NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20021011].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 264689 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>11.10.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Opljačkano iz dubrovačkog zaleđa prodavano je na tajnim dražbama</p>
<p>Vrh bivše JNA imao je zapaženu ulogu u pljačkaškom pohodu jugovojske i rezervista na krajnjem hrvatskom jugu / Pljačke bivše JNA i crnogorskih »dobrovoljaca« dva su odvojena dijela u istraživanju zlodjela počinjenih na području od Debelog brijega do Dubrovnika - za razliku od Kupara, koji su bili organizirano pljačkani, Konavlima su »operirali« pijani crnogorski rezervisti i brojni »dobrovoljci«</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Svjedočenje nekadašnjeg crnogorskog ministra vanjskih poslova Nikole Samardžića u procesu protiv Slobodana Miloševića na Haaškom sudu ponovno je aktualiziralo pljačkaški pohod jugovojske i rezervista na krajnji hrvatski jug. Pohod u kojemu je, prema njegovu priznanju, vrh tadašnje savezne vojske imao zapaženu ulogu.</p>
<p>Budući da je područje hrvatskog juga u to vrijeme bilo pod jugoslavenskom okupacijom, sustavnije vijesti o organiziranoj pljački JNA u to vrijeme bile su nedostupne široj javnosti. Ipak, prvi detalji o organiziranim pljačkama na dubrovačkom ratištu počeli su curiti ubrzo.</p>
<p>Do prvih otkrića o povezanosti vojnoga vrha bivše JNA s organiziranim pljačkama u dubrovačkom primorju došao je još 1993. godine beogradski privatni detektiv Mladen Lojović. </p>
<p>U potrazi za jahtom jednog od svojih klijenata koji danas živi u Švedskoj, Lojović je došao do zaprepašćujućih otkrića koja je objavio na nezavisnoj radio-postaji B-92. »Angažirao me vlasnik jahte nestale iz dubrovačke marine Komolac u prosincu 1991. godine. Jahta je bila luksuzna, 9,5 metara duga, snage 300 KS...«, objašnjavao je svojedobno Lojović. </p>
<p>Nakon višemjesečne istrage po crnogorskom primorju ustanovio je da generalštab Vojske Jugoslavije posjeduje potpunu dokumentaciju o tome što je sve opljačkano i u čijim su rukama završili pojedini »predmeti nakon privatnih aukcija« koje je vojska organizirala za sebe.</p>
<p>»Kad se mozaik počeo sklapati, otišao sam u Savezni sekretarijat za narodnu obranu, ako se to uopće tako zove. Tamo nisu osporavali da je jahta koju tražim kod njih. Rekli su da je bila na Skadarskom jezeru, a problem je u tome što je neki general jahtu kupio na licitaciji i ne želi je sada vratiti«, pričao je prije devet godina Lojović, vlasnik privatne agencije »357«.</p>
<p>Naravno, nije bila u pitanju samo jedna jahta iz dubrovačke marine Komolac. Prema riječima direktora te gotovo potpuno uništene marine Ricarda Rossetija, objavljenim u tjedniku »Danas« 5. listopada 1993. godine, jugovojska je marinu zauzela 25. studenoga 1991. godine, a prije nego što su ušli uništili su gotovo sve. Pod svojom kontrolom bivša je JNA marinu držala sve do 24. svibnja 1992. godine i za to ju je vrijeme potpuno poharala.</p>
<p>Od 370 luksuznih brodova, uglavnom pod stranim zastavama, jugovojska je potpuno uništila 171 brod, vrijedan 53 milijuna maraka, dok je 51 brod, prema podacima iz Dubrovnika, »odnesen« u Crnu Goru. Vrijednost tih brodova bila je oko 10 milijuna maraka, a tome treba dodati i 17 milijuna maraka štete na infrastrukturi u ACY-marini. U Crnu Goru nisu otišli samo brodovi nego i alat, dizalice, a prema riječima direktora marine, jugovojnici su iz zidova čupali prekidače i lustere.</p>
<p>Vojska je u marini u Komolcu, tvrdi beogradski detektiv, zaplijenila više od 100 brodova. »Bio je to opći grabež, odnosilo se doslovce sve, od čamaca, glisera, jedrilica, do jahti u vlasništvu uglavnom stranih državljana. Stanje u marini Komolac uklapa se u cijelu sliku tzv. dubrovačkog pohoda, koji se vodio isključivo zbog pljačke i nitko me nikad neće uvjeriti da to nije tako«, tvrdio je Lojović. Nakon prebacivanja plovila u Crnu Goru, luksuzni su brodovi završavali na tajanstvenim dražbama, naravno, u organizaciji Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSNO). Nove vlasnike nisu stekli samo brodovi, nego i automobili, pa čak i autobusi. Do danas nije ustanovljena ni sudbina 50 kilograma zlata i stotinjak tisuća maraka opljačkanih u Konavlima. Dva krunska svjedoka te pljačke tajanstveno su nestala, službena obavijest njihovim obiteljima glasila je »poginuli na ratištu«. </p>
<p>Neki su mladi časnici JNA pokušavali istražiti pljačke na južnom ratištu. Stotine stranica njihovih izvještaja dolazile su u SSNO, ali nakon toga ništa nije poduzimano. Znakovit je podatak o nalogodavcu tih istraga. Riječ je o pukovniku Huseinu Kuniću, bivšem zapovjedniku nekadašnjeg 9. VPS-a, smijenjenom i umirovljenom netom nakon povlačenja jugovojske s dubrovačkog područja.</p>
<p>Pljačke bivše JNA i crnogorskih »dobrovoljaca« uglavnom četničke provenijencije dva su odvojena dijela u istraživanju zlodjela počinjenih na području od Debelog brijega do Dubrovnika. Za razliku od Kupara, koji su bili organizirano pljačkani, Konavlima su »operirali« pijani crnogorski rezervisti i brojni »dobrovoljci«. Prema riječima beogradskog detektiva, krali su sve – »od pršuta, filtera za bazen do kafića s inventarom«. Uzimali su skupocjenu tehniku iz duty free shopova, marina, inventar konavoskih dvora, jahte, vrijedne umjetničke slike. </p>
<p>No vojska je od dobrovoljaca plijenila veću i skupocjeniju robu. Taj su »ratni plijen« potom odvozili u hotel Vinogradi nedaleko od Herceg-Novog. Naime, u tom je hotelu postojao »sabirni centar za ratni plijen« tadašnje JNA. No mnoge su ukradene stvari nestale od Kupara do »sabirnog centra«. Među njima i slike iz Titove vile u Kuparima, kristalni luster vrijedan 100.000 maraka.</p>
<p>Svakodnevno je, prema izjavama svjedoka, prema Crnoj Gori odlazilo mnoštvo konvoja opljačkane robe. U hotelu Vinogradi završila je većina opljačkane robe, potom bi se za dio plijena pisala dokumentacija, dok je ostalo nestajalo bez traga. Cijeli je posao bio u djelokrugu uprave za civilne poslove SSNO-a, koja je uz ostalo izdavala i račune za robu prodanu na tajanstvenim dražbama. </p>
<p>U hotelu Vinogradi završio je i glasovir Tereze Kesovije, sudeći prema informacijama kojima je raspolagao Lojović. »Terezina je kuća bila posebno, omiljeno mjesto za iživljavanje nikšićkih dobrovoljaca, no nisam uvjeren da je klavir ostao u sabirnom centru. Moguće je da je dospio na neku od licitacija. Konavle su posebna priča. To je rak-rana Crnogoraca, koji su stoljećima bili upućeni na njih«, govori je Lojović. </p>
<p>»To što su Nikšićani napravili nešto je najstrašnije u njihovoj povijesti. Pljačkali su doslovce sve, uzimali su što su stigli. Špricanje parfemima bila je omiljena zabava pijanih dobrovoljaca. Vojni vrh im je to dopuštao, na to su gledali blagonaklono... Kao na sitne nestašluke«, zaključio je Lojović.</p>
<p>Jedan je brod ipak vraćen iz Crne Gore. Njegov vlasnik, Dubrovčanin Nikola Đile, oženjen Šveđankom, za usluge njegova »spašavanja, prijevoza i uskladištenja u crnogorskim teritorijalnim vodama« platio je Crnogorcima 30.000 maraka!</p>
<p>Milan Jelovac</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Nova rotacija i stare pronevjere</p>
<p>Redovita zamjena diplomatskog kadra, kako je najavio ministar Tonino Picula, trebala bi značiti jačanje načela profesionalizacije diplomatske službe / Time bi se trebalo stati na kraj ili barem ublažiti stranačko kadroviranje u diplomaciji koje je, zbog nepoznavanja pravila zanata, uglavnom naštetilo hrvatskoj vanjskoj politici</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Imenovanje bivšeg pomoćnika ministra vanjskih poslova Joška Para na mjesto veleposlanika u Velikoj Britaniji, u četvrtak, jedan je od prvih vanjskih znakova početka jesenske smjene hrvatskih diplomata. Redovita zamjena diplomatskog kadra, kako je to na vanjskopolitičkom odboru Sabora u srijedu najavio ministar Tonino Picula, trebala bi značiti jačanje načela profesionalizacije diplomatske službe. </p>
<p>Ta bi profesionalizacija, s kojom se oklijeva pune dvije godine, trebala stati na kraj ili barem ublažiti stranačko kadroviranje u diplomaciji koje je, zbog nepoznavanja pravila diplomatskog zanata, uglavnom donijelo štete hrvatskoj vanjskoj politici.</p>
<p>No Hrvatska ulazi u još jednu diplomatsku rotaciju a da nije razriješila mnoge sumnje o kriminalu unutar diplomatske službe i nesređene vlasničke odnose za velik broj veleposlanstava u inozemstvu.</p>
<p>Redovita rotacija u vanjskopolitičkoj službi u Hrvatsku vraća diplomate kojima je mandat istekao i one koji su u inozemstvu punih osam godina. Iz različitih se destinacija u Hrvatsku vraćaju veleposlanici, okušani profesionalci poput Darka Bekića (Portugal), Marija Nobila (OESS, Beč), Hidajeta Bišćevića (Ruska Federacija), Frane Krnića (Španjolska).</p>
<p>Logika bi nalagala da se upravo među njima traže rješenja za prazna mjesta, poput onoga pomoćnika ministra za bilateralu na čijem je čelu dosad bio Joško Paro, i pomoćničko mjesto za multilateralu. Iako se već sad neslužbeno zna da će na to mjesto doći Mario Nobilo, još nije nađeno rješenje za tzv. 1. upravu, dakle bilateralu. To iznimno osjetljivo mjesto koje se bavi odnosima sa susjednim zemljama navodno će ipak pripasti Hidajetu Bišćeviću.</p>
<p>Popuniti treba i prazno mjesto pomoćnika ministra za analitiku, jer je jedan od stranačkih kadrova Mislav Kukoč razriješen te dužnosti i poslan u Sarajevo na mjesto trećeg tajnika, odnosno atašea za kulturu. Glavni kandidati za to mjesto su dosadašnja načelnica za analitiku Romana Vlahutin, Darko Bekić i bivši ambasador u Egiptu Drago Štambuk. </p>
<p>Budući da je bivša zamjenica ministra vanjskih poslova Vesna Cvjetković-Kurelec u ostavci, kao moguće se nasljednice spominju Andrea Feldman i Helena Štimac-Radin. Vesna Cvjetković-Kurelec će najvjerojatnije, iako je svojedobno u koalicijskoj svađi navodno stala na stranu Dražena Budiše, ipak otići u Berlin kao veleposlanica.</p>
<p>Jedan od najvećih problema hrvatske diplomacije je manjak stručnih kadrova, što je koalicijska vlast shvatila brzo nakon pobjede na izborima 2000. godine. U svakoj smjeni odnosno rotaciji vrlo je teško pronaći kandidate koji zadovoljavaju minimum kriterija, poput poznavanja jezika zemlje u koju odlaze. </p>
<p>Drugi veliki problem hrvatske diplomatske službe je nekoordinirana vanjska politika unutar koje diplomati često ne mogu razaznati kakvu to hrvatsku politiku moraju tumačiti u inozemstvu. </p>
<p>Treći je problem činjenica da se u gotovo tri godine vladavine nije uspjelo izgraditi sustav u kojem će se cijeniti profesionalnost i najvažnija odlika uspješne diplomacije – efikasnost. Zbog popuštanja stranačkim pritiscima, Zrinjevac je izgubio nekoliko dobrih profesionalaca na tzv. nižim diplomatskim razinama, ljudi bez čijeg stručnog znanja u pojedinom sektoru ministri ne mogu kvalitetno odlučivati.</p>
<p>Četvrti se problem tiče financijskog raščišćavanja situacije. Iako postoje ozbiljne sumnje da se u hrvatskoj diplomatskoj službi potrošilo mnogo milijuna eura poreznih obveznika i da je taj novac završio u privatnim džepovima, još nije obavljena opsežna istraga poslovanja Ministarstva vanjskih poslova u vrijeme dok je na vlasti bio HDZ. </p>
<p>Upućeni navode da bi trebalo pomno pregledati sve ugovore o kupnji hrvatskih veleposlanstava. Na taj bi se način, kažu neslužbeno, otkrile mnoge prijevare. Zasad je zbog pronevjere osumnjičen samo bivši veleposlanik Marko Žaja.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Domaći sudovi ne bi smjeli samo ovjeravati optužbe</p>
<p>Prijedlog promjena implicira zaštitu digniteta hrvatskih ustavnih normi, domaćih sudova i cjelokupnog pravosuđa kao ravnopravnog partnera Haaškom sudu, kao i ravnopravnost državnih zakona s propisima prema kojima Haaški sud postupa </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Očekujući da će rasprava o promjenama u Ustavnom zakonu o suradnji Hrvatske i Haaga biti radna, a ne politička, HDZ je pripremio materijal s kompletnom stručnom argumentacijom. Osporavaju se dva članka iz Ustavnog zakona.</p>
<p>Prvi je 20. paragraf u kojem se nadležnost županijskog suda u Hrvatskoj, koji odlučuje o osnovanosti zahtjeva za izručenjem, svodi na ovjeravanje optuženika i optužnice u kojoj opisana djela trebaju biti iz kataloga kaznenih djela navedenog u Statutu Međunarodnog kaznenog suda. </p>
<p>Osporava se sadržaj 24. članka Statuta o kaznama, posebno mogućnost izricanja doživotne kazne zatvora, koju ne poznaje hrvatsko zakonodavstvo.</p>
<p>Problem sa člankom 20. je u tome što zanemaruje 3. članak Ustavnog zakona. A tamo stoji da će Hrvatska »udovoljiti zahtjevu za suradnjom ili izvršenjem odluke Suda ako je zahtjev ili odluka utemeljena na odgovarajućim odredbama Statuta i Pravila o postupku i dokazima i ako nije u suprotnosti s Ustavom RH«.</p>
<p> Za predlagače promjena iz HDZ-a neustavno je svoditi nacionalni sud na ovjeritelja osobe optuženika i čitanje kaznene tablice iz Statuta, bez prava na provjeru ustavne sukladnosti optužnice i nacionalnog Ustava.</p>
<p>Zato se prijedlogom izmjena nadležnom sudu omogućava da udovolji zahtjevu za predaju okrivljenika Haagu tek kad se utvrdi osnovanost sumnje da je optuženi i počinitelj djela, odnosno da je djelo za koje mu se sudi u vrijeme počinjenja bilo opisano u kaznenim zakonima Hrvatske.</p>
<p>Zahtjev za izručenjem će se rješenjem suda odbiti ako je okrivljeniku za isto djelo već pravomoćno presuđeno u Hrvatskoj, a zahtjev nije podnesen radi ponavljanja postupka u Haagu.</p>
<p>Odredba 24. članka, o kazni, u sadašnjem obliku ne udovoljava 29. članku Ustava. Bez obzira na status optuženika, okrivljenika ili osumnjičenika, tim se osobama Ustavom jamči da znaju prirodu i razloge optužbe, da dobiju vrijeme za pripremu obrane, te da imaju priliku provjeriti zakonitost dokaza na kojima se optužba temelji. Zato se predlaže da umjesto dosadašnjeg, 24. članak Ustavnog zakona sadržava odredbe sporazuma o izručenju koji u svakom pojedinom slučaju sastavljaju Vlada i Sud u Haagu. Među odredbama je bitna ona koja ograničava najvišu kaznu na 20 godina zatvora, kako to propisuje i hrvatski zakon.</p>
<p>U HDZ-u su uvjereni da bi ovim promjenama Hrvatska osmislila prije svega sadržaj suradnje s Međunarodnim sudom. Ne bi se ta suradnja, kao dosad, svodila na djelovanje Haaškog suda u Hrvatskoj, ustupanje kaznenog progona i postupka, uhićenje, pritvor i predaju okrivljenika Sudu. Suradnja bi bila ravnopravan odnos države i Suda, pri čemu su u postupku predaje okrivljenika podjednako propisani i uvjeti kad se tom zahtjevu udovoljava, kao i oni kad se zahtjev odbija. S naglaskom da u slučaju odbijenice to ne znači prekid suradnje ili napetost u odnosima sa Sudom, a sasvim isključuje političku prijetnju sankcijama.</p>
<p>S druge strane, prijedlog promjena implicira zaštitu digniteta hrvatskih ustavnih normi, domaćih sudova i cjelokupnog pravosuđa kao ravnopravnog partnera Haaškom sudu, kao i ravnopravnost državnih zakona s propisima prema kojima Haaški sud postupa.</p>
<p>Slaba strana ovoga prijedloga je u činjenici da je ustavni zakon na snazi od 1996. godine i da se prema njemu postupalo u dva ranija slučaja izručenja koja, među ostalim, spominje i sadržaj prijedloga. Iz dosadašnje prakse, pa i nekih posljednjih haaških izjava, razvidno je da Sud ustraje na nastavku dosadašnje prakse i da njenu eventualnu promjenu vezuje isključivo uz »slučaj Bobetko«. Nadalje, s istoga se mjesta – spominjanjem »slučaja Gotovina« kao kamena spoticanja u odnosima Hrvatske i Haaga – očituje nespremnost da se mogući presedan »Bobetko« pretvori u platformu za reviziju ranije podignutih i prihvaćenih optužnica (Gotovina, Ademi).</p>
<p>Nadalje, klauzula u prijedlogu HDZ-a da najviša dosuđena kazna zatvora ne smije prijeći 20 godina, jer tako je to u nacionalnom zakonodavstvu propisano, uskoro bi mogla postati promašajem. Naime, u pripremi su promjene kaznenog zakona prema kojem bi se, uz dugogodišnji zatvor, mogla izreći i kazna doživotnog zatvora.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Milošević ogrezao u zločinu, završio u perverziji</p>
<p>Slobodan Milošević, svjestan da ne može izgubiti ništa, a vjerojatno i toga da će dobiti doživotnu robiju, odlučio je prijeći sve moguće granice.</p>
<p>Naime, svjedoka Nikolu Samardžića, kojemu su amputirane obje noge, na kraju ispitivanja u četvrtak priupitao je zna li za »staru srpsku poslovicu 'u laži su kratke noge'«. </p>
<p>Teško je procjenjivati što se nalazi u čijoj glavi, posebno Miloševićevoj, ali poznavajući njegov način razmišljanja i djelovanja, teško je ne povjerovati da je on to pitanje, od početka ispitivanja, čuvao kao »adut« za kraj. </p>
<p>Što je tim pitanjem dobio? Da je zločinac znali smo i prije (iako zasad nedostaje sudski pravorijek, ali on je svakoga dana sve bliže). No, da je perverzan, to bi već mogla biti novost. Plod takvog uma, u glavi koja je bila na vlasti, i nije moglo biti drugo doli ono što se zbivalo od Hrvatske pa do Kosova devedesetih godina – red zločina, red perverzije, red perverznih zločina.</p>
<p>Milošević je, takav je dojam, shvatio kakvu će kaznu dobiti, pa namjerava posljednji put šokirati svijet. Nisu to njegove prve takve izjave, nije prvi put bezobrazan, drskosti mu nikad nije nedostajalo, ali postavljenim je pitanjem otvorio još neka pitanja. Nije, naime nikakva tajna da je devedesetih godina mnoge »međunarodne faktore« uspio šarmirati. Svoj »šarm« upravo pokazuje u sudnici Haaškoga suda, a pitanje koje se postavlja ne glasi kako ih je ili čime uspio šarmirati nego kakve je to uspio šarmirati. </p>
<p>Istodobno je potvrdio ono što su govorili mnogi koji su se s njim susretali. Milošević je samoživi cinik kojeg nikad nije bila briga ni za koga. Zato i jest perverzno sposoban postavljati pitanja kakvo je postavio Samardžiću. Takvim je pitanjem upozorio sve svjedoke koji tek trebaju doći u Haag. Jer, kakva Miloševićeva pitanja mogu očekivati, primjerice, Juraj Njavro ili Vesna Bosanac?</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Opasno je moliti se</p>
<p>Ova je zemlja Hrvatska, među ostalim, raspeta i razapeta između duhovnoga i materijalnoga, između misaonog i smisaonog, između rekreativnog i kreativnog, između apstraktnog i konkretnog, između slušanja i rada, između iscjeliteljskih misa i stadionskih koncerata s jedne i nas, šutljive većine s druge strane.</p>
<p>ZORAN VODOPIJA</p>
<p>Imam dojam da je naša država Hrvatska, među ostalim, skroz pomaknuta. Tu se ljudi bave ozbiljnim i neozbiljnim stvarima pa više nije jasno kad se treba smijati a kad očajavati. Sad već svatko kome se sprdne ovu vlast natjerava ko vrag grješnu dušu, za što je vlast, doduše, uglavnom sama kriva.</p>
<p>A sve je malo pomaknuto unatrag ili unaprijed. Vlada je znala da stiže optužnica za Bobetka, ali je reagirala sa zadrškom pa se sad mora vaditi na pravničke finese kupujući vrijeme. Bobetko pak nije znao šutjeti ni onda kad je zbilja trebalo, pretvarajući vilu na Tuškancu u bastion otpora haaškim policajcima. Toliko se zatrčao da mu sad bez konzilijarnog pregleda ne vjeruju ni da je bolestan.</p>
<p>HDZ je, opet, tražio odgovornost Račanove vlade zbog Savudrijske vale, ali je vladajuća koalicija u Saboru isposlovala takvu zadršku da se o toj temi raspravljalo kad je već bila sasvim zaboravljena. Drukčije rečeno, Račan je cijeli dan i dio noći morao objašnjavati zašto je ono parafirao s Drnovšekom, a ne može spavati zbog sasvim drugih problema: bude ga usred noći teške more s Carlom del Ponte, a onda užasnut zuri u mrak u strahu da mu je Čović isključio struju, jer nije platio povećan račun.</p>
<p>Vlast se tako bavi gašenjem požara trčeći s požarišta na požarište, uvijek zaostajući za piromanima. Neki su joj potezi neodoljivo smiješni, poput Tomčićevog i Tomčevog pokušaja da pokrenu vatikansku diplomaciju protiv Europske unije i Amerike kako bi baš ona zaštitila Bobetka od Haaškog suda.</p>
<p>Nije ni oporba ništa bolja. HDZ ima obraza njihati Vladu na suradnji s Haagom i socijalnom raslojavanju u državi, sa sve više siromašnih, a i jednu i drugu je kašu sam zakuhao dok je još bio na vlasti.</p>
<p>Ali, kako se kod nas sve događa pomaknuto, bit će zanimljivo promatrati kako će vlast reagirati na sve jače izvaninstitucionalne pritiske s desna. Dvije putujuće predstave trenutno obilaze Hrvatsku i okupljaju desetke tisuća pretežno mladih na desnoj protukoalicijskoj platformi: mladi, nezaposleni ili loše plaćeni slušaju velečasnog Sudca i suvremenog gangaša Thompsona. I bujaju u kritičnu masu za promjenu vlasti.</p>
<p>Ova je zemlja Hrvatska, među ostalim, raspeta i razapeta između duhovnoga i materijalnoga, između misaonog i smisaonog, između rekreativnog i kreativnog, između apstraktnog i konkretnog, između slušanja i rada, između iscjeliteljskih misa i stadionskih koncerata s jedne i nas, šutljive većine s druge strane.</p>
<p>U takvoj situaciji, kad je sve moguće, ništa više nije nemoguće. Pa su tako, javljaju sportski novinari, iz zagrebačkog Dinama poslali dopis na Kaptol išteći blagoslov i duhovnika koji bi se »trebao brinuti o duhovnom stanju cijeloga kluba«. Na Kaptolu su, ne budi lijeni, spremno odgovorili na zov duhovno nezbrinutih nogometaša pa su inicijalni dogovori već obavljeni. Uzor su, kažu, talijanski klubovi gdje se, svjedočio je to i slavljenik Boban, organizirano moli prije tekmi subotom ili nedjeljom. S Kaptola kažu da će zadatak duhovnika kojeg će dodijeliti Dinamu biti »poticanje duhovnog zajedništva cijele sredine, a radit će se i pojedinačno sa svima«.</p>
<p>Nagađa se da je jedan od inicijatora ove duhovne suradnje nogometne baze s vjerskom nadgradnjom trener Miroslav Blažević, koji je i početkom osamdesetih vodio igrače ondašnjeg Dinama u crkvu iako je to u tadašnje vrijeme, navodno, »bilo, grubo rečeno – opasno«. Ne navodi se je li bilo žrtava pri takvim opasnim izletima u crkvu.</p>
<p>Kaptol i uprava Dinama moraju još riješiti neke sitne probleme: poznato je da u zagrebačkom prvoligašu igraju igrači različitih nacionalnosti i vjera. Toga sigurno ne bi bilo da je direktor Stjepan Spajić ali sad, očito, takvih pojava još ima. Što s takvima? Angažirati posebne duhovnike za njih? Prekrstiti ih možda? Ostaviti ih na klupi za pričuve da se ne bi pogrešno krstili ili klanjali izlazeći iz tunela na teren?</p>
<p>Postavlja se potom i pitanje što će biti ako i drugi klubovi požele duhovnu potporu s Kaptola. Pa se duhovnici razmile sve do zone za ispadanje. I svi se igrači počnu zdušno moliti. Kako će se te molitve na Kaptolu ili negdje drugdje klasificirati i rangirati? Hoće li se rezultat utakmica određivati na temelju taktičke i kondicijske ili pak duhovne pripremljenosti nogometaša?</p>
<p>Potaknuta evidentnim sve većim potrebama za duhovnom pomoći u Hrvatskoj, što dokazuje turneja velečasnog Sudca, ali i polarizacijom u društvu o pitanju izručenja generala Bobetka Haaškom sudu, Katolička se crkva nakon višemjesečne apstinencije opet reaktivirala. U komentaru »Kamo ide današnja Hrvatska« u najnovijem broju »Glasa Koncila« proziva predsjednika Mesića zbog svjedočenja u Haagu. Koncilov komentator sraz Mesića i Miloševića vidi toliko jednostrano da jednostavno konstatira: »Suočenje pred Haaškim sudom (...) uvelike je mnoge u svijetu učvrstilo u starim velikosrpskim propagandističkim klišejima na štetu hrvatskog naroda i hrvatske države«.</p>
<p>Nešto, očito, na kaptolskom televizoru nije štimalo. Ton je radio samo kad je govorio Milošević, a Mesića se uopće nije čulo.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Bogatstvo vrsta</p>
<p>Oni koji tvrde da je kriza umjetno proizvedena ili barem napuhana često ukazuju na katkad pretjerane procjene stope izumiranja koje se objavljuju u novinama. Kritičari se uhvate tih napuhavanja i tvrde da problem nije velik. Pogrešno. Izumiranje vrsta samo je vrh ledenog brijega</p>
<p>PIŠE: SIMON A. LEVIN</p>
<p>Iako je znanstvenici slažu u ocjeni da je nestajanje biološke raznolikosti jedna od najvećih ekoloških opasnosti u svijetu, spoznaja javnosti o toj prijetnji zaostaje za konsenzusom znanstvenika. Dio krivnje za to snose ekolozi i drugi znanstvenici jer su propustili objasniti svoju zabrinutost običnim ljudima. No, njihova je zadaća otežana tvrdnjama onih koji vjeruju da su strahovi o gubitku biološke raznolikosti urota zaluđenih ekologa kako bi izdigli Prirodu nad ljude. </p>
<p>Ništa nije dalje od istine: prijetnja biološkoj raznolikosti mogla bi značiti gubitak vitalnih obilježja sustava za održanje života čovjeka i stoga ugrožava naše osobno i ekonomsko blagostanje. Upravo zbog toga djelovanje za očuvanje raznolikosti ne smije se odlagati. </p>
<p>Oni koji tvrde da je kriza umjetno proizvedena ili barem napuhana često ukazuju na katkad pretjerane procjene stope izumiranja koje se objavljuju u novinama. Kritičari se uhvate tih napuhavanja i tvrde da problem nije velik. </p>
<p>Pogrešno. Izumiranje vrsta samo je vrh ledenog brijega. Koncentrirati se na to koliko je vrsta postalo ili će postati ugroženo u drugi plan stavlja činjenicu da je velikom broju vrsta smanjena veličina staništa, prije svega zbog ljudske aktivnosti. Zemlju i njezine resurse podvrgavamo svojim ciljevima, oslobađamo štetni otpad i uvodimo strane vrste koje potiskuju domaće.</p>
<p>Izumrle ili ugrožene vrste samo su pokazatelji puno većeg problema. Mala je utjeha to što će vrsta opstati čak i ako je svedena na tek dijelić svojeg nekadašnjeg broja ili ako je ograničena na tek dijelić prostora na kojem je nekad prosperirala. Takvi relikti mogu izbjeći groblju vrsta no oni više čovječanstvu ne mogu pružiti usluge koje su nekad pružali. Stoga moramo tražiti zamjene koje su skuplje ali ne tako dobre. </p>
<p>Primjerice, riblja populacija u morima koja je jednom bila pouzdan izvor hrane za milijarde ljudi i važan dio industrije u posljednje je vrijeme desetkovana. Mnoge su vrste svedene na malen dio svog nekadašnje broja. </p>
<p>Zašto bismo se brinuli zbog nestajanja biološke raznolikosti? Očito, zato što nestajanje ribljih vrsta osiromašuje naše jelovnike i dovodi u pitanje dio našeg prehrambenog lanca. No, na kocki je puno više. U prirodnim i izvana upravljanim sustavima biološka raznolikost nam osigurava hranu, vlakna i gorivo. Iz prirodnih sustava iskopavamo i sirovine za farmaceutsku industriju. Većina lijekova koji se mogu nabaviti na tržištu zapravo izravno ili neizravno potječe iz raznolikosti svijeta biljaka i mikroba. Ne radi se tu samo o drevnoj povijesti, nevažnoj u eri molekularne biologije; prirodno proizvedene tvari još uvijek predstavljaju neke od obećavajućih puteva za liječenje raka i drugih bolest. Nestajanjem biološke raznolikosti gubimo ogromne zalihe informacija i potencijalne lijekove.</p>
<p>Prirodni sustavi isto tako osiguravaju prirodne načine pročišćavanja zraka i vode, osiguravaju gnojiva za poljoprivredu, ublažavaju klimu i recikliraju elemente o kojima ovise sustavi za održanje života. Gubitkom prirodnih sustava i biološke raznolikosti smanjujemo kvalitetu vlastita života i ugrožavamo svoju egzistenciju. </p>
<p>Pa zašto se onda narodi svijeta ne ujedine kako bi riješili taj problem? Odgovor je svima i previše dobro poznat. Konkurencija među državama i narodima gazi suradnju a regionalni i globalni sukobi priječe put prema održivom razvoju u budućnosti. Nedostaje inicijative čak i na lokalnoj razini da se gleda dugoročno i da se, za dobrobit cijelog čovječanstva, obuzdaju sklonosti potrošnji. </p>
<p>Kao pojedinci često se pitamo »ako drugi neće obuzdati svoje aktivnosti, zašto bih ja?«. Vlade se ravnaju prema istoj logici što otežava usuglašavanje učinkovitih konvencija o biološkoj raznolikosti kojima bi se omogućilo održanje ugoženih resursa. </p>
<p>Društvena cijena nestajanja biološke raznolikosti , kao i kod mnogih globalnih ekoloških izazova, ne može se izraziti tržišnim cijenama. Ljudska priroda je takva da se ne možemo osloniti da će dobrovoljno djelovanje, bilo pojedinaca bilo država, dovesti do značajnijeg ograničavanja štetnih tendencija. Stoga moramo stvoriti jače poticaje za one vrste ponašanja kojima se promiče opće dobro, ali i sudbina budućih generacija. </p>
<p>Da navedemo jedan primjer: otkad vlada Kostarike plaća privatnim zemljoposjednicima za održavanje biološke raznolikosti i druge usluge vezane za ekosistem stopa deforestacije u toj se zemlji drastično smanjila. Stoga su potrebne međunarodne konvencije kako bismo promjenili promijenili sustav knjigovostva i uračunavali punu društvenu cijenu svoga ponašanja za što se zalažu organizacije poput Instituta Beijer za ekološku ekonomiju iz Stockholma. Inicijative koje potiču održavanje moraju se primjenjivati na svim razinama ako se njima želi utjecati na djelovanje pojedinca i društvene norme. Bez zajedničkog djelovanja suočavamo se s mračnom perspektivom nestajanja biološke raznolikosti i stalnog smanjivanja kvalitete života. </p>
<p>Autor je profesor biologije na Odsjeku za ekologiju i evolucijsku biologiju na Sveučilištu Princeton</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Režiseri bez kamermana</p>
<p>ANDREA LATINOVIĆ</p>
<p>HDZ je, u maniri polutalentiranog nogometaša kupljenog za previsoku cijenu, u srijedu navečer u Hrvatskom saboru uspio sam sebi zabiti gol. Još su prije mjesec dana vikali na sav glas kako će u parlamentu zatražiti glasanje o povjerenju premijeru Račanu zbog parafa na sporazum sa Slovenijom o Piranskom zaljevu. Doduše, o problematičnom bi se Račanovom potezu, koji je kasnije doveo do pogoršanih hrvatsko-slovenskih odnosa, dalo itekako raspravljati, a u javnosti se i raspravljalo. No, način na koji sebi hadezovci zamišljaju demokraciju i Sabor pretvaraju u marginaliziranu brbljaonicu, stvarno je paradoksalan. HDZ je uspio nadmašiti sam sebe, rekli bi zlobnici. </p>
<p>Kad su prije tridesetak dana u svojoj zagrebačkoj središnjici bombastično najavili svoj zahtjev i uputili ga u saborsku proceduru, već su tada neki od njih u privatnim razgovorima tvrdili kako »im ionako nije cilj rušenje Račana nego bukanje u javnosti radi svraćanja pozornosti na stranku kojoj je rejting oslabljen međusobnim svađama«. </p>
<p>Čin koji su HDZ-ovi zastupnici, predvođeni šefom Sanaderom, odigrali u srijedu navečer više je nalikovao na predstavu amatera u provincijskom kazalištu negoli na ponašanje ozbiljne političke stranke. Koja još k tome debelo vjeruje u sigurnu pobjedu na idućim izborima.</p>
<p>Nakon što je televizija prekinula izravni prijenos, a hadezeovci to saznali, odmah su se uvrijedili i demonstrativno napustili Veliku vijećnicu. Sanader je pritom objasnio kako se o ovako važnim temama kao što je pitanje povjerenja Vladi apsolutno i definitivno mora raspravljati pred očima javnosti. Istine radi, većina se zastupnika ionako složila da je potpuno besmisleno cjelodnevno mrcvarenje oko ove točke s već unaprijed poznatim ishodom – ostankom Račana na mjestu na kojem jest, a i činjenica je da je sporni paraf povučen.</p>
<p>No, HDZ je ipak želio javnu predstavu, počinjući svoju predizbornu kampanju, a kad je shvatio da su kamere isključene, otišli su iz sabornice, ostavljajući drugima, ni krivima ni dužnima, daljnju raspravu o onome što nisu ni tražili. Ako je HDZ-u toliko stalo da javnost sazna da je Račan »izdajnik« i da ga treba srušiti, onda su, političke mudrosti radi, a i činjenice da su predlagatelji tog zahtjeva, trebali ostati u sabornici i raspravljati o Račanovim potezima. Bile kamere uključene ili ne. Međutim, Sanaderovi su hadezeovci, čini se, pobrkali lončiće: oni su zastupnici, plaćeni da služe ljudima koji su ih izabrali, a ne televizijske ili rock zvijezde koje trebaju puniti stadione i kojima je jedino važno je li kamera uključena.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Predizborno ublažavanje strujnog šoka </p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Vlada je u četvrtak HEP-u naredila da smanji cijenu kilovatsata odnosno da ukupni prihod od računa poslanih kućanstvima za listopad vrati na razinu prije uvođenja novog tarifnog sustava, odobrenog 28. kolovoza. No, oni koji se griju na struju ipak će imati više račune nego lani jer tarifni sustav nije promijenjen. I dalje ćemo struju po višim cijenama plaćati 16 a po nižim samo osam sati, dok je po staroj tarifi skuplja struja »tekla« samo četiri sata dnevno. </p>
