovno pobijedi Dinamo, a to mu je drugi put uspjelo u pravom trenutku - u konačnici prošlog prvenstva za ovjeru naslova prvaka. Ipak, kako u Zagrebu trenutačno stvari stoje, izgleda da će se povijest ponoviti, odnosno Zagreb će na novu pobjedu protiv Dinama trebati pričekati idućih deset godina.</p>
<p>Udubimo li se u statistiku međusobnih susreta od 1992. godine i početka hrvatskih prvenstava uočit ćemo zanimljiv podatak. U prvoj utakmici prije točno deset godina Zagreb je bio bolji od Dinama sa 2-0. Bilo je to razdoblje zaista jakog i stabilnog Zagreba, koji je čak u sezoni 1993./1994. malom nespretnošću za bod naslov prvaka prepustio Hajduku.</p>
<p>Nakon startne Zagrebove pobjede, idućih sedam međusobnih susreta s Dinamom, sve do isteka sezone 1995./1996. završavale su bez pobjednika. No, od tada su se neke relacije toliko izmijenile u korist Dinama da smo već unaprijed imali pripremljenu matricu kojom smo najavljivali međusobni susret Dinama i Zagreba. Pisali smo tada, a vjerojatno ćemo i u doglednoj budućnosti, kako su najizvjesniji bodovi Dinamu oni protiv Zagreba.</p>
<p>Sa svim se suparnicima Dinamo mnogo više i teže »gombao« nego sa Zagrebom. Tako je od sezone 1995./1996. kad je »privilegirani« maksimirski klub počeo »gaziti« Zagreb, evidentirano čak devet uzastopnih Zagrebovih poraza u međusobnim prvenstvenim ogledima. Bilo je tu »petardi«, pa i 6-0 za Dinamo, tako da se uoči međusobnih susreta ta dva kluba govorilo da Dinamo iz Zagrebova »izloga« može uzeti onoliko koliko mu je potrebno. Tek se tu i tamo Zagrebu »omaknuo« poneki remi. </p>
<p>No, za Zagreb najvažniji remi nije bio nalik na dar. Prošle je jeseni u ovo doba preporođeni Zagreb već naveliko plijenio pažnju svojim igrama. Prvi susret s Dinamom trebala je biti potvrda ispravnosti Kranjčarove vizije i opredjeljenja. Unatoč Dinamovih 2-0 u Maksimiru, na kraju je bilo 3-3, sasvim dovoljno za Zagrebov daljnji veliki hod prema prvom naslovu prvaka kluba koji nije Dinamo ili Hajduk.</p>
<p>Ipak, povijesni je susret bio onaj posljednji, odigran krajem ovog proljeća u Kranjčevićevoj. Zagreb je nakon točno 10 godina ponovno pobijedio Dinamo, i to sa 2-1. Time je ujedno ovjerio naslov prvaka, pa se povjerovalo kako će tim uspjehom klub iz Kranjčevićeve dobiti dodatni poticaj da se organizacijski i, prema svim obrisima, konstituira kao klub prepoznatljivog profila i snage. Umjesto toga, klub se iz dana u dan sve više osipa, pretvoren je već otprije u osobno dobro jedne ili dvije osobe, i tone, tone...</p>
<p>Zbog toga novom mladom Zagrebovu treneru Nikoli Jurčeviću predstoje teški dani. Samim se time i nema čemu posebnom nadati u subotnjoj utakmici protiv »strašnog« Dinama, predvođenog prvim strategom Lige Miroslavom Blaževićem, izjavljujući kako se unatoč svim nedaćama i nezadovoljstvu igrača nema namjeru predavati; ni on, ni igrači. </p>
<p>Jurčević je najavio sljedeći sastav: Vasilj – Osibov; Ješe, Milinović – Stavrevski, Poldrugač, Ćaćić, Spahić; Duro – Samardžić, Đalović.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Hajduk pet godina bez pobjede u Koprivnici </p>
<p>Nogometaši Slavena Belupa žele nastaviti odličnim igrama kakvima su otvorili ovu sezonu te se nadaju punom plijenu protiv Hajduka </p>
<p>KOPRIVNICA, 13. rujna</p>
<p> – U subotnjoj utakmici između domaćeg Slavena Belupa i Hajduka, a koju će, prema najavama, promatrati i izbornik Otto Barić, doznat će se više istina. Sigurno da navijače Hajduka, kojih je veliki broj i u Podravini, zanima imaju li »bijeli« momčad za osvajanje naslova? Slaven Belupo u tom je smislu pravi ispit. </p>
<p>Međutim, Hajduk je i ispit za Slaven Belup: jesu li Magićevi momci, ove godine u respektabilnom sastavu, sposobni nastaviti odličnim igrama kojima su obilježili početak sezone. Utakmica će možda dobrodoći i izborniku Barića da još jednom otvori oči i pogleda što sve trči po domaćim travnjacima, možda bi »domaći proizvodi« poboljšali krvnu sliku anemične reprezentacije. </p>
<p>Stanka u prvenstvu, pripreme na Rogli, pobjeda protiv Klisa u 1. kolu domaćega Kupa, sve je to iza Slavena Belupa, a pred njim su u iduća tri tjedna četiri utakmice u borbi za plasman u gornji dio tablice. Nakon Hajduka, Slaven gostuje kod Zagreba, a potom, prije stanke od 14 dana, slijede utakmice protiv Varteksa i Rijeke. </p>
<p>Utakmica s Hajdukom spada u red onih kada se proglašava nogometni praznik. Hajduk nije pobijedio u Koprivnici pet godina, ali nitko se ovdje ne zanosi tom pozitivnom statistikom. Hajduk je Hajduk. </p>
<p> U klubu se nadaju da podravske vinogradare berba neće spriječiti da propuste takav događaj. Slaven Belupo nada se pobjedi.</p>
<p>- Nadamo se povoljnom rezultatu, imamo razloga vjerovati u njega, jer smo prvi puta kompletni, bez zdravstvenih problema. Igrači dobro rade, imamo pozitivan kontinuitet i svi uvjeti za vrhunsku partiju protiv Hajduka su tu, kaže pomoćni trener Roman Sović.</p>
<p>– Uvijek smo protiv Hajduka dobro igrali, nadam se da će tako biti i u subotu, nadam se punom gledalištu, a u ime igrača mogu reći da ćemo dati sve od sebe da ostvarimo pozitivan rezultat, kaže Mario Kovačević.</p>
<p>– Svjesni smo da je Hajduk jak, da ima dobru momčad, ali »bijeli« su svjesni i naše snage te činjenice da nisu nikad dobro prolazili u Koprivnici. Nadam se da uz pošteno suđenje, to pogotovo, mi ne možemo izgubiti, kaže Roy Ferenčina.</p>
<p> Trener Rajko Magić sastav će objaviti tek na dan utakmice. Željena formacija 4-4-2 morala bi izbaciti na klupu neke iskusne igrače poput Crnca ili Stipe Bošnjaka, jer bi zadnja četvroka ispred Solomuna bila pokretljivija u sastavu recimo P. Bošnjak, Gal, Božac, Višković, doduše i neiskusnija, a otvorilo bi se i mjesto za Amižića na boku (Ferenčina, Posavec, Jurčić, Amižić), dok bi uspješni napadački dvojac ostao Kovačić i Dodik. Iako će Magić možda prilagoditi sastav Hajdukovom, ipak je veća vjerojatnost da će Magić odigrati 3-5-2. Dakle, sastav Slavena Belupa bit će: Solomun - Crnac, S. Bošnjak, Božac - P. Bošnjak, Ferenčina, Posavec, Jurčić, Višković - Kovačić, Dodik.</p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>»Samo da nas zaobiđu ozljede«</p>
<p>»Iznenađen sam kako sam dobro primljen u momčadi i klubu. Zagreb je super grad, nisam bio više od godinu dana ovdje i mogu reći da sam oduševljen«, kazao je Mujezinović</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – U pripremnim utakmicama Cibone VIP protiv poljskog Slaska i Krke iz Novog Mesta, od svih je igrača najbolji dojam ostavio Haris Mujezinović, koji je ljeti stigao među cibose. Trener Repeša u dvije je utakmice najzadovoljniji bio Mujezinovićem, koji je ubacio po 18 i 17 koševa, uz silnu energiju i veliki obrambeni doprinos.</p>
<p>Mujezinović se sjajno oporavio, s obzirom na to da je prije dva mjeseca operirao koljeno. </p>
<p>– Osjećam se odlično, iako sam počeo trenirati na pripremama, prije toga sam samo malo radio u teretani. Ozljeda nije bila strašna, operirana mi je patela i zasad oporavak teče prema planu, kazao je Mujezinović. </p>
<p>Nakon Union Olimpije, bosanskohercegovački reprezentativac izabrao je dolazak u Cibonu VIP. </p>
<p>– U razgovoru s Repešom tražio sam da u momčadi ostanu Prkačin i Mamić. Inače, iznenađen sam kako sam dobro primljen u momčadi i klubu. Zasad je sve idealno. Zagreb je super grad, nisam bio više od godinu dana ovdje i mogu reći da sam oduševljen. </p>
<p>Na pitanje koliko može ova momčad Cibone, Mujezinović je kazao: </p>
<p>– Poznajem od ranije Nikšu i Mateja, ostalo su mlađi igrači. Pomoći će nam i iskustvo Rimca kad se oporavi. Pošteno se radi, možemo igrati brzu košarku, Repeša je sjajan trener i vjerujem da možemo napraviti dobar rezultat. </p>
<p>Ovo nije prvi put da 28-godišnjih krilni centar igra u Hrvatskoj. Još 1997. Mujezinović je bio u momčadi Šibenika da bi potom još igrao za talijanski Forli, švicarski Valcallo, turski Kombassan i Galatasaray te ljubljansku Union Olimpiju prije dolaska u Zagreb. </p>
<p>– Ne bih ni dolazio da ne mislim da je ne možemo nešto napraviti. Nadam se da će nas ozljede zaobići i da ćemo biti spremni. Važno je da se gledatelji vrate u dvoranu, ali to sve ovisi o rezultatu. </p>
<p>Od nedjelje do utorka košarkaši Cibone VIP nastupaju na turniru u Sieni protiv momčadi Montepashija, AEK-a i Ülkera. </p>
<p>– Vidjet ćemo koliko smo dosad napravili i što moramo poboljšati. Ne očekujem previše jer je nekoliko igrača ozlijeđeno, a tek će nam se priključiti McCants, rekao je Haris Mujezinović. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="46">
<p>Bush sumnja da će Saddam ispuniti američke zahtjeve</p>
<p>NEW YORK, 13. rujna </p>
<p> - Američki predsjednik George Bush u petak je izjavio kako »duboko sumnja« da će irački predsjednik Saddam Hussein zadovoljiti američke zahtjeve za razoružanjem. Nada se da će Ujedinjeni narodi poduzeti akciju na Irak u sljedećim danima ili tjednima. </p>
<p> Nakon oštrog govora održanog u četvrtak pred Općom skupštinom UN-a, američki je predsjednik izjavio novinarima kako očekuje da se u rezolucijama, što bi ih trebao donijeti UN, postave rokovi za iračke zadaće.</p>
<p> »Duboko sumnjam da će naši zahtjevi biti zadovoljeni«, naglasio je Bush u razgovoru s afričkim čelnicima na marginama UN-ove skupštine. Američki predsjednik očekuje da rezolucija bude što prije donesena. »Bit će postavljeni rokovi. Naime, ovdje govorimo o danima i tjednima, a ne o mjesecima ili godinama«, istaknuo je dodajući da će američki državni tajnik Colin Powell ustrajati na rokovima u raspravama s ostalim zemljama članicama Vijeća sigurnosti.</p>
<p> Powell je u petak izjavio da će se od Vijeća sigurnosti zahtijevati donošenje »vrlo oštre« rezolucije protiv Iraka, s datumom do kada bi se ona trebala primijeniti. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Arapi žele ista mjerila za Irak i Izrael</p>
<p>Većina arapskih listova iznosi ozbiljne zamjerke na Bushov govor nazivajući ga nedosljednim, a u nekim slučajevima čak i antiarapskim / »Ništa od onog što je o Iraku šef Bijele kuće iznio pred licem međunarodne zajednice ne odgovara istini«, navodi se u komentaru iračkog lista »Al Thawra«</p>
<p>ANKARA, 13. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Irački mediji popratili su u petak u vrlo oštrim tonovima govor američkog predsjednika Georgea W. Busha u sjedištu UN-a na East Riveru u New Yorku. Njihova zajednička ocjena mogla bi se svesti na zaključak da su iznesene »sustavne gluposti i gomila laži protiv bagdadskog režima na čelu sa Saddamom Husseinom«. </p>
<p>»Ništa od onog što je o Iraku šef Bijele kuće iznio pred licem međunarodne zajednice ne odgovara istini«, navodi se u komentaru dnevnika vladajuće stranke Baas Al Thawra. Slično pišu i vladin list Al Jumhurija (Republika) i Babil (Babilon), čiji je vlasnik i glavni urednik Saddamov stariji sin Udai. Irački veleposlanik pri UN-u Mohamed al Douri rekao je kako SAD nastoji skrenuti pozornost s istinske prijetnje srednjoistočnom miru i sigurnosti - vlade izraelskog premijera Ariela Sharona. </p>
<p>Znakovito je da veliki broj arapskih listova iznosi ozbiljne zamjerke na Bushov govor nazivajući ga nedosljednim, a u nekim slučajevima čak i antiarapskim. Tako vrlo umjereni zaljevski list Gulf-News, koji izlazi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, doslovce piše: »Bush je rekao da želi vidjeti neovisnu Palestinu. Ako to odista želi, onda mora izvršiti pritisak na Izrael da se, kao to čini u slučaju Iraka, povinuje rezolucijama Vijeća sigurnosti.« Takva upozorenja iznose i mnogi drugi vodeći arapski listovi, upozoravajući da na međunarodnoj sceni ne mogu vladati različita politička mjerila. </p>
<p>Sad se s posebnim zanimanjem očekuje kako će se na Bushove prijetnje odgovoriti Saddam Hussein. Svjestan da ultimatum američkog predsjednika iznesen u stilu - ili poštivanje rezolucija Vijeća sigurnosti ili vojna akcija - ne ostavlja gotovo nikakav manevarski prostor, šef bagdadskog režima morat će potražiti neko prihvatljivo političko rješenje. Pritom će vjerojatno nastojati istodobno ostvariti dva cilja: spriječiti već izvjestan američki vojni pohod i sačuvati vlastitu kožu, a po mogućnosti i vlast. </p>
<p>Dobri poznavatelji ukupnih Saddamovih psihičkih osobina vjeruju da bi se njegov odgovor na Bushov izazov mogao temeljiti na dva zahtijeva: prvo, da se vremenski ograniči misija inspektora međunarodne zajednice za kontrolu oružja masovnog uništenja i, drugo, jasnog određivanja njihove uloge. Inače, ta uloga nije nikad precizno utvrđena i razjašnjena. Većina arapskih komentatora, pa čak i vlada, smatraju da bagdadski režim postavlja potpuno razumne zahtjeve. Upozorava se, naime, da gospodarski embargo koji se održava već dvanaest godina ne može beskonačno trajati. </p>
<p>Prema mnogim ocjenama, nije ključno pitanje hoće li Irak iskreno surađivati s međunarodnim istražiteljima ili će nastojati prikriti oružje masovnog uništenja. Saddam je, vjeruje se, spreman odreći se tog pogibeljnog arsenala, ali ne i vlasti. A Bushov govor je upravo bio usredotočen na rušenje njegova režima. </p>
<p>Saddam koji se nikako ne želi odreći vlasti pružit će grčevit otpor takvim američkim nastojanjima. U takovoj situaciji čini se malo vjerojatnim da bi Bagdad mogao prihvatiti rezolucije Vijeća sigurnosti. No, ako bi se Bush odrekao nasilnog svrgavanja iračkog režima, mogla bi se, kako se pretpostavlja, naći neka prihvatljiva »inspektorska formula«. </p>
<p>Saddam, gubitnik u dva zaljevska rata, našao se u sličnoj situaciji i 1990., neposredno nakon iračke okupacije Kuvajta. Stoga je sigurno je da će nastojati da ne počini neke ranije greške. Njegov odgovor na Bushove prijetnje mogao bi zavisiti o snazi i veličini američke ratne koalicije. U slučaju da američki predsjednik ostane usamljen u akciji obaranja bagdadskog režima, Saddam bi mogao ustrajati u svom prkosnom odnosu prema najvećoj svjetskoj supersili. </p>
<p>Moguća invazija, koja je nezamisliva bez aktivnog angažiranja američkih kopnenih snaga, mogla bi se lako pretvoriti u pravi pakao, sličan vijetnamskom. A svaki dan otpora Saddamovih snaga jačao bi njegov ugled među arapskim masama do neslućenih razmjera. Čak i u slučaju brze pobjede, koju mnogi ne dovode u sumnju, nametnulo bi se ključno pitanje: što poslije pobjede? Irak, pocijepan po etničkim, plemenskim i vjerskim šavovima mogao bi predstavljati dugoročno izvorište novih opasnosti ne samo za regiju, već i cijeli svijet.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Počelo ratno odbrojavanje </p>
<p>Nakon govora predsjednika Busha u Ujedinjenim narodima, čini se da SAD prije mogućeg napada kane iskušati sve metode pritiska preko UN-a/ No promatrači već nagađaju o datumu mogućeg napada na Irak/ Za dva tjedna Amerika bi bila kadra uputiti u Irak 50.000, a u sljedeća dva mjeseca 200.000 vojnika, procjenjuje londonski Guardian</p>
<p>LODNON, 13. rujna (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Britanska vojska priprema se prebaciti velike količine oružja, opreme i streljiva iz svojih skladišta raštrkanih diljem zemlje u glavnu vojnu luku blizu Southamptona. Vojni izvori tvrde da je riječ samo o vojnoj vježbi. No kad ona bude gotova za mjesec dana, naoružanje će biti na pravom mjestu da krene put Zaljeva, ako bude potrebno za rat protiv Iraka. List Daily Telegraph tvrdi pak da je britanska vojska spremna ići i korak dalje, te u zonu Zaljeva početi prebacivati i trupe. </p>
<p>U sljedeća dva tjedna britanske vojne prethodnice trebale bi, kako se navodi, biti razmještene u Kuvajtu, u sklopu priprema za mogući napad na Irak. U toj operaciji pod američkim vodstvom, moglo bi sudjelovati i do 30.000 britanskih vojnika, tvrde izvori u Londonu. </p>
<p>Uskoro bi se na udaru mogli naći i avioni iračkoga vođe Saddama Husseina koji patroliraju zonama zračne blokade nad dijelovima Iraka (koju je međunarodna koalicija nametnula nakon zaljevskog rata). Riječ je o još jednoj mjeri pritiska na Saddama da se odrekne svojih oružja masovnog uništenja. Prije tjedan dana stotinjak američkih i britanskih aviona već je sudjelovalo u jednom napadu na iračka postrojenja zračne obrane. Akcija se činila uvertirom za tip specijalnih operacija koje bi mogle prethoditi ratu protiv Saddama - ako se on u zadnji tren ne pokori američkim i UN-ovim ultimatumima.</p>
<p>Britanci će svoje trupe početi slati u Irak nakon 24. rujna – datuma kada će u Parlamentu biti održana izvanredna rasprava o Iraku. Premijer Tony Blair pristao je na nju nakon velikih unutrašnjopolitičkih pritisaka – ali parlamentarcima neće biti dana prilika da glasaju o tome treba li Britanija sudjelovati s Amerikom u mogućem ratu protiv Saddama. </p>
<p>Nakon govora američkog predsjednika Georgea Busha u Ujedinjenim narodima, čini se da SAD prije mogućeg napada kane iskušati sve metode pritiska preko UN-a. No promatrači ipak već nagađaju o datumu mogućeg napada na Irak.</p>
<p>Budući da će britanskim tenkovima, primjerice, trebati najmanje tri mjeseca da stignu do Kuvajta, u neposrednom susjedstvu Iraka, to isključuje rat prije isteka ove godine. Ministarstvo obrane u Londonu zanijekalo je izvješća prema kojima bi se dvije britanske oklopne brigade već za dva tjedna tebale naći u pustinji. No vojni su izvori potvrdili kako postoje planovi za razmještanje »lakih« oklopnih divizija u Kuvajtu.</p>
<p>Dio britanskih trupa trebao bi, prema planovima, skupa s američkima, biti prebačen i u sjeverni Irak, koji drže Kurdi, a govori se i o amfibijskom napadu koje bi iz područja sjevernog Zaljeva izvele američke trupe – eventualno uz pomoć britanskih. </p>
<p>Britanija kani znatno povećati i broj svojih aviona te ratnih brodova u regiji. Još početkom rujna prema Sredozemlju je krenuo britanski nosač aviona »Ark Royal«, a britanska flota uključivat će uz ostalo i amfibijski nosač «Ocean«, koji se trenutačno nalazi u Indijskom oceanu, te oko 4000 ljudi. Ti vojni planovi procurili su u javnost nakon konzultacija koje je britanski ministar obrane Geoff Hoon obavio s američkim ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom.</p>
