NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20021013].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 223058 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>13.10.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Svaki naš građanin zna da su u posljednje dvije godine znatno pojeftinili gotovo svi najvažniji proizvodi</p>
<p>Priznajem da su nam ljudi iz HEP-a dostavili izračune, istina, tek nakon upornog inzistiranja premijera. No, minimizirali su negativne učinke novog tarifnog sustava. Nitko nije rekao da će ti računi biti veći za 200 i više posto / Eventualno poskupljenje ne smije i ne može biti pravdano višom cijenom struje. Ne očekujem nikakvo lančano poskupljenje. Loše prolaze građani koji su u starom tarifnom sustavu bili privilegirani / U našoj zemlji malo što možete učiniti, a da vas ne optuže za nešto. Ako učinite nešto loše, proći ćete loše, ako ne učinite ništa, opet loše. Ali, ako učinite nešto dobro, onda sasvim sigurno prolazite najlošije!</p>
<p>Nakon posljednjeg, drastičnog poskupljenja struje koje je izazvalo val ogorčenja građana Hrvatske, situaciju je, s Vladine strane, pokušao donekle ublažiti SDP-ov ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović, izjavljujući da treba vidjeti je li HEP obmanuo potrošače i Vladu. A ako jest, Vlada će, rekao je, tražiti odgovornost. No, nakon izjave na Vidovića se svalilo »drvlje i kamenje« i sindikata i udruga potrošača, koji su tvrdili da je ministrova izjava zapravo - politički predizborni trik.</p>
<p>• Zašto ste upravo Vi izašli u javnost kao Vladin glasnogovornik tvrdeći kako je moguće da je HEP obmanuo potrošače i da, ako je tako, treba za to odgovarati? Sindikati tvrde da to nije točno, već da je Vlada obmanula javnost tvrdeći da struja neće osjetnije poskupjeti.</p>
<p> - Nisam ja nikakav glasnogovornik Vlade niti sam se u tom svojstvu ikome predstavio. Naprosto sam na upit upućen meni osobno odgovorio onako kako sam i kao građanin i kao ministar mjerodavan za socijalnu sigurnost osjećao da trebam odgovoriti. Niti sam se s kime konzultirao niti sam govorio u bilo čije ime. Osobno nisam bio u Hrvatskoj u vrijeme donošenja odluke na sjednici Vlade o novom tarifnom sustavu, ali sam stalno bio u kontaktu s mojim zamjenikom, koji me obavijestio da je zapravo riječ o devet postotnom povišenju cijene struje, što mi je, iako ne baš sasvim, uz obrazloženja ipak bilo prihvatljivo. </p>
<p>No, ispostavilo se da je cijena koju plaćaju potrošači znatno nadmašila taj iznos poskupljenja, a za pojedine kategorije potrošača i za enorman postotak. Ljudi su me počeli opsjedati svojim ogromnim računima koje sam teško mogao objasniti obrazloženjima kojima sam raspolagao. Otuda moja tvrda, osobna reakcija.</p>
<p>• Kako je uopće moguće da HEP bez ikakvog dogovora s Vladom na takav način najprije obmane samu Vladu, a potom i građane ionako već osiromašene?</p>
<p>- Sve je moguće kad idete iz različitih pozicija. HEP je članovima Vlade podastirao točne podatke da njihov prihod neće rasti više od zacrtanih devet posto. Tu nije bilo nikakve obmane. No, obmana je moguća ako se ne podastre cijela istina ili se inače točni podaci različito interpretiraju. Korektnosti radi, moram priznati da su ljudi iz HEP-a ipak dostavili izračune, istina, tek nakon upornog premijerovog inzistiranja. Ali, oni su pritom potpuno minimizirali negativne učinke novog tarifnog sustava, tvrdeći da će računi za struju osjetnije biti povećani tek za marginalnu skupinu potrošača s trotarifnim brojilima. Nitko nam nije rekao da će ti računi biti veći za 200 posto ili čak i više. </p>
<p>Još više sam bio iznenađen podacima o poskupljenju za potrošače s dvotarifnim brojilima koje nije smjelo iznositi više od 20 posto, a iznosi povećanja za brojne korisnike su na prispjelim akontacijama također bili znatno viši. </p>
<p>To se nije smjelo događati, bez prethodne poštene najave. Ljudima se moralo reći što ih stvarno očekuje i s obzirom na uvođenje novog tarifnog sustava i s obzirom na povišenje cijene kilovata, a i s obzirom na početak skuplje, zimske sezone. Pošteno se moralo objasniti građanima i razloge i posljedice. Prešućivanje pune istine nije dobar saveznik za odgovorne i ozbiljne niti tvrtke niti vlade.</p>
<p>• Odmah nakon Vašeg istupa u javnosti počeli su Vas s više strana optuživati da je Vaša izjava »jeftin predizborni trik« i da ste se javili zato što »želite prati vlastitu savjest od odgovornosti jer niste djelovali na vrijeme«. Kako to tumačite?</p>
<p>- Nažalost, u našoj zemlji malo što možete učiniti, a da vas pritom ne optuže za nešto. Ako učinite nešto loše, proći ćete možda loše, ako ne učinite ništa, opet loše, iako se nečinjenje lakše prašta. Ali, ako učinite nešto dobro, onda sasvim sigurno prolazite najlošije. Ako osigurate novac za neko pravo, napadnu vas da niste osigurali dovoljno, ako pomognete da se pravno uredi neko područje i osiguraju prava pojedinim skupinama, napadnu vas što ta prava niste osigurali i drugima ili što to niste učinili u prvom tjednu mandata. </p>
<p>Napadaju vas čak i zato što podižete razinu prava jednih, npr. civilnih žrtava rata, jer time, tobože, vrijeđate one koji smatraju da njihova prava moraju biti višestruko viša npr. ratni invalidi itd. Ako vam se baš ništa ne može prigovoriti od spomenutog, onda se kaže da ste licemjer i da zapravo ne mislite ono što govorite ili radite, već nekako drukčije. </p>
<p>Razumijem nepovjerenje ljudi prema političarima, ali teško mogu prihvatiti odricanje čak i dobrih namjera ili motiva baš svim političarima. Osobno se dobro osjećam jer, osim što znam da sam dužan imati hladnu glavu, u sve što činim idem i s vrućim srcem. Sad sam ministar, sutra to neću biti i sve što činim, činim tako da se ne trebam zastidjeti nijednog poteza niti odluke. Danas mogu nešto napraviti za svoje sugrađane, sutra ću moći manje.</p>
<p> • Svjesni ste da će poskupljenje struje povući za sobom lančanu reakciju poskupljenja svih ostalih usluga, roba i proizvoda, bez obzira na to što će Vlada vjerojatno tvrditi drukčije. Koliko će to poskupljenje opet »udariti« na standard građana koji jedva krpaju kraj s krajem?</p>
<p>- Na Vladinoj sjednici smo donijeli tvrd zaključak da struja za gospodarstvo, mislim ponajprije na procesnu industriju, ne smije poskupjeti ni za jednu lipu, što znači da eventualno poskupljenje ne smije i ne može biti pravdano višom cijenom struje. Zato ne očekujem nikakvo lančano poskupljenje bilo čega. Loše prolaze građani i to oni koji su u starom tarifnom sustavu bili privilegirani.</p>
<p>• Je li Vam jasno da je baš ova Vlada, većinski socijaldemokratska, donijela upravo najbolnije odluke o poskupljenjima svih vrsta? Podsjetimo samo na situaciju s drastičnim poskupljenjem telefona nakon prodaje HT-a Deutche Telekomu. Kako onda opravdati naziv socijaldemokrata?</p>
<p>- Na sreću, Vaša tvrdnja o svakovrsnim poskupljenjima uopće nije točna. Naprotiv, u protekle dvije godine došlo je do znatnog pojeftinjenja gotovo svih proizvoda važnih za život, a nekih i za vrlo značajan postotak - od hrane, odjeće, namještaja i bijele tehnike do građevinskog materijala. To zna svaki naš građanin. Istina je da je telefoniranje, također uvođenjem novog tarifnog sustava, znatno poskupjelo, i mnogima danas predstavlja najveći pojedinačni kućni izdatak, jer mnoge obitelji, uz fiksne telefone, raspolažu i mobilnim telefonima za gotovo svakog svog člana.</p>
<p>• Vjerojatno nije loš prijedlog Ministarstva rada i socijalne skrbi koje je Vladi prije nekoliko mjeseci predložilo da država plaća dio računa za struju socijalno najugroženijima. Ali, nisu li sad i oni drugi, »sretniji« slojevi građana koji ne spadaju u tu skupinu, dovedeni na rub siromaštva?</p>
<p>- Još u lipnju, nakon prvih najava mogućeg povivšenja cijene struje, krenuli u izradu programa pomoći socijalno najugroženijih - oko 110 tisuća korisnika - primatelja socijalne pomoći, umirovljenika s niskim mirovinama te povratnika i prognanika. Taj je program u svom izvedbenom obliku spreman za aktiviranje već sutra, ali je njegova primjena odgođena dok se ne vidi kome sve treba pomoći. Uvjeravali su nas ljudi iz HEP-a da struja onima s jednotarifnim brojilima i onima s malom potrošnjom ne samo da neće poskupjeti, već će i pojeftiniti, a tu je upravo riječ o siromašnijim građanima. </p>
<p>Mogu se složiti s Vašom ironičnom primjedbom da će loše zapravo proći naš osiromašeni srednji sloj koji ispada iz raznih oblika socijalne intervencije. Oni su danas najfrustriraniji dio društva, jer im dosegnuta razina standarda nije ni približna onome na što su navikli prije ili njihovim aspiracijama.</p>
<p> • U što nam se to pretvara država - umjesto da se građani noću odmaraju, ne zanemarujući ni potrebu povećanja nataliteta, poslije 23 sata se, kad stiže jeftinija struja, uključuju kućanski aparati i obavljaju poslovi koji se u normalnim državama rade danju?</p>
<p>- I drugdje je struja bitno jeftinija noću, naprosto zato što je ima više, a ne može se uskladištiti, i to nije problem. Problem je u tome što je ona za mnoge danju preskupa. Nažalost, morat ćemo se i u potrošnji prilagođavati našim mogućnostima, morat ćemo i dalje biti pažljivi i u potrošnji i odabiru energenata, jer je očito da grijanje na struju postaje prevelik izdatak. Ali, natalitet se može popravljati i danju, jer se dan novim tarifnim sustavom produžio. Ne bih baš za sve okrivio skupu struju.</p>
<p>• U priči o drastičnom povišenju cijene struje, u kuloarima se govori da je zapravo riječ o svojevrsnom obračunu unutar SDP-a. Naime, poznato je da je predsjednik Uprave HEP-a Ivo Čović »SDP-ov čovjek«, a sad ste u javnost, nezadovoljni HEP-ovim poskupljenjem, izašli i Račan i Vi. Zato se kalkulira da je u riječ o obračunu lobija unutar stranke. Ima li uporišta ta teza?</p>
<p>- Baš nikakvog. Čović je moj dugogodišnji prijatelj i jedan iz generacije mlađih SDP-ovaca koji su u najtežim vremenima stvarali i držali stranku. Ali, naše stranačke zasluge ne smiju biti iznad naših odgovornosti koje imamo kao dužnosnici i ljudi odgovorni za funkcioniranje sustava. To pravilo vrijedi za svakoga. Da je na primjer Čović iz neke od stranaka koalicije, reklo bi se da je riječ o međustranačkom sukobu, da je iz opozicijske stranke, reklo bi se da je riječ o revanšizmu. </p>
<p>Moramo se navikavati na međusobnu kritiku i različitost stavova. Kad je riječ o SDP-ovcima na javnim funkcijama, zagovaram još više odgovornosti, jer se svaki naš propust izravno zrcali na položaj i ugled stranke u cjelini.</p>
<p> • Sve se više govori da SDP neće izgubiti izbore zbog nekih velikih, strateških tema poput Piranskog zaljeva ili, primjerice, odnosa Hrvatske s Haagom, već baš zbog onoga što zanima običnog čovjeka, kao što su poskupljenja struje, telefona, plina, visoki porezi... </p>
<p>- Potpuno se slažem s tvrdnjom da se izbori dobivaju i gube na pravim, životnim temama i pitanjima, a ne ispraznim ideološkim napuhivanjima pojedinih tema. Tako je to uobičajeno u svim normalnim zemljama svijeta. Na sreću, u Hrvatskoj imamo vrlo dobre trendove i stvari sasvim sigurno idu u dobrom smjeru. Da li i dovoljno brzo za očekivanja građana, to je drugo pitanje. Uza sve naše propuste, ni država ni politika same ne mogu učiniti sve. Štošta ćemo i kao građani morati učiniti na promjeni i vlastitih uvjerenja i navika. Reforme države ne mogu uspjeti bez ozbiljnih reformi i nas kao pojedinaca.</p>
<p>• Pogledajmo apsurdnu situaciju: država je u krizi u svim segmentima društva - od gospodarstva do socijale, sad se čak komplicira i vanjska politika, a onda se Dan nezavisnosti slavi četiri dana, jer se vikend spoji s neradnim danom i slično?</p>
<p>- Svaki neradni dan košta strašno puno. Netko je, čini mi se, izračunao - oko 85 milijuna dolara. Samo rad stvara novu vrijednost i ako nema rada nema ni proizvoda ili usluga koji se mogu tržišno vrednovati. Ali, već sam rekao, da ćemo morati promijeniti i našu optiku i naše vrijednosti i uvjerenja, poglavito kad je riječ o radu. Usput, u Hrvatskoj socijala nije u krizi. Funkcioniramo na zadovoljavajući način.</p>
<p>• Je li istina da najvjerniji partner Vaše stranke, HSS, sad ulazi u otvoreni sukob s SDP-om zbog razmimoilaženja u vezi sa strategijom privatizacije?</p>
<p>- Istina je da postoje stanovite razlike o brzini i načinu privatizacije. Nije nužno da se sukobljavamo, ali je nužno da se dogovaramo i usuglašavamo.</p>
<p>SDP je najspremnija stranka za provođenje promjena</p>
<p>• Ne čini li Vam se da je u ove dvije i pol godine Vlada već imala previše gafova? Stalno kreće s nekim najboljim namjerama, onda se to izjalovi ili pokaže nespretnim rješenjem pa zatim mora gasiti požare koji nastaju u javnosti?</p>
<p>- Bilo je, naravno i gafova, ja ne mislim previše, a pogotovo ne s teškim posljedicama. Dio tih gafova je i posljedica javnog rada pa se i neka glasna razmišljanja ili najave pojedinih mjera shvaćaju kao gaf, iako se time ne nanose nikakve štete bilo kome. Čak štoviše, javna rasprava pomaže da se gafovi ne učine.</p>
<p>• Previše se često činilo da je Vlada poput raštimanog orkestra u kojem svatko svira svoju pjesmu. Na kraju danas malo tko od građana zapravo zna što je ova Vlada htjela učiniti i u čemu je dosad uspjela. Komentar?</p>
<p>- Ne mogu sasvim demantirati takav dojam. I ja mislim da imamo problema u međusobnoj komunikaciji i to na svim razinama - i vertikalno i horizontalno. U vlastitom mi je Ministarstvu teško motivirati pomoćnike na međusobne kontakte i dnevnu suradnju. No ovih dana dovršavamo nov ustroj Ministarstva prema ISSO standardima, precizno definiramo poslovne procese i nove procedure, informatiziramo sustav, vršimo edukaciju ljudi, započinjemo i tim tzv. buildingom, učimo se slušanju, razgovaranju i suradnji. Mislim da nam to treba i na razini Vlade.</p>
<p>• Jeste li sigurni u ponovnu pobjedu SDP-a na izborima, bez obzira kad će biti? I ako jeste, zašto mislite da bi građani opet trebali povjerovati obećanjima koja je Vaša stranka davala prije tri godine, a većina ih se raspala kao mjehur od sapunice?</p>
<p>- Ne podcjenjujem građane i njihovu sposobnost lučenja dobrih poteza od loših. Mislim da smo kao stranka dali ogroman prilog stabiliziranju Hrvatske kao moderne demokratske zemlje. Sasvim sigurno da se ne živi onako kako bi većina željela, ali uvjeren sam da građani osjećaju da se ipak živi i slobodnije i bolje no prije, da se uvode neki novi uzusi i ponašanja kad je riječ o odnosu vlasti i građana. Mislim da smo na dobrom putu, novi smjer koji smo obećali je smjer kojeg građani priželjkuju i prepoznaju. Uvjeren sam također da ljudi tako lako ne zaboravljaju i da, ma koliko mi šutjeli o tome, znaju što smo zatekli i što smo sve morali i još uvijek moramo promijeniti. U Hrvatskoj ne vidim stranku spremniju od SDP-a da te promjene doista i provede na dobrobit svih građana i zato vjerujem da ćemo dobiti povjerenje.</p>
<p>»Retarifiranjem struje uvodimo pravičniji sustav« </p>
<p>• Predsjednik Uprave HEP-a Čović Vam je poručio da se niste trebali javljati, jer se retarifiranje struje pripremalo mjesecima. Drugim riječima, Vlada je znala što će se dogoditi, a sad se pravi iznenađena... Čović je jasno kazao da HEP ne može prihvatiti zahtjeve za ranije uvođenje jeftinije tarife, jer je sustav tada najopterećeniji. Izgleda da je odluka HEP-a zapravo definitivna, bez obzira što Vlada kaže?</p>
<p>- U pravu je Čović kad kaže da se retarifiranje struje pripremalo mjesecima, ali to samo po sebi ne znači da se nisu učinile i ozbiljne pogreške, ne toliko u tarifnom sustavu, koliko u katastrofalnom obavještavanju javnosti o tome što se radi i što se hoće postići. Vlada nije bila uspješna ni u prezentaciji dobrih i odličnih poteza i projekata, a u komunikaciji nepovoljnih ili teških odluka smo izrazito loši i neuvjerljivi. Morali smo građanima objasniti da se retarifiranjem uvodi pravičniji sustav koji nikoga niti diskriminira niti privilegira, koji je neusporedivo transparentniji i logičniji. Konačno, sad svatko može izračunati koliko struje zapravo troši i koliko ga to košta. Osobno preporučujem onima s velikim računima da plaćaju stvarnu cijenu struje, a ne onu koju su anticipirali HEP-ovi službenici. Nitko ih ne može natjerati da kreditiraju HEP. Odluke Vladi nitko ne nameće, ali kao odgovorna Vlada mi smo dužni slušati struku. Ne očekujete valjda da ja, sociolog, meritorno predlažem tarifni sustav, ali možete očekivati od mene kao nositelja odluke da se valjano obavještavam od onih koji po prirodi stvari moraju znati više. Tu su donekle u pravu naši kritičari, jer odluke u konačnici donosi Vlada i na njoj je da se za te odluke valjano pripremi.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Više od milijun kućanstava i većina tvrtki dobit će manje račune za struju </p>
<p>Za više od 95 posto tvrtki smanjili smo cijene prosječno za 4,6 posto, ali sumnjam da će netko pojeftiniti svoje proizvode... Struja će ipak ubrzo morati poskupjeti, a HEP-u bi za normalno poslovanje trebale barem osam do deset posto više cijene... Nakon otvaranja tržišta i ukidanja monopola HEP-a, čeka nas uvođenje tržišnih, dakle, viših cijena struje / Jednom dijelu potrošača iznosi na računima će se povećati, nekima i znatno, a drugome smanjiti. Npr. oko 30.000 kupaca koji su dosad, zahvaljujući trotarifnim brojilima kilovatsat prosječno plaćali 30 lipa, sada će ga plaćati znatno više pa će im i računi poprilično porasti. To će se dogoditi i kupcima koji su imali limitatore s niskim ograničenjem i velikom potrošnjom (njih ima više od 50.000) te ostalima koji su imali vrlo veliku potrošnju jer ih dobar dio struju koristi za grijanje </p>
<p>Kako će se Vladina odluka o ukidanju poskupljenja struje za kućanstva odraziti na HEP, koliko će potrošača zbog novog tarifnog sustava dobiti veće i manje račune, kada će vratiti preplaćeni novac za rujan, je li gospodarstvu struja ipak poskupjela, kakve će biti cijene kad HEP izgubi monopol? O tome i drugim aktuelnim pitanjima razgovarali smo s predsjednikom Uprave HEP-a Ivom Čovićem.</p>
<p>• Koliko će ukidanje poskupljenja struje za kućanstva smanjiti HEP-ove prihode i kakve će to imati posljedice?</p>
<p>- Zbog toga će nam se prihodi smanjiti 280 milijuna kuna godišnje. Još 100 milijuna kuna godišnje će nam se smanjiti zato što smo na istu razinu kao i kućanstvima, smanjili cijene i gospodarstvu priključenom na niski napon (0,4 kilovolta), iako je ono dosad plaćalo više cijene od kućanstava. Poznato je da je u europskom okruženju električna energija za gospodarstvo niža od one za kućanstva. Naime, jedno od načela novog tarifnog sustava je da svi potrošači na istom naponu plaćaju istu cijenu. To znači da će nam ukupno godišnji prihodi biti smanjeni čak 380 milijuna kuna, a ovu bi godinu mogli završiti s gubitkom od oko 500 milijuna kuna. To će nam usporiti poslovnu konsolidaciju i smanjiti ulaganja u nužnu modernizaciju i proširenje mreže te gradnju novih objekata što znači zadržavanje nepovoljnih naponskih okolnosti u mnogim područjima (tzv. sive zone). </p>
<p> • Koliko će potrošača zbog promjene tarifnog sustava dobiti više račune, a koliko niže i za koliko?</p>
<p> - Do sada su istu uslugu HEP-a kupci plaćali različito, a razlike su u nekim kategorijama bile vrlo značajne. Novi tarifni sustav to radikalno mijenja, pa će svatko plaćati što potroši po jedinstvenoj cijeni jer je osnovna postavka novog tarifnog sustava da se cijene za pojedine kategorije potrošača usklade sa stvarnim troškovima sustava. Zbog toga će se jednom dijelu potrošača iznosi na računima povećati, nekima i znatno, a drugom smanjiti. Npr. oko 30.000 kupaca koji su dosad zahvaljujući trotarifnim brojilima kilovatsat prosječno plaćali 30 lipa sada će ga plaćati znatno više pa će im i računi poprilično porasti. To će se dogoditi i kupcima koji su imali limitatore s niskim ograničenjem i velikom potrošnjom (njih ima više od 50.000) te ostalima koji su imali vrlo veliku potrošnju jer ih dobar dio struju koristi za grijanje. Dosad su, naime, troškovi grijanja na struju bili vrlo konkurentni ostalim energentima ili čak niži, što nigdje u svijetu nije praksa. Ukupno očekujemo da će od oko 2,1 milijuna naših kupaca oko 150.000 dobiti 10 i više posto povećane račune. Svi ostali će dobiti približno iste račune kao dosada (do pet posto manje ili veće) ili znatno manje od dosadašnjih. Sigurni smo da će više od milijun potrošača dobiti manje račune. Tu npr. spadaju potrošači s dvotarifnim brojilima koji su imali limitator i malu potrošnju, ali i ostali s relativno malom potrošnjom te gotovo svi kupci s jednotarifnim brojilima (im ih više od 800.000) jer im je cijena smanjena. Kad se to zna onda je jasnije zašto uvođenje novog tarifnog sustava HEP-u neće povećati prihode. Cilj izmjena tarifnog sustava nije bilo povećanje prihoda HEP-a i njegova priprema za privatizaciju ili punjenje proračuna, nego zamjena sustava jednostavnijim i pravednijim, usklađenim s takvim sustavima na zapadu. </p>
<p>• Nije li izabrano loše vrijeme za uvođenje novog tarifnog sustava i poskupljenje struje uoči zimske sezone koja ionako donosi veće cijene i potrošnju?</p>
<p>- On nije donešen sada jer je HEP tako predložio i odlučio, nego se to dogodilo zbog političkih i društvenih okolnosti. Slažem se da je to bilo najlošije moguće vrijeme tijekom godine jer je primjena novog tarifnog sustava s višim cijenama za kućanstva počela na pragu zimske sezone kad rastu i cijene i potrošnja. Uz to, mi smo u akontacijske rate ukalkulirali i ove godine u kućanstvima za devet posto prosječno povećanu potrošnju. Ovo vrijeme ne odgovara ni nama ni potrošačima. No, to samo potvrđuje koliko je ovaj dokument važan i složen!</p>
<p>• Kako ćete i kada potrošačima koji su platili uvećane račune za rujan vratiti preplaćeno budući ste odlučili da niže cijene za kućanstva neće vrijediti od 1. listopada nego i za rujan?</p>
<p> - Na kraju godine ćemo očitati sva brojila i onima koji su platili više nego je bilo potrebno vratiti preplaćeno ili za iznos razlike umanjiti sljedeću akontacijsku ratu. </p>
<p> • Po podacima HEP-a ukinuto poskupljenje struje za kućanstva bilo je prosječno 9 posto, a Državni zavod za statistiku je izračunao da bi struja kućanstvima prosječno poskupjela 20,5 posto. Tko je u pravu?</p>
<p> - Iznos od 9 posto nije označavao povećanje računa u tom iznosu, nego bi toliko porasli prihodi HEP-a od kućanstava na godišnjoj razini. Dakle radilo se o procjeni povećanja prosječne cijene na godišnjoj razini. Naime, točni se učinci ovih cijena na pojedine kupce mogu vidjeti tek nakon godišnjih obračuna. Zato se naša procjena učinaka tarifnih stavova ne mora nužno podudarati s procjenom Državnog zavoda koji je usporedio troškove za mjesec kolovoz s troškovima za mjesec rujan, dakle procjenom na jednomjesečnoj razini. Sada isto tako tvrdimo da nam uvođenje novog tarifnog sustava na godišnjoj razini, dakle ne jednomjesečnoj, neće povećati prihode uzimajući u obzir lanjsku razinu potrošnje.</p>
<p>• Kako komentirate tvrdnje HUP-a o prosječnom poskupljenju za gospodarstvo od 18,5 posto unatoč Vladinoj zabrani?</p>
<p> - Moram demantirati njihove tvrdnje jer su analizu napravili na vrlo malom i nereprezentativnom uzorku. Kontaktirali smo s tvrtkama koje su sudjelovale u HUP-ovoj anketi i potvrdili da su izneseni podaci netočni. Zato još jednom tvrdimo da nam se prihodi od gospodarstva neće povećati što potvrđuju i podaci za rujan. Štoviše, će nam se i smanjiti zbog smanjivanja cijena za oko 160.000 tvrtki priključenih na niski napon. Gospodarstvo će za listopad dobiti prilično veće račune nego lani za isti mjesec, ali ne zbog poskupljenja nego zbog proširenja zimske sezone, sa četiri na šest mjeseci ali će računi za studeni i prosinac biti značajno niži nego lani. Uz to će se odstupanja cijena za pojedine tvrtke od prosječnih po novom tarifnom sustavu značajno smanjiti. Naime, prosječna cijena kilovatsata na srednjem naponu (na 10 kilovolti) bila je 45 lipa, a neke tvrtke su plaćale kunu i pol pa i dvije, a bilo je i onih koje su plaćale samo 20 do 25 lipa jer je stari tarifni sustav preveliko značenje davao tzv. angažiranoj snazi, a premalo potrošenoj energiji. Vrlo malom broju tvrtki će se računi sada znatno povećati ili smanjiti, a kod većine njih računi za struju relativno malo utječu na ukupne troškove poslovanja pa nitko, ponavljam, neće moći tvrditi da mora poskupjeti svoje proizvode zbog većih računa za struju. Isto tako sumnjam da će itko zbog smanjenja računa za struju pojeftiniti svoje proizvode iako smo tvrtkama na 10 kilovolti (tu je više od 95 posto tvrtki) smanjili cijene prosječno za 4,6 posto. </p>
<p> • Vlada je najavila smanjivanje granice za tzv. povlaštene potrošače koji mogu birati dobavljača struje. Dosad su tu spadali oni koji su godišnje potrošili više od 40 gigavatsati, a potpredsjednik Vlade Goran Granić je najavio da će se to omogućiti i tvrtkama priključenim na srednji napon na 35 kV. Kakva će biti nova granica? Kad će HEP odrediti cijenu iznajmljivanja svoje mreže drugim dobavljačima?</p>
<p> - Zasad po dosadašnjem kriteriju postoji 15 povlaštenih kupaca i na njih otpada 10 posto ukupne potrošnje na razini čitavog sustava. Neki su priključeni na visoki (110 kV), a neki na srednji napon (35 kV) jer je granica bila godišnja potrošnja, a ne naponska razina. O prosudbama Vlade, pritisku kupaca i interesu drugih dobavljača struje da uđu u taj posao ovisi hoće li Vlada, kada i koliko spustiti granicu za ulazak u krug povlaštenih potrošača. HEP vrlo afirmativno gleda na procese liberalizacije tržišta i širenje mogućnosti izbora dobavljača jer smo uvjereni da je naša cijena vrlo konkurentna, a spremni smo i s kupcima koji formalno ne spadaju među povlaštene razgovarati o uvjetima isporuke i omogućiti da, ako žele, pronađu drugog dobavljača. </p>
<p>Cijenu korištenja naše mreže određuje Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti. Priprema potrebnih preduvjeta je u tijeku iako se radi o vrlo složenoj metodologiji za utvrđivanje naknada. Kako bi se taj proces ubrzao spremni smo Vijeću predložiti privremene pojednostavljene tarife. Ne bojimo se konkurencije jer će ona pomoći da naši kupci shvate koliko je HEP siguran i pouzdan dobavljač. Sigurno je da nas neće doživljavati kao monopolista koji im nešto nameće. S druge strane, ona će nam pomoći da što prije završimo restrukturiranje, smanjimo broj zaposlenih, racionaliziramo troškove, unaprijedimo poslovanje i HEP preobrazimo u modernu, efikasnu i racionalnu europsku kompaniju spremnu za tržišno natjecanje.</p>
<p>• Biste li imali ovakve cijene i da imate konkurenciju?</p>
<p> - Spremni smo za tržišnu utakmicu jer smo sigurni da su uvjeti koje nudimo konkurentni. Znamo da postoje efikasnije elektroprivrede. Ali one posluju u normalnim okolnostima, a mi smo još uvijek, kao što se zna, prisiljeni da struju prodajemo po nerealnoj cijeni. Stoga sumnjam da bi itko drugi mogao ponuditi povoljnije cijene od naših. Zato želimo da što prije zažive tržišni odnosi jer će to biti najbolji test za nas. Sigurno da će olakšati i uvođenje realnih cijena za naš proizvod jer će otvaranje tržišta u početku dovesti do povećanja cijena struje.</p>
<p>• Što su glavni razlozi zašto bi struja trebala poskupjeti?</p>