<p>Sam tarifni sustav Vlada nije željela promijeniti jer on, tvrdi se, nije uveden ni zbog ekstraprofita HEP-a niti zbog privatizacije nego u želji da se u sustav uvede više pravednosti, a financijsko poslovanje HEP-a izvuče iz zone gubitaka na nulu. No, u četvrtak donesena odluka s tim uvođenjem pravednosti nema puno veze. Ali ima sa sve bližim izborima.</p>
<p>Naime, nove cijene kilovatsata značit će oko 265 milijuna kuna godišnjg gubitka u poslovnim knjigama HEP-a. A gubitak netko mora pokriti. To se može učiniti novcem iz državnog proračuna (jer je HEP državna kompanija) ili će se i onako siromašna ulaganja u održavanje i razvoj elektroenergetske mreže još više smanjiti. Od državnog monopolista ne može se, sasvim sigurno, očekivati da će toliki novac odjednom pronaći negdje drugdje, na primjer u boljoj organizaciji poslovanja. Dakle, račun će na ovaj ili onaj način platiti svi građani. Pa i onih 35 do 40 posto građana koji se griju na drva i svoj energent plaćaju po tržišnim cijenama - bez ikakvog uplitanja države. Na struju se, inače, grije između 10 i 15 posto građana.</p>
<p>No, izbori su previše blizu da bi se Račanova koalicijska Vlada mogla priuštiti »luksuz« principijelog pridržavanja odluke stare samo nekoliko tjedana, pa makar se cijela Vlada zaklinjala u njenu pravednost. A državni proračun je uvijek do sada bio idealan »amortizer« nezadovoljstva građana, koji nikako da shvate da to nije neki apstraktni državni novac nego novac, kojeg upravo oni svakodnevno uplaćuju preko raznih poreza. </p>
<p>I dok god to građani ne shvate, razne glasne grupe za pritisak će svoje interese zadovoljavati na račun šutljive većine poreznih obveznika. A političari će bez imalo krzmanja državni proračun tretirati kako čudotvornu kasicu u kojoj nikada ne ponestaje novca za »pokrivanje« njihovih pogrešaka ili predizbornih potreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Zna li Vijeće slušati?</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Da, dobru je riječ upotrijebio Jozo Radoš, političar koji kad je i oštar ostavlja pred kamerama dojam neuvjerljivog poete:</p>
<p>Da, da... Opsjenarstvo je ne samo još jedno saborsko preživanje saborskih zastupnika, već dobar dio hrvatske politike, koja tapka u mjestu već godinama. I kad tapkaju, u mjestu i mraku vlastite nemoći, čine to izričito zbog sebe. Svog lika i (ne)djela. Svima je njima do javnosti kao do lanjskoga snijega. Uostalom, kako povjerovati da je onima koji su puno desetljeće ne samo ignorirali već i gušili javnost, odjednom stalo do svih nas. I je li im doista preko noći postalo važno da njihove riječi dopru do naših ušiju?! Zanimljivo je da političari postaju naročito osjetljivi na potrebe javnosti kad izgube ili se ponovo kane vratiti na vlast. I upravo je zato licemjerno da stranka koja je propisivala kakav ćemo zrak udisati, što gledati i kako pisati napusti zasjedanje Sabora stoga što je HTV prekinuo izravno svjedočenje njihovog jalovog verbalnog nadmetanja o nečemu čega - kako reče Vesna Pusić - nema!</p>
<p>Uostalom, u još jednoj raspravi o izglasavanju povjerenja premijeru Ivici Račanu (zbog stavljenog pa potom povučenog i pravno nevažećeg parafa na hrvatsko-slovenski sporazum o Piranskom zaljevu) mogla se čuti grožnja da će politiku Franje Tuđmana daljnjih sto godina provoditi branitelji na čelu s Gotovinom, Ademijem i - pazi sad ovo! - Thompsonom i Čondićem. Dvojbeno je, dakle, treba li ugasiti tv kamere kada zastupnici ženama pristupaju s manirama pećinskog pračovjeka ili gledateljima uporno pokazivati kakvi ih to opskurni i nekulturni tipovi predstavlja u parlamentu. Uostalom, svaki bi pametan političar, poglavito lider, Boga molio (jer medijski su komesari ukinuti, nadam se, nakon 3. siječnja) da nestane struje ili krepaju kamere u vrijeme kada govore njihovi slavni »great shitovci« zbog čijih se riječi suptilnijim gledateljima diže kosa na glavi i preokreće u želucu. Trenutno. A dugoročniji efekt se osjetio, primjerice, na parlamentarnim izborima.</p>
<p>»Gurajte ih što češće i držite što više pred kamerama i izgubit će« - znalački je Miroslav Lilić predvidio učinak »okupacije« HTV-ova ekrana od tadašnjih političkih moćnika. Medijima se, ma koliko god vas i oni sami vabili, treba znati koristiti. Pametno, s dobro odabranim tajmingom, jezgrovitim i većini simpatičnim retoričarima. Treba znati izabrati vrijeme te povod zbog kojeg će stranka demonstrativno napustiti Sabor te kada će se i na koji način (pognute ili spuštene glave) u nj vratiti. Labavom izlikom napuštanja sabornice Sanader i njegovi sljedbenici ovaj su put zabili čisti autogol.</p>
<p>Ne znam postoji li u Vijeću HRT-a dobro organizirana parapolitička interesna grupa ali sam suglasan s tvrdnjom HTV-ova ogranka Hrvatskog novinarskog društva da dio vijećnika uspješno manipulira HTV-om kao svojom, na dar dobijenom igračkom. Jer da nije tako, već bi odavno na jednu od svojih sjednica pozvalo desetak medijskih eksperata te od njih zatražilo mišljenje o stanju profesionalizma na HTV-u. Zašto to Vijeću mora govoriti netko sa strane? Zato što sami o medijima znaju malo. I zato što od postojanja HTV-a nije bilo glasnijih i unisonijih kritika na račun programa. Zar ne bi bilo pametno da ih zbrda-zdola skrpano Vijeće sasluša?! Ili se drže one stare devize: »Što gore, to bolje!«</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="10">
<p>Isključuju li se nacionalizam i internacionalizam</p>
<p>Kako je Bosna srce Balkana, na tom području neće biti mira dok tri naroda ne sjednu ponovno za stol i ne dogovore se o suživotu i toleranciji, tako da ni jedan narod ne zauzima tuđa područja u kojima nije bio većina. Zato najprije vjere moraju promijeniti ponašanje, da ne budu podloga za zlo</p>
<p>LUKA VUCO</p>
<p>U Hrvatskoj se političari stalno dijele, ali ne kao u Europi na one koji bi gospodarstvo vodili ovim pravcem ili nekim drugim, nego na one koji daju prednost nacionalnom i domovinskom ili općeljudskom i internacionalističkom humanizmu. </p>
<p>Sigurno je da su te podjele plod ili odraz neriješenih događaja iz II. svjetskog rata, kad se naš narod praktički našao podijeljen na dvije strane, od kojih su obje bile loše.</p>
<p>Povijest mora biti što prije sanirana da ne bi dalje zadržavala narod u hodu naprijed. Čak su se i obični ljudi podijelili prema već nestalim ideološkim, a ne stvarnim razlozima. Ako jednima zabrane ideološke simbole, morat će zabraniti i drugima. </p>
<p>U Domovinskom je ratu došlo do kratkog ujedinjenja, kada je obrana zemlje bila važnija, ali nakon toga podjela ponovno stupa na svjetlo dana. Na kraju su se podijelili i književnici, lučonoše naše kulture, stvarajući dvije posvađene udruge.</p>
<p>U čemu je zapravo razlika između nacionalnoga i internacionalnoga? Kad Evanđelje govori o poštivanju drugoga, Isus govori: »Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe«. Čovjek je u prvom redu, prema toj zapovijedi, dužan ljubiti onoga tko mu je najbliži, dakle svoj narod i prostor na kojem se živi, svoju domovinu. </p>
<p>To je pogotovo uočljivo u Bosni i Hercegovini. Tamo je manje-više trajao osvajački rat naroda, pogotovo Srba, što je potaknulo i druge da se brane na račun drugih, a onda i protiv drugih. Budući da u osvojenoj srpskoj državi danas nema ni jednog zastupnika iz nesrpskoga naroda, jasno je da je to etnički najčistije područje u Europi, iako su Srbi na tom teritoriju prije agresije uglavnom bili manjina.</p>
<p>Jasno je da se zbog tog šovinizma i mržnje prema drugima i drugi narodi zbijaju oko svojih nacionalnih vođa. Bošnjaci tako ne daju katolicima graditi nove crkve u Bosni, kako se žali kardinal Puljić, jer misle da je Bosna podijeljena i da je onaj dio koji nije srpski njihov, pa Hrvati kao manjina nemaju tu što tražiti. </p>
<p>Zato su i Hrvati na izborima morali dati glas najglasnijim braniteljima nacionalnih prava. Tako je propao pokušaj svijeta da u Bosni oblikuje vlast od tolerantnijih stranaka. Stranci još misle da se na nepravdi može izgraditi mir.</p>
<p>Bosna se ponovno podijelila oko plemenskih vođa kao i u ratu, što je sasvim normalno. U ratu se osvajalo, a sada se želi, ponajprije srpska strana, zadržati ono što je zločinom osvojeno. O ljubavi i toleranciji, priznavanju tuđih prava ne može biti govora.</p>
<p>Svako osvajanje mora imati ideološki temelj koji daje razlog takvom ponašanju. Zato je u srpskom djelu BiH državna vjera SPC, u Bosni islam, a u Hercegovini prednost ima Katolička crkva, iako je od nje teško dobiti glas za netoleranciju prema drugima. </p>
<p>Budući da je Bosna srce Balkana, na tom području neće biti mira dok tri naroda ne sjednu ponovno za stol, daytonski ili neki drugi, i ponovno se ne dogovore o svom suživotu i toleranciji, tako da ni jedan narod ne zauzima tuđa područja u kojima nije bio većina. </p>
<p>U tom pogledu najprije vjere moraju promijeniti ponašanje, da ne budu podloga za zlo nego da uče narode da su svi djeca Božja koja imaju jednaka prava. Čim neka vjera misli da Bog daje veća prava »pravovjernima«, ona postaje ratni zov.</p>
<p>Čini se da su jedini uzrok svih nedaća u Bosni zapravo vjere koje su se uskladile s ljudskim nagonom za grabežom, a izdale zov Božji, koji kaže da narodi svoje nesporazume moraju rješavati sami ili na međunarodnom sudu </p>
<p>Ne može čovjek djelotvorno ljubiti onoga koji je daleko i koga pravo niti poznaje, niti je s njim u razgovoru. Zato u Bosni, ali i kod nas, ljudi moraju sklopiti mir i razumijevanje sa susjedima.</p>
<p>Zar ne zarate uvijek ponajprije susjedi?</p>
<p>Nacionalizam prelazi u šovinizam ili mržnju prema drugome narodu kada se ljubav zaustavi na vlastitom narodu, a prema drugima vlada ravnodušnost ili čak mržnja.</p>
<p>Isusova poruka ljubavi kaže da jedan narod mora ljubiti najbliži narod, tj. susjedni narod. Ne smije se ponajprije prema toj zapovijedi ljubiti nekakav daleki narod i njegovu domovinu više nego susjedni narod, i njegova prava, koji bolje poznaje i s kojim se živi u dodiru. </p>
<p>Naravno da ljudi sa susjedima imaju i više problema nego s onima koji su udaljeni, ali zato i zapovijed ljubavi vrijedi najprije prema njima, da se u ljubavi rješavaju problemi o kojima ovisi mir ili rat. Zar ne zarate uvijek ponajprije susjedi? </p>
<p>Ljubav prema svome narodu je, dakle, uvjet da čovjek može ljubiti i susjedni narod. Tko ne ljubi svoju obitelj neće moći ljubiti tuđu, jer se sposobnost ljubavi i poštovanja nije razvila u obitelji.</p>
<p>Svi su veliki šovinisti naškodili i svome narodu. Tako je nacionalizam, u zdravom smislu shvaćen kao ljubav prema svome narodu, uvjet da možemo i druge poštovati, da budemo tolerantni internacionalisti. Nezdravi nacionalizam, koji veliča samo svoje, zaustavlja protok ljubavi i nije u stanju poštivati svoje sugrađane ako ne misle isto. </p>
<p>Tako se on poistovjećuje s nezdravim internacionalizmom koji tobože poštuje druge narode, a ne narod s kojim živi. To se u prošloj državi zvalo bratstvo i jedinstvo, dakako lažno, kao što je rat pokazao. </p>
<p>Ljubav nema granica niti se zaustavlja na tuđim granicama, ali nastaje u vlastitim granicama. Onaj tko ljubi rado vidi dobro u drugome, a zlo sažali i prašta. Pripadnici drugoga naroda čak imaju prednost ako su u nevolji. Tako se zdravi nacionalizam pretvara u internacionalizam kao tijek jedne ljubavi koja od Boga istječe preko čovjeka na sve ljude.</p>
<p>Komunizam je vidio u svakome potencijalnog narodnog neprijatelja kojeg treba mrziti. Njegova ostavština je pritajena mržnja. Međutim pravi patriotizam, domoljublje, čovjekoljublje i internacionalizam postaju sinonimi, različita imena jedne ljubavi koja ujedinjuje sve ljude u veliku obitelj nacija i država.</p>
<p>Na potezu je Bosna, kao balkanska Švicarska, da iz tolerancija i poštivanje drugih iz nje zavlada i drugima oko nje. Zar ne bi Njemačka, Italija i Francuska bile ratni neprijatelji kad bi u Švicarskoj bilo ono što je u Bosni?</p>
<p>Zato je vrijeme da ideologije iz II. svjetskoga rata, koje su podijelile narode, nestanu zauvijek. Tim više što se velika većina građana u nas i u Bosni naziva vjernicima Božjim, čija su djeca svi ljudi.</p>
<p>Autor je magistar znanosti, svećenik, publicist iz Kaštela.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Zločini koji nisu samo individualni, počinjeni u teškim ratnim okolnostima punim trauma, osobnih i kolektivnih </p>
<p>Nitko razuman i korektan ne može reći da zločin nije zločin, ali nitko svjestan, pravedan i domoljuban ne može reći da je svaki zločin isti i da nisu bitne okolnosti u kojima je počinjen. I govor o tome da svatko treba individualno odgovarati za zločin krije krutu formalno-juridičku odrednicu, koja često ne poznaje ni ono što je prethodilo zločinu, ni okolnosti u kojima je počinjen, ni moguću bolest i traumu počinitelja, a ni činjenicu da je učinjen u sklopu općeg obrambenog rata... Eventualni ratni zločini počinjeni u Domovinskom ratu u pravilu nisu samo individualni, oni uz osobnu odgovornost počinitelja imaju i silno tešku i dramatičnu ratnu situaciju prepunu trauma, osobnih i kolektivnih</p>
<p>JURE GABRIĆ </p>
<p>Nema kolektivne odgovornosti, svatko treba odgovarati za zločin koji je počinio«, krilatica je kojom se neki »proslaviše«, posebno u inozemstvu. Na prvi pogled – ali prvi pogled i dojam obično varaju – svatko bi rekao »tako je«, no samo slijepac ne može imati onaj drugi pogled, jer nema ni prvi. </p>
<p>Stoga nema samo individualnog ni dobra ni zla, jer je čovjek biće zajednice i društva koje ga bitno oblikuje i određuje. Tu su i okolnosti koje također mogu bitno utjecati na stav i ponašanje pojedinca.</p>
<p>Sve ovo treba sasvim ozbiljno imati u vidu kada se govori, a k tome i sudi, o onima koji su počinili (ako su počinili) zločine u našem Domovinskom ratu. Treba ozbiljno uzeti i činjenicu da smo imali uglavnom dragovoljce među našim braniteljima, a među njima je zasigurno bilo i onih koji nisu bili najboljeg zdravlja. Ali im to nitko ne može uzeti za zlo, čak ni onima koji su ih primili u obrambene redove, jer često nije bilo dosta zdravih (možda i zato što zdravi nisu bili »dobre volje«). </p>
<p>Ovome treba dodati i mogućnost da su eventualni počinitelji ratnih zločina i sami, odnosno netko iz njihove obitelji i roda, bili žrtve ratnog zločina. Zato je bio moguć najlošiji splet okolnosti koji počinitelja ne amnestira od odgovornosti, ali obvezuje one koji sude i prosuđuju o zločinu i počiniteljima.</p>
<p>Stoga nije ni istina da je svaki zločin isti, posebno ne onaj koji je počinjen u samoobrani, kao prekoračenje dopuštene obrane (u to se može podvesti i raketiranje kuća u kojima su bili s druge strane naoružani civili, ali ne i oni koji su bili zarobljeni) u odnosu na planiranu okupaciju, istjerivanje nesrpskog stanovništva, te zaposjedanje kuća i zemljišta međunarodnim normama priznatog državnog teritorija (sjetimo se Badinterove komisije).</p>
<p>Teško nam pada kada stranci i svjetski moćnici izjednačavaju krivnju onih koji su nedopuštena djela, ponekad i zločin, činili u samoobrani, koja je usto bila i silno neravnopravna, jer je okupator imao neizmjerno više ubitačnijeg oružja i koristio ga je za razaranje domova, škola, bolnica i crkvi s onima koji su to činili prema unaprijed određenom i dogovorenom okupatorsko-genocidnom planu.</p>
<p> No nama još teže pada kada to izjednačavanje čine oni koji su birani i pozvani štititi interes svakog građanina Hrvatske i čitave Hrvatske, i to sve krilaticom: »Zločin je zločin i svatko mora individualno odgovarati«.</p>
<p>Među njima su i oni koji su izbjegli primiti oružje i prognanike i pridonijeti obrani Hrvatske, a danas slavodobitno likuju u zemlji, posebno u inozemstvu, izvikivanjem spomenute krilatice.</p>
<p>Istina, nitko razuman i korektan ne može reći da zločin nije zločin, ali nitko svjestan, pravedan i domoljuban ne može reći da je svaki zločin isti i da nisu bitne okolnosti u kojima je počinjen (koliko Sud u Haagu vodi računa o okolnostima, govori presuda generalu Blaškiću). </p>
<p>I govor o tome da svatko treba individualno odgovarati za zločin u sebi krije krutu formalno-juridičku odrednicu, koja često ne poznaje ni ono što je prethodilo zločinu, ni okolnosti u kojima je zločin počinjen, ni moguću bolest i traumu počinitelja, kao ni činjenicu da je učinjen u sklopu općeg obrambenog rata. Dakle, moralnog čina u kojemu se osobni život zalagao za oslobođenje Domovine od barbarske okupacije i barbarskog okupatora.</p>
<p>Sve se ovo odnosi na one koji su u Domovinskom ratu imali zapovjednu ulogu, za koje je dokazano da su rat shvatili kao obrambeni i domoljubni čin, i koji u svojim ratnim zapovijedima ni u primisli nisu imali moguće ratne zločine svojih suradnika i boraca. Njih se najviše tereti što nisu poduzeli mjere u otkrivanju zločina odnosno počinitelje, makar je i to kolektivna radnja, i za njeno neispunjenje nije moguća samo osobna odgovornost.</p>
<p>I pritom treba imati u vidu ratno stanje i sve već rečeno o ratnim okolnostima i onima koji su eventualno počinitelji zločina, a i činjenicu da je njima bila glavna zapovjedna zadaća. </p>
<p>Time se ne želi zanijekati odgovornost za takav propust, ali se želi upozoriti na odgovornost ne samo pojedinca nego i tolikih drugih u tzv. lancu odgovornosti. </p>
<p>Netko će reći da u Haagu ne bi bilo mjesta za tolike, ali onda ni u našim srcima i savjesti ne smije biti mjesta za odgovornost samo pojedinaca, posebno onih koji su, i u poodmaklim godinama, predano i pregalački ispunili svoju ljudsku i domoljubnu ulogu. Zato sigurno nisu zavrijedili da zbog eventualnog propusta provedu posljednje godine života u haaškom zatvoru.</p>
<p>Sve se ovo može i pogrešno shvatiti kao relativiziranje, a time i prikrivanje zločina tamo gdje ga je bilo. Ali zato kažem odlučno »ne« takvom shvaćanju ovih redaka. Ovo je samo pokušaj upozorenja da eventualni ratni zločini počinjeni u Domovinskom ratu u pravilu nisu samo individualni, oni uz osobnu odgovornost počinitelja imaju i silno tešku i dramatičnu ratnu situaciju prepunu trauma, osobnih i kolektivnih.</p>
<p>U takvoj je situaciji često teško razlučiti osobnu odgovornost za počinjeno od one koja je posljedica šireg sklopa ratnih okolnosti, posebno kad ih je nametnuo barbarogeni okupator.</p>
<p>Onaj tko traži odgovornost počinitelja bez obzira na okolnosti i zdravstveno-mentalno stanje počinitelja očigledno nema pojma o čovjekovoj ćudi, životu, društvu, povijesti, ni o tumačenju pravne norme u širem smislu, dakle ne samo usko juridičkom. </p>
<p>Tu je onda odsutan i svaki humanizam, čovjekoljublje i domoljublje. Tu je izgleda polazište da je svaki čovjek u svakom trenutku u stanju dokraja kontrolirati svoje ponašanje i čine, što je i psiho-sociološki i pravno neutemeljeno.</p>
<p>Sjetimo se upozorenja pokojnoga kardinala i zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića na Veliku Gospu 1991. u Mariji Bistrici, kad je u misnoj propovijedi govorio i upozoravao: »Ako tebi tko zapali kuću (misli na ratnog neprijatelja) nemoj ti njemu, ako tebi tko ubije oca i majku nemoj ti njemu...«. Neki od onih koji su sada u vrhu vlasti odmahivali su rukom na to upozorenje i govorili da je to zasmetalo nekim našim braniteljima, koji su žrtve teških neprijateljskih zlodjela.</p>
<p>No to je samo potvrda istine o čovjeku i njegove slabosti da zadrži pribranost i odgovornost u teškim ratnim okolnostima. Tu istinu ne smijemo zaboraviti kada se na leđa pojedinca hoće svaliti sva odgovornost, čak i za ono što uopće nisu počinili (npr. u slučaju generala Bobetka). Radilo se o najtežim okolnostima Domovinskog rata i njihovoj odluci da i život polože za slobodu Domovine. </p>
<p>Zar ih danas Domovina smije na pladnju izručiti u Haag, kad je dokazano da Haag nema uopće sluha za sve ono o čemu govorimo i mislimo, a tiče se same opstojnosti nas, našeg naroda i države.</p>
<p>Stoga i oni koji bi olako izručili svakoga koga pozove haaško tužiteljstvo, neka prvo razmisle jesu li i oni dali adekvatan doprinos u obrani Domovine i kako bi se oni osjećali da su među pozvanima u Haag, da čak nisu počinili ratni zločin.</p>
<p>Odgovor u smislu »Neka u Hagu dokažu nevinost« više je nego licemjeran i neljudski. To, uostalom, nije ni u skladu s temeljnom pravnom odrednicom: »Svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja«.</p>
<p>Na pitanje što učiniti kada Haag »štanca« nove optužnice nema ni lakog ni jednostavnog odgovora. Ali se može zasigurno reći: </p>
<p>Kao što Domovinski rat i sudjelovanje u njemu nije bio privatna stvar, tako ni obrana onih koji su za sve nas bili spremni položiti zdravlje i živote – a mnogi su i položili – ne može biti samo njihova privatna stvar, pa ni sama žrtva koju bi trebali podnijeti, jer biti osuđeni ili ne, ne može biti samo njihova stvar. Biti optuženi i suđenik već je nemala žrtva. </p>
<p>Stoga je Domovina, a to bi trebao biti svaki od nas, dužna pružiti razumijevanje i pravnu i ostalu potporu, jer su i oni dali i bili spremni dati za Domovinu sam svoj život, to znači najviše.</p>
<p>No ono što bi trebalo sasvim isključiti iz takve potpore je politiziranje i politikantstvo, bilo stranačko ili nestranačko, jer se radi o svetinjama ugrađenim u same temelje Lijepe naše, a sa svetinjama se ne smije trgovati u ime bilo kojih i kakvih ciljeva.</p>
<p>Sve bi to moglo biti početak postupnog iskorjenjavanja poznatog nam duha raskolništva u hrvatskom narodu koji ilustriraju već otrcane krilatice: »Hrvate posvadi, razdjeli i vladaj njima«, ili »Tri Hrvata četiri stranke«.</p>
<p>Ako nam se to ne dogodi, onda je opet moguće neko »događanje naroda«, u možda izmijenjenoj verziji, radi istrebljenja hrvatskog naroda.</p>
<p>Autor je politolog, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Ustaški simboli među suvenirima Zagreba?!</p>
<p>Kape, majice i značke s ustaškim simbolima što se prodaju u Importanne centru, »predstavljaju suvenire Grada Zagreba«, tvrdi vlasnik kioska</p>
<p>U samom središtu Zagreba, u Importanne centru, građani mogu kupiti ustaške simbole koji slave Nezavisnu Državu Hrvatsku i Crnu legiju Ante Pavelića! Tako su Zagrepčanima na raspolaganju crne majice, kape i značke sa slovom U, oznakama ustaškog pokreta, te natpisima Crna legija. Cijene su relativno pristupačne pa se majica može kupiti po 40 kuna, značke su sedam kuna, a kape 39 kuna. No, i tu vrijedi ona stara, »koliko para toliko muzike«.</p>
<p> Značka, obrubljena lovorovim listom, sa znakom U u kojem je smješten hrvatski grb, u zlatno-crnoj kombinaciji, vrlo je loše izrade. Slobodno se može reći kako je riječ o kućnoj radinosti.</p>
<p>Kad smo kupili značku, morali smo zatražiti račun, jer ga nismo odmah dobili. Račun nam nije bio izdan iz registar kase, nego je napisan na paragon bloku sa o žigom.</p>
<p>Prema riječima Vladimira Kranjca, vlasnika tvrtke »Kaerotrade«, u čijem je vlasništvu i kiosk na kojem se prodaje roba s ustaškim simbolima, nije zapravo riječ o ustaškim simbolima, nego o »suvenirima«! »Vi ste rekli da se radi o ustaškim simbolima, ne ja. Riječ je o suvenirima«, rekao je Kranjc u razgovoru za Vjesnik. Iako je prvo rekao kako na pitanja o prodaji »suvenira« ne odgovara telefonski, ipak je pristao na kratki razgovor. </p>
<p>»Vidjeli ste što se sve može kupiti u dućanu«, rekao je Kranjc, na što smo mu odgovorili kako smo vidjeli da tamo ima i navijačkih obilježja za Dinamo, Hajduk i slično. Na to nas je Kranjc zapitao ne povezujemo li te dvije stvari, na što smo odgovorili kako ne možemo povezati ustaške simbole i nogomet. »Ali u kiosku ima i šestinskih suvenira. Znači, riječ je o suvenirima iz Zagreba«, zaključio je Kranjc te nam pojasnio kako su ustaški simboli dio zagrebačkih suvenira!</p>
<p>Sa zakonske strane, Kranjcu i njemu sličnima ne može se, čini se, mnogo. »Prodaja stvari s ustaškim simbolima vrlo bi se teško mogla podvesti pod nešto kažnjivo«, rekao nam je dr. Leo Cvitanović, profesor Kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Prema njegovim riječima, da bi se tako nešto sankcioniralo, potrebno je imati nedvosmislen propis. Na pitanje bi li se to moglo svrstati pod ugrožavanje nečijih sloboda koje se jamče Ustavom, dr. Cvitanović nam je rekao kako je to vrlo teško.</p>
<p>Zanimljivo je, međutim, kako se pokraj majice s ustaškim simbolima nalazi i majica s likom Marka Perkovića. Je li riječ o slučajnosti ili namjernom »zbližavanju« dviju majica, vlasnik nam nije želio otkriti.</p>
<p>Na kraju se možemo samo zapitati hoće li se uskoro u Zagrebu moći kupiti bodljikava žica, kao suvenir iz Jasenovca ili, možda, kosti iz logora u Staroj Gradiški, također kao suvenir koji »domoljube« podsjeća na razdoblje Nezavisne Države Hrvatske. A to je vrlo lako moguće, sudeći prema našim sadašnjim zakonima koji to niti priječe niti sankcioniraju. </p>
<p>A da kupaca nema, roba s ustaškim simbolima sigurno se uopće ne bi nalazila na policama.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Mislav Žagar novi predsjednik gradskog HNS-a</p>
<p>Tojčiću nije pomogla funkcija zamjenika gradonačelnice - on je, ukupno gledano, treći put za redom izgubio izbore za stranačkog šefa u Zagrebu</p>
<p>Mislav Žagar novi je predsjednik Gradske organizacije HNS-a. On je na stranačkim izborima održanim u četvrtak osvojio 60 glasova predstavnika Gradskog vijeća stranke i tako glatko pobijedio konkurenta Stipu Tojčića, za kojega je glasovalo 20 predstavnika. Žagarov mandat prema statutu stranke traje četiri godine. Na upit o daljnjoj suradnji s koalicijskim partnerom obzirom na prošlotjedne svađe u Poglavarstvu i Gradskoj skupštini, Žagar je odgovorio kako mu je cilj poboljšati odnose i razgovorom aktivirati dio koalicijskog sporazuma. »Treba ubrzati sve zajedničke projekte kako bi pred Zagrepčane mogli doći čistog obraza«, rekao je Žagar. Dodao je kako ne prelazi u Gradsko poglavarstvo i da ostaje zastupnik u Gradskoj skupštini.</p>
<p>Ukupno gledano, Žagar je bio favorit izbora - kandidirala su ga predsjedništva sedam od ukupno 17 gradskih podružnica. Neslužbeno, podržao ga je i dosadašnji predsjednik Krešimir Franjić, inače predsjednik druge po veličini zagrebačke podružnice. Također, osvojio je i glasove članova stranke iz redova Gradskog poglavarstva što znači da ga je podržavala središnjica. Stipi Tojčiću u izborima nije pomogla funkcija aktualnog zamjenika gradonačelnice za gospodarstvo. Njemu je ovo treći poraz na izborima za stranačkog šefa u Zagrebu za redom. Dosad je dvaput gubio od Franjića koji je ovom prilikom izabran za potpredsjednika.</p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Sretan obrok je...? </p>
<p>»Sretan obrok je mrtva životinja u pecivu, obogaćena štetnim tvarima, pakirana u ambalaži koja se ne reciklira, a ukrašena igračkom koju izrađuju djeca u Aziji«, natpis je na transparentu pred kojim su u četvrtak ispred McDonald'sa u Jurišićevoj zastajkivali građani. Članovi udruge Prijatelji životinja, naime, organizirali su miran prosvjed povodom akcije »Dani otvorenih vrata«, koje do petka organizira McDonald's u svojim restoranima. </p>
<p>»Koja je svrha 'Otvorenih vrata', ako odgovorni u McDonald'su ne žele odgovoriti na naša pitanja?«, pita predsjednik udruge Prijatelji životinja, Domagoj Pintarić, dodajući kako se »izmotavaju da nisu kompetentni«. Mi ne optužujemo, kaže, samo tražimo odgovore. </p>
<p>Zašto McDonald's ne reciklira svoj otpad? Je li McDonald's povezan sa sječom prašuma radi stvaranja pašnjaka za stoku? Ne izrađuju li igračke, koje se dijele u McDonald'sovim restoranima, djeca Trećega svijeta? To su neka od pitanja što su ih članovi udruge postavili upravi McDonald'sa, a na koja nisu dobili odgovor.</p>
<p>»Više od 20 milijuna hektara tropskih šuma pretvoreno je od 1970. godine u stočne pašnjake. To ugrožava tamošnje stanovnike, a razlog je i nestanka mnogih životinjskih vrsta«, istaknuo je Pintarić, dodajući da »s obzirom na ogromne potrebe mesne industrije, za 40 godina tropskih šuma više neće ni biti«.</p>
<p>»Kakve koristi građani imaju od razgledavanja kuhinja, frižidera i garderoba radnika, koje se omogućuje u okviru 'Dana otvorenih vrata'? Za to bi trebale biti zadužene inspekcije«, napominje Domagoj Pintarić. </p>
<p>Članovi udruge dijelili su u četvrtak građanima i letke u kojima ih upozoravaju na štetnost »brze hrane«, te na činjenicu, kako tvrde, da »zbog hamburgera stradaju životinje, priroda i ljudsko zdravlje«. Najavili su i veću akciju povodom Svjetskog dana hrane i Svjetskog dana borbe protiv McDonald'sa, koji se obilježavaju 16. listopada. </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Bolju suradnju koče visoki (hrvatski) porezi </p>
<p>Gradonačelnik Mainza Jens Beutel obećao je pomoć društvu za organizirani odmor djece i mladih Vladimir Nazor, odnosno sanaciju nekih objekata i nastavak omladinske razmjene </p>
<p>Okruglim stolom o gospodarskoj suradnji Zagreba i Mainza u četvrtak je u prostorijama Hrvatske gospodarske komore – Komore Zagreb nastavljen u srijedu započeti posjet delegacije grada Mainza i Industrijsko-trgovinske komore njemačke Pokrajine Rheinland Pfalz. </p>
<p>»Veze Zagreba i Mainza traju već 35 godina. Ovdje je dvadesetak predstavnika domaćih tvrtki i nešto manje njemačkih kolega«, izjavio je predsjednik HGK – Komore Zagreb, Zlatan Fröhlich. »Odlično surađujemo na području komunalnih projekata – pri izgradnji pročistača otpadnih voda, zbrinjavanja otpada i u gradskom prijevozu, surađujemo i na području kulture i sporta, a želimo pojačati suradnju na području gospodarstva i povećati izvoz. Drugi cilj ovog susreta jest predstaviti Zagreb kao novo i zanimljivo turističko odredište, ponajprije za kongresni turizam. Vjerujem da će ovi razgovori pridonijeti tim ciljevima«.</p>
<p>Pozdravljajući goste iz Njemačke , zagrebačku gradonačelnicu Vlastu Pavić i brojne predstavnike njemačkih i hrvatskih tvrtki, Fröhlich je istaknuo kako je Njemačka, prema podacima iz prošle godine, na drugom mjestu po hrvatskom izvozu i prvom mjestu po uvozu. Po broju investicija u Hrvatskoj Njemačka je na drugom mjestu, sa 1,8 milijardi dolara direktnih investicija u posljednjih deset godina. </p>
<p>Dr. Harald Augter najavio je intenziviranje gospodarskih odnosa sa Zagrebom i Zagrebačkom županijom. Prvi je uvjet intenziviranja odnosa, prema Augterovim riječima, smanjenje poreza u Hrvatskoj. </p>
<p>Zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić izrazila je želju da Zagreb bude prepoznat kao centar šire jugoistočne regije. </p>
<p>Gradonačelnik Mainza Jens Beutel spomenuo je sektor mladih u okviru međunarodne suradnje i obećao pomoć društvu za organizirani odmor djece i mladih Vladimir Nazor, odnosno sanaciju nekih objekata i nastavak razmjene i boravka mladih u dvije države. </p>
<p>Okrugli stol nastavljen je predstavljanjem hrvatskog i njemačkog gospodarstva, nakon čega su održani pojedinačni razgovori gospodarstvenika. </p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Samo devet posto učenika smatra da droga stvara ovisnost</p>
<p>Čak 40 posto ispitanih učenika nabavlja drogu od prijatelja i u školi, ilegalne droge probaju se već u dobi od 15 godina, a kao glavni razlog drogiranja mladi navode afirmaciju među prijateljima (čak 45 posto)</p>
<p>Svaki drugi učenik viših razreda srednje škole probao je marihuanu, deset posto njih probalo je ecstasy, a s ilegalnim se drogama mladi sreću već u petnaestoj godini. To su podaci iz istraživanja o uporabi legalnih (nikotin, alkohol) i ilegalnih (ecstasy, heroin) droga, provedenog među školarcima dobi od 14 do 18 godina.</p>
<p>Upravo zbog tih zabrinjavajućih podataka Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb pokrenuo je u suradnji s Gradskim uredom za obrazovanje ove školske godine u zagrebačkim osnovnim školama akciju prevencije ovisnosti pod nazivom »Želim biti slobodan!«.</p>
<p>Prva grupa profesora biologije i prirode iz osnovnih škola u četvrtak je, tako, bila na prvom tečaju trajnog usavršavanja u Zavodu za javno zdravstvo Grada Zagreba.</p>
<p>Kako je profesorima rekla voditeljica programa, Sanja Ožić iz Gradskog ureda za zdravstvo, cilj je edukacije da profesori usvoje znanja o djelovanju i štetnim učincima droga (duhana, alkohola, marihuane, inhalanata, ecstasyja).</p>
<p> »Ovim projektom želimo promicati zdravstveni odgoj u školama, dok školski preventivni program nastoji jačati socijalne vještine učenika (samopoštovanje, opiranje pritisku vršnjaka, odgovorno donošenje odluka)«, rekla je Sanja Ožić.</p>
<p>Istraživanje je, među ostalim, pokazalo, kako se droga u čak 40 posto slučajeva nabavlja u školama i od prijatelja, a kao razlog uzimanja droge mladi ističu afirmaciju među vršnjacima (čak 45 posto ispitanih), za čim slijede razlozi poput osobnih problema, hedonizma i redukcije neugode. </p>