<p>Odluka američkog zapovjednika za Srednji istok i Središnju Aziju, generala Tommyja Franksa, da svoj zapovjedni stožer već do kraja ovog tjedna preseli u Zaljev, također se može protumačiti kao znak da su pripreme za rat protiv Saddama već počele. Osoblje iz američkog središnjeg zapovjednog stožera na Floridi seli, naime, u Katar, koji je oko 100 kilometara udaljen od Iraka. Kao razlog selidbe navedene su »vježbe«, premda vojni izvori tvrde da bi stožer mogao u Kataru ostati na »neograničeno vrijeme«. Londonski tisak tvrdi da se 10 vodećih britanskih vojnih zapovjednika također sprema priključiti američkom stožeru u Kataru. </p>
<p>List Guardian ovih dana analizira »golemu napadačku silu« koju američka vojska sastavlja u zoni Zaljeva. Budući da u tom području već postoji jaka američka prisutnost, uključujući 400 ratnih aviona, lake i brze snage od oko 50.000 vojnika bile bi u stanju krenuti u napad za samo dva tjedna otkada dobiju prvu najavu, tvrdi britanski list.</p>
<p>Za dva mjeseca, SAD bi bile kadre sastaviti za Irak snage od 200.000 vojnika. Iračani imaju više od 400.000 vojnika, ali se ocjenjuje da je njihov moral loš. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Rusija zaprijetila Gruziji i prekidom isporuka nafte i struje </p>
<p>Nakon Putinovog ultimatuma Tbilisiju zbog upada čečenskih terorista iz Gruzije, Duma zahtijeva da ruska vlada ukine ekonomsku pomoć i uvede ekonomske sankcije </p>
<p>MOSKVA, 13. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Nakon Putinova ultimatuma politička i vojna napetost između Rusije i Gruzije raste iz sata u sat. Obje strane potvrdile su u petak da popunjavaju vojne snage duž državne granice duge 82 kilometara.</p>
<p> Ruska strana jačanje vojnog prisustva objašnjava željom da potpuno utvrdi granicu kako kroz nju iz gruzijske Pankijske klisure ne bi više mogli upadati naoružani čečenski teroristi i diverzanti. Istodobno, da opravda Putinov plan vojne intervencije protiv Gruzije zamjenik Vrhovnog tužitelja Rusije, Sergej Fridinski optužio je gruzijske vlasti, generale i graničare da pružaju zaštitu i surađuju sa čečenskim teroristima.</p>
<p> Prema Fridinskom u nekoliko baza u Pankijskoj klisuri trenutačno se nalazi oko 300 do 400 čečenskih terorista. Međutim, rusko je ministarstvo obrane u petak opovrglo tvrdnje da plan vojnog uništavanja čečenskih terorista u Pankijskoj klisuri predviđa oružani sukob s gruzijskom vojskom.</p>
<p>Promatrači zaključuju da Rusija namjerava uništiti čečenske baze u Pankijskoj klisuri uglavnom zračnim udarima. Uostalom, takvoj vojnoj operaciji Gruzija se praktički ne može suprotstaviti jer njezine oružane snage nemaju protuzračnu obranu. Raspolažu samo s jednim bombarderom SU-25 sovjetske proizvodnje koji je proljetos moderniziran i koji služi gruzijskim vojnim pilotima za obuku i vježbe.</p>
<p>Stoga je u petak s neskrivenim zadovoljstvom u Tbilisiju primljena vijest iz Washingtona da je State Department osudio Putinov ultimatum i plan »jednostranih akcija Rusije protiv Gruzije«. Štoviše, predsjednik Gruzije Eduard Ševardnadze izjavio je novinarima kako je očekivao takvu reakciju Washingtona i kako je bio uvjeren da će Amerika podržati i zaštititi suverenu Gruziju. Jasniji i detaljniji stav SAD oko rusko-gruzijskog zaoštravanja bit će poznat nakon susreta u New Yorku američkog državnog tajnika Colina Powella i Putinovog šefa diplomacije Igora Ivanova. Naime, službeno je potvrđeno da će se na tim pregovorima razgovarati o američkom ratnom planu protiv Iraka, ali i Putinovoj vojnoj prijetnji Gruziji ako ona sama ne likvidira čečenske baze u Pankijskoj klisuri. Službena Moskva od petka pritišće Tbilisi ne samo najavom svoje vojne intervencije već i prijetnjom uvođenja ekonomskih sankcija.</p>
<p>U petak je na zasjedanju Donji dom ruskog parlamenta podržao Putinov ultimatum, ali je donio i rezoluciju kojom se traži da vlada premijera Kasjanova ukine ekonomsku pomoć Gruziji i uvede sankcije daljim smanjenjem isporuka struje i nafte toj zemlji. Naime, Rusija već godinama u pola cijene prodaje Gruziji struju i naftu (takvu povlasticu nema ni jedna bivša sovjetska republika, a sada suverena država). Pritom Tbilisi potrošenu struju i naftu uopće ne plaća pa je gruzijski dug Moskvi u posljednjih nekoliko godina narastao na preko sto milijuna dolara.</p>
<p> Uz to Moskva je do sada zažmirila i na činjenicu da nekoliko stotina tisuća Gruzijaca ilegalno boravi i radi na crno u Rusiji i tako izdržava ne samo sebe već i svoje obitelji u Gruziji. Uostalom, Gruzija je danas jedna od onih malobrojnih država u kojima su ukupne novčane doznake njezinh »gastarbajtera« po svijetu veće od nacionalnog proizvoda zemlje. To je bio još jedan od razlog što se autoritet predsjednika Ševardnadzea posljednjih godina u zemlji potpuno srozao, pa je gruzijska politička opozicija sada zamjerila Putinu jer je ultimatumom dao odličnu priliku Ševardnadzeu da patriotskim parolama učvrsti svoj poljuljani položaj.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>U BiH zgroženi Koštuničinim teritorijalnim posezanjima</p>
<p>Izjave predsjednika SRJ mogle bi ugroziti sve što je dosad učinjeno u normalizaciji odnosa BiH i SRJ, tvrdi Ivica Mišić, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH</p>
<p>SARAJEVO, 13. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Odnosi službenog Sarajeva i Beograda iznimno su zaoštreni nakon što je potvrđena vjerodostojnost prošlotjedne izjave jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice o tome da on smatra Republiku Srpsku »dijelom obitelji koja nam je draga, bliska, privremeno odvojena, ali uvijek naša i u našem srcu«. U Sarajevu smatraju da je riječ o otvorenom iskazivanju teritorijalnih pretenzija spram Bosne i Hercegovine, zbog čega je Ministarstvo vanjskih poslova BiH posredstvom veleposlanstva u Beogradu zatražilo službeno pojašnjenje.</p>
<p>Dragan Marišćanin, potpredsjednik DSS-a i šef Koštuničina izbornog stožera, kazao je da nema ništa sporno u riječima predsjednika Jugoslavije na predizbornom skupu u Malom Zvorniku prošle subote: »To je cilj kojem stremimo. Dugoročni i povijesni interes srpskog naroda je sjedinjavanje Srbije i RS, a druga je stvar hoće li to biti ostvareno zavisno od okolnosti, političkih prilika i odnosa snaga«, rekao je Maršićanin usporedivši to s težnjom nekadašnje dvije Njemačke za ujedinjenjem.</p>
<p>»Izjave Koštunice i Maršićanina mogle bi ugroziti sve što je dosad učinjeno u normalizaciji odnosa sa SRJ«, tvrdi Ivica Mišić, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH. Beriz Belkić, predsjedajući Predsjedništva BiH, najavio je da će u subotu, na sjednici Predsjedništva, zatražiti zauzimanje službenog stava o izjavi u kojoj je, kako smatra Belkić, ovaj iskazao ekspanzionističke težnje spram BiH.</p>
<p>Od političkih stranaka u Sarajevu najoštrije su reagirali upravo u Stranci za BiH, čiji je Belkić član. Haris Silajdžić, predsjednički kandidat i neformalni šef Stranke za BiH rekao je: »Poduzet ćemo sve mjere koje su potrebne da zaštitimo integritet i suverenitet BiH, onako kako je to Stranka za BiH uvijek činila. Ohrabrujuće je da je međunarodna zajednica poduzela ozbiljne korake u pravcu zaštite BiH od ovakvih izjava. Međutim, moramo reći da one štete stabilnosti u ovom području i narušavaju teško stečeni mir. Aspiracije na teritorij BiH danas otvoreno spominje u svojim izjavama predsjednik Koštunica. Neki u međunarodnoj zajednici misle da se radi o predizbornim izjavama. Ukoliko je tako, onda Koštunica vara svoje birače. Ukoliko on to stvarno ozbiljno misli, onda ih opet vara, jer je nemoguće danas ostvariti ono što Milošević i njegov režim nisu uspjeli ostvariti sa tzv. JNA na raspolaganju«, kazao je Silajdžić.</p>
<p>Povjerenik Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana u posebnoj je izjavi upozorio kako se o budućnosti BiH neće odlučivati niti u Bruxellesu, niti u Beogradu niti u Zagrebu, »jer je budućnost te zemlje u rukama njezinih građana«. Solana je istaknuo kako EU od bosanskih susjeda očekuje poštivanje integriteta te zemlje jer je očuvanje jedinstva BiH i u njihovu interesu.</p>
<p>Sam Koštunica je u New Yorku izjavio da se protiv njega u Sarajevu vodi politička kampanja, da se on zbog toga posebno ne uzbuđuje te da nema potrebe za reagiranje na optužbe iz Sarajeva. Dometnuo je da nije imao nakanu pozivati na odcjepljenje, nego je mislio na integriranje svih zemalja bivše Jugoslavije u Europu pri čemu će postojeće granice postati samo formalne. »Taj moj stav prema RS je dobro poznat i nije promijenjen. Javno je izražen i potvrđen«, rekao je. »Neki i dalje smatraju da jednonacionalna država predstavlja jedino moguće rješenje za probleme ovog nacionalno, kulturno i religiozno raznovrsnog područja, kao i da rat mora biti nastavljen sve dok se etničko čišćenje konačno ne ostvari, kazao je Koštunica, a sarajevski Dnevni avaz protumačio je da »Koštunica priziva novi rat na Balkanu«.</p>
<p> List tvrdi da je plan uspostave velike Srbije očito živ, samo su se promijenili glavni likovi i dodaje da su umjesto Miloševića, Karadžića i Ćosića, sada izvođači radova »demokrati« Đinđić i Koštunica. Izjavu sličnu Koštuničinoj dao je nedavno i drugi najmoćniji političar u Srbiji, Zoran Đinđić rekavši da postoje dva velika problema na Balkanu, a to su »dva protektorata - Kosovo i BiH, čija sudbina nije riješena«.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Stoiber optužio Schrödera za antiamerikanizam</p>
<p>BERLIN, 13. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Govor američkog predsjednika i iračko pitanje u petak su bili glavna tema rasprave u njemačkom Bundestagu. Njemački je kancelar Gerhard Schröder (SPD) tom prigodom podvukao da ne smatra potrebnim korigirati svoja politička stajališta prema vojnoj intervenciji u Iraku nakon Bushova govora. </p>
<p>Kancelarski kandidat oporbene unije CDU/CSU Edmund Stoiber optužio je Schrödera da antiamerikanizmom manipulira u predizbornoj kampanji, odbacivši istodobno mogućnost da on pošalje njemačke vojnike u rat protiv Iraka. Stoiber je pozdravio Bushov govor rekavši da je američki predsjednik jasno rekao kako se cilj može ostvariti samo u okviru rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a. Stoiber vjeruje da jačanje uloge UN-a od strane Busha samo potvrđuje njegov i stav francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca o pitanju Iraka, a to je da »ni u kom slučaju ne smije doći do jednostrane vojne akcije protiv Saddama Husseina«. </p>
<p>»Bushov govor je bio jasan i jednoznačan«, rekao njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. Crveno-zelena će vlada, prema Fischerovim riječima, »učiniti sve da do rješenja tog spora dođe mirnim putem«. Šef njemačke diplomacije koji inače briljira u govorničkoj vještini, u petak je u zgradi Reichstaga pažljivo birao riječi govoreći o odnosima s Washingtonom i o govoru američkog predsjednika.</p>
<p>Za neke novinske komentatore, američki predsjednik je »u New Yorku izveo majstorsku diplomatsku predstavu«. On kažu da je Bushov nastup bio razočaranje samo za one koji ga »tako rado karikiraju kao kauboja koji nasumce puca oko sebe«. Po njima, on je umješno UN-ovoj Glavnoj skupštini približio svoju liniju o pitanju Iraka, a »koltovi su mu ostali u koricama«. Dojam majstorske Bushove predstave argumentira se tvrdnjom da je konačno došlo do pozicioniranja vlade u Washingtonu, i ono nije bilo bez i mimo UN-a. </p>
<p>Osim toga, oni koji su oduševljeni Bushovim nastupom tvrde da je on u UN-u umješno prezentirao optužnicu protiv Saddama Husseina čime je obvezao svjetsku zajednicu. Oni su istodobno razočarani držanjem njemačke vlade. Kako u medijima, tako i u parlamentu u petak, oni su »zabrinuti ozbiljnošću situacije«, ne mogu »progutati« da Schröder uporno odbija telefonski razgovarati s Bushom, da njegov ministar obrane Peter Struck u Iraku ne vidi nikakvu prijetnju za Njemačku Međutim, jako su zadovoljni držanjem njemačkog veleposlanika u Washingtonu Wolfganga Ischingera. Naime, taj je diplomat od karijere na televiziji izrazio razočaranje zbog stajališta svoje vlade o iračkoj krizi, predbacivši joj da je zaboravila što su Amerikanci učili za Njemačku u vrijeme hladnog rata. No, kako bi on trebao zastupati stajalište svoje vlade, ako Schröder pobijedi na izborima 22. rujna, Ischinger najvjerojatnije može »uzeti šešir« i vratiti se u Berlin. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Putin primio Drnovšeka</p>
<p>MOSKVA, 13. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Ruski predsjednik Vladimir Putin primio je u petak u svojoj crnomorskoj rezidenciji nedaleko od Sočija, gdje provodi godišnji odmor, slovenskog premijera Janeza Drnovšeka. Riječ je o četvrtom susretu Putina i Drnovšeka u posljednje dvije godine i svaki put do tih susreta došlo je na inicijativu slovenskog premijera. </p>
<p>U dvodnevni radni posjet Rusiji Drnovšek je doputovao u četvrtak, gdje je isti dan u Moskvi bio na polaganju kamena temeljca potpune rekonstrukcije hotela »Budimpešta«. Tu rekonstrukciju vrijednu 77 milijuna dolara kreditiraju udružene slovenske banke uz uvjet da sva oprema u novouređenu hotelu, od tapeta do telefona, bude slovenske proizvodnje.</p>
<p>Ruski predsjednik Vladimir Putin istaknuo je sličnost ruskog i slovenskog stajališta u pogledu pitanja Jugoslavije i njezinih bivših republika. »Potpisan je niz važnih sporazuma, a na dnevnom redu slijedi pitanje međusobne čvršće suradnje«, rekao je ruski predsjednik. Putin je istaknuo i »dobre odnose između Ruske pravoslavne crkve i slovenske Katoličke crkve«. U četvrtak je Drnovšek u Moskvi pregovarao sa svojim domaćinom ruskim premijerom Mihailom Kasjanovom. Dogovoreno je intenzivno povećanje robne razmjene između dviju zemalja da bi ona što prije dosegla vrijednost milijardu dolara što je u petak podržao i predsjednik Putin.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="53">
<p>Busek ohrabruje Zagreb i Ljubljanu da nastave dijalog</p>
<p>U Nedjeljnom Vjesniku od 8. rujna 2002. objavljen je razgovor s posebnim koordinatom Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu Erhardom Busekom (»U procesuiranju ratnih zločina Hrvatska je predvodnik u regiji«) u kojem se kaže: »Kao Austrijanac vrlo sam dobro upoznat sa slovenskim prijetnjama vetom Hrvatskoj, no to neće moći biti ostvareno« te da Hrvatska i Slovenija granični spor »moraju riješiti prije ulaska u Europsku uniju«. </p>
<p>Ove opaske Erhard Busek nikada nije dao i čini se da su slobodna mješavina pitanja novinara i Busekovih odgovora. Na pitanje o vetu, Busek je zapravo rekao: »Kao Austrijanac, znam dobro da prijetnje vetom nisu učinkovite« (misleći na debatu koja se vodila u Austriji oko češke elektrane u Temelinu). Na pitanje o graničnom sporu, Busek je rekao: »U prošlosti i kao pravilo uobičajeno je da zemlje riješe bilo kakva izvanredna pitanja sa svojim susjedima prije ulaska u EU«. Drugim riječima, na potpuno nepristran način Busek ohrabruje Zagreb i Ljubljanu da nastave dijalog. </p>
<p>ROLAND BLESS</p>
<p>glasnogovornik posebnog koordinatora Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>IFC o najavama spajanja Poštanske i Croatia banke</p>
<p>Budući da se nakon objavljivanja članka »IFC zatečen najavama o spajanju Poštanske i Croatia banke« objavljenog u Vjesniku 11. rujna 2002., u dijelu javnosti stvorilo određeno mišljene koje prejudicira i neke buduće odluke IFC-a, smatram da je važno napomenuti da objavljeni tekst ne predočava u potpunosti istiniti stav IFC-a prema privatizacijskim procesima u Hrvatskoj, odlukama i stavovima Vlade Republike Hrvatske, te postojećim i potencijalnim klijentima Međunarodne financijske korporacije, IFC-a. </p>
<p>VEDRAN ANTOLJIĆ</p>
<p>IFC ured u Zagrebu</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Gospodin Sabo je hrvatski državljanin kad mu treba za tužbe protiv Hrvata</p>
<p>Ništa od onoga što je navedeno u članku novinara Mladena Bokulića objavljenom u Vjesniku od 9. rujna 2002. pod naslovom »Hrvat iz Australije kazneno goni bivšega hrvatskog konzula Vukasa«, ne odgovara istini. Gospodin Darko Sabo je hrvatski državljanin kad mu treba za tužbe protiv Hrvata, a Australac kad se predstavlja, i to lažno. Mojom provjerom i privatnom tužbom koju sam podnijela protiv njega u Australiji doznajem da je dobro znan po kriminalnim radnjama i kao takav nastavio je aktivnosti i u Hrvatskoj. Strašne su njegove optužbe o »krađi novca dok je spavao«. I unatoč odbijanju njegove kaznene prijave protiv mene od strane Općinskoga državnog odvjetništva, ponovo javno govori i blati moje ime i ugled mene i moje djece.</p>
<p>JADRANKA TOMLJENOVIĆ</p>
<p> dipl. oec., Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Vukovarcima dugujemo više pažnje i društvene skrbi</p>
<p>Bomba koja je bačena 6. rujna u dvorište vukovarskog gradonačelnika Vladimira Štengla, uza svu suosjećajnost posljedica kakve jesu i kakve su mogle biti, nedvojbeno upozorava da su međuljudski odnosi i tolerancija u Vukovaru još uvijek na niskom stupnju razvoja.</p>
<p>Možda taj teroristički čin, koji podsjeća na naslov predratne serije »Kuda idu divlje svinje« (?), nameće pitanje kako dugo i kako strpljivo još treba pozivati vlasnike ilegalnih oružja da ih predaju bez »ikakva straha« od eventualnih posljedica. Nije li i ova bomba trebala »slijediti« takve upute? Ponekad nam se čini da se pomalo gubi smisao za zakon i pravo.</p>
<p>Vukovar je bio poprište tragedija i upravo zbog toga treba Vukovarcima pružiti više skrbi i pažnje u ostvarenju društvenog napretka i kvalitetnijeg života. Jer napokon ne možemo samo u mašti projektirati budućnost Vukovara dostojniju čovjeka.</p>
<p>Vjerujemo da će učinkovita istraga uskoro otkriti počinitelja nedjela i dovesti ga pred lice pravde. </p>
<p>OLGA CAREVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Salonski teolozi još uvijek progone »heretike« </p>