<p>- Već duže vrijeme cijena nam ne omogućava poslovanje bez gubitaka. Naime, u posljednje dvije godine znatno su porasli troškovi goriva za termoelektrane i uvoza struje. HEP je jedina europska elektroprivreda koja nije povećala cijene u posljednje dvije godine. Čak su i u nekim tranzicijskim zemljama, iako su tamo odnosi apsolutno nerealni, cijene struje povećane i po 70 do 100 posto. Naši fiksni troškovi kao što su plaće, održavanje, amortizacija itd. su na nižoj razini nego u 1999. Za nabavku plina i mazuta te uvoz struje te smo godine potrošili 1,3 milijardi kuna, u 2000. - 1,98 milijardi kuna, a u 2001. 2,5 milijardi kuna, dakle gotovo dvostruko više u odnosu na 1999. Ove će godine taj iznos biti još veći, a u međuvremenu nije mijenjana naša cijena. U 1999. je cijena uvozne struje bila čak ispod 1,7 centi po kilovatsatu, a sada je u prosjeku 2,7 centi. </p>
<p> • Iako priznaju da cijena struje nije realna Vlada ističe da HEP mora i dodatno racionalizirati svoje poslovanje.</p>
<p> - U svakoj velikoj tvrtki postoje neracionalnosti pa tako i u HEP-u. Ali činjenica je da je naš elektroenergetski sustav vrlo kompleksan i skup. Imamo puno starih elektrana s nedovoljnim iskorištenjem goriva. Uz to nemamo dovoljno domaćih energenata pa je naša proizvodna cijena možda i viša nego kod drugih elektroprivreda. Zbog zemljopisnog oblika Hrvatske dužina naše prijenosne i distribucijske mreže je veća nego u drugim zemljama slične veličine. Do brojnih otoka struju prebacujemo podmorskim kabelima što dodatno poskupljuje sustav. Zato je pitanje kako bi uz takve uvjete normalno radili i da imamo cijenu kao druge elektroprivrede, a ne da je niža uz objektivno veće troškove. Cijena u Hrvatskoj je barem 30 posto manja nego u Austriji i 40 posto manja nego u Njemačkoj, a prosječna cijena u EU-u je 25 posto veća od naše. Iako i mi spadamo među njih teško se uspoređivati s tranzicijskim zemljama jer ih većina, za razliku od nas, ima vlastite velike rezerve energenata. Uz to kod njih je, osim u Češkoj i Poljskoj, cijena struje i dalje socijalna kategorija zbog čega su vrlo malo ulagali u modernizaciju sustava pa imaju puno veće probleme od nas. HEP je istodobno uglavnom vlastitim novcem sanirao 4 milijarde kuna izravnih ratnih šteta i unatoč toga nema problema u opskrbi potrošača. Najbolje se to vidjelo lani u prosincu kad su bile izuzetno niske temperature i velika potrošnja zbog čega njihovi sustavi, za razliku od našeg, tjednima nisu normalno funkcionirali. Zato treba stalno ulagati u sustav, a to je teško bez realne cijene. Jer i hrvatski kupci trebaju, zavrijeđuju konačno dobiti kvalitetan kilovatsat. Mi to u HEP-u posebno znamo.</p>
<p> Inače, lani smo za 839 smanjili broj zaposlenika, a troškove osoblja za 165 milijuna kuna. Smanjili smo i opće troškove poslovanja (troškovi prijevoza, telekomunikacijskih usluga, osiguranja objekata i sl.) za više od 50 milijuna kuna itd. U ovoj godini provodimo daljnje racionalizacije troškova. Gubitke je nemoguće smanjiti bez velikih ulaganja u staru mrežu što otežavaju ovakve cijene. Jer za smanjenje gubitaka za samo jedan posto treba uložiti 250 milijuna eura. </p>
<p>• Kada ćete ponovo zatražiti poskupljenje struje?</p>
<p> - Vaše pitanje mogu shvatiti i kao provokaciju. Već mjesecima tražimo korekciju cijena, ali nikada za to nije bio »pravi trenutak«, a sada će nam kroz primjenu novog tarifnog sustava čak i dosadašnji ukupni prihod biti smanjen za 100 milijuna kuna što je dodatni razlog zašto ćemo i ovu godinu, kao i prethodne dvije, završiti s gubitkom od 400-500 milijuna kuna. Budući da se ne može trajno poslovati s gubitkom taj će račun kad-tad doći na naplatu. Zato će nas život relativno brzo suočiti s poskupljenjem. Ne moramo zasad stvarati profit, ali nam treba realna cijena koja će nam omogućiti normalnu opskrbu svih potrošača i da ne stvaramo gubitke. Bilo bi nam dovoljno povećanje od barem osam do deset posto prosječno za sve potrošače. </p>
<p>Jer, ne samo nama u HEP-u, već svima u Hrvatskoj, čitavom gospodarstvu mora biti interes jedna zdrava hrvatska elektroprivreda kao generator konsolidacije ukupnog hrvatskog gospodarskog okruženja.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»Čovjek snajper« vjerojatno je »domaći dečko« </p>
<p>Washingtonski ubojica je nesumnjivo odlično izvježban snajperist koji savršeno dobro poznaje okolinu u kojoj operira... U sadašnjoj klimi straha i panike »čovjek-snajper« mora biti skinut, smaknut, ubijen. Jer, on postaje problem koji zadire u nacionalnu sigurnost. Što, naime, ako njegovu taktiku odabere Al Qaida?</p>
<p>Pojava »čovjeka-snajpera« koji nasumično ubija u glavnom američkom gradu Washingtonu i nedalekom okrugu Montgomeryju u saveznoj državi Maryland, pokazuje koliko su suvremene industrijske civilizacije ranjive u odnosu na individualno nasilje, bez obzira je li riječ o psihopatskom usamljeniku ili terorističkom činu u političke svrhe. I dok se 11. rujna dogodio mega-terorizam koji je stigao u SAD izvana, najnoviji serijski ubojica vjerojatno je »domaći dečko«. On je zapravo proizvod vlastitog društvenog sustava u kojem je kultura posjedovanja oružja duboko ukorijenjena stoljetna tradicija, na kojoj se dobivaju ili gube izbori na lokalnoj i saveznoj razini.</p>
<p>Posjedovanje kratkog i dugocijevnog oružja u Americi nije samo stvar puke sigurnosti, nego i prestiža. Mnogima ne znači ništa imati po jedan pištolj, revolver i lovačku pušku. Puno zadovoljstvo postiže se tek kada se zastakljeni ormar napuni od vrha do dna lovačkim, sportskim i poluautomatskim dugocijevnim naoružanjem. </p>
<p>Onaj tko voli oružje i kojemu je to neutaživa strast još od malih nogu, ne drži kod kuće tek »mrtvo željezo«, samo mu se divi i povremeno ga podmazuje. Nigdje kao u Americi nisu tako povoljni uvjeti da se legalni i ilegalni vlasnici raznolikog naoružanja ispucaju do mile volje trošeći za takvu »razbibrigu« na tisuće metaka.</p>
<p>Strijelac za kojim traga policija barem tri savezne države i jednog distrikta pojavio se u nezgodan čas. U trenutku kada su sigurnosne mjere širom Sjedinjenih Država vjerojatno najjače u povijesti, iskrsnuo je netko tko želi dokazati da se i takve prepreke mogu nadmudriti. Ubojica je nesumnjivo odlično izvježbani snajperist, koji savršeno poznaje okolinu u kojoj operira: vješto izbjegava sve policijske blokade, zaobilazi video-nadzor na važnim prometnicama i svoje vozilo (kombi ili karavan) sakriva nakon svake akcije. Osoba koja ubija možda ima i jednog pomagača (»šegrta«) kojeg sa sobom vodi zbog logističke potpore.</p>
<p>Nasumični snajperist izuzetno je hladnokrvan i samouvjeren. Prvo iz vozila motri žrtvu odnosno pogodne lokacije (koristi jake dalekozore, možda i infracrvene noćne uređaje). Njegovi hici su doista daleki i uspješni. Puca s daljine od 300, 500, čak i 800 metara. Nikada se žrtvi ne približi na daljinu manju od 150 metara. Tada obično izlazi iz vozila, nasloni pušku preko ruke na haubu i brzo povlači okidač. Koristi snajperske durbine koji imaju povećanje 1-6 puta, vidno polje 4 stupnja do 20 stupnjeva, dužinu 10-20 cm, a težinu do 300 grama.</p>
<p>Tehnika gađanja, izbor oružja (vjerojatno upotrebljava više cijevi), montiranje snajperskog durbina i optike ukazuje policiji da ima posla s nekim tko je potekao iz njenih redova, redova vojnih specijalaca, ili je naprosto talentirani psihopat koji čak zna proizvoditi streljivo u kućnoj radinosti (možda dolazi i iz redova vrsnih lovaca na krupnu divljač).</p>
<p>Ostavljanje čahure na mjestu s kojeg je pucao nije samo simbolično nego time ubojica stavlja na znanje onima koji ga love da je ekstra klasa (»Bog«), da djeluje po principu »jedan metak, jedan siguran odstrijel«. Streljivo koje koristi ima veliku početnu brzinu i udarnu moć. Upucani ljudi zato padaju kao gromom pogođeni i obično ostaju na mjestu mrtvi.</p>
<p>Policija se nada da će poludjelog snajperista uskoro uhvatiti. On, prema vjerovanju istrage, uživa što se raspisana ucjena približava rekordnoj cifri od pola milijuna dolara. Ako želi dostići i čitavi milijun dolara, neće se zaustaviti, a u tome potjera i vidi svoju šansu i povlačenje crte preko čitavog slučaja.</p>
<p>U sadašnjoj klimi straha i panike »čovjek-snajper« mora biti skinut na sve moguće načine - protusnajperskom vatrom ili ubijanjem licem u lice. Jer, on postaje i širi problem koji zadire u nacionalnu sigurnost. Što ako njegovu taktiku odabere Al Qaida?</p>
<p>Konkretno, u SAD više ne mora slati obučene pilote nego iskusne snajperiste koje može pridobiti svuda po arapsko-islamskom svijetu. A što ako s milijun ili 10 milijuna dolara kupi nekog domaćeg (bijelog) psihopatu željnog publiciteta i »vječne slave«.</p>
<p>Al Qaida se ne mora služiti tim bizarnim načinom jer joj je sigurnije unajmiti pravog profesionalca, kakvog samoubilačkog komandosa koji je prije iz američke ili ruske snajperske puške pucao po Izraelcima. O toj dimenziji računa vode i sve američke tajne službe, pa »luđaka iz Washingtona« treba što prije pronaći i ukloniti.</p>
<p>Ako usamljeni strijelac paralizira život i javni red u američkom glavnom gradu i široj okolici (države Maryland, Virginia) Al Qaida bi s pet-šest uvježbanih timova mogla terorizirati SAD gdje god zaželi. Da ostanu neuhvaćeni deset dana, dva tjedna ili čak čitav mjesec, samoubilački snajperisti Al Qaide (na koncu ionako prije ili kasnije svjesno ginu) moraju imati vozila koja se ne kvare, adekvatna oružja, dovoljno rezervnog benzina (da ih ne bi uočili na benzinskim pumpama), te se odlično snalaziti u isprepletenoj mreži američkih cesta i komunikacijskih čvorišta. Svrha takve sulude operacije nije ubiti konkretno onu ili ovu osobu, nego postići da se Amerikanci više ne osjećaju sigurno ni na kopnu. No, valja pričekati rasplet s tim »jednometnim« ubojicom. </p>
<p>Iako se višeslojna pozadina nazire, gotovo je sigurno da će ovaj tužni događaj vremenom prerasti u mit. Takvih mitova u Americi, a vezanih uz oružje i pravo da se ono nosi i koristi, ima mnogo. Istina tada i nije toliko važna. Ipak, povremeno upravo sami Amerikanci razobličuju takve u suštini okrutne mitove. Jedan od njih pao je nedavno uoči 100 godina nastanka popularne dječje igračke - medvjedića (»teddy bear«), stvorenog iz priče o medvjedu kojeg američki predsjednik Theodore Roosevelt nije htio ustrijeliti u lovu. Mali plišani medo, koji još uvijek ima dlakave uši i krzno pogodno za grljenje (što vole djeca širom svijeta, a i poneki odrasli) nesumnjivo je najpopularnija uspomena na nekog američkog predsjednika.</p>
<p> »Teddy bear« stvoren je 1902. godine, slučajnom kombinacijom sudbine medvjeda uhvaćenog u šumama Mississippija, vijestima o odbijanju predsjednika Roosevelta da ga ubije i dobrom srcu njegove lovačke pratnje. </p>
<p>Pozadina svega je sasvim drugačija. U potpunosti odan pravu da posjeduje oružje i da iz njega puca, Roosevelt je okončao prvu godinu svog mandata poželjevši da trodnevni odmor iskoristi loveći medvjede po Mississippiju. Kako u tamošnjim šumama nije bilo krupnijih i opakijih primjeraka, odabrani su manji i pitomiji medvjedi. Jednog od njih lovački psi brzo su satjerali u malo jezero, opkolili i izgrizli.</p>
<p>Posustalog medvjeda Rooseveltova pratnja je izvukla iz vode i vezala za drvo udijelivši mu usput više udaraca kundacima u glavu. Nakon toga pozvan je Roosevelt. Bio je razočaran i uznemiren kada je vidio uplašenog, mokrog, krvavog, blatnjavog i zavezanog medvjeda. Medvjed nije bio ništa veći od njega i tužno je cvilio. Roosevelt je odbio pucati. Kratko je zapovijedio: »Skratite mu muke«. Na bespomoćnu životinju nije se isplatilo trošiti skupo streljivo. Netko iz pratnje zaklao je medvjeda velikim lovačkim nožem, a da pritom nitko nije osjetio mučninu.</p>
<p> Na stranicama »Washington Posta« 16. studenoga 1902. pojavio se crtež medvjeda kojeg je Roosevelt poštedio. Naslov je glasio »Povlačenje crte u Mississippiju«. U daljnjih sto godina »teddy bear« postajao je sve manji, okruglastiji i slađi.</p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Na redu je »sezona priprema za sljedeću sezonu«</p>
<p>Nakon odrađene aktualne na redu su, ili bi barem tako trebalo biti, pripreme za sljedeću sezonu. Jesu li već počele, ako nisu kada će, ili će se umorna branša odmarati do proljeća? Kao i dosad! </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Jedno iznimno važno pitanje na kraju sezone 2002.: Kako se ponašamo kao turistički domaćini i kako se odnosimo prema poslu, poslovnoj etici, pravilu »vrijednost za novac« i, posebno, prema gostima? Evo i ovako:</p>
<p>U samo jednoj ovosezonskoj inspektorskoj akciji koja je imala sedamdeset i dva nadzora utvrđena je čak sedamdeset i jedna nepravilnost, a u istodobnoj akciji od trideset i osam nadzora rezultat je bio još porazniji - ništa manje nego pedeset i četiri nepravilnosti! Prvospomenuta akcija dogodila se na otoku Mljetu, a druga na Kornatima. To su samo dva podatka iz opširnog i brojkama bogatog izvješća Državnog inspektorata RH o poduzetim akcijama i mjerama od 15. lipnja do 15. rujna na rivijeri od Umaga do Cavtata u kojem je razdoblju bilo 23.482 nadzora poslovanja uslužnih objekata i službi iz sektora ugostiteljstva i turizma (i pratećih djelatnosti), a podnijeto je 4937 zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka, donijeto 640 upravnih rješenja o zabrani rada, 312 istih rješenja o uklanjanju nepravilnosti, na licu mjesta naplaćeno je 769 kazni u ukupnome iznosu od oko milijun i pol kuna. Treba zabilježiti i ovaj podatak: u 18.431 obavljanom inspekcijskom nadzoru u sektoru privatnog smještaja utvrđeno je kršenje propisa u 3883 slučajeva (za usporedbu: lani su te brojke glasile - 16.923 i 2794). I tako dalje...</p>
<p> Od brojki i podataka u spomenutome izvještaju, kako se ono kaže, doista »boli glava«, ali još više boli (ili bi trebala boljeti) cjelokupnu turističku operativu sa svojom nadgradnjom kad, makar i površno, prouči izvješće Državnog inspektorata na turističkom terenu! Podsjetimo kako su ovoga proljeća (u travnju) naši ugostitelji »digli glas« nakon što je najavljena inspektorska kontrola (ne samo) na rivijeri i čak je bilo s njihove strane učestalih tvrdnji kako će inspektorska hajka »negativno utjecati na turističku sezonu«, pa i »otjerati goste«, ali na pitanje tko će prije »otjerati« turiste - oni koji brinu za red ili oni koji krše propise - nije, kao što se moglo i očekivati, bilo odgovora... Podsjetimo i na ovo pitanje iz predsezone: hoće li najavljene inspekcijske akcije »negativno utjecati na sezonu« zato što će iznervirati ugostitelje i privatne iznajmljivače ili zato što će, ako kontrole ne bude, gosti biti iznervirani ukupnim odnosom prema njima i njihovu novcu? Naravno, odgovora nije bilo...</p>
<p>Sezona 2002., koja je prema službenim podacima fizički jača oko pet posto od lanjske, upravo je završena, nije, na žalost, bilo sreće s vremenskim prilikama, ali se i to nekako preguralo, ali, što je još žalosnije, nije bilo ni zadovoljstva s načinima poslovanja i, posebno, s ukupnim odnosima prema gostima i potrošačima. Već je dosadno ponavljati »vječno zelene« priče o neturističkom radnom vremenu uslužnih djelatnosti, o neizdavanju računa gostima, o tzv. »deranju kože« gostima zbog (pre)velikih apetita nuditelja usluga u (pre)kratkim sezonama, o ponašanjima lokalnih samouprava koje su i dalje glasne u paroli »živimo od turizma i za turizam«, ali praksa to ne potvrđuje, o komunalnom neredu, bagerima usred ljeta, naglašeno blijedim uslugama uz prometnice, itd.</p>
<p>Na kraju svega, kao i obično, na redu je »sezona priprema za sljedeću sezonu«. Čuje se da je, navodno, već počela. Hoće li se napokon dogoditi da se to može reći i napisati bez onoga »navodno«?</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Smiju li se posvađati Crnić, Ingrid, Bajić, Ostojić i Račan? Smiju, a bilo bi i poželjno!</p>
<p>Reforma pravosuđa, Račanova državna autocesta broj dva, zasad ima samo upaljene bagere u Saboru i nekoliko posipača šljunka u sudnicama. A to, ruku na srce, nije dovoljno da bi se trasirana reforma mogla i - asfaltirati</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Kopka me već mjesec dana zašto je financijski podministar Damir Kuštrak odgovarajući ministrici pravosuđa da je njen zahtjev za 370 milijuna kapitalnog ulaganja u pravosuđe iduće godine, toliko novca koje »ni Čačić ne bi mogao potrošiti«. Jer, taj novac, koliko malo znam, dovoljan je za 36 kilometara autoceste Zagreb-Split. Ako je premijer Račan rekao da su mu prioriteti taj putni pravac i ta pravosudna reforma, onda financijaš Kuštrak navješćuje da će Račan cestu graditi deset godina. To je možda građevinski opravdano, ali to je mandat kao kod nekog, Bože oprosti, narodnoga sina u zemljama s kojima se Hrvatska baš i ne želi uspoređivati.</p>
<p>Dakle, da vidimo, kako stoje stvari s građevinarstvom u pravosudnoj reformi. Redom: ministrica je pravosuđa i ovaj vikend na putu preko državne granice. Ivica je predsjednik, Crnić zabarikadiran u Vrhovnom sudu. Mladen Bajić obilazi bivše bojišnice s ruba rata i pretvorbe budeći svoje suradnike klonule nad predmetima otvorenim u tužiteljstvu prije jednu, tri, deset godina.</p>
<p>Policajac Ranko Ostojić pokušava tvrditi da se trenutačno njegovi operativci na terenu ne svađaju ni s tužiteljima ni sa sucima i da su stvari, u tom smislu perfektne već nekoliko posljednjih mjeseci. A premijer Račan, onaj koji se kleo u cestu i sudnicu kao odrednice svojega mandata, muku muči sa Saborom, s Haagom i Bobetkom, s koalicijom i vanjskim pritiscima.</p>
<p>Pažljivom čitatelju nije promaklo: pa oni se, ključni ljudi pravosudne reforme, uopće ne susreću. Krtice ovog potpisnika razmještene u raznim sudbenim i državnim sektorima, potvrđuju da čak ni pisma ne razmjenjuju, niti SMS-poruke, makar je sad tarifa povoljna. A Čačić, ministar za nisku i visoku gradnju, i Račanova uzdanica za ostvarenje pola od one zakletve, svakotjedno medijski njeguje svaki metar tunela, betonski blok ugrađen u bankinu. A pravosuđe?</p>
<p>Nekako je ispalo da je pravosudna reforma samo dosadni posao s kojim se maltretira premijera, pravnika po obrazovanju, a političara po zanimanju. Dobro se, pak, zna da političari po zanimanju za pravosuđe nisu konzistentni. Kao da je Vila Prekrižje nakraj svijeta.</p>
<p>Iz vlastita statusa diplomiranog pravnika, stoga, tražim da se osobe iz naslova ponovo nađu u spomenutom objektu na sjevernom zagrebačkom brežuljku. I da vide kako napreduju tuneli i dionice pravosudne reforme. I da se, po mogućnosti međusobno dobro posvađaju, jer ti sitni sukobi na kapaljku, oprostite, nisu nikakva reforma. A za novinsko pisanje nisu ni posebno zanimljivi.</p>
<p>Koga, dovraga, zanima što je zbog nakrcanog dnevnog reda u Saboru zakasnio jedan novelacijski zakon zakonu o prekršajima koji je deset dana prije stupio na snagu u nepromijenjenom obliku. Može li se od toga napraviti krupni naslov za prvu stranicu? Ne može, jer nema ni dobre slike.</p>
<p>Koga zanima dulje od petnaestak redaka što se jedan sudac izrugao ministrici na upit, zašto je umjesto u spis dokaze u predmetu koji vodi sakrio u ormar?</p>
<p>Nikakva vijest nije da se kriminalisti na sastanku s tužiteljima sve lijepo dogovore, a onda - nikom ništa. Ili, što napraviti s obavijesti da u Saboru reformu vladinih resora ili prijenos vlasti zakonski predlažu oporbene stranke, samo zato što Vlada nije zakone o sebi samoj stigla napraviti u obećanom roku. Nećete vjerovati, ali sve to je pravosuđe.</p>
<p>Zašto se potpisnik zalaže za svađu aktera promjena u sudstvu?</p>
<p>Prvo, zato što je svađa nacionalna verzija inozemnog »brain storminga«. Ništa špekule u glavi ne protrese tako dobro kao pošteni verbalni fajt.</p>
<p>Drugo, ne možeš se svađati s nekim koga nema. A navedeni se o pravosudnoj reformi nisu sastali već tjednima pa se i ne zna jel' se to hrvatski sudovi reformiraju ili ne.</p>
<p>Treće, bio bi to dokaz da je nekome u ovoj zemlji i dalje stalo da se pravosuđe reformira. Jer, nitko se normalan neće svađati oko nevažnoga, osim nogometa, ali taj je problem obrađen na drugim stranicama.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Čuvajte Tarika kao vodu na dlanu</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Kada se pojavio</p>
<p> - a bilo je to prije nekoliko godina - za Joška Lokasa sam napisao da je 'nasljednik' Olivera Mlakara. I debelo pogriješio. Iz dva razloga. Zato što Lokas doista nije Mlakarov voditeljski pandan. Jer razvija se u sasvim drugom smjeru. A drugi dokaz moje pogreške je taj što je Oliver Mlakar jedan jedini i neponovljiv. Poput, recimo, Helge Vlahović, kojoj 'nasljednica' nije niti na vidiku. Helga Vlahović je - uzmu li se u obzir i njezini najraniji i najzreliji radovi - blagdan za oči i uši. Već i samom pojavom - poput, recimo, velikih glumaca (Kvrgića, Dracha, Nadarevića...) - ispuni scenu, odnosno, ekran. Ona je i sadržaj i atmosfera. Njome, kao i Oliverom Mlakarom, i najneosmišljenija emisija priskrbljuje gledljivost. Voditelji poput njih se - kao i dobri nogometaši, vrhunski reproduktivni glazbenici ili kazališni majstori - ne mogu proizvesti u televizijskim radionicama. Jednostavno, talent i osobnost se ne daju naučiti.</p>
<p>Je li, ipak, netko po talentu približan Oliveru Mlakaru gurnut u neki prisavski kutak? Nije. Dobrih - dakle, ne vrhunskih - voditelja koji su se pojavili u desetak posljednjih godina može se izbrojati na prste jedne ruke. Danijela Trbović Vlajki, Duško Ćurlić, pomalo posustala Barbara Kolar, nikad dokazana Mirna Berend... I nema više. I zato je, pretpostavljam, HTV u potrazi za voditeljskim osobnostima skrenuo pogledom na estradne pozornice, i, poglavito, hrvatsko glumište. Prije nego što je postala pjevačka zvijezda, od Severine se pokušalo napraviti voditeljicu. I stalo. Prerano, jer joj talenta nije nedostajalo. Iz pjevačica su prilično uspješno u voditeljice regrutirane Ivana Plechinger - kojoj HTV, osim Huga i jednog izvanredno odrađenog novogodišnjeg showa, još uvijek nije dao pravu priliku, te Vlatka Pokos koja je bolja od većine onih koje gledamo svakodnevno na ekranima.</p>
<p>Više je sreće bilo s glumcima. Dublji su trag pred kamerama uspjeli ostaviti tek oni koji su shvatili da su kazalište i televizija ipak dva bitno različita medija. Kada se riješi teatarske poze, Mila Elegović Balić bi mogla, bez sumnje, voditi i festivale i večernje show emisije. Iako jedan od najboljih glumaca svoje generacije, Željko Königsknecht nije dobar voditelj, ali jest odličan showman, što je, uostalom, dokazao s nekoliko angažmana u zabavnom programu u doba Ksenije Urličić. </p>
<p>Mirjana Rogina je odličnim gegovima i sposobnošću za improvizaciju »Kruškama i jabukama« priskrbila epitet jedne od najzabavnijih HTV-ovih emisija u posljednjih nekoliko godina. Bojana Gregorić je dvije godine za redom zabljesnula vodeći (s Duškom Ćurlićem) »Doru« i zasigurno bi, poput »Komedijine« pjevačice Sandre Bagarić, uz stručnu pomoć vrhunskog redatelja, scenarista i urednika, mogla, poput Helge Vlahović, ostaviti dubok trag u nekim novim 'svjetlima pozornice'. Maja Petrin, Jasna Bilušić, Sanja Marin, Mirta Zečević i Suzana Nikolić u svojim malim prilikama nisu ni razočarale, ali ni oduševile. I ne treba ih otpisati. A poglavito ne Renea Bitorajca za kojeg - zbog iznimnog talenta - treba napraviti posebnu emisiju. I na kraju, <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT>. Tarik Filipović. On »Milijunašu« daje smisao i začin, stvara atmosferu, te iz emisije u emisiju demonstrira duhovitost te izuzetnu kulturu pred kamerama. Njega HTV mora čuvati kao malo vode na dlanu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Prečesto padamo koračajući putem demokracije</p>
<p>Kad dobro poznajemo ono što ne prihvaćamo ili ne podnosimo, razlog neprihvaćanja može biti gubljenje kontrole nad tim različitostima. Za različitog, drukčijeg nemamo gotovu šablonu kojom ćemo ga disciplinirati, podrediti svojim planovima i ciljevima, odnosno utjerati u zajednički tor / Zašto nije poželjno iskazati različit stav od službeno proklamiranog prema optužnici o odlasku generala Bobetka u Haag? Za različite ljude razlozi su vjerojatno bili donekle različiti, ali ni udio straha nije bio zanemariv. Neugodno je i bolno živjeti u socijalnoj izolaciji, što pogotovo dolazi do izražaja kada doživljavamo strah. Osjećamo se jači, zaštićeniji kada pušemo jedni drugima za vrat, kada svi mislimo isto, govorimo isto, kada smo kao jedan, poput granitnog monolita</p>
<p>MIRJANA NAZOR</p>
<p>Vrlo često spominjemo pravo na različitost kao jedan od temelja demokracije, civilnog društva. Živjeti s onim tko izgleda drukčije, misli, vjeruje i djeluje drukčije, zaista je zavidan civilizacijski doseg.</p>
<p>Različitost, naravno, ne znači pravo na privilegije, dobivanje onog što je drugima nedostupno. Pravo na različitost ne podrazumijeva pravo na drukčiji tretman u smislu »što mogu ja, ti ne možeš ni u snovima«. </p>
<p>Biti čovjek ili ne, nikako ne bismo smjeli ugurati u kategoriju prava na različitost.</p>
<p>Naša se različitost može ogledati u vidljivim i nevidljivim karakteristikama: zdravstvenom statusu, tjelesnom izgledu i pokretljivosti, boji kože, političkoj orijentaciji, nacionalnosti, vjeri, spolnoj orijentaciji, stavovima prema svemu i svačemu.</p>
<p>Uvjerena sam da bi svijet bio dosadan i monoton ako bismo svi bili jednaki, slični kao jaje jajetu po izgledu, mislima i djelima. </p>
<p>Naravno, različite različitosti izazivaju u nama različite osjećaje, pa je moguće ponuditi i različita objašnjenja njihova neprihvaćanja ili barem zaziranja od njih.</p>
<p>Strah od nepoznatog često je izvor suzdržanosti, neprihvaćanja ili nesnošljivosti prema drukčijem. Može biti utemeljen na neznanju, površnom znanju, dezinformacijama. Sve je to plodno tlo za bujanje predrasuda.</p>
<p>Međutim, kada dobro poznajemo ono što ne prihvaćamo ili ne podnosimo, razlog neprihvaćanja može biti gubljenje kontrole nad tim različitostima. Za različitog, drukčijeg nemamo gotovu šablonu kojom ćemo ga disciplinirati, podrediti svojim planovima i ciljevima, odnosno utjerati u zajednički tor.</p>
<p>Medijski najeksponiraniji primjer neprihvaćanja jedne vrste različitosti, na koji se još nije spustila prašina, jest naravno HIV-pozitivna djevojčica Ela. Njena različitost izaziva u prvom redu strah, ali našlo bi se i drugih razloga njena neprihvaćanja.</p>
<p>Sljepoća, gluhoća, nemogućnost kretanja ili otežano kretanje ipak nas manje plaše. Ali, tu se javljaju drukčiji problemi: psi vodiči, invalidska kolica, specijalne knjige, uklanjanje brojnih arhitektonskih barijera i tako dalje i dalje. Sve nabrojeno naravno iziskuje znatan novac, a nije nevažna ni naša dobra volja i želja da ljudima pomažemo da svoju različitost što manje osjećaju teretom, smetnjom.</p>
<p>Međutim, kada su u pitanju tjelesni nedostaci i neke bolesti, u igru neprihvaćanja različitosti treba uključiti i vjerovanje da postoji valjan razlog zbog kojeg su neki ljudi »obilježeni«, da je tu najvjerojatnije i Bog imao svoje prste i da je bolje držati se podalje od njih.</p>
<p>A kako stojimo s iskazivanjem različitih stavova? </p>
<p>I tu su nas svježa događanja pokazala u pravom svjetlu. Prečesto padamo koračajući putem demokracije.</p>
<p>Zašto nije poželjno iskazati različit stav od službeno proklamiranog prema optužnici o odlasku generala Bobetka u Haag? Za različite ljude razlozi su vjerojatno bili donekle različiti: neinformiranost, neka politička korist, izmanipuliranost, različitost shvaćanja pojma domoljublje, prihvaćanje samo jedne istine... Ali čini mi se da i udio straha nije bio zanemariv.</p>
<p>Naime, neugodno je i bolno živjeti u socijalnoj izolaciji, što pogotovo dolazi do izražaja kada doživljavamo strah. Osjećamo se jači, zaštićeniji kada pušemo jedni drugima za vrat, kada svi mislimo isto, govorimo isto, kada smo kao jedan, poput granitnog monolita. </p>
<p>Zastupati u nekim situacijama stav različit od stava većine doista zahtijeva hrabrost, jer se posljedice njegova iskazivanja ne moraju očitovati samo u socijalnoj izolaciji.</p>