<p>»Mladi također negiraju štetne utjecaje droge – samo njih 9 posto misli da droga stvara ovisnosti, što je porazan podatak i govori o jako lošoj informiranosti naših učenika«, kaže Sanja Ožić.</p>
<p>Glavna poruka profesora Medicinskog fakulteta dr. Zdravka Lackovića profesorima, jest da je droga bolest mozga i da to djeca moraju naučiti upravo na satovima biologije. </p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Hladniji dani ugrožavaju srce</p>
<p>Probadanje u prsima i otežano disanje glavni su simptomi zbog kojih su Zagrepčani ovih dana tražili pomoć liječnika u Poliklinici za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju – Srčana. Od ukupno stotinjak pacijenata koji se dnevno naručuju za preglede, na takve se smetnje svakoga dana u posljednje vrijeme požalilo desetak osoba. </p>
<p>Kako nam je rekla dr. Maja Lopac, dežurna liječnica u Srčanoj, može se očekivati da će se ova brojka povećavati usporedo s tim kako vrijeme bude hladnije. »Na niske temperature najosjetljiviji su srčani bolesnici, kao i visokotlakaši, bez obzira na spol i dob«, rekla je dr. Lopac. Takvim osobama liječnica najčešće preporučuje da redovito uzimaju svoje lijekove. Naglasila je kako prije odlaska iz stana treba pričekati da lijek počne djelovati. Osjetljivije osobe trebaju izbjegavati i odlazak iz kuće u rano jutro, kada je najhladnije. Dr. Lopac je kazala kako treba nastojati da odjeća bude što toplija no da šal ili kapa nisu obavezni. </p>
<p>Dežurna liječnica naglasila je i važnost prehrane, naročito kao preventive, protiv raznih bolesti. »Visokotlakaši moraju stalno paziti da ne jedu preslanu hranu. Tko, pak, ima kolesterol, trebao bi izbjegavati masnu hranu, crveno meso, kao i bijeli kruh. Voće i povrće za takve bi osobe trebalo biti najprihvatljivija hrana«, istaknula je dr. Lopac.</p>
<p> Dodala je kako pacijentima često »puni uši« i tvrdnjama o važnosti prestanka pušenja. No kad je vidjela da od izgovorenih riječi nema puno vajde, domislila se i počela pacijentima na nalazima pisati da ne smiju pušiti. Shvatila je da slovo na papiru ima na njih puno veći učinak. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Djeca dobila bojice a poklonila crteže </p>
<p>Uz već redoviti dar</p>
<p> – svakodnevne potrepštine, kao što su <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> ili prašak za pranje rublja, Dječji dom za nezbrinutu djecu »Sv. Terezije od Malog Isusa« na Vrhovcu ovaj je put u Metroovoj donaciji »Mali dar za dobru stvar«, uručenoj u četvrtak, dobio i školski pribor.</p>
<p>Tako su u više od 500 kilograma teškom daru djeca pronašla i bilježnice, kemijske olovke, olovke, bojice, pernice. </p>
<p>Na skrbi u Domu trenutačno je 30 djece. Kako nam je rekla časna sestra Anastazija Veić, voditeljica Doma i vrtića na Vrhovcu, ovih se dana očekuje i dolazak jednog novorođenčeta iz Karlovca.</p>
<p>»Joj, koliki dar«, bio je komentar male Klaudije kada je ugledala veliki paket ukrašen mašnom. </p>
<p>Ovaj put su i djeca iznenadila svoje donatore poklonivši im svoje crteže na kojima su nacrtali darove.</p>
<p>Jednaka donacija uručena je u četvrtak i Domu za nezbrinutu djecu sestara karmelićanki u Hrvatskom Leskovcu, te Caritasovim domovima – dječjem domu u Vugrovcu i Domu za zlostavljene žene i djecu u Svetoj Nedelji. A. N.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="19">
<p>»Alternativna Nobelova nagrada« u Burundi, Švedsku, Paragvaj i Australiju</p>
<p>STOCKHOLM, 10. listopada </p>
<p> - Alternativna Nobelova nagrada, »Right Livelihood Awards«, pripala je ove godine aktivistima u Burundiju, Švedskoj, Paragvaju i Australiji, objavila je u četvrtak fundacija u Stockholmu.</p>
<p> Dva milijuna švedskih kruna podijelit će dvije organizacije, Centre Jeunes Kamenge iz Burundija i Kvinna till Kvinna iz Švedske, te aktivist za ljudska prava Martin Almada iz Paragvaja. Počasnu nagradu, bez novčane nagrade - kakva se prema pravilima daje zaslužnim primateljima kojima nije potrebna novčana potpora - dobit će australski znanstvenik Martin Green, kaže se u priopćenju.</p>
<p>Centre Jeunes Kamenge (Centar mladih Kamenge) dobio je nagradu za hrabrost i sućut koju je iskazao u naporima da pokaže »da nakon devet godina ubojstava i građanskog rata mladi iz različitih etničkih skupina mogu naučiti zajedno živjeti i stvoriti zajedničku budućnost u miru i harmoniji«.</p>
<p> Švedska Kvinna till Kvinna (Žena ženi) zaslužila je nagradu za uspjehe u pomaganju ženama, »često glavnim žrtvama etničke nesnošljivosti«, poučivši ih da budu glavni čimbenici pomirenja i izgradnje mira.</p>
<p> Almade, koji je u doba diktature u Paragvaju bio i mučen i zatvaran, dobio je priznanje za napore u »izgradnji demokracije, poštivanja ljudskih prava i održivog razvoja«. </p>
<p>Martin Green, profesor australskog University of South Wales, dobio je priznanje za istraživanja na polju iskorištavanja solarne energije.</p>
<p> Nagrada Right Livelihood Awards utemeljena je 1980. godine kada je švedsko-njemački pisac i filatelist Jakob von Uexkull prodao vrijednu kolekciju rijetkih maraka da bi utemeljio nagradu koja će značiti »čast i potporu onima koji daju praktična odgovore na najurgentnija pitanja s kojima se danas suočavamo«. On naime drži da Nobelova nagrada za mir koja se dodjeljuje »onima koji daju najveći doprinos čovječanstvu« prečesto zanemaruje one čiji je rad važan za budućnost čovječanstva.</p>
<p>U obrazloženju ovogodišnje nagrade, utemeljitelj Jakob von Uexkull, koji je i predsjednik odbora za dodjelu nagrade rekao je: »Za uspješno svjetsko društvo potrebna je kultura koja u prvi plan donosi poštovanje prema životu, raznolikosti i pravdi, te tehnologijama koje nisu u ratu s prirodom i budućnosti. Dobitnici naše nagrade nosivi su kameni takve kulture«. </p>
<p> Nagrada se uručuje 9. prosinca u švedskom parlamentu. (Hina, d.b.)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Pulmolozi će imati posla još idućih 50 godina</p>
<p>S oko 1600 novooboljelih godišnje, u Hrvatskoj tuberkuloza nije u središtu javno-zdravstvenog zanimanja </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – »Do kraja desetljeća može se očekivati blagi porast pojave tuberkuloze u svijetu, pa će se sa sadašnjih osam, broj oboljelih od te bolesti vjerojatno popeti na oko 10 milijuna«, kazala je dr. Alma Rožman na međunarodnom simpoziju »Tuberkuloza: prošlost i sadašnjost«, održanom u četvrtak u organizaciji HAZU-a (Razred za medicinske znanosti i Odsjek za povijest medicinskih znanosti), Hrvatskog društva za povijest medicine te Hrvatskog pulmološkog društva. Tako će, po svoj prilici pulmolozi, procjenjuje dr. Rožman, imati posla još idućih 50 godina nakon čega se možda može očekivati izumiranje te bolesti. </p>
<p>S oko 1600 novooboljelih godišnje u Hrvatskoj tuberkuloza nije u središtu javno-zdravstvenog zanimanja. No, kako je riječ o stalno tinjajućoj bolesti koja se naglo širi u kriznim društvenim prilikama i budući da je ima osobito u nerazvijenim zemljama (pa je stoga danas raširena i u Europi među doseljenicima iz tih zemalja) nužno je slijediti strategiju tzv. izravno nadziranog kratkotrajnog liječenja (DOTS), rekla je dr. Rožman. </p>
<p>U svijetu se intenzivno radi na otkrivanju novog cjepiva protiv TBC-a (navodno bi se novo cjepivo moglo pojaviti za desetak godina), ali smjer kojim na ovom području ide znanost ne pokazuje da ćemo uskoro imati išta bolje od »klasičnog« BCG-a. No, istražuju se nove dijagnostičke metode u mikrobiologiji, o čemu je na simpoziju govorila dr. Vera Katalinić Janković. </p>
<p>O povijesnom razvoju medicine na suzbijanju tuberkuloze govorili su i dr. Ermar Junker (TBC u Beču i Austro-ugarskoj monarhiji), dr. Theodor Dürrigl o suzbijanju koštano-zglobnog TBC-a u Hrvatskoj, dr. Ivica Vučak o četiri razdoblja borbe protiv te bolesti kod nas, i drugi. </p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Matični broj ne mijenja se u jedinstveni matični broj</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Ustavni sud Republike Hrvatske je u četvrtak odbio ocjenu ustavnosti izmjena dijela Zakona o matičnom broju za koji je osporavatelj Petar Radelj iz Zagreba tvrdio da se njime neustavno mijenja pojam jedinstveni matični broj građana u matični broj građana. Sud je zaključio da je riječ o terminološkoj neusklađenosti koja ne proizvodi nikakve pravne posljedice, pa termin matični broj ostaje u Zakonu.</p>
<p>Ustavni sud je prihvatio ustavnu tužbu N. Č. iz Šibenika zbog previsoko utvrđenog mjesečnog obroka za otkup stana, a slučaj je vraćen Vrhovnom sudu, koji je ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku koji je utvrdio da N. Č. mora plaćati mjesečno 275 kuna za otkup stana. Presudom Vrhovnog suda taj iznos povišen je na 500 kuna. N.Č. se stoga obratila Ustavnom sudu koji je, u ovom prilično kompliciranom slučaju, utvrdio da je Vrhovni sud postupio nezakonito.</p>
<p>Protiv te odluke Ustavnog suda glasali su suci Milan Vuković, Željko Potočnjak i Vice Vukojević. Potočnjak je svoje neslaganje obrazložio time da će odluka Ustavnog suda imati dalekosežne posljedice na pravnu sigurnost, jer da je njome uvedeno načelo retroaktivne primjene zakona, protivne ustavnim načelima.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Crvi izazvali strah od novih potresa</p>
<p>TAJPEH, 10. listopada </p>
<p> - Deseci tisuća crva izmilili su u četvrtak na površinu u području središnjeg i sjevernog Tajvana i izazvali paniku među stanovništvom kojemu je još uvijek svježe traumatično sjećanje na pojavu crva neposredno uoči potresa u kojemu je 1999. poginulo više od 2000 ljudi. </p>
<p> Jedna velika kolonija crva pronađena je u gradu Yutzuu u pokrajini Nantouu središnjem Tajvanu, gdje je snažan potres od 7,6 stupnjeva po Richteru u rujnu 1999. srušio 20.000 zgrada i izazvao najveći broj žrtava u posljednjih 50 godina.</p>
<p> Druga kolonija neidentificiranih crnih crva pronađena je u mjestu Hukou, također u Nantouu. Kolonija se proteže na području većem od 5 hektara.</p>
<p> Lokalni dnevnik China Times prenosi izjavu svjedoka Huang Chang-chena, koji je rekao da je neposredno uoči potresa koji je pogodio Nantou prije tri godine zabilježen masovni egzodus crva. Prema njegovim riječima, ta neobična pojava dogodila se i u vrijeme drugog snažnog potresa u lipnju 2000. godine.</p>
<p> Seizmolozi su pozvali stanovništvo da ostane mirno, navodeći da oni nisu zabilježili nikakve sumnjive tektonske poremećaje. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Računala i roboti mogli bi biti najsigurniji kirurzi</p>
<p>LEIPZIG, 10. listopada </p>
<p> - Primjenom računala i robota u operacijskim dvoranama brojne bi operacije bile sigurnije, tvrde njemački stručnjaci.</p>
<p> »Ljudska ruka nije ni približno toliko precizna, a i brže se umara«, izjavio je predsjednik njemačke Udruge za računalnu i robotičku potporu u kirurgiji Friedrich Bootz.</p>
<p> O perspektivama te još mlade discipline raspravljali su ovog tjedna liječnici, informatičari i tehničari s njemačkog govornog područja, na godišnjem zasjedanju te udruge u Leipzigu.</p>
<p> »Ne želimo da strojevi operiraju neovisno o čovjeku«, kazao je Bootz.</p>
<p>Pri kompliciranijim zahvatima, kao što su oni na organima sluha i ravnoteže, računala bi trebala, pomažući kirurzima, biti tzv. tihi asistenti.</p>
<p> »Bez pomoći robota operacije bi bile teške, jer je često riječ o milimetarskim lomljivim djelićima. Samo jedan pogrešan potez i pacijent ostaje gluh«, kazao je Bootz koji je ujedno i direktor leipziške Sveučilišne klinike za bolesti grla, nosa i uha.</p>
<p> Podrška kompjutera i robota u kirurgiji otvara veliku perspektivu. Ona omogućava i simulaciju operacije. Uz to, tehnika dopušta i isprobavanje određenih operacijskih zahvata na virtualnom tumoru. Softver je toliko razvijen da operater može čak osjetiti vibracije bušilice. </p>
<p> Kirurgija je, prema Bootzovim riječima, još uvijek prilično udaljena od primjene robota u svim područjima. No, kako je kazao, i Wilhelmu Conradu Röntgenu (1845.-1923.) su se izrugivali kada je otkrio zrake koje se i zovu po njemu, a danas je ta tehnika nezamjenjiva. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>I sedma žrtva istog snajperista</p>
<p>WASHINGTON, 10. listopada </p>
<p> - Način na koji je u srijedu navečer na benzinskoj crpki u Manassasu ubijen muškarac srednjih godina upućuje na zaključak da je opet na djelu »washingtonski snajperist«, ali policija u četvrtak čeka laboratorijske rezultate da potvrdi ili opovrgne takve slutnje.</p>
<p> Poput prethodnih šest ubojstava i dva slučaja teškog ranjavanja, u Manassasu je pucano samo jedan hitac s veće udaljenosti. Žrtva je odabrana nasumce, a zločin se dogodio uz križanje dviju vrlo prometnih cesta samo tridesetak kilometara jugozapadno od središta Washingtona.</p>
<p> Policija je tijekom noći ispitala nekoliko svjedoka koji su se u vrijeme ubojstva, u 20.18 sati zatekli na istoj crpki ili u blizini. Ponavljani su pozivi drugim mogućim očevicima da se jave policiji.</p>
<p> Zasad nisu objavljeni osobni podaci o ubijenome.</p>
<p> U istrazi o snajperistu nema javno poznatih pomaka. Policija traži suradnju građana i tvrdi da dosad ima oko 10.000 dojava od kojih 1.700 ocjenjuje korisnima.</p>
<p> Za pomoć u hvatanju serijskog ubojice obećana je nagrada od preko 300 tisuća dolara. Fond za nagradu stalno se povećava jer stotine ljudi iz svih krajeva SAD uplaćuju dobrovoljne novčane priloge.</p>
<p> Trinaestgodišnji teško ranjeni dječak iz Bowiea i dalje je u kritičnom stanju u bolnici, a 43-godišnja žena ranjena prošlog petka u Fredericksburgu otpuštena je iz bolnice na kućnu njegu. Ona je imala sreću da se u trenutku kad je ubojica pucao nagnula spremiti kupljenu robu u prtljažnik svog automobila pa je bila prostrijeljena kroz donji dio leđa. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="25">
<p>Beogradska nakladnička meka</p>
<p>Na stotinjak četvornih metara i s oko 1200 knjiga predstavit će se 193 nakladnika iz Hrvatske – tako je odlučila peteročlana komisija / Tematski mahom cjeloviti pregled hrvatskoga nakladništva u posljednjih desetak godina / Posebna je pozornost posvećena Domovinskom ratu / Izvan nacionalnog postava predstavit će se Školska knjiga, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Demetra i još neki </p>
<p>Nakon teških ratnih godina koje su nametnule informativnu blokadu između Hrvatske i SR Jugoslavije, nakon perioda otopljavanja odnosa i uspostavljanja ekonomskih veza te nakon dugo čekanoga povrata kulturnoga blaga koje je tijekom Domovinskoga rata bilo odneseno iz naših crkava i muzeja, hrvatski su nakladnici pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture – i u organizaciji Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske i Hrvatske gospodarske komore – napokon odlučili sudjelovati na nekada vrlo popularnom Beogradskom sajmu knjiga. Hrvatska će se tako prvi put od osamostaljenja, od 22. do 28. listopada, predstaviti nacionalnim postavom koji će obuhvaćati oko 1200 izabranih naslova 193 nakladnika. </p>
<p> Riječ je o tematskom pregledu hrvatskoga nakladništva objavljenoga posljednjih desetak godina kojemu je zadaća pokazati velike izdavačke domaće i prevodilačke projekte od Vrhova svjetske književnosti, Stoljeća hrvatske književnosti ili sabranih i izabranih djela hrvatskih autora do velikih umjetničkih ostvaraja otisnutih u impozantnim monografijama ili reprezentativnim katalozima izložaba kojima se Hrvatska posljednjih godina predstavljala svijetu. Dakako, nemalena je pozornost posvećena leksikografskim i enciklopedijskim pothvatima te znanstvenoj i stručnoj literaturi, a pazilo se, objašnjava Jelena Hekman, predsjednica Povjerenstva (koje je radilo u sastavu: Ivana Tenžera, Srećko Lipovčan, Branimir Donat i Tonko Maroević ) i selektiralo djela za beogradski sajam – da budu zastupljeni svi žanrovi od ezoterije, informatike, publicistike, historiografije do krimića, teorije književnosti i dobre prijevodne literature.</p>
<p>Posebna je pozornost posvećena Domovinskomu ratu, pa zaseban segment izložbe sabire brojne autorske umjetničke knjige na tu temu, ali i one memoarske, dokumentarne, publicističke, analitičke i sl. Uz knjige izložit će se i časopisi te novine za kulturu.</p>
<p>Taj zahtjevni posao Povjerenstvo je odradilo u samo desetak dana uz suglasnost Vijeća za knjigu pri Ministarstvu kulture, pa njegova predsjednica ističe da moguću propusti nisu učinjeni namjerno. Kako izložba pruža uvid u nezaobilazna nakladnička djela u desetljeću hrvatske samostalnosti s naglaskom na recentne naslove, predloženo je da ona nakon Beograda bude pokazana u nekoliko većih hrvatskih gradova. Valja reći da su naslovi odabrani bez konzultacija nakladnika, pa se ne treba iznenaditi ukinu li neki od njih suglasnost da njihove knjige putuju u Beograd. </p>
<p>Zanimalo nas je tko će osim knjiga doći na ovo poželjno knjiško susretište koje bez jezičnih zapreka otvara put našim tiskovinama na mnogo veće tržište. »S obzirom na to da se radi o posve drukčijoj koncepciji nastupa od onoga kakvim se prezentiramo, recimo u Frankfurtu, treba znati da će u Beograd putovati knjige, a ne nakladnici«, kaže predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Zdenko Ljevak. »Ipak, predvidjeli smo za trajanja sajma održavanje okruglog stola koji bi okupio prva intelektualna i književna imena hrvatske i srpske javne scene. Međutim, za sada ne mogu govoriti o imenima, jer o tome još pregovaramo«, dodao je Ljevak, od kojega smo saznali da će naš zajednički nastup u susjednom nam Beogradu, na štandu od 100 četvornih metara, stajati tek 140 tisuća kuna, te da je najavljen posjet Branislava Lečića, jugoslavenskog ministra kulture.</p>
<p> Ipak, uz nacionalni postav, izdvojeno će se na ovoj izložbi predstaviti nekoliko hrvatskih nakladnika, poput Školske knjige, Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« ili Demetre. Na to ih je ponukalo pozitivno prošlogodišnje iskustvo Školske knjige, koja je na sajmu napravila više nego dobar posao i prodala knjiga u vrijednosti 130.000 DEM. </p>
<p>»Svi su bili iznenađeni i ushićeni našim prošlogodišnjim sudjelovanjem na sajmu, jer su učili iz naših udžbenika i rječnika«, kaže predsjednik Nadzornog odbora Školske knjige Ante Žužul, dodajući da baš za leksikografskim izdanjima, znanstvenom i stručnom knjigom vlada veliko zanimanje na srpskome i crnogorskom tržištu.</p>
<p> »Prodali smo i mnoštvo knjiga iz biblioteka Vrhovi svjetske književnosti, Nobelovci i Nove, a njihovim nižim cijenama doskočili smo skidanjem knjižarskog rabata«, prokomentirao je Žužul, pridometnuvši da će zbog više nego dobrog iskustva, kontakata i stalnih narudžbi i ove godine sudjelovati na sajmu, tim prije jer, kako kaže, nema predrasuda prema hrvatskim knjigama. A to su činjenice koje valja respektirati, baš kao i to veliko i nam i te kako privlačno tržište«, zaključio je taj ponajprije poslovni čovjek. </p>
<p>»Leipziški i beogradski sajam bit će u buduće naša sudbina, jer to su za razliku od frankfurtskog sajma knjiga na kojem se treba pokazati, prodajni sajmovi na kojima vlada potencijalno veći interes za hrvatsku knjigu« – drži pomoćnik ministra za knjigu Branko Maleš. Da je objektivna potreba za sudjelovanjem na beogradskoj knjižnoj smotri postojala već neko vrijeme, svjedoči i činjenica da je informativni led probila skupina nezavisnih nakladnika koja je na sajmu sudjelovala prije dvije godine, no tada uz Sorosovu potporu i tom zgodom izazvala nemalu pozornost beogradske javnosti.</p>
<p>Pa dok su jedni čekali na startu službeni početak utrke za osvajanje navih tržišta, drugi su već omastili brke držeći se one – biznis je biznis, a u politiku se ne želimo petljati.</p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Imre Kertesz ovjenčan Nobelom</p>
<p>Djelo Imre Kertesza istražuje je li moguće postojanje individualnog života i misli u doba kad su se ljudi gotovo u potpunosti podredili političkoj vlasti, objašnjava Akademija / U Savezu mađarskih pisaca u Budimpešti oduševljeni / Tko su dobitnici Nobelove nagrade u posljednjih deset godina </p>
<p>STOCKHOLM/ BUDIMPEŠTA, 10. listopada</p>
<p> – Mađarski pisac Imre Kertesz dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2002. »za djelo koje suprotstavlja krhko iskustvo pojedinca barbarskoj proizvoljnosti povijesti«, objavila je u četvrtak Švedska akademija u Stockholmu. »Djelo Imre Kertesza istražuje je li moguće postojanje individualnog života i misli u doba kad su se ljudi gotovo u potpunosti podredili političkoj vlasti«, objašnjava Akademija. </p>
<p> Imre Kertesz, 72-godišnji Židov, kojeg su proganjali nacisti, a potom i kao mađarski pisac pod komunističkim režimom, na svojoj koži osjetio je neke od najvećih patnja 20. stoljeća. Njegov književni opus u velikoj je mjeri preveden na njemački, a on je i sam prevodio neke od najvećih mislilaca njemačkog govornog područja – Wittgensteina, Freuda i Nietzschea.</p>
<p> Kerteszov prvi roman »Čovjek bez sudbine« (Fateless) iz 1975., o čovjeku koji preživljava koncentracijski logor, te roman »Kadiš za nerođeno dijete« iz 1990. prevedeni su na engleski. U romanu »Kadiš za nerođeno dijete«, trećem iz trilogije, koja obuhvaća još romane »Čovjek bez sudbine« i »Fijasko«, glavni lik izgovara kadiš (židovsku molitvu za mrtve) za dijete koje ne želi donijeti na svijet kakav je dopustio Auschwitz. Njegova iskustva iz logora obilježila su cjelokupno njegovo književno stvaralaštvo. »Kada razmišljam o novom romanu, uvijek mislim na Auschwitz«, rekao je Kertesz.</p>
<p> Imre Kertesz, rođen 1929. u Budimpešti, deportiran je u Auschwitz 1944. te u koncentracijski logor Buchenwald, gdje je dočekao oslobođenje. Vratio se u Mađarsku gdje je radio kao novinar, no 1951. dobiva otkaz kada njegove novine preuzme komunistička partija. Nakon toga uzdržavao se kao slobodni novinar i prevoditelj, a nakon sloma komunizma 1989. češće se pojavljivao u medijima. Kertesz je prvi Mađar koji je osvojio Nobelovu nagradu za književnost (Mađari su dobivali Nobela za znanost).</p>
<p>Savez mađarskih pisaca u Budimpešti u četvrtak je izrazio veliko zadovoljstvo dodjelom Nobelove nagrade za književnost 2002. Mađaru Imri Kerteszu (72). »Radi se u prvom redu o iznimnom piscu, a tek onda mađarskom autoru«, izjavio je predsjednik Saveza Marton Kalasz u Budimpešti. »Oduševljeni smo što je njegova karijera okrunjena na taj način i da je sada i međunarodno priznat zahvaljujući, između ostalog, prevodilačkom radu za njemačke izdavačke kuće«, dodao je on. »Osobno sam vrlo sretan i nadam se da ću mu osobno čestitati«, dodao je Kalasz. Imre Kertesz živi i radi u Berlinu, dobitnik je niza mađarskih i međunarodih priznanja – 1989. nagrada József Attila, 1997. nagrada Kossuth, nagrada Sajma knjiga u Leipzigu, 2000. nagrada Herder, Hans Sahl i nagrada lista Die Welt za svjetsku književnost.</p>
<p> Kertesz je svojedobno izjavio da će za »obrađivanje trauma XX. stoljeća biti potreban duhovni napor više naraštaja«. Mađarska publici je najviše poznat kao autor romana »Bez sudbine«, koji kritika smatra jednim od najpotresnijih i najautentičnijih knjiga o Holokaustu. Napisao je romane »Bez sudbine« 1975., »Fijasko« 1988., »Kadiš za nerođeno dijete« 1990., »Dnevnik s galije« 1992. i »Netko drugi« 1997. te knjige pripovijedaka i eseja »Tragač. Detektivska priča« 1977., »Engleska zastava« 1991., »Holokaust, kao kultura« i »Zapisnik« (s Péterom Eszterházyjem) 1993., »Kratka tišina, dok vod za strijeljanje puni oružje« 1998. i »Prognani jezik« 2001.</p>
<p>Dobitnici Nobelove nagrade za književnost u posljednjih deset godina su: 2002. - Imre Kertesz (Mađarska); 2001. – V.S. Naipaul (Trinidad/Velika Britanija); 2000. – Gao Xingjian (Kina); 1999. – Guenter Grass (Njemačka); 1998. – Jose Saramago (Portugal); 1997. – Dario Fo (Italija); 1996. – Wislawa Szymborska (Poljska); 1995. – Seamus Heaney (Irska); 1994. – Kenzaburo Oe (Japan); 1993. – Toni Morrison (SAD) i 1992. – Derek Walcott (Trinidad). (H, K. R. )</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Šarm staroga Zagreba</p>
<p>Zabavno zavirivanje kroz ključanicu prošlosti / Izvedbu šaljivog uratka pripremio Silvije Foretić / Odlični pjevači na čelu s Martinom Zadro i Davorom Radićem / Puna dvorana HGZ ispratila pljeskom izvođače </p>
<p>Bio je to pogled u jedno doba, danas već beskrajno udaljeno od nas. Potkraj 19. stoljeća skupina zagrebačkih intelektualaca zabavljala se šaljivim scenskim parodijama, pa je tako 1886. ugledni zagrebački skladatelj Gjuro Eisenhuth na tekst Julija Šenoe, brata glasovita književnika Augusta, glazbeno sročio muzikalnu tragikomediju pod naslovom »Otelo, mletački Crnac iz Venecije«, kao parodiju na Shakespeareova »Othela«, posluživši se tematskim citatima iz tada poznatih opera, a i domaćih napjeva.</p>
<p> Na raspolaganju je imao očito dobre solističke glasove, a i cijeli orkestar, pa se u njegovim životopisima to djelo navodi kao opereta. Međutim, to nije opereta, nego samo šaljivi uradak koji je banalnim humorom zabavljao dokono društvo, okupljeno u svojevrsnoj udruzi »Kvakača«, kojima je likovni simbol bila žaba. Partitura djela sačuvana je u knjižnici Hrvatskoga glazbenog zavoda, pa je u ovoj jubilarnoj 175. godini od osnivanja te najstarije hrvatske glazbene ustanove izvučena na svjetlo dana kao šarmantan dokument jednoga prohujalog vremena.</p>
<p>Glazbena i tekstovna dorada i potrebne prilagodbe za današnjeg gledatelja povjerena je opravdano skladatelju, dirigentu i redatelju Silviju Foretiću, koji je u svom avangardnom svjetonazoru našao najprikladniji pristup tomu zavirivanju kroz ključanicu prošlosti – inzistirao je na ozbiljnosti rekonstrukcije u svakom pogledu, počevši od profesionalno sigurnih, mahom mladih opernih pjevača, preko zbora Zagrebačkih liječnika pjevača do Društvenog orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda. </p>
<p>Prilagođujući se uvjetima pozornice Hrvatskoga glazbenog zavoda, odustao je od dekora, a poslužio se više naznakama posuđenih kostima, uz odlično postavljenu i vođenu rasvjetu. </p>
<p>Tako je cijelu predstavu usmjerio na scensku akciju, u kojoj je pronašao pravilan odnos prema interpretaciji naivnog humora, tekstovno oblikovanog starozagrebačkom kajkavštinom Julija Šenoe i nerijetko dobro pogođenim parodističkim citiranjem tada poznatih odlomaka iz opera poput Gounodova »Fausta« ili Verdijeva »Rigoletta« i »Aide«.</p>
<p> Foretić je u svojoj obradi otišao i dalje u suvremenom ekstemporiranju i ubacivanju kasnijih opernih citata, na primjer iz Puccinijeve »Tosce«.</p>
<p>Odlične suradnike imao je u pjevačima, koji su kroz gotovo pola godine pokusa morali pamtiti gomile pjevanog i govorenog teksta i nota. Doslovno su briljirali sopranistica Martina Zadro, posebno u duhovito odigranoj sceni pijane Desdemone, ali i sa suvereno otpjevanim visokim C, i bariton Davor Radić kao razigrani, glasovno impozantni Otelo. U zahvalnoj akustici HDZ-a odlično su zvučali i glasovi Ivice Trubića (Dužd), Alena Ruška (Jago) i Stjepana Franetovića (Cassio) s dobro prikazanim likovima, uz sjajne karikature uloge Grabancija i intriganta Antonija, koje je ostvario Vid Balog.</p>
<p> Posebna radost predstave održane u srijedu, koja se ponavlja i u petak, bio je prepun auditorij, koji se odlično zabavljao i na kraju sve izvođače ispratio dugotrajnim pljeskom.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>U zamci nacizma i terorizma</p>
<p>Smotra svečano otvorena u dvorani kina Studentskog centra / Prikazan film »Cijena straha« Phila Aldena Robinsona s Benom Affleckom i Morganom Freemanom u glavnim ulogama </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Američkom filmskom akcijskom spektaklu »Cijena straha« (»The Sum of All Fears«) pripala je čast da otvori najveću ovogodišnju filmsku smotru u Hrvatskoj u sklopu koje će u četiri grada, Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci, biti u tjedan dana prikazano dvanaest svjetskih, pretežno američkih, hitova koji su prošloga ljeta osvajali svjetska kina. Smotra je svečano otvorena u dvorani kina Studentskoga centra u Zagrebu prikazivanjem toga filma. </p>
<p> »Cijena straha« možda je pogodan za početak revije hitova, jer riječ je o filmu koji je zaradio više od 170 milijuna dolara, s obiljem atraktivnih scena, poznatim glumcima i vještom kombinacijom (odnosno manipulacijom) dobre tehnologije i aktualne politike. Dakle pravi uradak Hollywooda 2002. godine. Ni manje ni više. Jer radi se o jednom već ofucanom stereotipu u kojem je sve predvidivo i već viđeno da gotovo ljuti. Naoko, sve je dobro, sve funkcionira upravo onako kako je zamišljeno, sve je »savršeno« . I upravo to je ono što zabrinjava, jer nema iznenađenja, redateljske improvizacije, autorske maštovitosti, glumačkog ekshibicionizma,...</p>
<p> Ne pomaže ni lukavost Toma Clancyja, koji je svoj istoimeni, 900 stranica dug bestseler napisao još prije 11 godina, ni nesumnjivo umijeće redatelja Phila Aldena Robinsona, čije autorske vrijednosti su potvrđene filmom »Polje snova«, predloženim za Oscara, a također i režijom prve epizode, nedavno Emmyjem nagrađene serije »Band of Brothers« u produkciji Stevena Spielberga. Boraveći prilično vremena u misijama Ujedinjenih nacija za izbjeglice u Somaliji i Bosni, gdje je napravio niz uspješnih dokumentaraca, Phil Alden Robinson imao je prilike upoznati se i s onom drugom, stvarnom, stranom rata, bez maketa i redateljskih uputa, pa je možda njegova hladna režija izmišljenih događaja i drama upravo rezultat njegova stava prema svemu tome. </p>
<p> Drama počinje s malom nuklearnom bombom proizvedenom u Americi koja nestaje 1968. nakon što izraelski avion biva pogođen za vrijeme izraelsko-egipatskog rata. Arapi ju pronalaze u Srednjoistočnoj pustinji, trideset godina kasnije, i ona završava u rukama austrijskog neonacista, koji je spreman sve učiniti ne bi li ponovno vratio vlast, moć i slavu vlastitim idealima. Uvjeren je da to može samo na jedan način, ako zavadi dvije najveće svjetske sile – Rusiju i Ameriku. Tako organizira razarajuću eksploziju bombe na stadionu u Baltimoreu za vrijeme odigravanja Super Bowla. Predsjednik Amerike u posljednji trenutak odlazi sa stadiona, ali ne uspijeva izbjeći katastrofu u kojoj pogiba nekoliko njegovih odanih čuvara. On je, dakako, uvjeren da je bombni napad djelo novog ruskog predsjednika i njegovih agresivnih namjera... </p>
<p>To bi otprilike bila politička pozadina zapleta u kojem je glavni lik, mlađahni Jack Ryan, analitičar, a potom agent CIA-e, koji kao dobar poznavatelj situacije u Rusiji, posebno novog predsjednika, vjeruje da se radi o lukavoj namještaljci i pokušava umiriti razbjesnjele vođe obiju strana velikih sila. Upravo u tim završnim scenama ovaj film prestaje biti akcijska drama i postaje neuvjerljiva bajka. Tim prije što Ben Affleck nema snagu, ni karizmatičnost, čak ni fizičku spretnost Harrisona Forda, koji je igrao Jacka Ryana u filmovima »Patriotske igre« i »Neposredna opasnost«, a nije uspio dostići ni uvjerljivost Aleca Baldwina kao Ryana u »Lovu na crveni oktobar«. </p>
<p> Affleckov Ryan više se čini kao slatkast štreber i karijerist, kojeg zabrinjava izgled, naglasak i veza s lijepom liječnicom, nego kao ozbiljan i opasan CIA-in razbijač i borac za pravdu i mir. Ako se upitamo zašto je onda taj film imao toliki uspjeh u Americi, odgovor je vrlo jednostavan, s obzirom na događaje od 9/11. Premda su snimanje i produkcija započeli prije, nakon tragičnih i dramatičnih događaja sve je poprimilo drugačija suznačenja. </p>
<p>Strah je postao okosnica svakodnevnoga života. Ljudi su se počeli bojati svega, pa i mogućnosti da teroristi napadnu neki od američkih gradova nuklearnim oružjem, što bi izazvalo opću svjetsku katastrofu. Dakle, ni jedna filmska izmišljotina više nije bila zabavna fikcija, nego se pretvorila u upozoravajuću realnost. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Arheolozi u istarskoj mikeni</p>
<p>Sudionici arheološkog skupa u Puli, uz vodstvo istraživača Bernharda Hänsela iz Berlina, obišli pretpovijesno gradinsko naselje Monkodonju / Velik dio izlaganja posvećen pretpovijesnim nalazima, posebnom onima u špiljama koje su zadnjih godina intenzivno istraživane </p>
<p>PULA, 10. listopada</p>