<p>Gospodin Miško Šuvaković, diplomirani filozof i teolog, u svojoj reakciji (»Jalova apologetika 'seoskoga župnika', Vjesnik, Pisma čitatelja, 13. rujna) na moj tekst u Stajalištima o podlisku akademika Ivana Supeka pokušao je onako »svisoka« održati kratku lekciju »seoskom župniku« upućujući na »nesuvislo korištenje teološko-filozofskih termina«, a svojim se praktičnim neznanjem ubacio u klopku.</p>
<p>Da ste malo bolje studirali ekleziologiju (to možda nije u skladu s Vašom teološkom »slobodoumnošću«), mogli ste naučiti da unutar drugoga stupnja sakramenta sv. reda postoji služba župnika i kapelana. Ja, za Vašu informaciju, obnašam službu kapelana. U pluralnom društvu ničiji »diskurs« ne mora »odisati tamjanom«, ali mora odisati bar određenim minimumom pristojnosti i uvida u ono o čemu se piše.</p>
<p>Isto tako, kada mi insinuirate »gazdinstvo«, a onda spuštate na razinu »seoskog župnika« i indirektno podcjenjivački govorite o mojim župljanima, »lišeći se užitka raščlanjivanja« mojih »hereza« koje se ne uklapaju u Vašu slobodoumnost, to govori o Vama. Mene osobno raduje i ponosi život s mojim župljanima i nastojim im s ljubavlju pomoći olakšati život u ovim teškim vremenima, za razliku od Vas salonskih pseudoteologa (jer ovaj podcjenjivački stav izaziva pitanje da li ste vjernik ili imate samo diplomu teologa i filozofa) koji iz svoje komotnosti dijelite lekcije nama »seoskim župnicima«. Što se tiče teologa Künga, mislim da dovoljno poznajem njegov intelektualni genij čitajući njegova djela i slušajući genijalna predavanja prof. Kušara, ali vidim da ste ga i Vi slobodoumni uzdigli na razinu dogmatizma, pa nitko njegove vrline ne smije dovesti u pitanje. Žao mi je što ste se »lišili užitka« da raščlanjujete moj tekst, jer bi mi bilo veliko zadovoljstvo raskrinkavati Vašu pseudoteologiju. Ja sam spreman, da li je spreman gospodin Šuvaković?</p>
<p>PAVLE PRIMORAC</p>
<p> kapelan, Novska</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Državno je odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu i obustavilo postupak </p>
<p>U Vjesniku od 9. rujna 2002. objavljen je članak novinara Mladena Bokulić pod naslovom »Hrvat iz Autralije kazneno goni bivšeg hrvatskog konzula Vukasa«.</p>
<p>Izjavljujem da nema ama baš nikakve istine u optužnom prijedlogu gospodina Darka Sabe, prenesenom u članku novinara Mladena Bokulića.</p>
<p>Svi navodi u spomenutom optužnom prijedlogu lažni su i predstavljaju iskonstruiran i tendenciozan uradak njegovih političkih mentora, s ciljem daljnjeg progona mene, blaćenja moje obitelji kao i diplomacije RH.</p>
<p>Općinsko državno odvjetništvo zaprimilo je kaznenu prijavu od gospodina Darka Sabe u lipnju 1998. s istim navodima. Nadležna istražna tijela u RH detaljno su provela istragu u RH i u Australiji, te je nakon toga Općinsko državno odvjetništvo u travnju 2002. utvrdilo potpunu neutemeljenost kaznene prijave i obustavilo daljnji postupak.</p>
<p>Dužan sam izvijestiti da sam radi zaštite građanskih prava bio primoran protiv gospodina Sabe i njegovih pomagača podnijeti kaznene prijave zbog lažnih navoda, lažnog prijavljivanja, lažnog predstavljanja, krivotvorenja i prijevare u više navrata.</p>
<p>Izražavam žaljenje što vaš novinar u predmetnom članku nije primijenio kodeks novinarskog ponašanja o kontaktiranju obiju strana.</p>
<p>Mr. sci. JERKO VUKAS</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="59">
<p>Sedmogodišnjak motociklom ubio susjeda i teško ozlijedio desetomjesečnog brata</p>
<p>Dječak se, uz dopuštenje svog oca, vozikao motorom »crosser« 80 ccm, koji nije registriran, tehnički pregledan ni osiguran / U nesreći je teško ozlijeđen i dječakov mlađi brat kojega je susjed držao u naručju dok se dječak u njega motorom zaletio s leđa </p>
<p>TUK, 13. rujna</p>
<p> – U prometnoj nesreći koja se dogodila u četvrtak prije podne u mjestu Tuk, nedaleko od Rovišća, poginuo je Ivan Barbarić (48) iz Rovišća.</p>
<p> Kako smo saznali na mjestu događaja, sve je počelo oko devet sati kada se ispred svoje kuće na motociklu vozikao sedmogodišnji dječak Marin Milak iz Tuka. Motor namijenjen utrkama marke »crosser« 80 ccm, koji nije registriran, tehnički pregledan ni osiguran, vozio je, uz dopuštenje svog oca, koji je u tom trenutku svoje najmlađe dijete, Josipa Milaka, od 10 mjeseci, predao u ruke susjedu Ivanu Barbariću (48) kako bi mogao otići u staju. Izgubivši kontrolu nad motociklom, Marin je s leđa udario susjeda Ivana koji je, nastojeći zadržati bebu u rukama, pao i udario glavom u asfalt. Izgubio je svijest, dijete mu je ispalo iz ruku i također udarilo u asfalt zadobivši frakturu lubanje.</p>
<p> Dijete su odmah prevezli u bolnicu, a Ivan nije želio to učiniti kako bi se zataškao događaj. Kada mu je postalo loše i na uporno inzistiranje majke Janje (74), Ivan je ipak prevezen u bolnicu oko 11 sati, a u 17 je sati preminuo.</p>
<p> Dežurna sutkinja Anka Turek Novak odredila je da se obavi obdukcija. U međuvremenu je teško ozlijeđeni dječačić zbog ozbiljnosti ozljeda hitno prevezena u Klaićevu dječju bolnicu u Zagrebu.</p>
<p> U Tuku kažu da je dječakov otac, koji je i instruktor vožnje, znao i tuđu djecu posjesti na taj motor i malo ih provozati. Njegov se sin, premda mu je tek sedam godina, već dulje vrijeme vozikao ti motorom i već je motociklom »izorao« cijelu livadu. »Josipova majka rekla mi je da je moj Ivan pokušao pri padu zaštititi njeno dijete, pa je zato pao na glavu«, kaže u suzama Janja Barbarić, majka pokojnoga Ivana. </p>
<p>Mještani Tuka, koji su se u petak okupili kod Barbarićevih, žale se i na buku motora koja se često mogla čuti i do kasno u noć. Sve se to, kažu, dogodilo zbog toga što je sud Milaku oduzeo djecu i dodijelio ih majci koja živi s roditeljima u Križevcima. Da bi stariju kćer i sedmogodišnjeg Marina pridobio za sebe, Milak im je sve dopuštao. Mještani prigovaraju i zbog toga što je mali Marin i njihovoj djeci dozvoljavao vožnju na motoru, a oni sami takvo što svojoj djeci ne bi ni u snu dopustili.</p>
<p>Senka Budimir Tasić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Rana od noža na prsima češkog ronioca! </p>
<p>SPLIT, 13. rujna</p>
<p> - Specijalna je policija iz mora u uvali Poganica na južnoj strani otoka Šolte u četvrtak kasno poslije podne izvukla tijela nestalih ronilaca Miroslava Kukliša (31), državljanina Češke, i pripadnika splitske specijalne policije Olivera Marića (25). Na Čehu je uočili ubodnu ranu u prsni koš. Pokraj njegova mrtvog tijela pronađen je i ronilački nož pa se sumnja da je ronilac njime i uboden. </p>
<p>Prema nalogu istražnog suca Županijskog suda u Splitu tijela su prebačena na Odjel patologije splitske Kliničke bolnice gdje će se obdukcijom ustanoviti točan uzrok smrti. </p>
<p> Istražnom su sucu privedena i dva češka turista koji su bili na brodu Domino s kojega je Kukliš u utorak oko 22 sata otišao roniti s bocama za kisik. Osumnjičeni su za Kukliševo stradanje.</p>
<p> Policija ne isključuje ni mogućnost da se Čeh sam ozlijedio nožem pokušavajući skinuti sa sebe olovne utege na velikoj dubini.</p>
<p> Marićevo se tijelo nalazilo na 35 metara dubine, a Kukliševo na 57 metara. Tijelo češkog ronioca uočeno je još u srijedu poslije podne.</p>
<p> Kako je Vjesnik već pisao, u utorak oko 22 sata Kukliš je s broda Domino, na kojem se nalazio sa još šestoro prijatelja, zaronio u 60 metara duboku podmorsku špilju. Budući da za dva sata nije izronio, policiju je pozvao jedan od njegovih prijatelja s broda, Martin Štikor, koji je i vlasnik broda Domino. Kako je te noći bilo nevrijeme s kišom, policija je s brodovima Zvir i Strijelac, uz pomoć plovila Lučke kapetanije, krenula u potragu za nestalim roniocem tek u srijedu u sedam sati.</p>
<p> U pretragu špilje tada su krenuli pripadnici specijalne policije Oliver Marić i Bernard Majić (27). Nakon nekog vremena Majić je, uz znakove dekompresijske bolesti, uspio izroniti, no Mariću se izgubio svaki trag. Unesrećeni je policajac hitno prebačen u splitsku Kliničku bolnicu na Križinama, gdje mu je u barokomori ukazana liječnička pomoć. Trenutačno se liječi na Odjelu neurokirurgije i stanje mu je stabilno.</p>
<p>O dosad objavljenim činjenicama ove podmorske tragedije razgovarali smo s Ivanom Ostoić, vlasnicom ronilačke škole i vlasnicom najstrožih ronilačkih licencija. Ona smatra da su, prvo, pogrešku počinili češki ronioci spuštajući se na dubinu od 57 do 60 metara, makar pravilnik o dubini određuje da se s bocama na zrak spušta najdublje do 40 metara.</p>
<p> Druga je nesmotrenost u tome što se na tu dubinu išlo noću, što je veliki izazov i rizik i za najveće profesionalce. Isti pravilnik određuje da se noću roni na maksimalno 20 metara! </p>
<p> Ni priča o pokušaju pokojnog ronioca ne zvuči uvjerljivo. Svatko tko je položio ispit za početnika zna da se pojas s utezima skida jednim udarcem po jednostavnoj preklopnoj kopči. Ronilački nož inače služi da se vlasnik otpetlja ako zađe među mreže, a metalni završetak noža na ručki služi da se lupanjem o kamen ronilac oglasi signalizirajući opasnost i tražeći pomoć. </p>
<p>Postupak traženja nestaloga Čeha također ne dobiva dokraja prolaznu ocjenu. Uobičajeno bi bilo da su dvojica policajaca u potrazi za nestalim bili vezani dužim konopcem dok su ulazili u spilju, a treći bi se trebao nalaziti na površini kao dodatno osiguranje. On bi, prema onome što je uobičajeno među sportskim roniocima, na pet metara dubine spustio boce sa zrakom koje bi poslužile njegovim kolegama da na toj dubini obave dekompresiju.</p>
<p>Irena Dragičević, Petar Pavković</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>OESS prihvatio hrvatski model povrata ilegalnog oružja</p>
<p>Hrvatski stručnjaci pomagat će kolegama u zemljama regije/Nakon 31. prosinca rok za predaju oružja neće se produljivati</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Stajalište je čelnika MUP-a da se nakon 31. prosinca ove godine više neće produljivati rok u kojem su građani bez ikakvih sankcija mogli predavati ili legalizirati ilegalno vatreno oružje. Kako nam je rekao voditelj Nacionalnog programa predaje oružja, Slavko Kopjar, ministarstvo je čvrsto u tom stajalištu, usprkos sugestijama Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) da se akcija produlji. </p>
<p>OESS ima izuzetno povoljno mišljenje o hrvatskom modelu povratka oružja i namjerava ga provesti i u drugim zemljama regije koje su prošle kroz rat. Tako će stručnjaci hrvatskoga MUP-a instruirati kolege u SR Jugoslaviji, BiH, Makedoniji i na Kosovu. Hrvatska iskustva jedna UN-ova ad hoc komisija namjerava provesti i u nekim azijskim zemljama.</p>
<p>Da podsjetimo, rokovi za predaju oružja produljivani su od 1992. godine već šest puta. U dosadašnjim je akcijama sakupljeno više od 33 tisuće komada automatskog vatrenog oružja, više od 1,6 milijuna komada rasprskavajućeg oružja (mine, bombe, granate i sl.), gotovo šest milijuna komada streljiva različitog kalibra te oko 5,9 tona eksploziva. God. 1996. oružje se moglo predati i uz novčanu naknadu, a država je građanima za oružje isplatila nešto više od četiri milijuna eura.</p>
<p>Posljednja i aktualna akcija Zbogom, oružje, u sklopu Nacionalnog programa predaje oružja, ulazi dakle u završnicu, a MUP poziva javnost i medije da pomognu u intenziviranju kampanje. </p>
<p>Kako nam je rekao voditelj Nacionalnog programa Slavko Kopjar, posljednjih je mjeseci povrat oružja u porastu, a iznenađujuće su uspješni bili ljetni mjeseci. Kopjar je istaknuo i veliku ulogu braniteljskih udruga u predaji oružja i »ratnih trofeja«. Na posljednjoj predaji u podružnici Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata na Peščenici u četvrtak je prikupljeno oko pet kilograma izuzetno razornog plastičnog eksploziva, 20 ručnih bombi, pet spremnika za automatsku pušku, te oko tisuću komada streljiva. </p>
<p>Ovo nije prva takva akcija udruge, a najavljuju se i druge do kraja godine. U udruzi smatraju da sve više raste svijest i savjest branitelja kako im oružje i eksploziv u kućama nije potrebno, već naprotiv može biti uzrok tragedija. Dragovoljci također govore kako su prema akciji policije u početku bili dosta suzdržani, ali su razgovori s čelnicima Nacionalnog programa razbili početno nepovjerenje. Svima je jasno da se neće skupiti sve nelegalno oružje koje ljudi drže po kućama, ali prevladava uvjerenje da je akcija uspjela već i ako je spašen i jedan ljudski život. </p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Tko i kako osigurava događaje »visokog rizika«</p>
<p>Kako zasad nemamo zakona o navijačima, ostaju nam osnovni elementi sigurnosti, a to su policija, redarska služba, vatrogasci i Hitna pomoć/ Stoga su klub i njegov predstavnik osiguranja te organizator priredbe odgovorni za eventualne nerede</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Masa ljudi u transu i emotivnom zanosu skandira i pjeva, raskošna rasvjeta koja se ritmički pali i gasi, naizgled nepomični policajci i redari, osim u slučaju izgreda, slika je koju redovito možemo vidjeti svaki put kada televizija prenosi neki koncert estradne zvijezde ili nogometni derbi, koji je već u pravilu događaj »visokog rizika«. Tako će, najvjerojatnije, biti i u nedjelju kada na rasprodanom Poljudu nastupa Thompson.</p>
<p>Tragom toga »koncerta desetljeća«, kako se već neko vrijeme reklamira u medijima, o mjerama osiguranja porazgovarali smo s Marijem Doturom, šefom osiguranja Thompsonova koncerta.</p>
<p>Dotur je za Vjesnik najavio kako će »splitsku ljepoticu« pohoditi 32 tisuće Thompsonovih obožavatelja, a koncert će osiguravati 350 redara, čija je cijena između 150 i 200 kuna. Točan broj pripadnika policije zasad nije poznat, no prema organizatorima koncerta, pripadnika specijalne policije »zasigurno neće biti jer za to nema potrebe«. Broj pripadnika temeljne policije koji će osiguravati koncert zvijezde iz Čavoglava procijenit će prema potrebi čelništvo splitske policije.</p>
<p>»Takva je i inače praksa splitske policije pri svim većim okupljanjima. Policija, naime, određuje broj policajaca prema svojim analitičkim istraživanjima«, objasnio je dalje Dotur. »Jedina je razlika između Zagreba i Splita što, prema splitskoj gradskoj odredbi, organizator ne plaća usluge policije, već samo redara, za razliku od zagrebačkih zbivanja, gdje sve troškove osiguranja snosi sam organizator«, nadodao je Dotur.</p>
<p>S »najvažnijom sporednom stvari na svijetu« situacija je malo drukčija. Naime, posljednji derbi »Hajduka« i »Dinama« otprije dva tjedna okupio je 35 tisuća gledatelja, a strah da se navijači ne pretvore u »urbanu gerilu« mobilizirao je sve u »Hajduku«, ali i u PU splitsko-dalmatinskoj. Čak je u predvečerje susreta održan sastanak ravnatelja policije Ranka Ostojića i predsjednika »Hajduka« Branka Grgića, što govori kako se u organizaciji susreta »vječitog derbija« radilo na državnoj razini.</p>
<p>Posljednji derbi prošao je bez većih izgreda i kolektivne histerije, tek s pojedinačnim ispadima, za što je, prema riječima organizatora, zaslužna nazočnost 800 policajaca i 357 zaštitara.</p>
<p>»Organizacija ovakvih zahtjevnih utakmica vrlo je složen posao, koji stoji otprilike 238.000 kuna, u što računamo zaštitare, vatrogasce, čistače...« kazao je za Vjesnik Fredi Fiorentini, direktor »bilih«, napomenuvši kako je policija osiguravala i osamnaestosatni put Bad Blue Boysa do Splita i natrag, bez većih zabilježenih izgreda.</p>
<p>Ivan Posilović, voditelj sigurnosti NK »Dinama«, opširno nam je približio vrlo stroga pravila FIFA–e i UEFA–e, čijih je uputa o sigurnosti na nogometnim utakmicama potpisnik i HNS.</p>
<p>»To su vrlo stroge upute, prema kojima se utakmica koju će gledati desetak tisuća 'drukera' smatra susretom visokog rizika. Ako postoje nekakvi prijašnji sukobi i naboj među navijačkim skupinama, utakmica i u tom slučaju dobiva status visokog rizika, a isti je slučaj i kada je stadion dupkom pun«, naveo je šef osiguranja na maksimirskom stadionu.</p>
<p>Jedna je od najvažnijih sigurnosnih mjera da se ne prijeđe kapacitet stadiona, odnosno da organizator ne proda veći broj ulaznica nego što stadion može primiti gledatelja. No u povijesti je bilo mnogo primjera da se organizator toga nije držao, primjerice kada je sredinom sedamdesetih godina, zbog velikog interesa gledatelja, prvenstvena utakmica između »Zagreba« i »Osijeka« odigrana na Maksimiru te je zabilježen rekordan broj posjetitelja. Slično je bilo i 1979. kada je odigran derbi između »Dinama« i »Hajduka« te je zbog »prebukiranog« stadiona za dlaku izbjegnuta katastrofa. Navijači su, naime, nekontrolirano ulazili preko ograde, no nasreću ozbiljno ozlijeđenih nije bilo.</p>
<p>Kada se očekuje veći broj gledatelja, naveo je dalje Posilović, organizatori nekoliko dana prije samog susreta analiziraju koliko navijača dolazi, zatim kakvim prijevoznim sredstvima i postoji li među njima kakva ekstremna skupina koja bi mogla napraviti neku glupost.</p>
<p>»Pristalice smo da gostujući navijači imaju svoju tribinu, ograđenu od drugih navijača. To je svojevrsni komoditet jer se ograničava broj stolica, osiguravaju se sanitarni čvorovi, a ako su duže na stadionu, treba im omogućiti da kupe sokove i sendviče. Naravno, alkohol je najstrože zabranjen«, ispričao je Posilović.</p>
<p>Prodaja ulaznica također je vrlo važan segment te je, prema riječima šefa osiguranja na maksimirskom stadionu, potrebno pripaziti komu se prodaju ulaznice. UEFA čak uzima i brojeve osobnih iskaznica navijača, kako bi se točno znalo tko je dobio koji red i sjedalo, što kod nas nije slučaj. Za takvu utakmicu mora biti dovoljan broj iskusnih redara te dovoljan broj policajaca unutar i izvan stadiona.</p>
<p>Osim nazočnosti policajaca i redara, potrebno je dodatno regulirati promet i ne dopustiti »sudaranje« domaćih i gostujućih navijača. Izuzetno je važan i fizički pregled gledatelja, čime se uklanja svaka mogućnost unošenja predmeta kojim bi se netko mogao ozlijediti, posebice pirotehničkih sredstava i boca, što je i psihološka mjera. Novost je kod nas i obavezan video-nadzor tijekom svake međunarodne utakmice, koji je velika pomoć u otkrivanju izgrednika.</p>