<p>Poznato je, također, da su ljudi sretniji i sigurniji ako mogu barem donekle predvidjeti i kontrolirati svijet u kojem žive. </p>
<p>Nerado prihvaćamo da se nešto događa slučajno, jer to znači da postoje situacije koje ne možemo kontrolirati, a njih se bojimo i nastojimo ih svesti na minimum.</p>
<p>Zbog toga sebi pokušavamo objasniti kako vlastito ponašanje tako i ponašanje drugih. Pri razumijevanju ponašanja drugih, kao i predviđanju njihova ponašanja, pomažu nam neke informacije o njima, kao i kontekst u kojem se određeno ponašanje zbiva.</p>
<p>Na primjer, ako se čovjek sruši na ulici, a ne poznajemo ga, često zaključujemo na temelju onoga što smatramo uobičajenim: pijanci ili »drogeraši« se ruše na cesti.</p>
<p>Jasno je da je takvo zaključivanje na temelju samo jedne informacije vrlo često pogrešno. Međutim, onaj tko zaključuje toga, dakako, nije svjestan.</p>
<p>Ako dakle »drukčiji« nije prisustvovao predstavljanju nekih knjiga, ciljano organiziranim koncertima, mitinzima ili možda nekim hodočašćima, zaključujemo da sigurno nije »pravi« Hrvat, nije domoljub, nije osoba u koju se može imati povjerenja, jednostavno, nije »naš«.</p>
<p>Takvo je zaključivanje, naravno, jednako vrijedno kao i prije spomenuto zaključivanje o pijanstvu čovjeka koji se srušio na ulici.</p>
<p>Unatoč našim različitostima, vidljivim i manje vidljivim, ne bismo smjeli zaboraviti da ipak svi pripadamo vrsti koja se zove čovjek, a mi mnogobrojni kršćani čak istom Ocu.</p>
<p>Ima li nade da se to konačno počne prepoznavati i u našem djelovanju?</p>
<p>Nemojmo svaku večer verbalnom molitvom iskazivati brigu i sućut za kljaste, bolesne, slijepe, gluhe... Učinimo nešto za njih, jer to će biti istinska molitva, Bogu sigurno draža od našeg mehaničkog ponavljanja davno naučenih šablona.</p>
<p>Nemojmo proklinjati ni mrziti one koji se ponašaju i misle drukčije i slobodno iskazuju svoje stavove, niti ih obljepljivati etiketama svih mogućih vrsta. Prihvatimo ih kao mjeru naše civilizacijske zrelosti, potvrdu da smo u šumi identifikacija sposobni i voljni otkrivati identitet drugog i drukčijeg.</p>
<p>Autorica je profesorica psihologije na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Temeljno je pitanje tko nam to za počinjen zločin sudi </p>
<p>Domoljublje nije nešto što bi čovjeka uvelo u nacionalizam i ksenofobiju, nego mu ono pomaže da s ljubavlju prihvaća druge. Tu temeljnu odrednicu domoljublja hrvatski ultraljevičari ne mogu shvatiti... Kozmopolitski fanatici i pseudoeuropski snobovi u hrvatskom društvu ne mogu shvatiti da je nacionalni ponos normalan civilizacijski refleks jednog naroda i da je osporavati čovjeku nacionalnu svijest, ispirući mu mozak nekim zločinima pod izlikom »pravne države«, »Božjega zakona« i »ustavnog zakona«, jednak i gnusan zločin kao i ugrožavanje socijalne pravde. Zagovaratelji Haaškog suda kao paradigme ispiranja svijesti o tome svjesno ne govore</p>
<p>PAVLE PRIMORAC </p>
<p>Ja volim svoj hrvatski narod i molim se za njega. Ne sramite se biti Hrvati. Ja se ponosim što sam Hrvat«, uzviknuo je vlč. Zlatko Sudac na svetoj misi za vrijeme svoje homilije 29. rujna ove godine u crkvi Sv. Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu. Vlč. Sudac uzviknuo je ono što na neki način osjeća svaki domoljub.</p>
<p>Desničarski kozmopoliti godinama nas pokušavaju uvjeriti da su nacija i ljubav prema domovini nešto zaostalo, retrogradno ili, kako oni to kažu, dinaroidski pseudofenomen. Još se služe i biblijskim izričajima kako bi opravdali svoj kozmopolitski nacionalizam, a zaboravljaju da se mržnja i prijezir prema nekoj vrijednosti ne mogu nikako opravdati citiranjem Božje Riječi.</p>
<p>Baš suprotno! Ta ista Biblija koju oni citiraju da bi dokazali svoj ultrapatološki prijezir prema domoljublju pobija ih u njihovim falsifikatima. Biblija nam svjedoči da je čovjek stvoren na sliku Božju, a jedna od bitnih komponenti čovjeka kao slike Božje su singularnost i pluralnost.</p>
<p>Svaki čovjek je originalno, neponovljivo i posebno biće, ali je čovjek i društveno biće. Društvena dimenzija koja je utkana u čovjeka toliko je snažna i kreativna, oplemenjujuća i izgrađujuća, da je baš kroz nju Bog na najsnažniji način djelovao. Taj važan dio čovjekovog bivstvovanja potaknuo ga je da se okuplja u grupe, zajednice, nacije, i iz toga zajedništva nastajao je određeni identitet grupe. A sastavni dio identiteta je jezik, životni prostor, kultura, povijest, tj. sve ono što čini određenu naciju.</p>
<p>Ta činjenica nepobitno dokazuje da nacija nije nešto ljudsko, nego odraz društvene dimenzije kroz koju se očitovala Božja genijalnost i da slojevitost i mnogostrukost nacija obogaćuje svijet, jer se one međusobno upotpunjavaju i upoznaju. Prema tome, ne može se reći da je čovjek veći od nacije, ili nacija veća od čovjeka, nego čovjek jest nacija.</p>
<p>Te je činjenice duboko svjesna Katolička crkva, znajući da je pravo na nacionalnost jedno od temeljnih ljudskih prava. Svjesna vrijednosti nacije, ona se kroz povijest duboko borila i zalagala za to elementarno ljudsko pravo pojedinaca i naroda koje im je bilo uskraćeno, a to je pravo na slobodu. Fascinantna je ta slojevitost katolicizma. On obuhvaća mnoge narode, kulture, tradicije i mentalitete kao Božji narod, a s druge strane duboko je snažno domoljublje u konkretnoj situaciji u kojoj Crkva živi i djeluje na pojedinom prostoru. To je onaj pravi, vjerodostojni katolički kozmopolitizam ljubavi.</p>
<p>Na mnogo mjesta u Bibliji opisuje se Isusova i Pavlova ljubav prema vlastitom narodu. Domoljublje nije nešto što bi čovjeka uvelo u nacionalizam i ksenofobiju, nego mu ono pomaže da s ljubavlju prihvaća druge. </p>
<p>Tu temeljnu odrednicu domoljublja hrvatski ultraljevičari ne mogu shvatiti.</p>
<p>U hrvatskom društvu, kao fanatično osporavanje domoljublja, djeluje jedna ideja koja je najgora mješavina kozmopolitskog desničarenja i jugonacionalističkog fanatizma, i u svojoj degeneriranoj svijesti ona ne može zamisliti svoju egzistenciju a da nije u sukobu s idejom koja je drukčija. U svojoj ultraljevičarskoj zaslijepljenosti ona ne vidi ništa drugo osim »klerofašista«, »nacionalista«, »ortodoksnih dinaroidskih desničara«.</p>
<p>»Proroci« te ideje ići će čak toliko daleko da će nemilosrdno ispirati kolektivnu svijest nacije, etnopsihološki je maltretirati s velikom dozom sadizma, bez imalo samilosti, naglašavajući samo neke negativne segmente njene povijesti. Zamislite kada bi vas netko psihički maltretirao, ispirao vam mozak i nametao vam osjećaj krivnje nekim vašim manjim, većim ili izmišljenim pogreškama koje ste počinili. Vjerojatno bi svaki normalan čovjek reagirao, kao što bi to učinila i jedna nacija.</p>
<p>Kozmopolitski fanatici i pseudoeuropski snobovi u hrvatskom društvu ne mogu shvatiti da je nacionalni ponos sasvim normalan civilizacijski refleks jednog naroda i da je osporavati čovjeku nacionalnu svijest, ispirući mu mozak nekim zločinima pod izlikom »pravne države«, »Božjega zakona« i »ustavnog zakona«, jednak i gnusan zločin kao i ugrožavanje socijalne pravde.</p>
<p>Zagovaratelji Haaškog suda kao paradigme ispiranja svijesti o tome svjesno ne govore. Jedan od tih zagovaratelja, veliki reformator Crkve u Hrvata, prorok Amos 21. stoljeća na našim prostorima, koji se naziva »doktorom znanosti i članom Predsjedništva Alijanse za Treću Hrvatsku«, kojemu ni ne pada na pamet da se predstavi kao Kristov svećenik, svojim nedavnim člankom u Vjesniku, dokazujući svoje teze u ime »pravne države i Božjih zapovijedi«, osporavao je taj kolektivni nacionalni refleks jednoga naroda. U članku mu se mogao iščitati onaj farizejski mentalitet iz Evanđelja o »prokletoj svjetini koja ne zna Zakona«.</p>
<p>Kozmopolitski licemjeri njegove političke teze prihvaćaju s odobravanjem, dok će moralni apel biskupa kao pastira i učitelja vjere dočekati »na nož«, s tezama »nek se Crkva bavi duhovnim« i da »biskupi previše hrvatuju«. Tom istom velikom »humanistu« ujedno ne pada na pamet osuditi fašistoidno-kozmopolitsko moraliziranje pojedinih društvenih struktura u Hrvatskoj i stati na stranu svoga naroda.</p>
<p>Počinjen zločin za svaku je osudu, ali temeljno je pitanje tko nam to sudi? Pravednici ili »humanisti«?</p>
<p>I kada se sve to sabere, čovjeku ne ostaje ništa drugo nego uzdahnuti: »Oholosti, oholosti kolika su ti krila«! </p>
<p>Autor je diplomirani teolog, katolički publicist, svećenik, kapelan u Novskoj.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Kada bi hrvatsko pravosuđe rješavalo parnice već na prvom ročištu, od čega bi živjeli naši odvjetnici</p>
<p>Kad sam u rujnu objavio kronologiju putešestvija po Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, nisam ni slutio da će to imati toliko odjeka. No Zemljišnoknjižni odjel samo je jedan od odjela Općinskog suda u Zagrebu i nepravedno je što sam apostrofirao samo taj odjel. Drugi odjeli i suci još su gori / U listopadu se navršava deset godina otkako sam u vezi s podlim filmom »Bruno Bušić: život, djelo i mučko ubojstvo« na Općinskom sudu u Zagrebu podnio niz tužbi protiv odgovornih, a da do danas nije donesena ni jedna jedina prvostupanjska presuda. Još u listopadu 1992. zatražio sam izricanje privremene mjere zabrane tog filma. Do dana današnjega općinski suci nisu bili u stanju presuditi: ni za, niti protiv. Od onda do danas u toj tužbi održane su tri rasprave, svake treće godine 0,8 rasprava</p>
<p>IVAN CEROVAC</p>
<p>Hrvatsko pravosuđe je rak-rana hrvatskog društva. Rak-rana hrvatskog pravosuđa je Općinski sud u Zagrebu, a Đuro Sessa je njegov predsjednik.</p>
<p>Bez temeljite reforme pravosuđa, a u to ne ubrajam samo suce nego i tužitelje, pa i odvjetnike (koji se ponašaju poput indijskih svetih krava), ne može u Hrvatskoj biti ni istinske demokracije, ni razvoja gospodarstva, ni bilo kakvog drugog napretka.</p>
<p>Kad sam u rujnu na ovim istim stranicama objavio kronologiju mojih putešestvija po Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, nisam ni slutio da će to - iako je tekst zbog svoje dužine objavljen u dva dijela pa nije bio dovoljno pregledan - imati toliko odjeka. No Zemljišnoknjižni odjel samo je jedan od odjela Općinskog suda u Zagrebu i doista je nepravedno što sam apostrofirao samo taj odjel. Drugi odjeli i suci, naime, još su gori.</p>
<p>I opet, ne pišem stručni članak jer nisam pravnik. No igrom slučaja, u listopadu se navršava deset godina otkako sam u vezi s podlim filmom »Bruno Bušić: život, djelo i mučko ubojstvo« na Općinskom sudu u Zagrebu podnio niz tužbi protiv odgovornih, a da do danas nije donesena ni jedna jedina prvostupanjska presuda. Kao prvo, još u listopadu 1992. zatražio sam, prema zakonu, izricanje privremene mjere zabrane tog filma. Do dana današnjega općinski suci nisu bili u stanju presuditi: ni za, niti protiv, iako Zakon o javnom informiranju (članak 32. stavak 2.) izričito kaže da se odluka mora donijeti hitno. Od onda do danas u toj tužbi održane su ravno tri rasprave, svake treće godine 0,8 rasprava. U mojoj tužbi protiv obljubljenog mi zemljaka Ivića Pašalića, također iz listopada 1992., sutkinja punih sedam godina nije zakazivala rasprave. Tako da sada svaki svjedok mirne duše može reći da se ničega ne sjeća. I nijednom ne mogu reći da krivo svjedoči.</p>
<p>U najvažnijoj tužbi, krivičnoj tužbi protiv stvaratelja filma, sutkinja jednostavno nije zakazivala rasprave. Pa je kaznena tužba 1996. otišla u apsolutnu zastaru o čemu me je Općinski sud izvijestio 1999. </p>
<p>Do te tužbe bilo mi je posebno stalo, jer u ovom nakaznom hrvatskom pravosuđu samo se u kaznenom postupku utvrđuje materijalna istina i samo u tom postupku sam imao šanse dokazati da su optužbe protiv mene, da sam bio doušnik jugoslavenske Udbe, lažne.</p>
<p>Sutkinja koja je tako zgodno pustila ovaj postupak u zastaru ubrzo je nakon toga unaprijeđena i imenovana sutkinjom Županijskog suda, a predsjednik saborskog odbora za imenovanja sudaca bio je upravo Vice Vukojević, začetnik cjelokupne hajke protiv mene. U građanskoj parnici protiv štetnika Nikole Babića, režisera filma, Andrije Popovića, scenarista, Vice Vukojevića, idejnog začetnika filma, Republike Hrvatske, čija je komisija odobrila film i naposljetku Hrvatske televizije, koja je film emitirala, u ovih desetak godina nije ispitan ni jedan jedini svjedok od oko stotinu koje sam predložio.</p>
<p>U mojoj tužbi protiv »Urania filma« i Društva političkih zatvorenika, koji su bili producenti filma o Bruni Bušiću, otkrilo se samo to da su se pojedine osobe dobro obogatile preprodavajući po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i drugdje u inozemstvu videokasete s rečenim filmom. No nije bilo moguće, čak niti vještacima, utvrditi koliko je kaseta doista proizvedeno niti gdje je završio novac od njihove prodaje.</p>
<p>Novac je, naravno, završio kod onih koji nisu morali nikome polagati račune.</p>
<p>No, moja osobna priča o totalnoj katastrofi zvanoj hrvatsko pravosuđe možda i nije najtragičnija. Sigurno je daleko tragičnija činjenica da i dalje ostaje sve po starom, da ne postoji politička volja za radikalnim promjenama i posebno je razočaravajuća spoznaja da promjene, barem brze i efikasne, možda nisu ni moguće. Jer oni isti suci koji su desetljećima sudili po diktatu Partije, pa zatim cijelo desetljeće zna se po čijem diktatu, sada ponovo sude po diktatu. A kad bi i bilo moguće maknuti sadašnje suce i dovesti druge, od kuda bi ih se moglo dovesti? Gdje su te druge zdrave pravosudne snage? Zar u odvjetničkim kancelarijama?</p>
<p>Igrom slučaja, pisac ovih redaka živio je godinama kao politički emigrant u Njemačkoj. Kao takav bio je česta meta upravnih i pravosudnih tijela Njemačke.</p>
<p>Zato su mu moguće i usporedbe između hrvatskog i njemačkog pravosuđa.</p>
<p>Jedan od tipičnih slučajeva zbio se u ono doba kad su stotine tisuća Zagrepčana umrlom Titu pjevale »Fala« (fala što nema kave, fala što nema deterdženta, fala što nema benzina, fala što nema slobode...). Tom mi je prigodom njemačko upravno kotarsko tijelo izreklo zabranu kretanja izvan granica kotara i nametnulo obvezu svakodnevnog javljanja u mjesnu policijsku stanicu, sve to zbog toga što »Ivan Cerovac ugrožava vanjskopolitičke interese Savezne Republike Njemačke«.</p>
<p>Žalba se mogla podnijeti Višem bavarskom upravnom sudu u Münchenu, što sam i učinio. Od trenutka predaje žalbe do prvog ročišta prošla su dva tjedna.</p>
<p>Predsjednik Velikog vijeća Upravnog suda otvorio je raspravu konstatacijom da mu je drago što je upoznao čovjeka koji je u stanju sam samcat ugroziti interese SR Njemačke.</p>
<p>Pa iako su se bavarski državni odvjetnici silno trudili dokazati da sam opasan, citirajući prijevode mojih tekstova iz »Nove Hrvatske« i »Hrvatske revije« te iz mojih knjiga, nakon sat vremena sudsko vijeće je donijelo presudu i ukinulo nametnuta mi ograničenja.</p>
<p>Dakle, već na prvom ročištu sud je donio presudu. Slično je bilo na barem desetak daljnjih sudskih procesa u koje sam bio ili sam upleten ili u koje su bili upleteni neki drugi emigranti.</p>
<p>U Hrvatskoj pak (a isto je bilo i u propaloj Jugoslaviji) doslovce se na prste mogu nabrojiti slučajevi kad se u ozbiljnim predmetima već na prvom ročištu donese presuda. Zašto je tome tako?</p>
<p>U prvom redu, iz vlastitog iskustva mogu reći da naši suci tek na prvom ročištu proučavaju (ako uopće) tužbu, dok njemački suci na prvom ročištu poznaju cijeli predmet u tančine. Osim toga, kad bi hrvatsko pravosuđe rješavalo većinu parnica već na prvom ročištu, od čega bi živjeli naši odvjetnici?</p>
<p>Naši suci ne čitaju podneske, pogotovo ako su duži, jer kako jedan reče, nisu za to dovoljno plaćeni. Naši suci dopuštaju rusvaj na ročištu, pogotovo ako taj rusvaj rade ugledni političari ili njihovi jednako ugledni odvjetnici.</p>
<p>Naši suci dopuštaju i po godinu dana otezanja sudskog predmeta samo zbog toga što se nekom svjedoku ne da doći ili što čak ni njegov odvjetnik navodno ne zna kako bi s njime stupio u vezu.</p>
<p>A što pritom rade odvjetnici? Oni, naravno, pomažu sucima: zatezanjem i otezanjem, izmišljanjem novih dokaznih prijedloga ili formalističkim zahtjevima itd. A specijalitet naših odvjetnika je nedolazak na raspravu pa predmet odlazi u mirovanje, a oni o tome ne obavijeste klijenta.</p>
<p>Pritom ne bi trebalo zaboraviti da je naše pravosuđe koncipirano tako da su predviđeni samo suci, tužitelji i odvjetnici. Stranka koja se sama zastupa, iako je to pravo dato zakonom, u samom sustavu nije predviđena, što je sasvim sigurno protuustavno. Naime, Ustav jamči jednakost stranaka pred sudom. Pa ako jedna stranka nastupa sama, a druga sa petoricom odvjetnika, što mislite, postoji li tu Ustavom zajamčena jednakost pred sudom?!</p>
<p>Tko bi se morao brinuti na sudskom ročištu za ustavnu kategoriju jednakosti? Pa naravno - sudac, a tko drugi? Čine li to naši suci? Naravno da ne! </p>
<p>Vratimo se sada gospodinu Đuri Sessi, predsjedniku Općinskog suda u Zagrebu. U svom odgovoru od 18. rujna (Vjesnik, Pisma čitatelja) na moje pisanje o radu Zemljišnoknjižnog odjela, on zapravo priznaje sve moje navode.</p>
<p>A kad bi gospodin Sessa tek izbrojio sva ona pisma koja mu je u prošlih deset godina upućivao moj odvjetnik, pa i ja, sa zamolbama da prisili suce da napokon zakažu ročišta nakon tri, četiri, pet ili sedam godina! Što bi se onda moglo reći?</p>
<p>A kad bi gospodin Đuro Sessa sastavio statistiku o suđenjima onim osobama koje su na vlasti (mnogo, mnogo vremena) i onim osobama koje nisu na vlasti (malo, malo vremena), što bi tek takva statistika pokazala?</p>
<p>Odgovor je prilično lagan: pokazala bi da nam je pravosuđe rak-rana i da oni koji to pravosuđe vode nisu ništa bolji.</p>
<p>Autor je dirigent iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>U Sesvetama otvoren centar za djecu i mladež</p>
<p>ZAGREB, 11. listopada</p>
<p> - U Čakovečkoj ulici u Sesvetama u subotu je svečano otvoren Socijalno-kulturni centar djece i mladih »Sineki« zagrebačkog Centra za kreativni rad.</p>
<p>Prema riječima voditelja Centra, Gordana Hosnija, »Sineki« će biti višenamjenski prostor za kulturnu, plesnu, literarnu, likovnu, dramsku i novinarsku djelatnost. Također, u Centru će se organizirati i pomoć u učenju, organizirano pisanje domaćih zadaća, razna savjetovanja i pomoć roditeljima u odgoju. Svi programi bit će besplatni.</p>
<p>»Izabrali smo Sesvete jer se taj dio grada naglo proširio pa u vrtićima i školama nema dovoljno mjesta. Sesvete su, nažalost, poznate samo po velikim trgovačkim centrima i sajmištima, a kulturnih i socijalno-pedagoških programa nema«, rekao je Hosni. M. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="11">
<p>Popularni pjevač Giuliano izrekao sudbonosno »da«</p>
<p>STOBREČ, 12. listopada</p>
<p> - »Giuliano je rekao 'da'!«, vrištala su mnogobrojna djeca u trenutku kada je novopečeni bračni par Giuliano i Kristina Đanić izlazio iz crkve Sv. Lovre u Stobreču. Naime, tridesetogodišnji, još donedavno najpoželjniji neženja hrvatske estrade, brakom je okrunio jednogodišnju vezu s dvadesetosmogodišnjom Zadrankom Kristinom Škoti, poznatoj plesačici plesne grupe Tihane Škrinjarić. Giuliano je na vjenčanje stigao u pratnji svoga kuma i dugogodišnjeg prijatelja Vedrana Prlja, dok je Kristinu u luksuznom BMW-u dovezla njena kuma Maja Šimić, također plesačica. Nakon fotografiranja s kumovima i prijateljima Kristinu su do oltara dopratili otac i mala nećakinja Petra. </p>
<p>Popularni je pjevač Kristinu upoznao u kolovozu 2001. godine na Brodu ljepote i glazbe modne agencije Suzy, gdje su oboje nastupali u zabavnom programu. Iako se ljubav ubrzo rasplamsala, Giulano je vezu mjesecima skrivao od javnosti, pa je zato mnoge iznenadila njegova najava vjenčanja. </p>
<p>I. O.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>I astronauti anketirani za popis stanovništva u Rusiji</p>
<p>MOSKVA, 12. listopada</p>
<p> - Golema ruska birokracija dosegla je vrhunac kad su popisivači stanovništva sa Zemlje anketirali tri ruska astronauta na međunarodnoj svemirskoj postaji. Dva visoka dužnosnika Državnog ureda za statistiku stupili su u kontakt sa astronautima iz kontrole misije izvan Moskve i od njih prikupili podatke za prvi popis ruskoga stanovništva nakon raspada SSSR-a. U televizijskom prijenosu s ruskoga modula, zapovjednik posade Valery Korzun mahao je obrascima potvrdivši da su ih ispunili svi članovi posade. Ti će se obrasci označiti pečatom s postaje kako bi se dokazalo da su tamo doista bili, a potom dostaviti na Zemlju i smjestiti u muzej, objavila je televizija Rossiya. Do Korzuna su tijekom prijenosa stajali preostali članovi posade Sergei Treschev i Fyodor Yurchikhin. Korzun i Treschev su u orbiti od lipnja, a na Zemlju će se vratiti sljedećeg mjeseca zajedno s američkim astronautom Peggyjem Whitsonom. Yurchikhin je na međunarodnu postaju stigao u srijedu space-shuttleom »Atlantis«. Prvi popis stanovništva u Rusiji nakon raspada SSSR-a 1991. godine počeo je u srijedu i završit će idući tjedan. (AP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>I meditacijom do ublažavanja PTSP-a</p>
<p>Holistički pristup odnosno jedan segment navedenoga- meditacija kao oblik ublažavanja posljedica posttraumatskog stresa u branitelja, mogla bi se primijeniti kao jedna od metoda u terapiji kod bolesnika s PTSP-om. Nakon nedavno održane tribine o novim spoznajama o utjecaju kroničnog stresa PTSP-ja u populaciji branitelja, to je za Vjesnik izjavio predsjednik Društva za medicinu stresa pri Hrvatskom liječničkom zboru dr. Herman Vukušić.</p>
<p>On je u tom smislu dodao da je još sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća američki kardiolog dr. Herbert Benson objavio znanstvene radove o blagotvornom utjecaju transcedentalne meditacije na ljudsko zdravlje. Međutim, meditacija se može promatrati isključivo kao jedna od metoda u terapiji kod ratnih vojnih invalida kojih je u Hrvatskoj, s dijagnozom PTSP-ja, registrirano 36.000. »Taj je broj u okvirima svjetskih istraživanja koja se bave tom problematikom«, dodao je dr. Vukušić. </p>
<p>Predavač na istoj tribini, tajnik Hrvatskog endokrinološkog društva dr. Milan Vrkljan je naveo da su, prema provedenim istraživanjima kod bolesnika s dijagnosticiranim PTSP-om u bolnici »Sestara milosrdnica«, potvrđena američka istraživanja prema kojima je u tih pacijenata niska koncentracija kortizola, inače poznatog kao »hormon stresa«. Endokrinološki poremećaji su u uskoj vezi s PTSP-om, a u vezi s tim u branitelja s navedenom dijagnozom, češći su i pojava dijabetesa, povećana težina te povišen tlak. U poplavi kojekakvih antistresnih programa, zbog posebnog savjetodavnog statusa u Međunarodnoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) ističe se fondacija »Art of living« i njezin osnivač SriSri Ravi Shankar iz Indije, jedan od najpoznatijih svjetskih spiritualnih vođa. »Art of living« (Umijeće življenja) nevladina je organizacija (NGO) koja, zahvaljujući kvaliteti posebnih programa, ima akreditirana predstavništva u organizacijama kao što su WHO i UNICEF.Prema riječima Sanje Kordić, koja djeluje u okviru podružnice Umijeće življenja, podružnice »Art of living«, nevladine organizacije koja u Hrvatskoj djeluje od 1994. godine, njihove antistresne tečajeve je u Zagrebu, Splitu, Čakovcu završilo oko 2000 ljudi.</p>
<p> Ove su godine održani i tečajevi s posebnim naglaskom upravo na pomoć braniteljima kojih je, uostalom, bilo i ranije. U siječnju i travnju ove godine u Lipiku i Slavonskom Brodu održani su zasebni tečajevi za 15 branitelja, koji su, kako kaže Kordić, pokazali izvanredne rezultate. Jedna od tehnika je i Sudarshan kriya, vježba jedinstvenih ritmova disanja za ravnotežu organizma. Najslikovitije je bilo mišljenje jednog od branitelja, objavljeno i u tamošnjem tisku: »Ovako dobro kao što se osjećam nakon Tečaja disanja, nisam se osjećao već sedam godina. Opet se mogu nasmijati!«</p>
<p>Tanja Gajić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="14">
<p>Likove za »Fukaru« nisam birao, oni su se sami izabrali</p>
<p>U mom novom romanu nema obračuna, ali ima nastojanja da svoje neistomišljenike oslikam onakvima kakve ih ja vidim i da tu sliku dadem čitateljima na provjeru, da ih upitam vide li i oni te ljude onakvima kakvima ih ja vidim. Što vrijedi za Jergovića, vrijedi i za sve ostale prauzore pojedinih likova: nije pametno da se oni sami prepoznaju, neka prepoznavanje prepuste čitateljima. I neka se ne tuže što sam baš njih uzeo za prauzore!</p>
<p>Otkako je književnik Ivan Aralica zakoračio u hrvatsku književnost, ne prestaje izazivati dvojbe, prijepore, neslaganja, polemike i osporavanja. Svojim romanima »Konjanik«, »Put bez sna«, »Psi u trgovištu«, »Graditelj svratišta«, »Duše robova«..., prema prosudbi većine književnih kritičara, sebi je izborio pouzdano mjesto u hrvatskoj književnosti. </p>
<p>Ali, bez obzira na sve to, danas se njegovo književno djelo uglavnom procjenjuje, cijeni, pa i osporava kroz njegovo političko djelovanje u doba stvaranja hrvatske države. Ako se za nekog pisca može reći da mu je politika sudbina, to se za Aralicu može tvrditi s najviše argumenata. Njega politika nikako da mimoiđe. Kao i on nju. </p>
<p>Na sve optužbe i objede, i bez obzira na posljedice, Aralica nije ostajao dužan, uzvratio je jetko i »otrovno« romanima s ključem. Prošle godine bio je to roman »Ambra«, dosad objavljen u pet izdanja, a nedavno i roman »Fukara«. Ovaj razgovor prigoda je da pojasni razloge takvu usmjerenju u pisanju te da progovori o sveopćem stanju našega društva.</p>
<p> l Zašto ste napisali roman pod naslovom »Fukara«?</p>
<p>- Proces nastanka »Fukare«, njena inkubacija, trajao je sedam godina, a ispisivanje teksta manje od godinu dana. U tako dugom vremenu priprema za pisanje i samog pisanja, bilo je mnoštvo motiva da se ustraje u poslu i posao završi. Toliko motiva koliko je segmenata u toj dugoj priči. Mogao bih ih nabrajati, ali ih sve nabrojiti ne bih mogao.</p>
<p> l Niste li »Fukaru« pisali zato da se u romanu mnogi prepoznaju? Neki su se već i prepoznali!</p>
<p>- Nisam! Čak i ako mislite na prototipa glavnom liku romana Mili Milaku, koji je, i prije nego je roman u cijelosti pročitao, objavio svijetu i gradu da se on prepoznao i da je povrijeđen. Njegovo prepoznavanje, bilo prijevremeno ili pravodobno, ne držim osobito inteligentnim. Svaki književni lik ima svoj prauzor. Kamo bi dospjela književnost ako bi služila kao ogledalo u kojemu se prepoznaju prauzori? Pa nijedan književni lik nije doslovna biografija svog prauzora. Zato je neinteligentno reći za svoju literarnu sjenu da si to ti u doslovnom smislu, iako profil sjene može biti sličan tvom profilu. Ali, ako ste me pitali je li mi namjera bila da čitatelj u književnom liku prepozna njegov prauzor, onda vam mogu odgovoriti potvrdno.</p>
<p> l Znači li to da ste se u »Fukari« htjeli obračunati s nekim svojim neistomišljenicima?</p>
<p>- Ne znači! S nekim se obračunavati kosi se s mojom prirodom. Osim toga, sa mnom se obračunavaju otkako sam nazočan u javnom životu i kakav je rezultat tog obračunavanja? Da iz svakog obračuna izlazim neoštećen? Zašto bih činio pogrešku koju su moji neistomišljenici činili sa mnom? Nema u mom romanu obračuna, ali ima nastojanja da svoje neistomišljenike oslikam onakvima kakve ih ja vidim i da tu sliku dadem čitateljima na provjeru, da ih upitam vide li i oni te ljude onakvima kakve ih ja vidim? Ako nam se viđenja poklapaju, radovat će me; a ako su njihova viđenja drukčija, to me neće rastužiti. Ne znam može li se to nazvati obračunom. Ako može, neka se zove!</p>