<p> – Obilaskom prapovijesnog gradinskog naselja Monkodonje, kraj Rovinja, nastavljen je drugi dan arheološkoga simpozija »Nova istraživanja u Hrvatskoj«, što su ga zajednički organizirali Hrvatsko arheološko društvo i Arheološki muzej Istre u Puli, a povodom stote obljetnice toga muzeja te u spomen na 1150. obljetnicu Trpimirove darovnice. Kroz to brončanodobno utvrđeno gradinsko naselje sudionike skupa (njih 120) proveo je Bernhard Hänsel, sa Sveučilišta u Berlinu, koji se bavio istraživanjem toga lokaliteta, te o njemu održao i predavanje u poslijepodnevnom dijelu prvoga dana skupa.</p>
<p>Monkodonja je izniman primjer među brojnim i raznovrsnim prapovijesnim gradinskim naseljima u Istri. Ističe se po pomno planiranoj monumentalno izgrađenoj utvrdi protourbanog karaktera. Nastala je na mjestu kamenoloma iz kojega je vađen kamen za njezinu izgradnju. Radovima u kamenolomu nastao je gornji plato – akropola grada, koji je bio podijeljen u gornji i donji grad te imao čak i svoje podgrađe izvan vanjskoga prstena monumentalnih zidina. A upravo to upućuje na društvenu stratifikaciju u smislu uspostavljanja socijalne vertikale stanovništva. Monkodonja, u kojoj se nalazila i ljevaonica bakra, bila je gusto naseljena (dvije do tri tisuće stanovnika), a karakterizirale su je udobne kuće kvadratnoga oblika. Njezin monumentalni ulaz vidljiv daleko s mora, koji se uspoređuje s mikenskim, impresionirao je sve koji su ga prvi put vidjeli, baš kao i sama utvrda, zidine koje su građene od kamenih blokova srednje veličine.</p>
<p>Velik dio ovogodišnjeg arheološkog skupa HAD-a posvećen je prapovijesnim nalazima, posebno onima pećinskim. Tako su o špilji Šandalja II kraj Pule, koja je tijekom gornjeg paleolitika bila nastavana više puta, izvijestili Ivor Karavanić i Ivor Janković, koji smatraju da jedino ta špilja nedvojbeno pokazuje prisutnost orinjasijenske industrije (dobro odražene u litičkom materijalu), dok ostala nalazišta ne sadrže dovoljno egzaktnih pokazatelja (ponajprije statistički relevantnih tipoloških značajki) da bi njihova industrija mogla biti pripisana orinjasijenu. U špilji Šandalja II, naime, tehnološkom analizom potvrđena je prisutnost različitih faza proizvodnje lomljevine i alatki na samome nalazištu. Sječiva su proizvođena tehnikom izravnog udaranja mekanim čekićem, što je tipično za gornji paleolitik.</p>
<p>O koštanoj industriji iz Pupićine peći s prijelaza iz gornjeg paleolitika u mezozoik govorila je Maša Mlakar (Cambridge), dok je o kamenim izrađevinama iz iste špilje, koje ukazuju na promjene načina proizvodnje i sve učestaliju upotrebu stranih, pa i egzotičnih sirovina za izradu alatki od cijepanog kamena tijekom neolitika izlagao Stašo Forenbaher. Tim će se izvješćima o najvažnijim dosadašnjim otkrićima u Pupićinoj peći tek treći dan simpozija pridružiti još jedno – Prestona Miracla (iz Cambridgea) koji će o toj špilji govoriti u kontekstu istraživanja pretpovijesnog naseljevanja Istre na prijelazu iz pleistocena u holocen, a posebice o početku proizvodnje hrane u Pupićinoj peći. O nalazima u Vešanskoj peći, koja je istraživana u sklopu međunarodnog arheološkog projekta »Pupićina peć«, jer se nalazi u njezinoj neposrednoj blizini kao i Vela peć, izvijestio je Darko Komšo. Budući da je u tome slučaju bilo riječi tek o nekoliko provedenih sondažnih istraživanja, diskusija koja je uslijedila upozorila je na nedostatnost takvih nalaza za neke uporišne zaključke o stratigrafiji za koju je potrebno istražiti znatno šire površine.</p>
<p>Posebno zanimanje izazvalo je izlaganje Sineve Kukoč o mitskoj strukturi skulpture iz Nezakcija s prikazom figure jahača, koja bi se mogla tumačiti kao interpretacija odnosa muškarca i žene, kao erotizirana ili heroizirana skulptura, ili kao prikaz »Magna mater«. O vremenu poslije Nezakcija, odnosno nakon rimskog osvajanja Nezakcija, u kojem se nakon pomora poubijanog stanovništva pola stoljeća ništa ne događa, nadahnuto je govorio Marin Zaninović, ističući da o tome vremenu vrela šute, što potvrđuje tezu da kada nema ratova – nema ni povijesti. V. K.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Izniman svijet Ingmara Bergmana</p>
<p>U petak započinje prikazivanje ciklusa filmova Ingmara Bergmana, kojeg će predstaviti švedski dokumentarist Gunnar Bergdhal filmovima »Intermezzo« i »Bergmanov glas«</p>
<p>ZAGREB,10. listopada</p>
<p> – Program Filmskoga centra sastavljen je od nekoliko izuzetnih ciklusa, prvi već traje od kraja rujna i posvećen je ekscentričnom britanskom autoru Dereku Jarmanu, a već u petak započinje novi, ne manje intrigantan i za filmofile interesantan ciklus filmova uglednog švedskog i europskog redatelja Ingmara Bergmana. O tome je u četvrtak govorio u Novinarskom domu Hrvoje Turković, zamjenik predsjednika Programskog vijeća, predstavljajući program filmova Filmskog centra do kraja godine. Budući da Filmski centar, koji djeluje drugu godinu, još nema svoju dvoranu, niti stalno mjesto boravka, Bergmanovi filmovi bit će prikazivani u dvoranama Kino kluba Zagreb, u Teatru Exit i u dvorani Kinoteke. </p>
<p> Program počinje u petak u 19 sati u Kino klubu Zagreb, gdje će biti prikazan dokumentarni film »Intermezzo« redatelja Gunnara Bergdhala, koji će i osobno biti nazočan, i s kojim je predviđen razgovor nakon projekcije. Gledatelji će moći razgovarati s Bergdhalom i drugoga dana u subotu, nakon projekcije njegova filma »Bergmanov glas« koji će biti prikazan u 16 sati u Teatru Exit. Taj film prvi put je prikazan na festivalu u Veneciji 1997. godine, i od tada je obišao cijeli svijet. Spomenuti ciklus o Bergmanu bit će također prikazivan i u Rijeci, u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. </p>
<p>Agar Pata, umjetnička voditeljica Kulturnog centra, informirala je da će uz spomenute cikluse do kraja godine biti organizirani također ciklus filmova Branka Bauera, zatim Tjedan austrijskog angažiranog filma, u programu kojeg će biti prikazani i provokativni »Pasji dani« Ulricha Seidela i »Lovely Rita« Jessice Hausner, koji su prošle godine izazivali veliku pažnju na filmskim festivalima u svijetu.</p>
<p>Pred kraj studenoga slijedi ciklus filmova talijanskog redatelja Pupija Avatija, zatim ciklus filmova Wernera Herzoga i krajem godine ciklus Michaela Powella, klasika britanske kinematografije tridesetih godina, i Emerica Pressburgera, jednoga od najuglednijih scenarista toga razdoblja. Filmski centar priprema za 12. studenoga susret i otvoreni javni sastanak i raspravu između predsjednika svih Kinoteka iz zemalja bivše Jugoslavije na kojem bi se napokon trebale otvoriti karte i ustanoviti kako dalje i tko je što komu dužan i na koji način riješiti probleme vlasništva. Br. S.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Hrvatsko-madžarski odnosi 1102. - 1918.</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – - Hrvatski institut za povijest i Institut za povijest Madžarske akademije znanosti, u povodu obilježavanja 900. godišnjice Kolomanove krunidbe, od 15. do 18. listopada u Zagrebu, Biogradu i Zadru priređuju međudržavni znanstveni skup Hrvatsko-madžarski odnosi 1102.-1918. Po programu, nakon svečanog otvaranja-pozdravnog govora ravnatelja Hrvatskoga instituta za povijest Mirka Valentića i uvodnog predavanja akademika Glatza Ferenca, ravnatelja Instituta za povijest Madžarske akademije znanosti – madžarski i hrvatski znanstvenici podastrijet će 15. i 16. listopada u Zagrebu svoje referate u jednoj od četiri sekcije: Srednjovjekovna personalna unija (1102. – 1527.), Zajedno na granici između dvaju velikih carstava (XVI. – XVIII. stoljeće), Ideologije i politička pitanja (1790. – 1868.) te Hrvatsko-madžarski odnosi od Nagodbe do rasula Monarhije (1868. – 1918.). Hrvatsko-madžarski međudržavni znanstveni skup održava se pod pokroviteljstvom hrvatske Vlade. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>PLAVA TOČKA U BESKRAJU</p>
<p>U potragu za vlastitim počecima</p>
<p>Naše neznanje o početnim uvjetima života ograničava vrijednost tih pokusa. Ono što nam je potrebno jest stvarni svijet čija atmosfera još sadrži nešto plinova bogatih vodikom, svijet koji je po drugim oblicima pomalo nalik Zemlji, svijet na koji bismo mogli poći tražiti naše vlastite početke. Taj je svijet Titan,veliki Saturnov mjesec </p>
<p>PIŠE: CARL SAGAN</p>
<p>Još nije završeno »Voyagerovo« istraživačko putovanje. Postoji, naravno, mogućnost da već sutra zataji neki vitalni podsustav, ali, što se tiče radioaktivnog raspada plutonijeva izvora energije, dva bi »Voyagera« mogla slati podatke na Zemlju otprilike do 2015. godine.</p>
<p>»Voyager« je inteligentno biće - djelomično je robot, djelomično čovjek. Proteže ljudska osjetila do dalekih svjetova. Za jednostavne se zadaće i kratkoročne probleme oslanja na vlastitu inteligenciju, ali se za složenije zadaće i dugoročnije probleme obraća kolektivnoj inteligenciji i iskustvu inženjera iz JPL-a. Taj će način djelovanja zasigurno postajati sve izraženiji. »Voyager« ima ugrađenu tehnologiju ranih sedamdesetih godina; da se svemirski brodovi za takvu zadaću projektiraju danas, okoristili bi se zadivljujućim napretkom umjetne inteligencije, minijaturizacije, brzine obrade podataka, mogućnosti samodijagnostike i popravaka te sklonosti da se nauči iz iskustva. Bili bi, također, mnogo jeftiniji. </p>
<p>U mnogim okolišima koji su preopasni za ljude i na Zemlji i na nebu, budućnost pripada partnerstvu robota i čovjeka, koje će partnerstvo priznati kao svoje pretke i pionire dva »Voyagera«. Pri nuklearnim nesrećama, katastrofama u rudnicima, istraživanju podmorja i u arheologiji, pri proizvodnji, pri istraživanju unutrašnjosti vulkana i kao pomoć u kućanstvu, da nabrojimo tek nekoliko mogućih upotreba, golemu bi prednost donijelo postojanje spremnih jedinica pametnih, pokretnih, kompaktnih, upravljivih robota koji mogu dijagnosticirati i popraviti vlastite kvarove. Vjerojatno je da će biti mnogo više takvih u bliskoj budućnosti.</p>
<p>Sada je uvriježena mudrost da će sve što izgradi vlada biti katastrofa. No, vlada je, zajedno s tim drugom strašilom, akademskom zajednicom, izgradila dva svemirska broda »Voyager«. Napravljeni su uz zadani trošak, na vrijeme, i daleko su nadmašili svoje predviđene odrednice, kao i najoptimističnije snove svojih graditelja. Ti strojevi ne žele upravljati, prijetiti, ranjavati ili uništavati, oni su otmjeni i predstavljaju istraživački dio naše prirode koji je oslobođen za lutanje Sunčevim sustavom i dalje od njega.</p>
<p> Ta je tehnologija, kao i blaga koja je besplatno otkrila svim ljudima, posvuda, u posljednjih nekoliko desetljeća bila jedna od nekoliko aktivnosti Sjedinjenih Država kojoj su se jednako divili i oni koji preziru velik dio njene politike kao i oni koji se s njom u svemu slažu.</p>
<p> »Voyager« je svakog Amerikanca stajao manje od centa godišnje, od lansiranja do susreta s Neptunom. Putovanja na planete jedna su od stvari, a ne mislim to samo za Sjedinjene Države već za cijelu ljudsku vrstu, koje radimo najbolje.</p>
<p>Među Saturnovim mjesecima: Postoji jedan svijet, po veličini negdje na sredini između Mjeseca i Marsa, na kojem gornji sloj zraka žubori od elektriciteta - koji dotječe sa susjednog arhetipskog planeta s prstenima, na kojem je vječito smeđa naoblaka obojana čudnom zagasito narančastom bojom i na kojem sama životna tvar pada s nebesa na nepoznatu površinu dolje. On je toliko daleko da svjetlosti treba više od jednog sata da stigne na njega sa Sunca. Svemirskim brodovima potrebne su godine putovanja. </p>
<p>Mnogo je toga u svezi s njim još tajanstveno, među inim i to jesu li na njemu veliki oceani. Ipak znamo o njemu upravo dovoljno da prepoznamo da nam na dohvat ruke može biti mjesto na kojem se odvijaju izvjesni procesi koji su eonima davno doveli do pojave života na Zemlji. </p>
<p>Na našem se vlastitom svijetu odvijao dug pokus - po nekim značajkama prilično obećavajući - u vezi s evolucijom materije. Najstarije su okamine stare oko 3,6 milijardi godina. Naravno da se početak života zbio prilično prije toga. No, prije 4,2 ili 4,3 milijarde godina Zemlja je bila toliko opustošena konačnim stadijima svog oblikovanja da se život tada još nije mogao pojaviti: siloviti su sudari talili površinu pretvarajući oceane u paru, tjerajući u svemir svu atmosferu koja se mogla skupiti od prethodnog sudara. Dakle, prije otprilike četiri milijarde godina postojao je prilično uski vremenski prozor trajanja možda tek stotinu milijuna godina, u kojem su se pojavili naši najudaljeniji preci. Kad su to jednom uvjeti dopustili, život se brzo pojavio. Na neki način.</p>
<p>Prve su žive pojave najvjerojatnije bile nesposobne, daleko manje sposobne od najjednostavnijih mikroba kakvi danas žive; vjerojatno su tek mogle stvoriti grube kopije sebe samih. No, prirodno odabiranje, ključni proces koji je prvi smisleno opisao Charles Darwin, postupak je takve izuzetno velike snage da se od najskromnijih početaka može pojaviti sve bogatstvo i ljepota biološkog svijeta.</p>
<p>Te su prve žive pojave bile načinjene od komada, dijelova, gradbenih elemenata koji su se morali pojaviti sami po sebi, odnosno, pod djelovanjem zakona fizike i kemije na beživotnoj Zemlji. </p>
<p>Gradbeni elementi sveg zemaljskog života zovu se organske molekule, molekule u osnovi kojih je ugljik. </p>
<p>Od beskonačnog broja mogućih organskih molekula, tek ih je vrlo malo potrebno u samoj srži života. Dvije najvažnije skupine su aminokiseline, gradbeni elementi bjelančevina, i nukleotidne jedinice, gradbeni elementi nukleinskih kiselina.</p>
<p>Odakle su stigle te molekule nešto prije nego što se pojavio život? Postoje samo dvije mogućnosti: pojavile su se izvana, iz svemira, ili iznutra, iz Zemlje. Znamo da je prije daleko više kometa i planetoida udaralo u Zemlju nego što se to događa danas, znamo da su ti mali svjetovi bogata skladišta složenih organskih molekula te da su neke od tih molekula izbjegle da budu spržene pri udaru. Ovdje opisujem stvari koje su domaće, ne uvezene: organske molekule stvorene u zraku i vodama davne, primitivne Zemlje.</p>
<p>Nažalost, ne znamo baš mnogo o sastavu prvobitnog zraka, a organske molekule nastaju mnogo lakše u nekim atmosferama u odnosu na druge. Nije moglo biti mnogo kisika budući da kisik stvaraju zelene biljke, a još uopće nije bilo zelenih biljaka. Vjerojatnije je da je bilo vodika budući da svemir obiluje vodikom, i da on odlazi iz gornje atmosfere Zemlje u svemir više od bilo koje druge vrste atoma (jer je tako lagan). </p>
<p>Ako možemo zamisliti različite moguće prvobitne atmosfere, možemo ih ponovno stvoriti u laboratoriju, dovesti nešto energije i vidjeti koje se organske molekule stvaraju i u kojim količinama. Tijekom godina pokazalo se da su takvi pokusi izazov i da obećavaju. Naše neznanje o početnim uvjetima, međutim, ograničava njihovu vrijednost.</p>
<p>Ono što nam je potrebno jest stvarni svijet čija atmosfera još sadrži nešto plinova bogatih vodikom, svijet koji je po drugim vidovima pomalo nalik Zemlji, svijet u kojem se organski gradbeni elementi u velikim količinama stvaraju u naše vrijeme, svijet na koji bismo mogli poći tražiti naše vlastite početke. Postoji tek jedan takav svijet u Sunčevu sustavu. Taj je svijet Titan, veliki Saturnov mjesec. Njegov je promjer oko 5150 kilometara, što je nešto manje od polovice promjera Zemlje. Treba mu 16 naših dana da jednom obiđe oko Saturna.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>CITY</p>
<p>Ničim nije odavao da ih primjećuje</p>
<p>Monetu je trebalo ništavilo da bi njegovo slikarstvo moglo slobodno slikati, u nedostatku teme, samo sebe. Suprotno onome što bi naivna potrošnja mogla sugerirati, Nymphéasi ne predstavljaju lopoče već pogled koji ih promatra</p>
<p>PIŠE: ALESSANDRO BARRICO</p>
<p>Taj izbor sjećanja</p>
<p> - a ne neposredan pristup pogledom - bio je genijalno krajnje prilagođavanje ništavila, jer sjećanje - a ne pogled - osiguravalo je milimetarski osjetilni protupokret koji je zaustavljao lopoče na korak od prevelike beznačajnosti i grijao ih sugestijom sjećanja onoliko koliko je bilo dovoljno da ih se zaustavi trenutak prije ponora nepostojanja. Bile su ništavilo, ali su bile. </p>
<p>Konačno, mogao ih je naslikati.</p>
<p>Ovdje bi obično prof. Mondrian Kilroy napravio prilično teatralnu stanku, vratio se za katedru i dopustio auditoriju nekoliko trenutaka tišine koji su korišteni svakojako, no uglavnom uljudno. Bio je to trenutak kad su njegovi kolege izlazili iz dvorane, artikulirajući pravu mrežu mikroizraza lica koji su značili živo odobravanje i iskreno žaljenje zbog niza obveza koje su im, kako se dalo razumjeti, onemogućavale da se još zadrže. Prof. Mondrian Kilroy nikada ničim nije odavao da ih primjećuje.</p>
<p>Nije Monetu bilo stalo slikati ništavilo. Nije se radilo o hiru umornog umjetnika, niti o ispraznoj ambiciji prema virtuoznom tour de force. Na pameti mu je bilo nešto suptilnije. Prof. Mondrian Kilroy zaustavio bi se na trenutak, na tom mjestu, netremice promatrajući auditorij i spuštajući glas, kao da izgovara kakvu tajnu, pa bi nastavio: Monetu je trebalo ništavilo da bi njegovo slikarstvo moglo slobodno slikati, u nedostatku teme, samo sebe. Suprotno onome što bi naivna potrošnja mogla sugerirati, Nymphéasi ne predstavljaju lopoče već pogled koji ih promatra. Preslika su određenog osjetilnog sustava. Da budemo precizni: vrtoglavo iskrivljenog osjetilnog sustava. Drugi kolege zasigurno autoritativniji od mene - primjećivao bi prof. Mondrian Kilroy odvratno lažnom skromnošću - već su utvrdili da Nymphéasi nemaju koordinate, odnosno da se javljaju kao plutajući u prostoru bez hijerarhije u kojemu ne postoji blizina i daljina, iznad i ispod, prije i kasnije. Stručno govoreći, oni su pogled nemogućeg oka. Nije na rubu bare perspektiva pogleda što ih vidi, niti u zraku, niti na razini vode, niti izdaleka, niti uz njih. Posvuda je. Možda bi kakav astigmatični bog mogao vidjeti ovako - volio bi ironično tumačiti prof. Mondrian Kilroy. Govorio bi: Nymphéasi su ništavilo, viđeno ničijim okom. </p>
<p>Stoga promatrati Nymphéase znači promatrati pogled - govorio bi - štoviše pogled koji se ne da svesti na bilo kakvo naše prethodno iskustvo, već je jedinstven i neponovljiv, pogled koji nikada ne bi mogao biti naš. Rečeno drukčije: promatrati Nymphéase granično je iskustvo, gotovo nemoguća zadaća. </p>
<p>Ta činjenica zacijelo nije umakla Monetu, koji je, manijakalnom sitničavošću, dugo bio zaokupljen proučavanjem posebnog razmještaja Nymphéasa, koji bi, koliko je to moguće, smanjio nevidnost. Ono što je pronašao bilo je osnovno sredstvo, samo po sebi naivno, koje ipak i danas pokazuje izvjesnu učinkovitost i koje je za sekundarnu posljedicu imalo otkliznuće lopoča u domet proučavanja prof. Mondriana Kilroya.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="34">
<p>Barić dvoji između Olića i Marija Marića</p>
<p>»Ne znam tko će još igrati uz Bokšića u napadu, kao što je upitan i jedan igrač iz veznog reda«, objašnjava Barić, ne želeći se igrati s imenima »kako ne bi prerano otkrio momčad« </p>
<p>ČATEŽ, 10. listopada</p>
<p> – »Znam većinu igrača koji će istrčati protiv Bugarske, imam tek jednu ili dvije dvojbe«, riječi su nogometnog izbornika Otta Barića dva dana prije veoma važne kvalifikacijske utakmice za EP u Portugalu, 12. listopada u Sofiji.</p>
<p>– U čemu dvojim? Ne znam tko će još igrati uz Bokšića u napadu (izbornik zacijelo dvoji između Ivice Olića i Marija Marića), kao što još ne znam igrača kojeg ću, uz ostale, staviti u vezni red, objašnjava Barić, ne želeći se igrati s imenima.</p>
<p>– Ako vam počnem govoriti imena, onda ću vam reći cijelu momčad, a to bi bilo prerano.</p>
<p>Inače, izbornik je očito oduševljen Bokšićem. O njemu je pred novinarima birao samo najljepše riječi. </p>
<p>– Bokšić se razvio u pravog igrača. Ne napadača, već igrača. On je prije bio posebno sprinter prema vratima. Danas je, pak, igrač koji više voli baratati s loptom. Dobro dribla, odličan je poslužitelj. Vidim ga ovdje odlično raspoloženog, sam mi kaže kako je vrlo zadovoljan što je opet s reprezentacijom. Sada odlično igra u Middlesbroughu, aktivan je i angažiran. Na njega doista računam u Sofiji. </p>
<p>Barić se osvrnuo i na tjedan priprema:</p>
<p>– Kroz cijeli tjedan sve je bilo idealno, posebno što je sve u redu s naša četiri nova, a opet iskusna igrača, Bokšićem, Robertom Kovačom, Stanićem i Tudorom. </p>
<p>Barić je uvjeren da o Bugarima zna baš sve:</p>
<p>– Svakodnevno dobijam informacije iz bugarskog tabora, još je upitan Balakov, iako pretpostavljam da će zaigrati. Ipak, postoji mogućnost iznenađenja u bugarskoj momčadi. Primjerice, mogao bi zaigrati Janković koji uvijek ulazi kada netko nedostaje u standardnoj momčadi Plamena Markova. </p>
<p>U četvrtak ujutro igrači su još jednom gledali videokazetu s utakmice bugarske vrste u Bruxellesu protiv Belgije. Podsjećamo, Bugarska je tada pobijedila sa 3-0. </p>
<p>– Samo da nas malo i sreća posluži. Gledali smo tu snimku Bugara protiv Belgijanaca. Prvi su pogodak Bugari postigli u 22. minuti, a da do tada nisu ni došli blizu belgijskih vratiju. No, pravo dodavanje Petrova prema Jankoviću urodilo je plodom, potom su zaigrali hrabrije i utakmicu lako i učinkovito priveli kraju. No, igra Bugara zna se i naglo raspasti, to može i mora biti naša prilika. Uvjeren sam, ponavljam vam, da sigurno nećemo izgubiti, na svoj je prepoznatljivo samouvjeren način rekao Barić. </p>
<p>Reprezentacija kreće u Sofiju u petak u 11 sati, izravnim charter letom iz Zagreba. U zrakoplovu ovog puta neće biti novinara, kako kažu u Savezu zbog premalih smještajnih kapaciteta. Ipak je vjerojatno neki drugi razlog posrijedi, ruku na srce i shvatljiv. Prije ovako važne utakmice reprezentaciji je doista potreban mir. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Lucianu Sušnju »papirnata« prednost za mjesto predsjednika HOO-a </p>
<p>Iz nacionalnih sportskih saveza koji podržavaju Sušnjevu kandidaturu čak je 26 evidentnih ili potencijalnih olimpijskih kandidata od ukupno 39 koliko ih je trenutačno na popisu HOO-a / Uz Matešku su, pak, stali neki »tradicionalni« Vrdoljakovi glasači, ali i veliki Hebelovi oponenti / Pobornici Matešinog izbora javno govore kako će za predsjednika HOO-a sigurno biti izabran Sušanj. Pokojni Biće Mladinić rekao bi – pila naopako</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Ono što se već poodavno znalo, sada je i službeno – kandidati su za novog predsjednika Hrvatskog oplimpijskog odbora Luciano Sušanj i Zlatko Mateša. Sušnja je kandidirao Hrvatski atletski savez, čiji je on predsjednik, dok je Mateša kandidat Hrvatskoga teniskog saveza, budući da kandidate za predsjednika mogu isticati isključivo savezi olimpijskih sportova.</p>
<p>Iako činjenica da se predsjednik bira tajnim glasovnjem članova Opće skupštine HOO-a donekle umanjuje vjerodostojnost i značaj potpisa potpore predsjedničkim kandidatima, nagađanje mogućim brojem glasova uvijek je zanimljivo. Matematika, tako, pokazuje da je nakon kandidacijskog postupka Sušanj »poveo« sa 26-18, budući da iza njegove kandidature stoji 10 olimpijskih sportova sa po dva glasa u Skupštini, te još šest saveza s jednim glasom, dok Matešu podupire sedam olimpijskih sportova te četiri neolimpijska.</p>
<p> Sušnjevu kandidaturu, navodno, podupiru i nogometaši, košarkaši, hokejaši, te još tri ili četiri županijske zajednice sportova, a i u Matešinom »stožeru« barataju sa znatno više glasova nego što je to vidljivo iz potpisa potpore. Formalno, to ne znači ništa, jer jednako je valjana svaka kandidatura koju podupire deset bilo kojih članica HOO-a. Neformalno, zanimljivo je pogledati tko je javno podržao koju kandidaturu, tu zbilja ima svega.</p>
<p>Uočljivo je da Sušnjevu kandidaturu podupiru, među ostalim, i tri važna olimpijska sporta od kojih se na Olimpijskim igrama u Ateni očekuje da bi Hrvatskoj mogli donijeti odličja atletika, plivanje i veslanje. Nadalje, iz saveza koji podržavaju Sušnja čak je 26 evidentnih ili potencijalnih olimpijskih kandidata, od ukupno 39 koliko ih je trenutačno na popisu HOO-a. Znači li to da sportovi s velikim olimpijskim ambicijama vjeruju da bi one mogle biti ostvarene bude li upravo Sušanj na čelu HOO-a? </p>
<p>Matešina je kandidatura, naizgled, manje atraktivna od Sušnjeve, no treba je »čitati između redaka«. Tada, naime, postaje očito da su na Matešinu stranu stali neki »tradicionalno« Vrdoljakovi glasači (rukomet, boćanje...), ali i najveći Hebelovi oponenti u nedavnom sukobu oko izbora glavnog tajnika HOO-a. Predsjednik je Hrvatskoga stolnoteniskog saveza, naime, dosadašnji potpredsjednik HOO-a Ivo Goran Munivrana, dok se kao predstavnik Hrvatskoga tekvondaškog saveza na nedavnoj Izvanrednoj sjednici Opće skupštine HOO-a pojavio Ivica Miočić Stošić, glavni tajnik Zagrebačkoga sportskog saveza i izabrani, ali neimenovani glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora.</p>
<p>Zanimljivo je također da posljednjih dana svi pobornici Matešina izbora javno govore kako će za predsjednika sigurno biti izabran ni više ni manje nego – Luciano Sušanj. Pokojni Ante Biće Mladinić rekao bi – pila naopako...</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Za pripreme odbojkaša potrošeno je 660 tisuća kuna! </p>
<p>»Certifikati su igračima izdani i prije Svjetskog prvenstva, ali lako se mogu i povući. Unatoč skorašnjem početku sezone, odluku o tome donijet ćemo bez žurbe. Zašto bismo, uopće, žurili«, ističe dopredsjednik HOS-a Zdeslav Barač</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Neslavnim nastupom seniora na Svjetskom prvenstvu u Argentini zaključene su ovogodišnje akcije hrvatskih odbojkaških reprezentacija. Juniorke i juniori nastupili su na europskim prvenstvima, dok su seniorke igrale dio kvalifikacija za EP nakon kojih su im preostali samo teoretski izgledi za plasman.</p>
<p>– Od svibnja do listopada naše su selekcije odigrale 52 utakmice. U načelu smo zadovoljni postignutim, pogotovo zbog juniora, jer nikad nismo imali obje reprezentacije na EP-u. Nastupom seniorki i, naravno, seniora nismo zadovoljni. Organizacija EP-a za juniorke u Zagrebu ocijenjena je odličnom, kao i turnir odbojke na pijesku iz europske serije. Uz to, 99 posto je sigurno da ćemo dobiti organizaciju Europskog seniorskog prvenstva 2005. godine za odbojkaše, istaknuo je dopredsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Zdeslav Barač. </p>
<p>Naravno, zbog poznatih događaja, najzanimljivija je bila analiza nastupa seniora u Argentini.</p>
<p>– Ovogodišnje pripreme za SP bile su najbolje do sada. Napravljena je temeljita analiza protivnika, odigran je velik broj utakmica, ali sve je poremećeno odbijanjem dijela igrača da do kraja sudjeluju u pripremama. To su vrlo teške nepodopštine i igrači zaslužuju biti sankcionirani. Ove godine za sve je selekcije potrošeno oko 2,5 milijuna kuna, a od toga čak 660 tisuća kuna za pripreme seniora, ustvrdio je Barač, a predsjednik HOS-a Livio Tončinić je dodao:</p>
<p>– Sljedeći tjedan je sjednica Izvršnog odbora na kojoj treba izabrati novog disciplinskog suca. Nakon toga, svi će štrajkaši biti prijavljeni, a sučevu odluku ne želim prejudicirati.</p>
<p>Sezona u stranim ligama, u kojima igra većina naših odbojkaša, počinje vrlo brzo. No, da bi uopće mogli nastupati za svoje klubove, igrači moraju od Saveza dobiti toliko sporne certifikate. </p>
<p>– Certifikati su izdani i prije SP-a, ali lako se mogu i povući. Unatoč skorašnjem početku sezone, odluku o tome donijet ćemo bez žurbe. Zašto bismo, uopće, žurili, kazao je Barač, dodavši kako je zbog ovakvog ponašanja igrača ugled odbojke u javnosti prilično narušen.</p>
<p>Konačna analiza argentinskog nastupa, ipak, još nije napravljena.</p>
<p>– Čekamo još izvještaj izbornika Igora Arbutine, a onda ćemo pozvati i kapetana Antu Jakovčevića da obrazloži igru i ponašanje. Velika je stvar što smo, uopće, otišli na SP, mogli smo i inače izgubiti od Italije sa 3-0, ali ne na ovakav način. No, za konkretne zaključke pričekajmo do sljedećeg tjedna, zaključio je Tončinić.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Agonija koja se mogla predvidjeti</p>
<p>Sve se to moglo izbjeći da nakon legendarnoga Zagrebova dvovlašća, koje je dvije godine izjedalo Zagreb i onda pod sumnjivim okolnostima u prvi plan gurnulo jedini upravljački dvojac Marčinković–Marić, nije na površinu isplivao klasični revanšizam začinjen taštinom</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Neizdržava situacija u redovima još uvijek aktualnoga nogometnog prvaka Zagreba, koja prijeti raspadom kluba, gdje igrači treniraju po svom, jer nakon brojnih neizvršenih obećanja ne žele nikoga slušati ni slijediti, mogla se zapravo predvidjeti, pa i dokazati običnim redanjem činjenica, što su neki neprijatelji svojedobno i radili. Nažalost, bili su u pravu, ali je crne slutnje i objektivne prognoze na trenutak odgodio »neplanirano« osvojeni naslov prvaka.</p>
<p>Tako je Zagreb danas sve bliži samom dnu. To je nešto još nedoživljeno u klubu koji iduće godine obilježava stotu obljetnicu postojanja i koji organizacijski i rukovodstveno tako jadno i obezglavljeno nije izgledao ni u vremenima kad je ispao u treću ligu. </p>
<p>Sve se to ipak moglo izbjeći da nakon legendarnoga Zagrebova dvovlašća, koje je dvije godine izjedalo Zagreb i onda pod sumnjivim okolnostima gurnulo u prvi plan jedini upravljački dvojac Marčinković–Marić, nije na površinu isplivao klasični revanšizam začinjen taštinom. Riječ je o takvom stanju duha koji nije želio voditi računa o tomu da biznis, a svi ističu da nogomet to jest, ne poznaje ni ljubav ni mržnju.</p>
<p> Naime, da bi se napravio dobar posao, moraju se isključiti politika, živci i revanšizam. Pritom treba biti toliko mudar da se svakog tko želi pomoći klubu, a bilo ih je unatoč raskolu, iskoristi na najbolji način. Dakako, ako su svi zajedno spremni na dovoljnu dozu tolerancije, jer nitko, ma koliko o sebi imao visoko mišljenje, ne može sve raditi sam.</p>
<p>Spomenuti je Zagrebov dvojac Marčinković–Marić razmišljanje da im nitko nije potreban uspio nametnuti kao pravilo koje se na trenutak čak i afirmiralo. No, samo dok je Zagreb osvajao naslov prvaka. Tada, u trenucima dobrih igara i osvajanja bodova kao na tekućoj traci, a zahvaljujući Kranjčarovoj viziji igre, sve što je MM dvojac radio bilo je – dobro.</p>
<p>No, usput je na površinu isplivalo bezbroj detalja zbog kojih su dežurni kroničari zbivanja u Kranjčevićevoj slutili skori raspad sustava, jer se na njegovu učvršćenju nije ništa radilo. No, to nisu željeli izustiti naglas kako se nekome ne bi zamjerili. Poznato je naime da je pobjednik uvijek u pravu, i da bi za nešto kao što je osvajanje naslova prvaka bili spremni založiti sve - i dostojanstvo, i novac i prijateljstvo...</p>
<p>Epilog priče je poznat. Svoju je grčevitu borbu za vlast u klubu sve usamljeniji dvojac (koji se u međuvremenu također raskolio) opravdao naslovom prvaka, ali pritom je sve manje želio bilo koga vidjeti uz sebe. Tako su umjesto velikih najava o nekom novom Zagrebu, zaštićenom od potresa, stvorili od kluba predmet sprdnje, ali i slikoviti primjer o tome kako vođenje kluba nije za svakoga, pogotovo dok je još službeni titular društvo. A onog dana kad klub postane privatan, ni tada nitko neće imati slobodne ruke iz njega raditi što želi. Dakako, ako se radi o klubovima s određenom tradicijiom koji su tada opće dobro pa time zaslužuju i više obzira.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Zagreb puca po šavovima</p>
<p>Nijedan klub u Hrvatskoj nije toliko dužan igračima kao što je Zagreb. Koliko je samo naših igrača reklo: »Da, bilo mi je lijepo uz Zagrebu, ali, hvala lijepa, ne bih nikad više!« / Odavno napukli šavovi teško da će opet izdržati</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Entuzijazam je kratko trajao u uredima i svlačionici hrvatskog rukometnog prvaka Zagreba. Tko ih je vidio prije otprilike dva tjedna, pomislio bi kako se u Zagrebu opet sprema nešto jako. No, kratko je trajalo, a počelo je zapravo dobro. Kako je sezona bila bliža, tako su u Zagreb stigli Valter Matošević, Tettey Bafro i Blaženko Lacković, a potom je stigla obavijest kako im Europski rukometni savez ipak dopušta nastup u Ligi prvaka.</p>
<p>Bila je to prava adrenalinska injekcija klimavom Zagrebu, koji stenje pod dugovima već dugo, čak i predugo. Razbudili su se Zagrebovi čelnici, živnuli su i igrači, pobijedili su Partizan, a uprava je ponovno, na sva zvona, objavila kako je u pregovorima sa tri velika sponzora i kako će sve biti riješeno vrlo skoro. </p>
<p>No, priču o sponzorima čelnici Zagreba ponavljaju već gotovo dvije godine, ako ne i dulje, i uvijek je bilo, prema njihovim riječima, »samo što nije riješeno«. A taj »samo što nije« nikako nije stizao. A to se ponovilo i ovog puta.</p>