<p>»Kako zasad nemamo zakona o navijačima, ostaju nam osnovni elementi sigurnosti, a to su policija, redarska služba, vatrogasci i Hitna pomoć. Upravo su klub i njegov predstavnik osiguranja odgovorni za eventualne nerede. Stoga se prije samog susreta organizira sastanak s redarima i policijom, kojom prilikom dajemo prijedlog broja redara, čije usluge obično stoje oko 200 kuna. Ako policija nije zadovoljna brojem redara, obično ih bude onoliko koliko ona odredi. </p>
<p>Glavni nam je interes da navijači imaju dobar tretman«, zaključio je na kraju šef osiguranja Posilović.</p>
<p>Vanja Majetić, Renco Posinković, Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Zoran Petrović Ivica oslobođen optužbe </p>
<p>Kako je u obrazloženju presude rekao predsjednik sudskog vijeća sudac Ivan Turudić, iako je obavljen niz vještačenja, ostalo je sporno tko je zapravo pucao u Mioča, optuženi Petrović ili Zlatko Bagarić </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Zoran Petrović Ivica (50), inače drugooptuženi u »zločinačkoj organizaciji« kojoj se sudi u Remetincu, optužen za ubojstvo Nike Mioča 1990. godine ispred lokala »Kasandra« (koji je bio izdvojen iz optužnice za »zločinačku«), oslobođen je optužbe prema pravilu »in dubio pro reo« (u slučaju sumnje suditi u korist optuženoga), što je u završnim riječima predložio i njegov branitelj Ljubo Pavasović Visković.</p>
<p>Istodobno je doneseno i rješenje da se Petrović pusti iz pritvora, no vjerojatno će ga odmah ponovo pritvoriti zato što se protiv njega vodi i kazneni postupak zbog poticanja na ubojstvo u Njemačkoj. </p>
<p>Ovu nepravomoćnu presudu izreklo je vijeće Županijskog suda, kojem je predsjedao sudac Ivan Turudić. Riječ je o ponovljenom sudskom postupku jer je Petrović u prvom suđenju na istom sudu nepravomoćno bio osuđen na četiri i pol godine zatvora, a Vrhovni je sud presudu ukinio i predmet vrati na ponovno suđenje.</p>
<p>Kako je u obrazloženju rekao predsjednik sudskog vijeća sudac Ivan Turudić, iako je obavljen niz vještačenja, ostalo je sporno tko je zapravo pucao u Mioča, optuženi Petrović ili Zlatko Bagarić (ubijen u srpnju 1998.), kako su u ponovljenom suđenju iskazivali svjedoci i sam optuženi u svojoj obrani. Naime, u prvom postupku Petrović je priznao ubojstvo Mioča, što su i potvrdili neki svjedoci, očevici događaja, a onda je došlo do »kopernikanskog obrata«.</p>
<p>No, kako je rekao sudac Turudić, nije pronađen ni revolver kojim je pucano u Mioča, iako su Petrović i Bagarić nakon ubojstva samo kratko bježali od mjesta događaja. Sudac je ustvrdio da je učinjen niz propusta i tijekom očevida. Sporan je ostao i nalaz vještačenja tragova barutnih čestica na Petrovićevim rukama (navodno tih čestica nije ni imao) i Bagarićevim (koji ih je imo na neuobičajenom mjestu za onoga tko je pucao, kako je ustvrdila tužiteljica Dunja Pavliček Patak).</p>
<p>U ponovljenom postupku ključni su svjedoci promijenili iskaze, da je Mioča ubio Bagarić, koji je te večeri također bio s Petrovićem na mjestu događaja te s Miljenkom Žajom Krojfom, koji je zapravo i »tragao« za Miočem zbog neke svađe.</p>
<p>U završnim je riječima tužiteljica Pavliček Patak naglasila da je u prvom postupku došlo do prekvalifikacije od ubojstva na ubojstvo na mah. No smatra da se tu nije radilo ni o kakvom »mahu« jer je Petrović provocirao i bio agresivan. O nagloj izmjeni iskaza tužiteljica je ustvrdila da se nakon Bagarićeva ubojstva pokušalo kaznenu odgovornost prebaciti na njega, a radilo se i o instruiranju svjedoka. No dodala je kako ne želi utvrđivati tko je to učinio.</p>
<p>Petrovićev branitelj Ljubo Pavasović Visković ustvrdio je pak kako nije došlo do promjene iskaza, nego je »konačno došlo vrijeme da kažu istinu«. Naime, kako je rekao odvjetnik, Bagarić je bio vrlo utjecajna osoba, moćan u to vrijeme u svim institucijama, i ponudio je Petroviću da preuzme odgovornost jer će ga on (Bagarić, op. a) uspjeti izvući iz pritvora. Kako je bilo riječi o tome da su najvjerojatnije i Petrović i Bagarić oprali ruke prije vještačenja s parafinskim rukavicama, odvjetnik je rekao da je nevjerojatno da bi Petrović tako dobro oprao ruke da ne bi ostao baš nikakav trag. »Ako već ne donesete oslobađajuću presudu, onda barem primijenite pravilo 'in dubio pro reo'«.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Roditelji poginulog mladića tužili policajce zbog nesavjesnog očevida </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – U Općinskom sudu u Kutini nastavljen je postupak protiv dvojice prometnih policajaca koje su tužili roditelji mladića koji je 15. svibnja 1999. godine poginuo u prometnoj nesreći.</p>
<p> Kako je Vjesnik već pisao, dvadeset četverogodišnjeg Igora Vainga, koji se pred zoru vraćao biciklom kući, u mjestu Repušnici pogazio je nepoznati vozač. Teško ozlijeđeni Igor umro je kasnije u sisačkoj bolnici.</p>
<p>Igorovi roditelji, Ljiljana i Franjo, uvjereni da policija nije učinila sve potrebno da se otkrije ubojica njihova sina, podnijeli su privatnu tužbu protiv policajaca Zlatka Toša (32) i Jakova Pranjića (29), koji su obavili očevid na mjestu nesreće.</p>
<p>U tužbi, koju zastupa zagrebačka odvjetnica Boženka Jeličić Vnučec, navodi se da su uočene nepravilnosti pri pokušaju rekonstrukcije događaja. Također se navodi da nisu učinjene mnoge radnje koje je trebalo učiniti bez odgađanja i tako su izgubljeni važni dokazi.</p>
<p>Bicikl na kojem je pokojni Igor stradao nađen je gotovo 400 metara od mjesta naleta automobila. Zanimljivo je da policajci tvrde kako nisu posumnjali da je netko odnio bicikl, tako da s njega nisu uzimani otisci prstiju. Otisci su ipak pokušani uzeti dvije godine kasnije, na zahtjev roditelja, ali je već bilo prekasno. Upravo je o tome u četvrtak svjedočio Zdravko Pavić, stručnjak za daktiloskopiju iz Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić.</p>
<p> Iskusni je kriminalist posvjedočio da je, usprkos tome što je u trenutku nesreće padala kiša, bilo moguće uzeti otiske s bicikle. On je potvrdio kako je u praksi imao slučajeva da se s predmeta koji su bili mokri, zatim sušeni, izuzmu tragovi papilarnih linija. Zdravko Pavić je objasnio sucu Branku Krančeviću kako bi on postupio u konkretnom slučaju. Svakako, kaže, ne bih ostavio predmet duže od tjedan dana a da ne uzmem otiske jer što je veći vremenski odmak, to je veća mogućnost nestajanja tragova.</p>
<p>Dvojica tuženih policajaca ne smatraju se krivima, a za kazneno djelo zbog kojeg su tuženi (nesavjestan rad u službi) predviđena je kazna do tri godine zatvora. Sljedeća je rasprava zakazana za 21. listopada.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Prikriveni istražitelj pio alkohol »po službenoj dužnosti«</p>
<p>ČAKOVEC, 13. rujna</p>
<p> – U kaznenom postupku koji se vodi protiv 23 osobe pred Općinskim sudom u Čakovcu zbog udruživanja u tzv. zločinačku organizaciju, radi prebacivanja stranaca preko državne granice, u četvrtak je završeno ispitivanje svjedoka. Iskaz su dali Dragan Barbarić (25), vozač iz Ludbrega, i Zoran Hitrec (37), visoki policijski službenik iz Zagreba. Svjedok Barbarić rekao je da je u prijevozu stranaca od Zagreba do Međimurja sudjelovao samo dva puta, a da je već o prvom prijevozu sve ispričao policajcu Željku Pohoru. Nije znao ni za kakvu organizaciju niti je upoznao prvookrivljenog Dragutina Srneca. </p>
<p>Za optužene i novinare zanimljiviji je bio iskaz koji je dao Zoran Hitrec, voditelj Odsjeka u Odjelu za suzbijanje organiziranog kriminaliteta MUP-a. Kako je rekao on je izabrao osobu koja će biti infiltrirana u skupinu kao prikriveni istražitelj i koordinirao je njegov rad. Riječ je, kako se ustanovilo tijekom postupka, o posebno obrazovanom policijskom djelatniku, kojega su optuženi znali pod imenom Dinko. Prikriveni je istražitelj djelovao isključivo po mojim nalozima i zapovijedima, rekao je Zoran Hitrec. O njegovu boravku u Međimurskoj županiji i provedbi posebnih izvidnih mjera znale su samo dvije osobe u Policijskoj upravi međimurskoj. </p>
<p>Odgovarajući na pitanje branitelja, Zoran Hitrec je rekao da je taj zadatak u MUP-u vođen pod oznakom »Službena tajna - vrlo tajno«.</p>
<p>Na posebno pitanje branitelja Hitrec je rekao da zna da je prikriveni istražitelj konzumirao alkohol. On nije mogao piti coca-colu kako ne bi odudarao u društvu koje se u pravilu sastajalo nakon obavljene vožnje ilegalaca od Zagreba do Međimurja, rekao je Hitrec. Prikriveni istražitelj Dinko alkohol je pio po službenoj dužnosti. </p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Na benzinskoj crpki u »fušu« prodavao i petarde</p>
<p>VARAŽDIN, 13. rujna</p>
<p> – Antunu Ivecu (50), optuženom za kazneno djelo protiv javnog reda sprečavanjem službene osobe u obavljanju službene dužnosti te za nedozvoljenu prodaju pirotehnike, u petak je nastavljeno suđenje na Općinskom sudu u Novom Marofu.</p>
<p> Prema optužnom prijedlogu, Ivecu su 28. prosinca 2000. godine u kontrolu poslovanja njegove benzinske crpke u Novom Marofu došli djelatnici Porezne uprave u pratnji dvaju policajaca. Kontrolom je utvrđeno da Ivec neovlašteno drži i prodaje petarde, pa su mu one oduzete. Ivec je odbio potpisati potvrdu o oduzimanju, a još je i tijelom odgurnuo policajca koji je iznosio kutiju s petardama. Ivec je izjavio da se ne osjeća krivim, a svjedok Robert B., vlasnik poduzeća ovlaštenog za prodaju pirotehničkih i sličnih sredstava, rekao je da nije vidio tko je došao po petarde. Na računu piše da su prodane Miljenku Ivecu, sinu optuženoga, a račun je plaćen gotovinom. Rekao je i da se petarde II razreda mogu prodavati isključivo od 27. prosinca pa do 1. siječnja, a mogu ih kupovati samo punoljetne osobe i poduzeća koja su ovlaštena za njihovu prodaju. Ivecov sin petarde je trebao nabaviti i Antoniju M., koji je također radio na benzinskoj, i to u što većim količinama. Antonio M. rekao je da ih je želio za osobnu upotrebu, a kad je Miljenka pitao za petarde, on mu je rekao da su mu ih uzeli policajci. M.Z.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="67">
<p>Croatia osiguranje očekuje između 90 i 100 milijuna kuna dobiti</p>
<p>Kupnja 51 posto poznate zagrebačke poliklinike za dijagnostiku u Nemetovoj dio je strategije jačanja privatnih zdravstvenih osiguranja </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> - Najkasnije do kraja godine Croatia osiguranje počet će s ugovaranjem privatnih zdravstvenih osiguranja za stjecanje prava na medicinske usluge iznad državnog zdravstvenog standarda. Kako je u petak najavljeno na konferenciji za novinare, ponudit će se više vrsta polica čija će se cijena kretati od početnih 80 do 500 kuna mjesečno. Ovo osiguranje, podjednako namijenjeno najširem krugu osiguranika kao i bolje stojećim građanima, ugovarat će se na rok od najmanje tri godine. Istodobno u tijeku su pregovori s nekoliko zagrebačkih kliničko-bolničkih centara (Dubrava, Rebro) kao i sličnih ustanova u drugim dijelovima zemlje o zakupu dijela njihovih kapaciteta za potrebe Croatijinih osiguranika.</p>
<p>Prema izjavi Nenada Crnkovića, direktora marketinga i pribave Croatia osiguranja, sljedeći tjedan potpisat će se ugovor o kupnji 51 posto udjela u Poliklinici za gnostiku u Nemetovoj ulici u Zagrebu. To je dio strategije općeg jačanja privatnih zdravstvenih osiguranja pričemu će se, kad to (iznova) omoguće zakonski propisi, ponuditi i »prava« privatna zdravstvena osiguranja u kojima osiguranik prestaje plaćati i koristiti usluge Hrvatskog zdravstvenog osiguranja (HZZO). U Upravi ovog osiguratelja posebno ističu uspjeh u ugovaranju dragovoljnih osiguranja za poslodavce kojima se nudi naknada za plaće za vrijeme bolovanja. Riječ je o bolovanjima do 42 dana koja padaju na teret poslodavca. </p>
<p>- Croatia je u prvom polugodištu, usporedbi s istim lanjskim razdobljem povećala premijske prihode za 6,4 posto i dobit za 66,8 posto. Očekuje se da će u 2002. godini ostvarena bruto dobit iznositi između 90 i 100 milijuna, a u prvom polugodištu iznosila je 45,7 milijuna kuna - izvijestio je Ante Beljan, tajnik Uprave. </p>
<p>Boris Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Objavljena lista američkih proizvoda koji mogu doći pod udar sankcija EU </p>
<p>EU još uvijek vjeruje da će SAD ubrzati zamjenu postojećeg, po slovu pravila WTO nelegalnog sustava potpore izvoznicima, čime bi se izbjegao i novi svjetski trgovinski rat</p>
<p>BRUXELLES, 13. rujna (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> – Provizorna lista američkih proizvoda koji mogu doći pod udar četiri milijarde dolara vrijednih sankcija, čije nametanje je odobrila WTO, objavljena je u petak u Bruxellesu.</p>
<p>Popis proizvoda od žvakaćih guma do tenisica prosljeđuje se na dodatnu obradu širom EU što ne znači da će 12. studenog, u kada cijeli posao bude zaokružen, tog dana ta definitivna lista prijeći u praksu. EU naime još uvijek vjeruje da će SAD ubrzati zamjenu postojećeg , po slovu pravila WTO nelegalnog sustava potpore tvrtkama - izvoznicama, čime bi se izbjegao i novi svjetski trgovinski rat. Američka je strana suočena s opcijom sankcioniranja, odobrenom EU nakon pritužbe WTO-u, komentirala da bi sankcije donijele dovoljno problema svjetskom trgovinskom sustavu, pa ih kao takvima u SAD smatraju »atomskim naoružanjem«.</p>
<p> Povjerenik za trgovinu europske Komisije Pascal Lamy nije prema očekivanjima odmah krenuo u ofenzivu i objavio rat čim mu je odobreno oružje ostavivši dovoljno manevarskog prostora za dogovaranje. K tome, ova presuda WTO-a nije zadnja u sve življem i gorčem trgovinskom ratu dviju strana Atlantika: Na procjenu WTO-a čekaju i američke nedavno uvedene zaštitne carine na uvozni čelik, mjera koja je dočekana na nož doslovno na svim kontinentima. Države velike izvoznice čelika i čeličnih proizvoda u SAD redom su postavile pitanje kompatibilnosti američkih mjera s pravilima igre u WTO. Očekuje se da će WTO panel presuditi u korist izvoznika za SAD, čime se otvara još jedna epizoda trgovinskog rata sviju protiv svih. Obje su strane dosad u sukobima na terenu primjenom pravila WTO-a prikupile stanovita praktična iskustva. Nakon što je WTO panel procijenio da EU američkoj govedini neosnovano zabranjuje ulazak na svoje tržište pravdajući zabranu strahom od hormona rasta u mesu i da SAD stoga imaju pravo na kaznene mjere, Amerikanci su udarili dodatne carine na neke europske proizvode i to iz vrste koja se smatra »visoko simboličnima« u očima američkih potrošača, poput talijanskih vina ili francuskih parfema. Slično će odgovoriti i EU strana ne učine li Amerikanci dovoljno promjena u postojećem spornom sustavu beneficija izvoznicima ili odobre li se sankcije radi čelika, te su na »listama za odstrel« simbolični američki proizvodi poput motocikla, piva, T-shirta ili soka od naranče proizvedenog u uporištu Bushovih, Floridi. Na ovoj najnovijoj listi visoko su plasirani poljoprivredni proizvodi. Nije zgorega spomenuti da radi potencijalnih sankcija ima zabrinutosti i na europskoj strani, odnosno onom dijelu trgovine koji prodaje i američke proizvode.</p>
<p>Lada Stipić-Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Hoće li osmorica uspjeti pripremiti tešku sljedeću sezonu?</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Nakon posljednje smjene turista (7. i 8. rujna) na našoj je obali ostalo još 205.420 gostiju (od toga 188.632 stranih), što je oko 56.000 manje nego na početku rujna, a taj je »pad« uglavnom očekivan i to ne samo zbog i dalje promjenljiva vremena nego, naravno, zbog ukupnog odnosa naše cjelokupne ponude prema posezonskim gostima. </p>
<p>Prije dva-tri dana, na primjer, stigao je u redakciju faks s otoka Pašmana (u potpisu Mladen Kovačič, Ždrelac) u kojemu piše kako je Tisak od 1. rujna »... obustavio distribuciju novina na cijelom otoku, pa je svih jedanaest otočkih mjesta bez dnevnih i tjednih publikacija«. Takvi se i slični postupci inače nazivaju »kraćenje sezone«, a kako ih ima dosta i kako se većinom radi o ponavljanju, može se s pravom govoriti o uhodanom zakidanju gostiju, i to baš onih koje naša ponuda (navodno) želi da bi se – produživala sezona!? </p>
<p>Prijevremenih »zatvaranja dućana« lani je bilo napretek, ove ih je godine nešto manje, ali ipak dovoljno da se može govoriti o davanju naglašenijeg drugorazrednog značenja posezoni, ne samo ovoj.</p>
<p> Stoga je pomalo nevjerojatno kad doznate podatak da je neka tvrtka sa svojim koncesionarima u ugovorima precizirala točan termin »spuštanja zavjesa« bez obzira koliki će biti promet. Tako je, na primjer, u poznatom Turističkom naselju Zaton (TNZ) kod Zadra označen datum 22. rujna. Trenutačno je tamo oko tisuću i pol gostiju (kapacitet je inače više od šest tisuća), pa ako koncesionari prilagode usluge i cijene (kao što je to učinio TNZ s pansionskim cijenama) možda i bude nešto posla. Jest istina da (posebno u posezonama) nemamo goste većih zahtjeva ili dubljega džepa nego prevladavaju oni koji dolaze s prepunjenim prtljažnicima, ali ipak glavno pitanje glasi: tko tome više kumuje – domaćini ili gosti?</p>
<p>Ako su već niz godina špice sezona kratke (bila je i ovogodišnja!), iako se istodobno stalno priča o prijekoj potreba produžavanja sezona, a od toga se događa malo ili nimalo, onda valjda znači da smo emitivno tržište »obradili« tako da na nas u posezonama uglavnom ne treba računati. No, što je tu je, za »popravni« više nema vremena i ne preostaje drugo nego se okrenuti sljedećoj turističkoj godini i sezoni, a to praktično znači spomenuti onu »neugodnu« riječ – pripreme! Dakle, kad će početi i hoće li se s njima kasniti kao i poslovično dosad?</p>