<p> l Jeste li u glavnome liku romana Mili Milaku doista dali lik, kako na jednom mjestu kažete, »junaka našega doba«?</p>
<p>- To bi se moglo reći uz dva uvjeta. Da u njemu nema pretjerane pretencioznosti i s obzirom na karakter junaštva i s obzirom na vrijeme koje pokriva, da ga se ne smatra ni jedinim ni najvažnijim junaštvom naših dana. Ako ga tako omeđimo, ako kažemo da se to junaštvo odnosi na jedan fenomen i ako kažemo da ne pokriva stoljeće nego koju godinu, još je samo potrebno reći što to junaštvo znači.</p>
<p> Kažem li da je to priča o lašcu, o proizvođaču magle, može mi se reći da sam se dohvatio stereotipa, zabilježena u književnosti svih vremena i svih prostora. Kažem li pak da sam toga lašca pronašao u pismenom proizvođaču laži unutar medijskog, kulturnog i političkog prostora naših dana, možda mi se povjeruje da sam se prihvatio posla koji zavrjeđuje uložen trud. Ako lažac i jest stereotipan književni lik, pismeni lažac unutar politike i kulture čini mi se lašcem naših dana. Pa, uz ograničenja koja sam spomenuo, i »junakom naših dana«.</p>
<p> l Na konferenciji za novinare u povodu objavljivanja »Fukare« rekli ste da to nije knjiga o Miljenku Jergoviću, kako je on sâm napisao. Ako nije, zašto Jergović misli da jest?</p>
<p>- Kad bih bio političar i »političario«, rekao bih vam da to pitate Jergovića. Kako političar nisam, reći ću vam da se tu može raditi o dvije stvari. Ili Jergović ne razlikuje što je književni, a što neknjiževni tekst, ili se on trpa tamo gdje mu nije mjesto u želji da bude glavno lice bestselera, ako već ne može biti autor bestselera. To što će se Jergović moći prepoznati u okosnici fabule, u paralelizmima, u persifiranim, parodiranim i travestiranim svojim tekstovima i stavovima, ne znači da je »Fukara« njegova biografija. To samo znači da sam se služio svime onime što mi je došlo pod ruku i pomoglo da ispričam priču o fenomenu u kojemu i Jergović participira. </p>
<p>Što vrijedi za Jergovića, vrijedi i za sve ostale prauzore pojedinih likova: nije pametno da se oni sami prepoznaju, neka prepoznavanje prepuste čitateljima. I neka se ne tuže što sam baš njih uzeo za prauzore! Ja njih nisam birao, oni su se sami izabrali. Ja sam deklarirao temu o kojoj ću pisati, a oni su je, jedan za drugim, napadajući žustro mene i temu, javljali na audiciju. Likove sam birao samo među onima koji su na tu audiciju došli. I što bi se sada imali buniti! </p>
<p> l Zašto se u romanu izrugujete multikulturalizmu?</p>
<p>- Bože sačuvaj! Ja se multikulturalnošću bavim veoma ozbiljno i, ako je riječ o istinskoj multikulturalnosti, evanđeoskoj, po kojoj su svi ljudi braća, ja je i cijenim i branim i prakticiram. </p>
<p> l Smeta li vam multikulturalnost kad se pokazuje netolerantnom i isključivom? </p>
<p>- To da! To zovem, jer to i drugi tako rade, »multikulturalnim rasizmom«. To vam je ono: ja sam iznad nacija, svih, i to mi daje pravo da ne volim ni naciju u kojoj živim! Nositelji multikulturalnog rasizma kod nas su u multikulturalizam transferirani komunisti i jugonostalgičari, pa pojava na lokalnoj razini postaje alarmantna i poziva na pobunu, jer taj transfer može upropastiti ideju kojoj je korijen u evanđelju. I da ne dužim, u romanu je to sitno i potanko ispričano!</p>
<p> l Može li se ta isključivost »multikulturalnih rasista« pretvoriti u represiju?</p>
<p>- Ne može, iako to multikulturalni rasisti ozbiljno pokušavaju! Jer, čim preraste u represiju, otkriva svoje sramotno i netolerantno porijeklo. Pada joj maska s lica i gubi uvjerljivost. Pa, ne možete očekivati da će komunistička netolerancija, kad joj s lica sklizne maska multikulturalnosti, oživjeti u kakvom-takvom demokratskom okruženju. Ne, prije nego oživi bit će ismijana i onemogućena.</p>
<p> l Da je Franjo Tuđman živ, po mišljenju i želji mnogih već bi morao sjediti u Haagu. Zašto?</p>
<p>- Zato što centri svjetske moći, po davno iskušanim receptima imperijalne vladavine, žele pokazati da mi ne upravljamo svojom sudbinom, nego da našu sudbinu određuju oni. Poručuju nam da po cijenu opstanka moramo slušati njihov diktat. Jedina brana tom diktatu, isto toliko puta iskušana koliko i spomenuti recept imperijalne vladavine, jest mudrost i smjelost da se pred moćnima ugneš, ali tako da ne padneš na koljena ni da se ispružiš i trbuhom poljubiš zemlju. Što se sadašnjoj ljevičarskoj hrvatskoj vlasti - po svom tradicionalnom mentalnom sklopu podaničkoj - dogodilo već na samom startu.</p>
<p> l Neki naši pobornici istine i demokracije nemaju, izgleda, jednaka mjerila i kriterije kada je riječ o osobama različitog svjetonazora?</p>
<p>- Riječ je o pripadnicima »lijeve fraze« koji su trećesiječanjsku promjenu vlasti doživjeli kao proletersku revoluciju, pa im je Edo Murtić, umjesto poznatih »spomenica«, podijelio svoje slike. Doista kao revoluciju makulature jugoslavenske komunističke vlasti. Ponašaju se tako kao da je misliti desno, desnije nego oni dopuste, nedopustivo i da bi to trebalo zabraniti i progoniti. Priznaju samo onu količinu desnoga koja pristaje na status »fronte« ili »socijalističkog saveza«, što će reći na desno u rezervatu na društvenoj periferiji, i tu pod kontrolom »lijeve fraze«. </p>
<p>Dobrim dijelom toj bahatosti »lijeve fraze« doprinosi i desnica. I kad pristaje na »frontovski« status u rezervatu - što je kod nas i dovelo »lijevu frazu« na vlast - i kad stidljivo ističe svoje pravo da misli desno, konzervativno, tradicionalno, narodnjački.</p>
<p> l Je li hrvatsko društvo ispolitizirano?</p>
<p>- Nije! Mi još nismo dovoljno politizirani u smislu da znamo koliko je važno baviti se politikom, kako se ona ne bi, bez našeg sudjelovanja, bavila nama. Ta priča o ispolitiziranosti, kojoj nasjedaju mnogi naivni i dobronamjerni ljudi, zgađeni nad svime onime što se u politici može dogoditi, produkt je propagande »lijeve fraze«. Dok nisu došli na vlast, nikad im ispolitiziranosti nije bilo dosta; a kad su na vlast došli, vide ispolitiziranost i politikantstvo u svakom prigovoru njihovoj vlasti i vladanju.</p>
<p> l Otkuda to?</p>
<p>- Otuda što »lijeva fraza« samo svoje bavljenje politikom ne drži ispolitiziranošću, a svačije bavljenje politikom, pogotovo na desnici, drži politizacijom i politikantstvom. To pravilo »lijeva fraza« primjenjuje i u književnosti. Ako je književno djelo osvijetljeno onime što se zove desna politička opcija, onda je to politizacija i politikantstvo. A ako je u književnom djelu na djelu politika »lijeve fraze«, onda je to - čista umjetnost! </p>
<p>Želimo li izbjeći kaos, hitno su nam potrebni izbori!</p>
<p> l U razgovoru vođenom 1999. godine najavili ste polarizaciju i kaos u našemu društvu. Što vas je upućivalo na takav sud?</p>
<p>- Znao sam da se bliži kraj života hrvatskog predsjednika Tuđmana i da nakon njega elita koju je oko sebe okupio neće moći zadržati vlast. Priželjkivao sam da ga naslijedi elita njemu oporbena, ali nacionalna koliko je i sam bio, no znao sam da će u toj turbulenciji svoju šansu iskoristiti nositelji »lijeve fraze«, koji će po Lenjinovu receptu izmanipulirati svoje nacionalne saveznike i prigrabiti svu vlast. </p>
<p>Oni će pokušati oživjeti »lijevu frazu« u svim segmentima života i sputati desetogodišnji razvoj demokracije. Kako to neće biti moguće, doći će do žestoke polarizacije i, povremeno, do kaotičnih stanja. Kada će vlast praviti probleme i rješavati ih da bi zaslijepila zaslijepi oči narodu kako ona ipak funkcionira. Napraviti problem i riješiti problem - to jest kaos! Blizu smo klimaksu toga kaosa. Zato bi nam hitno trebali izbori, da bismo izbjegli proizvodnju kaosa. </p>
<p>Čisti je paradoks da današnja vlast, bez ikakve dvojbe vlast »lijeve fraze«, probija uši pozivajući sve na moralnost i zakonitost, a da je sama držala do zakona i morala, odavno je trebala otići s vlasti. Drobljenjem stranaka, što planski generira »ova vlada«, kod nas je demokracija bačena na koljena. Pokuša li »ova vlada«, prije nego ode, po treći put mijenjati Ustav, a to u potaji planira - samo jedan članak - kaos je na vratima. </p>
<p> l O kojem je članu Ustava riječ?</p>
<p>- Pronađite ga sami! Ili pitajte političare! Ja sam samo pisac priča.</p>
<p>Hrvatu s nacionalnim sidrištem suludo je prigovarati antieuropeizam</p>
<p> l Što Vama znači biti Hrvat?</p>
<p>- Ništa posebno! Ono što Nijemcu znači biti Nijemac, Francuzu Francuz i tako redom. Želim biti sve ono što kao čovjek jesam. Užasavam se stanja u kojemu bih, ili silom ili svojim pristankom, bio ono što nisam. U toj prisilnoj ili dobrovoljnoj laži prestao bih biti čovjek.</p>
<p> l Kako vidite Hrvata-Europejca? Je li to osoba koja je već po svom europejstvu anacionalna?</p>
<p>- Ne, baš obrnuto! Hrvat sa snažnom upućenošću na Europu može biti samo izrazito nacionalan Hrvat. A Hrvat bez nacionalnog sidrišta, koliko do jučer, nije mogao biti Europejac. Nije mogao, dok se bivši »jugovići« i »istočnjaci« nisu, samo da ne budu Hrvati, transferirali u zapadnoeuropejce. Hrvat s nacionalnim sidrištem, samo po tomu što je Hrvat, istodobno je i Europejac, jer je mitsko jezgro hrvatske nacije njeno osjećanje da je dio zapadnoeuropske civilizacije, možda njezin rubni dio, predziđe, možda od svih nevoljen dio, ali u svim slučajevima - dio. Zato je suludo Hrvatu s nacionalnim sidrištem prigovarati antieuropeizam. </p>
<p>Ono što kod nas danas sebe prepoznaje pod europejstvom i pri tomu se odriče veze s narodom - ili ne zna što govori ili je u europejstvo transferirano jugoslavenstvo i komunističko antihrvatstvo. Taj transfer antihrvatstva iz jedne u drugu kožu, a da se bit ne mijenja, kod nas je odavno poznata pojava. Primjerice, u Dalmaciji su 1918. godine svi autonomaši i talijanaši postali jerezovci, jugonacionalisti, i dotjerali svoje antihrvatstvo sve do četničkih formacija u Drugom svjetskom ratu, koje su bile stacionirane u Unešiću, a potom u Zablaću (iako im iz toga mjesta nitko nikada nije bio pripadnikom). I danas je riječ o istome transferu, samo što je teže vidljiv, jer transferirani ne nose ni europske šajkače niti europske kokarde. Kao što su ih nosili ti Hrvati-četnici!</p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>U susret novoj kazališnoj sezoni repertoarni kaos hrvatskih kazališta</p>
<p>Nova sezona u hrvatskim teatrima, sudeći po repertoarnim naslovima, neće ponuditi nikakvu promjenu, već recikliranje istoga po ustajalim i već odavno potrošenim modelima. Repertoari naših kazališta sastavljaju se bez suvislog koncepta, u hodu i slučajno, daleko od promišljanja i osluškivanja potreba vremena kojemu pripadamo. Suvremeni hrvatski i svjetski dramski tekstovi još uvijek ostaju nepoznanicom našim gledateljima</p>
<p>Zazire li hrvatski teatar od bilo kakvih promjena i zadovoljava li se recikliranjem istoga, ne uspijevajući godinama artikulirati kome se obraća i s kojim namjerama? Je li hrvatsko glumište danas doista pojam bez jasnog nacrta i da li se iz sezone u sezonu upravo zbog nejasnoće (ili nepostojanja) toga nacrta sve više i više urušava? Uspijeva li prepoznati zahtjeve vremena u kojem nastaje da bi napokon pokušalo na njih odgovoriti? Plaši li se novoga, rizika u izravnosti teatarskog govora i hrabrosti da se upusti u avanturu drugačijeg promišljanja smisla kazališta i njegove funkcije u doba tranzicijskih nesigurnosti?</p>
<p>Sudeći po početku ove sezone, odnosno po četiri stilski i žanrovski različite, no po estetskim vrijednostima slične premijerne izvedbe, hrvatski teatar priklonilo se ustajalom i odavno već iscrpljenom modelu proizvodnje predstava čiji uspjesi ili promašaji ni po čemu ne ugrožavaju sveopću sliku takvog kazališta. Jer u njemu nije važan rezultat, već sam proces proizvodnje, bitno je koliko ima repertoarnih naslova, a ne koji su i koliko će u neposrednoj budućnosti izmijeniti smjer našeg mišljenja o teatru, pamti se broj, a ne kvaliteta. Već dugo u nas kazalište nije društveni događaj, ne plijeni medijsku pažnju niti ga prati neko uzbuđenje u javnosti. Gledatelji se u teatar sve više privode, a sve manje dolaze. Suženi prostor teatarskih, donedavno opasnih izazova, postaje još suženijim. </p>
<p>Sakriveno iza svojih povlaštenih pozicija hrvatsko kazalište, po skicama onih koji kreiraju izgled repertoara, već duže vrijeme kao da izmiče ambicioznijim scenskim promišljanjima. Kazališni se programi sastavljaju bez suvislog koncepta, slučajno i u hodu, daleko od osluškivanja potreba publike i senzibiliteta vremena. Ne postoji analitički pristup u određivanju repetoarnih smjernica, želja za iznalaženjem razloga te potreba da se odredi primatelj kazališne poruke i način na koji će ona biti odaslana. Repetativna igra nasumice odabranih tekstova i redatelja koji će ih uprizoriti i dalje se nastavlja ukidajući i ove sezone mogućnost određivanja namjera pojedinačnih teatara. Jer posljednje desetljeće čini se da kazališta namjerno nastoje zbuniti svoje gledatelje predstavama što se ne uklapaju u profile njihovih teatarskih koncepcija, pa se komedije i vodvilji izvode u dramskim teatrima, a tragedije u onima koje već u svom naslovu ističu komediografske sadržaje. </p>
<p> Francuska riječ repertoire znači izbor, redoslijed i niz. Taj izbor, koliko god u konačnici bio subjektivan, zasigurno ovisi, odnosno trebao bi ovisiti, o nizu faktora. Određuje ga profil kazališta, raspoloživost ansambla, specifična očekivanja i potrebe publike, kao i nužnost da se odredi prema svojoj suvremenosti. Kako izgleda ovaj trenutak hrvatskog kazališta, što ga definira, čemu je naklonjen, kojim temama se bavi, koji su mu opsesivni motivi... sve se to ne bi ni malo lako moglo iščitati iz naše ovosezonske kazališne ponude.</p>
<p>Naši će teatri u jesen i zimu ove te proljeće iduće godine gledateljima ponuditi izvedbe pet komedija Carla Goldonija, tri dramska teksta Slobodana Šnajdera i Antona Pavloviča Čehova, dvije Shakespeareove, Genetove i Vujčićeve drame. Pirandello, Arrabal, Mrožek, Frisch, Ionesco, Krleža... neki su od klasika 20. stoljeća čija će dijela biti ove sezone premijerno izvedena na našim pozornicama.</p>
<p> Tu su i uprizorenja »Zločina i kazne« Dostojevskog, Ljermontovljeve »Maskerate«, Hašekovog »Dobrog vojnika Švejka«, Goetheova »Werthera«, Moliereova »Don Juana«, »Velikog Gatsbyja« F. S. Fizgeralda, Freynove komedije »Kaos u kulisama«, Cooneyeve »Ulovljeni muž«, Veberove »Budala za večeru«, »Antigone u New Yorku« Janusza Glowackog, »Je li tko za seks?« Davide Ivesa, »Smrtni grijesi« Felixa Mitterera... Jan Fosse, Nikolaj Koljade, David Harrower i Marius von Mayenburg predstavnici su novog europskog dramskog vala.</p>
<p> Od domaćih dramskih autora uz Šnajdera (»Nevjesta od vjetra«, »Zmijin svlak« i »Kamov smrtopis«) i Vujčića (»Asfodel« i »Bankrot«), prisutni su na našoj sceni i Slavenka Drakulić (»Božanska glad«), Ivan Kušan (»Čaruga«), Davor Špišić »Jug 2«, Nuić (»Komšiluk naglavačke«), Vlaho Stulli (»Kate Kapuralica«), Trpimir Jurkić (»Nevažne priče«), Arijana Čulina (»Splitska kvatrologija«), Ivo Vojnović (»Sirena«), Ivan Vidić (»Netko drugi«), Ivana Sajko (»Naranča u oblacima«) ,Matko Sršen (»Pomet Marina Držića«), Miro Gavran (»Vrijeme je za komediju«), Nenad Stazić (»Sud nebeski«), Ana Prolić (»Slučaj Hamlet«) i Mirko Valent (»Gola Europa«).</p>
<p> Već površan pogled na najavljene repertoare upućuje na raznolikost odabranih tekstova, ali i na odsustvo koncepta pri njihovu sastavljanju te neke jasnije ideje o namjerama upravo takvog izbora. Jer što se osmišljene koncepcije u odabiru tiče, ona se, primjerice, ponajbolje (ili jedino) razabire u programu riječkog kazališta koje se odlučilo ove sezone baviti dramatizacijama velikih romana svjetske književnosti pod motom »Drama romana«. Ostali su se teatri poveli većinom za improvizacijama u kombinacijama klasičnih i suvremenih tekstova, s ponekim izletom u medijski razvikane naslove - pa su tako u teatru koje još nije čulo za Sarah Kane, najavljene čak dvije premijerne izvedbe »Vagininih monologa« i ponovno uprizorenje »Plave sobe« Davida Harea. U klasičnom pak dijelu repertoara naša kazališta slijede godinama opća mjesta te se po stereotipnim modelima odlučuju za Shakespearea, Molierea, Čehova... Generacijama gledatelja ostao je nepoznat francuski, španjolski ili klasični njemački repertoar, kao što im je nepoznata dramska literatura naših susjeda - Austrijanaca, Mađara, uz neke iznimke, čak i Talijana. Naše pripadanje srednjoeuropskom kulturnom krugu ne može se već dugo iščitati iz programa naših kazališta, njih ne zanimaju neka zajednička ishodišta, neke sličnosti ili različitosti.</p>
<p>Kada se i bave dramskim 20. stoljećem teatri odbiru provjerena imena i postavljaju ih u okvire očekivanih interpretacija. Još uvijek prave razliku između Pirandella ili Frischa s jedne i recimo Geneta s druge strane. Njemu je ove sezone namijenjena Scena Habunek zagrebačkog HNK-a i Scena Mamut DK »Gavelle«. Zahtjevni komadi danas književnog klasika prošlog stoljeća zalutali su tako na naše off-scene kao usputno navedeni projekti, bez obrazloženja kako ih je moguće uprizoriti u alternativnim prostorima i koji su razlozi takvih koncepcija.</p>
<p> I domaći tekstovi još uvijek se doimaju kao marginalni dodatci »velikim repertoarima«. Njihov je izbor često proizvoljan i samo popunjava praznine u programima, ovisi o trenutačnim modama, a ne o sustavnom praćenju domaćeg stvaralaštva. Rijetko se događa da se ponovno izvede djelo domaćeg suvremenog dramskog autora ili da ono bude relevantan temelj nekog repertoara po kojem bi se kreirao ostatak naslova. </p>
<p>Recentni europski i svjetski dramski tekstovi također su nam još uvijek strani - dok vani postaju klasičnim dramskim primjerima, kod nas još nijedanput nisu izvedeni. </p>
<p> Ne istražujući praktični postupak nastajanja repertoara, odnosno ne tražeći odgovor na pitanje - je su li repertoari hrvatskih kazališta samo zbroj pojedinačnih redateljskih prijedloga, ipak primjećujemo da trenutačna rasuta slika hrvatskog kazališta ovisi, u velikom svom dijelu i o repertoarnoj politici naših teatra. Preuzimaju li odgovornost za nju oni koji vode kazalište, oni koji ga financiraju i odlučuju o programima ili oni koji ga neposredno kreiraju na pozornicama? </p>
<p>Ili je u izostanku odgovornosti i ambicija hrvatsko kazalište doista prepušteno slučaju i nesklonim mu okolnostima koje već i suviše dugo traju, ostavljajući pred tom krizom druge pa i sebe samo indiferentnim.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Spoj samoborske zavičajnosti i pripadnosti Mediteranu </p>
<p>Otvaranje Galerije potaknula je darovnica akademika Zlatka Price i njegove kćeri Vesne Price Gradu Samoboru. Zlatko Prica (1916.) darovao je 72 djela, pretežito slike, te 94 fotografije njegove prerano preminule kćeri Vesne (1947. - 1996.)</p>
<p>Nije rijetkost da umjetnik svojemu zavičaju daruje svoj likovni opus, a zavičaj mu se oduži osnivanjem galerije njegovih djela. Tako je akademik Zlatko Prica (1916.) darovao Samoboru, gradu u kojem je proveo najveći dio života, svoje slike i skulpture, kao i fotografije svoje prerano preminule kćeri Vesne Price (1947. - 1996.). Galerija Prica otvara se u petak s početkom u 18 sati u Pučkom otvorenom učilištu u Samoboru. Kulturni događaj upriličuje se uoči 19. listopada, Dana grada Samobora, a zgradi će tom prigodom biti vraćeno prijašnje ime Hrvatski dom. Upravo za tu zgradu 1940. godine Prica je oslikao svečani zastor za pozornicu s prizorom seljačke bune 30-ih godina »Pobuna u Kerestincu«, a danas je uokviren i krasi zid kino-dvorane.</p>
<p>Zlatko Prica darovao je 72 djela, od čega 70 slika pretežito u tehnici ulja na platnu, te dvije skulpture od bronce, kao i 94 fotografije Vesne Price. Prilikom otvorenja Galerije bit će priređena izložba po 30-ak radova svakog umjetnika, a djela Zlatka Price ući će u stalni postav. Otvaranje Galerije »Prica« smješta donatora na zemljovid gradova sa zbirkama znamenitih slikara svijeta. Isto tako Grad Samobor je osnovavši galeriju Pricine donacije postao bitno središte suvremene hrvatske umjetnosti.</p>
<p>Srednjovjekovni gradić Samobor, njegove ulice i parkovi, te okolica, čest su motiv najznamenitijih hrvatskih slikara. Jedan od najvećih među njima je i Zlatko Prica koji je upravo »Samoborskim ciklusom« od 1957. snažno obilježio svoj stvaralački početak. Na tom tragu nižu se njegovi slikarski ciklusi i mijene: »Plodovi zemlje«, »Ljudi i plodovi«, »Anatomije prirode«.</p>
<p> Uz zavičajnost druga odrednica Pricine poetike je pripadnost Mediteranu koju himnički slavi u »Tarskom ciklusu«, vrhuncu majstorova stvaralačkog zrenja. Nadahnuće obogaćuje svježinom izričaja i motivike u »Opatijskim kišobranima«, te intimnim pristupom u posljednjem ciklusu »Žena«. Njegovo je stvaralaštvo bilo praćeno brojnim domaćim i inozemnim nagradama i priznanjima, a 1988. godine postaje redoviti član HAZU. Počasni je građanin Pečuha i Samobora.</p>
<p>Zlatko Prica je rodnom gradu Pečuhu u Mađarskoj već darovao 50-ak svojih djela koja danas čine značajan dio stalnog postava Muzeja Nemeth. Samobor, u kojemu živi od 30-ih godina, smatra domom zbog čega mu donira vlastita djela i djela svoje kćeri Vesne, poznate hrvatske fotografkinje koja je započela profesionalno usavršavanje pod mentorstvom doajena hrvatske fotografije Toše Dabca.</p>
<p>U traganjima za osobnim izrazom u umjetničkoj fotografiji njezini najraniji motivi intimističke su prirode. To su emocionalne i ugođajne bilješke s izvorištem u poetskom prostoru zavičaja, djetinjstva i obitelji. Samobor je bio i ostao u njezinim umjetničkim obzorima utočište, nadahnuće i izvor, iako je rado bilježila i istarske lagune. Motive je birala slučajno, bez dramatike i senzacija, bilježeći poetiku i uvjerljivost trenutka. Ova samozatajna umjetnica za sobom je ostavila vrijedne fotografije kao nijemi govor jedne iznimne osjećajnosti.</p>
<p>Portret je bio trajan motiv njezina interesa, a snimala je lica poznatih slikara, glumaca, pjesnika, prijatelja njezina oca s karakternim otiscima pogleda, pokreta i geste. Isto tako i običnih ljudi, onih s ruba egzistencije, ratnih prognanika s visokom dozom suosjećanja prema njihovoj patnji. U stvaranju umjetničke prepoznatljivosti uz motiv, veliku pažnju pridavala je oblicima, svjetlosti i njezinom odrazu. Od 1973. u više od dva desetljeća stvorila je zapažene cikluse fotografija kao što su: »Staklari samoborski«, »Portreti«, »Trave i cvijeće«, »Amerika«, »Izbjeglice«, »Stari istarski gradovi«, »Istarske lagune« i »Tarska Vala«. Iako se svojim radovima predstavljala na petnaest samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu umjetnički opus Vesne Price zahtjeva opsežniji vrijednosni sud o posebnostima jednog iznimno senzibilnog autorskog rukopisa. </p>
<p>S druge strane slikarski opus Zlatka Price valoriziran je u nizu monografija. Tijekom šest desetljeća stvaralaštvo Zlatka Price nije se svrstavalo u stilske trendove, a njegovo je shvaćanje slikarstva od početka krenulo zasebnim stazama. U svojim je slikama spojio dva elementa forme - crtež i boju. Sklad oblika gradio je na suprotnostima grafizma i kolorizma, plošnosti i prostornosti, svijetlog i tamnog, dalekog i bliskog, oštrog i oblog, konveksnog i konkavnog, lirskog i dramatičnog, organskog i geometrijskog. U svojim je djelima izmirivao likovno i folklorno, a lokalno je uzdizao na razinu univerzalnog. Iako njegovo slikarstvo ne pripada stilskim strujama nalaze se poveznice s djelima Bonnarda, Matissea, Cezannea, Segonzaka, te mladih pripadnika Pariške škole po njihovoj lirskoj i zvučnoj boji, te gradnji kompozicije. U Pricinim su djelima zastupljeni enformel i dripping prema tendencijama »egzistencijalista«, te »konstruktivista« koja su promicana među pripadnicima grupe Exat 51 ili Novih tendencija. </p>
<p>Već se nakon završene zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti i učenja svojih profesora Ljube Babića i Omera Mujadžića, Prica razdružio sa »šarenom školom« i njezinim postimpresionizmom, intimizmom i tonskim slikanjem i krenuo putem umjetničke samovolje. U početku slika samoborske žene i djevojke u bijelim lanenim haljinama, suknenim kaputima, plavim ili žutim maramama oko vrata. U Indiji 1951. upoznaje fresko slikarstvo s ritmiziranim rasporedom prostora, izrazite stilizacije i jasnoće intenzivnih boja. To će se u Pricinu stvaralaštvu izražajno odraziti u pojednostavnjenju oblika praćenim naglašenim grafizmom, te strukturalnoj čvrstoći, tektoničnosti i ritmičnosti slike.</p>
<p>Usvojivši himničku sliku svijeta radi djela u kojima variraju svjetlosni i koloristički odnosi, široke površine boje i nervatura geste. Slika vidljivi svijet Istre s osjećajem za svjetlo, boju i njihove titraje. Zvan »klasičarem uma i liričarem srca« svoje slikarstvo figurativnog predznaka gradi pomoću motiva kojeg smješta u središte kadra. Motiv lišava pojedinosti, a ritmičkim grafizmom melodijskih vrijednosti stigao je na sam rub apstrakcije. Od početaka stvaralaštva ljudska je figura u osnovi svake Pricine slike, a antropološko nadahnuće ostalo je trajna odrednica njegova djela. U svojim je slikama mitski zahvaćao čitav svijet, kao »ljudsku legendu« ili »božje čudo«, smještajući ga u okvire svakodnevice. Prica je u svojim slikarskim pregnućima uvijek polazio iznutra prema van, izmirujući razum i osjećaje, racionalno i spontano.</p>
<p>Samobor može biti zahvalan umjetniku koji mu je trajno podario svoja djela. Otvaranjem Galerije »Prica« Samobor će obilježiti 760. obljetnicu povelje Bele IV. kojom je stekao status slobodnog kraljevskog grada, rekao je gradonačelnik Pavao Grom, nadodajući kako će Samobor time dobiti ne samo galeriju donacije svjetski poznatog slikara, akademika Zlatka Price, već i dobrim dijelom obnovljenu zgradu Hrvatskog doma. Vjeruje da će to mjesto postati novim razlogom posjeta Samoboru, gradu pjesnika glazbenika i slikara.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Je li glagoljica stvarno ponikla u Hrvatskoj?</p>
<p>Glagoljica jedino kod nas ima svoju stalnu tradiciju, za koju svjedoče sigurna povijesna vrela tijekom tisuću godina, a kameni spomenici s glagoljskim natpisima gotovo isključivo su vezani uz hrvatsko područje, tvrdi dr. Mile Bogović, crkveni povjesničar i biskup gospićko-senjski</p>
<p>Već dugo se u slavističkim krugovima čuju glasovi, doduše osamljeni, koji nastoje dovesti u pitanje, ili barem potaknuti na temeljitije preispitivanje do sada najprihvaćenije teorije o postanku staroga hrvatskoga pisma glagoljice, one prema kojoj su to pismo iz Moravske u Hrvatsku donijela sveta braća Ćiril i Metod, ili pak njihovi učenici. Tako je na međunarodnom znanstvenom skupu »Glagoljica i hrvatski glagolizam«, koji je od 2. do 6. listopada održan u Zagrebu i Krku (u povodu 100. obljetnice krčke Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskoga instituta u Zagrebu), dr. Mile Bogović, crkveni povjesničar i biskup gospićko-senjski, upozorio ugledan skup slavista iz 17 svjetskih država na slabosti ćirilometodske teorije te ponudio drukčije mišljenje o autorstvu i kolijevci toga drevnoga pisma. </p>
<p>Premda i sam svjestan da njegovu radu nedostaje jača filološka podloga i da se iznesene postavke ne uklapaju u dosadašnja shvaćanja stručnjaka (od kojih su neki i tom prigodom njegovu tvrdnju okarakterizirali neznanstvenom i nedokazivom), dr. Mile Bogović je u svome izlaganju nastojao prikazati povijesni kontekst koji je omogućio nastanak i razvoj glagoljskoga pisma i kulture, kontekst koji, rekao je tom prigodom, često nedostaje filološkim radovima, te na taj način pokazati da su glagoljica i staroslavensko bogoslužje i prije Svete braće bili u uporabi na našemu području.</p>