<p>Sponzori još nisu u klubu, igrači s vremena na vrijeme dobiju nešto, reda radi, zaposlenici u klubu dobiju manje, ako i dobiju... Nije ni čudno da je nezadovoljstvo sve veće, ponajprije među igračima. Može se računati na njihov profesionalizam i motiv da što bolje treniraju i igraju, pogotovo u Ligi prvaka (kako bi eventualno našli novi klub ili digli cijenu), a i svjesni su da netreniranje šteti najviše njima samima. Ali to nije rješenje. Tim više što takva situacija traje predugo.</p>
<p>Odbiju li trenirati (kao što su to napravili nogometaši Zagreba), igrače će se odmah proglasiti neprofesionalnima. Kažu li nešto glasno, zaposlenici će čuti isto. A jesu li čelnici kluba profesionalni i pošteni prema igračima i zaposlenicima? Nisu, no to ih ne zanima, jer će pronaći brdo isprika. No, to nije bitno igračima i zaposlenima u klubu koji rade i za to bi trebali biti plaćeni.</p>
<p>Zapravo je pravo čudo kako to Zagrebu uspijeva toliko godina. Nitko mu ne osporava zasluge za hrvatski rukomet, ali nijedan rukometni klub u Hrvatskoj nije toliko dužan igračima kao što je Zagreb. Pa se s nekima sudi (zbog duga ruskom vrataru Andreju Lavrovu imali su problema i s EHF-om), neki su mu igrači i oprostili dug samo da odu čim prije i što dalje, s nekima prebijaju dugove, a neke ponovno dovode u klub, obećavajući da će riješiti dug... Koliko je samo naših igrača reklo: »Da, bilo mi je lijepo u Zagrebu, ali, hvala lijepa, ne bih nikad više!«</p>
<p>Po zakonu velikih brojeva (u ovom slučaju godina), naš bi rukometni prvak mogao lako puknuti po svim šavovima, jer šavove predugo drže »ziherice«. Dosad su čelnici Zagreba uvijek imali dežurnog krivca, tko će to biti sad? Teško da će uprijeti prstom u sebe. A dok je tako, Zagreb će se vrtjeti u svom loncu sa svim svojim problemima.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Hrvatsko veslanje prati svjetske trendove</p>
<p>U svrhu popularizacije veslačkog sporta VK Zagreb ugledao se na svjetske trendove te će 13. listopada prezentirati svojevrsnu veslačku ekshibiciju – utrke u svim disciplinama na stazi dugačkoj 500 metara</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Budući da hrvatsko veslanje ne bi zaostajalo za ostatkom svijeta pobrinuo se VK Zagreb, organizator brzinske regate »Zagreb 500«. U svrhu popularizacije veslačkog sporta organizator se ugledao na svjetske trendove te će u nedjelju, 13. listopada, na jarunskoj regatnoj stazi prezentirati svojevrsnu veslačku ekshibiciju – utrke u svim disciplinama na stazi dugačkoj 500 metara.</p>
<p>Tako će gledatelji prvi put u Hrvatskoj imati priliku aktivno sudjelovati u utrkama, budući da će od starta do cilja moći pratiti veslače i tako osjetiti stvarnu dinamiku ovog sporta. A i sudionici će imati motiv više »u veslima«, na 500 metara neće imati vremena za veliko taktiziranje, od početka će morati krenuti punom snagom.</p>
<p>Naravno, hrvatski su klubovi podržali tu inauguralnu regatu, za koju se nadaju kao će postati tradicionalna, brojnim prijavama. Tako će u nedjelju s početkom u 14 sati nastupiti 300 veslača i veslačica, podijeljenih u 161 momčad iz 14 klubova. Organizator je posebno ponosan što su uspjeli okupiti osam posada veterenskih osmeraca, ukupno. Budući da je »Zagreb 500« ujedno zamišljen i kao zatvaranje veslačke sezone, bit će upriličena i prigodna svečanost, koju će uveličati roditelji sudionika sa svojim prilozima u obliku raznih poslastica...</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="40">
<p>Blair ustupcima nastoji smanjiti Putinov otpor oko Iraka </p>
<p>Zabrinutost Rusije za njene naftne i novčane interese u Iraku ulijeva nadu Britancima i Amerikancima da se Moskvu, gospodarskim ustupcima, može pridobiti za intervenciju protiv Saddama</p>
<p>LONDON, 10. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Britanski premijer Tony Blair uputio se u četvrtak u Moskvu na pregovore s predsjednikom Vladimirom Putinom oko Iraka. Blair će pokušati nagovoriti Putina da se prikloni američko-britanskoj liniji, koja zagovara preventivnu intervenciju protiv Saddama Husseina. Uoči Blairovog puta pogledi Londona i Moskve na irački problem i dalje su bili gotovo dijametralno suprotni, kako svjedoče i neke izjave. </p>
<p>Blair je u srijedu, u intervjuu za BBC, više puta naglasio kako želi djelovati kroz UN, već i zato što bi intervencija bez odobrenja svjetske organizacije mogla izazvati međunarodnu krizu i podijeliti britanske laburiste. No, spomenuo je da je svejedno spreman poći u rat protiv Saddama i bez zelenog svjetla Vijeća sigurnosti.</p>
<p> Dok je Blair govorio u Londonu, savjetnik predsjednika Putina Sergej Jastržembski u Moskvi je na glas osuđivao američku politiku prema Iraku. Kritizirao je i nedavno objavljeni britanski dosje o Saddamovim oružjima masovnog uništenja, rekavši da on ne sadrži nikakve čvrste dokaze. Rusi nemaju puno sklonosti za Saddama, ali »povelja UN-a ne navodi da UN može mijenjati režime«, rekao je Jastržembski. </p>
<p>Neimenovani ruski diplomat visokog ranga izjavio je pak agenciji Itar-Tass da se međunarodni nesporazumi oko Iraka najviše vrte oko »pojma preventivnih udara«. Rusiji je stalo da situacija ostane »u domeni međunarodnog prava«, rekao je spomenuti diplomat, dodajući kako »London čini mnogo da zadrži Washington u zakonskim okvirima«. No, Rusija je vrlo skeptična prema mogućoj intervenciji u Iraku i stoga što tamo ima goleme gospodarske interese. Samo za račun bivših nabavki oružja i drugog uvoza Saddam Hussein duguje Rusima između osam i deset milijardi dolara. Ruske naftne kompanije u znatnoj su mjeri prisutne u Iraku, gdje dobro zarađuju – crpeći onoliko nafte koliko to dopuštaju trenutačne međunarodne sankcije. Moskva strahuje da bi Saddamov pad značio kraj sankcija UN-a, neograničeni povratak iračke nafte na svjetska tržišta i pad cijena nafte. Bio bi to »vrlo crni« rezultat za Rusiju, izjavio je u vezi s time Putinov savjetnik Jastržembski. Kako je rekao Rusiji trebaju jamstva da neće doći do destabilizacije naftnog tržišta.</p>
<p>Naoko paradoksalno, takav ton zapravo ulijeva nadu Londonu i Washingtonu da je s Moskvom moguća nagodba. »Postoje lobiji i skriveni interesi u Rusiji, koji se moraju prevladati, ali Rusiju se na kraju može pridobiti«, izjavio je visoki britanski diplomat londonskom Timesu, dodajući: »To svakako neće biti tako teško kao što je bilo nagovoriti Rusiju da prijeđe na našu stranu oko Kosova«.</p>
<p>Tony Blair ima gotovo srdačne odnose s Vladimirom Putinom, s kojim je održao čak šest bilateralnih sastanaka u zadnjih 30 mjeseci. No, njihovo druženje u Putinovoj dači izvan Moskve ovaj put bi moglo biti napetije nego obično. Rusija je već više puta dala na znanje da se protivi donošenju nove rezolucije UN-a koja bi odobrila korištenje vojnih snaga protiv Iraka, prije nego UN-ovi inspektori naoružanja dobiju šansu da nastave svoj posao u toj zemlji. Zbog toga otvoreno je pitanje hoće li anglo-američka diplomatska osovina, pomoću određenih gospodarskih ustupaka, doista uspjeti prevladati otpor Moskve tako lako kako to već neko vrijeme tvrde analitičari i tisak na Otoku. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Svjedoka kojem su amputirane noge, Milošević upitao zna li poslovicu: »U laži su kratke noge« </p>
<p>Glavni tužitelj Geoffrey Nice izrazio je, u ime tužiteljstva, zgražanje nad Miloševićevim postupkom / Sudac Richard May rekao je da sudsko vijeće tretira to pitanje kao »vulgarnu zloupotrebu« postupka</p>
<p>HAAG, 10. listopada </p>
<p> - Protuispitivanje bivšeg crnogorskog ministra vanjskih poslova Nikole Samardžića, invalida kojem su amputirane noge, završilo je u četvrtak pitanjem bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića: »Znate li, gospodine Samardžiću, srpsku narodnu poslovicu: 'U laži su kratke noge'?«.</p>
<p> Predsjednik sudskog vijeća Richard May onemogućio je odgovor riječima: »Ne, ne morate se zamarati odgovorom«. May je rekao da sudsko vijeće tretira to pitanje kao »vulgarnu zloupotrebu« postupka. Milošević je raspravu pratio bez ikakvih reakcija, a sudac je spriječio njegov pokušaj da nešto kaže.</p>
<p>Glavni tužitelj Geoffrey Nice izrazio je u ime tužiteljstva zgražanje nad Miloševićevim postupkom. »Neka ostane zabilježeno da svi iz tužiteljstva osuđuju posljednje pitanje optuženika koje se spustilo u najveće dubine neukusa, pa još i niže«, istaknuo je Nice. </p>
<p> Inače, Milošević je u posljednjih sat vremena protuispitivanja suočavao Samardžića s njegovih vlastitim izjavama u kojima je branio tadašnju službenu politiku Podgorice i Beograda, odnosno Momira Bulatovića i Miloševića, a svjedok ih je odbacivao riječima da je sve to »podvala«.</p>
<p> Podvala je tako, prema Samardžiću, bilo sve - od njegove izjave za podgoričku Pobjedu da je Prevlaka crnogorski teritorij, do diplomatskih bilješki njegova ministastva pripremljenih za Bulatovića, u kojima se razrađuju teze za obranu crnogorske politike na međunarodnom planu, a uključuju i tvrdnje o genocidnosti hrvatske politike prema Srbima.</p>
<p> Milošević je pokušavao diskreditirati Samardžića i sugestijama da je umjesto interesa Crne Gore branio interese Zapada, ali i Hrvatske.</p>
<p> »Vi ste u izjavi napisali da vas je Hrvoje Kačić spriječio da podnesete ostavku... Od tada ste zastupali interese Hrvatske u vladi Crne Gore?«, pitao je Milošević što je svjedok odbacio.</p>
<p> Milošević ga je optužio i za pljačku navodeći izjavu jednog kapetana JNA koji je za Pobjedu od četvrtka izjavio kako mu je Samardžić 1991. prišao u Herceg-Novom, pozvao na piće kako bi se upoznali i zatim ga zatražio da mu s područja Dubrovnika ukrade jednu kampkućicu i to »što veću i dulju« za 300 njemačkih maraka. Milošević je tvrdio i kako je Samardžić za kuću Tereze Kesovije tada govorio da je prebogata i da se iz nje ima što uzeti.</p>
<p> Miloševićeve sugestije Samardžić je odbacio kao gluposti.</p>
<p> Počeo je svjedočiti novinar Dejan Anastasijević koji je izvještavao s ratišta u Hrvatskoj. Svoje svjedočenje započeo je opisom opsade Vukovara koju su vodile JNA i srpske snage te uništavanja okolnih hrvatskih sela. Ono što je vidio, rekao je Anastasijević, bilo je u suprotnosti s izvješćima koje je slušao u Srbiji o razaranjima srpskih sela. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Izrael: Poginula jedna žena i bombaš samoubojica</p>
<p>TEL AVIV/RAMALLAH, 10. listopada </p>
<p> - Palestinski bombaš samoubojica ubio je jednu ženu i ranio 12 ljudi kad se u četvrtak raznio pokraj autobusa u Izraelu. Veći broj žrtava spriječili su vozač i putnici koji mu nisu dopustili da se ukrca. </p>
<p> »Vozač mu je otvorio vrata kao svakom drugom putniku, njemu i još jednom muškarcu. Kad su uočili da je naoružan, da ima bombe za pojasom, uhvatili su ga za ruke, viknuli svima da se maknu i onda su i oni pobjegli. Taj je muškarac ustao, otišao tridesetak metara južno od autobusa i digao se u zrak«, rekao je zapovjednik telavivske policije za radio izraelske vojske.</p>
<p> Izraelske snage u četvrtak su uhitile najmanje 85 Palestinaca u velikoj operaciji provedenoj na širem području Ramallaha u središtu Zapadne obale, objavili su palestinski izvori. Nekoliko tenkova i oklopnih transportera izraelske vojske ušlo je u najmanje 20 sela na tom području i uhitilo najmanje 65 Palestinaca.</p>
<p> Izraelski radio javio da su uhićeni većinom članovi islamističkog pokreta Hamas. Desetak Palestinaca uhićeno je i u gradu Yamounu u blizini Jenina, a još desetak u Nablusu, Kalkilyji i Hebronu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>EU dolazi na hrvatske granice</p>
<p>Hrvatska dogodine može uskočiti u EU čekaonicu, pomognu li joj njeni rezultati / S objektivno marginalnim, a subjektivno primarnim Haagom za vratom, Hrvatska bi mogla izgubiti još poneku godinu, nakon što je sebi dopustila luksuz da prokocka cijelo jedno integracijsko desetljeće</p>
<p>BRUXELLES, 10. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Europska Unija doći će na hrvatske kopnene granice u 2004. godini. Hrvatska će se unutar tih granica naći mnogo kasnije, a ovog trenutka nitko ni ne zna vrijeme ili rok, unatoč činjenici da je Hrvatska po mnogim parametrima ravnopravna zemljama iz »gornjeg doma« aktualnih kandidata prvog vala proširenja. Za te je zemlje nalaz europske Komisije upravo ustvrdio da su ispunile uglavnom sve političke i ekonomske kriterije, da se smatraju učvršćenim demokracijama i funkcionirajućim ekonomijama. </p>
<p>Unija će doći na granice Hrvatske i to je dobra vijest čak i u ovoj situaciji u kojoj Hrvatska nije ni otpočela pregovore, a možda ih i neće tako skoro otvoriti, poslože li se sve nepovoljne okolnosti. EU računa da će proširenje približiti susjedstvo, i to je naglasila u svom strateškom dokumentu. EU će nadalje razvijati novu politiku odnosa na »novim granicama«. U dosadašnjim je razmatranjima EU govorila isključivo o prostoru istočnih granica: Ukrajini, Bjelorusiji i Moldaviji i, dalje preko njih, Rusiji te o Sredozemlju. Sad je dobila novo »susjedstvo«, zemlje zapadnog Balkana. Hrvatska unutar regije obuhvaćene procesom stabilizacije i pridruživanja zaista se može tretirati kao »susjedstvo«, pogotovo radi onog nejasnog statusa pomalo karikaturalno opisanog kao »kandidat za kandidata«. </p>
<p>Regija će proširenjem do 2007. godine - u najboljem slučaju - ostati siva zona unutar Unijinog korpusa, jer se u ovom bloku analiza kandidatskih zemlja ne spominje i ne izdvaja. Opravdanje se možda, ali samo možda, nalazi u činjenici da se Unija bavila samo i isključivo kandidatima, te da posebnim, izdvojenim izvještajima prati i analizira situaciju na svome jugoistočnom rubu. Budući da je prezauzeta »pravim« kandidatima, a stanje u regiji nije takvo da tjera na ozbiljnije razmišljanje o promjeni taktike, pogotovo što se stvari na prostoru Srbije i Crne Gore toliko sporovozno mijenjaju da nema govora čak ni o evoluciji, a kamoli revoluciji, EU nije našla vremena, volje niti motiva za detaljnije razglabanje kako dalje s tom regijom. </p>
<p>U Kopenhagenu, u prosincu, također se ne očekuje izjašnjavanje Europske unije na temu perspektiva europskog jugoistoka, osim možda nekoliko općenitih rečenica. Regija postaje zanimljiva tek s grčkim preuzimanjem Predsjedništva Unijom u prvoj polovici 2003. godine. U vremenu kada svih deset »podobnih« kandidata zaključuju pregovarački proces i njihovi ispregovarani sporazumi kreću u proceduru prihvaćanja u nacionalnim parlamentima, grčko će Predsjedništvo dati prvo viđenje promjena u regiji i načina na koji Atena, a preko nje i EU, misli ubrzati pozitivne procese na jugoistoku Europe. </p>
<p>Grci će, inače, zapadni Balkan uzeti za prioritet svog predsjedanja. Dogodine će najglavniji Unijin posao, proširenje, biti gotov a preuranjen je novi najglavniji zadatak, unutarnje reforme s naglaskom na poljoprivredi i razvojnim fondovima. Zemlja s iskustvom u regiji i dosadašnjim ne baš hvaljenim rezultatima kormilarenja Unijom dobiva priliku za potvrđivanje (nakon izuzetnog uspjeha s eurom), sastavi li projekt dovoljno dobar da Unija i zadnjem neriješenom kontinentalnom problemu stane na kraj. </p>
<p>Hrvatska se dogodine planira ubaciti među kandidate. Plan je realan ukoliko zemlja i dalje bude ostvarivala rezultate koji je drastično dijele od ostatka regije, dakle ispunjavala znane uvjete i kriterije, od funkcionirajućeg pravosudnog sustava i ekonomskih reformi do suradnje s Haagom. Haag je »slučajem Bobetko« od marginalne postao glavna tema koja će sutradan Uniji, neopredijeljenoj želi li regiju u paketu ili individualne države sa po mjeri skrojenim pristupom, potvrditi da su svi Balkanci isti, dakle ne ispunjavaju obaveze. </p>
<p>Onom ne baš zanemarivo malom broju skeptika slučaj Bobetko osigurava dovoljno argumenata da Hrvatsku drže do daljnjega na ledu, da čeka BiH (jer Unija želi da i njezin projekt od Ashdownova protektorata pređe u funkcionirajuću državu) i Srbiju/Crnu Goru jer je dovoljno velika, ekonomski i strateški zanimljiva). Unija ne zna ni kako će s programima potpore bržem prilagođivanju europskim standardima. Kandidati su imali Phare, Saphard i ostale programe, zaostali u utrci dobiti će dodatnu injekciju kako bi što prije prebrodili jaz, a jugoistok Europe zadovoljava se mrvicama iz CARDS-a koji, istina, podupire razvoj regionalne suradnje, ali ne daje ni eurocenta za razvoj suradnje regije s Unijom.</p>
<p>Hrvatska dogodine može uskočiti u čekaonicu, pomognu li joj njeni rezultati. S objektivno marginalnim, a subjektivno primarnim Haagom za vratom, može izguvbiti još poneku godinu, nakon što je sebi dopustila luksuz da prokocka cijelo jedno integracijsko desetljeće.</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Dvadeset posto ruskih građana bojkotira popis stanovništva</p>
<p>Mnogi Rusi boje se da im na vrata ne pozvone lažni popisivači koji će ih opljačkati / Drugi vjeruju da vlasti provode popis kako bi uvele nove poreze, a mnogi brkaju popis stanovništva s izborima pa čak svoje sudjelovanje u popisu uvjetuju popravkom zgrada </p>
<p>MOSKVA, 10. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - U Rusiji je počeo popis stanovništva, prvi nakon 13 godina i raspada Sovjetskog Saveza koji napokon treba utvrditi koliko stvarno danas Rusija ima stanovnika. Prema posljednjem popisu 1989. godine, Rusija je imala 149 milijuna stanovnika. Međutim, zbog niskog nataliteta i visoke stope smrtnosti (u proteklom razdoblju u Rusiji je prosječno godišnje više od 800.000 ljudi umiralo nego što se rađalo) stručnjaci procjenjuju da zemlja ima najviše 144 milijuna ljudi.</p>
<p> Pad broja stanovnika bio bi veći da nakon raspada SSSR-a nekoliko milijuna ljudi iz bivših sovjetskih republika nije emigriralo i dobilo utočište u Rusiji.</p>
<p>Naravno, osim utvrđivanja točnog broja stanovnika, popis treba dati što vjerodostojniju sliku o današnjem nacionalnom, vjerskom, i obrazovnom sastavu ruskog stanovništva, kao i stanbenim prilikama građana ili osnovnim izvorima prihoda. Međutim, iako je popisu stanovništva prethodila velika propagandna kampanja, krajnji rezultat i uspjeh te velike i skupe akcije pod velikim je pitanjem.</p>
<p>Naime, provedeno uoči početka popisa stanovništva ispitivanje javnog mišljenja otkrilo je da čak 20 posto ruskih građana ne namjerava popisivačima otvoriti vrata dvojih domova. Prvo zbog straha da im na vrata ne pozvone lažni popisivači koji će ih opljačkati, a drugo, zbog uvjerenja mnogih da vlasti provode popis kako bi na temelju takvih podataka uvele nove poreze.</p>
<p> Strah od lažnih popisivača osobito je raširen u gradovima s visokom stopom kriminala kao što su to desetmilijunska Moskva ili petmilijunski Sankt Peterburg. Stoga je čak devet posto anketiranih Moskovljana izjavilo da neće i ne želi sudjelovati u popisu stanovništva. Zbog toga su gradske vlasti u posljednji trenutak otvorile i posebne javne informativne puktove gdje građani mogu doći i dati svoje podatke popisivačima. Čak je otvorena i mogućnost da građani telefonom sudjeluju u popisu stanovništva.</p>
<p> Međutim, zbog visoke stope kriminala u strahu nisu samo građani već i popisivači. »Popis traje od 9 ujutro do 22 sata i naravno da ja neću nikome pokucati na vrata i ući u stan kad padne mrak«, priznala je studentica moskovskog Pravnog fakulteta, Nataša Gončareva koja je postala popisivač tek pod pritiskom fakulteta koji je studentima rad na popisu nametnuo kao dio »obavezne prakse«. </p>
<p>Zbog popisa moskovska je policija stavljena u povišeno stanje pripravnosti sve do 16. listopada kada završava akcija popisivanja. Štoviše, kao svojevrsno sredstvo samoobrane u svim velikim ruskim gradovima popisivači su dobili zviždaljke kako bi u slučaju opasnosti mogli dati signal policiji koja dežura na ulicama.</p>
<p> Za popisivače vlasti su angažirale uglavnom studente koji će za taj jednotjedni posao dobiti 1500 rubalja) 50 dolara). Međutim, dok su se u unutrašnjosti studenti borili za taj honorarni posao, u Moskvi gdje je 1500 rubalja »mali novac«, studenti su se bunili i ulogu popisivača preuzeli su tek nakon snažnog pritiska fakultetskih vlasti. To je još jedan razlog što analitičari sumnjaju da će se popisivači u Moskvi truditi da savjesno obave posao.</p>
<p> Odluku dijela ruskog stanovništva da bojkotira popis, moskovski sociolog Mihail Išlinski objašnjava s nekoliko činjenica. </p>
<p>Za proteklih deset godina povjerenje stanovništva prema vlastima jako je opalo. Dio građana brka popis stanovništva s izborima pa čak svoje sudjelovanje u popisu uvjetuje zahtjevima gradskim vlastima da im se poprave zgrade ili obave druge komunalne usluge. Zbog visoke stope kriminala nerado otvaraju vrata neznancima i drže da im takav rizik nije potreban jer od popisa neće imati nikakve osobne koristi. Napokon, kako tvrdi sociolog Išlinski, bez obzira koliko će se građana odazvati i sudjelovati u popisu stanovništva, točnost rezultata i tako prikupljenih podataka ostat će upitnim. Čak i na popisima održanim u vrijeme kada je stanovništvo imalo više povjerenja u vlast, značajan broj građana davao je iz različitih motiva lažne podatke o sebi. </p>
<p>Primjerice, na posljednjem sovjetskom popisu stanovništva 1989. godine, čak četiri puta više žena u odnosu na muškarce lagalo je da su u braku!</p>
<p> Na upravo započetom popisu zasad je zamjećeno da dio građana nerado odgovara na pitanje što su po nacionalnosti. Nekoliko građana je zahtijevalo od popisivača da u rubriku njihove nacionalnosti upišu da su »marsijanci«.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Objavljen popis kandidata za senatske izbore</p>
<p>Republikanci održavaju napetost mogućeg vojnog pohoda na Irak, a demokrati ne uspijevaju nametnuti razgovor o plaćama, zapošljavanju, mirovinama, školstvu i zdravstvu </p>
<p>WASHINGTON, 10. listopada</p>
<p> - Federalno izborno povjerenstvo objavilo je u Washingtonu podatke o kandidatima koji će se 5. studenoga naći na glasačkim listićima za izbore članova američkog Senata.</p>
<p> U 34 savezne države bira se isto toliki broj, od ukupno 100 senatora. Na kušnji je 20 mjesta koja su kontrolirali republikanci i 14 demokratskih. Trojica republikanskih senatora Phil Gramm (Teksas), Jesse Helms (Sjeverna Karolina) i Strom Thurmond (Južna Karolina) odlaze u mirovinu i neće tražiti reizbor.</p>
<p> U sadašnjem, 107. sazivu Senata demokrati drže 50 mjesta, republikanci 49, a jedan senator je neovisan ali podržava demokrate. Američki politički analitičari očekuju sedam neizvjesnih izbornih ogleda. U Arkansasu, gdje će sadašnji senator, republikanac Tim Hutchinson nastojati odbiti izazov demokrata Marka Pryora i Coloradu gdje će još jedan republikanac, Wayne Allard nastojati zadržati svoje senatsko mjesto, a suparnik mu je Tom Strickland (D).</p>
<p> U Južnoj Dakoti demokratski senator Tim Johnson ima dostojnog suparnika u sadašnjem zastupniku, republikancu Johnu Thuneu. Slično je u Minnesoti gdje je senatoru Paulu Wellstoneu (D) izazivač Norm Coleman (R) i Montani, gdje senatora Maxa Baucusa (D) ozbiljno ugrožava republikanac Mike Taylor.</p>
<p> Nezahvalno je prognozirati i ishode izbora u New Hampshireu i New Jerseyju gdje su senatska mjesta upražnjena. Za naklonost birača u New Hampshireu bore se sadašnja guvernerica ta države Jeanne Shaheen i republikanski zastupnik u Predstavničkom domu John Sununu, a u New Jerseyju ogledat će se bivši senator Frank Lautenberg (D) i poduzetnik Douglas Forrester (R).</p>
<p> Najlakši posao očekuje republikanske senatore iz Kansasa Pata Robertsa, Mississippija Thada Cochrana i Virginije Johna Warnera, jer demokrati u tim državama nemaju kandidate.</p>
<p> Od upražnjenih senatskih mjesta, sigurno je da predsjednik George W. Bush neće dopustiti da u njegovu Teksasu republikanskog kandidata Johna Cornyna iznenadi bivši gradonačelnik Dallasa, demokrat Ron Kirk.</p>
<p> Republikanka Elizabeth Dole, bivša ministrica rada, predsjednica Crvenog križa i supruga predsjedničkog kandidata Boba Dolea u Sjevernoj Karolini bi morala pobijediti, premda za suparnika ima bivšeg šefa ureda Bijele kuće Erskina Bowlesa.</p>
<p>U Južnoj Karolini birači tradicionalno glasove daju republikancima, tako da kongresnik Lindsey Graham ne bi trebao imati problema s demokratom Alexom Sandersom.</p>
<p> Predizborna kampanja se zahuktava, ali još nitko nije siguran koje će teme dominirati. Republikanci uz svesrdnu Bushovu pomoć održavaju napetost mogućeg vojnog pohoda na Irak i opasnosti od terorizma, nastojeći što dalje od pozornosti birača odgurati neugodne gospodarske i socijalne teme. Demokrati, pak ne uspijevaju nametnuti razgovor o plaćama, zapošljavanju, mirovinama, školstvu i zdravstvu. Bijela kuća ih već tjednima vješto navodi da se bave Bushovom borbenom retorikom spram Iraka i zakonom o domovinskoj sigurnosti. Pritom ne samo što gube vrijeme i rasipaju energiju, nego se svako malo u sumnju dovodi njihovo domoljublje. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>CIA proturječi Bushu oko Iraka </p>
<p>LONDON, 10. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Nastojanjima Georgea Busha da mobilizira podršku za vojnu intervenciju protiv Iraka stigao je udarac s krajnje neočekivanog mjesta. Tako otprilike međunarodni promatrači tumače nedavno objavljeno pismo CIA-e u kome se tvrdi da Saddam Hussein trenutačno nije jako opasan za Ameriku.</p>
<p> Američka intervencija mogla bi, međutim, natjerati Saddama da posegne za kemijskim ili biološkim oružjem, te bi se opasnost od male pretvorila u veliku, navodi se u tom pismu koje je direktor CIA-e George Tenet ovih dana uputio američkom Kongresu. U govoru što ga je ovog tjedna održao u Cincinnatiju, predsjednik Bush je rekao da, suočena s iračkom prijetnjom, Amerika »ne može čekati na krajni dokaz«. No, Tenetova analiza iračkih namjera sasvim je suprotna. U svom pismu Kongresu, šef CIA-e upozorio je da će Saddam, osjeti li se osobno ugroženim, »zgrabiti zadnju šansu za osvetu, povukavši sobom velik broj žrtava«. »Ako bi Saddam zaključio da se napad … ne može više zaustaviti, vjerojatno bi se mnogo manje suzdržavao od terorističkih akcija«, navodi se u pismu.</p>
<p>Pismo Kongresu Tenet je uputio na zahtjev tog tijela da objavi neke dijelove CIA-inih analiza oko Iraka. Tenetove procjene podupire i nedavno svjedočenje neimenovanog američkog obavještajca pred Kongresom prošlog tjedna. Taj je obavještajac rekao: »Procjenjujem kako bi vjerojatnost da Saddam inicira napad u predvidljivoj budućnosti pod sadašnjim uvjetima vjerojatno bila niska.« Na upit kakva bi bila vjerojatnost iračkog kemijskog ili biološkog napada na Ameriku, kao reakcija na vojnu invaziju, isti je obavještajac odgovorio: »Prilično visoka, po mome mišljenju.«</p>
<p>Nakon objavljivanja Tenetovog pisma, neki postavljaju pitanje ne uvećava li američki predsjednik prijetnju od Iraka kako bi opravdao vojnu akciju protiv te zemlje. Neobično je da je CIA u javnu domenu stavila tako detaljne obavještajne procjene, učinivši to nakon jakog pritiska američkih senatora. CIA se, inače, trenutačno natječe s Pentagonom koji također opskrbljuje predsjednika Busha obavještajnim podacima o Iraku, a nastrojen je mnogo više u prilog intervencije. Ostaje dojam da američki predsjednik i CIA trenutačno nisu u najvećem suglasju u procjenama Saddamovih namjera. J. Z. N.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Budućnost EU u rukama irskih birača </p>
<p>Irsko »ne« povelji iz Nice blokiralo bi ili odgodilo učlanjivanje Poljske, Mađarske, Češke, Estonije, Letonije, Latvije, Slovenije, Slovačke, Malte i Cipra u Europsku uniju LONDON, 10. listopada (Od Vjesnikove dopisnice) - Kada se za tjedan dana na nacionalnom referendumu budu izjašnjavali o takozvanoj Povelji iz Nice, Irci će na neki način odlučivati i o budućnosti Europske unije. EU se priprema za skoro veliko proširenje, a povelja bi trebala pojednostaviti donošenje odluka u tom sve većem političkom tijelu. Sve članice EU moraju do kraja godine ratificirati taj dokument utanačen 2000. u Nici, ali samo Irska ima ustavnu obavezu da to učini putem referenduma.</p>
<p>U lipnju 2001. birači Zelenog otoka već su se jednom izjasnili protiv Povelje na referendumu. Oni idu na popravni ispit19. listopada, a o rezultatu ovisi i cjelokupni projekt europskog proširenja. Kako je poznato, EU bi do 2004. trebala primiti deset novih članica iz istočne i južne Europe. Ako Irci ponovo kažu »ne«, širenje EU moglo bi biti ugroženo ili barem dobrano usporeno. </p>
<p>Nakon mukotrpnog natezanja koje je bilo potrebno da se utanači povelja iz Nice, nitko u EU ne želi reprizu tog kompliciranog procesa. Mnogi smatraju da su Irci koji su imali više financijske koristi od EU nego ijedna druga članica sada nezahvalni. No oni su zapravo nezadovoljni dijelovima povelje, posebno onima koji se bave složenim sustavom glasovanja u EU. Da bi se pojednostavnilo upravljanje proširenom Unijom, predlaže se ukidanje nacionalnog veta u mnogim sferama. No, za izglasavanje mnogih odluka potrebne su tri većine - većina država, većina broja stanovnika EU, te većina dobivena množenjem pomoću različitih faktora dosta arbitrarno određenih u Nici. Ti faktori sprečavaju, recimo, da Njemačka u glasanju ima veću težinu od Francuske, a daju argumente i svima onima koji tvrde da je EU diskriminatorska na račun malih država poput Irske. Ugledni Financial Times tvrdi ovih dana kako ponovna propast referenduma u Irskoj ne bi bila nikakva velika šteta, jer da je povelja iz Nice loša i zaslužuje da je se odbaci. </p>
<p>No takav scenarij značio bi golemu glavobolju za EU. Dovoljno je, naime, da i samo jedna od njenih 15 članica kaže »ne« tom dokumentu, pa da se povelja mora krojiti iznova. Značilo bi to znatan zastoj za europski klub koji bi sa sadašnjih 15 trebao proširiti na 25 država. Irsko »ne« blokiralo bi ili odgodilo učlanjivanje Poljske, Madžarske, Češke, Estonije, Letonije, Latvije, Slovenije, Slovačke, Malte i Cipra. »Ako povelja iz Nice ne stupi na snagu, imamo vrlo, vrlo ozbiljan problem«, izjavio je za londonski Guardian Günther Verheugen, povjerenik EU za proširenje. </p>
<p>»Nadam se uistinu da će irski birači shvatiti kako nije u pitanju samo budućnosti Irske nego i budućnost Europe, te zemalja koje su propatile desetljeća diktature i rata, te očajnički pokušavaju pristupiti uniji slobodnih i demokratskih nacija«, izjavio je Verheugen. On je također nedavno podsjetio Irce da je članstvo unutar EU preobrazilo njihovu zemlju od jedne od najsiromašnjih, u jednu od najrazvijenijih u Europi. Europska komisija opomenula je pak irske birače da bi se njihovo novo odbijanje te važne povelje moglo tumačiti kao zatvaranje vrata istočnoj Europi. </p>
<p>Irska je zemlja koja ljubomorno čuva svoju vojnu neutralnost. Nakon propasti lanjskog referenduma, vođe EU su se složile s time da joj se ta njena neutralnost zajamči. U skladu s tim nedavno dobivenim jamstvom, Irska se može priključiti vojnim operacijama samo ako se s time izričito slože njeni birači. Pitanje je hoće li ih ta novost dovoljno odobrovoljiti da na skorom referendumu ipak daju zeleno svjetlo dokumentu iz Nice. </p>
<p>Ankete pokazuju da samo manjina irskih birača razumije srž problema te da su mnogi još neodlučni. Velike političke štete izazvao je pak nedavno provaljeni memorandum koji je otkrio da je vlada premijera Bertieja Aherna prije ovogodišnjih izbora zatajila biračima kako planira smanjiti izdatke za javne službe. Bjesni Irci mogli bi se sada osvetiti vladi tako da ponovno glasuju protiv Europe. Enda Kenny, vođa irske oporbene stranke »Fine Gael« pozvao je birače da svoj prezir prema vladi ne brkaju sa svojom »građanskom dužnošću« da podupru povelju iz Nice. I šefovi zemalja koje čekaju pred vratima EU potpisali su apel irskome narodu, da shvati povijesnu važnost te povelje te pomogne da se zaliječi »stoljeće patnje i bola«.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Lider kosovskih Srba na slobodi, Srbi izlaze na izbore?</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Nakon 14 sati ispitivanja i uz jamčevinu od 10.000 eura, Okružni sud u Kosovskoj Mitrovici dopustio je predsjedniku Srpskog nacionalnog vijeća Kosova Milanu Ivanoviću da se brani sa slobode. Ivanović se odazvao pozivu suda u srijedu, u pratnji šefa Koordinacijskog centra za Kosovo Nebojše Čovića, zbog optužbe da je tijekom nemira u Kosovskoj Mitrovici 8. travnja pridonio smrtnom stradanju jednog pripadnika međunarodne policije. Odvjetnik Toma Fila rekao je novinarima da Ivanović neće odgovarati za pokušaj ubojstva, kako je glasila prvobitna optužnica, već za krivično djelo izazivanja nemira. Milan Ivanović je novinarima izjavio da je nepravda ispravljena te da je incident za koji ga optužuju izazvala policija UNMIK-a jer je koristila prekomjernu silu. Odluku suda procijenio je dokazom da se stanje u podijeljenoj Kosovskoj Mitrovici popravlja. </p>