<p>Početkom ovoga mjeseca sastalo se u Opatiji Predsjedništvo Hrvatskog udruženja hotelijera koje je dosadašnjem dijelu sezone 2002. dalo uglavnom prolaznu ocjenu, naglasivši pritom sve neprilike koje su pratile prvih osam ovogodišnjih mjeseci, a iz toga se popisa jasno vidi ili razabire da su naznačene nevolje većinom posljedica slabih priprema. Poslovanje bi, tvrdi Predsjedništvo HUH-a, moglo biti bolje da su ispunjene neke od pretpostavki ili uklonjene određene negativne pojave na koje su hotelijeri ukazivali prije početka aktualne sezone (precijenjenost domaće valute, površno ponašanje lokalnih samouprava u destinacijama, raskopane prometnice, neturističko radno vrijeme brojnih servisa, komunalni propusti, građevinska sezona sred ljeta itd.). </p>
<p>Zaključak vodstva hrvatskih hotelijera je – poziv Vladi RH i Ministarstvu turizma da što prije prihvate programe za sezonu 2003. i da pripreme počnu »što prije«! Vrijedi napomenuti da je, prema tvrdnjama hotelijera, jedan od jakih razloga »požurnice« to što nas s obzirom na zbivanja ove turističke godine čeka »vrlo teška sljedeća sezona« – naša je sredozemna konkurencija u aktualnoj godini slabije poslovala i može se očekivati njezina prava ofenziva na emitivnom tržištu! Nedvojbeno je da je ovo točno, ali drugo je pitanje hoće li to upozorenje »probuditi« našu operativu i, posebno, one koji turizmu i dalje neumorno daju verbalnu potporu.</p>
<p>Tko će sve sudjelovati u pripremanju sezone 2003.? Zna se tko su tzv. glavni zaduženi, ali (kao i dosad) ništa od priprema ostanu li bez konkretnih priloga drugih resora, sektora, službi, organizacija, ustanova... koje su vezane uz turizam. Eto, sada imamo »najveću« vladu u Europi, ništa manje nego osamnaest ministarstava i plus jedno »bez portfelja«, a od toga broja na odgovarajući način uz turizam ih je, uz resorno, »vezano« čak osam (financije, gospodarstvo, promet i veze, poljoprivreda, javni radovi, zaštita okoliša, MUP, obrt). Je li, kako i koliko moguće taj motor »upaliti« i naštimati ga da radi kako bi trebalo? </p>
<p>Pero Gabrić</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>HEP poslao Elesu i Krškom račun za kolovoz </p>
<p>Hrvatska elektroprivreda razmišlja o pokretanju arbitraže za nuklearku </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna </p>
<p> - Hrvatska elektroprivreda priopćila je danas da je Elektroprivredi Slovenije (Eles) i Nuklearnoj elektrani Krško uputila račun za kolovoz ove godine u iznosu od 6,8 milijuna američkih dolara. Riječ je o troškovima kapitala HEP-a u nuklearki i angažiranja skupljih elektrana u sustavu HEP-a radi osiguranja zamjenske energije. </p>
<p> Ukupan iznos HEP-ovih potraživanja od 1. kolovoza 1998., kad je prekinuta isporuka električne energije Hrvatskoj, do danas je 265 milijuna USD. </p>
<p> HEP je, zbog neplaćanja Elesa i NE Krško, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnio tužbu za naknadu štete od slovenske strane. </p>
<p> Isporuka električne energije Hrvatskoj prekinuta je nakon uredbe slovenske vlade kojom je nacionalizirana nuklearka Krško, podsjećaju u HEP-u. </p>
<p> Ističu da Slovenija nastavlja neovlašteno koristiti polovicu elektrane u koju je HEP do 1982. uložio 600 milijuna dolara, što, kako se navodi, odgovara današnjoj vrijednosti od 1,2 milijarde USD. Iz HEP-a napominju da još uredno otplaćuju investicijske kredite podignute za gradnju nuklearke. </p>
<p> »Budući da slovenski parlament nije ratificirao obostrano potpisani ugovor o NE Krško, te da u međuvremenu slovenska strana poduzima mjere koje su u suprotnosti s odredbama potpisanog ugovora, Hrvatska elektroprivreda priprema se za moguće pokretanje arbitražnog spora«, navodi se na kraju HEP-ova priopćenja. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Dubrovački hoteli: skladna obnova ili devastacija?</p>
<p>Goran Štrok i Atlantska Plovidba morat će još jednom objasniti na koji način namjeravaju obnoviti dubrovačke hotele u njihovom vlasništvu/ Nakon skandala oko nadogradnje u središtu Grada, Pucić Palace u vlasništvu turske tvrtke Uzel Turizam ipak ostaje bez prostora tržnice</p>
<p>DUBROVNIK, 13. rujna</p>
<p> - Da su neki od vlasnika dubrovačkih hotela, u kojima je obnova završena ili u tijeku, dopustili tešku devastaciju prostora na kojima se ti objekti nalaze, zaključio je dio dubrovačkih gradskih vijećnika, uglavnom onih iz SDP-a, na sjednici Gradskoga vijeća u četvrtak. </p>
<p>U sklopu vijećničkih pitanja, Olga Muratti (SDP) prozvala je negdašnji hotel Dubravka, danas Pucić Palace, u vlasništvu turske tvrtke Uzel Turisam. Njegovi su vlasnici, tvrdi ona, pozivajući se i na svojedobno pisanje Vjesnika o istoj temi, izvršili rušilački pohod na gradski prostor, izgradivši među ostalim dodatne strehe, da bi povrh toga navodno zatražili i uklanjanje dubrovačke 'zelene pjace' kako bi isti prostor mogli cjelodnevno koristiti za vlastitu terasu. </p>
<p>Zapitala je što se kani poduzeti kako bi se to prekinulo kao i provjeru istinitosti navoda, uglavnom zasad novinskih tekstova, da vlasnik hotela smjera ukloniti tržnicu. </p>
<p>Sudeći, pak, prema daljnjim pitanjima, dodatna objašnjenja o tijeku obnove, odnosno budućim zahvatima, bit će zatražena i od vlasnika Hotela Imperial (Atlantska plovidba), te Bellevue (Goran Štrok). </p>
<p>U slučaju Imperiala (nedavno je održan i mirni prosvjed tamošnjih stanara) navodno se ne poštuju ranije utvrđeni načini izvedbe radova, dok se na Bellevueu navodno namjerava nadograditi novih nekoliko katova. </p>
<p>Je li moguće da će vlasniku biti izdana dozvola za nadogradnju bez prethodne suglasnosti susjeda, glasio je jedan od upita? Gradonačelnica Dubravka Šuica potvrdila je da je, u slučaju Pucić Palacea, doista stigao upit o »pomicanju pjace«. To, međutim, istaknula je, neće biti dopušteno, pa će se vlasnik morati zadovoljiti, kao i dosad, terasom poslije 14 sati. </p>
<p>Iz njezinih se odgovora moglo zaključiti da je i prije bilo s njima problema, pa i »tužakanja gradskih vlasti Vladi i Ministarstvu turizma«, zbog čega je gradonačelnica današnjoj oporbi, a negdašnjoj vlasti, odgovorila kako su ranije trebali voditi računa o tome kome se prodaje Dubravka.. </p>
<p>Što se tiče navodne nadogradnje Štrokova Bellevuea odgovorila je da je za izdavanje građevinske dozvole nadležna - država.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>MMF upozorava na pad povjerenja ulagača</p>
<p>WASHINGTON, 13. rujna </p>
<p> - U svojem izvješću o stanju u svjetskom gospodarstvu Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorio je na pad povjerenja ulagača i potencijalne gospodarske turbulencije budući i dalje postoji zabrinutost glede globalnog gospodarskog oporavka.</p>
<p>No, iz MMF-a su istodobno izjavili da je globalni financijski sustav, unatoč fluktuacijama cijena imovine i značajnim gubicima za ulagače diljem svijeta tijekom prošle godine, zadržao sposobnost brzog oporavka. </p>
<p> Pad vrijednosti američke valute i računovodstvene nepravilnosti u Sjedinjenim Državama kontinuirano obeshrabruju ulaganja i ugrožavaju oporavak, kaže se u njihovom priopćenju. </p>
<p> Iako se globalno gospodarstvo oporavlja sporijom brzinom od očekivane, MMF predviđa da će financijska otpornost i stabilnost biti održana »usprkos posebnim i gospodarskim problemima na značajnim tržištima u razvoju«. </p>
<p> Kako navodi u svojem priopćenju, MMF je i dalje zabrinut razvojem situacije u Latinskoj Americi, gdje bi gospodarske krize koje potresaju Brazil i Argentinu mogle dodatno ugroziti gospodarstvo regije. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Ostavka čelnika France Telecoma</p>
<p>PARIZ, 13. rujna </p>
<p> - Čelnik France Telecoma, Michel Bon, podnio je ostavku nakon četverosatnog sastanka uprave na kojemu nije postignut dogovor oko refinanciranja te zadužene grupacije, te objave da je u prvom polugodištu 2002. zabilježen gubitak u visini 12,2 milijarde eura.</p>
<p>Kako je objavljeno iz France Telecoma, Bon - kojemu se pripisuje nagomilavanje do 70 milijardi eura duga putem masovnih akvizicija - na sastanku je članove uprave, koji nisu zahtijevali njegov odlazak, obavijestio da podnosi ostavku.</p>
<p> Uprava je glasovala za obustavu financiranja njemačkog partnera France Telecoma, gubitaša MobilCom - odluka koja, prema riječima sindikalnih predstavnika, dovodi u pitanje 5.000 radnih mjesta budući je vrlo vjerojatno da će taj mobilni operater brzo uroniti u insolventnost.</p>
<p> Francuska je vlada putem priopćenja najavila poduzimanje svih mogućih mjera kako bi se spriječili financijski problemi u France Telecomu, 55,5 posto u državnom vlasništvu, uključujući doprinošenje značajnoj obnovi kapitala te grupacije, te je objavila da će njezin novi čelnik predložiti brzi plan obnove financija. Bon, koji je postao nepopularni čelnik jedne od najzaduženijih tvrtki u svijetu kako su se njezina dugovanja brzo nagomilavala a imovina gubila na vrijednosti, posljednja je 'žrtva' globalne telekom krize koja prazni fotelje čelnih ljudi u upravama diljem Europe.</p>
<p> Među izvršnim direktorima koje su pretjerano ambiciozne strategije širenja do sada koštale direktorske fotelje nalaze se Peter Bonfield (British Petroleum), Paul Smits (KPN), Kaj-Erik Relander (Sonera) i Ron Sommer (Deutsche Telekom).(H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="74">
<p>Policija saslušala desetak osoba o ratnom zločinu u Paulinu Dvoru </p>
<p>Glasnogovornica MUP-a Zinka Bardić potvrdila da je u petak na obavijesnim razgovorima u policiji bilo desetak osoba / Načelnik PU osječko-baranjske Vlado Tuličić rekao da nije bilo ni privođenja niti uhićenja, a hoće li ih biti za »deset do petnaest dana, to ne znamo«/ Glavaš: »Što vas briga jesam li bio na obavjesnom razgovoru ili nisam!«</p>
<p>ZAGREB/OSIJEK, 13. rujna</p>
<p> - Odjel za odnose s javnošću Ministarstva unutarnjih poslova u petak je priopćio da je pri kraju kriminalistička obrada »slučaja Paulin Dvor«, ubojstva 19 civila u tom slavonskom selu u prosincu 1991. </p>
<p>Posljednjih mjeseci, a posebice posljednjih tjedana provodi se intenzivna kriminalistička obrada kako bi se rasvijetlio ratni zločin počinjen 1991. u Paulinu Dvoru kod Osijeka. Obradu provode Policijska uprava osječko-baranjska i vojna policija, u koordinaciji s Upravom kriminalističke policije MUP-a i glavnim državnim odvjetnikom te nadležnim Županijskim državnim odvjetništvom i u suradnji s drugim nadležnim službama, navodi se u priopćenju. </p>
<p>Prema policijskom izvješću, »kriminalistička obrada ušla je u završnu fazu u sklopu koje se obavljaju i obavijesni razgovori s većim brojem osoba. Nakon završetka obrade javnost će biti obaviještena o njezinim rezultatima«, priopćilo je Ministarstvo unutarnjih poslova. </p>
<p>U telefonskom razgovoru za Vjesnik glasnogovornica MUP-a Zinka Bardić potvrdila je da je u petak na obavijesnim razgovorima u policiji bilo desetak osoba. </p>
<p>Načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Vlado Tuličić rekao je u petak da nije bilo ni privođenja niti uhićenja. »Novinarima koji su bili ispred zgrade policije, rekao sam da se ništa ne događa, što ne znači da se ništa neće dogoditi sljedećih dana. Hoće li biti uhićenja za deset do petnaest dana, to ne znamo. No, nastavljamo raditi ono što smo činili proteklih dana«, dodao je Tuličić. </p>
<p> Nekoliko novinara koji su kontaktirali s Branimirom Glavašem čuli su od njega da je bio u policiji kako bi produžio putovnicu, a Vjesniku je pak telefonom glasno odvratio: »Što vas briga jesam li bio ili nisam!«, te poklopio slušalicu. </p>
<p>Glavaš, saborski zastupnik HDZ-a, bio je 1991. zapovjednik obrane grada Osijeka. </p>
<p>Vlado Rajić/Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Mesić: Gospodarska suradnja Rumunjske i Hrvatske može biti bolja</p>
<p>BUKUREŠT, 13. rujna</p>
<p> - »Svi dosadašnji pokazatelji rumunjsko-hrvatske gospodarske suradnje ukazuju da se ona može podići na znatno višu razinu«, rekao je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u obraćanju sudionicima rumunjsko-hrvatskoga gospodarskog foruma u petak u Bukureštu.</p>
<p>Mesić je naglasio da su pred završetkom pregovori o početku liberaliziranoga trgovinskog režima čime nestaje i posljednja formalna zapreka boljoj gospodarskoj suradnji.</p>
<p>»Hrvatska i Rumunjska svojim geostrateškim položajem imaju mogućnost povezati dva mora i dva tržišta - crnomorsko i jadransko«, smatra Mesić. Predsjednik je rekao da će se većom iskorištenošću Dunava kao komunikacijskoga kanala i realizacijom jednog od važnih regionalnih projekata, naftovodnog povezivanja od Konstance do Omišlja, otvoriti nove perspektive za gospodarsku suradnju dviju zemalja. </p>
<p>Trgovinska razmjena dviju zemalja iznosi 27 milijuna dolara, od kojih samo petina otpada na hrvatski izvoz. Mesić je uvjeren da se takav trgovinski deficit može umanjiti.</p>
<p>»Znatno poboljšanje gospodarske suradnje u interesu je i Hrvatske i Rumunjske, a dobra podloga u tom nastojanju postoji u odličnim političkim odnosima dviju zemalja«, naglasio je rumunjski predsjednik Ion Ilijescu izrazivši nadu da će skorašnji hrvatski ulazak u CEFTA-u pospješiti gospodarsku suradnju s Rumunjskom.</p>
<p>Predsjednik Mesić se u petak popodne susreo s predstavnicima rumunjskih Hrvata te s predsjednicima obaju domova rumunjskog parlamenta. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Stručnjaci američke vojske stižu u Hrvatsku zbog dostave sustava za simulaciju</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna </p>
<p> - Stručni tim iz Zapovjedništva američke vojske za simulaciju i obuku (STRICOM) zajedno s dva predstavnika tvrtke Cubic Defense Corporation doputovat će u Hrvatsku 16. rujna kako bi koordinirali dostavu sustava za obuku MILES 2000, objavilo je u petak američko veleposlanstvo u Zagrebu.</p>
<p> MILES 2000 je najrealističniji simulacijski sustav za obuku kojim se služi američka vojska. Proizvodi ga Cubic Defense Corporation, američka tvrtka specijalizirana za simulatore, navodi se u priopćenju.</p>
<p> Hrvatske oružane snage namjeravaju upotrebljavati MILES 2000 u obuci pojedinaca i postrojbi. Ta je oprema kupljena u sklopu programa strane vojne prodaje (FMS) novcem koji američka vlada dodjeljuje programu stranog vojnog financiranja (FMF), ističe se u priopćenju. Za tu opremu osigurano je dva i pol milijuna dolara, a očekuje se da će biti dostavljena početkom sljedeće godine. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Granić s izaslanstvom Saveza baptističkih crkvi </p>
<p> ZAGREB, 13. rujna </p>
<p> - Potpredsjednik Vlade Goran Granić primio je u petak izaslanstvo Saveza baptističkih crkvi u Hrvatskoj. U izaslanstvu su bili Paul Montacute, predstavnik Svjetskog saveza baptista i direktor dobrotvorne udruge BWAid, Branko Lovrec, predsjednik Saveza baptističkih crkava u Hrvatskoj i dopredsjednik Svjetskog saveza baptista, te Željko Mraz, glavni tajnik Saveza baptističkih crkvi u Hrvatskoj. Kako je izvijestio Vladin ured za odnose s javnošću, razgovarali su o Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica, ulozi vjerskih zajednica u izgradnji društva i procesu tranzicije koji prolazi Hrvatska. </p>
<p> Granić je rekao kako Vlada želi stvoriti uvjete za djelovanje vjerskih zajednica, a to pokazuje i zakon o njihovu pravnom položaju koji je Vlada prihvatila prije mjesec dana. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Begovac: »Javnost nije ni trebala znati za bolest djevojčica«</p>
<p>Otkud toliki strah roditelja? Riječ je o neinformiranosti, strahu i predrasudama o putevima prijenosa i o nedostatku iskustva / Slučaj dviju djevojčica izazvao je golemu pozornost, a to što već imamo više stotina zaraženih i što možda imamo još toliko neotkrivenih, to kao da se događa negdje drugdje, kaže dr. Begovac</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Koliko je utemeljen strah roditelja prvašića Osnovne škole »Bijaći« u Kaštelu Novom, koji ne žele da njihova djeca sjede u istom razredu s Elom, djevojčicom zaraženom virusom HIV-a? AIDS se, naime, ne prenosi uobičajenim društvenim kontaktom.</p>
<p>Je li uopće bilo potrebno razglasiti da je među nama »opasna« djevojčica i jesu li time prekršene etičke norme?</p>
<p>O tome razgovaramo s prof. dr. Josipom Begovcem, poznatim infektologom u Klinici za zarazne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« u Zagrebu i voditeljem Referalnog centra za AIDS u Hrvatskoj.</p>
<p>– Virus se ne prenosi socijalnim kontaktom pa Povjerenstvo za AIDS Ministarstva zdravstva smatra da nisu potrebna nikakva ograničenja kad je riječ o pohađanju škole i da to dijete tijekom svog boravka u školi ne ugrožava drugu djecu. Takvo stajalište nalazimo i u dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije, UNICEF-a i u nekim drugim međunarodnim dokumentima koje je i Hrvatska potpisala. Stručnjaci svijeta u toj su ocjeni jedinstveni.</p>
<p> • Otkud onda toliki strah roditelja?</p>
<p>- Riječ je o neinformiranosti, strahu i predrasudama o putevima prijenosa i o nedostatku iskustva. Naime, u nas je ta bolest rijetka, mi obično razmišljamo da se to događa »negdje drugdje«. Slučaj ovih dviju djevojčica zaprepastio je javnost, a to što smo imali više stotina zaraženih HIV-om i što možda imamo još toliko neotkrivenih, to kao da se događa nekom drugom.</p>
<p> • Je li šira javnost uopće trebala doznati za bolest djevojčica?</p>
<p>- Naravno da ne. Ali dogodilo se tako stjecajem okolnosti: prvo je puni identitet jednog djeteta i njezina fotografija iz privatne kolekcije objavljena u dnevnom tisku kao senzacionalno otkriće, potom prvotni udomitelji nisu imali osjećaj za privatnost i značenje privatnosti ljudi zaraženih HIV-om. Tu ne mislim na neposredne staratelje nego na organizaciju Nuevo Futuru koja ih je primila.</p>
<p> • Može li se HIV ipak prenijeti, primjerice, ogrebotinama u dječjoj tučnjavi, prema scenariju koji neki roditelji iznose kao opravdanje za svoje stavove?</p>
<p>- Možemo raspravljati o nekim teoretskim mogućnostima, ali to ostaje samo teorija. Podsjetio bih na primjer poznatog američkog košarkaša Magica Johnsona zaraženog HIV-om, koji je profesionalno igrao košarku u NBA ligi. Što mislite, bi li mu dopustili igrati da je zaista ugrožavao ostale igrače? A pritom se ne može reći da je profesionalna košarka u Americi nježan sport... S druge strane, sve reprezentacije svijeta su u Barceloni na Olimpijskim igrama igrale protiv Johnsona i nitko nije rekao da ga treba izbaciti iz momčadi jer je opasan za druge.</p>