<p>Dr. Mile Bogović tvrdi, naime, da su dosadašnje teorije o autorstvu i kolijevci glagoljice uglavnom lansirali filolozi i povjesničari književnosti zadojeni ideologijom sveslavenskoga jedinstva. Samo je tako, prema njegovu mišljenju, najveću podršku među stručnjacima mogla dobiti upravo ćirilometodska teorija o postanku glagoljice, kojoj, kako tvrdi, najviše nedostaje dublje poznavanje upravo toga povijesnoga konteksta. </p>
<p>»Teško je povjerovati da su Hrvati dobili glagoljicu iz Moravske zato što ondje nije sačuvano nijedno slovo uklesano ili urezano u tvrdu materiju, a Hrvatska se s pravom diči svojom tisućljetnom glagoljskom kulturom, gdje se glagoljica nalazi upisana i u kamenu i željezu, u drvu i pergameni i, dakako, najviše na papiru. Vjerovati da je to došlo iz Moravske, izgleda kao vjerovati da je negdje nastalo jezero iz izvora za koji se ne zna je li ikada imao vode«, tvrdi Bogović. </p>
<p>Neupitno je, naime, navodi dalje biskup Bogović, da su na ovom prostoru najbrojniji nepokretni spomenici (u kvarnerskom bazenu ima više od 90 posto svih glagoljskih neprenosivih spomenika), kao i to da su glagoljica i staroslavensko bogoslužje bili tu najdulje u uporabi - prema izvorima, ta je praksa već 925. godine bila ne samo prisutna nego ukorijenjena i veoma proširena na hrvatskome području.</p>
<p> »Ćirilometodska teorija neopravdano veže pojavu staroslavenskog bogoslužja i postanka glagoljice uz isto vrijeme i uz iste osobe«, tvrdi Mile Bogović. Naime, prema njegovu mišljenju, glagoljica je nastala prije misije Svete braće djelovanjem bizantskih misionara na hrvatskome području, a Ćiril i Metod, koji su krenuli među Slavene kao službeno izaslanstvo bizantske Crkve i države, mogli su apsorbirati djelatnost i uspjehe brojnih misionara koji su uspješno djelovali prije njih. Među tim misionarima morao je biti netko, dodaje Bogović, tko se više razumio u pismena i pozabavio se formiranjem novih slova za novi narod, jer je za evangeliziranje, koje je bilo njihov osnovni zadatak, bilo potrebno opismenjavanje, pa su se misionari svojski prihvatili i toga posla. Sveta braća su pak svojim književnim i prevodilačkim djelom, navodi dalje on, kasnije unaprijedili jezik liturgijskih knjiga, koji će pozitivno utjecati i na hrvatske glagoljaše. </p>
<p>»Glagoljica jedino kod nas ima svoju stalnu tradiciju, za koju svjedoče sigurna povijesna vrela tijekom tisuću godina. Kameni spomenici s glagoljskim natpisima najjasnije očituju gdje je glagoljica bila u uporabi. Papir i knjige putuju. Oni više dokazuju gdje su živjeli njihovi korisnici nego gdje su sami nastali. Kamen teško putuje«, zaključuje dr. Mile Bogović.</p>
<p>Zanimljivo je da se biskup Bogović, pri iznošenju svoje teze, poziva na poznatog slavistu i kroatistu Radoslava Katičića, baš kao i Stjepan Damjanović, ali izabire drugi citat koji mu upravo otvara mogućnost za propitivanje i predlaganje drugih putova postanka glagoljice. Katičić, naime, u tekstu »Uz pitanje o postanku i starosti glagoljice«, objavljenom u Croatici (42-44), između ostaloga navodi: »Kada je pak riječ o postanku i starosti glagoljice, te o tome kako se ona našla u Hrvata, treba na prvom mjestu reći da o tome nema znanja tako pouzdanog i utvrđenog da bi se ta pitanja mogla potpuno skinuti s dnevnoga reda«.</p>
<p> Još jedan argument u prilog Bogovićevoj teoriji o postanku glagoljice, a na koji se on poziva, Katičićeva je tvrdnja da je kod nekih Slavena »još prije učiteljstva solunske braće započelo njihovo pokrštavanje, pa je moralo biti i crkvenih tekstova sastavljenih na slavenskome jeziku za potrebe puka i njegove vjerske pouke«. Kako Katičić dalje navodi da je Konstantin pripremajući se da pođe Slavenima »nabavio takvih knjiga i poslužio se njima«, a k tome iznosi uvjerenje da se »s velikim pouzdanjem može tvrditi da je crkvena književnost na hrvatskome jeziku starija od ćirilometodske«, Bogović u tome nalazi uporište za svoju tezu o hrvatskom porijeklu glagoljice. Međutim, većina slavista smatra da do danas nije pronađen uvjerljiv razlog koji bi opovrgnuo ćirilometodsku teoriju o postanku glagoljice, pa je za sada smatraju najvjerojatnijom. No, kako i Katičić smatra da ta teorija nije neoborivo dokazana, Bogović u tome, kao i u tisućljetnoj prisutnosti glagoljske kulture na hrvatskim prostorima, nalazi dovoljan razlog da se preispita opravdanost do sada najraširenije teorije o porijeklu i razvoju glagoljice. Na kraju ostaje pitanje treba li prihvatiti nove izazove ili se ipak primiriti?</p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Glagoljica je naša, ali nije kod nas sastavljena</p>
<p>Glagoljicu držim hrvatskim pismom u smislu da se hrvatska kultura, bogatije i dulje nego bilo koja druga, izražavala (i) tim pismom. Avioni »Croatije Airlinesa« hrvatski su avioni, ali ako su proizvedeni u Francuskoj ili Americi, nema smisla tvrditi da su proizvedeni u Hrvatskoj, kao što to ne bi imalo smisla ni nijekati kad bi to bilo istina</p>
<p>STJEPAN DAMJANOVIĆ</p>
<p>Na upravo završenom međunarodnom znanstvenom skupu »Glagoljica i hrvatski glagolizam« sudjelovalo je i nekoliko najpoznatijih stručnjaka za glagoljično pismo. Pažljivi slušatelj njihovih izlaganja lako je uočio da se nitko od njih nije bavio pitanjima tko, kada i gdje je sastavio glagoljicu. Zanimaju ih trenutno drugi problemi, najviše onaj od kojih je sve grafema bilo sastavljeno najstarije glagoljsko pismo i za kakav glasovni sustav. Koji su, međutim, usput spominjali tvorca glagoljice, spominjali su samo Konstantina, tj. sv. Ćirila. Jedan (i to hrvatski) referat bavio se problemom kako je Konstantin oblikovao glagoljicu. Dok sam sve to slušao, opet sam se sjetio jezgrovite Katičićeve formulacije iz 1996. u Hercigonjinu zborniku: »Pokazuje se tako da do sada nisu izneseni valjani razlozi da se ospori tumačenje vrela najstarije ćirilometodske književnosti po kojemu se iz njih saznaje da je glagoljicu nadahnuto izumio Konstantin Filozof 863. u Carigradu. Treba se primiriti pri takvom shvaćanju. Treba se primiriti pri njem, ali, dakako, ne kao konačno i neoborivo dokazanom, nego kao za sada i do daljnjega daleko najvjerojatnijem. Tako ga treba usvijestiti u našoj kulturi i naobrazbi«.</p>
<p>Tako, upravo tako to i tumače i hrvatski i inozemni paleoslavisti, pa nije točno kad netko napiše da se na zagrebačkim ustanovama - Filozofskom fakultetu i Staroslavenskom institutu - o Ćirilovu autorstvu govori i piše kao o neoborivoj činjenici. Kada se tvrdi da su panslavizam i slična usmjerenja podržavala ćirilometodsku teoriju, to je točno, samo bi uvijek trebalo dodati da su za njezino oblikovanje pa i širenje puno zaslužniji katolički svećenici (mnogi školovani upravo u Vatikanu), nego kakvi sveslaveni i jugoslaveni.</p>
<p>Uostalom, mnogi prijašnji i svi današnji znanstvenici posve su slobodni od bilo kakvih pritisaka, a mnogi među njima su tako mladi da je teško vjerovati da bi ustaljena, pogotovo politikantska, mišljenja bila prepreka njihovu vlastitom razmišljanju.</p>
<p>Od davnih dana u Hrvatskoj su se povremeno javljali glasovi koji su htjeli reći da je glagoljica nastala na našim prostorima. Nešto od tih glasova prenio je na skupu u Krku povjesničar Mile Bogović, a učinio je to i prije u nekim svojim napisima.</p>
<p>Mislim da bi takvim tvrdnjama malo pomoglo kad bi se i dokazalo da Konstantin nije autor glagoljice. Svi znamo da uz hrvatsku (uglatu) postoji i bugarsko-makedonska (obla) glagoljica i pobornici »hrvatskih« teza morali bi dokazati da je hrvatska inačica glagoljice starija.</p>
<p>Nije uopće slučajno što Mile Bogović poučava filologe da treba odvojiti pismo od jezika. Znaju to filolozi, ali svako je pismo stvoreno za neki glasovni sustav, a kasnije je moglo biti prilagođavano i drugim glasovnim sustavima. Glagoljica očito nije stvarana za starohrvatski glasovni sustav, nego mu je prilagođavana.</p>
<p>Hrvatskoglagoljske liturgijske knjige u pravilu imaju manje ili više bugarsko-makedonskih (istočnojužnoslavenskih) jezičnih osobina i, opet u pravilu, njih je više što je kodeks stariji. Bugarski i makedonski tekstovi pisani glagoljicom nemaju hrvatskih jezičnih tragova. To da imamo kamene spomenike, važno je, ali ako su bugarski, makedonski ili moravski papiri i pergamente stariji od naših epigrafa, onda ti epigrafi ne mogu poslužiti kao dokaz da je glagoljica nastala upravo u Hrvatskoj.</p>
<p>Kratak novinski tekst nije pogodan za raspravljanje o ovakvim pitanjima. Osim toga, iako sam pročitao tisuće stranica o toj problematici, nisam specijalist za ta pitanja. Uvijek me je više zanimala činjenica da imamo tako bogatu hrvatsku glagoljicom pisanu baštinu i da je tako malo onih koji je proučavaju bilo s kojega gledišta, a malo je i onih koji je elementarno poznaju. Glagoljicu držim hrvatskim pismom u smislu da se hrvatska kultura, bogatije i dulje nego bilo koja druga, izražavala (i) tim pismom. Avioni »Croatije Airlinesa« hrvatski su avioni, ali ako su proizvedeni u Francuskoj ili Americi, nema smisla tvrditi da su proizvedeni u Hrvatskoj, kao što to ne bi imalo smisla ni nijekati kad bi to bilo istina. </p>
<p>(Autor je profesor na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Pogorelićev zadarski povratak </p>
<p>ZADAR, 12. listopada</p>
<p> - Povratak velikog pijanista Ive Pogorelića na hrvatske koncertne podije proslavila je u subotu zadarska publika. Pogorelić je izveo djela Beethovena i Rahmanjinova, a nastupio je u svečanoj dvorani zadarskoga Filozofskog fakulteta. </p>
<p>Pozornost koju je Pogorelićev recital pobudio podsjetila je na njegove nastupe u Zadru 1976. i 1980. godine, kada je kao sasvim mladi umjetnik svirao na festivalu Glazbene večeri u Sv. Donatu. Danas on plijeni zrelošću i kontemplativnošću koje nanovo potvrđuju kvalitete njegova doista vrhunskog pijanizma. Tome svjedoči i zanimanje i odgovor publike na zahtjevnost takvih glazbenih iskustava i doživljaja koji odlikuju sve recitale i koncerte te podjednako diskografska izdanja koja ostvaruje za tvrtku Deutsche Grammophon.</p>
<p> Koncert kojim je ovaj slijed Pogorelićevih koncerata trebao početi - nastupom u Zagrebu, 6. listopada, na žalost je zbog umjetnikove bolesti morao biti odgođen (kao i koncert u Sloveniji, 8. listopada). No, treba imati dobru vjeru da će novi termin za Pogorelićev recital u KD »Vatroslav Lisinski« uskoro biti objavljen te da će se i zagrebačka koncertna publika s njime moći susresti i čuti njegovo umijeće na podiju te prave palače glazbe.</p>
<p>Dodi Komanov</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="20">
<p>Pobjeda Bugarske, Hrvatska na slijepom kolosijeku</p>
<p>Barićeva defanzivna formacija nije dugo izdržala bez pogreške, pa su Bugari već u 37. minuti vodili 2-0, pogocima Stiliana Petrova i Dimitra Berbatova / Nemajući izbora hrvatski je izbornik u drugom dijelu na teren poslao ofenzivniju formaciju, Bokšiću je pridružio Olića i Marija Marića, ali ni izmjene nisu urodile ni jednom suvislom akcijom pred bugarskim vratima / Hrvatska reprezentacija nakon 180 kvalifikacijskih minuta ima samo bod i još uvijek nije postigla svoj prvi pogodak </p>
<p>SOFIJA, 12. listopada (Od posebnog izvjestitelja Vjesnika)</p>
<p> - Ponovno su hrvatski nogometaši platili visoku cijenu za svoj ziheraški i kukavički pristup. Bugari su, nadahnutom i furioznom igrom, posebice u prvome poluvremenu, nadigrali hrvatske reprezentativce, pobijedili 2-0 (2-0), te tako Hrvate praktički već izgnali iz konkurencije za plasman na Europsko prvenstvo u Portugalu 2004. godine. Možda negdje u svijetu i postoji kakav optimist, koji još uvijek vidi nekakvu pukotinu kroz koju bi se Hrvati mogli ugurati u vlak za Portugal. No, sigurno je jedino da uz ovakvu igru (ako se to uopće može nazvati igrom!) takav cilj definitivno nije moguće dostići. Uostalom, Hrvatska još nije zabila pogodak u 180 minuta kvalifikacija. Samo jedan mršavi bod protiv Estonije kod kuće... </p>
<p> Berbatov je u 21. minuti sjajnom fintom »izvrtio« Igora Tudora, poslao loptu u for Stilijanu Petrovu, koji je izbio sam (!) pred Pletikosu i bez problema zatresao mrežu. Potkraj prvoga dijela, u 37. minuti, Martin Petrov je s desnoga boka zavrnuo na vrh peterca, ponovno je Tudor krivo procijenio putanju lopte, Berbatov je iza njegovih leđa mirno čekao svoj trenutak i, naravno, zakucao je loptu u mrežu za 2-0.</p>
<p> Bugarski »run and gun« nogomet, drobilica koja je mrvila hrvatsku obranu, sasvim je zasluženo ubrala bodove u Sofiji. Po »dobrome, starom Murphyevom zakonu«, najslabiji dio Barićeve momčadi na ovoj je utakmici bio upravo onaj koji inače figurira kao - najbolji. A to je - obrana. Tko zna gdje su lutale misli Igora Tudora, kojega su mediji sve češće etiketirali kao »najveću hrvatsku nogometnu zvijezdu«. Upravo je on svojim kiksevima uvelike pomogao ionako raspoloženim Bugarima načeti Pletikosinu mrežu.</p>
<p> Već je u 10. minuti Berbatov umaknuo Tudoru, dotrčao do peterca, ali je ipak za trenutak zakasnio na ubačenu loptu. Bugari su hrvatsku mrežu nastojali ugroziti uglavnom ubacivanjima s bokova, ali sa na kraju, eto, vodeći pogodak ipak postigli sjajom akcijom kroz sredinu terena.</p>
<p> A hrvatske prilike? Bokšić je u šestoj minuti u padu loptu poslao pored gola, Marijo Marić je u 72. minuti glavom također poslao loptu pored vrata. Činilo nam se da su hrvatski nogometaši možda mogli nešto učiniti po lijevoj strani. Bugarski desni branič Radostin Kišišev ovoga poslijepodneva baš i nije bio suviše raspoložen, u nekoliko je navrata bila vidljiva njegova dekoncentracija, griješio je u dodavanju, bio je nesiguran u izbijanju lopti i činilo nam se da bi Rapaić, u izravnome dvoboju s Kišiševom, mogao nešto učiniti. No, i Rapaić se »sjajno« uklopio u mutnu sliku hrvatske reprezentacije. Nije to bio njegov dan...</p>
<p> Barić ga je izvukao na poluvremenu, u igru je ubacio Ivicu Olića, naknado su ušli i Marijo i Silvio Marić. No, niti to nije bilo dovoljno da se Hrvati dignu iz pepela. Dva brzopotezna bugarska pogotka iz prvoga dijela dotukli su hrvatske ambicije. </p>
<p> Na kraju se čak doimalo da su naši nogometaši dobro prošli. »Drski« Čilikov je u drugome poluvremenu mogao i dodatno začiniti ionako veliku i laganu bugarsku pobjedu. </p>
<p> Gotovo je nevjerojatno koliko su visoku razinu statičnosti, neambicioznosti i posvemašnje dekoncentracije prezentirali hrvatski nogometaši u Sofiji. Scenarij nas je ovdje neodoljivo podsjetio na onaj s posljednje utakmice Svjetskog prvenstva protiv Ekvadora. I ovaj put su, kao i tada protiv Ekvadoraca, optimistični hrvatski navijači očekivali barem kakvu-takvu ofenzivu ka suparničkim vratima. Uostalom, takva su očekivanja bila i logična, s obzirom na »aktualni trenutak«, s obzirom na činjenicu da su upravo Hrvati, nakon početnoga kiksa protiv Estonije, morali preuzeti ulogu svojevrsnoga progonitelja i jurišnika.</p>
<p> No, opet su hrvatski navijači morali dlanovima prekrivati oči. Već je od samoga starta, od prvoga sučevog zvižduka, bila vidljiva intencija izbornika Otta Barića. Opet su hrvatski nogometaši u utakmicu u kojoj su morali diktirati tempo i pritiskati suparničku obranu, ušli sa suviše respekta i opreza. Bojažljivi pristup, bez imalo agresivnosti i ambicije, na kraju se, eto, osvetio i sada je plasman na Europsko prvenstvo praktički već izgubljena misija. Ovaj put su, čini nam se, defetisti i pesimisti ujedno i - najrealniji.</p>
<p> Vremenom je, eto, hrvatskim reprezentativcima pripao novi nadimak. »Vatreni« su se pretvorili u - »jazavce«, svojevrsni sinonim za kukavice. </p>
<p>Možda će nekome to zvučati uvredljivo i neprimjereno, no u ovome bi trenutku najbolje pristajao upravo ovakav nadimak. Jer, teško je uopće shvatiti s koliko su kukavičluka hrvatski nogometaši ušetali u ovu utakmicu. Pitanje je i kako ih je psihološki pripremio Otto Barić.</p>
<p> Kako li samo smiješno zvuči teorija na kojoj dio optimista zasniva ideju o plasmanu Hrvatske na Europsko prvenstvo. »Tko garantira da, recimo, Bugari također neće kiksati protiv Estonije«, samo je dio razmišljanja nekih, u ovome slučaju, sasvim nerealnih optimista, koje smo slušali uoči ove utakmice.</p>
<p>• Stadion »Vasil Levski«</p>
<p>BUGARSKA: Zdravkov 6 - Kišišev 6.5, Kirilov 6.5, Pažin 6.5, I. Petkov 7 - Peev 7 (od 90. Ivanov -), St. Petrov 8, Janković 7.5; Balakov 8 - Berbatov 8 (od 39. Čilikov 7), M. Petrov 7.5 (od 66. G. Petrov 6.5)</p>
<p>HRVATSKA: Pletikosa 7 - Šimić 5.5 (od 45. M. Marić 5.5), Tudor 5.5, R. Kovač 5.5, Živković 5 - Stanić 5, Leko 6, Tomas 5.5, Rapaić 5 (od 45. Olić 6); Vugrinec 5.5 - Bokšić 5.5 (od 69. S. Marić -)</p>
<p>SUDAC: Frisk (Švedska) 7. GLEDATELJA: 40.000</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Balakov, Berbatov, G. Petrov, Tudor, Leko, Stanić</p>
<p>CRVENI KARTONI: -</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 St. Petrov (21), 2-0 Berbatov (37) </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Krasimir BALAKOV </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Podravka u Ligi prvakinja!</p>
<p>KOPRIVNICA, 12. listopada</p>
<p> - Rukometašice Podravke Vegete su pobjedom 22-16 (9-11) protiv ruske Akve izborile, nakon dvije godine, nastup u Ligi prvakinja. Podravka je nadoknadila minus šest razlike iz prve utakmice, a Podravka je u Volgogradu postigla više golova u gostima (20) nego Ruskinje u Koprivnici. Za borbu protiv Ruskinja igračice Podravke zaslužuju sve čestitke. Ždrijeb Lige prvakinja održat će se u Beču 15. listopada.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Na tribini i tri hrvatska veleposlanika</p>
<p>Na tribinama obnovljenoga stadiona Vasil Levski našlo se i stotinjak hrvatskih navijača, mahom onih koji su u bugarsku prijestolnicu doputovali automobilima. Bili su tu momci iz Vinkovaca, Splita, Zagreba, Varaždina, Čakovca, a neki su na ovu utakmicu potegli čak i iz Njemačke.</p>
<p> Gostovanje naše reprezentacije u Bugarskoj okupilo je i tri naša veleposlanika na jednom mjestu; bili su tu tako veleposlanici Tonči Stančić iz Bugarske, Željko Kuprešak iz Rumunjske i Davor Božinović iz Jugoslavije. </p>
<p>Na utakmicu je stigla i ekspedicija plivačkog kluba Primorje koja se pod vodstvom bugarskog trenera Dmitra Bobeva priprema u kampu 140 km udaljenom od Sofije. Podršku našim nogometašima dali su Strahija, Milošević i Krešimir Čač. </p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Barić: Tko god bi sjedio na klupi, mi bismo izgubili</p>
<p>Otto Barić stigao je na konferenciju za novinare puno prije bugarskog izbornika Plamena Markova. Očito je jedva čekao govoriti, kako bi se što brže dignuo i otišao. Tako je i bilo, Barić je izrecitirao cijeli svoj monolog, a onda je otišao ne čekajući da Markov dovrši svoje izlaganje:</p>
<p>- Mislim da smo posložili našu najbolju momčad koju se uopće može posložiti. Možda tu ima mjesta za jednog novog igrača, ali to ne bi bitno promijenilo stvar. Vidjelo se da naša igra i otpor protiv Bugarske može trajati sve dok ne pogriješimo. Kada smo napravili takve greške, koje se inače po rejtingu naše reprezentacije nama ne smiju događati, a to je da nam kroz sredinu igrač prođe sam, onda je sve i gotovo. Bugarska je, ruku na srce, sada kvalitetnija momčad od nas. Znala nas je čekati, zapravo je igrala igru koju smo mi željeli igrati. Igrali su je oni, čekali su nas, jer su kvalitetniji. Bugarski igrači su bolje kreirali igru, oni su točniji i brži. U takvoj konstelaciji snaga bilo je sve više naših grešaka i drugi gol je pao preko Tudora. U nastavku sam promijenio ono što sam mogao mijenjati. Vidjelo se da Šimić ima slab dan, a Rapaić je dao jako malo. K tome, želja da Tomas neutralizira Balakova nije uspjela. Odlično se Balakov povukao natrag i slao duge i točne pâsove. Kada je već bilo 0-2, onda smo bili iskontrirani, jer smo morali ići prema naprijed. Na kraju možemo biti i sretni što smo izgubili samo sa 0-2.</p>
<p>Barić je potom uzeo predah, zagledao se u daljinu i nastavio:</p>
<p>- Naša je situacija takva da se moramo dobro zamisliti. Realno, mi nemamo pravu momčad. Morali bismo angažirati neke nove igrače, pitanje je koliko ih ima. Mislim i da nam treba da se jedno tri puta po pet dana nađemo na pravom treningu i pripremamo, da uigramo kretnje i slične stvari. A za svoje kritičare, kojih će sutra biti, moram reći i sljedeće. Tko god bi sjedio na klupi, mi bi danas izgubili. Neki kao Tudor i nisu tako spremni. U Juventusu se to ne vidi kada kraj njega ima desetak odličnih.</p>
<p>• Zar niste vidjeli da Tomas ide previše naprijed u potjeri za Balakovom koji se povukao, te je tako naša igra gubila u srednjem redu?</p>
<p>- Nije igra gubila nama na kvaliteti zbog Tomasa. Ja sam na sastanku s igračima rekao da će nam biti moguće neutralizirati i Balakova i dobro igrati samo ako i ostali daju više. A dali su malo.</p>
<p>• Mislite li da biste trebali odstupiti?</p>
<p> - Ne znam zašto! Moramo ustanoviti što ne valja i nadati se da ćemo pronaći bolja rješenja ako ih uopće imamo, ali ako neki smatraju da ja to ne mogu, onda je to stvar predsjednika Saveza.</p>
<p> Bugarski izbornik Plamen Markov pričekao je da Barić dovrši izlaganje, a zatim tihim, ali zadovoljnim glasom rekao:</p>
<p> - Ostvarili smo veoma važnu pobjedu. Hrvatska je dobra momčad, ali mi smo igrali jako dobro, pobijedili bismo s takvom igrom i jače sastave. Posebno sam zahvalan Balakovu i Berbatovu, obojica su bili ozlijeđeni, ali su se spremno stavili u službu reprezentacije. Odlično su odigrali i publika je to znala nagraditi. Smatram da situacija u skupini još nije gotova. Kao što smatram da se Hrvatska može vratiti u igru. Samo jedan dan ili jedan rezultat iznenađenja u kvalifikacijama sve bitno mijenja. I mi Bugari moramo biti zato oprezni. </p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Belgija jedva pobijedila Andoru</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - Hoće li probleme hrvatskim nogometašima u kvalifikacijskom ciklusu za EP zadavati i reprezentacija Andore!? Pa, sublimirajući zbivanja s utakmica odigranih ove subote, odgovor je - hoće! Naime, Andora je na svome terenu punih sat vremena držala Belgijance »u šahu« i gosti su, eto, tek u 62. minuti jedva uspjeli dotegliti loptu do suparničke mreže. Belgijanci su, dakle, pobijedili s više nego skromnih 1-0, a strijelac je bio Wesley Sonck. Sve u svemu, malo tko je očekivao ovako snažan otpor nogometaša iz Andore, što mnogi tretiraju kao najavu novih glavobolja hrvatskoj selekciji. Pa, barem smo protiv Andore računali na neupitnih šest bodova, no subotnji okršaj protiv Belgijanaca vjerojatno je dodatno namrštio Barićevo lice. Uzgred, drugi suparik Hrvata u 8. kvalifikacijskoj skupini - Estonija - u subotu je u prijateljskoj utakmici na svome terenu pobijedila Novi Zeland 3-2. Zanimljivo je da su Novozelanđani vodili 2-1...</p>
<p> Najveće iznenađenje subotnjih utakmica je pobjeda Latvije u Poljskoj, 1-0. Pogodak je postigao Laizans u 30. minuti. Švedska je, pak, u utakmici iste skupine, jedva spasila bod u dvoboju protiv Mađarske. Gosti su vodili već u 5. minuti nakon pogotka Keneseija, izjednačio je Ibrahimović u 77.</p>
<p> Nakon četiri godine doista tmurnih rezultata, Norvežani su, čini se, ipak na putu povratka na veliku scenu. U subotu su u gostima pobijedili zasigurno prvoga favorita u skupini, Rumunjsku. Bilo je 1-0, a autor pogotka je Iversen u 83. minuti.</p>
<p> Česi su se, pak, prilično mučili ne bi li ubrali bodove na gostovanju u Moldaviji. Mrežu su načeli tek u 70. minuti, i to iz 11-erca. Prethodno je isključen jedan domaći igrač... Englezi su u Bratislavi sustigli vodstvo Slovaka i na kraju ipak pobijedili 2-1, uz dva Owenova gola. Istim je rezultatom Turska slavila u Skopju. I na toj su utakmicivodili domaćini. Talijani su na domaćem terenu dohvatili samo bod protiv Jugoslavije, odigravši 1-1. Desetak minuta nakon Mijatovićevog vodećeg pogotka u 28. minuti, »azzurri« su uspjeli izjednačiti. Strijelac je bio Del Piero. Najuvjerljiviju pobjedu u subotu je upisala Francuska - 5-0 protiv Slovenije.</p>
<p> Dvoboj Gruzije i Rusije u Tbilisiju prekinut je u 45. minuti zbog nestanka električne energije pri rezultatu 0-0.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Dinamova »petarda«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Dinamovi pioniri pobjednici su iznimno zanimljivoga Coca Cola kupa, održanog na terenima Nogometnog centra Maksimir. Mladi Dinamovi nogometaši, predvođeni trenerom Vladom Novakom, u finalu su pobijedili Špansko 5-1. No, prethodno su jedva preskočili polufinalnu prepreku, gdje su svladali Kustošiju tek boljim izvođenjem sedmeraca. Na turniru je sudjelovalo 30 momčadi iz Hrvatske i Slovenije, najboljim igračem proglašen je Mario Šitum iz Kustošije, prvi je strijelac Filip Mihaljević iz Španskog, dok je epitet najboljeg vratara pripao Oliveru Zeleniki iz Španskog.</p>
<p> - Stvarno je bilo vrlo zanimljivo, svi su zadovoljni - od djece, roditelja do organizatora, naglasio je Miroslav Blažević mlađi, direktor NC Maksimir.</p>
<p> Coca Colin direktor za odnose s javnošću Sandro Baričević tvrdi da organizatori najozbiljnije razmišljaju o tome da ovaj turnir postane tradicionalan. Pred mikrofone su nakratko izašli i natjecatelji. Kristijan Cafuk bio je jedan od boljih igrača turnira:</p>
<p> - Trenirali smo četiri puta tjedno, uz utakmice vikendom, kaže Cafuk, dok njegov vršnjak Frano Mlinar, također jedan od zapaženijih sudionika turnira, dodaje:</p>
<p> - Bilo je super! Koliko sam golova zabio? Četiri na cijelom turniru, od čega jedan u finalu.</p>
<p>M. Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Kad profesionalci traže da ih plaćaju amateri...</p>
<p>Jesmo li uopće uočili da više gotovo nemamo amaterskih sportskih radnika? Zašto bismo ih i imali kada ih većina profesionalaca tjera iz sporta. No, gdje to mogu cjelokupni sport neke zemlje voditi samo profesionalci? Zašto nam se događa da predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora tražimo gotovo svijećom? </p>
<p>ŽARKO SUSIĆ</p>
<p>Ovi dani veoma zorno pokazuju stanje u općem hrvatskom sportu. S jedne strane sjajni rezultati (veslanje, jedrenje), blistave priredbe (Bobanov oproštaj), a sa suprotne strane blještavila - mračna slika (slom odbojkaša), vulgarne ucjene (opet odbojkaši), podmićeni ili nepodmićeni suci, pošteni ili nepošteni sportski djelatnici, plaćeni ili neplaćeni ugovori, vrijedeći ili nevrijedeći ugovori, vrijedeće ili nevrijedeće sjednice, skupštine ili zborovi, opravdani ili neopravdani sukobi između sportaša i sportskih djelatnika, pravi stočni sajam sa sportašima i - kao slika svega - neopisiva zbrka oko najvažnijega sportskog foruma u zemlji: Olimpijskog odbora, koji obnaša nepotrebno i funkciju vrhovnoga sportskog tijela u zemlji.</p>
<p>Ono što začuđuje jest da nitko ne pokušava naći, uočiti bit i uzrok toga pravog rasula cjelokupnog sporta. Na kraju, zapravo, »na dnu« je činjenica da bi neki htjeli zarađivati na amaterskoj djelatnosti. Naime, kod nas vlada neprirodna simbioza amaterizma i profesionalizma u kojoj profesionalci traže da ih svojim radom plaćaju amateri! </p>
<p>Tako se u nekoj analizi odbojkaškog spora kaže: »Ako Savez nije u stanju marketinškim akcijama pokriti te (profesionalne, op.a.) pogone, onda su totalno nesposobni«. Tko je to totalno nesposoban? Plaćeni tajnik, kojem to nije posao (a i nema za to potrebnih sposobnosti), trener, kojem je nešto posve drugo zadatak, ili pak izbornik (amater ili profesionalac) s posve očito drugim zadacima? Očito, ne!</p>