<p>Svi prištinski mediji posvetili su veliku pozornost pojavljivanju lidera SNV-a Milana Ivanovića pred pravosuđem UNMIK-a, ali dominiraju komentari koji ukazuju na tajni dogovor odnosno nagodbu Beograda i UNMIK-a. Potpredsjednik srbijanske vlade Čović je odbacio bilo kakvu vezu između Ivanovićevog odazivanja sudskom pozivu s predstojećim lokalnim izborima na Kosovu dodajući da je špekulacija o nekakvom dogovoru dviju strana pogrešna. Napomenuo je da je stav Beograda oko izlaska Srba na izbore pozitivan, ali da će konačnu odluku o tome hoće li ih pozvati na izbore 26. listopada donijeti sama srpska nacionalna zajednica. </p>
<p>Slučaj Milana Ivanovića jedan je u nizu slučajeva u kojima su kosovski Srbi optuženi za izazivanje nemira u Kosovskoj Mitrovici, najvećoj srpskoj urbanoj enklavi na Kosovu. Tamošnji Srbi inzistiraju na proširenju svoje lokalne samouprave u sjevernom dijelu grada, a sukobi nisu samo između Srba i Albanaca već i među samim Srbima zastupnicima različitih opcija.</p>
<p>Uskoro se očekuje završetak sudskog postupka protiv još petorice Srba koji su izazivali nemire. Srpska je zajednica još donedavno odbijala sudjelovanje na lokalnim izborima uz tvrdnju da međunarodna zajednica ni Albanci neće njima kao manjini osigurati da izbori budu pošteni. Međutim, stav je Beograda da jedino izlaskom na izbore, kako nedavne parlamentarne tako i dolazeće lokalne, Srbi mogu osigurati svoj status na Kosovu. Voditelj UNMIK-a Michael Steiner izradio je plan u sedam točaka za rješenje problema podijeljene Mitrovice kojeg je prihvatila međunarodna zajednica, no Albancima se on pretjerano ne sviđa. Predsjednik kosovske skupštine Nexhat Daqi odbacio je svaku mogućnost parlamentarne rasprave ocijenivši za agenciju Beta plan samo teoretski prihvatljivim.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="49">
<p>Kruške i jabuke HTV–ova Foruma</p>
<p>Ne mogu ostati ravnodušan na emisiju Forum HRT-a od utorka 8. listopada voditelja i realizatora Tihomira Ladišića, a evo i zašto: Vrlo »argumentirano« predstavljene su sve posljedice »zločina« počinjenoga u antiterorističkoj akciji Medački džep. Porušene kuće, kamioni s mrtvim tijelima, izvaci iz transkripata, ljutita lica pokojnog predsjednika i ministra obrane, pisane izjave Franje Gregorića i Nikice Valentića, jedinice kanadskog bataljuna na licu mjesta, komentari i osude!</p>
<p> To je svakako temeljito priređeno, iz arhivskih filmova. Da bi svaki gledatelj mogao donijeti vlastiti sud ili procjenu, trebalo je biti prikazano i nimalo lijepo lice Gospića, koji je svaki dan u skoro dvije godine dobivao svoju »porciju granata« iz pravca Medačkog džepa, kojima je temeljito rušen grad i ubijani civili. Ili je barem trebalo prikazati pokoju sekvencu iz »Amarcorda 1991.«, osobito onu o babi Danici s minobacačem i teškim mitraljezom, kao autentično i titlovano svjedočanstvo ondašnje TV Knin.</p>
<p> Emisija Forum trebala je ponuditi objektivan pristup u vaganju argumenata o okolnostima i uzrocima antiterorističke akcije kao i njenim posljedicama i osudama eventualnog zločina.</p>
<p> Potpredsjednik Goran Granić iznio je stav Vlade i postupke vezane uz pravno pobijanje navoda optužnice protiv generala Bobetka. Vladimir Šeks, kao predsjednik stranačkog kluba, pravnik, ustao je u obranu generala tumačeći opravdanost donošenja Ustavnog zakona o suradnji sa sudom (kao i nužnost njegovih promjena), koji su u Saboru izglasale sve stranke izuzev HSP-a. Stav pravnog zastupnika generala Bobetka potpuno je moralno jasan i profesionalno opravdan. </p>
<p>Jer, što se koncepta optužnice i njenog sadržaja tiče, skoro u potpunosti je jednaka kaznenoj prijavi koju je Haaškom tribunalu poslala tzv. Republika Srpska Krajina.</p>
<p> Koliko mi je poznato, gospodin Nobilo, dobro zna što su dužnosti odvjetnika profesionalca. Njegov štićenik na Haaškom sudu bio je i general Blaškić (vjerojatno je i dalje, dok traje žalbeni postupak), a znamo kakvu je presudu, kaznu, dobio za zapovjednu odgovornost. </p>
<p> Spašavati generala pod izgovorom bolesti bilo bi ravno priznanju zločina, ne samo na primjeru Medačkog džepa. Time bismo definitivno prihvatili crimen Domovinskog rata. Gdje smo, pravno, sada? </p>
<p>Ako mi ne znamo cijeniti sami sebe, svoju pravednu borbu za slobodu, ni svijet nas neće cijeniti.</p>
<p>DAMIR KALAFATIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Čista jedinica iz poznavanja zemljopisa</p>
<p>U Vjesniku od 10. listopada u izvještaju iz Bruxellesa čitam naslov »Nesuradnja s Haagom Hrvatsku vraća na Balkan«. Kako se može vratiti tamo gdje zapravo nikada nije ni bila. Isto tako netko je prije kratkog vremena novu tvorevinu na suženom prostoru raspadnute Jugoslavije nazvao »Jugobalkanija«. I u današnje vrijeme nekome se dogodi da mu preko usana preleti taj čudnovati geografski pojam koji bi trebao predstavljati neku novu državnu zajednicu.</p>
<p>Svakako tu riječ Jugobalkanija treba raščlaniti na dva zemljopisna pojma. </p>
<p>Na jugu europskog kontinenta nalaze se tri poluotoka: Pirinejski, Apeninski i Balkanski. </p>
<p>Na Balkanskom poluotoku su Grčka, Albanija, Makedonija, Turska, Bugarska, dio Rumunjske, Crna Gora sa Srbijom, Kosovom i Sandžakom, Bosna i Hercegovina i navodno mali dio Hrvatske. Koji je to dio Hrvatske, nikad nisam uspio dokučiti, no čak i da je to točno, a tvrdim da nije, onda bi se mogla povući analogija s Turskom. Koliko je srednjoazijska Turska, zbog djelića kopna na Balkanu, i balkanska zemlja, toliko je onda i Hrvatska, zbog toga što rubno dotiče Balkana, balkanska zemlja.</p>
<p>Ako bi se ta tvorevina zvala Jugobalkanija, onda bi njoj trebale pripasti države smještene na jugu Balkanskog poluotoka kao što su Grčka, Albanija, Bugarska, Makedonija i neke već nabrojene zemlje. Tada bi to doista bile zemlje južnog dijela Balkana - znači jugobalkanija ili južni Balkan. </p>
<p>Hrvatska po svojoj povijesti, zemljopisu i svojom kulturom spada u red srednjoeuropskih zemalja kojemu je pripadala gotovo od dolaska Hrvata u ove krajeve.</p>
<p>Ako bi se pak toj vjerojatno nikad ostvarivoj državnoj tvorevini nametnuo naziv jugobalkanija iz političkih razloga, što bi asociralo na Jugoslaviju, onda bi to bio i politički i zemljopisni promašaj.</p>
<p>Na koncu konca, pojam Jugoslavija nastao je u glavama hrvatskih naivnih političara, pa nastojeći se otrgnuti iz »ralja« bivše Austro-Ugarske Monarhije bili su voljni stupiti u zajednicu s nekim drugim Južnim Slavenima, ali naivno vjerujući da će kao financijski, gospodarski, kulturno i znanstveno najjača od tih južnoslavenskih naroda postati njen predvodnik. Neki sa Zapada nazivaju ovaj dio svijeta europsko-azijski jugoistok, pa je time dokazano kakva politička, državnička i zemljopisna zbrka postoji u tim glavama.</p>
<p>KAZIMIR OREŠKOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Roy Orbison »sigurno neće doći«</p>
<p>U Vjesniku od 7. i 8. listopada 2002. objavljen je u rubrici »Život« prilog Hine pod naslovom »McCartney i Starr na koncertu u spomen na Georgea Harrsiona« (očito se radi o Harrisonu).</p>
<p> Koncert u Royal Albert Hallu, kaže se u tekstu, vodit će britanski gitarist Eric Clapton, a moguće sudjelovanje najavio je i Bob Dylan. On je, s Harrisonom, Tommom Pettyem i Royom Orbisonom koji (citiram) »također dolaze«, 80-ih godina tvorio skupinu »The Traveling Wilburys«.</p>
<p>Zauzetost strukom ne dopušta mi sustavno praćenje zbivanja na rock-sceni, no s priličnom dozom sigurnosti usuđujem se primijetiti da je pogrešno navedeno tko dolazi iz supergrupe »The Traveling Wilburys«.</p>
<p>Jer, ako se zaista i pojave Bob Dylan i Tom Petty - Roy Orbison sigurno neće doći - osim ako ne ustane iz neoznačenog groba u Westwood Memorial Parku u Los Angelesu, gdje je pokopan nakon smrti od srčanog udara, 6. prosinca 1988. godine.</p>
<p>RELJKO GOLUBIĆ</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="52">
<p>Vrhovni sud vratio »slučaj Kolak« na »popravni« </p>
<p>Riječ je bila, podsjetimo, o svojatanju zemlje, o podjeli na starosjedioce i došljake, ukratko, o svađi koja je kulminirala ubojstvom / Vlado Kolak, većinski vlasnik poduzeća »Prigorka«, prvotno je bio osuđen na tri godine zatvora zbog ubojstva »starosjedioca« Vjekoslava Puđaka </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Sedam godina nakon gotovo već zaboravljenog incidenta, pa svađe u Sesvetama, koja je kulminirala ubojstvom 70-godišnjeg muškarca u sukobu zbog zemlje, »slučaj Kolak« ponovo se vraća u sudsku dvoranu.</p>
<p> Vrhovni je sud, naime, donio rješenje kojim se ukida presuda zagrebačkoga Županijskog suda i predmet vraća na ponovno odlučivanje. </p>
<p>Još od samog početka, od 6. veljače 1995., sukob u prigradskom zagrebačkom naselju dobio je obilježje »slučaja«. </p>
<p>Riječ je bila o svojatanju zemlje, o podjeli na starosjedioce i došljake koji su im navodno oteli zemlju, i o organiziranju starosjedioca da se odupru »uzurpatoru«, makar je on imao uredne papire da je zemlja njegova i da na njoj može graditi.</p>
<p>Sudska je rasprava počela tek 1997., da bi sudski pravorijek bio izrečen dvije godine kasnije, u rujnu 1999. Vlado Kolak (42), većinski vlasnik poduzeća »Prigorka« i inženjer strojarstva, osuđen je na tri godine zatvora zbog ubojstva Vjekoslava Puđaka (70), jer ga je Puđak napao i Kolak je, braneći se, prekoračio granice nužne obrane. </p>
<p>U razdoblju od otvaranja istrage, suđenja i donošenja sudske odluke dnevni je tisak »držao tenziju« napisima koji katkad i nisu imali mnogo veze sa samim meritumom suđenja. Kolaku i njegovima prigovaralo se da je na nezakonit način došao do zemlje za gradnju, da iza njega stoji njegov brat Ivan Kolak, tada saborski zastupnik i član vladajućeg HDZ-a, kako je sramota da su čovjeka osumnjičenoga za ubojstvo u međuvremenu nominirali za menadžera godine, i slično. </p>
<p>No odluka najviše pravosudne instance u zemlji, nakon žalbi stranaka, donesena 23. srpnja 2002. godine, kojom se suđenje vraća na početak, ipak je svojevrsni kuriozitet jer »...izreka presude proturječna je sama sebi, a osim toga izreka presude proturječna je i razlozima presude pa je treba ukinuti...«.</p>
<p>Jutro 6. veljače 1995. bilo je s razlogom opisano kao »seljačka buna« u Sesvetama. Bio je to obračun bombama, sjekirama, revolverima, noževima. Bili su u pripravi molotovljevi kokteli, nekoliko kamiona koji su trebali zapriječiti Kolaka da stupi na zemljište i započne gradnju. Domaći su se organizirali kako bi ga, Kolaka došljaka, u tome onemogućili. Kasnije se za vrijeme iskaza vještaka balističara pred sudskim vijećem neprijeporno dokazalo da je najmanje pet osoba pucalo toga jutra u Tekijskoj ulici u Sesvetama.</p>
<p>Nakon ubojstva i pritvaranja okrivljenoga Kolaka, u Sesvetama su osvanuli plakati uvredljiva sadržaja, a kad je pušten da se brani sa slobode, nekoliko su puta na njega pucali, a pod automobil stavljali eksploziv. Počinitelji nikada nisu pronađeni. Istraga i kasnije rasprava također obiluju zapletima i obratima.</p>
<p>Ubojstvo je na samoj raspravi zamjenica državnog odvjetnika prekvalificirala u ubojstvo u prekoračenju nužne obrane. Tome je vjerojatno pridonio i oštećenikov sin, dakle sin ubijenoga Vjekoslava Puđaka, koji je u istrazi govorio kako nije vidio da otac maše štapom prema optuženom Kolaku, a na glavnoj je raspravi to porekao iskazujući da je doista vidio da je njegov pokojni otac napao Kolaka štapom. Time je, zapravo, svjedočio protiv svog oca. Taj se štap kasnije u svjedočenjima i u zapisnicima »pretvorio« u metalnu šipku, koja, međutim, nikada nije pronađena.</p>
<p>Nakon izricanja presude jedan neobičan događaj došao je iz kabineta ondašnjeg predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Miroslava Šumanovića. On je u jednoj reviji, na pola stranice, reagirao na »... nonšalantnu površnost i neshvatljivu ignoranciju u analizi pravno-sudske dimenzije slučaja, posebice suda«. Tadašnji je predsjednik, braneći sutkinju Jasnu Pavičić, koja je donijela presudu, ustanovio da je postupala korektno ističući njenu neovisnost i samostalnost u profesionalnom radu.</p>
<p>Jedna od odluka prvostupanjskog suda bila je da je okrivljeni prekoračio nužnu obranu, ali, prigovorili su u rješenju suci Vrhovnoga suda, ne navode se nikakvi elementi koji bi govorili o prekoračenju granice nužne obrane. Naime, u izreci presude sud govori da je Kolak upravo to i učinio, ali se u razlozima presude ističe kako je »prestao svaki napad od strane oštećenika (Puđaka) i da se optuženik više nije imao razloga braniti« (!). Sličnih je proturječja bilo u prvostupanjskoj presudi još, pa je Vrhovni sud odlučio suđenje poslati na »popravni«.</p>
<p> Tako se prvostupanjskom sudu određuje da se ponovo izvedu svi dokazi, s posebnom pozornošću na činjenicu je li se optuženi u vrijeme ubojstva branio od istodobnog napada, koji je protupravan, ili je obrana Kolaka bila ekscesna, tj. nije bila prijeko potrebna. Isto tako sudu prvog stupnja nalaže se da detaljno ispita vještaka sudske medicine o tome kakva je mogućnost da oštećenik Vjekoslav Puđak, nakon što su mu prostrijeljene obje natkoljenice, i dalje napada Kolaka.</p>
<p>Sin oštećenoga, kasnije preminulog Puđaka, i još jedan svjedok svjedočili su kako »... Vjekoslav Puđak nije prestao napadati ni kada je dobio prvi i drugi hitac u tijelo!«. Vještak sudske medicine morat će raspravnom vijeću potanko objasniti što je mislio pod izjavom da je nakon trećeg hica Puđak bio »prignut, ili u sličnom položaju«, na temelju čega je u presudi zaključeno da je on »počeo padati«.</p>
<p>Riječ je o važnim činjenicama da bi se zaključilo je li Puđak u tom trenutku prestao s napadom, pa više nije bilo ni potrebe da se Kolak brani. »Prestanak napada« čini se da je ključ buduće, nove presude.</p>
<p>Petar Pavković</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Tomičić se »slučajno zatekao« u napadu na Šobota</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – U četvrtak je u Remetincu okrivljeni Đorđe Vuletić završio iznošenje svoje obrane, a svoju je iznio i devetookrivljeni Tvrtko Tomičić.</p>
<p>Tomičića se osim za udruživanje u »zločinačku organizaciju« tereti i za pokušaj ubojstva pokojnog Željka Šobota.</p>
<p> Prema navodima optužnice, Tomičić je zajedno s pokojnim Damirom Džebom pucao na Šobota u jesen 1996. godine ispred njegova stana u Gajnicama. Lakše ranjeni Šobot tada je uzvratio vatru i navodno pogodio Tvrtka Tomičića, koji je nakon toga pobjegao u Italiju gdje se jedno vrijeme skrivao.</p>
<p>Okrivljeni je Tomičić ispričao drukčiju priču. On se vozio u automobilu s Damirom Džebom kad je Džeba u blizini Gajnica ugledao Šobotov automobil. Džeba je dodao gas i sustigao Šobota kod zgrade u kojoj je Šobot i stanovao. Izjurio je iz automobila i zapucao, a kad je Šobot uzvratio, svi su se razbježali.</p>
<p> Zanimljivo je kako je u dosadašnjem tijeku remetinečkog suđenja jedini iskaz koji ozbiljno tereti Tomičića dao njegov suokrivljenik Rajko Momčilović. Momčilović je u svojoj obrani izjavio da ga je jedanput u lokalu »Stara Knežija« posjetio Šobot i rekao mu da je vidio kako na njega pucaju Džeba i Tomičić. </p>
<p>U optužnici se inače navodi da su Džeba i Tomičić atentat izveli po nalogu Rajka Momčilovića.</p>
<p>Idućeg bi tjedna svoje obrane trebali iznijeti i preostala trojica okrivljenika, Hrvoje Gašparinac, Radovan Štetić i Miroslav Vuković Olio, a nakon toga će se odlučiti o eventualnim novim dodatnim dokaznim prijedlozima obrane i tužiteljstva. </p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Golemović nije došao niti je priveden </p>
<p>Sud je od policije u Poreču, gdje se Golemović nalazi, zatražio objašnjenje zašto Golemović nije priveden/ Odgovoreno mu je da nalog za privođenje nije ni zaprimljen</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Rasprava u sudskom sporu u kojem je Marko Sliško, brat ubijenoga Vjeke Sliška, tužio Dražena Golemovića, u četvrtak je na Općinskom sudu odgođena zbog Golemovićeva izostanka. Neposredno prije rasprave sutkinju je Jasnu Šoljan Andrašić nazvala supruga Dražena Golemovića i udovica Vjeke Sliška, Danijela Golemović, i rekla da je njezin suprug bolestan te da će o tome dostaviti medicinsku dokumentaciju.</p>
<p> Kako se ni na prošlu raspravu Golemović nije pojavio, sutkinja je izdala nalog da se na raspravu u četvrtak privede. Budući da nije priveden, sud je od policije u Poreču, gdje se Golemović nalazi, zatražio objašnjenje. Odgovoreno mu je da nalog za privođenje nije ni zaprimljen. </p>
<p>Privatnu tužbu za klevetu Sliško je podnio zato što je Golemović 15. svibnja 2002. godine na zagrebačkom Županijskom sudu, kao svjedok, izrekao niz neistina pred sudskim vijećem, okrivljenicima, braniteljima i novinarima u namjeri da Slišku našteti. Za Sliška je izjavio »da je on poznati udbaš i retardirani pedofil koji je radio lakrdiju od suda te da su Bin Ladenovi talibani za njega mila majka«. Dodao je da je Sliškova specijalnost montiranje sudskih postupaka i da se bavi prostitucijom. </p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Oslobođen optužbe da je prijetio policajcima</p>
<p>VARAŽDIN, 10. listopada</p>
<p> – Novomarofski je Općinski sud nepravomoćnom presudom oslobodio Vjeskoslava Horvata optužbe za kazneno djelo protiv javnog reda sprječavanjem službene osobe u obavljanju službene dužnosti.</p>
<p>Horvat je, prema optužnici, u listopadu 2000. godine ispred svoje obiteljske kuće u Tuhovcu izvukao osigurač ručne bombe i njome prijetio supruzi tražeći da se zajedno sa sinovima vrati kući. Radi smirivanja obiteljske situacije, na mjesto događaja došli su policajci, pa je optuženi prijetio i njima tvrdeći da će aktivirati bombu ako mu se približe i ako njegova supruga ne uđe u kuću. Ona je to i učinila, pa je predao bombu policiji, no supruga je potom ponovo izašla iz kuće. Horvat je zatim uzeo drugu bombu i njome s prozora zamahnuo prema policajcima prijeteći »da će ih sve poubijati«. Nakon dugotrajnog razgovora optuženi se ipak predao.</p>
<p>Optuženi je u svojoj obrani rekao da je radio u Njemačkoj, a za to se vrijeme njegova supruga s djecom odselila k svojoj majci. Toga je dana bio u kući i nazvao suprugu da se vrati, a nakon nekog je vremena otišao po nju. Tamo je vidio policijsko vozilo, pomislio je da je k supruzi došao prijatelj, pa se vratio kući i uzeo bombu. Njome je, kako je rekao, suprugu s djecom želio »dotjerati« kući, jer je želio sačuvati brak.</p>
<p> Kad su došli kući, s njima je bio i policajac, koji je od Horvata tražio da potpiše zapisnik i potvrdu za remećenje javnog reda i mira. On to nije htio, a rekao je i da ni u jednom trenutku nije bombom prijetio policajcima niti im je govorio što će s njom napraviti. Dodao je i da je iz bombe izvadio osigurač, jer je htio zaplašiti policajce, »budući da je njegova supruga imala prijatelja policajca«.</p>
<p>Horvat je i ranije bio suđen za to djelo, a novomarofski ga je sud proglasio krivim i osudio na jednogodišnju uvjetnu kaznu zatvora, uz rok kušnje na dvije godine. Nakon Horvatove žalbe, predmet je vraćen na ponovno suđenje. Optužnica ga je ranije teretila i za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih tvari, no na ponovljenom suđenju tužitelj je za to djelo odustao od kaznenog progona.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Sjekirom po glavi u Banskim dvorima</p>
<p>OSIJEK, 10. listopada</p>
<p> - Saslušanjem svjedoka, na osječkom je Županijskom sudu u četvrtak nastavljeno suđenje Antunu Šarčeviću (36), optuženom za kazneno djelo pokušaja ubojstva, te Ivici Lioviću (35), kojega se tereti za kazneno djelo prijetnje počinjeno u »Banskim dvorima«. </p>
<p>Optužnica Županijskoga državnog odvjetništva tereti Šarčevića da je 28. siječnja 2001. godine oko 3,30 sati, prethodno se posvađavši s Draženom Hallerom, ušao u ugostiteljski objekt »Banski dvori« u Osijeku sa sjekirom u ruci. </p>
<p>U nakani da usmrti Hallera, koji je u tom trenutku stajao za šankom, zamahnuo je prema njemu i udario ga u glavu oštricom zadavši mu ranu dugu sedam centimetara. </p>
<p>U to je vrijeme drugooptuženi Liović, koji je u ruci imao metalnu polugu, dva udarca u leđa zadao Mirku Šimunoviću. </p>
<p>Nakon toga je vlasnici »Banskih dvora« Tatjani Garmaz i svim prisutnima zaprijetio da će otići po automatsku pušku i sve ih poubijati. </p>
<p>Dino Bilandžić, koji je u »Banskim dvorima« zaposlen kao redar, ispričao je da je Šarčević u lokal ušao sa sjekirom u ruci i odmah krenuo prema Halleru, kojega je oštricom udario u glavu.</p>
<p> I on i drugi svjedok, Zvonko Bilandžić, istaknuli su kako su obojica optuženih bili u vidljivo pijanom stanju. </p>
<p>Suđenje se nastavlja idućeg tjedna. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="57">
<p>Superministar s mandatom za obnovu gospodarskog ugleda </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – »Njemačka ima novog mehaničara« – tu su frazu istaknule brojne svjetske novinske agencije aludirajući na imenovanje Wolfganga Clementa za novog ministra u njemačkoj vladi, zaduženog isključivo za probleme visoke nezaposlenosti i slabašnog gospodarskog rasta.</p>
<p>Dokazavši da je shvatio poruku birača na nedavnim parlamentarnim izborima, novi stari premijer Gerhard Schröder obradovao je brojne analitičare i strukovne udruge koje su vladajuću koaliciju mjesecima upozoravale kako nije uputno ignorirati katastrofalne brojke s tržišta rada, zbog kojih se Njemačka našla na začelju liste zemalja Europske unije prema gospodarskim pokazateljima. </p>
<p>Ionako ojačano, Ministarstvo gospodarstva ovim bi imenovanjem tzv. superministra, dosadašnjeg Schrödereova zamjenika u SPD-u, moglo postati pobjednička karta crveno-zelene koalicije. Clement u poslovnim krugovima uživa prilično visok ugled, a dolazi s položaja premijera pokrajine Sjeverna Vestfalija koja u njemačkom BDP-u sudjeluje s oko 30 posto. Primarni je cilj crveno-zelene koalicije u novom mandatu vratiti barem dio stare slave i ugleda koji su nekoć krasili njemačku ekonomiju. </p>
<p>Clement će biti na čelu ministarstva koje je nastalo spajanjem Ministarstva rada i socijalne skrbi te Ministarstva gospodarstva. Spajanje je i posljedica nezadovoljstva šire javnosti rezultatima rada dvojice prijašnjih ministara, Wernera Müllera (gospodarstvo) i Waltera Reistera (rad i socijalna skrb). Potonjeg su poslodavci često optuživali za blokiranje reformi i nepotrebno koketiranje sa sindikatima. Zanimljivo je da su se za takvu reorganizaciju vlade tijekom predizborne kampanje zauzimali oporbeni demokršćani. </p>
<p>Jedan od prvih zadataka ministra bit će stvaranje okvira za provedbu zaključaka Hartzove komisije, čije je izvješće još jednom ukazalo na potrebu korjenitih reformi tržišta rada i državne birokracije. Štoviše, među zaključcima neovisne komisije osobito se ističe prognoza kako bi se u roku tri godine primjene neophodnih reformi moglo otvoriti dva milijuna novih radnih mjesta. </p>
<p>Koliko je to važno pokazuju najnoviji podaci Ministarstva rada i Bundesbanke prema kojima je u rujnu broj nezaposlenih iznosio nešto manje od četiri milijuna. Premda je stopa nezaposlenosti u rujnu bila nešto niža nego u kolovozu (pad sa 9,6 na 9,5 posto), riječ je tek o uobičajenim sezonskim oscilacijama, tvrdi Florian Gester, šef Zavoda za zapošljavanje. Njegov je pesimizam jednako neugodan kao i proteklih mjeseci često spominjana fraza o »aktualnoj razini ekonomske aktivnosti koja jednostavno nije dovoljna da u znatnijoj mjeri potakne proces stvaranja novih radnih mjesta«. Podaci su posebice bolni za stanovnike istočnonjemačkih pokrajina, gdje je prosječna stopa nezaposlenosti blizu 20 posto. </p>
<p>Prema procjenama agencije NTC Research, stopa gospodarskog rasta u trećem je tromjesečju iznosila skromnih 0,1 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što nije dovoljno da se ostvare vladine prognoze o rastu od 0,75 posto u ovoj godini. </p>
<p>Realnijim se čine predviđanja MMF-a koji u ovoj godini očekuju rast od samo 0,5 posto (nakon 0,6 posto u 2001.), ne uzimajući (za sada) u obzir posljedice eventualne intervencije u Iraku, mogućeg rasta cijena nafte te nastavka pada vrijednosti na svjetskim tržištima kapitala. </p>
<p>Mario Gatara</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Zašto smo toliko ovisni o bliskoistočnim zemljama </p>
<p>Uoči I. svjetskog rata Winston Churchill je kao prorok najavio slijed događaja tijekom sljedećih sedam desetljeća: »Sigurne i stalne isporuke nafte ovisit će samo i jedino o raznolikosti naftnih izvora.«</p>
<p> Naftna sigurnost cijelog svijeta koncentrirana je najvećim dijelom oko Bliskog istoka, do početka XX. stoljeća potpuno nezanimljivog geopolitičkog područja. Međutim, tijekom proteklog stoljeća, a osobito u zadnjih pedesetak godina (poslije II. svjetskog rata) svijet je upravo zbog tog djelića zemaljske kugle potresalo čak šest velikih kriza, a pođu li stvari po zlu tijekom gotovo vrlo izvjesne intervencije na Irak, dočekat ćemo još jedan naftni šok. </p>
<p>Zašto smo toliko ovisni o bliskoistočnim zemljama? </p>
<p>Područje najvećih svjetskih rezervi nafte</p>
<p>Prvo, nafta je žila kucavica modernog svijeta i bez tog energenta nezamisliv je luksuz koji nas okružuje i život kojim živimo. Zemlje Bliskog istoka opskrbljuju svijet sa 30 posto nafte, što znači da ako svijet potroši 76 milijuna barela sirove nafte dnevno, te zemlje proizvedu oko 23 milijuna barela dnevno (količina u zadnje vrijeme varira zbog Iraka). </p>
<p>Nadalje, što je trenutno najvažnije, Bliski istok gotovo jedini u svijetu raspolaže s viškovima kapaciteta za dodatnu proizvodnju. Kako se zamrznuti kapaciteti procjenjuju na oko 5 milijuna barela dnevno, a Bliski istok raspolaže s oko 92 posto tih kapaciteta, oni su vrlo važni ako netko od proizvođača iznenada obustavi isporuke.</p>
<p> I konačno, zemlje Bliskog istoka vlasnice su 66 posto dokazanih svjetskih rezervi nafte ili 626 milijardi barela. </p>
<p>Već i ti šturi podaci objašnjavaju uzrujanost političara, ekonomista, naftne industrije, ali i običnih potrošača kada na tom području dođe do incidenata ili, još gore, sukoba, a jedan je upravo na obzoru. Kažu da se povijest ponavlja, pa valja znati što se tijekom povijesti događalo kako bismo predvidjeli što nas čeka sutra…</p>
<p>Egipat vraća Suez</p>
<p>Sueski kanal, uski morski prolaz koji povezuje Crveno more i Sredozemlje, jedno je od najvećih gradnji XIX. st. Dovršen 1869., svjetskim silama nije trebalo dugo da shvate njegovo značenje, a prednosti je odmah uočila Velika Britanija. </p>
<p>Kanal je prepolovio duljinu morskog puta s Istoka na Zapad, prije svega iz britanskog kolonijalnog dragulja – Indije. Igrom sudbine, osamostaljenje Indije 1946. poklopilo se s rastućom važnosti nafte s Bliskog istoka.</p>
<p>Kanal je tek kratko vrijeme bio u rukama Egipta. Udjel od 44 posto tadašnji je egipatski vladar Khedive zbog novčanih problema 1875. prodao Britancima. </p>
<p>Ranih pedesetih godina prošlog stoljeća u Egiptu se događaju važne političke promjene i na vlast, nakon izgnanstva kralja Faruka, dolazi pukovnik Gamal Abdel Nasser, strastveni nacionalist. On je teško prihvatio činjenicu da je nacionalno blago u rukama stranaca, pa potpaljuje nezadovoljstvo. </p>
<p>Iako su se počeli znojiti, Britanci i ostatak Zapada mirno promatraju sve jače negodovanje Egipćana. Velika Britanija je, naime, do 1968. imala pravo na koncesiju u Kanalu. </p>
<p>Da bi se stvari ipak mogle oteti kontroli postalo je jasno 1955. kada se Nasser obratio Sovjetima za kupnju oružja, a već iduće godine »okupirao« je Kanal. Britanci su odvagnuvši sve mogućnosti, jednu goru od druge, u dogovoru s Francuskom i Izraelom napali Egipat. </p>
<p>Ne dobivši, međutim, blagoslov SAD-a, Britanija je s ostatkom zapadne Europe nakratko zapala u naftnu krizu, jer Amerika isprva nije htjela pružiti pomoć u nafti. Stjerana u kut, a i vrlo tankog državnog proračuna, Britanija se povlači te Egipat konačno postaje vlasnikom Kanala. </p>
<p>Europsko gospodarstvo tada nije osjetilo jači udar</p>
<p>U međuvremenu, dakle od studenog 1956. do travnja 1957. koliko je Kanal bio zatvoren, Europa je uz pomoć Amerike brzo sanirala naftne gubitke jer se zapravo nije radilo o deficitu na tržištu – proizvodnja je tekla uobičajenim ritmom, samo su bili presječeni naftni putovi pa je trebalo dva puta duže vremena da nafta nađe put do kupca. Zemlje zapadne hemisfere upregle su se da nadoknade taj manjak te je u kombinaciji sa smanjenom potrošnjom u Europi na kraju kriznog razdoblja nedostajalo tek 2 milijuna barela dnevno. </p>
<p>Nominalna prodajna cijena nafte 1956. godine bila je 1,93 dolara po barelu, da bi iduće godine pala na 1,90 dolara. Barel nafte je u današnjim dolarima stajao 11,88, a 1957. godine 11,29 dolara za barel. Očito, europsko gospodarstvo tada nije osjetilo jači udar, kao što će to biti slučaj u budućnosti. Nafta je 1956. činila tek 20 posto ukupne svjetske potrošnje energenata, a Europa je tada još bila zemlja ugljena. </p>
<p>Sljedeći nastavak: Druga velika kriza: Šestodnevni rat 1967. godine</p>
<p>Vanja Radeljić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>CSFB vjerne klijente plaćao dobrim rejtingom</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Američko ministarstvo pravosuđa objavilo je dokumente koji dokazuju da je Credit Suisse First Boston, podružnica za investicijsko bankarstvo švicarske grupacije, kompanijama klijentima davala viši rejting dionica u zamjenu za nove poslove. Naime, u prezentaciji iz 1999. godine za tvrtku Virata, koja je pripremala inicijalnu javnu ponudu svojih dionica, stoji da CSFB »ostaje uz svoje klijente« – prikazani su primjeri kompanija čije su dionice kod CSFB-a zadržale najvišu ocjenu »strong buy« i nakon što objave rezultate slabije od očekivanja analitičara, dok druge investicijske banke čine suprotno.</p>
<p>Osim toga, otkrivena je i e-mail poruka upućena poznatom CSFB-ovom analitičaru Franku Quattroneu u kojoj je jedan suradnik od njega zatražio da ponovno poveća rejting dionica tehnološke kompanije Research in Motion nakon što je ova Credit Suisse First Bostonu platila naknadu za usluge od 1,8 milijardi dolara. </p>
<p>Otkriveni dokumenti za CSFB bi mogli značiti znatnu novčanu globu od američke Komisije za vrijednosne papire i drugih regulatora, ali i sudske tužbe dioničara oštećenih kompanija. Međutim, ta je banka slabije uvjete poslovanja podnijela mnogo teže od svojih rivala – Merrill Lyncha na primjer koji je zbog sličnih prijestupa nedavno platio globu od 100 milijuna dolara. CSFB je bilježio prilično loše financijske rezultate i bio je prisiljen otpustiti veći broj zaposlenih, ali do sada provedeno restrukturiranje nije dovoljno pomoglo. </p>
<p>Naime, CSFB je u utorak najavio zatvaranje 7 posto odnosno 1750 radnih mjesta. Novi otkazi bi investicijskoj banci, sa sjedištem u SAD-u, trebali uštedjeti dodatnih 500 milijuna dolara na troškovima poslovanja ove godine. Izvršni direktor CSFB-a John Mack objasnio je da su se u posljednjih nekoliko tjedana poslovni uvjeti pogoršali te da su otkazi neophodni kako bi banka mogla ostati konkurentna. P. Bu.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Bohaček: Vrijeme je za povratak hipotekarnih obveznica </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Hipotekarne obveznice na europskom tržištu obveznica danas imaju udio od 15,4 posto, a više od njih zastupljene su samo državne obveznice. Najviše se hipotekarnih obveznica kojima se refinanciraju hipotekarni krediti izdaje u Njemačkoj, Danskoj i Francuskoj, dok su tranzicijske zemlje poput Poljske, Bugarske, Litve Češke i Mađarske tek donijele zakone koji uređuju rad hipotekarnih banaka i izdavanje hipotekarnih obveznica. Slični zakoni u pripremnim su fazama u Estoniji, Rusiji, Latviji i Sloveniji.</p>
<p>U Hrvatskoj su hipotekarne obveznice (založnice) postojale do prije II. svjetskog rata (prve založnice pojavile su se u Dalmaciji i Slavoniji sedamdesetih godina 19. stoljeća) i vrijeme je da se ponovo počne razmišljati o njihovom izdavanju, kazao je u četvrtak direktor Hrvatske udruge banaka (HUB) dr. Zoran Bohaček na seminaru »Razvoj hipotekarnih banaka i hipotekarnih obveznica u Europi.« Seminar su organizirali HUB i Njemačka udruga hipotekarnih banaka (Verband Deutscher Hypothekenbanken) koja okuplja 20 privatnih hipotekarnih banaka. Također, ova udruga ima savjetodavnu ulogu u razvoju i primjeni sustava hipotekarnih banaka i hipotekarnih obveznica u nekoliko tranzicijskih zemalja.</p>