<p> • Jesu li nositelji HIV-a i oboljeli od AIDS-a obvezni o tome obavijestiti okolinu?</p>
<p>- Načelno, samo u dvama slučajevima postoji realna ugroženost – ako partneri održavaju spolni odnosi bez zaštite a jedan je zaražen ili ako narkomani dijele igle, šprice i pribor. Mi osobi zaraženoj HIV-om savjetujemo da o svojoj bolesti obavijesti zdravstvene djelatnike, ali ne samo radi zaštite zdravstvenih djelatnika nego da bi se oboljeloj osobi mogla pružiti bolja medicinska pomoć u vezi s drugim bolestima koje treba liječiti.</p>
<p>Ali mi smo u Hrvatskoj usvojili načelo da nema posebnog obavješćivanja drugih zdravstvenih djelatnika o tome da je netko zaražen HIV-om, dakle ni stomatologa, niti liječnika opće prakse. Mi ostavljamo pacijentu da sam odluči o tome kome će reći i sam procjenjuje hoće li od toga imati koristi ili štete on i okolina. Dakako, nositelj HIV-a ne može biti dobrovoljni davatelj krvi ili organa, no tu se rade i testiranja.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>»Drugima se otpisuju milijarde kuna duga, a naše tvrtke moraju u stečaj« </p>
<p>U Sisačkoj željezari nekad je radilo 15.000 radnika a sada jedva 2500</p>
<p>Naša županija je još za vrijeme HDZ-ove vlade tražila da se za pet firmi u drvnoj industriji, ciglani, tekstilu, otpiše 15 milijuna njemačkih maraka, pa nije bilo razumijevanja, a firme su otišle u stečaj, tvrdi Nikola Mateković, predsjednik Županijske zajednice povratnika, useljenika i doseljenika. U Županiji je danas više od 21.000 nezaposlenih, 51 tvrtka je u stečaju, a isto se predviđa za još 15 do 20 tvrtki; otpuštanja će biti i u vojsci i policiji/ Za život ovog kraja od vitalnog je interesa autocesta Zagreb-Sisak, prijeka je potreba i opskrba električnom energijom, ističe Ivan Šantek, sisačko-moslavački dožupan </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Nezaposlenost, nedovršena obnova, problem zbrinjavanja 20.000 Hrvata iz BiH i iseljavanje stanovništva ključni su problemi Sisačko-moslavačke županije danas. To pogranično područje moglo bi uskoro biti potpuno opustošen kraj, o čemu svjedoči brojka od čak 70.000 stanovnika manje u odnosu na predratno razdoblje. </p>
<p>Takva upozorenja stižu s područja druge po redu najrazrušenije županije u Domovinskom ratu. U njoj je danas više od 21.000 nezaposlenih, 51 tvrtka je u stečaju, a predviđa se i stečaj za još 15 do 20 tvrtki. Otpuštanja će biti i u vojsci i policiji, pa s terena upozoravaju da je cijela županija »bure baruta« kojoj ne treba puno da plane. </p>
<p>Gigant metaloprerađivačke industrije, Sisačka željezara, prodan je »za kunu«, u njemu je nekad radilo 15.000 radnika a sada broji jedva 2500 zaposlenih. Drvna industrija je u kolapsu, a u Županiji zamjeraju Vladi i državi što stimuliraju područja koja nisu pod posebnom državnom skrbi. </p>
<p>»Najveći investicijski kapital ide u Čakovec, Varaždin i druge gradove, otpisuju se milijarde dugova velikim mastodontima i PIK-ovima. Naša županija je još za vrijeme HDZ-ove vlade tražila da se za pet firmi u drvnoj industriji, ciglani, tekstilu, otpiše 15 milijuna njemačkih maraka, pa nije bilo razumijevanja, a firme su otišle u stečaj«, tvrdi Nikola Mateković, predsjednik Županijske zajednice povratnika, useljenika i doseljenika. </p>
<p>Sisačko-moslavačka županija nema novca za financiranje regionalnih projekata neophodnih za bolji život tamošnjeg stanovništva. Tim više što su, kako upozoravaju županijske vlasti, decentralizacijom ovlasti Županiji pripali zdravstvo, školstvo, socijalna skrb na koje otpada 75 posto županijskog proračuna. </p>
<p>Poput drugih oslobođenih područja i ovdje s terena upozoravaju da nije dovoljno obnoviti kuće i infrastrukturu, već treba mijenjati štošta da bi se privuklo stanovništvo u ove pogranične i nenaseljene krajeve, pojašnjava Ivan Šantek, zamjenik sisačko-moslavačkog župana i dodaje: »Ovim krajevima prolaze švercerski lanci, šverca se i ljudima i to, mora se priznati, nije obećavajuće ni za Županiju ni za Hrvatsku«, ističe. Prijašnja je vlast, podsjeća, dala dodatke službenicima državnih službi, pa su barem imali 50 ili 25 posto veće plaće, ovisno jesu li u područjima prve ili druge skupine. Sada ni tog nema, nekima je to čak i trećina plaće manje mjesečno. </p>
<p>»Dok su primali takve plaće iz državnog proračuna puniji je bio i gradski proračun, a ukidanjem tog prava gradovi i općine ostali su znatno tanje blagajne. Sad su proračuni nekih gradova čak prepolovljeni, pa je u pitanju i njihov opstanak«, pojašnjava Šantek. </p>
<p>Ključni problem nezaposlenosti je i sama struktura privrede u Županiji koju u više od 60 posto čine javna poduzeća – Ina, Termoelektrana, Petrokemija, Hrvatske šume, Vodoprivreda. Privatizacija tih poduzeća se tek očekuje i zbog toga trenutačno nitko u njih neće ulagati. »Popularno rečeno, dimnjaci su u Sisku i našoj županiji, a blagajna negdje drugdje«, zaključuje Šantek. </p>
<p>Zakon o područjima posebne državne skrbi dao je puno prava na papiru, no efekti su, čuje se i u ovoj županiji – nikakvi. Strahujući od novog vala otpuštanja, u vojsci i policiji napominju da ne znaju ni po kojim će se kriterijima to odvijati niti što će biti s vojskom ubuduće, a riječ je mahom o Drugoj gardijskoj brigadi, »Gromovima« zaslužnoj u Domovinskom ratu i oslobođenju ovog kraja. </p>
<p>Carinske povlastice nisu privukle ulagače u ovaj kraj, a velik je problem u tom smislu neobnovljena infrastruktura. »Za život našeg kraja od vitalnog je interesa autocesta Zagreb-Sisak«, ističe Šantek. </p>
<p>Zašto ulagači okreću leđa Sisačko-moslavačkoj županiji? Prema mišljenju županijskih vlasti, njihovo dislocirano područje nije im atraktivno i zbog loše prometne povezanosti i loše infrastrukture, te golemih administrativnih barijera koje koče svakog poduzetnika. »Dolaze nam ulagači, očito da novca ima, ali kad se suoče s čekanjem i obilaskom administracije odustaju, jer za kapital je vrijeme novac«, kaže Šantek.</p>
<p>Lokalne vlasti i čelnici povratnika poručuju vlastima u Zagrebu kako i dalje očekuju da Vlada jednu sjednicu napokon održi u njihovoj županiji kao što je i obećala. I tada će im jasno reći da je Zakon o područjima posebne državne skrbi dao samo papirnata prava, a da se njihova županija pretvara u »smetlište i odlagalište radioaktivnog otpada u Petrovoj gori koja je izvor pitke vode za cijelu županiju, te da prioritete ima očito samo u nezaposlenosti, iseljavanju i uvođenju stečajeva u gospodarstvu«.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>Novi izdanak HDZ-a</p>
<p>HDZ je od svog osnutka iz svog krila iznjedrio četiri stranke - HND Josipa Manolića i Stjepana Mesića, DC Mate Granića i Vesne Škare-Ožbolt, HIP Miroslava Tuđmana i sada - Pašalićev Hrvatski blok, ako je to konačno ime stranke. To znači da su u Saboru sada tri zastupnička kluba HDZ-a, sastavljena od sadašnjih i bivših članova. Postoje najave da će im se vrlo brzo pridružiti i četvrti, klub hadezeovaca, neovisnih zastupnika, također iz redova sadašnjih zastupnika Sanaderova HDZ-a</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Osnivajući svoju stranku, Ivić Pašalić najavio je povratak ideje političkog pokreta u Hrvatsku. Ta njegova najava trebala bi pokazati zašto je napustio HDZ Ive Sanadera. Naime, sadašnji predsjednik HDZ-a nastoji upravo suprotno - od pokreta stvoriti stranku.</p>
<p>Pašalić je, kao svojedobno i drugi stranački prvaci, napustio HDZ prvenstveno iz osobnih razloga koji su u pozadini imali nerealiziranu političku ambiciju. Paradoks je HDZ-a da mu je najmrskiji upravo politički najuspješniji (nakon izbora 2000. godine) bivši član i osnivač HDZ-a, aktualni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.</p>
<p>HDZ je od svog osnutka iz svog krila iznjedrio četiri stranke - HND Josipa Manolića i Stjepana Mesića, DC Mate Granića i Vesne Škare-Ožbolt, HIP Miroslava Tuđmana i sada - Pašalićev Hrvatski blok, ako je to konačno ime stranke. To znači da su u Saboru sada tri zastupnička kluba HDZ-a, sastavljena od sadašnjih i bivših članova. </p>
<p>Postoje najave da će im se vrlo brzo pridružiti i četvrti, klub hadezeovaca, neovisnih zastupnika, također iz redova sadašnjih zastupnika Sanaderova HDZ-a.</p>
<p>Kad se tako poslože činjenice o HDZ-u, logično je pitanje - postoji li još HDZ Franje Tuđmana? Kakav god bio odgovor, odmah se postavlja drugo pitanje - može li to utjecati na politička zbivanja u Hrvatskoj?</p>
<p>Odgovor na prvo pitanje je negativan, jer sadašnji lider HDZ-a više nije autoritarni vođa, a stranka se polako rastače u nekoliko odvjetaka. Sudeći po najavama Ivića Pašalića, on vjeruje da bi to, vrlo brzo, moglo utjecati na politička zbivanja u Hrvatskoj, jer očekuje još zastupničkih prelazaka u svoju stranku. </p>
<p>Pašalić nije ostao dužan ni odgovora na pitanje o tome kako bi to uskoro moglo utjecati na politička zbivanja. Najavljujući osnivanje svoje stranke/pokreta, on prognozira da će za približno dvije i pol godine njegov Hrvatski blok postati vodeća politička snaga. </p>
<p>Točnije, Pašalić procjenjuje da će nakon sljedećih (jesen 2003. godine) parlamentarnih izbora vrlo brzo uslijediti novi. On vjeruje da će »kriza u Hrvatskoj toliko eskalirati da će nova vlast pasti«.</p>
<p>Izvjesno je da će se dogoditi još jedan hrvatski paradoks. Čovjek i stranka koji nose stigmu radikalne nacionalističke desnice, možda se pripremaju za sudjelovanje u socijalnim previranjima koja su vjerojatna. Na raspolaganju su im sredstva koja su imanentna strankama/pokretima. Riječ je prije svega o masovnim okupljanjima koja će organizirati »stranka prepoznatljivog nacionalnog naboja«, brinući za branitelje, za zaštitu branitelja od domaćih i Haaškog suda, imajući na umu prioritete - gospodarske i socijalne probleme. </p>
<p>Preuzimajući retoriku ljevice, uz primjenu instrumenata stranke/pokreta u okolnostima društvene krize, stranka Ivića Pašalića mogla bi polučiti stanovit uspjeh. Prije svega zato što je već sada primjetna netrpeljivost biračkog tijela prema hrvatskoj »političkoj klasi«. Pašalić je vjerojatno uočio, a možda i njegovi savjetnici, da ono što pokreće birače, pogotovo kolebljive glasače koji odlučuju o pobjedniku nije uvijek i samo ideologija, već i psihologija. Možda će prema tome i podesiti svoje djelovanje.</p>
<p>Velike hrvatske stranke SDP i HDZ zbog svega toga, a osobito zbog moguće dugotrajne parlamentarne krize, mogu potražiti dogovor o političkoj homogenizaciji oko dvaju krila hrvatske političke scene. Možda to i nije neophodno, jer je dosadašnje iskustvo pokazalo da su stranački disidenti, u pravilu, nakon osnivanja vlastitih stranaka, politički marginalizirani.</p>
<p>Nema međutim iskustva s njihovim djelovanjem u »proizvodnji« kriza.</p>
<p>Željko Hodonj</p>
</div>
<div type="article" n="81">
<p>Simonić: »Na tim društvenim problemima padale su i mnogo razvijenije zemlje«</p>
<p>Postignutim u kaštelanskoj školi nisam zadovoljan i nije mi prihvatljivo; već za koji tjedan okupit ću brojne stručnjake kako bi se definirale mogućnosti rješenja ovog problema/ Problem u Međimurju privremeno je riješen kompromisom, no dugoročno ga treba riješiti kroz strategiju o Romima, koja je u izradi, najavio je Simonić </p>
<p>ŠIBENIK, 13. rujna</p>
<p> – Dr. Ante Simonić, potpredsjednik hrvatske Vlade, pozdravio je u petak četiristotinjak sudionika seminara ravnatelja i profesora srednjih škola koji će dva dana u Solarisu raspravljati o »Informatičkoj i komunikacijskoj tehnologiji u obrazovanju«. Organizator seminara je Hrvatsko društvo za promociju informatičkog obrazovanja te Ministarstvo prosvjete i sporta.</p>
<p>Potpredsjednik Vlade tom je prigodom prokomentirao incidentne situacije oko polaska romske djece u međimursku osnovnu školu, odnosno HIV-pozitivne djevojčice u osnovnu školu u Kaštelu Novom.</p>
<p>»To nisu samo problemi obrazovnog karaktera, ali se lome preko sustava obrazovanja. Ne može samo jedan zakon ili jedna mjera riješiti probleme odnosa društva prema nepoznatom niti odnosa prema nacionalnim manjinama. Riječ je o općedruštvenim problemima na kojima su padale ili su se uzdizale i mnogo razvijenije zemlje. I mi ih moramo riješiti, ali to je duži proces koji će uključiti i Vladu i lokalnu zajednicu«, rekao je Simonić. Osim toga, naglasio je da Vlada mora pomoći u rješavanju infrastrukturnih i drugih problema koji tište romsku zajednicu. U njihovo rješavanje trebaju se uključiti i nevladine i humanitarne udruge, napomenuo je.</p>
<p>»Problem u Međimurju privremeno je riješen kompromisom, no dugoročno ga treba rješavati drukčije, što će se postići kroz strategiju o Romima koja se radi i u čijoj izradi i sam sudjelujem«, najavio je potpredsjednik Vlade.</p>
<p>»Što se tiče kaštelanske škole koju pohađa djevojčica zaražena HIV-om, mogu reći da postignutim nisam zadovoljan i nije mi prihvatljivo, iako mogu shvatiti kako je do takvog rješenja došlo. Već za koji tjedan okupit ću brojne stručnjake kako bi se definirale mogućnosti rješenja ovog problema. Problema iste naravi bit će još, jer je poznato da u Hrvatskoj ima još HIV pozitivnih osoba. Moraju se zapravo definirati principi. Činjenica je, međutim, da svi zajedno, pa tako ne izuzimam ni Vladu, nismo dovoljno dobro radili da se ovi problemi riješe. Činjenica je i da naše društvo nije spremno u ovom trenutku rješavati takve probleme. Treba razvijati mehanizme, a ne siliti i tajiti. Treba ljude pripremati i informirati kako bi društvo ovakve stvari prihvaćalo na način koji je kulturološki prihvatljiv, a u svemu tome važna je i uloga, odnosno podrška medija«, zaključio je potpredsjednik Vlade.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="82">
<p>Puhovski: Nisam tražio Mikuljanovu smjenu </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) Žarko Puhovski opovrgnuo je u petak tvrdnje donedavnog urednika dokumentarno-povijesnog programa HTV-a Miroslava Mikuljana da je suodgovoran za njegovo smjenjivanje. Puhovski u priopćenju za javnost tvrdi da se nikada ni osobno ni kao predsjednik HHO-a nije bavio Mikuljanom i njegovom funkcijom. Puhovski tvrdi da nije posjetio Glavnu urednicu Jasnu Ulagu Valić niti je ikad o Mikuljanu razgovarao s nekim iz inozemstva. U telefonskom razgovoru s glavnom urednicom HTV-a 15. srpnja tražio sam, na osnovi zahtjeva upućenog HHO-u, demanti nekorektne informacije objavljene u dokumentarnoj emisiji HTV-a i Mikuljanovo ime tom prilikom nije bilo spomenuto, tvrdi Puhovski u priopćenju. Mikuljan je na konferenciji za novinare održanoj u četvrtak, među ostalim, optužio Puhovskog da se pridružio »harangi protiv njega« i da stoji u pozadini njegove smjene. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="83">
<p>Pusić: Deset godina stvarala se ksenofobija i segregacija</p>
<p>Ako su se te pojave cijelo desetljeće smatrale prihvatljivim društvenim vrijednostima, nije čudo što se sada pojavljuju na svim razinama. Problem treba rješavati odmah te istodobno mijenjati svijest ljudi, tvrdi dr. Vesna Pusić</p>
<p>SPLIT, 13. rujna</p>
<p> – »HNS želi suradnju sa svim strankama i skupinama liberalno-demokratske orijentacije. Koje će oblike ta suradnja poprimiti i s kojim ćemo skupinama surađivati, još ne možemo kazati, ali u vrlo smo bliskoj suradnji s nekim regionalnim strankama i zajednički klub u parlamentu imamo sa Slavonsko-baranjskom hrvatskom strankom i Primorsko-goranskim savezom. O mogućoj suradnji preliminarno smo razgovarali s ljudima koji su izašli iz HSLS-a i nešto podrobnije s regionalnim strankama«, naglasila je u Splitu dr. Vesna Pusić, predsjednica HNS-a, zamoljena da komentira mogućnost ponovnog okupljanja tzv. porečke skupine.</p>
<p>Predsjednica HNS-a i Radimir Čačić, ministar javnih radova, obnove i graditeljstva, u četvrtak navečer boravili su u Splitu u sklopu obilaska HNS-ovih podružnica u Splitsko-dalmatinskoj županiji, što je ujedno i početak pripreme za buduće parlamentarne izbore. Dr. Pusić je komentirala događaje s romskim učenicima u Međimurju i izolaciji djevojčice zaražene virusom HIV-a iz Kaštel Novoga. Istaknula je da se takvi problemi ne mogu rješavati potezom pera, tj. odlukom poglavarstava, županijskih ili državnih vlasti, jer nije riječ o organizacijskim problemima, nego vrijednostima koje ljudi zastupaju. »Deset godina stvarala se ksenofobija i segregacija, što znači da će isto toliko trebati da se one dekonstruiraju. Ako su se te pojave cijelo desetljeće smatrale prihvatljivim društvenim vrijednostima, nije čudo što se sada pojavljuju na svim razinama. Problem treba rješavati odmah te istodobno mijenjati svijest ljudi«, istaknula je dr. Pusić.</p>
<p>U slučaju djevojčice zaražene virusom HIV-a, kazao je Čačić, napravljen je propust od strane države koji će vjerojatno imati negativne posljedice po psihu djevojčice. »Nije se smjelo dogoditi da nekoliko desetaka učenika krene u jednu učionicu, a djevojčica u izdvojenu prostoriju. To je propust koji hitno treba ispraviti«, naglasio je Čačić. Komentirao je i sukob u Piranskom zaljevu, ocijenivši ga potpuno neprihvatljivim. »Ako je arbitraža jednio riješenje, a čini se da jest, onda do nje moramo osigurati režim koji nije incidentan i koji neće dozvoliti da cijela stvar eskalira u još negativnije stanje od ovog u kojem smo se našli«, zaključio je Čačić.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="84">
<p>Strah roditelja - logična posljedica nefunkcioniranja državnih institucija</p>
<p>SPLIT, 13. rujna</p>
<p> – »Problem socijalizacije osoba zaraženih virusom HIV-a ili oboljelih od AIDS-a i reakcije roditelja ostale djece nije izravno problem Kaštela, kako se to u javnosti želi prikazati, nego najšire društvene zajednice koja još nema razrađene scenarije postupanja u takvim i sličnim situacijama«, kaže se u priopćenju za javnost splitsko-dalmatinskog LS-a , koje je potpisao predsjednik ogranka Teo Jurašin. U priopćenju se »izražava žaljenje zbog načina na koji ministri u Vladi grad Kaštela i njegove stanovnike stavljaju na stup srama«. </p>