<p> Dakle, oni koji su se iz ljubavi prihvatili tog sporta u kojem više ne mogu uživati, nego moraju biti spremni da se brinu za životne egzistencije njima stranih ljudi i da ih za to vrijeđaju, čak i javno, u medijima! Tko je tako lud da sebi to dopusti? To si može dopustiti samo netko tko je pristao da u takvim okolnostima dobro zarađuje. Nitko neće na to pristati samo zato jer voli neki sport.</p>
<p> Neka sportska natjecanja privlače mnogo gledatelja koji plaćaju ulaze u gledalište. Normalno je da sportaši koji privlače platiše traže udio u tim zaradama, kao što to traže i oni na koncertima ili u cirkusima. No, kad to isto traže i oni koji privlače 20 ili 50 platiša (kao npr. spomenuti odbojkaši) onda dolazimo do apsurdne situacije da neki prijatelj nekog sporta mora sam platiti (tražiti sponzore) svoju ljubav za neki sport.</p>
<p>Kod nas to ide i dalje, pa neki moraju igrati predsjednika u organizacijama i službeno zvanim »trgovačkima«, privatnim ili dioničkim, i brinuti se za privatnu zaradu bogatih ili prebogatih menadžera. Štoviše, moraju zahtijevati od javnosti da financira taj pogon (a znamo što znači pogon). Nešto smo slično kao uzor vidjeli u SAD-u, ali pri tome nismo htjeli uočiti (a zašto nismo?) da su to tamo isključivo profesionalno-profitne privatne organizacije koje rade da bi zaradile i da onda plaćaju, bez ikakvih popusta, sve dažbine, kao i sve ostale profitne organizacije. One nemaju baš nikakve veze s amaterskim sportom u SAD-u, osim kad s posebnim ugovorom idu na Olimpijske igre. </p>
<p>To je jasan, reklo bi se, »moderno« transparentan odnos, ali mi ipak živimo na balkanskom poluotoku, a ovdje je »netransparentnost« vjekovno pravilo. Je li onda čudno da predsjednika Olimpijskog odbora (što bi trebala biti velika čast) tražimo gotovo sa svijećom? Tko će se izložiti brigama da plaća dugove nastale iz »netransparentnih« razloga? Tko će preuzeti na sebe višak »netransparentno« namještenih, tko će preuzeti brigu o predsjednicima saveza koji misle da bi im baš on morao plaćati priredbe s kojima će predsjednici saveza stjecati slavu?</p>
<p>Jesmo li uopće uočili da više gotovo nemamo amaterskih sportskih radnika? Zašto bi ih i imali kada ih većina profesionalaca tjera iz sporta. No, gdje to mogu cjelokupni sport neke zemlje (neamerička sportska zabava) voditi samo profesionalci? Uostalom, imamo li ikoga tko se kod nas cjelovito brine o munjevitim i dramatičnim promjenama u svijetu sporta koje se zaista događaju?</p>
<p>Kako si prostiremo, tako i spavamo.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Longin zaustavio Maccabi</p>
<p>ZADAR, 12. listopada</p>
<p> - Košarkaši Zadra napravili su pravi podvig u Jazinama, pobjedom protiv izraelskog Maccabija 115-110 (23-26, 22-29, 32-26, 38-30), čime su uvelike pridonijeli da Goodyear liga sve više dobija epitet vrlo zanimljivog regionalnog natjecanja. U velikom trijumfu Zadrana teško je izdvojiti pojedinca, međutim, Branimir Longin odigrao je vjerojatno svoju najbolju partiju dosad. Neumoran u pogađanju suparničkog koša, u obrani je lavovski obavio sve zadatke. Zapravo, vrhunskom obranom u drugih 20 minuta, Zadar je stigao do slavlja.</p>
<p> Nije izgledalo sve posve lijepo za domaće nakon vodstva Maccabija 55-45 u prvome dijelu. Istina, Zadar je odlično otvorio utakmicu, imali su vrlo povoljan postotak ubačaja za tricu, prednjačio je Perinčić. No to nije vrijedilo, gosti su imali Goreea i Bluthenthala, koji su uz Udriha držali vodu na strani Izraelaca.</p>
<p> No, prava eksplozija je uslijedila kod izjednačenja, 81-81, kad se vidjelo da se i protiv europskog prvaka može igrati otvoreno. Valja istaknuti i treću četvrtinu u kojoj je carovao Marko Popović. Sva nastojanja Maccabija da preko Lewisa i Udriha sustigne vodstvo Zadra, nije urodilo plodom.</p>
<p>• Dvorana u Jazinama. </p>
<p>ZADAR - MACCABI 115-110 (23-26, 22-29, 32-26, 38-30)</p>
<p>ZADAR: M. Popović 30 (15-17), Vladović, L. Popović, Longin 24 (1-2), Perinčić 25, Šamanić 3 (1-2), Pralja, Erjavec 10 (6-7), Dijan 6 (2-2), Banić 2, Perković, Meeks 15 (7-8).</p>
<p>MACCABI: Lubin, Lewis 23 (3-4), Sharp 18 (6-8), Vujčić 3 (1-1), Goree 16 (5-6), Shelef 11 (5-6), Burstein 5, Halperin 2, Saffar 4 (2-4), Bluthenthal 14 (1-1), Udrih 23 (2-2), Besok.</p>
<p>SUCI: Jeršan, Kolar, Vučković (Slovenija). GLEDATELJA: 2.500</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Branimir LONGIN</p>
<p>Ivan Klarić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Krka slavila u Trnskom</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - U 3. kolu Goodyear lige košarkaši Zagreba doživjeli su prvi poraz. U dvorani u Trnskom bolja je sa 87-77 bila slovenska Krka koju vodi hrvatski izbornik Neven Spahija.</p>
<p> »Mravi« su vrlo loše krenuli u utakmicu, gosti iz Novog Mesta brzo su poveli sa 6-0, a prednost se do kraja četvrtine stalno povećavala do konačnih 30-15. Zagreb je u drugu četvrtinu krenuo s puno agresivnijom obranom, pa se prednost Slovenaca sve više počela topiti. Tri minute prije kraja poluvremena Vidaković je izjednačio rezultat, no Krka je ipak na odmor otišla sa četiri koša prednosti. </p>
<p>Početkom treće četvrtine Zagreb je prvi put poveo, međutim, pokazalo se da je to bila i jedina prednost domaćina. Krka je do pet minuta prije kraja stalno održavala minimalno vodstvo, a onda je, uslijed odlične obrane gostiju, Zagreb napravio niz grešaka koje su ga odvele u prilično uvjerljiv poraz.</p>
<p>• Dvorana u Trnskom</p>
<p>ZAGREB - KRKA 77-87 (15-30, 24-13, 21-23, 17-21)</p>
<p>ZAGREB: Vidaković 9 (2-2), Šaronja, Miljković 9 (0-1), N. Garma, Pehar 12 (0-2), Vidačak 8 (0-1), Marinović 6 (4-4), I. Tomas 11 (3-3), Jelavić, M. Tomas, J. Garma 7 (1-4), Perinčić 15 (1-3).</p>
<p>KRKA: Grum 9, Gnjidić 14 (1-1), Čapin 5, Anzulović 7 (3-4), Paravinja 7 (3-3), Arnold 14 (4-5), Duščak 17 (5-7), Drobnjak 7 (3-4), Mirković, Maravič 5, Bader 2 (2-2), Balažič.</p>
<p>SUCI: Lepetić (Crna Gora), Pehar, Kralj (oba BiH). GLEDATELJA: 200.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Slavko DUŠČAK.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Dujmović i Poljak nadvisili Cibonu VIP</p>
<p>LJUBLJANA, 12. listopada</p>
<p> - Samo dva dana nakon sjajne pobjede protiv AEK-a u Euroligi, košarkaši Cibone VIP vratili su se »pokisli« iz Ljubljane. Momčad Union Olimpije pobijedila je cibose sa 89-70 (44-36) u 3. kolu Goodyear lige. </p>
<p>Igrači Cibone VIP mlako su ušli u dvoboj protiv Ljubljančana i u istom ritmu, bez prave obrane, odigrali 40 minuta. Nakon prvih 20 minuta cibosi su zaostajali samo osam poena, uz promašenih devet slobodnih bacanja (9-18). Činilo se da bi se uz dvije, tri dobre akcije igrači trenera Jasmina Repeše mogli vratiti u utakmicu u drugom dijelu, no umjesto da smanje zaostatak, Zagrepčani su u trećoj četvrtini potpuno potonuli. U 27. minuti bilo je 62-43 za Olimpiju i tu je ozbiljnoj utakmici bio kraj. Igrači Cibone ušli su u probleme s osobnim pogreškama, zbog pet prekršaja izašli su Mamić, Prkačin, Planinić i Ružić, a Slovenci su izveli čak 43 slobodna bacanja. </p>
<p>Protiv hrvatskog prvaka posebno su bili inspirirani baš hrvatski igrači, Petar Dujmović i Joško Poljak, koji su uz Gruzijca Vladimira Boisu najzaslužniji za pobjedu Union Olimpije. </p>
<p>• Dvorana Tivoli </p>
<p>UNION OLIMPIJA - CIBONA VIP 89-70 (18-17, 26-19, 24-20, 21-14)</p>
<p>UNION OLIMPIJA: JURAK 10 (8-10), BAŽDARIĆ 7 (2-2), ILIJEVSKI 3 (1-2), BOISA 16 (5-8), Ožbolt 2 (2-2), Udrih, Stelmahers 10 (3-4), Poljak 17 (9-10), Šmigič, Dryden, Hukić 8, DUJMOVIĆ 16 (3-5).</p>
<p>CIBONA VIP: Krunić 12 (2-4), Kus 10 (3-6), Rimac, Krasić 14 (4-5), Prkačin 2 (2-6), MUJEZINOVIĆ 4 (4-6), PLANINIĆ 8 (2-2), Štimac 2 (2-2), MANCE 12, MAMIĆ 2, RUŽIĆ 4, Alihodžić.</p>
<p>SUCI: Jovičić i Vojinović (oba SRJ), Adamović (BiH). GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Petar DUJMOVIĆ.</p>
<p>• Ostali rezultati: Zadar - Maccabi 115-110, Zagreb - Krka 77-87, Feal Široki - Split CO 83-64, Laško - Bosna Asa 94-85, Borac Nektar - Crvena zvezda 86-105. </p>
<p>• Redoslijed: Krka, Feal Široki, Maccabi, Zadar, Split CO, Zagreb i Union Olimpija po 5 bodova Crvena zvezda, Cibona VIP, Laško i Borac Nektar po 4, Bosna Asa 3. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="30">
<p>Finsku šokirala eksplozija bombe u trgovačkom centru </p>
<p>HELSINKI, 12. listopada</p>
<p> - Finska je u subotu šokirana spoznajom da je snažnu eksploziju koja je u Helsinkiju u petak navečer u krcatom trgovačkom centru ubila sedam, a ozlijedila desetke ljudi, izazvala podmetnuta bomba. Finska je zemlja nenavikla na takvo nasilje. »Nikad se još u Finskoj ništa takvo nije dogodilo«, rekao je finski premijer Paavo Lipponen čija je vlada za subotu popodne zakazala izvanrednu sjednicu. </p>
<p>»To je teroristički čin«, rekao je Lipponen. Finska predsjednica Tarja Halonen izrazila je sućut žrtvama i njihovim obiteljima. »Ovo je najteža nesreća od Drugog svjetskog rata u području Helsinkija«, rekao je Eero Hirvensalo, liječnik u helsinškoj sveučilišnoj bolnici.</p>
<p> Policija još nikoga nije pritvorila, ali ispitano je nekoliko ljudi. »Riječ je o količini eksploziva koja se lako mogla neopaženo nositi«, rekao je Jari Liukku, načelnik državnoga istražnog ureda. Policija je u početku mislila da je eksploziju izazvala plinska boca kakvima se služe trgovine u centru, ali ta je mogućnost u subotu odbačena. Eksplozija se dogodila na prvome katu poznatoga trgovačkoga centra, drugoga po veličini u Finskoj, u 18:30 po srednjoeuropskom vremenu, kad u prodavaonicama ima najviše ljudi. </p>
<p>Ozlijeđeno je osamdesetak ljudi, eksplozija je oštetila površinu od tristotinjak četvornih metara, a komadići stakla i metala letjeli su po cijeloj trokatnici u kojoj su bile tisuće ljudi. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>VS zakazalo otvorenu raspravu o Iraku </p>
<p>NEW YORK/BERLIN, 12. listopada</p>
<p> - Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda za srijedu je zakazalo otvorenu raspravu o Iraku iako dotad vjerojatno još neće biti rezolucije o mogućoj vojnoj akciji. Kamerunski veleposlanik u UN-u Martin Belinga-Eboutou, koji ovaj mjesec predsjeda Vijećem sigurnosti, rekao je u petak kasno navečer da je to 15-člano tijelo odluku o raspravi donijelo jednoglasno. Diplomati kažu da su Sjedinjene Države htjele da se ta rasprava održi krajem tjedna, ali su na zatvorenoj sjednici Vijeća u petak stale uz većinu. Francuska je glavni kritičar američkoga nacrta rezolucije i mogla bi imati koristi od otvorenoga sastanka jer se vjeruje da će deseci veleposlanika reći Vijeću sigurnosti što misle o američkom prijedlogu. No taj će sastanak izazvati kritike »jastrebova« u Washingtonu koji su Bushu zamjerili što se uopće obratio Ujedinjenim narodima.</p>
<p> Američki nacrt rezolucije predviđa mijenjanje temeljnih pravila inspekcije i omogućuje bilo kojoj članici UN-a da bez daljnjih konzultacija s Vijećem sigurnosti odluči je li Irak prekršio koju odredbu nove rezolucije i pokrene vojni napad. Francuska se tomu protivi i želi UN-ovim inspektorima za naoružanje dati priliku da rade svoj posao, a da onda, zakaže li Irak, Vijeće sigurnosti odobri upotrebu sile.</p>
<p> Održavanje sastanka zatražila je Južnoafrička Rpeublika u ime 130-člane Skupine 77. </p>
<p>Odgovor na pitanje hoće li biti rata ili mira u Iraku u rukama je iračkog predsjednika Saddama Husseina unatoč rezoluciji američkog Kongresa kojom je odobren rat, izjavio je visoki predstavnik Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost Javier Solana nakon sastanka s njemačkim ministrom vanjskih poslova Joschkom Fischerom. Zauzeo se i za donošenje nove rezolucije VS UN-a o Iraku, koju traže SAD. »Odgovornost je na Saddamu Husseinu. Ako rezolucija bude usvojena, morat će je se pridržavati«, rekao je Solana. (Reuters/dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Lagumdžiji najvažnije da ostane na vlasti</p>
<p>Mnogi ga optužuju da je osobno odgovoran za izborni neuspjeh, a njegov ostanak na čelu SDP-a gotovo sigurno bi ugrozio mogućnost koalicije sa Strankom za BiH</p>
<p>SARAJEVO, 12. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - U Socijaldemokratskoj partiji (SDP) BiH još uvijek se nadaju da bi, usprkos izbornom debaklu, nakon konačne raspodjele zastupničkih mandata mogli sudjelovati u izvršnoj vlasti na državnoj razini, te u nekim od županija u Federaciji BiH. Osnova za takve kalkulacije je dobar rezultat SNSD-a u Republici Srpskoj i Stranke za BiH u Federaciji. S te dvije stranke bi, kako špekuliraju u SDP-u, možda mogli imati većinu u Parlamentarnoj skupštini BiH, te u četiri federalne županije.</p>
<p>Na sjednici Predsjedništva SDP-a stoga je formirana Radna skupina za provedbu izbornih rezultata i očito se računa da će i međunarodna zajednica pritisnuti, prije svega, Stranku za BiH da koalira sa SDP-om, ukoliko se pokaže da nacionalne stranke nemaju većinu na državnoj razini.</p>
<p>Ipak, mnogo zanimljivija od ovih (ne)realnih računica su zbivanja u samom SDP-u, gdje se aktualni stranački predsjednik Zlatko Lagumdžija grčevito bori da zadrži vodeću poziciju, usprkos tome što ga mnogi optužuju da je osobno odgovoran za izborni neuspjeh, i premda bi njegov ostanak na čelu SDP-a gotovo sigurno ugrozio mogućnost koalicije sa Strankom za BiH. Naime, tijekom predizborne kampanje najviše međusobnih optužaba, uglavnom posredstvom kontroliranih medija, izmijenjeno je upravo između Lagumdžije i utemeljitelja i predsjedničkog kandidata Stranke za BiH Harisa Silajdžića.</p>
<p>Na sjednici Predsjedništva SDP-a, održanoj u utorak navečer, nije bilo ostavki, kako se ranije nagađalo. Izabrana je blaža opcija, po kojoj će ovo tijelo, uključujući i Zlatka Lagumdžiju, ponuditi mandate na izvanrednom stranačkom saboru, koji bi, ako se s tim u subotu suglasi i Glavni odbor, trebao biti održan 9. studenoga. </p>
<p>Najsnažniji unutarstranački pritisak na Lagumdžiju da odstupi dolazi od njegovog glavnog rivala u SDP-u Sejfudina Tokića. On je na sjednici Predsjedništva SDP-a glasno zatražio ostavku predsjednika, dok su se ostali članovi uglavnom zadržali na uopćenoj kritici. Tokić tvrdi da je izborna kampanja SDP-a bila potpuno promašena, da je u prvom planu tijekom kampanje bio Lagumdžija, usprkos tome što su sva relevantna istraživanja pokazivala da njegov image objektivno ne koristi uspjehu stranke. Tokić je dodao da se stranka okrenula od svojih tradicionalnih birača unutar socijalno najugroženijih skupina, te da su »mangupi« iz SDP pokušali od socijaldemokrata napraviti elitističku stranku.</p>
<p>I utemeljitelj SDP BiH, posljednji lider bosansko-hercegovačkih komunista Nijaz Duraković, koji se zbog sukoba s predsjednikom SDP-a našao na listi Stranke za BiH, okrivljuje Lagumdžiju za izborni neuspjeh socijaldemokrata. On ga je još ranije optužio da je u stranku uveo »demokratski staljinizam«, a sada kaže da mu je bilo jasno da će SDP izgubiti izbore još onog trenutka kad je Lagumdžija skupinu demonstranata u Sarajevu izjednačio s vandalima koji su izazvali tragične incidente prilikom polaganja temeljnog kamena za obnovu Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci. »Mislim da je vrijeme za demokratizaciju i preispitivanje odgovornosti za neuspjeh na izborima«, tvrdi još jedan poznati esdepeovac Miro Lazović.</p>
<p>Mnogi članovi SDP-a zamjeraju Lagumdžiji i to što je izbjegao otvoren izborni duel za mjesto u Predsjedništvu BiH sa liderima konkurentskih stranaka, te time iskazao određenu dozu manjka hrabrosti, i bježanje od odgovornosti za mogući poraz.</p>
<p>Ipak, još je nejasno hoće li Lagumdžija ostati predsjednik SDP-a i nakon sabora stranke. Dio medija tvrdi da mu je draža liderska pozicija od budućnosti stranke, pa i Bosne i Hercegovine, a njegov interni sastanak s čelnicima županijskih odbora SDP-a tumači se kao pokušaj da za sebe osigura podršku.</p>
<p>Još u tjednima koji su prethodili izborima, dio uglednih intelektualaca i novinskih komentatora, čak sklonih ideji socijaldemokracije, sugerirali su Lagumdžiji da bi njegovo odstupanje bilo dobar potez, jer je u suprotnom izvjestan uspjeh nacionalista. Ove prognoze su se obistinile. Sam Lagumdžija vjerojatno ima svoju verziju onoga što se dogodilo. Nesporan je argument da je u trenutku kada je on preuzeo SDP ta stranka imala nizak rejting, koji se kasnije značajno popravio, posebno nakon ujedinjenja sa socijaldemokratima Selima Bešlagića. Također, SDP je platio cijenu sudjelovanja u vlasti tijekom dvije godine kad su započete bolne reforme, uz istodobno smanjivanje međunarodne pomoći. No, grubih grešaka je također bilo i sada dolazi vrijeme svođenja računa.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>»Muslimansko bratstvo« se propagira u školama</p>
<p>BRČKO, 12. listopada</p>
<p> - Voditelj Odjela za obrazovanje u Vladi Brčko Distrikta Esad Atić izjavio je za Vjesnik da je u tijeku postupak oko utvrđivanja činjenice na koji je način propagandni materijal organizacije koja sebe naziva »Muslimansko bratstvo« dospio u brčansku srednju školu. </p>
<p>»U četvrtak su srednjoškolci, koji nastavu pohađaju u jutarnjoj smjeni, na đackim klupama našli dva primjerka tog pisanog materijala«, rekao je Atić ne isključujući mogućnost da je netko noć ranije taj materijal ubacio izvana. Inače, tim propagandnim materijalom, u čijem je središtu grb s dvije ukrštene sablje, organizacija »Muslimansko bratstvo« poziva na bojkot brojne svjetske tvrtke poput »Nestlea«, »Coca cole«, »Revlona« i dr., koje po njihovom mišljenju »podržavaju Izrael«. Uz precrtane zastave SAD-a i Izraela, u propagandnom materijalu citirane su riječi izvjesnog šeika Jusufa, koji Ameriku i Amerikance optužuje za podršku Izraelu, ali i za sve druge nedaće koje su snašle islamski svijet. </p>
<p>Organizacija »Muslimansko bratstvo« u propagandnom materijalu uputila je poziv svima koji podržavaju borbu protiv terorizma da se uključe u tu kampanju i da se odmah jave kako bi im bio dostavljen besplatan propagandni materijal. </p>
<p>Zoran Matkić</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Četvorica jugo-vojnika osuđena za zločin na Kosovu </p>
<p>NIŠ, 12. listopada</p>
<p> - Jugoslavenski vojni sud osudio je četvoricu jugo-vojnika za ratni zločin ubojstva dvojice Albanaca na Kosovu i izrekao im kazne od tri do sedam godina zatvora. Riječ je o prvom procesu pred tim sudom za zločine koje su pripadnici vladinih postrojbi počinili tijekom rata protiv albanskih snaga na Kosovu 1998. i 1999. godine. Sud je utvrdio da su poručnik Zlatan Mančić i kapetan Radeta Radojević naredili dvojici novaka ubojstvo Albanaca osumnjičenih za špijunažu. Mančić je osuđen na sedam, a Radojević na pet godina zatvora. Novaci Danilo Tešić i Mišel Sergei, obojica devetnaestogodišnjaci u vrijeme zločina u travnju 1999., priznali su da su pucali istaknuvši kako su se bojali da će biti ubijeni odbiju li izvršiti zapovijed. Tešić je dobio četiri, a Sergei 3 godine zatvora. Zločin se dogodio nekoliko tjedana nakon što su postrojbe NATO-a došle na Kosovo kako bi okončale vojne akcije jugoslavenske vojske protiv Albanaca koji su se borili za neovisnost Kosova. (AP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Želi li EU članstvo islamske zemlje?</p>
<p>ANKARA, 12. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Proširenje Europske unije (EU) na istok Staroga kontinenta zaustavljeno je kod broja 13 - Turske. Prema utvrđenom redoslijedu, vrata toga moćnoga gospodarskog i političkog saveza 2004. bit će otvorena za deset zemalja, a 2007. najvjerojatnije i za Rumunjsku i Bugarsku. Turskoj se, međutim, nije ponudio nikakav datum za pregovore. Umjesto toga, obećana je samo veća financijska pomoć.</p>
<p>Turska je izrazila duboko razočaranje takvim odnosom »stare dame«, kako se zajedljivo naziva Europa. Podtajnik u turskom ministarstvu vanjskih poslova Ugur Ziyal pozvao je danskoga, njemačkoga, francuskoga i britanskoga veleposlanika kako bi izrazio duboko negodovanje i žaljenje zbog ostavljanja njegove zemlje pred bruxelleskim vratima. Ministar rada Nejat Arseven rekao je kako je Turska na crti ljudskih prava. »Odlučni smo do kraja riješiti sva otvorena pitanja koja postavlja EU« te dodao kako će se u tom smjeru ići korak po korak.</p>
<p>Ovdje se, međutim, podsjeća kako je Turska još 1963. postala pridruženom članicom tadašnje Europske zajednice (EZ). Ta jedina islamska zemlja članica NATO-a podnijela je 1987. i formalno zahtjev za punopravno europsko članstvo. Tek 1999. ta velika euroazijska zemlja, sa 70 milijuna stanovnika, dobila je kandidatski status, ali uz mnoge uvjete. Službena Ankara već je ukinula dvije glavne prepreke na tome putu: dala je određena kulturna prava 12-milijunskome kurdskom pučanstvu, a potom je ukinula i smrtnu kaznu.</p>
<p>Na stranu Turske stao je dugogodišnji najbliži saveznik - SAD. Washinton je odlučno zahtijevao od europske petnaestorice da što prije počne proces učlanjenja Turske u njihov savez. Glasnogovornik State Departmenta doslovce je rekao: »Budućnost je Turske u Europi!« Dodao je kako bi za američke strateške interese bilo najbolje da Ankara i Bruxelles ostvare što tješnju suradnju. Upozorio je, također, kako Washington smatra Tursku iznimno važnim saveznikom u NATO-u.</p>
<p>Mutne EU-oblake iznad Turske razbila je susjedna Grčka, dosad tradicionalno neprijateljski raspoložena. Šef diplomacije Georgios Papandreou nazvao je svojega turskog kolegu Sükrü Sina Gurela kako bi ublažio ankarsko razočaranje zbog Europske unije. Poručio je Turskoj da ne ispušta europske konce iz ruku. Obznanio je kako bi se na prosinačkome summitu petnaestorica, ipak, mogla dogovoriti o datumu početka pregovora o priključenju Turske. Taj telefonski poziv prvi je, prema nekim tumačenjima, znak da su dvije susjedne zemlje na dobrome putu da se riješi dugogodišnji »ciparski sindrom«, kao i drugi otvoreni egejski problemi.</p>
<p>Turski poslovni ljudi, koji su najviše zainteresirani za ulazak zemlje u EU, izražavaju uvjerenje da će kopenhagenski susret na vrhu (12. prosinca) odrediti datum pregovora s predstavnicima njihove zemlje. Predsjednik turskih industrijalaca i njihove poslovne udruge (TÜSIAD) Tunay Özilhan vjeruje da će Turska biti pozvana na pregovore o učlanjenju u EU 2003. On je pozvao stranačke prvake da odu u Bruxelles kako bi objasnili svoja stajališta glede EU-a.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Kubanska kriza opasnija nego što se vjerovalo</p>
<p>HAVANA, 12. listopada</p>
<p> - Sudionici kubanske raketne krize iz 1962. na trodnevnoj jučer započetoj konferenciji koja se održava u Havani, otkrili su da su tadašnji događaji koji su se zbivali u jeku Hladnoga rata bili opasniji i bliži nuklearnom ratu nego što se isprva vjerovalo. Nedavno objavljeni tajni kubanski, američki i sovjetski dokumenti iz tog vremena, o kojima raspravlja trodnevna konferencija započeta u petak, pokazuju da je opasnost od izbijanja nuklearnog rata tijekom nekoliko napetih dana u listopadu 1962. bila vrlo velika. »Počet će pravi rat u kojemu će umrijeti milijuni Amerikanaca i Rusa«, kazao je bivši sovjetski veleposlanik u SAD-u Anatolij Dobrinjin, citirajući izjavu tadašnjeg američkog glavnog tužitelja Roberta Kennedya. »Stanje može izmaknuti kontroli s nesagledivim posljedicama,« upozorio je Robert Kennedy nakon što je američki špijunski zrakoplov srušen iznad Kube, a na predsjednika Kennedya vršen je pritisak da pilotima naredi da uzvrate vatrom ako se na njih bude pucalo.</p>
<p> Najopasnijeg dana krize 27. listopada 1962. srušen je špijunski zrakoplov U-2, a preporuka Združenog stožera bila je zračni napad i invazija na Kubu. Kubanska protuzračna obrana imala je odobrenje da u slučaju napada odmah odgovori i otvori vatru na »neprijateljske zrakoplove«. Na akciju su, prema objavljenim dokumentima, bili spremni i Sovjeti. »U slučaju američkih napada na naše raketne baze na Kubi odlučeno je da se odgovori svim raspoloživim sredstvima«, kaže se u objavljenom tajnom dokumentu. Dokumenti pokazuju da kriza nije prekinuta 29. listopada 1962., kako se ranije vjerovalo, kada je SSSR pristao povući rakete s Kube. Tjednima nakon te odluke tadašnji sovjetski predsjednik Nikita Hruščov strahovao je da bi »iracionalni« Castro mogao obnoviti napetosti sa SAD-om i možda čak prouzročiti rat.</p>
<p> U radu konferencije među ostalim sudjeluju bivši Kennedyevi pomoćnici Arthur Schlesinger mlađi, Richard Goodwin i Ted Sorensen, te bivši CIA-in analitičar Dino Brugioni koji je sudionicima rastumačio američke špijunske fotografije sovjetskih raketa na Kubi. (AP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Papa predlaže zajedničku instituciju katoličke i pravoslavne crkve</p>
<p>VATIKAN, 12. listopada</p>
<p> - Papa Ivan Pavao II u subotu je predložio da rimska Katolička crkva i Pravoslavna crkva osnuju zajedničku instituciju koja bi pokušala poboljšati međusobne odnose i pomogla u zacjeljenju 1.000-godišnjeg vjerskog raskola. </p>
<p> Papa je to predložio tijekom razgovora s poglavarom rumunjske Pravoslavne crkve Teoctistom, koji je u Vatikanu u razgovoru sa Svetim ocem i ostalim vatikanskim dužnosnicima proveo nekoliko dana. Dvojica crkvenih poglavara objavila su priopćenje u kojemu se poziva na »konkretne« načine poboljšanja dijaloga.</p>
<p>No, Sveti otac otišao je korak dalje, iznijevši kako bi »čvrsta institucionalna struktura« možda mogla pomoći u postizanju jedinstva. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="38">
<p>Novi hrvatski preporod i poučna »Priča u priči«</p>
<p>Osvrnula bih se na emisiju HRT-a »Priča u priči«, emitiranoj u četvrtak,10. listopada 2002., autorice Kornelije Benyovsky. Ta je emisija nešto doista novo u hrvatskoj televizijskoj produkciji. Pozabaviti se onako ozbiljno najvećom hrvatskom zabludom - ljepotom zemlje - zaslužuje svaku pohvalu.</p>
<p> Naime, Hrvatska je uistinu lijepa, ali kao što u emisiji kažu, izgleda da je bila lijepa dok je se sadašnji naraštaji nisu dohvatili.</p>
<p> Još je pohvalnije što autorica poziva na žurnu promjenu odnosa spram baštine. Ovakvim emisijama televizija uvelike pridonosi preodgoju hrvatskih građana kako bi im se nacionalni ponos temeljio na istinskim (stvarnim) vrijednostima, a ne na pričama iz duboke prošlosti. Sve čestitke autorici! </p>
<p>U istom smjeru djeluje i redakcija koju vodi gosp. Pavlovsky sa svojim emisijama o hrvatskoj kulturnoj baštini, čime se program HRT-a prometnuo u nositelja novoga hrvatskog preporoda. </p>
<p>Nadamo se da će iz njega Hrvatska izići ozbiljnija i odgojenija. </p>
<p>IVANA KURTOVIĆ, prof. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Vlada i ne zna što je život u potpunoj bijedi</p>
<p>Nedavno je na sjednici Vlade bilo govora o kriterijima siromaštva u Hrvatskoj, subjektivnog i objektivnog! Po studioznom izlaganju ministra socijalne skrbi, deset posto od ukupnog broja stanovništva može se smatrati sirotinjom, što znači da više od 400.000 ljudi živi ispod praga egzistencijalnog minimuma. To bi, dakle, bilo »objektivno siromaštvo«.</p>
<p>U isto vrijeme fra Ante Klarić, gvardijan kninski, već u nekoliko navrata preko medija vapi za pomoći, u brašnu, jer su se iscrpile zalihe tamošnjeg Caritasa, skladišta zjape sablasno prazna. A radi se o približno dvije tisuće obitelji iz BiH, po drugi put prognanih Drvarčana, ali iz ostalih dijelova BiH. Ti ljudi su smješteni, koje li ironije, u Golubiću, gdje su Martićevci imali svoje ratne pripreme za progon Hrvata, gdje je bio njihov centar za vojnu obuku! Higijenski i ostali uvjeti normalnog ljudskog življenja znatno su ispod bilo kojeg praga civiliziranog društva, u čije se ime neki naši političari tako ponosno zaklinju! Na ovo razmišljanje potakao me nedavni sastanak jedne humanitarne udruge, »Hrvatska žena u Omišu«, koja je organizirala prikupljanje pomoći upravo za nesretnike iz Knina! Iz Knina poručuju da im najviše nedostaje brašna. Koje li ironije, a pšenica nam nikad bolje nije rodila, puni su je silosi, pa smo ju primorani izvoziti u pola cijene. U Kninu postoji veliki mlin, pa bi se moglo u Knin poslati i žito u zrnu, oni će ga već sami samljeti, samo da ne skapaju od gladi na pragu civilizacije!</p>