<p>Prve zadužnice u povijesti pojavile su se u Šleskoj u gradu Breslau 1770. godine, a prva hipotekarna banka osnovana je u Parizu 1852. godine. Europsko zakonodavstvo naplati potraživanja na osnovu hipotekarnih obveznica daje prvenstvo u redu naplate prilikom stečaja, što dodatno smanjuje njihovu rizičnost. No, ta rizičnost je zapravo je teoretska jer, primjerice u Njemačkoj od 1900. godine od kada ondje postoje hipotekarne banke i obveznice još nijedna hipotekarna banka nije otišla u stečaj. Istodobno, od II. svjetskog rata u stečaj je otišlo 300 komercijalnih banaka.</p>
<p>U Njemačkoj se hipotekarne banke mogu baviti sa samo dvije djelatnosti. Kao prvo, mogu odobravati hipotekarne kredite i izdavati obveznice za njihovo refinanciranje, a drugo je odobravanje kredita za državne, primjerice infrastrukturne projekte, koji se mogu refinancirati tzv. komunalnim obveznicama. Njemačke hipotekarne banke danas imaju tržišni udio od 22,6 posto kad je riječ o financiranju stambene izgradnje, a njihov udio u financiranju gradnje poslovnih prostora i hotela je veći od 45 posto.</p>
<p>Hrvatsko tržište trenutno nije ni zrelo ni dovoljno veliko za plasman ovih dugoročnih i vrlo sigurnih vrijednosnih papira s niskim kamatama, jer veličina emisije određuje atraktivnost tih papira. Prema nekim računicama, svi hrvatski mirovinski fondovi, dakle ulagači s najvećim potencijalom za ulaganje u te obveznice mogli bi unutar zakonskih ograničenja za ulaganja (najviše pet posto u papir jednog izdavatelja) kupiti tih obveznica za oko 13 milijuna eura, a veličina izdanja manja od 100 milijuna teško da bi bila isplativa. Jedno od mogućih rješenja je formiranje svojevrsne regionalne holding kompanije sa joint ventureima na svakom od malih tržišta u regiji. Drugi razlog zašto ovaj oblik financiranja nije zaživio u Hrvatskoj jest da banke još uvijek ne misle da je »prodaja hipoteka« financijski dovoljno privlačan posao.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Osnovan Nacionalni odbor Međunarodne trgovačke komore</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Hrvatska udruga banaka i Hrvatska udruga poslodavaca sa svojim granskim udrugama utemeljile su Nacionalni odbor Međunarodne trgovačke komore. </p>
<p>Osnivanje odbora uvjet je punopravnog pristupa Hrvatske Međunarodnoj trgovačkoj komori, a cilj Nacionalnog odbora je osigurati članstvo Hrvatske u toj instituciji još ove godine.</p>
<p>Međunarodna trgovačka komora utemeljena je 1919. godine i okuplja više tisuća tvrtki i organizacija iz više od 140 zemalja. Hrvatska gospodarska komora je pojedinačni član Međunarodne trgovačke komore, a punopravni prijam Hrvatske u članstvo Međunarodne trgovačke komore u HUB-u očekuju u studenom 2002. godine. D. M.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Nobelova nagrada za psihologiju u ekonomiji</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Nobelovom nagradom za ekonomiju ove je godine priznat rad kojim su u ekonomiju uvedeni elementi psihologije i pojašnjene često nelogične odluke i reakcije koje tradicionalna ekonomska teorija nije mogla objasniti. Nagradu će podijeliti dvojica znanstvenika – Daniel Kahneman, profesor psihologije na Sveučilištu Princeton, s dvojnim američko-izraelskim državljanstvom, i Vernon Smith, profesor ekonomije na virginijskom Sveučilištu George Mason, koji je razvio eksperimentalni pristup u ekonomiji.</p>
<p>Zahvaljujući zaključcima Kahnemana i Smitha, sredinom sedamdesetih nastala je nova disciplina – biheviorističke financije, koja objašnjava zbog čega, na primjer, dolazi do nagloga rasta cijena na tržištu dionica ili nekretnina, takozvanog bubblea; ili zašto će se netko zaputiti u udaljeniju trgovinu zbog niže cijene iako će potrošeno gorivo biti veći trošak od uštede.</p>
<p>Kahneman je nagradu dobio jer je »u ekonomsku znanost uključio uvid psiholoških istraživanja, prije svega na produčju procjene i donošenja odluka u nepredvidljivim situacijama«, stoji u objašnjenju Švedske kraljevske akademije znanosti, dok je Smith »ustanovio laboratorijske eksperimete kao jedno od sredstava empirijske ekonomske analize, prije svega na području alternativnih tržišnih mehanizama«. </p>
<p>Kahneman je, zajedno s kolegom Amosom Tverskyjem, koji je umro 1996., pokazao da reakcije ljudi u stvarnosti ne slijede pretpostavke ekonomske teorije, prema kojoj ljudi odluke donose sustavno u skladu s dostupnim informacijama i vlastitim prioritetima. Prema istraživanjima Kahnemana, u slučajevima kada se siguran dobitak ne može predvidjeti pojedinac će izbjeći rizik bez obzira na to što on donosi mogućnost većeg dobitka. No u slučaju kada pojedinac krene od sigurnog gubitka, rizik postaje primamljiviji, iako bi mogao donijeti još izraženiji gubitak. </p>
<p>Smith je, s druge strane, razvio laboratorijske tehnike provjere ekonomskih pretpostavki, prije svega onih vezanih uz pregovaranje ili cjenkanje. Njegova su istraživanja uključivala, primjerice, igre sudionika koje simuliraju određene vrste tržišta, a njegove su metode korištene, među ostalim, kod planiranja privatizacijskih programa ili projekata na tržištu kapitala. P. Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="63">
<p>Vlada ukinula devetpostotno poskupljenje struje kućanstvima </p>
<p>Računi su povećani zbog uvođenja novog tarifnog sustava, prijelaza s ljetnog na zimski način obračuna i poskupljenja od prosječno devet posto za kućanstva, rekao je premijer/ Vlada inzistira na primjeni novog tarifnog sustava pa će dio potrošača ipak dobiti veće račune /Obnova i razvoj Vukovara za Vladu je nacionalni interes i program u kojem nema mjesta stranačkoj pristranosti i licitiranju, istaknuo Račan </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Vlada je u četvrtak ukinula, potkraj kolovoza odobreno, prosječno povećanje cijene električne energije za kućanstva od devet posto, ali nije odustala od primjene novog tarifnog sustava za struju. </p>
<p>Ministar gospodarstva Ljubo Jurčić informirao je Vladu o primjeni novog tarifnog sustava i promjeni cijena za kućanstva što je proteklih tjedana izazvalo prosvjede dijela potrošača koji su dobili znatno veće račune.</p>
<p> »Računi su povećani zbog tri razloga: uvođenja novog tarifnog sustava, prijelaza s ljetnog na zimski način obračuna, te povećanja cijena od prosječno devet posto za kućanstva«, izjavio je premijer Ivica Račan. Vlada je stoga odlučila ukinuti povećanje cijene za kućanstva iako je svjesna da će to Hrvatskoj elektroprivredi smanjiti prihode od te kategorije potrošača za devet posto. </p>
<p>To će biti dodatni razlog zbog kojeg će HEP imati mnogo problema u osiguranju novca za nužna ulaganja u obnovu i proširenje mreže i gradnju novih elektrana, dalekovoda i trafostanica, upozorio je potpredsjednik Vlade Slavko Linić. Nastojat ćemo im u tome pomoći jer će to možda biti lakše nego svladati otpore protiv poskupljenja struje, dodao je Linić napomenuvši da HEP neće biti spreman za privatizaciju u 2003. </p>
<p>Iako je ukinula poskupljenje, Vlada inzistira na primjeni novog tarifnog sustava koji je, kaže premijer, jednostavniji i pravedniji od prethodnog. Naime, manji dio potrošača plaćao je struju znatno manje od ostalih pa se dio njihovih troškova prevaljivao drugim potrošačima, što novi tarifni sustav onemogućava. U njemu su bolje izbalansirane cijene za različite kategorije potrošača jer Vlada mora svima osigurati iste uvjete, istaknuo je potpredsjednik Vlade Goran Granić.</p>
<p>Zato će, unatoč ukidanju poskupljenja za kućanstva, dio potrošača zbog primjene novog tarifnog sustava ipak dobiti veće, a neki i znatno veće račune. Tako je Linić naveo da bi jedan do dva posto potrošača mogao dobiti 100 pa čak i 200 posto veće račune od dosadašnjih jer u novom tarifnom sustavu nema beneficija koje je dosad imao manji dio potrošača.</p>
<p>Prema Granićevim riječima, na GSV-u je dogovoreno osnivanje radne skupine koja će proučiti utjecaj novog tarifnog sustava na standard građana i predložiti Vladi kome bi država mogla snositi dio troškova za struju.</p>
<p>Vlada također inzistira da HEP nastavi s racionalizacijom poslovanja, do kraja godine završi restrukturiranje i uspostavi ugovorne odnose s velikim kupcima.</p>
<p>Granić je najavio da će se kategorija povlaštenih potrošača (oni koji mogu birati dobavljača struje) uskoro proširiti i na 91 tvrtku koja struju preuzima na 35 kilovolti, dok je dosadašnja granica bila godišnja potrošnja od 40 gigavatsati. </p>
<p>Time bi se trebala otkloniti mogućnost da poskupljenje struje utječe na cijene njihovih proizvoda.</p>
<p> Također je najavio da je to posljednja promjena cijena struje o kojoj odlučuje Vlada jer će to ubuduće, prema zakonu, raditi Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti. </p>
<p>Premijer je rekao i da će Vlada do kraja godine ponovo raspravljati o HEP-u, a bude li potrebno, i ranije. </p>
<p>Nakon jednosatne rasprave u kojoj su sudjelovali gotovo svi ministri, Vlada je prihvatila izvješće o provedbi Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara te program obnove i razvoja do kraja 2003. godine. </p>
<p>Premijer je naglasio da izvješće »demantira tvrdnje, koje se povremeno čuju, da se za Vukovar daje malo ili ništa«. Račan je rekao da su »obnova i razvoj Vukovara za ovu vladu nacionalni interes i program u kojem nema mjesta stranačkoj pristranosti i licitiranju«. </p>
<p>U sklopu obnove i razvitka vukovarskog gospodarstva, Vlada polaže najviše nade u gradnju industrijske zone - južno od tvorničkog kompleksa Borova - budući da je nepostojanje prostornih preduvjeta za gradnju gospodarskih objekata bila velika kočnica ulaganja. U toj zoni predviđa se smještaj dvadesetak tvrtki i zapošljavanje 250 ljudi u prvih godinu dana.</p>
<p>U saborsku proceduru upućene su izmjene Zakona o socijalnoj skrbi koje bi, među ostalim, socijalno ugroženim učenicima trebale omogućiti pomoć u kupnji knjiga i plaćanju učeničkih domova. Težim invalidima te bi izmjene trebale omogućiti dobivanje doplatka za pomoć i njegu neovisno o ostvarenim prihodima. Poboljšala bi se skrb o djeci smještenoj kod udomitelja, otvorila mogućnost osnivanja novih domova za zbrinjavanje odraslih osoba kojima je potrebna stacionarna ili palijativna skrb, te omogućilo organiziranje tzv. obiteljskog doma za pružanje skrbi izvan vlastite obitelji.</p>
<p>Inače, sjednica Vlade kasnila je jedan sat zbog konzultacija o primjeni novog tarifnog sustava i cijena struje. »Tresla nas je struja na užem kabinetu«, slikovito se izrazio Račan. </p>
<p>Željko Bukša, Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Sabor bi morao racionalizirati svoje raspravne maratone</p>
<p>U četvrtak rano ujutro zgotovljeno je rješenje po kojem se izmjene odnose samo na pojedine norme, ali se ne prihvaća prijedlog Odbora da cijeli zakon stupi na snagu tek 31. prosinca 2003. godine. To rješenje prihvatila je i Vlada na redovnoj sjednici u četvrtak, oslanjajući se na to da je donošenje zakona o izmjenama i dopunama podržao, osim Odbor za pravosuđe - i Odbor za zakonodavstvo </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Vlada je još 19. rujna poslala u saborski postupak Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o prekršajima. </p>
<p>Zahtjev se odnosio na hitan postupak, jer su se izmjene i dopune odnosile na zakonski tekst koji je 1. listopada trebao stupiti (i u međuvremenu je stupio) na snagu. Budući da je u međuvremenu došlo do »slučaja Bobetko« i još nekih povoda za »razbacivanje« saborskog radnog vremena, hitan se zakon o izmjenama i dopunama pojavio pred zastupnicima tek 10. listopada. Dakle, izmjene i dopune su zakasnile 10 dana za zakonom koji su trebale izmijeniti i dopuniti prije njegova stupanja na snagu.</p>
<p>Kad je Odbor za pravosuđe tu temu pokušao raspraviti na sjednici u srijedu, moglo se samo konstatirati zakašnjenje, s jedne strane, i nastala desetodnevna pravna praznina s druge. A pravna praznina, barem po prvim podacima o posljedicama »gužve« u Saboru i kašnjenju promjena za danom stupanja na snagu, već je dovela nekoliko građana u nemoguću pravnu situaciju.</p>
<p> Riječ je o onima u »zadržavanju«, prekršajnom ekvivalentu pritvora iz kaznenog zakonodavstva. Koji zakon na njih primijeniti, nedopunjeni ili promijenjeni, pa i po cijenu korištenja neustavne retroaktivnosti?</p>
<p>U Ministarstvu pravosuđa je cijeli slučaj izazvao razumljivu nervozu. Zaključak Odbora za pravosuđe tražio je da se Vlada očituje o toj pravnoj praznini. U četvrtak rano ujutro zgotovljeno je rješenje po kojem se izmjene odnose samo na pojedine norme, ali se ne prihvaća prijedlog Odbora da cijeli zakon stupi na snagu tek 31. prosinca 2003. godine. To rješenje prihvatila je i Vlada na redovnoj sjednici u četvrtak, oslanjajući se na to da je donošenje zakona o izmjenama i dopunama podržao, osim Odbor za pravosuđe - i Odbor za zakonodavstvo.</p>
<p>»Ovakvo rješenje je najjednostavnije, jer sprječava da se bilo kakvim drugim sredstvima cijeli zakon gurne u retroaktivnost, ustavno zabranjeni način primjene zakona unatrag. Izmjenama će se unatrag primijeniti samo pojedine norme. Ali, time smo prikratili i žalopojke da prekršajni suci nisu pripremljeni za novi zakon zbog kojih se na sjednici Odbora za pravosuđe predlagalo stupanje na snagu tek 31. prosinca 2003. godine. Taj bi rok, po mišljenju Ministarstva pravosuđa, sasvim obesmislio reformsku dimenziju zakona«, objasnio je Vjesniku Dubravko Palijaš, predstojnik Uprave za kazneno zakonodavstvo u Ministarstvu pravosuđa.</p>
<p>Zanimljivo, na sjednici Odbora za pravosuđe o razlozima kašnjenja zakona zbog pretrpanosti saborskog dnevnoga reda nije bilo previše riječi. Iako bi oštrica zastupničke kritike u ovom slučaju, umjesto prema Vladi, trebala biti okrenuta prema običaju da se nadugačko i naširoko raspredaju teme u kojima svaki zastupnik vidi priliku za afirmaciju svoje govorničke sposobnosti. Čemu radna tijela, čemu sjednice klubova i njihovi zaključci, ako se nakon njihovih izvješća plenarna rasprava i dalje vodi. Uz mnogo ponavljanja, nepotrebnih replika, svađa i natezanja. A vrijeme teče čak i u sabornici.</p>
<p>Zato se jedna zakonska korekcija, umjesto 19. rujna, na dnevnom redu pojavljuje tek 21 dan kasnije. Slučaj sa Zakonom o prekršajima, s onom dvojicom-trojicom ljudi u »zadržavanju«, još je jedno upozorenje da bi Sabor morao racionalizirati svoje raspravne maratone. </p>
<p>U protivnom, valja računati na nove primjere retroaktivnih zakona i na cijelu državu u »zadržavanju«.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Sve više obitelji bez stana</p>
<p>Prijavit ćemo Hrvatsku Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ako se ne omogući otkup stana svakom nositelju stanarskog prava koji je podnio zahtjev za otkup konfisciranog stana u vrijeme kad je zakon to dopuštao, naglašava Marijan Babić, predsjednik Udruge stanara Hrvatske / Ukida li se institucija zaštićenog najmoprimca? / Ukinuta je odredba da vlasnik najmoprimcu kojem otkazuje mora osigurati stan po uvjetima koji nisu nepovoljniji od dotadašnjih, upozoravaju u Udruzi</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – »Država ne brine o stanovanju i već godinama nema ozbiljan pristup stanogradnji«, ustvrdio je ovih dana Marijan Babić, predsjednik Udruge stanara Hrvatske (USH), na konferenciji za novinare u povodu Svjetskog dana stanovanja. Ponajprije, smatra Babić, zaštićeni najmoprimci - stanari koji žive u stanovima u privatnom vlasništvu - pravno su onemogućeni otkupiti ih. »Njihova je zaštita ozbiljno dovedena u pitanje. Naime, ukinuta je odredba po kojoj bi vlasnik, kad bi otkazao najmoprimcu, trebao osigurati useljiv stan svome stanaru po uvjetima za stanovanje koji ne bi bili manje povoljni. Time gotovo da se ukida institucija zaštićenog najmoprimca«, upozorava Babić.</p>
<p>Slavko Trumbić, pravni savjetnik USH-a, naglašava da se ne bi usudio reći da Vlada želi likvidirati stanare u stanovima u privatnom vlasništvu, ali da se događa upravo to. Ističe se i slučaj konfisciranih stanova kojima se, iako dotad nije donesen zakon o vraćanju oduzete imovine, ipak trgovalo do zabrane 1993. godine. Udruga procjenjuje da je od tada ostalo još oko 300 stanova od kojih će se većina moći otkupiti. No, da bi se to dogodilo, naglašavaju, svakom nositelju stanarskog prava koji je podnio zahtjev za otkup konfisciranog stana u doba kad je to zakon dopuštao, a nije stigao na red, potrebno je omogućiti otkup.</p>
<p>Naime, kaže Babić, ima slučajeva da su u istoj konfisciranoj zgradi neki od stanara uspjeli otkupiti stan, a drugima koji su istom roku podnijeli zahtjev, to nije uspjelo. »To je nemoralan postupak i eklatantan primjer kršenja Ustava što ćemo, ako se skoro ne promijeni, prijaviti Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu«, najavljuje Babić.</p>
<p>Babić i Trumbić ističu i da je u Hrvatskoj sve više obitelji bez stana. Mjere koje je Vlada poduzela, poput »Čačićevih stanova« ili »Njavrinih kredita«, samo su palijativne i ne rješavaju stambenu krizu, navode. »Projektna dokumentacija za 'Čačićeve stanove' je napravljena, dozvole još nisu ishođene, ali su građani izloženi troškovima nabave dokumenata. Istodobno je cijela ekipa zaposlena na izradi zagrebačke liste za te stanove, što plaćaju građani, a ona još nije gotova«, kaže Trumbić. Naglašava i to da se ne može tražiti da se teret financiranja stambene gradnje putem proračuna prebacuje na one koji još nemaju stan.</p>
<p>Po Babićevim riječima, mladi naraštaji nisu u stanju prihvatiti taj način stambene gradnje, a tržišni uvjeti iznajmljivanja stanova i soba država još ni na koji način ne kontrolira. »I stanodavci i podstanari su bez ikakve zaštite, a čini se da država pere ruke od toga. Državu mora zanimati gdje građani stanuju, kome plaćaju i tko ih iskorištava«, naglašavaju u Udruzi stanara Hrvatske.</p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Fondovi će ulagati u inozemstvu?</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Dobar početak poslovanja obveznih mirovinskih fondova u Hrvatskoj, što se, prije svega, odnosi na prinose (u prvih šest mjeseci prosječan prinos svih fondova iznosi oko 6,2 posto), još nije ona lastavica na temelju koje se današnjim osiguranicima za stare dane može najaviti - proljeće. Za to će, kako se čini na temelju zaključaka s Prve konferencije o mirovinskim fondovima i tržištu kapitala koja je početkom tjedna održana u Cavtatu, biti potreban niz promjena propisa i pravila u njihovom poslovanju, što je ocjena koja se podjednako odnosi na drugi mirovinski stup, kao i na sustav dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, koji bi tek od iduće godine - do kada bi trebale biti usvojene izmjene zakona - mogao doživjeti puni zamah.</p>
<p>Novinari koji su bili sudionici skupa složili su se oko toga da bi pritom bilo najvažnije da presudnu riječ, umjesto političara, napokon dobiju gospodarstvenici i sami predstavnici mirovinskih fondova.</p>
<p>Sa stajališta osiguranika, najzanimljivije su promjene u odnosu na limite ulaganja ili otvaranje mogućnosti za kreiranje podportfelja, što znatno može utjecati na visinu prinosa, odnosno iznose ukupne mirovinske štednje iz koje će se osiguraniku isplaćivati mirovina. Izmjene limita zasad se predlažu iz pragmatičnog razloga, odnosno zato što ponuda na hrvatskom tržištu kapitala fondovima uskoro neće omogućiti kvalitetnu diverzifikaciju portfelja ni otvoriti mogućnost da kreiraju portfelje koji se znatnije razlikuju prema imovini i prinosima koje ostvaruju. Neslužbene procjene fond managera idu za tim da bi to moglo postati prepreka razvoju sustava već polovicom iduće godine, kada bi ukupna neto imovina fondova mogla preći tri milijarde kuna. Ako se do tada ne proširi ponuda vrijednosnica na prvoj kotaciji burze, država će fondovima morati omogućiti veća ulaganja u inozemstvu kako bi mogli zaštititi interes osiguranika.</p>
<p>O dinamici na tržištu kapitala ovisit će i otvaranje mogućnosti za kreiranjem podportfelja u sklopu jednoga fonda, čime se osiguranicima omogućava izbor najboljeg oblika mirovinske štednje s obzirom na godine i visinu doprinosa koji izdvajaju u drugi stup, uz mogućnost promjene oblika štednje u istom fondu. Najjednostavnije se to može opisati na primjeru podportfelja koji je u okviru jednog talijanskog fonda kreiran za zubare, a koji je na konferenciji prezentirao Ambrogio Rinaldi, predstavnik agencije koja nadzire poslovanje mirovinskih fondova u Italiji. Ako jedan mirovinski fond može kreirati nekoliko podportfelja koji se razlikuju vrstom imovine u koju se ulaže, time se postiže razlika u prinosima, ali i riziku kojem se - birajući određeni oblik ulaganja - izlaže imovina osiguranika.</p>
<p>Damir Lamza, predsjednik Uprave Raiffeisen miroviskog fonda, tvrdi da iskustva fondova u svijetu pokazuju da bi portfelj mirovinskog fonda za osobu mlađu od 30 godina mogao sadržati i 60 posto dionica, za one do 40 godina do 45 posto, dok bi dobna skupina izmeđ 40 i 50 godina mogla podnijeti i rizik koji sa sobom nosi 35 posto imovine u dionicama. Hrvatskim Zakonom o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, fondovi u dionice mogu uložiti najviše 30 posto kapitala, što znači da se i portfelj mlađih osiguranika mora kreirati kao da je riječ o - šezdesetgodišnjacima. Razlike u udjelima ne moraju ovisiti samo o godinama već i o profesiji osiguranika</p>
<p>Nitko ne želi predviđati u kojim bi rokovima takva alokacija imovine mogla biti ostvariva ni što to znači za osiguranike koji će prema postojećim pravilima - uz više od 90 posto kapitala uloženog u državne vrijednosne papire - štediti još neko vrijeme. S obzirom na kretanja krivulje prinosa na dionice na svjetskim burzama u posljednje vrijeme, to za osiguranike i ne mora biti loše. Naime, u vrijeme kad smo računali buduću mirovinu iz drugoga stupa, računica na temelju samo dva ili tri posto godišnjeg rasta za većinu mlađih osiguranika podrazumijevala je višu mirovinu od one koju bi ostvarili samo u prvom stupu, a prosječan prinos u ovoj godini mogao bi biti i dvostruko veći.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Fotes ubijen dok je traktorom obrađivao svoju njivu</p>
<p>Mrtvo tijelo Mirka Fotesa, nestalog u nedjelju, pronađeno je u utorak navečer skriveno u kanalu uz oranicu koja se nalazi nedaleko od tog malog mjesta u županjskoj Posavini / Fotes je ubijen s više hitaca iz vatrenog oružja nepoznata kalibra / Ubojica je potom sakrio njegovo tijelo u trsci u obližnjem kanalu, a traktorom se odvezao poljskim putovima i ilegalno prešao u SRJ, kako je i došao. Na hrvatskoj je strani pronađen plug koji je bio pričvršćen za traktor, a brojni tragovi vode prema granici sa SRJ / Župan Nikola Šafer pozvao žitelje općine Drenovci i cijele Vukovarsko-srijemske županije na »mir, strpljenje i razum«</p>
<p>DRENOVCI/VINKOVCI, 10. listopada</p>
<p> – Policijska uprava vukovarsko-srijemska u četvrtak je i službeno potvrdila da je ubojica drenovačkog poljoprivrednika Mirka Fotesa (54), pronađenog u kanalu uz oranicu na predjelu zvanom Zekanov stan, neposredno uz granicu Republike Hrvatske i SR Jugoslavije, došao s jugoslavenskog teritorija. Mrtvo tijelo Mirka Fotesa, nestalog u nedjelju, pronađeno je u utorak navečer skriveno u kanalu uz oranicu koja se nalazi nedaleko od tog malog mjesta u županjskoj Posavini. Naime, Fotes je u nedjelju rano ujutaro otišao od kuće traktorom na svoju njivu, gdje je obrađivao zemlju. Otad mu se gubi svaki trag.</p>
<p>Nakon trodnevne potrage zajedno s mještanima Drenovaca, policija je u utorak oko 19 sati pronašla tijelo mrtvog muškarca, skriveno u trsci u odvodnom kanalu. Iako se još ne zna tko je ubio drenovačkog poljoprivrednika, načelnik PU vukovarsko-srijemske Marijan Tomurad je rekao da je policija došla do spoznaje o tome da je zasad još nepoznati počinitelj počinio kazneno djelo teškog ubojstva, ispalivši u Fotesa više hitaca iz vatrenog oružja nepoznata kalibra dok je bio na traktoru kojim je orao njivu. Od zadobivenih rana, Fotes je preminuo na mjestu događaja.</p>
<p>Ubojica je potom odvukao njegovo tijelo i sakrio ga u trsci u obližnjem kanalu, a traktorom se odvezao poljskim putovima i šumskim predjelom Rađanovcima te ilegalno prešao u SRJ, kako je i došao. Na hrvatskoj je strani pronađen plug koji je bio pričvršćen za traktor, a brojni tragovi vode prema granici sa SRJ.</p>
<p>Budući da drenovački atar i oko 1000 hektara drenovačkih njiva, uz samu državnu granicu sa SRJ, obrađuje pedesetak seljana, oni su nakon spoznaje o ubojstvu svoga suseljanina održali sastanak s kojeg su uputili zahtjev MUP-u da konačeno počne raditi na tome da se osigura istočna hrvatska granica. Drenovčani žele da se zajamči sigurnost svima koji žive i rade na tom području i da im se omogući nesmetan, stalan i siguran pristup njihovim oranicama. Tim više, jer, doznaje Vjesnik od Drenovčanina koji je želio ostati anoniman, brojni »sumnjivci« često prelaze granicu i šeću njihovim njivama. Po njegovim riječima, dva tjedna prije Fotesova nestanka, on je zajedno s još trojicom suseljana, na njivi uz granicu, susreo čovjeka odjevena u kabanicu. Kad su ga pitali što radi, odgovorio im je da »lovi krupnu divljač«, pritom u njih uperivši automatsku pušku. Četvorica Drenovčana shvatili su upozorenje i pobjegli, a o svemu tome su obavijestili policiju.</p>
<p>To je Vjesniku potvrdio i glasnogovornik PU vukovarsko-srijemske Luka Kalinić, objasnivši da su djelatnici policije odmah potom pretražili teren, ali nikog nisu pronašli. Da je granica sa SRJ i BiH na području Vukvarsko-srijemske županije zaista problematična, potvrđuje i činjenica o sve većem broju ilegalaca na tom području. Kako je izvjestila PU vukovarsko-srijemska, na tom su području od ponedjeljka do četvrtka otkrivena 24 ilegalca: 10 jugoslavenskih, šest turskih, pet moldavskih i tri rumunjska državljanina. Svi su prekršajno prijavljeni i protjerani iz Hrvatske. Najveću pozornost hrvatske javnosti privukao je incident na Šarengradskoj adi, koncem srpnja, kada je jugovojska pucnjima u vodu i zrak prisilila hrvatsko izaslanstvo, koje je bilo u obilasku Šarengradske ade, da svojim brodicama pristane na jugoslavensku stranu Dunava te ih zarobila i odvezla u vojarnu u Bačku Palanku.</p>
<p>O ubojstvu drenovačkog poljoprivrednika, koji je uz incident na Šarengradskoj adi još jedan dokaz da je granica između Hrvatske i SRJ jedina u Europi na kojoj još ima oružanih incidenata, u četvrtak se oglasio i vukovarsko-srijemski župan Nikola Šafer. Uz izraze sućuti obitelji ubijenog, Šafer je pozvao žitelje općine Drenovci, ali i cijele Vukovarsko-srijemske županije na »mir, strpljenje i razum«, a od policije je zatražio što hitnije rješenje tog teškog kaznenog djela te pojačanu pozornost duž granice kako bi se na vrijeme spriječile incidentne situacije.</p>
<p>Čak 73,2 posto granice Vukovarsko-srijemske županije je i državna granica, pa zato moramo razviti što bolju međugraničnu suradnju upravo zbog sigurnosti naših građana. Dok ta suradnja ne zaživi u pravom smislu, kad će se građani s obiju strana granice međusobno poznavati i pomagati policiji, molim građane za strpljenje i dodatni oprez«, istaknuo je Šafer. Inače, PU vukovarsko-srijemska nadzire 162 kilometra kopnenog dijela granice sa SRJ. Nadziru je ophodnje koje, razumljivo je, ne mogu biti istodobno na svakome mjestu na kojem je moguć ilegalni prelazak.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Srpski ekstremisti su u jednoj noći u češkom Ivanovom Selu ubili devet nedužnih žitelja</p>
<p>Jedna od žrtava bila je i 90-godišnja starica, koja razbojnicima nije htjela dati cigarete i čak ih je pokušala izbaciti iz svoje kuće / Najzloglasnija uporišta tih ekstremista bila su tada većinski srpska sela na Bilogori Lončarica i Peratovica, a po masovnim grobnicama i logoru za zarobljenike najpoznatije je bilo selo Bučje na cesti Pakrac - Požega / Općoj psihozi je pridonosila činjenica da su zrakoplovi bivše JNA često raketirali i bombardirali civilne ciljeve: pogođeni su Ljevaonica Dalit u Daruvaru, motel u Velikom Grđevcu, privatna garaža u Malim Zdencima (raketa je promašila tamošnju mljekaru), Grubišno Polje...</p>
<p>BILOGORA, 10. listopada</p>
<p> – Obično razbojništvo radi zastrašivanja stanovništva i pljačke nesrpske imovine rasplamsalo se na području Bilogore u jesen 1991. godine. U organizaciji ljudi koji su na to područje došli uglavnom iz Srbije i BiH, lokalni srpski ekstremisti, predvođeni aktivistima Srpske demokratske stranke (SDS), počeli su organizirano terorizirati svoje nesrpske susjede.</p>
<p>Najzloglasnija uporišta tih ekstremista bila su tada većinski srpska sela na Bilogori Lončarica i Peratovica, a po masovnim grobnicama i logoru za zarobljenike najpoznatije je bilo selo Bučje na cesti Pakrac - Požega.</p>
<p>Na prilaznim cestama Grubišnom Polju, osobito u šumskim predjelima, srpski su ekstremisti postavljali zasjede u kojima su pljačkali i zarobljavali Hrvate i druge građane nesrpske nacionalnosti. Slično je bilo u okolici Velikoga Grđevca i drugih mjesta oko kojih su bila srpska sela. Općoj psihozi je pridonosila činjenica da su zrakoplovi bivše JNA često raketirali i bombardirali civilne ciljeve. Primjerice, pogođeni su Ljevaonica Dalit u Daruvaru, motel u Velikom Grđevcu, privatna garaža u Malim Zdencima (raketa je promašila tamošnju mljekaru), Grubišno Polje i druga mjesta na tom području.</p>
<p>Scenarij maltretiranja susjednih nesrpskih sela bio je jednostavan i svugdje sličan: srpski ekstremisti bi u skupinama od najmanje 10 ljudi, naoružani puškama, a ponekad i praćeni oklopnim vozilom bivše JNA došli u napadnuto susjedno selo i zaredali po kućama. Obično bi tražili domaćina kojeg bi potom zlostavljali pred njegovim ukućanima. Iz kuće bi odnijeli sve što im se svidjelo, a najstarijeg muškarca odveli su sa sobom. Dok bi hrvatska policija stigla, oni su već bili daleko, izvan dosega, na »svom« teritoriju. Neki od uhićenih su se nakon nekoliko dana zlostavljanja uspijevali vratiti, no mnogi se nikad više nisu vratili kući. Nakon oslobođenja Bučja, primjerice, u masovnoj je grobnici pronađeno više od 20 smaknutih i prethodno divljački maltretiranih žrtava. U nekim manjim srpskim selima bilo je i zarobljenika koji su zbog nebudnosti svojih stražara uspijevali pobjeći, a svjedočenja tih ljudi više su nego stravična.</p>
<p>Jedan od najpotresnijih primjera srpskog divljanja i iživljavanja u bilogorskom kraju je Ivanovo Selo, osam kilometara udaljeno od Grubišnog Polja. U jednoj noći u tom su selu susjedi iz Lončarice i Peratovice ubili devet ljudi toga mjesta, nastanjenog isključivo stanovništvom češke nacionalnosti. Jedna od žrtava bila je i 90-godišnja starica, koja razbojnicima nije htjela dati cigarete i čak ih je pokušala izbaciti iz svoje kuće. U divljanju selom, srpski ekstremisti su zapalili jedan traktor, jer ga nisu mogli staviti u pogon i odvesti sa sobom, a pucali su gotovo po svim kućama na nenaoružane stanovnike. Po riječima Čeha iz Ivanovog Sela, do tada su ti isti ljudi bili dobri susjedi. Jedni su drugima pomagali u sjetvi i žetvi, zajedno su obrađivali vinograde, dolazili jedni drugima na svadbe...</p>
<p>Sljedećeg dana, kad je u obranu sela stigla A-satnija Zbora narodne garde iz Bjelovara, nasilnici se nisu pojavili, ali su zato minobacačem tukli po mjesnom groblju kako bi onemogućili pokop žrtava. </p>
<p>U nemogućnosti da to učine na groblju, mještani su svoje mrtve zakopali u zajedničku grobnicu, iskopanu rovokopačem u mjesnom parku. Za vrijeme pogreba, četnici iz Peratovice su granatirali groblje, ne znajući da se žrtve pokapa na drugome mjestu, u središtu sela.</p>
<p>Takvi napadi i odvođenje nesrpskih civila nisu prestali sve do akcije »Bilogora 1991.« kada je prvom organiziranom vojnom akcijom u Domovinskom ratu oslobođeno neko veće okupirano područje u Hrvatskoj. Nakon te akcije, srpski je živalj koji je sudjelovao u zlostavljanju susjeda otišao zajedno s paravojnim postrojbama prema BiH, istočnoj Slavoniji i u Srbiju.</p>
<p>Neki od njih počeli su se prošlih nekoliko godina vraćati na to područje, pa se protiv mnogih vode sudski postupci zbog sumnje da su počinili ratni zločin na štetu lokalnog stanovništva.</p>