<p>LS-ovci smatraju da je strah roditelja logična posljedica nefunkcioniranja državnih institucija, »koje su propustile, uz puno učešće javnosti, na načelima struke i pozitivne prakse u zemljama razvijene demokracije ući u rješavanje toga, za naše prilike tajanstvenog i nepoznatog problema«. Taj i slični slučajevi u našem društvu, navodi se dalje, pokazuju nespremnost i nepripremljenost državnih institucija za sustavno rješavanja tog pitanja.</p>
<p>»Liberalna stranka se zalaže za najširu raspravu i usvajanje obrasca koji će, uz puno uvažavanje struke i pozitivne prakse zemalja razvijene demokracije, odrediti način postupanja u tim i sličnim situacijama. Isto tako, nužno je preventivnim mjerama na najmanju moguću mjeru svesti rizik okoline. Mišljenja smo da je upravo nedostatak tih mjera doveo do velikog nerazumijevanja okoline i reakcije zabrinutih roditelja«, stoji među ostalim u LS-ovom priopćenju. </p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="85">
<p>Uklonjena i posljednja prepreka za ulazak u Ceftu </p>
<p>Hrvatsko izaslanstvo na čelu s predsjednikom Mesićem uspjelo se s Rumunjima dogovoriti oko kvota izvoza nekih proizvoda hrvatske prehrambene industrije</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> - Hrvatska delegacija na čelu s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem, koja je u četvrtak i petak boravila u Rumunjskoj, uspjela je razriješiti poteškoće što su kočile potpisivanje bilateralnog ugovora o slobodnoj trgovini. Time je uklonjena i posljednja velika prepreka učlanjenju Hrvatske u Ceftu, tvrdi Vjesnikov izvor u Banskim dvorima. </p>
<p>Hrvatska i Rumunjska trebale su potpisati ugovor još početkom godine no nisu se uspjele dogovoriti oko kvota izvoza nekih proizvoda hrvatske prehrambene industrije, na primjer Podravkine Vegete proizvedene u Hrvatskoj.</p>
<p> Prema neslužbenim informacijama, Hrvatska je popustila i smanjila svoj zahtjev pa je datum potpisivanja ugovora o slobodnoj trgovini vrlo blizu. To je u petak potvrdio i rumunjski premijer Adrian Nastase. Najavio je »skoro finaliziranje sporazuma« te naglasio da će »Rumunjska u potpunosti poduprijeti primanje Hrvatske u Ceftu«.</p>
<p>Na sastanku Cefte, koji se održava u subotu Bratislavi, Hrvatsku će predstavljati potpredsjednik Vlade Slavko Linić te pomoćnici ministara gospodarstva i poljoprivrede, Olgica Spevec i Miroslav Božić.</p>
<p> Jedan od njihovih zadataka je utvrditi datum izvanrednog zasjedanja na kojem bi Hrvatska trebala biti primljena u članstvo. To zasjedanje trebalo bi se održati do kraja godine u Zagrebu. </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="86">
<p>Libri samo jedan odbor?</p>
<p>Sastanak predstavnika klubova u petak formalno nije ni održan, a neformalni razgovori trajali su samo dvadesetak minuta i obilježila ih je svađa / HSLS-ovac Željko Glavan se iživcirao, uvjeravajući ostale da HSLS u Saboru ima još 15 zastupnika, a ne manje, kako tvrdi Mato Arlović</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – Novi krug međustranačkih pregovora u Saboru, o preraspodjeli saborskih odbora nakon prelaska HSLS-a u oporbu, ni u petak nije zaključen nikakvim dogovorom. Iako će se razgovori nastaviti idući tjedan, konačna preraspodjela moći će se obaviti tek nakon konstituiranja novih stranaka Ivića Pašalića te Libre, kad se točno bude znalo koliko je HDZ-ovaca, odnosno HSLS-ovaca, prešlo u nove stranke. I iako bivši liberali okupljeni u Libri pretendiraju na čelna mjesta svih triju važnih odbora koja su držala HSLS-ovci – za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, za financije i znanost, neslužbeno se može čuti da Libra može računati samo na jedan odbor. SDP nije zainteresiran za odbore za financije i unutarnju politiku, jer ima ministre u tim resorima, pa će vjerojatno dobiti Odbor za znanost, čiji je šef HSS-ovac Ante Simonić otišao za potpredsjednika Vlade. HSS i Libra dogovarat će se, dakle, o tome kome će pripasti Odbor za financije, a kome nacionalna sigurnost. HSLS će se pak morati dogovarati sa HDZ-om i ostalim oporbenim strankama o tome koji će mu odbori pripasti. Nakon preraspodjele, vladajuća većina trebala bi dobiti čelna mjesta u 15, a oporba u devet od 25 saborskih odbora. Nacionalne manjine tradicionalno imaju šefa u Odboru za ljudska prava.</p>
<p>Sastanak predstavnika klubova u petak formalno nije bio ni održan, jer se neki šefovi klubova nisu zbog spriječenosti pojavili. Neformalni razgovori trajali su samo dvadesetak minuta i obilježila ih je svađa. Naime, HSLS-ovac Željko Glavan se iživcirao, uvjeravajući ostale da HSLS u Saboru ima još 15 zastupnika, a ne manje – kako tvrdi Mato Arlović, koji ističe da su i neki od HSLS-ovaca koji su ostali u stranci dali podršku Račanovoj vladi, zbog čega vladajući na njih i dalje mogu računati.</p>
<p>Inače, kako smo neslužbeno doznali, u Saboru se već razgovara o izbornom zakonu, koji bi se u listopadu trebao naći u proceduri. Male se stranke zalažu za što veći broj izbornih jedinica i većinski izborni sustav. Boje se, navodno, mogućnosti dogovora velikih stranaka – HDZ-a, HSS-a i SDP-a, kojim bi cijela država bila jedna izborna jedinica s proporcionalnim sustavom, jer bi time bile eliminirane s političke scene.</p>
<p>Marija Pulić</p>
</div>
<div type="article" n="87">
<p>Laslo: Seljaci neće doći do zemlje ni do proljetne sjetve</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> – »Iz Zakona o poljoprivrednom zemljištu treba ukloniti obvezne suglasnosti Ministarstva poljoprivrede i šumarstva na odluke općinskih i gradskih vijeća i na taj način omogućiti primjenu zakona«, navodi se u HDZ-ovu prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu.</p>
<p>Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, rekao je Vjesniku da podržava HDZ-ov zahtjev za izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, »jer je postojeće stanje neodrživo«. »Ni jedna stranka ne bi trebala skupljati političke bodove na problemima sela i poljoprivrede, ali zabrinjava da seljaci ne samo da neće moći doći do poljoprivrednog zemljišta za predstojeću jesenku sjetvu, već to neće moći učiniti niti za proljetnu sjetvu«, ističe Laslo. </p>
<p> U HDZ-u kažu da nakon 15 mjeseci primjene spomenutog zakona, zbog jalova kompromisa SDP-a i HSS-a, nije raspodijeljeno više od 10 posto državnog poljoprivrednog zemljišta. Radi se o ukupno više od milijun hektara državne zemlje, koja »čeka vlasnika«. SDP se zalaže da 136.000 hektara državne zemlje, kako kažu, ostane kombinatima, a HSS, barem deklarativno, traži da zemlju dobiju seljaci. </p>
<p>Ako se prihvati HDZ-ov prijedlog zakona, kako kažu, osigurala bi se, umjesto sadašnje deklarativne, stvarna decentralizacija u odlučivanju o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države. U golemoj većini programa raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, što su ih izradila općinska i gradska vijeća, prednost se daje obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Uskraćivanjem suglasnosti na takve programa, Ministarstvo onemogućava usklađivanje načina raspolaganja poljoprivrednim zemljištem s onim u zemljama EU-a, ocjenjuju u HDZ-u.</p>
<p>Što se tiče naputka Ministarstva da do okončanja natječaja, zbog jesenske sjetve koja je na pragu, u posjedu ostaju svi dosadašnji korisnici državne zemlje, u HDZ-u napominju da Ministarstvo na taj način »krši spomenuti zakon«. Takvo ponašanje, kako kažu, dovelo je u Slavoniji do rata za zemlju između seljaka i trgovačkih društava.</p>
<p>U Ministarstvu, pak, kažu da nema potrebe dolijevati ulje na vatru, jer je proces raspodjele državne zemlje u završnoj fazi, nakon niza godina u kojima nisu napravljeni bitni pomaci. Osim toga, ističu, jedinice lokalne samouprave nemaju pravo raspolagati poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države dok ne izrade program raspolaganja njime, odnosno dok za taj program ne dobiju suglasnost Ministarstva.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="88">
<p>Ministrica s predsjednicima sudova o reformi </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna </p>
<p> – Središnja tema današnjeg sastanka ministrice pravosuđa Ingrid Antičević Marinović s predsjednicima županijskih sudova bila je uloga predsjednika sudova u reformi pravosuđa, priopćilo je Ministarstvo pravosuđa.</p>
<p> U razgovoru je istaknuta uloga sudova, odnosno predsjednika sudova, prema razumljivom interesu javnosti za rad pravosuđa, čemu treba udovoljiti tako da se ne utječe na njihovu neovisnost. Posebno se govorilo o odgovornosti predsjednika sudova za pravilan rad i poslovanje suda, te za pravodobno obavljanje poslova u sudu i za nadzor nad redovitim obavljanjem poslova, te provođenja odredbi sudskog poslovnika.</p>
<p>Posebnu pozornost, naglašeno je, treba posvetiti problemu rješavanja zaostalih predmeta i brzini postupanja. Predsjednici su istaknuli da je izvanredne rezultate pojedinih sudaca u rješavanju predmeta potrebno i posebno nagraditi.</p>
<p>Predsjednici sudova dali su apsolutnu podršku Ministarstvu glede osiguranja predloženog proračuna koji će osigurati sudovima potrebnu kadrovsku popunjenost i infrastrukturnu opremljenost, kaže se u priopćenju Ministarstva pravosuđa. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="89">
<p>Jadranka Katarinčić-Škrlj s novinarima:»Račan treba objaviti tekst dogovora s Drnovšekom«</p>
<p>PULA, 13. rujna</p>
<p> – »Što se ribarenja i razgraničenja u Savudrijskoj uvali tiče, nije problem u Sloveniji, već u hrvatskoj Vladi koja ne zna ni artikulirati niti zaštititi naše interese. Što radi naša diplomacija, gdje su naši lobiji u Europi za razliku od slovenskih?«, pitala je predsjednica Županijskog vijeća HSLS-a za Istru i saborska zastupnica Jadranka Katarinčić-Škrlj na konferenciji za novinare u petak u Puli. Ona je pozvala premijera Ivicu Račana da objavi tekst dogovora s Drnovšekom, jer nije jasno je li zajedničko ribarenje predbviđeno do Vrsara ili samo do Umaga, dodavši da za takav sporazum Račan mora dobiti suglasnost Hrvatskog sabora.</p>
<p>Katarinčić-Škrlj je kritiku Vlade okončala aktualiziranjem u saborsku proceduru stavljenog prijedloga o njezinu smanjenju za osam ministarstava te osnivanju ureda za strateške investicije, državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost te državne uprave za opću upravu i regionalnu i lokalnu samoupravu. Na novinarsko pitanje o Kajinovoj tvrdnji da je Franjo Tuđman još 1991. Slovencima nudio Savudrijsku uvalu za oružje, Katarinčić-Škrlj je uzvratila da tim »zabavljanjem i preusmjeravanjem hrvatske javnosti Kajin i IDS zamagljuju činjenice da je i IDS suodgovran za probleme na moru, jer je sudjelovao u Račanovim potezima, pa je suodgovoran i za posljedice«. Time se, rekla je, svjesno radikalizira politička scena na kojoj ribari postaju dežurni krivci.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="90">
<p>Beroš na skupštini jadransko-jonskih gradova </p>
<p>SPLIT, 13. rujna</p>
<p> – Splitski gradonačelnik Slobodan Beroš otputovao je u petak u grčki grad Igoumenits koji je iduća dva dana domaćin godišnje skupštine Foruma gradova jadransko-jonske inicijative, koji okuplja gradove s obala Jadranskog i Jonskog mora.</p>
<p>Beroš je rekao da će se na tom susretu u Grčkoj raspravljati o zaštiti i vrjednovanju kulturnih i ambijentalnih dobara u jadransko-jonskoj regiji, njezinu odnosu s Europskom unijom te o pomorskim lukama i njihovoj ulozi u razvoju regije.</p>
<p> Forum jadransko-jonskih gradova utemeljen je 1999. u Anconi u Italiji kao oblik suradnje gradova na tom području. Iz Hrvatske će u radu ovogodišnje skupštine Foruma sudjelovati i Rijeka koji predstavlja dogradonačelnica Vesna Lukanović. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="91">
<p>Počela društveno poticana stanogradnja i u Međimurju </p>
<p>ČAKOVEC, 13. rujna</p>
<p> – Polaganjem temeljnoga kamena, u Čakovcu je, na predjelu Sajmište, u petak počela izgradnja stambene zgrade sa 27 stanova u sklopu Programa društveno poticane stanogradnje. </p>
<p>Uz pomoć dvoje mališana iz Dječjeg centra »Čakovec«, temeljni kamen su položili mr. Alenka Košiša Čičin-Šain, pomoćnica ministra za javne radove, obnovu i graditeljstvo i Branko Šalamon, gradonačelnik Čakovca. </p>
<p>Zgrada će imati 1918 četvornih metara iskoristivog prostora, a cijena stambenoga kvadrata iznosit će 6320 kuna. Vrijednost cjelokupnog projekta je 12,1 milijun kuna. Otvaranjem gradilišta, rekla je pomoćnica ministra, počela je društveno poticana stanogradnja u Međimurju.</p>
<p> Osim 27 stanova u Čakovcu, u ponedjeljak će početi gradnja i 17 stanova u Prelog. Očekuje se i daljnja stambena izgradnja jer na čakovečkom Sajmištu ima mjesta, a gradnja je predviđena i u urbanističkom programu. Za gradnju stanova u Čakovcu postoji veliko zanimanje. </p>
<p>– U cijelom sustavu društveno poticane stanogradnje, naglasila je mr. Alenka Košiša Čičin-Šain, predviđeno je više od 3500 stanova. Trenutno je u izgradnji 1100 stanova, a 220 ih je već završeno i useljeno. To su dva objekta u Varaždinu i po jedan u Osijeku, Slavonskom Brodu i Rijeci. </p>
<p>Čakovečki gradonačelnik Branko Šalamon je rekao, da je grad osigurao zemljište i infrastrukturu u vrijednosti od 2,9 milijuna kuna. Iznio je i spremnost za suradnju s Ministarstvom u daljoj stanogradnji. </p>
<p>Dodao je da tvrtka »Međimurje Graditeljstvo« d.o.o., koja je već izgradila na Sajmištu zgradu za sudionike i stradalnike Domovinskoga rata, može skratiti predviđeni rok izgradnje od godinu dana, jer uspješno nastavlja tradiciju međimurskoga graditeljstva. </p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="92">
<p>Dubrovčani uveli festivalsku taksu od jednoga eura</p>
<p>DUBROVNIK, 13. rujna</p>
<p> - Dubrovački vijećnici prihvatili su srpanjski prijedlog odluke Gradskoga poglavarstva, kojom će se festivalska taksa od jednoga eura naplaćivati od 1. srpnja do 31. kolovoza svake godine. Prihodi će se koristiti samo za financiranje programa i projekata Dubrovačkih ljetnih igara. </p>
<p>Prijedlog Kluba vijećnika SDP-a da se ta točka skine s dnevnoga reda, jer nema zakonsko uporište, nije prošao. Joško Mikulić (SDP) je rekao, ako će se festivalska pristojba ubirati već iduće godine, bit će to isključivo opterećenje za hotelijere. Oni će taj trošak morati sami snositi, jer u već sklopljenim alotmanskim ugovorima za iduću godinu nije uključeno i plaćanje te pristojbe. </p>
<p>Iako je slično mišljenje u ime HSLS-a i HSS-a imao i Vido Bogdanović (HSS), dodao je da će oni ipak glasovati za prijedlog odluke. Upozorio je da pri plaćanju neće svi biti ravnopravni, jer će pristojbu plaćati i oni na Elafitima, iako, zbog nepostojanja noćnih brodskih linija, neće moći prisustvovati događanjima tijekom Igara. </p>
<p> Gradonačelnica Dubravka Šuica nije povjerovala u nezakonitost odluke, a dodala je da se u Ministarstvu turizma već čude kako nisu u stanju uvesti festivalsku taksu. Bogdanovića je podsjetila, da je u vrijeme svoga gradonačelnikovanja, htio uvesti spomeničku rentu, slične namjene. Što se tiče ugroženosti hotela na koje bi u prvoj godini pao teret plaćanja, kazala je da ugroženi mogu biti samo - vlasnici hotela. </p>
<p>Vijećnici su bez rasprave prihvatili izvješća o ostvarenju proračuna u prvih šest mjeseci i njegovoj reviziji za prošlu godinu.</p>
<p>Sjednici nisu bili nazočni ravnatelji javnih ustanova u kulturi, iako se trebalo raspraviti o radu Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, Kazališta »Marin Držić«, te dubrovačkih muzeja i knjižnica. </p>
<p>Predsjednik Vijeća, Nikola Obuljen je rekao, da ravnatelji o sjednici - nisu obaviješteni, pa je sjednica – prekinuta. </p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="93">
<p>»Ako Split i županija ne uplate po 501.000 kuna, organizirat ćemo sindikalne akcije«</p>
<p>SPLIT, 13. rujna</p>
<p> – Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) prihvatio je program sanacije splitske Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba, profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem DES, koji je izradilo to poduzeće. Prema njegovoj odluci, DES-u će se odobriti interventna obrtna sredstva od 1,6 milijuna kuna, kao pozajmnica. </p>
<p>Po donošenju Vladina zaključka o sanaciji DES-a, navjerojatnije krajem idućega tjedna, HZMO bi trebao otpisati pozajmnicu od 1,6 milijuna kuna te ranije odobreni kredit i pozajmnicu od 1,9 milijuna kuna s kamatama. DES-u će biti otpisane i dospjele obveze za mirovinsko osiguranje i dječji doplatak. </p>
<p>Stručna služba HZMO-a, u suradnji sa suosnivačima Ustanove - gradom Splitom, Županijom splitsko-dalmatinskom, DES-om, ministarstvima rada i socijalne skrbi te financija, izradit će prijedlog zaključka Vlade o prihvaćanju programa sanacije s mjerama za njihovo provođenje.</p>
<p>– Apeliramo na grad i županiju da ispune prihvaćene i potpisane obveze te da do ponedjeljka uplate po 501.000 kuna. Ukoliko to ne naprave, organizirat ćemo sindikalne akcije, poručio je u petak na konferenciji za novinare povjerenik Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti u DES-u Jure Marić. </p>
<p>Povjerenica DES-ova Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Sonja Bibić, pozvala je gradonačelnika Slobodana Beroša do obiđe njihovu ustanovu i da vidi kako žive invalidi koji pet mjeseci nisu primili plaću, a čija borba traje već deset godina.</p>
<p>– Ako nam hoće pomoći neka nam daju posla, jer ako ne budemo imali posla i ako se što skorije ne donese zakon koji će štititi ustanove koje zapošljavaju invalide, ponovno ćemo upasti u istu gabulu, istaknula je Bibić.</p>