<p>DAMIR KALAFATIĆ Omiš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="40">
<p>Teška nesreća na gradilištu</p>
<p>OSIJEK, 12. listopada</p>
<p> - Djelatnik osječke »Gradnje« Branko Merkaš (41) iz prigradskog naselja Josipovac, na mjestu je preminuo, u subotu oko 8,45 sati, nakon što se na njega na gradilištu trgovačkog centra »Mercatone« urušio nosač krovne konstrukcije težak 15 tona. Kako doznajemo, kobnoga se jutra Merkaš na gradilište »Mercatonea«, koje se nalazi u Svilajskoj ulici, dovezao komionom s tovarnim sandukom za kipanje pijeska. Nakon što je istovario dovezeni pijesak, nesretni je Merkaš zaboravio spustiti tovarni sanduk koji se nalazi na kamionu.</p>
<p>Krenuvši prema izlazu s gradilišta, Merkaš je s podignutim tovarnim sandukom zapeo za nosač krovne konstrukcije. Nosač dugačak 18 metara i težak 15 tona od udarca se otkvačio i pao ravno na kabinu kamiona u kojoj se nalazio Merkaš te ju doslovce sprešao. U trenutku tragedije, na gradilištu se nalazilo oko 120 radnika. Tijelo poginulog radnika izvukli su osječki vatrogasci nakon što su izrezali lim kabine. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Vozeći unatrag pregazio pješaka i ubio ga</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - U subotu ujutro oko šest sati, u Dubravi na križanju ulica Vila Velebita i Ljevakovićeve, smrtno je stradao pješak dok je prelazio kolnik. Na njega je naletjelo vozilo za razvoženje kruha registarskih pločica ZG 8540-AA, čiji je vozač neoprezno vozio unatrag. Do zaključenja ovog izdanja policija nije priopćila identitet žrtve.</p>
<p>U posljednja 24 sata na području Policijske uprave zagrebačke dogodilo se 119 prometnih nesreća s 18 ozlijeđenih osoba, od čega je jedna teže. </p>
<p>P. P.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Poginula u sudaru</p>
<p>SLUNJ, 12. listopada</p>
<p> - U dvije teške prometne nesreće u petak u jutarnjim i predvečernjim satima na državnoj cesti D-1 (Plitvičkoj cesti) u naselju Budačka Rijeka pokraj Krnjaka i u Pavlovcu pokraj Slunja jedna osoba je poginula, a više sudionika je teško ozlijeđeno.</p>
<p>U prometnoj nesreći u Budačkoj Rijeci kod restorana »Frankfurt« u sudaru dvaju osobnih automobila poginula je Mara Sikirica (64) iz Karlovca. Uzrok nesreće, neslužbeno doznajemo, neprilagođena je brzina. </p>
<p>Nedugo zatim, u petak popodne, dogodila se teška prometna nesreća u Pavlovcu pokraj Slunja. Ozlijeđenima je pomoć pružena u karlovačkoj Općoj bolnici. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Kod Novske smrtno stradao Makedonac</p>
<p>NOVSKA, 12. listopada</p>
<p> - U subotu u 7.20 sati na državnoj cesti D-4, kod grada Novske, dogodila se prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao makedonski državljanin Selimi Enver, rođen 1969. godine.</p>
<p>Do nesreće je došlo kada je Enver, upravljajući osobnim automobilom marke BMW, njemačkih registarskih oznaka, skrenuo u desno, prešao preko zaustavne trake i udario u zaštitnu ogradu uslijed čega se vozilo okrenulo u zraku i palo na zelenu površinu uz cestu, dok se tijelo vozača koji je u međuvremenu ispao iz vozila, našlo pod vozilom. </p>
<p>Dežurni liječnik Doma zdravlja Novska utvrdio je smrt na mjestu događaja, a tijelo stradalog prevezeno je u Opću bolnicu Sisak, gdje će se po nalogu dežurnog istražnog suca obaviti obdukcija.</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>U Karlovcu nađene krivotvorene novčanice </p>
<p>KARLOVAC, 12. listopada</p>
<p> - Policijska uprava karlovačka je izvijestila da je krajem vikenda na području Karlovca, Slunja i Vojnića pronađeno više novčanica od stotinu i tisuću kuna za koje se sumnja da su krivotvorene. </p>
<p>Tako je djelatnica FIN-e u Karlovcu u petak izjavila da su u utršku poduzeća »Tornado - Bakin« zamijetili novčanicu od 100 kuna za koju se sumnja da je krivotvorena. Istoga dana blagajnica poduzeća »Kordun« iz Slunja izvijestila je djelatnike PP Slunj da je u utršku prodavaonice u Rakovici kraj Plitvica zamijetila novčanicu od 100 kuna, za koju se sumnja da je također krivotvorena. I karlovačka i slunjska »stotka« poslane su u Hrvatsku narodnu banku na vještačenje. </p>
<p>Djelatnici Policijske postaje Vojnić saslušali su državljanku RH, koja je prijavila da je dvjema nepoznatim osobama prodala pet kg suhih vrganja dobivši novčanicu od tisuću kuna. I za istu se sumnja da je krivotvorena pa je proslijeđena na vještačenje. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="45">
<p>Ministrica Župan-Rusković ostala pri najavama o četiri milijarde dolara deviznog priljeva od turizma</p>
<p>Na skupu hrvatskih turističkih djelatnika ministar financija Mato Crkvenac rekao je da je turizam u stabilnom uzlaznom trendu, a potpredsjednik Slavko Linić pozvao je direktore turističkih poduzeća da nakon dobre procjene zajedno s radnicima kupe ta poduzeća </p>
<p>OPATIJA, 12. listopada</p>
<p> - Turistička sezona je uspjela iako je po mnogo čemu bila specifična, generalni je zaključak godišnjeg susreta hrvatskih turističkih djelatnika , održanog u subotu u prepunoj Kongresnoj dvorani hotela »Ambasador«. Uz ministricu turizma Pave Župan Rusković, susretu su bili nazočni i potpredsjednik Vlade Slavko Linić, ministar financija Mato Crkvenac, te ministar pomorstva, prometa i veza Roland Žuvanić. Ovo je, inače, bio jedan od rijetkih turističkih skupova u posljednjih nekoliko godina koji je okupio toliko mnogo Vladinih dužnosnika. </p>
<p>Loše vrijeme, poplave diljem Europe, recesija, 11. rujna, SP u nogometu, rat u Izraelu i prijetnja rata u Iraku samo su neke pojave koje su obilježile ovogodišnju sezonu, istaknula je Župan Rusković, ostajući pri najavama o četiri milijarde dolara ovogodišnjeg deviznog priljeva od turizma. </p>
<p>Uz niz pozitivnih stvari koje su se događale u turizmu ove godine, istaknute su i one loše - radovi na prometnicama u srcu sezone, neprilagođena radna vremena trgovina i pošta, loš shopping. Crkvenac je pak rekao da je turizam u stabilnom uzlaznom trendu i dodao da se treba potruditi da se to u budućnosti i nastavi, </p>
<p>»Neće se moći steći vlasništvo nad pomorskim dobrom, ali će se moći dobiti hipoteka nad objektima koji su sagrađeni ili se grade na pomorskom dobru« riječi su potpredsjednika Vlade Slavka Linića koji se, uz ostalo, okomio na sve koji pred početak ili tijekom turističke sezone prijete štrajkovima i blokadama graničnih prijelaza, nastojeći time popraviti svoju financijsku situaciju, iako u pravilu primaju dvostruko veću plaću od turističkih radnika. Istaknuo je da Vlada neće odustati od privatizacije te pozvao direktore turističkih poduzeća da nakon dobre procjene zajedno s radnicima kupe ta poduzeća. </p>
<p>Bez obzira na dobre rezultate (po HTZ-u je Hrvatsku u prvih devet mjeseci posjetilo 7,3 milijuna turista koji su ostvarili 43 milijuna noćenja, što je tri posto više nego lani), turistički radnici primaju 16 posto manju plaću od državnog prosjeka.</p>
<p>Sezonom su zadovoljni i hotelijeri, no priznali su da ona nije na vrijeme pripremljena. »Ima mnogo sitnih problema čije rješenje ne ovisi o novcu, već o ljudskom trudu« naglasio je Ivan Šorić, predsjednik Hrvatske udruge hotelijera, dok se Ivan Pukšar, predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija, zalaže da PDV u cijelom turističkom sektoru već od 2004. bude na »sredozemnoj« razini od šest posto. </p>
<p>Nautička sezona je dosad 15 posto bolja nego lani, a posebno je istaknut velik porast dolazaka mega-jahti. Sezona je apsolutno u redu, smatra i Branko Jordanić, glavni državni inspektor. Njegovi su inspektori ovoga ljeta na Jadranu obavili 24.000 akcija nadzora, pri čemu je utvrđeno oko 25 posto nepravilnosti. Jordanić priželjkuje da se taj postotak nepravilnosti spusti na sedam posto. Po izvještajima direktora predstavništava HTZ-a u inozemstvu, Hrvatska je, uz sve moguće teškoće, ovogodišnji »dobitnik Mediterana«. Ukratko, dok su naši konkurenti uglavnom gubili, mi smo dobivali ili smo ostali na razini lanjskih rezultata. </p>
<p>U subotu su proglašeni i pobjednici akcije HTZ-a »Plavi cvijet«. U kategoriji gradova pobjednik je Rovinj, u kategoriji općina Tučepi, a u kategoriji mjesta prvo mjesto osvojilo je Selce. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Za asfaltnu bazu dva milijuna eura</p>
<p>GOSPIĆ, 12. listopada</p>
<p> - U Papuči kraj Gospića, u šljunčari građevinskog poduzeća »Bigrom« d.o.o., župan ličko-senjski ing. Milan Jurković pustio je u rad novu asfaltnu bazu, prvu u Ličko-senjskoj županiji. Gospićka tvrtka »Bigrom« u vlasništvu Jose Mraovića uložila je više od dva milijuna eura u izgradnju asfaltne baze u koju je ugrađena najsuvremenija europska tehnologija koja zadovoljava sve ekološke kriterije. Asfaltna baza koristi energent plin što je dodatni pokazatelj brige o očuvanju ekoloških vrijednosti. Do sada se asfalt za izgradnju ličkih prometnica dopremao iz Tounja i Šibenika, za čiju je dopremu trebalo i po nekoliko sati. Otvaranjem asfaltne baze, osiguran je posao za tridesetak radnika. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>U Vrlici izgrađena nova hladnjača za voće</p>
<p>VRLIKA, 12. listopada</p>
<p> - Uz pomoć gradskih vlasti i kredita HBOR-a na području Vrlike su zasađeni plantažni voćnjaci s tridesetak tisuća stabala jabuka. Okupljeni u mjesnoj Poljoprivrednoj zadruzi vrlički su voćari - iskoristivši i donacije humanitarnih organizacija - upravo izgradili i hladnjaču kapaciteta 130 tona voća, koju su godinama s nestrpljenjem očekivali.</p>
<p> Vrličani očekuju kako će im nova hladnjača biti i dodatni pokretač razvitka grada. Zapravo, ona će motivirati i brojne Vrličane na proizvodnju jabuka jer će svoje proizvode moći lakše plasirati na tržištu. Ove godine im je urod jabuka podbacio, gotovo je prepolovljen, zbog nezapamćene tuče koja je u srpnju nanijela velike štete voćarima. No, država im je nadoknadila štetu u iznosu od 400 tisuća kuna.</p>
<p>Međutim, voćari na području Vrlike razmišljaju i o izgradnji pogona za preradu voća u svom gradu, ističući kako za to postoje svi uvjeti. To je ocjena i stručnjaka, kao i odgovarajućih institucija, koje podržavaju taj projekt. Izgradnjom pogona za preradu voća u Vrlici bi se zaokružio projekt o proizvodnji i preradi zdravog voća u kraju koje spada u područje od posebne državne skrbi. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Svečano porinut tanker</p>
<p>RIJEKA, 12. listopada</p>
<p> - U riječkom brodogradilištu »3. maj« svečano je porinut tanker za kemikalije, naftu i naftne prerađevine, čiji je naručitelj njemačka tvrtka M/V APOLLO MBH& co. Tanker duljine 168 metara, širine 26,4 metra i nosivosti 23.400 tona drugi je iz serije od četiri ista broda koji se u tom brodogradilištu grade za istog naručitelja. Na prigodnoj svečanosti kojoj su nazočili župan Zlatko Komadina, riječki gradonačelnik mr. Vojko Obersnel i brojni gospodarstvenici, direktor »3. maja« Zdenko Marčelja kazao je kako je vrijednost sva četiri broda oko 100 milijuna američkih dolara. Nakon porinuća na isti navoz položena je kobilica za gradnju još jednog tankera, čiji je naručitelj liberijski »Digital transport«. </p>
<p>LJ. P.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Proširuje se Tvornica lakih metala u Šibeniku</p>
<p>ŠIBENIK, 12. listopada</p>
<p> - U godini u kojoj se obilježava 65. obljetnica aluminijske industrije u Šibeniku, u Tvornici aluminija privode se kraju završni radovi na izgradnji nove tvornice valjaonica. Država je sredinom 1999. godine odobrila državno jamstvo za podizanje kredita od 50 milijuna eura za izgradnju novih valjaoničkih kapaciteta koji su desetljećima bili 'usko grlo' u preradi aluminija. Kredit je TLM dobio od konzorcija pet njemačkih banaka i tvrtke »Thyssen«, dok je osiguranje preuzela tvrtka »Hermes«. Sa završetkom radova kasni se već skoro godinu dana, a najnovije neslužbene najave govore da bi se nova valjaonička tvornica koja je potpuno automatizirana trebala svečano pustiti u pogon 29. listopada, a svečanom činu bit će nazočan i sam državni vrh. </p>
<p>Prvotno je bilo planirano da se nova valjaonica završi do konca prošle godine, zatim je bilo riječi o tome da će se otvoriti sredinom srpnja ove godine kada se obilježavala 56. godišnjica aluminijske proizvodnje u TLM-u, a hoće li otvaranje biti koncem ovog mjeseca, teško je reći, jer su iznenađenja, kao što su bila ona koja su se ovog ljeta događala na novom valjačkom postrojenju, i nadalje moguća. Novi valjaonički kapaciteti omogućit će u dogledno vrijeme povećanje prerade za čak pet puta, no da bi se to postiglo potrebno je uskladiti proizvodnju sa ostalim starijim dijelovima tvornice, posebice sa zastarjelim postrojenjem ljevaonice i prešaonice koje iziskuju nužna ulaganja. Nova tvornica omogućit će, također proširenje asortimana proizvoda i dakako višestruko bolju kvalitetu proizvoda koji se uglavnom plasiraju na strano tržište, a svega dvadesetak posto na domaće. </p>
<p>J. K.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Deseta obljetnica Hrvatskih studija</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu za nepuni mjesec proslavit će desetu obljetnicu tijekom koje je na njima diplomiralo više od 600 studenata. Proteklih godina, kao što je poznato, nekoliko se puta pokušalo obezglaviti i osporiti Hrvatske studije. No, Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu je 19. lipnja, nakon provedena postupka evaluacije studijskih smjerova i nakon izvješća stručnih povjerenstva, te usporedbom sa sličnima na Zagrebačkom sveučilištu, utvrdilo da svi studiji na Hrvatskim studijima imaju potrebnu kvalitetu, te da se ne radi o usporednim studijima, nego da oni pridonose pozitivnoj konkurenciji. Hrvatski studiji osnovani su 14. studenoga 1992., tijekom Domovinskoga rata, kao dvosemestralni sveučilišni komparativni studij, a ubrzo su prerasli u četverogodišnji studij. Ove je godine na šest studija upisano 250 studenata. Na jedno studentsko mjesto bilo je pet kandidata, što samo po sebi govori koliko je zanimanje kandidata bilo za upis na Hrvatske studije.</p>
<p> Iako su Upravno vijeće Sveučilišta 1999., a zatim 2000. i sveučilišni Senat donijeli odluku o pravnoj osobnosti Hrvatskih studija, ta odluka, zbog protivljenja bivšega rektora, još nije provedena. Unatoč tomu, predsjednik Stručnoga vijeća Tihomil Maštrović, koji je najzaslužniji za konsolidaciju Hrvatskih studija, istaknuo je kako 200 nastavnika na Hrvatskim studijima čini jednu od najboljih kvalifikacijskih struktura na Zagrebačkom sveučilištu. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="51">
<p>Interpol izdao tjeralicu za generalom Bobetkom!</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - »U dogovoru s Vladom večeras ćemo pokušati iznaći rješenje da general Bobetko ne ode u Haag« izjavio je u subotu navečer za Vjesnik Bosiljko Mišetić, branitelj Janka Bobetka a nakon što se istog dana na službenim web stranicama Interpola pojavila međunarodna tjeralica za 83-godišnjim umirovljenim generalom. </p>
<p>Pored informacije o suradnji Bobetkovih branitelja i Vlade, Mišetić je optimistično kazao kako »u ovoj fazi još uvijek postoji nekoliko pravnih i političkih mogućnosti da se generala Bobetka ne izruči sudu u Haagu«.</p>
<p>Interpolova tjeralica s nadnevkom od 12. listopada, inače, sadrži ukratko najosnovnije podatke o Janku Bobetku. Na web stranici, na kojoj se pored tjeralice za Bobetkom nalazi i potjernica za generalom Gotovinom, stoji kako je general Bobetko Hrvat rođen 10. siječnja 1991. godine u mjestu Crnac kod Siska. Prema Interpolovim podacima Bobetko govori »srpsko-hrvatski« jezik a na tjeralici, unatoč generalovoj poodmakloj dobi i teškom zdravstvenom stanju, nije propuštena gotovo uobičajna kvalifikacija i naputak kako bi »osoba mogla biti opasna«.</p>
<p> Zahtjev za pritvaranjem, kako dalje stoji na tjeralici, izdan je po nalogu Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ITCY) u Haagu dok na kraju stoji Interpolov naputak osobama koje imaju bilo kakve informacije o Bobetku da se obrate »lokalnoj policiji ili Generalnom sekretarijatu Interpola«.</p>
<p>Načelnik Odjela međunarodne policijske suradnji pri hrvatskom odjelu Interpola Zoran Nekić izjavio je, pak, kako se tjeralica za generalom Bobetkom pojavila »već negdje oko 3. ili 4. listopada i to na zaštićenim Interpolovim web stranicama«.</p>
<p>Glasnogovornica MUP-a Zinka Bardić izjavila je kako se »ne radi o ničem novom i spektakularnom, te kako se nalog za uhićenjem i optužnica upućuju istodobno Interpolu automatizmom, budući da Haaški sud ima izravan dogovor s Interpolom« pojasnila je Bardić.</p>
<p>Većina stranačkih čelnika bila je u subotu navečer iznenađena viješću da je Interpol izdao potjernicu za umirovljenim generalom Jankom Bobetkom na nalog Haaškog suda. </p>
<p>Luka Trconić iz HSS-a naglašava kako je takav postupak neviđen: »Nisam siguran da je to u skladu s međunarodnim pravom«. Trconić naglašava kako nije siguran da je Interpol potreban Haagu da bi sud obavio svoje zadaće jer je pravilnik suda izuzetno detaljno reguliran. »Ova gesta pokazuje da je netko tko odlučuje izgubio orijentaciju«. Trconić ističe kako treba poštivati pravila Haaškog suda koja su detaljna a usluge Interpola se obično, naglašava, koriste kada su u pitanju obični kriminalci. Po njegovom mišljenju to je način da se proces koji je Vlada započela u obrani generala Bobetka i koji je bio dobar, iskomplicira, te da je zanemareno da se Hrvatska ponašala u skladu sa svim međunarodnim pravilima i pravilima Haaškog suda.</p>
<p>Vesna Škare-Ožbolt, zamjenica predsjednika DC-a, naglasila je za Vjesnik kako je iznenađena takvim reagirnjem Haaga. »Mislim da tjeralica nije potrebna jer se zna gdje je general Bobetko«, kazala je Vesna Škare-Ožbolt, dodajući kako je hrvatska Vlada ušla u pravni spor i tako pokušava riješiti optužnicu protiv generala Bobetka. Dodaje kako nije sigurna da li je ovo rutinski postupak ili promišljena namjera što će se vidjeti, naglašava, nakon daljnjih reagiranja Haaškog suda. </p>
<p>Miroslav Rožić iz HSP-a ističe kako Interpolova potjernica nalaže samo uhićenje, ali ne i izručenje onoga za kojim je raspisana. »Interpolove potjernice postoje i za Ratkom Mladićem, Radovanom Karadžićem i brojnim ratnim zločincima kao i za mnogima koje je hrvatsko pravosuđe sudilo u odsutnosti a koji se nalaze u BiH a nitko od njih nije uhićen«. To je, po Rožićevom mišljenju, uobičajena procedura koja ništa ne znači. </p>
<p>Boris Blažeković, glasnogovornik HNS-a, kazao je za Vjesnik kako je ovo iznenađujuća odluka Haaškog tribunala, pogotovo nakon vijesti da će glavna tužiteljica Carla del Ponte doći u Zagreb i razgovarati s premijerom Račanom kako bi se generala Bobetka ispitalo u Zagrebu. »Ovo je iznenađujuće no to je međunarodna procedura i ne vjerujem da će to nešto poremetiti u procesu oko optužnice za generala Bobetka. Ovaj potez u ovom trenutku zvuči žestoko i prenaglašeno, no očito je da je to obveza Suda da izda nalog Interpolu ukoliko uhićenje optuženog nije izvršeno na vrijeme«, mišljenja je Blažeković. </p>
<p>Zlatko Kramarić, predsjednik LS-a, kaže kako je to »vrhunac apsurda«. Po njegovom mišljenju netko bi za posljednja događanja u svezi slučaja Bobetko u Hrvatskoj trebao podnijeti posljedice. Dodaje kako se sve svodi na razinu kriminalnog slučaja što je po njegovu mišljenju pljuska Vladi kao i pokušaju da se tvrdoglavom i autističnom politikom prema međunarodnoj zajednici riješi taj slučaj a zapravo se, kaže, pokazuje da međunarodna zajednica na ciničan i birokratski način kažnjava takve pokušaje. </p>
<p>Damir Kajin iz IDS-a je mišljenja kako treba očekivati daljnje stupnjevanje pritisaka na Hrvatsku a potjernica protiv generala Bobetka je samo još jedan takav korak. Osobno drži da premijer ipak kontrolira situaciju oko slučaja Bobetko uz svu štetu koju će zemlja pretrpjeti. No, pita se, što će Vlada napraviti u budućnosti kada dođu nove optužnice. Dodaje kako nema druge alternative osim suradnje s Haaškim sudom. »Ovo je delikatna situacija i moglo bi nam se dogoditi da nas se izgura iz određenih međunarodnih asocijacija te da dođemo u situaciju da svi na Balkanu surađuju s Međunarodnim sudom u Haagu a Hrvatska to više ne čini«.</p>
<p>Vladimir Šeks, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom Saboru smatra da je Interpolovu objavu tjeralice za generalom Bobetkom još »teško komentirati u ovoj fazi, jer bi značilo da Sud, unatoč dvjema podnijetim žalbama, ustvrđuje da je prekinuta suradnja s Hrvatskom, odnosno da se suradnja odbija«</p>
<p>Odvjetnik Anto Nobilo kratko je prokomentirao: »Haag ima ugovor s Interpolom te može zatražiti uhićenje generala Bobetka ili od zemlje izravno ili preko Interpola, jer je Hrvatska članica Interpola. Smatram da se radi o psihološkom pritisku, upravo zato jer se u ovom trenutku radi o dvostrukoj obvezi Hrvatske, dakle i prema Haagu i prema Interpolu. U protivnom, Hrvatska bi teško prekršila međunarodno pravo.«</p>
<p>Od nijednog visokog Vladinog dužnosnika u subotu navečer nismo uspjeli dobiti komentar objavljivanja potjernice za generalom Bobetkom na Interpolovim internet stranicama. Budući da je potpredsjednik Vlade Goran Granić, koji u ime Vlade operativno vodi odnose s Haaškim sudom na putu, izjavu za Vjesnik dala je Sanja Kos, predstojnica Vladinog ureda za odnose s javnošću. Prema njenim riječima, »objavljivanje ovakvog dokumenta na internet stranicama Interpola je dio uobičajene procedure nakon objavljivanja optužnice Haaškog suda«.</p>
<p>U Vladi ne žele detaljnije komentirati niti činjenicu da se sa objavljivanjem Interpolove potjernice na internetu čekalo desetak dana nakon što je na internetu Haag optužnicu već objavio. Može li se objavljivanje potjernice dan nakon što je europska trojka premijeru Račanu uručila oštar demarš Europske unije tumačiti kao pojačavanje pritiska međunarodne zajednice na Hrvatsku? Na to pitanje Sanja Kos kratko je samo ponovila da je to dio uobičajene procedure i da Vlada to pitanje ne želi stavljati izvan tog konteksta. </p>
<p>Kako se saznaje u diplomatskim krugovima, smatra se da Hrvatska mora postupiti u skladu s nalogom Haaškog suda, odnosno mora naložiti pravosuđu da uhiti optuženog generala Bobetka. Aranžman bilo kakve vrste u smislu davanja iskaza Bobetka iz Hrvatske, tj. da ne mora fizički biti prebačen u Haag, tiče se jedino i isključivo hrvatskih vlasti i Haaškog suda, ako do takvog dogovora dođe.</p>
<p>Željko Garmaz, Vanja Majetić, Jasminka Ivančić, Dada Zečić, Sanja Kapetanić, Andrea Latinović, Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Sanader: Nema raspuštanja istarskog HDZ-a</p>
<p>PULA, 12. listopada</p>
<p> - Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader je u subotu prije podne susretom s predsjednikom Istarskog demokratskog foruma i pulskim gradonačelnikom Lucianom Delbiancom, s kojim je u središtu Pule razgovarao uz kavu, okončao svoju trodnevnu turneju po Istri. Taj susret za mnoge je bio samo potvrda dosadašnjih dobrih odnosa njihovih stranaka. Poznato je, naime, da je aktualnog pulskoga gradonačelnika u Gradskom vijeću podržao i HDZ. </p>
<p>Govoreći o mogućim stranačkim koaliranjima, Sanader je kazao da je središnjica stranke prepustila gradskim i općinskim organizacijama da biraju partnere u svojim životnim sredinama, pa tako i u Istri. </p>
<p>Predsjednik HDZ-a je istaknuo, među ostalim, da neće doći do raspuštanja županijske organizacije HDZ-a o čemu se u lokalnom tisku nagađalo, »jer je u njoj stanje konsolidirano i na idućim izborima očekuje u Istri najbolje rezultate od 1990.«. </p>
<p>Sanader je tijekom svog posjeta Istri dao naslutiti da stranka pod novim vodstvom ozbiljno računa na glasove tamošnjih birača. </p>
<p>U petak navečer je, naime, na pulskoj tribini ustvrdio da je teza o sukobu Istre i Zagreba fiktivna, ali da je za to kriv i sam HDZ. »Mi u Zagrebu ponosni smo na Istru, jer je svaki njen uspjeh i uspjeh Hrvatske«, kazao je Sanader, dodavši da je njegova stranka ponosna i na istarsku povijest i njen antifašizam. </p>
<p>Upornost istarskih ribara u očuvanju hrvatskog suvereniteta na moru, kao i prosvjed Puljana zbog poskupljenja struje, usporedio je s odlučnošću koju su stanovnici najvećeg poluotoka pokazali povijesnim pazinskim odlukama u rujnu 1943. o sjedinjenju s maticom domovinom. </p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Ribari zatražili proglašenje gospodarskog pojasa </p>
<p>NOVALJA, 12. listopada</p>
<p> - U subotu je u Novalji na otoku Pagu završen 7. susret ribara Hrvatske obrtničke komore (HOK) na kojem je bilo dvjestotinjak sudionika - ribara od Savudrije do Dubrovnika, znanstvenika te predstavnika državnih institucija. </p>
<p>Nakon rasprava o hrvatskom ribarstvu, o radu Ceha ribara te o reformama, sudionici skupa zaključili su da u procesu pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji, koji otvara mogućnost ulaska stranog kapitala, nužno treba zaštititi interese hrvatskih ribara. </p>
<p>To će se postići, procjenjuju ribari, izgradnjom logistike koja će biti u službi razvoja ribolova, zatim povoljnim zajmovima, dijelom i bespovratnim kao investicijama u ribarstvu, te kroz interesno udruživanje ribara.</p>
<p>Hrvatski ribari su zatražili od hrvatske vlade da ubrza postupak za donošenje odluke o proglašenju gospodarskog pojasa na moru, kao i ukidanje važećeg privremenog dogovora između Hrvatske i Slovenije o gospodarskom ribolovu u Savudrijskoj vali, odnosno Piranskom zaljevu.</p>
<p>Sudionici su zatražili i povećanje broja maloprodajnih punktova tzv. plave nafte, te ukidanje carinskih barijera za izvoz svježe ribe u EU. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Poplave u Imotskom polju</p>
<p>IMOTSKI, 12. listopada</p>
<p> - Kiša koja na imotskom području pada već treći dan uzrokovala je velike poplave u Imotskom polju te okopoljskim selima. Posebno je teško stanje u Vinjanima Donjim, gdje su u dvadeset kuća poplavile podrumske prostorije uništivši cijeli inventar. Voda je prodrla s državne ceste Imotski - Gorica, jer cestari nisu očistili odvodne kanale. U općini Zmijavci je poplavio bivši pogon »Cetinke« te općinska zgrada. Budući je sva ljetina pokupljena neće biti većih šteta u poljodjelstvu izuzev kukuruza koji je još neobran. Velike poplave onemogućit će jesensku sjetvu jer vode u Donjem polju ponegdje ima i više od metra. Gradske ulice pretvorile su se u bujice. Pošto kiša već treći dan pada, ukupno je palo više od sto litara po metru četvornom. Djelomično se izlila rijeka Vrlika, a pošto se s njenog izvora vodom opskrbljuje grad Imotski, preporuča se prije korištenja za piće vodu prokuhati. </p>
<p>A. A.</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Svijet znanosti za društvo znanja</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - Povodom otvorenja Plivinog istraživačkog instituta, u njegovim je prostorijama održan znanstveni forum »Svijet znanosti za društvo znanja», koji je okupio eminentne predstavnike znanstvene zajednice i gospodarstva sa zadaćom promovirati i afirmirati znanje u razvoj gospodarstva. Na skupu su uz predstavnike Plive, u raspravi sudjelovali akademik Ivo Šlaus, član Saborskog odbora za obrazovanje i znanost, prof. dr. Miroslav Radman, s Necker Instituta iz Pariza, prof. dr. Aleksa Bjeliš, prorektor Sveučilišta u Zagrebu, Slobodan Vukičević s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Vitomir Šunjić, s Instituta »Ruđer Bošković«, prof. dr. Igor Štagljar s ETH Instituta iz Züricha, prof. Miroslav Čavlek, pomoćnik ministra znanosti i tehnologije, te Radan Spaventi, član Uprave Plive i glavni direktor zadužen za istraživanje.</p>
<p>Hrvatska čvrsto vjeruje u opravdanost svog mjesta među europskim političkim narodima te želi što prije postati ravnopravnom članicom Europske unije. Do tog željenog cilja možemo stići vođeni vrijednostima koje osiguravaju opstanak u europskim i globalnim utakmicama, osjećajem identiteta, pripadanjem demokraciji, tolerancijom, spremnošću za utakmicu i otpornošću na konkurenciju, čulo se na skupu. Veliki se izazov može ostvariti samo ako je svijet oboružan znanjem, stoga treba prihvatiti činjenicu da je znanost opće dobro na kojem se temelji gospodarski rast svake zemlje. Znanstvenici su iznjedrili i deklaraciju kojom su poduprijeli između ostalog i ulaganje u istraživanje i obrazovanje iz različitih izvora. Temeljem selektivnog motiviranja trebalo bi se omogućiti brži rast broja znanstvenika i sveučilišne populacije kao i kontinuirano ohrabrivati komercijalizaciju znanstvenih otkrića. Trebalo bi svakako stimulirati gospodarstvo koje traži i koje generira znanost kao i stimulirati inovativnost i povećavati broj patenata te ojačati postojeće istraživačke institute. Svakako bi, kaže se u deklaraciji koja je jednoglasno usvojena, trebalo povećati društveni utjecaj znanosti i znanstvenog rada te stvoriti takve uvijete koji će stimulirati vjeru najkreativnijih pojedinaca kako bi imali svoje mjesto u Hrvatskoj.</p>
<p>Samo društvo znanja, naglašeno je na skupu, sposobno je ostvariti održiv razvoj pri kojem se štite svekoliki resursi, posebice se to odnosi na male zemlje poput Hrvatske s ograničenim prirodnim i ljudskim potencijalima. Uloga je znanstvenika da istražuju i publiciraju svoja istraživanja, dok je zadaća politike da osigurava pristup znanju za sve. Uloga je gospodarstva da usmjerava, koristi i materijalizira znanstvene rezultate.</p>
<p>Lidia Černi</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Slovenski ministar za okoliš protuzakonito ušao u Hrvatsku</p>
<p>ČAKOVEC, 12. listopada</p>
<p> - U Prekmurju je u petak boravio Janez Kopač, ministar za okoliš u slovenskoj vladi. On je u Dubrovniku bio nazočan predaji na uporabu novog vodoprivrednog objekta, gdje je razgovarao s predstavnicima prekmurskih općina, a potom posjetio radilište održavanja obrambenog nasipa od rijeke Mure te posjetio tvrtku »Nafta« u Lendavi. Dolazak ministra Kopača, njegovih suradnika i domaćina na radilište nasipa rijeke Mure, uzburkao je duhove u Međimurju budući da je na to mjesto došao izvan graničnog prijelaza, dakle protuzakonito. </p>
<p>Po informaciji iz Policijske uprave međimurske, ministar Kopač niti nitko drugi nije od hrvatske policije zatražio dozvolu da izvan graničnog prijelaza u petak prijeđe na hrvatsko državno područje. Prema istom izvoru, ophodnja hrvatske granične policije, koja se u petak poslijepodne zatekla na lijevoj obali Mure, nasuprot naselju Sveti Martin na Muri, nije na nasipu zamijetila veću skupinu ljudi. </p>
<p>Da je slovenski ministar za okoliš ipak protuzakonito ušao na hrvatsko državno područje govori i vijest koju je emitirala slovenska agencija STA. U njoj stoji da je Kopač razgledao radove na održavanju nasipa uz Muru na području sela Kot i Hotiza. </p>
<p>»Radi se o stotinu metara obrambenog nasipa koji leži na hrvatskom katastarskom teritoriju i s kojega su hrvatski inspektori godine 1997. protjerali slovenske izvođače radova. Obnova na tom dijelu se sada nastavlja po dogovoru s hrvatskom stranom, na osnovi ratificiranog Međudržavnog sporazuma iz godine 1999., koji omogućuje radove na održavanju vodnogospodarskih objekata bez obzira na pripadnost državnom području«, stoji u vijesti. </p>
<p>Slovenska agencija je također izvijestila da se ti radovi mogu izvoditi sredstvima onoga koji je zainteresiran, u ovom slučaju slovenske strane i sa slovenskim izvođačima, uz prethodnu najavu i odobrenje prijelaza od strane hrvatske policije. Kako se radovi već odvijaju oko dva tjedna, očigledno je da su radnici koji rade na održavanju nasipa od hrvatskih vlasti dobili odobrenja za prijelaz granice izvan graničnog prijelaza.</p>
<p>Za rekonstrukciju nasipa već je 14. lipnja 2000. bila izdana lokacijska dozvola, ali je ona zastarjela i sada je u tijeku izdavanje nove. Prema informaciji iz slovenskih izvora, za temeljitu obnovu i rekonstrukciju nasipa koji od poplave štiti naselja Hotiza, G. i D. Lakoš, Gaberje, Kot, Lendavu i Petišovce potrebno je otkupiti zemljište i dobiti građevnu dozvolu. </p>
<p>O tome su, prema istom izvoru, slovenski ministar za okoliš Janez Kopač i hrvatski ministar za zaštitu okoliša i prostorno uređenje Božo Kovačević, već postigli dogovor. </p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Herceg Novi se protivi ukidanju promatračke misije UN-a </p>
<p>DUBROVNIK, 12. listopada</p>
<p> - Nakon odluke Vijeća sigurnosti UN-a o postupnom povlačenju, a potom i ukidanju UNMOP-ove misije na Prevlaci i rtu Oštro, u petak navečer zasjedala je skupština općine Herceg Novi koja je donijela zaključak da bi međunarodnoj promatračkoj misiji trebalo produžiti mandat. Gradonačelnik Herceg Novog Đuro Ćetković je kazao kako je neprihvatljivo da pojedinci potpisuju bilo kakva rješenja o Prevlaci s obzirom na to da je za to nadležna jugoslavenska vlada. »Prevlaka mora pripasti Boki i saveznoj državi, a međunarodne snage bi trebale i dalje na njoj ostati jer je sasvim izvjesno da do razgraničenja s Hrvatskom na tom dijelu još neće doći«, naglasio je Ćetković, dodajući da će općina Herceg Novi i dalje prikupljati povijesne i druge podatke o pripadnosti Prevlake Boki kotorskoj i SR Jugoslaviji. »Kome pripada Boka njemu pripada i Prevlaka, s obzirom na to da je to jedna cjelina i takvo rješenje jedino je pravično. Bolje je da snage UN-a budu na Prevlaci još pet do deset godina, nego da imamo stalno žarište!«, poručio je potpredsjednik »Jugoslavenske lige za mir« Ilija Pavlović tijekom dugotrajne rasprave o razgraničenju između SRJ i Republike Hrvatske na Prevlaci. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Vlada opovrgla da je dogovoreno Bobetkovo očitovanje na optužnicu</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - Glasnogovornica Vlade Sanja Kos opovrgnula je nagađanje da postoji dogovor Vlade i Haškog suda o očitovanju umirovljenog generala Janka Bobetka na hašku optužnicu kao što je to objavljeno u prilogu u subotnjem Dnevniku HTV-a.</p>
<p> »U Dnevniku je objavljen prilog koji proizvoljnim konstrukcijama navodi na pogrešne informacije i zaključke u razrješenju slučaja generala Bobetka. Potpuno su netočni navodi u prilogu kojima se spekulira o dogovoru Haškog suda i hrvatske Vlade o očitovanju generala Bobetka na optužnicu. Takav dogovor hrvatske Vlade i Haškog suda ne postoji«, izjavila je glasnogovornica Vlade Sanja Kos. </p>
<p> Dodala je da su u završnoj fazi razgovori o dolasku glavne haške tužiteljice Carle del Ponte u Zagreb. Pozivajući se na neslužbene izvore, u prilogu HTV-a rečeno je da je glavna haška tužiteljica sprema na do sada nezabilježenu praksu suda prema kojoj bi se general Bobetko mogao u jednoj od zagrebačkih sudnica ili iz svog doma u nazočnosti tužiteljice očitovati o optužnici. </p>
<p>To bi očitovanje video-linkom u Haagu pratili suci, a Bobetko bi se nakon toga zbog narušenog zdravlja vratio kući ili otišao u bolnicu na daljnje liječenje. Prema HTV-u, to je rezultat pregovora Zagreba i Haaga. U prilogu HTV kaže se da će glavna haška tužiteljica zbog »slučaja Bobetko« doći u Zagreb 23. listopada. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>EU priprema oštrije mjere, general Bobetko ide u bolnicu? </p>
<p>Ne bude li Vlada u potpunosti surađivala s Haagom, odnosno ne bude li generalu Bobetku uručena optužnica, moguće je očekivati i oštrije mjere od samog demarša. Ponajprije se to odnosi na usporavanje ulaska Hrvatske u Europske unije, kao i na eventualno neratificiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u parlamentima zemalja Unije</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - Nakon što je europska trojka premijeru Ivici Račanu u petak uručila demarš o potpunoj suradnji s Haaškim sudom, premijer je kazao da ne treba isključiti mogućnost sankcija, ocijeni li EU da Hrvatska ne surađuje sa Sudom, istodobno naglašavajući da Vlada traži rješenje koje bi zadovoljilo sve strane - i sud u Haagu i optuženoga generala Janka Bobetka, te samu Vladu. Isti je dan Carla del Ponte, glavna haaška tužiteljica, objavila da Hrvatska nema osnove za interlokoturnu žalbu koju je Vlada žalbenom vijeću ICTY-a uputila 27. rujna. </p>
<p>Vlada ocjenjuje u tom podnesku da je uhićenje kao najteža mjera prisile prema generalu Bobetku neopravdana, jer nema nikakvih pokazatelja da se bez uhićenja nije moglo osigurati njegovo sudjelovanje u postupku pred Haaškim sudom. </p>
<p>Kako Vjesnik neslužbeno doznaje iz inozemnih diplomatskih krugova, treba očekivati da EU sljedeće korake poduzme do kraja ovog mjeseca, odnosno mjesec dana nakon uručenja optužnice hrvatskoj vladi protiv umirovljenoga generala Bobetka.</p>
<p>Ne bude li Vlada u potpunosti surađivala s Haagom, odnosno ne bude li generalu Bobetku uručena optužnica, što međunarodna zajednica smatra nesuradnjom, moguće je očekivati i oštrije mjere od samog demarša. </p>
<p>Ponajprije se to odnosi na usporavanje ulaska Hrvatske u EU, kao i na eventualno neratificiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u parlamentima zemalja Unije. Međunarodna zajednica, tvrdi naš izvor, ima razumijevanja za političku situaciju u Hrvatskoj, kao i za pravne korake koje Vlada poduzima u obrani generala Bobetka, no flagrantnim kršenjem pravila i Statuta Haaškog suda smatra neuručivanje optužnice generalu Bobetku. S druge pak strane, Vlada tvrdi da cijelo vrijeme surađuje sa Sudom, čemu upravo u prilog idu pravni podnesci koje mu je Vlada poslala u »slučaju Bobetko«. </p>
<p>I mišljenje Carle del Ponte da Hrvatska nema pravo na interlokutornu žalbu priznaje pravne aspekte koje Vlada poduzima, istodobno otvarajući mogućnost Vladi da se pozove članak 59. Pravilnika Haaškog suda, kao sljedeći pravni lijek koji se može poduzeti. Prema tom članku Pravilnika, u slučaju da država kojoj je dostavljen uhidbeni nalog nije isti u mogućnosti ispuniti, o tome mora odmah izvijestiti tajnika Haaškog suda i navesti razloge za to. </p>
<p>Treba napomenuti, na što je upozorio i premijer Račan, da se Sud još nije očitovao na molbu Vlade za podnošenjem interlokutorne žalbe, te da su Vlada i Haaško tužiteljstvo suprostavljene strane na Sudu, što ne znači da Hrvatska ne surađuje s Haagom. Međutim, odluči li Sud, tj. žalbeno vijeće, da Hrvatska nema pravo na podnošenje interlokutorne žalbe, Vlada bi se trebala pokoriti nalogu Haaga, odnosno uhititi generala Bobetka i izručiti ga. </p>
<p>Poznato je, međutim, da je zdravstveno stanje generala Bobetka iznimno loše, a podaci o njegovu zdravlju poslani su zajedno sa zamolbom za interlokutornu žalbu Haaškom tribunalu. Prema članku 74 bis Pravilnika, Haaški sud može odobriti na zahtjev jedne od strana liječnički pregled optuženog. Premijer Račan se sastao s liječnicima generala Bobetka u petak, no o detaljima sastanka nije želio govoriti. Iz Vlade se moglo neslužbeno doznati kako Banski dvori očekuju da bi general Bobetko ovaj vikend mogao otići na pregled u bolnicu Dubrava. </p>
<p>Treba napomenuti da Haag nije neosjetljiv na zdravstveno stanje optuženih i da se može dogoditi da se Bobetku dopusti da se Sudu, nakon što i ako mu bude optužnica uručena, obrati video-vezom, odnosno da sasluša čitanje optužnice. Također, ne treba očekivati da bi suđenje generalu Bobetku započelo odmah, jer je Haaški sud ionako »pretrpan«, pa se može dogoditi da početak suđenja bude zakazan za godinu ili više dana. </p>
<p>U obzir treba uzeti i zakazanu raspravu u hrvatskom parlamentu, a na zahtjev oporbenih HDZ-a i HSLS-a o izmjenama Ustavnog zakona o suradnji s Haagom i privremenog moratorija na suradnju s njim. Europska trojka je upozorila u petak premijera da EU s »velikom zabrinutošću prati rasprave koje se u Hrvatskoj vode u vezi s generalom Bobetkom«. HDZ smatra da rasprava neće ugroziti položaj Hrvatske i napore Vlade pred Sudom, te da neće kontraproduktivno djelovati na obranu generala Bobetka, dok je premijer samo kratko poručio kako se nada da rasprava neće odmoći naporima Vlade i otežati situaciju generala Bobetka. </p>
<p>Inozemni diplomatski krugovi, međutim, također upozoravaju da »slučaj Bobetko« ne može biti alibi za nerješavanje otvorenih problema kao što su reforma pravosuđa, povratak izbjeglica, donošenje Ustavnog zakona o pravima manjina, izmjena Zakona o HRT-u, uklanjanje administrativnih i zakonskih prepreka za povratak imovine izbjeglih osoba, kao i rješavanje pitanja stanarskog prava izbjeglica koje međunarodna zajednica očekuje da Hrvatska riješi. </p>
<p>Europski diplomati također ocjenjuju iznimno lošim tajmingom pripremanje zahtjeva za ulaskom Hrvatske u EU, s obzirom na to da nije ispunjen nijedan od navedenih uvjeta koje Unija traži, a koji determiniraju naš ulazak, naglašavajući da Europa može tako samo dobiti negativan dojam o radu Vlade Ivice Račana koju je bezrezervno podržavala. Jasno, suradnja s Haagom igra veliku, ali ne i presudnu ulogu za ulazak Hrvatske u EU, no postavlja se pitanje kako će se Vlada ponašati kad stigne još, dosad još samo neslužbeno najavljenih, optužnica iz Haaga.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Zlatko Tomčić: Ni naša koalicija nije bitno uspješnija u privatizaciji </p>
<p>»Poručujemo i hrvatskoj javnosti i našim koalicijskim partnerima, prije svega SDP-u, da HSS nije više spreman šutjeti o tome i nije spreman tonuti u privatizacijskom brodu«, rekao je predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - Svi oni koji su se u proteklih deset godina bavili privatizacijom odlazili su s vlasti dobrim dijelom i zbog neuspješne privatizacije. Ni naša koalicija nije bila bitno uspješnija u privatizaciji, pa zato poručujemo i hrvatskoj javnosti i našim koalicijskim partnerima, prije svega SDP-u, da HSS nije više spreman šutjeti o tome i nije spreman tonuti u privatizacijskom brodu«. Izjavio je to u subotu predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić, obraćajući se novinarima nakon sjednice Predsjedništva stranke koje je razmatralo dosadašnji tijek privatizacije, prije svega koncepcijski sukob što je posljednjih dana izbio između glavnih koalicijskih partnera, HSS-a i SDP-a.</p>
<p>Prema Tomčićevim riječima, tema privatizacije odnedavno je i previše prisutna u javnosti, a prati je niz nekorektnih izjava i postupaka, pa i navijačkih strasti. Tomčić je podsjetio na to da je HSS, još prije sastavljanja Vlade 31. srpnja, upoznao koalicijske partnere sa svojim stajalištima o privatizaciji. »Upravo je na naš zahtjev u Vladin program ugrađena posebna odredba o strategiji i dinamici privatizacije, o nužnosti dogovora o tome što će se i pod kojim uvjetima iz državnoga portfelja privatizirati, a što će država zadržati u svome vlasništvu. Zato nas čudi ova današnja svojevrsna javna rasprava o privatizaciji, a još više to što ispada da je sve izmislio HSS, a ne da je to obveza naše koalicije«, naglasio je Tomčić, dodajući da će HSS inzistirati da koalicija, nakon dva i pol mjeseca šutnje, napokon progovori o tako važnoj političkoj temi kao što je privatizacija, koja zanima i najširu javnost. Čelnik HSS-a je rekao i da je svjestan koncepcijskih razlika koje o privatizaciji postoje među vladajućim strankama. Ali, prema njegovu sudu, te razlike sad nisu najvažnije, nego je bitno pokazati volju da se privatizacija tvrtki iz državnog portfelja napokon stavi na dnevni red Vlade i koalicije. Rekao je također da će se u ponedjeljak održati sastanak čelništva SDP-a i HSS-a vezan uz privatizaciju.</p>
<p>Predsjedništvo HSS-a razmatralo je u subotu i tijek unutarstranačkih izbora koji u toj stranci traju od početka ove godine. Do kraja listopada, vjeruje se, bit će održane i sve izborne županijske skupštine, dok će se glavna izborna skupština HSS-a održati 14. prosinca, kada će se izabrati i novo stranačko vodstvo. </p>
<p>U »slučaju Bobetko« još postoje mogućnosti prihvatljiva rješenja </p>
<p>Zlatko Tomčić se osvrnuo i na demarš što ga je europska trojka u petak uručila hrvatskoj vladi zbog »slučaja Bobetko«. Stajališta HSS-a o haaškoj optužnici protiv bivšeg načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske Janka Bobetka u potpunosti su usuglašena s ostalim koalicijskim partnerima, naglasio je Tomčić.</p>
<p> »Od početka smo svjesni mogućih negativnih posljedica koje Hrvatska može trpjeti, svjesni smo i svih rizika. Svjesni smo i toga da je bilo nepromišljenih i nekompetentnih izjava s naše strane, ali istih takvih izjava je bilo i iz međunarodne zajednice. Ipak, vjerujem da još imamo mogućnosti da se pronađe dovoljno prihvatljivo rješenje za sve strane uključene u ovaj slučaj«, kazao je predsjednik Sabora Tomčić. </p>
<p>Prema njegovoj ocjeni, hrvatska se vlada ne može odreći prava koja ima i po Statutu Haaškoga suda u pokušaju da ospori optužnicu protiv generala Bobetka, odnosno da otkloni određene pravne dvojbe. »Svako prenaglašeno inzistiranje na trenutačnom izručenju generala Bobetka umanjuje pravo Hrvatske da se posluži pravnim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju«, naglasio je Tomčić, te dodao da u slučaju Bobetko sve više dolazi do izražaja činjenica da je riječ o vrlo starom i vrlo bolesnom čovjeku. »Ali, o tome će se razgovarati kad se iscrpe sve pravne mogućnosti«, zaključio je Tomčić.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Kajin: Bobetka nisam posjetio, ali me on nazvao dva puta </p>
<p>PULA, 12. listopada</p>
<p> - »Generala Janka Bobetka nisam posjetio u njegovu stanu nakon podizanja haaške optužnice protiv njega, kako su prenijeli neki mediji. Istina je da me general Bobetko nazvao dva puta i u tim sam mu razgovorima ponovio svoje stavove. Rekao sam mu, među ostalim, da nije dobro što se okružio umirovljenim generalima koji su ga isturili da bi zaštitili sebe. Uvjeren sam da general Bobetko nije zločinac, ali da za kaznena djela počinjena u Medačkom džepu moraju odgovarati oni koji su ih počinili«, rekao je potpredsjednik IDS-a i saborski zastupnik Damir Kajin na konferenciji za novinare u subotu u Puli. </p>
<p>Kajin je također ustvrdio da je rat u BiH bio »najsramotnija avantura u koju su Hrvatsku uvukli Franjo Tuđman, Gojko Sušak i njihovi istomišljenici«. On vjeruje da za tu avanturu tek slijede nove optužnice kojima će biti zahvaćeni ljudi iz vrha ondašnje vlasti. </p>
<p>Prema Kajinovim riječima, IDS je protiv sukoba s Haaškim sudom, a »premijer Račan bi trebao prije raspisati izbore nego što državi priskrbi eventualne sankcije. Danas cijeli Balkan surađuje s Haagom osim Hrvatske. Ispada da je čovjek koji je dobio mandat da Hrvatsku uvede u Europu sad ostavlja na Balkanu!«. </p>
<p>IDS, rečeno je također na konferenciji, zahtijeva zadržavanje postojećih deset izbornih jedinica i tzv. pozitivnu diskriminaciju nacionalnih manjina. »IDS neće podržati izborni zakon s manje od pet izbornih jedinica, a treba ga donijeti najkasnije do kraja godine«, rečeno je. Kajin je dodao da će za Račanovu vladu prvi test pred izbore biti usvajanje novog proračuna koji će biti teži za tri milijarde kuna, a koji će se bez IDS-a teško »provući«. Kajin stoga vjeruje da će Vlada imati na umu stavove IDS-a, jer »sve snažnija ekstremna desnica predstavlja ozbiljnu prijetnju«. Potpredsjednik IDS-a zatražio je od Račana da se opredijeli kad je u pitanju suradnja SDP-a s takvom desnicom kakva je na sceni u Puli. »U protivnom, uz uvođenje samo jedne izborne jedinice, sadašnje vladajuće stranke doživjet će izborni krah«, zaključio je Kajin. </p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Pašalić: Referendumom do promjene odnosa s Haaškim sudom</p>
<p>ŠIBENIK, 12. listopada</p>
<p> - U subotu prijepodne održana je osnivačka skupština Hrvatskog bloka (HB) - pokreta za modernu Hrvatsku kojoj je bio nazočan i predsjednik te stranke dr. Ivić Pašalić, a na kojoj je, na iznenađenje mnogih, za predsjednika županijske podružnice izabran Živko Bulat, vijećnik u Županijskoj skupštini, inače samostalni obrtnik. Ivo Baica, kojeg su mnogi već vidjeli na mjestu predsjednika županijske podružnice Hrvatskog bloka, bit će izabran za člana Predsjedništva, najavljeno je. </p>
<p>Osnivačkoj skupštini održanoj u punoj dvorani kina Odeon bili su nazočni i potpredsjednici HB-a Milan Kovač, Joso Meter te Branko Lukšić i drugi. </p>
<p>»Nije mi bilo lako gledati kako se u stranci koju je stvorio dr. Franjo Tuđman provodi bezobzirnija detuđmanizacija od one koju provode Račan i Mesić. I to samo zato da bi se njima i stranim činovnicima pokazalo demokratskije i finije lice. U takvoj žabokrečini HDZ je izgubio okus, boju, miris, prepoznatljivost, ono po čemu je bio poznat«, rekao je Pašalić, pojašnjavajući svoje odvajanje od bivše stranke.</p>
<p>U temeljima naše politike, nastavio je Pašalić, je tuđmanizam o kojem danas neki govore pogrdno, »a takvima poručujem da smo ponosni na taj dio naše povijesti«.</p>
<p>Predsjednik HB-a se osvrnuo i na aktualne teme vezane uz Haaški sud. »Predložili smo promjene Ustavnog zakona i uputili žalbu koju je Vlada prihvatila. Smatramo da te promjene trebaju ići u pravcu američkog zakona, primjerice. Pravilan put je put usklađivanja našeg zakonodavstva s onim rješenjima koja već postoje, a koja u svojim osnovama imaju zaštitu ljudskih prava. Smatramo da te zakonske izmjene treba donijeti hrvatski narod na referendumu da bi svatko na sebe preuzeo dio odgovornosti«, rekao je, među ostalim, Pašalić.</p>
<p>Nakon Šibenika, osnivačka Skupština će se 16. listopada održati u Kninu. </p>
<p>J. K.</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Iako kod kuće, Bobetko je zapravo u bolnici</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - Hoće li Bobetko u bolnicu danas, sutra, kada...? Takva nagađanja i očekivanja u vezi su s nastavkom slučaja optuženog generala Janka Bobetka u mirovini, no najvjerodostojniju informaciju o tome Vjesniku je u subotu dao prof. dr. Mijo Bergovec, predstojnik Zavoda za bolesti srca i krvnih žila KB Dubrava koji ga liječi.</p>
<p>»Mi još nismo predvidjeli mogućnost odlaska u bolnicu, jer njegov boravak kod kuće praktično je kao boravak u bolnici«, rekao je prof. Bergovec, dodajući tome da su uz Bobetka stalno dvije medicinske sestre koje dežuraju u smjenama, a svakodnevno ga obilaze liječnici. Dnevno se snima EKG i rade osnovne krvne analize kao da je u bolnici.</p>
<p>Na pitanje kako je generalovo stanje sada obzirom na razvoj događanja s Haaškom optužnicom, prof. dr. Bergovec podsjeća da je on ozbiljno bolestan čovjek kojemu se dnevno titriraju terapije, te da su to velike doze lijekova i to onih koji imaju i svoje nuspojave, dakle i opasnosti koje dnevno treba nadzirati.</p>
<p>Na pitanje može li se stanje generala Bobetka pogoršati dr. Bergovec je rekao: »To se uvijek može dogoditi. Čovjek s tako teškim dijagnozama i 84 godine uvijek se može naći i u težem stanju«. Podsjetio je također na već poznate činjenice o Bobetkovu zdravlju, a te su da je prvi infarkt i dekompenzaciju srca imao još 1994. godine, te da mu je 1996. ugrađen pacemaker. Dakle, već osam godina ozbiljno boluje. General Bobetko inače uglavnom leži, preko dana je u poluležećoj fotelji s povišenjem za noge. On razgovara i pokušava napraviti po nekoliko koraka uz pomoć sestre ili članova obitelji, rekao je u svojoj izjavi za Vjesnik prof. dr. Bergovec. </p>
<p>B. L.</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>»Slučaj Pakračka poljana«: Svjedoci trebaju pokazati gdje je Antićev grob</p>
<p>ZAGREB, 12. listopada</p>
<p> - Sudski postupak protiv petorice optuženih u »slučaju Pakračka poljana« nastavit će se u ponedjeljak, 14. listopada, kad bi dvojica svjedoka trebali pokazati gdje su krajem 1991. na pakračkom području zakopali mrtvo tijelo Aleksandra Antića za čije ubojstvo se terete trojica optuženih. </p>
<p>Predsjednica Sudskog vijeća zagrebačkog Županijskog suda Rajka Tomerlin-Almer zakazala je za ponedjeljak u 11 sati na pakračkom Općinskom sudu sastanak sa strankama i svjedocima Brankom Velagićem i Nikolom Pelešem. Oni bi potom trebali pokazati mjesto gdje su zakopali tijelo Aleksandra Antića zvanog Saša.</p>
<p>Prema optužnici, jedne večeri krajem studenoga ili početkom prosinca 1991., Velagića i Peleša su iz improviziranog zatvora u Pakračkoj poljani izvukli optuženi Munib Suljić, Igor Mikola i Siniša Rimac. Dovevši ih na livadu pokraj mjesta Janja Lipa naredili su im da iskopaju jamu, a nakon što su trojica optuženika pucali u Antića natjerali su Velagića i Peleša da u nju bace mrtvo tijelo. Mjesto na kojem je Antić pokopan do danas nije otkriveno.</p>
<p>Svjedočeći na posljednjoj glavnoj raspravi Velagić je na pitanje sutkinje rekao da ne bi prepoznao osobu koju su zakopali, ali da bi znao pokazati mjesto na kojem je kopao jamu. Iako je nastavak suđenja predviđen za 16. listopada, održavanje rasprave je upitno jer je u međuvremenu optuženi Mikola uhićen u BiH. </p>
<p>Točan dan i razlozi njegova uhićenja nisu poznati, no tjednik Globus u posljednjem broju navodi da je Mikola s još jednim hrvatskim državljaninom, Jozom Šmukom, prije više od tjedan dana uhićen na području općine Grude, zbog planiranja atentata. Generalni konzul Hrvatske u Mostaru Ratko Maričić u srijedu je samo potvrdio da su Mikola i Šmuk pritvoreni u istražnom odjelu Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>HSLS počinje s pripremama za izbore </p>
<p>Dražen Budiša je rekao da je HSLS ocijenio svu ozbiljnost demarša europske trojke, no Hrvatska mora ustrajati u svom stavu. HSLS se protivi izručenju Janka Bobetka Haaškom tribunalu</p>
<p>VARAŽDINSKE TOPLICE, 12. listopada</p>
<p> - Veliko vijeće HSLS-a jednoglasno je podržalo izvješće predsjednika HSLS-a Dražena Budiše o radu stranke između 4. i 5. sjednice Velikog vijeća, ova stranka treba početi sa pripremama za izbore na koje će izaći samostalno. To su tri zaključka sa pete sjednice Velikog vijeća HSLS-a održane u subotu u hotelu Minerva u Varaždinskim Toplicama, gradu u kojem je HSLS u nedavno održanim izborima za gradske četvrti osvojio 42 posto mandata, te je vodeća stranka u tom gradu. Budiša je o zaključcima sjednice Velikog vijeća HSLS-a, zatvorene za javnost, više rekao na konferenciji za novinare. </p>
<p>U izvješću o radu stranke između 4. i 5. sjednice Velikog vijeća analizirana su zbivanja u Republici Hrvatskoj i djelovanju HSLS-a i daje se stav stranke prema određenim pitanjima i problemima. Vezano uz drugi zaključak Budiša je rekao kako je Veliko vijeće zadužilo Malo vijeće HSLS-a u roku od mjesec i pol dana da pripremi izborni program HSLS-a. Tu treba donijeti prijedlog mjera vezano uz gospodarske i socijalne probleme u Hrvatskoj, te njen međunarodni položaj.</p>
<p> Na novinarsko pitanje o eventualnim poslijeizbornim koaliranjima Budiša je odgovorio da na Velikom vijeću o tome nije bilo govora. Drugo novinarsko pitanje odnosilo se o stavu HSLS-a o demaršu Europske unije Hrvatskoj vezano uz izručenje generala Bobetka. Dražen Budiša je odgovorio da je HSLS ocijenio svu ozbiljnost demarša, no Hrvatska mora ustrajati u svom stavu. HSLS se protivi izručenju Janka Bobetka Haaškom tribunalu.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20021013].
|