<p> Prema njezinim riječima, ovo je prva prava sanacija DES-a jer su mu do sada bile odobravane samo pozajmnice i krediti. Županija i grad na sebe su preuzeli i da će uplatiti još po 800.000 kuna, no sindikalisti smatraju da ta sredstva mogu biti i kasnije uplaćena. </p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="94">
<p>Priopćenjima o uništenju Gacke i Gacke doline, obmanjuje se javnost </p>
<p>OTOČAC, 13. rujna</p>
<p> – Da bi se ljudima, poglavito ekološkim udrugama iz Otočca, koje su počele »medijski rat« priopćenjima, objasnilo kako i do kuda su stigle pripreme i radovi na trasi buduće auto-ceste koja će prolaziti i područjem Otočca, napokon se oglasilo i Povjerenstvo za praćenje izgradnje auto-ceste, kojeg je osnovalo otočko Poglavarstvo. </p>
<p> Povjerenstvo navodi u priopćenju da je počela sječa šume na državnim površinama, a premještaju se vodovodne, strujne i telefonske instalacije. Uskoro će uslijediti dogovori investitora s vlasnicima zemljišta radi isplate štete.</p>
<p>Na trasi auto-ceste koja prolazi područjem grada Otočca u dužini 25 kilometara, bit će i problema, kaže Povjerenstvo. Riječ je o oštećenju i nanošenju zemlje na prometnice, prelasku preko privatnih zemljišta, no to su normalne pojave kod takvih radova. </p>
<p>Povjerenstvo smatra da se priopćenjima ekoloških udruga o uništenju rijeke Gacke i Gacke doline, obmanjuje javnost, jer autocesta maksimalno štiti rijeku Gacku. Lagune na pojedinim mjestima, imat će taložnice za vodu s auto-ceste, a mulj će se odvoziti svakih desetak godina. Međutim, Povjerenstvo upozorava da u perušićkoj ciglani ima oko 200 tona kemijskih tvari nepoznatoga porijekla, a obližnji izvori i moguće poplave prijete da se otrovi nađu i u izvorima rijeke Gacke. </p>
<p>Najveća su zagađenja na rijeci Gacki, osim deponija smetlišta Kosmačevo jezero, u njenom sjevernom kraku, u koji se ulijevaju sve otpadne vode grada zbog nedovršene kanalizacije. Izgradnja kanalizacije i pročistača bit će realizirana tek iduće godine. </p>
<p>Na kraju priopćenja kojeg je potpisao predsjednik Povjerenstva inž. Mario Barković, navodi se da se o svemu tome itekako vodi briga, te da su vrata Povjerenstva otvorena za sve građane Otočca. </p>
<p>Dražen Prša</p>
</div>
<div type="article" n="95">
<p>Čondić bacio 200 jaja ispred Banskih dvora</p>
<p>Predstavnici Nacionalnog stožera za obranu digniteta Domovinskog rata obišli su šestoricu neraspoređenih policajaca na Markovu trgu koji su od utorka navečer u kapelici crkve Sv. Marka / Zagrebačka policija podnijet će prekršajnu prijavu protiv Čondića</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> - Predsjednik Nacionalnog stožera za obranu digniteta Domovinskog rata Mirko Čondić bacio je u petak 200 jaja na pločnik ispred zgrade hrvatske vlade, prosvjedujući time zbog nedavne policijske intervencije i prekida prosvjeda neraspoređenih policajaca na Markovu trgu. Čondić i njegovi suradnici doslovce su jajima zasuli prilaz Banskim dvorima, no policija nije reagirala. </p>
<p>Inače, predstavnici Središnjeg stožera u jutarnjim su satima obišli šestoricu prosvjednika koja se od utorka navečer nalazi u kapelicu crkve Sv. Marka. Oko 11.45 zajedno s petoricom suradnika Čondić je izišao iz crkve i prišao pločniku Banskih dvora, a novinari su ga okružili misleći da im želi dati izjavu. Umjesto izjave, šef Stožera tek je kratko obrazložio svoju namjeru: »Ako je jedno jaje bilo razlog za prekidanje opravdanoga prosvjeda neraspoređenih policajaca, evo im još 200 razloga za 200 budućih prosvjeda«, kazao je Čondić. »Stožeraši« su potom iz dvadesetak ružičastih kutija koje su držali u rukama na pločnik ispred Vladine zgrade bacili jaja. Policajci su bili vrlo blizu mjesta događaja, no nisu reagirali, pa je Čondić mirno napustio Markov trg. Pripadnici interventne policije napravili su nakon toga kordon ispred Banskih dvora, onemogućivši slobodan prilaz Vladinoj zgradi. </p>
<p>Zagrebačka policija podnijet će prekršajnu prijavu protiv Čondića zbog bacanja jaja na javnu površinu čime je remetio javni red i mir, objavila je zagrebačka Policijska uprava.</p>
<p>U poslijepodnevnim satima u petak iz Policijske uprave zagrebačke prosvjednicima je stigla ponuda načelnika Ivana Babića. On ih je javno pozvao da napuste kapelicu i odu svojim kućama, no vrlo brzo tu je ponudu uime prosvjednika odbacio neraspoređeni policajac Željko Spolodor. »Razići ćemo se samo ako se 33 prosvjednika vrate na posao i ako našem čelniku Filipu Laciću omogućite povratak u kapelicu«, odgovorio je Spolodor, dodajući da prosvjednici traže da se ništavnima proglase sve prijave koje su podnesene protiv njih. Iz PU zagrebačke još su jednom pozvali prosvjednike da odu kućama, podsjećajući kako oni nisu nadležna institucija koja bi trebala rješavati zahtjeve neraspoređenih policajaca.</p>
<p>Nekoliko braniteljskih udruga pred crkvom Sv. Marka održalo je konferenciju za novinare, također prosvjedujući zbog policijske intervencije i zabrane prosvjeda neraspoređenih policajaca. U Banske su dvore predali zahtjev u kojem traže da ih na razgovor primi premijer Ivica Račan. »Tražimo od premijera da napokon riješi probleme 33 neraspoređena policajca koji su nepravedno otpušteni iz policije«, istaknula je voditeljica Centra za zaštitu ljudskih prava »Apel« Zdenka Farkaš.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="96">
<p>Rožić opet u pritvoru, a možda uskoro i Orešković </p>
<p>Rožića se tereti da je podmetao eksplozivne naprave na gospićkom području između 1995. i 1998. zbog kojih je šest osoba poginulo / Zamjenik riječkog županijskog odvjetnika Hrast žalit će se na odluku o puštanju Oreškovića iz pritvora</p>
<p>RIJEKA, 13. rujna</p>
<p> - Zbog sumnje da je Ivica Rožić podmetao eksplozivne naprave na gospićkom području između 1995. i 1998. od kojih je šest osoba poginulo, istražni sudac Županijskog suda u Gospiću Branko Milanović u petak prijepodne odredio je za njega jednomjesečni pritvor. Rožić je, inače, drugoosumnjičeni iz »gospićke skupine« kojoj se sudi u Županijskom sudu u Rijeci za ratne zločine počinjene potkraj 1991. u Gospiću. Nakon isteka dvogodišnjeg zatvorskog pritvora bio je pušten iz riječkog zatvora da se brani sa slobode u srijedu, 11. rujna, navečer. Rožić je izvan pritvora bio samo 40 sati. </p>
<p> Ponovni pritvor za Rožića zatražio je zamjenik županijskog državnog odvjetnika iz Rijeke Doris Hrast, koji je izjavio za Vjesnik da je zadovoljan odlukom. Hrast ističe da namjerava podnijeti žalbu zbog toga što je iz pritvora pušten prvooptuženi iz »gospićke skupine« Tihomir Orešković, kojem je u četvrtak također istekao dvogodišnji zakonski pritvor.</p>
<p> Odvjetnik Mirko Ružić bio je ogorčen što je njegov branjenik Rožić ponovo pritvoren podsjetivši da je MUP 1998., kao i cijelu prošlu godinu, obrađivao podmetanje eksplozivnih naprava za koje se tereti Rožića.</p>
<p>Rožić je izjavio istražnom sucu u Gospiću da se ne osjeća krivim za ono što mu se stavlja na teret.</p>
<p>Sada je pritvoren zbog sumnje da je podmetnuo eksplozivnu napravu u jednu kuću u selu Ostrovicu kod Gospića u rujnu 1998. Tada je u eksploziji teško ranjena Milena Vidović, koja je od posljedica ranjavanja umrla 36 dana kasnije. Rožića se tereti da je između 1995. i 1998. podmetnuo 13 eksplozivnih naprava kad je od eksplozije poginulo šest osoba, a četiri su teško ranjene.</p>
<p>Njegov odvjetnik Ružić najavio je žalbu na odluku o Rožićevu pritvoru. Smatra da je određivanje tog pritvora »oblik pritiska i na ostale iz 'gospićke skupine'«. </p>
<p>Nakon 30 dana, o Rožićevu ostanku u pritvoru ili puštanju odlučuje izvanraspravno vijeće nadležnog suda. </p>
<p>Branitelji Oreškovića potvrdili su kako su zabrinuti da »nadležni« možda nešto »spremaju« i Oreškoviću. Naime, on je pušten na temelju zakonske odredbe da pritvor može trajati najduže dvije godine, ali je u međuvremenu trajanje pritvora produljeno na tri godine za djela za koja je predviđen dugotrajni zatvor. Doris Košta kaže za Vjesnik da će najvjerojatnije zatražiti zaštitu pravne sigurnosti za Oreškovića na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="97">
<p>»Slobodna« u privatizaciju, »Vjesnik» Vlada ne namjerava privatizirati</p>
<p>Do kraja mandata Vlada ne namjerava ni odvojiti list »Vjesnik« od Tiskare</p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> - Splitska »Slobodna Dalmacija« ući će u privatizaciju u sljedećih 30 do 60 dana. Prema riječima visokog izvora iz Vlade, tvrtka je konsolidirana,postignuti su kvalitetni dogovori sa sim vjerovnicima, tiraža je zadovoljavajuća a tvrtka ima i dobar udio u distribuciji tiskovina, pa više nema prepreka za privatizaciju.</p>
<p>Malim dioničarima bi u privatizaciji trebalo pripasti 26 od 33 posto dionica koje ima država, odnosno koliko je državi pripalo na ime duga Ministarstvu financija. </p>
<p>Prema neslužbenim informacijama, za kupnju većinskog udjela u »Slobodnoj Dalmaciji« zainteresirani su slovensko »Delo«, jedan domaći konzorcij, grupa hrvatskih iseljenika i Mate Vekić. Od budućeg vlasnika očekuje se da će tvrtku dokapitalizirati odnosno u nju uložiti značajan iznos.</p>
<p>»Vjesnikov« izvor iz Vlade potvrdio je da se sve ozbiljnije govori i o privatizaciji Trećeg programa HTV-a. Iako se može čuti da bi se Treći program mogao privatizirati prije Nove godine, vjerojatnije je da će se do tada samo donijeti odluka o privatizaciji i eventualno raspisati najtečaj. </p>
<p>Za razliku od »Slobodne Dalmacije«, Vlada do kraja mandata nema namjeru privatizirati »Vjesnik« niti odvojiti list »Vjesnik« od Tiskare, naglasio je Vladin izvor.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="98">
<p>Hrvatima lakše do posla u Njemačkoj </p>
<p>Vidović i Weiss potpisali dva sporazuma o zapošljavanju i usavršavanju / Hrvati treći po broju radnika na privremenom radu u Njemačkoj </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> - Dvama sporazumima Hrvatske i Njemačke, koji su potpisani u petak, poboljšat će se upućivanje i zapošljavanje hrvatskih radnika na privremenom radu u Njemačkoj. Dokumente su u petak u Ministarstvu rada i socijalne skrbi potpisali ministar Davorko Vidović i njemački veleposlanik u Hrvatskoj Gebhard Weiss. </p>
<p>Prvi sporazum odnosi se na zapošljavanje radnika trgovačkih društava iz Hrvatske, a drugim se omogućuje obostrano privremeno zapošljavanje radnika radi stručnog i jezičnog usavršavanja.</p>
<p>U Njemačkoj radi više od 5000 hrvatskih državljana iz hrvatskih trgovačkih društava, a novim se sporazumom preciziraju uvjeti za hrvatska i njemačka trgovačka društva kako bi se osiguralo uredno upućivanje radnika na rad. </p>
<p>Vidović je istaknuo da je taj sporazum iznimno važan za Hrvatsku, jer radnici iz Hrvatske u Njemačkoj trenutačno rade prema pravilima koje su svojedobno prihvatile SR Njemačka i bivša Jugoslavija. Važnost sporazuma je i u tome da su hrvatski državljani treći po broju radnika na privremenom radu u Njemačkoj.</p>
<p> Povećanje mogućnosti zapošljavanja glavni je razlog za sklapanje Sporazuma o zapošljavanju radnika radi usavršavanja njihova profesionalnog i jezičnog znanja. Njime bi se privremeno riješio položaj dijela nezaposlenih u Hrvatskoj, jer bi im se nakon povratka sa stručnog usavršavanja povećala mogućnost zapošljavanja na domaćem tržištu rada. Sporazumom je predviđeno da svaka zemlja prihvati po 500 radnika godišnje.</p>
<p>Ministar Vidović smatra da će se tim sporazumima poboljšati suradnja dviju zemalja. Veleposlanik Weiss kaže da novi sporazumi nadopunjuju i postojeći Sporazum o zapošljavanju sezonskih radnika u Njemačkoj. Dodao je da je u njegovoj zemlji moguće zapošljavanje hrvatskih građana u deficitarnim zanimanjima, a posebno su traženi programeri i njegovatelji starijih ljudi. </p>
<p>Silvana Oruč Ivoš</p>
</div>
<div type="article" n="99">
<p>Ljubljana i Zagreb spremni isplatiti kompenzacije ribarima</p>
<p>Privremeni granični režim vrijedio bi tri mjeseca i po potrebi bi se produžavao / Picula i Rupel sastaju se ponovo u listopadu</p>
<p>NEW YORK, 13. rujna </p>
<p> - Hrvatska i slovenska vlada mogle bi do 23. rujna imati pripremljene dogovore o ribarenju u Piranskom zaljevu i odlučiti o dozvolama za profesionalne ribare koji bi imali pravo ribolova na cijelom području. Potvrdili su to u četvrtak u New Yorku ministri vanjskih poslova Hrvatske i Slovenije Tonino Picula i Dimitrij Rupel.</p>
<p> Prijedloge priprema potkomisija za ribarstvo, a privremeni režim granice na moru dogovara posebno mješovito povjerenstvo. Polazište dogovora o privremenom rješenju jest u Sporazumu o pograničnoj suradnji. Privremeni granični režim vrijedio bi tri mjeseca, a po potrebi bi se mogao produžiti.</p>
<p> Ljubljana i Zagreb spremni su isplatiti kompenzacije ribarima zbog kompromisa koje će trebati napraviti.</p>
<p> Iako su zadovoljni dogovorom, oba ministara istaknula su važnim nastavak diplomatskih i političkih kontakata o pitanjima koja su dugoročno važnija za dvije zemlje, prije svega o procesu euroatlantskih uključivanja.</p>
<p> Sastanak u sjedištu UN-a, gdje Picula i Rupel vode izaslanstva svojih zemalja na 57. godišnjem zasjedanju Opće skupštine UN-a mogao bi se s pravom nazvati popravnim, jer se nakon kolovoškog zaoštravanja u Piranskom zaljevu nastavio na njihove srpanjske dogovore u dvorcu Bežanec.</p>
<p> Tada su razgovarali o uspostavi strateškog partnerstva dviju zemalja koje bi bilo otvoreno i za druge u regiji. Hrvatska strana predložila je jačanje međusobne suradnje putem institucionaliziranog političkog dijaloga. </p>
<p> Dvije zemlje trebale bi postići i dogovor o partnerstvu i suradnji koji bi trebao učvrstiti suradnju Hrvatske i Slovenije na njihovu putu prema europskim integracijama. </p>
<p> Ministri vanjskih poslova Slovenije i Hrvatske sastat će se ponovo u listopadu, a do tada bi trebao biti pripremljen protokol o suradnji dvaju ministarstava. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="100">
<p>Nevladine udruge profitirat će od igara na sreću </p>
<p>Priređivači igara na sreću uplatili u proračun 35 posto više nego u istom razdoblju lani / Sljedeće godine pola prihoda od igara na sreću automatski ide nevladinim udrugama - procjenjuje se da će to biti barem 55 milijuna kuna / Priređivači igara neće izravno uplaćivati novac već će posrednik biti Državna riznica </p>
<p>ZAGREB, 13. rujna</p>
<p> - Prema procjeni Ministarstva financija, od igara na sreću sljedeće će se godine za financiranje nevladinih udruga izdvojiti najmanje 55 milijuna kuna, što je znatno više nego ove godine. Taj iznos zasigurno će biti i veći jer se i u 2003. očekuje porast prihoda od igara na sreću, koje su u prvih osam mjeseci zabilježile procvat što se odrazilo i na punjenje državnog proračuna.</p>
<p> U Ministarstvu financija saznajemo da je u odnosu na isto razdoblje lani, proračunski prihod od svih igara na sreću porastao za čak 35 posto. Znatnom su porastu najviše pridonijele kladionice, a povećanje prihoda ostvarile su i zabavne igre, odnosno popularni automati. Time velika akcija legalizacije automata za igru u ugostiteljskim objektima napokon daje rezultata.</p>
<p>Nova podjela prihoda od igara na sreću, od koje će najviše profitirati nevladine udruge, proizlazi iz novog Zakona o igrama na sreću koji vrijedi od srpnja. Zakon određuje da 50 posto poreznih i drugih prihoda od svih igara na sreću - od lutrijskih igara do kladionica i kockarnica - ide nevladinim udrugama, dok je druga polovica prihod državnog proračuna. Priređivači igara, doduše, neće novac izravno isplaćivati konačnim korisnicima, već će posrednik biti Ministarstva financija, odnosno Državna riznica. </p>
<p>Dosad su se udruge financirale iz proračuna i nije bilo točno definirano na što se mora potrošiti zarada od igara na sreću. Na temelju Zakona, Vlada će do kraja godine donijeti uredbu o raspodjeli prihoda od igara.</p>
<p> U suradnji s Ministarstvom financija Vladin ured za udruge izrađuje prijedlog uredbe o raspodjeli. Kako doznajemo, novac će se rasporediti udrugama na temelju ponuđenih programa. </p>
<p> U svakom slučaju, bit će više novca nego lani za one udruge koje, propisuje Zakon o igrama na sreću, potiču sport, borbu protiv ovisnosti, bave se humanitarnim djelatnostima, zadovoljenjem potreba osoba s invaliditetom, kulturom, tehničkom kulturom, izvaninstitucionalnim školovanjem djece i mladih te razvojem civilnog društva.</p>
<p> Uredba o raspodjeli sredstava primjenjivala bi se od 1. siječnja istodobno s novim proračunom. Nevladine udruge imaju razloga za zadovoljstvo jer će s očekivanim porastom tržišta igara na sreću i njihovi prihodi postupno biti sve veći. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="101">
<p>Patten: Hrvatska primjerno provodi Sporazum s Unijom </p>
<p>NEW YORK, 13. rujna </p>
<p> - Europska komisija smatra da Hrvatska primjerno provodi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom, te kako ne treba dopustiti da problemi s izvozom šećera iz Hrvatske opterete njezine odlične odnose s europskom petnaestoricom. Istaknuo je to u četvrtak europski povjerenik za vanjske odnose Chris Patten.</p>
<p> Hrvatska »primjerno radi na provedbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju«, rekao je Patten. On je u sjedištu UN-a razgovarao s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom koji sudjeluje na 57. Općoj skupštini UN-a.</p>
<p> Patten je naglasio da hrvatska Vlada najuže surađuje s tijelima Unije u rasvjetljavanju pitanja izvoza šećera i da bi uskoro mogla uslijediti odluka o tom slučaju.</p>
<p> Riječ je o izvozu šećera IPK Osijek s primjesama melase šećerne trske, čime je prekršen Sporazum između Hrvatske i Europske unije. </p>
<p> Problemi su započeli sredinom srpnja kad su neke zemlje Unije, zbog sumnje da Hrvatska izvozi <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> koji nije isključivo domaćeg porijekla, uvele depozite na izvoz. Dosad su to učinile Njemačka, Austrija, Grčka i Italija. Vjerojatno je da će Europska komisija kazniti hrvatske izvoznike privremenom zabranom ili ograničenjem izvoza šećera. (H)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20020914].
|