<p> Na žalost njihovih susjeda, ima i onih koji su sudjelovali u maltretiranju i pljački, ali protiv kojih još nisu pokrenuti kazneni postupci.</p>
<p>Senka Budimir Tasić</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Od 1. siječnja 2003. prijedlozi zakona na internetu</p>
<p>Biga-Friganović: Cilj je ove inicijative uključiti predstavnike nevladinih udruga u sve faze donošenja zakona, osim glasanja/ Tomac: Dobre zakone nije moguće usvojiti ako građani nemaju stvarnu mogućnost utjecaja na njihovo usvajanje, a utjecaj nevladinih organizacija na vlast jedan je od kriterija stabilnosti</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Prvoga siječnja sljedeće godine na internetskim stranicama Hrvatskog sabora trebali bi biti svi prijedlozi zakona koji se nalaze u proceduri, rekla je Snježana Biga-Friganović na okruglom stolu »Odnos između Sabora i građana u procesu donošenja zakonskih propisa«, održanom u četvrtak u zgradi Sabora. </p>
<p>Okrugli je stol održan u sklopu projekta »Zakonodavstvo i građani«, a počeo je istodobno kada saborska rasprava o Prijedlogu zakona o političkim strankama. To je prvi zakonski prijedlog koji je ušao u saborsku proceduru, a koji su predložili predstavnici nevladinih organizacija (NVO). </p>
<p>Cilj je ove inicijative uključiti predstavnike NVO-a u sve faze donošenja zakona, osim glasanja, navela je Biga-Friganović, što je djelomično ostvareno sudjelovanjem vanjskih članova u radu pojedinih saborskih odbora.</p>
<p>»Dobre zakone nije moguće usvojiti ako građani nemaju stvarnu mogućnost utjecaja na njihovo usvajanje, a utjecaj nevladinih organizacija na vlast jedan je od kriterija stabilnosti«, rekao je potpredsjednik Sabora dr. Zdravko Tomac. </p>
<p>Prijedlogom zakona o političkim strankama Tomac je »vrlo zadovoljan, jer kad čvrsto zakonski normiramo udruge nema razloga da tako ne budu normirane i političke stranke koje imaju ogromnu moć«. Danas je Hrvatska u krizi, a to je posljedica i nedefiniranosti i krize demokracije u političkim strankama, smatra Tomac. </p>
<p>Pravna savjetnica NVO-a B.a.b.e. Radmila Sučević navela je dvije zakonodavne inicijative, osim Prijedloga zakona o političkim strankama, koje su Saboru upućene iz civilnog sektora. Riječ je o zahtjevu da se ponovno normira odgovornost za štetu uslijed nasilja ili terora, što je do 1996. regulirao Zakon o obveznim odnosima. No, još uvijek »nema povratne informacije o toj inicijativi«. Ista je sudbina i inicijative o dopuni Kaznenog zakona u dijelu kojim bi se kažnjivim smatralo poticanje na mržnju i nesnošljivost. </p>
<p>Bojan Munjin iz HHO-a kazao je da 75 posto prijedloga zakona stiže u Sabor samo 48 sati prije nego što dođe na saborske klupe. </p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Najprije će se testirati vozači u Zadru, Puli i Rijeci</p>
<p>Testiranje vozača na droge prvi su počeli Finci prije dvije godine, a postupak se još uvodi u redovnu primjenu u Njemačkoj, Austriji i Velikoj Britaniji</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Provođenje pilot-projekta testiranja vozača na droge dogovoreno je na sastanku predstavnika Vladina Ureda za suzbijanje zloporabe opojnih droga i MUP-a sredinom rujna, a njegov početak može se očekivati do kraja godine.</p>
<p> Predstojnik Vladina ureda dr. Ante Barbir potvrdio je u četvrtak Hini da je od ravnatelja policije Ranka Ostojića dobio pisanu suglasnost za projekt, te plan konkretnih mjera za provedbu.</p>
<p> Nema nikakvih zakonskih prepreka za takvu akciju, a MUP će odrediti kada i gdje će se početi. Pretpostavlja se da će na droge prvi biti testirani vozači u Zadru, Puli i Rijeci.</p>
<p> Za početak bi se putem javnog natječaja nabavilo šest ili sedam aparata za utvrđivanje prisutnosti droge u uzorku sline po ukupnoj cijeni od oko 195.000 kuna. Ako rezultati akcije budu dobri, u idućoj bi se godini nabavilo još njih četrdesetak, kaže Barbir.</p>
<p> Specijalni aparat može otkriti postojanje droge u uzorku sline i 12 do 24 sata nakon konzumiranja, izjavio je Hini Davor Pilić, direktor »Meditronika«, ekskluzivnog uvoznika aparata »RapiScan«, engleskog proizvođača »Cozart Bioscience Ltd.« </p>
<p> Njime se mogu otkriti tragovi svih droga koje se susreću na hrvatskom tržištu: marihuane, hašiša, heroina, morfija, kokaina, metadona, ecstasyja i dr.</p>
<p> Rezultati se očitavaju u roku pet do 10 minuta nakon uzimanja brisa. »RapiScan« je u dosadašnjoj primjeni pokazao stupanj preciznosti od čak 97 posto, ističe Pilić.</p>
<p> Testiranje se obavlja tako da se test-štapić s pamučnim vrhom stavlja pod jezik, a kada indikator na vrhu štapića poplavi, prikupljena je dovoljna količina sline, što se dogodi prosječno za tri minute.</p>
<p> Testiranje vozača na droge prvi su počeli Finci prije dvije godine, a postupak se još uvodi u redovnu primjenu u Njemačkoj, Austriji i Velikoj Britaniji.</p>
<p> U Hrvatskoj se instrument za otkrivanje droga u slini već koristi u centrima za liječenje i prevenciju ovisnosti u Čakovcu, Rijeci i Osijeku. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>»Ova vlast nastavila nelegitimnu pretvorbu«</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – »Vlada nema snage ni volje revidirati procese privatizacije, jer su i sami pripadnici tadašnje oporbe bili među nositeljima menadžerskih kredita«, rekao je Damir Grubiša, zamjenik predsjednika Pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu na konferenciji za novinare koju je u četvrtak održala Građanska udruga »Društvena solidarnost« s kojom Pokret surađuje.</p>
<p>Prema mišljenju Rudolfa Mažurana, predsjednika te udruge, procesi privatizacije i tzv. restauracije kapitalizma nisu se smjeli provoditi u ratno vrijeme. Kako tvrdi, tadašnji su vlastodršci, u poziciji upravljača ogromnim bogatstvom u društvenom vlasništvu, proglasili zakonsko pravo da ga pretvaraju u privatno prema kriterijima političke moći, a prema zakonima koje su izradili u tu svrhu. »Vlasništvo je dobiveno na legalan, ali ne i na legitiman način jer su tadašnji zakoni stvoreni kako bi opravdali takve oblike privatizacije i niz kriminalnih radnji«, tvrdi Mažuran.</p>
<p>»Pretvorba se i dalje obavlja na temelju zakona prethodne vlasti, što znači sa svim nepravdama koje se i prije činilo što normira, provodi i ozakonjuje sama vlast. Time se na konkretan način sadašnja vlast potvrđuje kao element i generator nepravde, rušenja pravne države i protuustavnog položaja građana«, rekao je Mažuran.</p>
<p>»Pozivamo Vladu da izađe u javnost s programom i obznani tko je, a tko nije dobio menadžerske kredite i po kojim mehanizmima, kao i to da se javnosti obznani vlasništvo stečeno privatizacijom«, rekao je Dušan Bilandžić, predsjednik Pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu.</p>
<p>Grubiša je istaknuo da je bivša vlast u diobu menadžerskih kredita namjerno uključila oporbu kako bi otupila njezinu oštricu.</p>
<p>Naglašeno je i da se ne smije dopustiti uskraćivanje stečenih prava umirovljenika i nezaposlenih čime vlast izravno krši Ustav. Njihov položaj je potpuno degradiran te je javnosti nužno na osnovu društvene solidarnosti, ponuditi dugogodišnji projekt poboljšanja njihova položaja.</p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Više od polovice psihijatara djeluje u Zagrebu</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – »Kod 20 posto adolescenata i 10 posto djece dijagnosticirana su mentalna oštećenja, a samo ih se pet posto adekvatno liječi«, rečeno je na okruglom stolu pod nazivom »Dječja trauma i mentalno zdravlje«, koji se u povodu Svjetskog dana mentalnog zdravlja održao u četvrtak u Hrvatskom liječničkom domu. </p>
<p>Upozoreno je kako se u nekim dijelovima Hrvatske smatra da taj problem ne postoji, ali istina je samo to da u tim područjima nema organizirane dječje psihijatrije. »U usporedbi sa zemljama EU-a Hrvatska se nalazi u rangu s Velikom Britanijom i Austrijom sa 2,9 psihijatra na 100.000 djece mlađe od 20 godina. Međutim, problem Hrvatske je loša raspoređenost, jer više od polovice psihijatara djeluje u Zagrebu«, istaknula je voditeljica okruglog stola docentica Vlasta Rudan. </p>
<p>Dječja psihijatrica iz KBC-a Dubrave Dubravka Kocijan-Hercigonja upozorila je na problem PTSP-a kod djece u Hrvatskoj u kojoj je u Domovinskom ratu ubijeno 303, ranjeno 1280 djece, dok je 270 ostalo trajnim invalidima. </p>
<p>»Nažalost, PTSP kod djece se slabo prepoznaje. Emocionalne probleme izazvane ratnim traumama kod djece ne prepoznaju često ni stručnjaci, odnosno dječji pedijatri i školski psihijatri, a još manje okolina«, kazala je Kocijan-Hercigonja. Istaknula je i da se kod djece zbog ratnih trauma stvara i nisko samopoštovanje koje se kasnije u odrasloj dobi pretvara u nasilje. </p>
<p>Na okruglom stolu govorilo se i o psihološkom i emocionalnom zlostavljanju djece koje se, prema riječima Kocijan-Hercigonje, najteže prepoznaje. </p>
<p>Daniela Dujmović</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Koštano brašno »na mala vrata« u stare bušotine u Molvama?</p>
<p>Županija nije i neće dati suglasnost za utiskivanje mesno-koštanoga brašna u napuštene Naftaplinove bušotine, niti će sudjelovati u izradi studije o utjecaju na okoliš, kada je riječ o toj vrsti otpada, tvrde župan Josip Friščić i bivši dožupan Damir Felak / Upravitelj Naftaplinovog pogona Molve, inž. Branko Pintarić, kaže da se u bušotine ne utiskuje koštano brašno, ali da se na razini države želi ispitati i ta mogućnost </p>
<p>KOPRIVNICA, 10. listopada</p>
<p> – Vijećnici Županijske skupštine Koprivničko-križevačke županije nedavno su burno reagirali, saznavši da je, navodno, županija dala suglasnost da se mesno-koštano brašno može utiskivati u neaktivne bušotine na poljima Naftaplinovog pogona »Molve«. </p>
<p>Župan Josip Friščić je, međutim, energično izjavio da takve suglasnosti nema, a to je potvrdio i bivši dožupan Damir Felak, iako se Ministarstvo za zaštitu okoliša, u dopisu županiji o eventualnom utiskivanju toga otpada, poziva na »prethodnu suglasnost županije«. </p>
<p>Naime, u županiju je 17. srpnja stigao dopis Ministarstva zaštite okoliša i prostornoga uređenja, kojim se tražilo »imenovanje jednog člana u Komisiju za procjenu utjecaja zahvata na okoliš u sustavu zaštite u naftno-rudarskoj djelatnosti u Koprivničko-križevačkoj županiji«. U prvoj polovini ove godine u Komisiji za izradu studije o utiskivanju otpada u bušotine, bio je Zlatko Filipović, pročelnik županijskoga Ureda za prostorno planiranje i zaštitu okoliša. Međutim, župan Friščić je ustvrdio da je tu studiju županija odbila, te decidirano odbacio navod ministarstva o već datim županijskim suglasnostima o izradi takve studije. Upozorio je pritom, da bi županija unaprijed odbila sudjelovanje u eventualnoj izradi neke nove studije o utjecaju na okoliš zbog utiskivanja mesno-koštanog brašna u Naftaplinove bušotine. Zato su vijećnici u novu Komisiju imenovali Darka Korena, zamjenika župana, ali pod uvjetom da u ime županije ne daje nikakve suglasnosti.</p>
<p>Upravitelj Naftaplinovog pogona Molve, inž. Branko Pintarić, kaže da se bušotina Kal-6 na Naftaplinovom polju Kalinovac, koristi isključivo za utiskivanje tzv. tehnološkoga otpadnog fluida, koji nastaje uz dobivanje ugljikovodika. Za bušotinu Mol-8, na polju Molve, zatražena je suglasnost za utiskivanje tekućega i krutoga rudarsko-tehnološkoga otpada.</p>
<p>– Nema govora, tvrdi Pintarić, da se u »naše« bušotine utiskuje otpad s drugih područja, a ponajmanje da se utiskuje mesno-koštano brašno, iako to neki neosnovano tvrde. Sada se u molvarsku bušotinu utiskuje tzv. slobodna slojna voda, koja je nusproizvod u proizvodnji plina. Kada se dobije suglasnost nadležnih državnih tijela, uz vodu će se utiskivati i drugi otpadi iz procesa proizvodnje plina.</p>
<p>Utiskivanje, dodao je Pintarić, obavlja se na dubinama od 1100 do 1300 metara pod zemljom, ponekad i dublje. Tvrdi da nema opasnosti za pitku vodu, koja se nalazi u slojevima na 200 do 400 metara. Slojevi su izolirani nepropusnim stijenama, pa se ne može miješati pitka s utisnutom slanom, slojnom vodom. Pintarić posebno ističe, da Naftaplin u bušotine ne utiskuje kemijski otpad ili otrov, iako ga »Zeleni« optužuju da takav otpad prihvaća sa zagrebačkoga, ali i drugih područja.</p>
<p> Ipak, Pintarić kaže, da mu je poznato da se na razini države želi ispitati mogućnost utiskivanja i mesno-koštanog brašna u Naftaplinove bušotine. Međutim, tvrdi, sve dok nadležni ne obave istraživanja i službeno ne dopuste, utiskivanja takve vrste otpada u Naftaplinove bušotine – neće biti.</p>
<p>Zdravko Šimunić</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Može li rasprava o izmjeni Ustavnog zakona ugroziti Vladine poteze i Bobetkovu obranu? </p>
<p>Bilo bi korisno da izbjegnemo raspravu, jer bude li i krajnje dobronamjerna, mogao bi se stvoriti dojam da se Hrvatska udaljava od dijaloga i suradnje s Haaškim sudom, kaže Tomčić / Šeks: Ima argumenata i za raspravu i protiv nje </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Operativno je pitanje treba li raspravljati o točkama koje su na dnevnom redu Sabora i hoće li to umanjiti mogućnost dijaloga Vlade i Haaškog suda, ili to eventualno odgoditi, izjavio je u četvrtak predsjednik Sabora Zlatko Tomčić nakon proširene sjednice Predsjedništva Sabora. Na tom sastanku bili su i premijer Ivica Račan, potpredsjednik Vlade Goran Granić i predsjednici klubova svih parlamentarnih stranaka. </p>
<p>Predsjedništvo Sabora razgovaralo je o tome da li raspraviti točku koju je predložio HDZ - promjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haagom, te točku koju traži HSLS - moratoriji na suradnju s Haaškim sudom dok Ustavni zakon o suradnji s Haagom ne prođe ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Tomčić je naglasio da će odluka o tome hoće li Sabor raspravljati o tim točkama idući tjedan ili neće, biti poznata u petak nakon 9.30 sati. Do tada bi se HDZ i HSLS trebali očitovati o tome odustaju li od zahtjeva za raspravom.</p>
<p>Govoreći u ime HSS-a, Tomčić je rekao da Klub te stranke smatra kako nema smisla raspravljati o izmjeni Ustavnog zakona o suradnji s Haagom, jer bi se, »time, iako rasprava može biti krajnje dobronamjerna, mogao stvoriti dojam da se Hrvatska udaljava od dijaloga i suradnje s Haaškim sudom pa bi stoga bilo korisno da je izbjegnemo«. No, napomenuo je, predlagatelj ima pravo ustrajati na tome da se točke rasprave u parlamentu. </p>
<p>Odlučit ćemo nakon očitovanja HDZ-a i HSLS-a hoćemo li nastaviti sjednicu ili ćemo je završiti u petak, rekao je Tomčić naglasivši da se nakon sastanka proširenog Predsjedništva »ponovo može konstatirati da u Saboru postoji značajna želja svih političkih snaga da se nastavi dijalog i suradnja s Haagom«. </p>
<p>Istaknuo je da su predstavnici parlametarnih klubova saslušali detaljno izvješće premijera i potpredsjednika Vlade o potezima koje je Vlada u međuvremenu poduzela u vezi sa slučajem generala Bobetka. </p>
<p> Vladimir Šeks, predsjednik Kluba HDZ-a, izjavio je kako Vlada i koalicijski partneri smatraju da bi, sa stajališta interesa i generala Bobetka i Hrvatske, u ovom trenutku bilo kontraproduktivno raspravljati o izmjeni Ustavnog zakona. No, napomenuo je kako se i HDZ slaže da ima argumenata i za raspravu i protiv nje, te da će Klub, prije nego što iznese stav, pažljivo odvagnuti bi li rasprava mogla bila u suprotnosti s nacionalnim interesima i obranom generala Bobetka. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>S otokom iz tropskih mora u promociju zagorskog turizma </p>
<p>KUMROVEC, 10. listopada</p>
<p> – »Dokazali smo da u samo 3 turističke sezone možemo popraviti financijsku situaciju cijele države. Potencijale moramo pametno iskoristiti, pa će u narednim godinama turizam postati temelj cjelokupne financijske situacije države. Sad je prilika da se podignu povoljni krediti, jer samo tako možemo pokrenuti razvoj turizma«. </p>
<p>To je rekla ministrica turizma, Pave Župan-Rusjković, u Titovoj rezidenciji u Kumrovcu, na promociji lista »Turizam plus«, koji obrađuje turizam Hrvatskoga zagorja.</p>
<p>Istodobno je primijetila da naslovnica novoga časopisa, na kojoj je fotografija otoka iz tropskih mora, ne odgovara sadržaju lista. Istakla je da je domaća priroda ljepša nego na slikama, osim hotela koji su na prospektima uljepšani. No, inicijativa poduzeća »M-trgovina« došla je do kraja, a njihov »Turizam plus« već ima pretplatnike širom svijeta, pa će napraviti veliku reklamu kontinentalnom turizmu, koji još zaostaje za primorskim. </p>
<p>Promociji lista, uz županicu Krapinsko-zagorske županije Vlastu Hubicki, predstavnike županije, gradonačelnike i načelnike općina, prisustvovali su i predstavnici domaćih i stranih medija i turističkih organizacija za koje je »M-trgovina« organizirala dvodnevno studijsko putovanje Hrvatskim zagorjem. D.G.</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Pred snijeg, Novska bez zimske službe</p>
<p>NOVSKA, 10. listopada</p>
<p> – Na zahtjev »MMK«, tvrtke koja je održavala nerazvrstane ceste u Novskoj i čistila prometnice od snijega i leda, članovi Gradskoga poglavarstva razvrgli su ugovor potpisan za razdoblje od 1. travnja 2002. do 1. travnja 2005. godine. </p>
<p>U obrazloženju tvrtka »MMK« poziva se na smanjena sredstva proračuna namijenjena za tu svrhu što bi navodno izazvalo gubitak na tim poslovima, ali i smanjenim brojem radnika i nedostatkom mehanizacije.</p>
<p>Međutim, čulo se na sjednici Poglavarstva, stvarne razloge treba tražiti u novim poslovima koje je tvrtka preuzela te ne može ispuniti ranije dogovorene obveze.</p>
<p>Kako bilo da bilo, uoči zime i snježnog razdoblja, grad je ostao bez poduzeća koje treba održavati i čistiti ceste od snijega i snježnih padalina. </p>
<p>Zaključeno je da se hitno raspiše novi natječaj te da se budućem izvođaču ponudi ugovor na kraće vremensko razdoblje i stvore osnovne pretpostavke, kako bi ove ali i druge poslove od interesa grada ponovo preuzelo Gradsko javno komunalno poduzeće. Z.S.</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Kako će HEP vraćati preplaćeni novac </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Prema neslužbenim informacijama, nakon Vladine odluke o ukidanju poskupljenja struje kućanstvima od prosječno devet posto, Hrvatska elektroprivreda već je izračunala nove tarife.</p>
<p> Potrošači s jednotarifnim brojilima plaćat će kilovatsat 55 lipa, a oni s dvotarifnim kilovatsat po jeftinijoj tarifi 30 lipa, a po skupljoj 58 lipa. Službeni podaci bit će objavljeni u petak na HEP-ovoj konferenciji za novinare. U HEP-u su zadovoljni što novi tarifni sustav ostaje na snazi jer je bitan dio energetske reforme i usklađuje dosadašnje velike razlike u cijenama za različite kategorije potrošnje. No, taj sustav im neće povećati prihode.</p>
<p>S druge strane, ukidanje predviđenog poskupljenja za kućanstva donijet će tvrtki dodatne novčane probleme. Prema neslužbenim informacijama, to će im smanjiti prihode za gotovo 300 milijuna kuna, a prošlu su godinu dobrim dijelom zbog niskih cijena završili s gubitkom od 180 milijuna kuna. Zbog toga će, kažu, imati problema s osiguranjem novca za održavanje, modernizaciju i proširenje mreže te za gradnju novih objekata.</p>
<p>Dio potrošača, koji je već platio nove račune s višim cijenama, zanima kako će im HEP vratiti preplaćeni novac. U HEP-u još nisu odlučili o tome. No, postoje dvije mogućnosti - ili da potrošaču smanje sljedeću akontacijsku uplatnicu ili da se to uračuna kod najavljenog narednog očitavanja svih brojila potkraj godine.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Osnovana radna skupina za pripremu hrvatske kandidature u EU</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Na zatvorenoj sjednici Vlade, potpredsjednik Vlade i predsjednik Savjeta za suradnju s Haaškim sudom Goran Granić izvijestio je o dosad poduzetim pravnim postupcima u vezi s nalogom za uhićenje i predaju te optužnicom protiv stožernog generala Janka Bobetka. </p>
<p> Vlada je nakon rasprave - na temelju Ustavnog zakona o suradnji Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom i zaključaka Sabora od 27. rujna 2002., te u skladu s Ustavom - uputila inicijativu Ustavnom sudu za davanje mišljenja o pojedinim ustavnopravnim aspektima oslobodilačkih akcija Domovinskog rata, i s njima povezanim ovlastima i dužnostima Oružanih snaga RH, vezano uz optužnicu i nalog za uhićenje generala Bobetka, koje je Haaški sud dostavio Vladi 23. rujna.</p>
<p> Upućujući tu inicijativu, Vlada ne odriče Haaškom sudu nadležnost za procesuiranje ratnih zločina počinjenih na području bivše SFRJ, niti osporava pravo tom sudu da optužuje i presuđuje o krivnji pojedinaca za počinjene ratne zločine na području bivše SFRJ, u skladu sa Statutom i Pravilima Haaškog suda. </p>
<p> Podržan je Prijedlog zakona o političkim strankama. Imenovani su i članovi Povjerenstva za nadzor ostvarivanja prava radnika u procesu restrukturiranja i privatizacije Ine d.d. te odobreno udruzi Transparency International da odredi svog predstavnika kao promatrača. U Povjerenstvu su načelnik u Ministarstvu gospodarstva Darko Polanec, predstavnik Ministarstva rada, članica Uprave za koordinaciju privatizacije Ine Maja Brinar, predsjednik Sindikata Ine i naftnog gospodarstva Božo Mikuš, predsjednica INAŠ-a (Sindikat zaposlenika Ine i društava Ine Zagreb) Maja Rilović, te voditelj koordinacije EKN-a u Ini Željko Jurašinović.</p>
<p> Odlučeno je da se sklope nagodbe s 577 dužnika za ukupni iznos od 132,240.405,83 kune.</p>
<p> Sukladno Zakonu o državnim službenicima i namještenicima bit će ustrojeni službenički sudovi u Zagrebu, Varaždinu, Bjelovaru, Osijeku, Rijeci i Splitu.</p>
<p> Osnovana je radna skupina za pripremu zahtjeva za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji. Radnom skupinom supredsjedat će ministar vanjskih poslova Tonino Picula i ministar za europske integracije Neven Mimica, a članovi će biti dužnosnici i stručnjaci Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva za europske integracije te predstavnici Ureda predsjednika RH, Ureda premijera i Odbora za europske integracije Sabora. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>Veleposlanici Venezuele, Brazila i Litve predali vjerodajnice Mesiću </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću u četvrtak su predali vjerodajnice Gustavo Marques Marin, veleposlanik Venezuele, Robert Pinto Ferreira Abdenura, veleposlanik Brazila, te Jonas Rudalevičius, veleposlanik Litve u Republici Hrvatskoj.</p>
<p>Venezuelanski veleposlanik istaknuo je da daljina ne smije biti prepreka jačanju odnosa dviju zemalja. Predsjednik Mesić ustvrdio je da, iako u različitim okruženjima, i Hrvatska i Venezuela provode mnoge reforme, posebice gospodarske.</p>
<p>Brazilski veleposlanik rekao je da obilježavajući desetu obljetnicu uspostave bilateralnih odnosa, brazilska vlada želi pojačati politički dijalog, trgovinu i kulturne razmjene. Predsjednik je ustvrdio da hrvatske luke mogu postati jedan od putova suradnje Brazila i Europe.</p>
<p>U svom pozdravnom govoru veleposlanik Litve naglasio da se kroz raznovrsnu suradnju dviju država promiču zajednički strateški ciljevi u vezi s integriranjem u EU. Predsjednik Mesić ustvrdio je da su prije više od deset godina za Hrvatsku i Litvu putovi prema ujedinjenoj Europi bili tek političke želje. Danas i našu bilateralnu, i našu europsku suradnju upravo možemo mjeriti brzinom i kvalitetom prihvaćanja standarda integrirane Europe.</p>
<p>Uz predsjednika Mesića na svečanosti su bili tajnik Ureda Željko Bagić, savjetnik za vanjsku politiku Tomislav Jakić i zamjenica ministra vanjskih poslova Vesna Cvjetković-Kurelec, priopćeno je iz Predsjednikova ureda.</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>Sabor: Oštre kritike zakonu o strankama </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Zakona o političkim strankama o kojemu se raspravljalo u prvom saborskom čitanju žestoko su kritizirali svi zastupnici bez obzira na stranačku pripadnost. </p>
<p>Tako je isticano da je zakon prenormiran, s obzirom da ima 109 članaka, dok ih dosadašnji ima 32 te da želi djelovanje stranaka staviti pod potpuni državni nadzor i ukinuti njihovu autonomiju.</p>
<p>Za razliku od uobičajene procedure u kojoj obično Vlada upućuje prijedloge u saborsku proceduru, taj je prijedlog izrađen u saborskom Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Njegova osnovna podloga je radni materijal Hrvatskog pravnog centra, koji je napravljen u suradnji s udrugama koje se bave višestranačkim sustavom u Hrvatskoj.</p>
<p>Prijedlogom se predviđa izdvajanje 0,056 posto proračunskih sredstava za financiranje parlamentarnih stranaka, dok bi se za izvanparlamentarne stranke izdvajala polovica tog iznosa, a predviđen je i veći nadzor javnosti i udruga građana nad radom političkih stranaka. Na osnovu iznesenih primjedbi Odbor će napraviti novi zakonski prijedlog. </p>
<p>Zastupnici su također raspravljali i o HSP-ovu prijedlogu zakona o prijenosu vlasti kojim bi se prvi put regulirale promjene u državnim tijelima i drugim institucijama nakon parlamentarnih izbora. No, s obzirom da i Vlada priprema sličan zakon, zastupnici i predlagatelji složili su se da se provedena rasprava smatra predhodnom raspravom. Primjedbe će se uputiti Vladi i HSP-u, a kad oni dostave nove prijedlog Sabor će provesti objedinjenu raspravu o tom zakonu. </p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="81">
<p>Antunović opovrgava napise o visokim otpremninama </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Ministrica obrane i potpredsjednica Vlade Željka Antunović demantirala je u četvrtak napise o iznimno visokim poticajnim otpremninama za djelatnike Oružanih snaga koji pristanu otići iz obrambenog sustava. »Temeljna informacija je netočna. Odluka o poticajnim otpremninama još nije ni potpisana, a nisu još ni definirani izvori novca za taj oblik zbrinjavanja«, rekla je ministrica. Zamolila je djelatnike Oružanih snaga za strpljenje i razumijevanje te obećala da će o svemu biti na vrijeme i detaljno obaviješteni. </p>
<p>Ministrica je također opovrgnula vijest da je na uređenje njezina kabineta utrošeno 350.000 kuna. U podacima koji su dostavljeni novinaru za taj tekst u Jutarnjem listu, stoji, tvrdi Željka Antunović, da je taj iznos utrošen na uređenje cijelog jednog dijela zgrade Ministarstva, a ne samo njezina kabineta. Taj dio zgrade u kojem je primjerice i dvorana za sastanke, bio je u nedopustivo zapuštenom stanju, ističe ministrica, a obnova se planirala i prije nego što je ona stupila na novu dužnost. Antunović nije mogla točno reći koliko je novca potrošeno samo za uređenje njezina kabineta, iz kojeg je u Vladu vraćen stilski namještaj što je u Ministarstvo obrane dovezen u vrijeme ministra Gojka Šuška. S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="82">
<p>Idući tjedan razgovori SDP-a i HSS-a o privatizaciji </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Početkom sljedećeg tjedna stranačka vodstva HSS-a i SDP-a trebala bi se sastati radi razgovora o koncepciji privatizacije. </p>
<p> HSS je zatražio da se zbog različitog viđenja modela daljnjeg tijeka privatizacije državnih poduzeća sastane s vodstvom SDP-a kako bi se razmotrilo koliko je moguće približiti različite stavove tih dviju stranaka. To je na konferenciji za novinare nakon sjednice Predsjedništva HSS-a u srijedu potvrdio predsjednik stranke Zlatko Tomčić. </p>
<p>Vodstvo HSS-a sastat će se u subotu, a čelnici SDP-a u ponedjeljak pa se očekuje da će predsjedništva stranaka odrediti stavove uoči zajedničkog sastanka.</p>
<p> Osnovna je zamjerka HSS-a spora privatizacija koja se, prema Tomčićevim riječima, odvija kroz »diskrecijske odluke pojedinaca i grupa«, za što HSS ne želi biti odgovoran. Nije tajna ni da ta stranka ima kandidate za čelno mjesto Hrvatskog fonda za privatizaciju. No, SDP favorizira Krešimira Starčevića, v.d. ravnatelja Fonda, i u toj stranci ne vide razloge za njegovu promjenu. </p>
<p>Potpredsjednik Vlade rekao je u četvrtak kako bi bilo neprimjereno da potpredsjednik Vlade ulazi u polemiku s jednim od koalicijskih partnera. Premijer Ivica Račan, koji se u srijedu kasno navečer nakon što mu je parlament izglasao povjerenje sastao s Tomčićem, u četvrtak je istaknuo kako njegova stranka ne sudjeluje u polemikama oko mjesta predsjednika HFP-a. No, očekuje se da će se ta tematika rješavati sljedeći tjedan nakon što predsjedništva HSS-a i SDP-a zauzmu stavove. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="83">
<p>Nikolić: Odbor za Ustav mogao bi ukinuti neku stranku dok kažeš britva</p>
<p>Svi klubovi kritizirali zakonski prijedlog koji je podnio Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav/ Stazić: Postupak određivanja kandidata za izbore treba prepustiti svakoj stranci, a ne propisivati ga zakonom/ Škare-Ožbolt: Slovenski zakon o strankama ima 37 članaka, od kojih samo dva govore o ustroju stranaka, dok ih je u ovom prijedlogu 15/ Godek: Iz proračuna financirati samo one stranke koje osvoje više od jedan posto glasova </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> – Prijedlog Zakona o političkim strankama koji je podnio Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav doživio je kritike svih predstavnika stranaka u nastavku 25. sjednice Hrvatskog sabora u četvrtak. </p>
<p>Kako je rekao Vladimir Šeks (Klub HDZ-a), zakon je neprihvatljiv u cijelosti jer organe stranaka pretvara u servis koji će dostavljati potrebne podatke nadležnom državnom tijelu, čime se stranke birokratiziraju. </p>
<p>»Ovaj prijedlog zakona izgleda kao magistarska ili doktorska disertacija o tome kako ne treba pisati zakon. Njime se stvaraju uvjeti za postojanje najviše triju stranaka, što direktno vodi u prosvijećeni apsolutizam. Stranke više ne bi imale vremena baviti se politikom, nego bi se samo trebale dopisivati s državnim tijelima«, smatra Dorica Nikolić (HSLS). </p>
<p>Zamjerila je što se Odboru za Ustav daju prevelike ovlasti »čime on postaje Sveto trojstvo koje može ukinuti neku stranku dok kažeš britva«. Dodala je da bi u slučaju da ovakav prijedlog bude prihvaćen trebalo ustrojiti posebnu državnu upravu za političke stranke, pa čak i ministarstvo. </p>
<p>Sličan stav iznio je i Darko Šantić, u ime Kluba HNS-PGS-SBHS-a, upozorivši na kontradiktornost i nelogičnost članaka koji govore o kontroli javnosti nad radom stranaka. »Zar bi zaista na internetu trebalo objaviti i to da se u nekoj stranci Marko svađao s Perom?«, upitao je Šantić. </p>
<p>Nenad Stazić (SDP) istaknuo je da strankama treba osigurati dovoljno novca kako ga ne bi morali nabavljati ilegalno. Upozorio je na činjenicu da se i izvanparlamentarnim strankama omogućuje financiranje iz proračuna »jer bi tada neka obitelj mogla registrirati stranku s nekoliko članova i proračunskim novcem ju pretvoriti u obiteljski biznis«. Stazić smatra da postupak određivanja kandidata za izbore treba prepustiti svakoj stranci, a ne propisivati ga zakonom. </p>
<p>Zlatko Kramarić (Klub LS-a) upozorio je da se u pripremi ovog prijedloga nitko nije konzultirao s političkim strankama, dok je Vesna Škare-Ožbolt (DC) ustvrdila kako je »zakon preopširan i nedorečen i podsjeća na anegdotu iz vremena SSSR-a čija poruka glasi kako nam tehnologija i proizvodnja možda nisu najbolje, ali zato imamo najveći mikročip na svijetu«. </p>
<p>Navela je podatak da slovenski zakon o strankama ima 37 članaka, od kojih samo dva govore o ustroju stranaka, dok ih je u ovom prijedlogu 15, a upozorila je i da prijedlog ne spominje stranačke zaklade kao oblik financiranja stranaka. </p>
<p>Mladen Godek je, u ime Kluba Libre, podsjetio da u Hrvatskoj trenutačno djeluje 87 stranaka te da Prijedlog zakona omogućuje da »njihov broj i dalje raste kao gljive poslije kiše«. Predložio je da se iz proračuna financiraju samo one stranke koje na izborima osvoje više od jedan posto glasova. </p>
<p>Zastupnici su raspravljali i o HSP-ovu Prijedlogu zakona o prijenosu vlasti kojim se taj proces želi regulirati tako da se omogući nesmetano djelovanje državne uprave. Njime se nabrajaju funkcije na kojima se nakon izbora može obaviti smjena, koju nadzire prijelazni odbor sastavljen od predstavnika stare i nove vlasti. Tonči Tadić je istaknuo da bi se o prijedlogu moglo raspravljati zajedno s izbornim zakonom, dok je Mario Kovač (HSLS) nabrojao nekoliko primjera nepotizma nakon 3. siječnja 2000. godine. »Sjaši Kurta da uzjaši Murta«, princip je po kojem se nikako ne bi smio odvijati proces promjene vlasti, slikovito je zaključio Ljubo Ćesić-Rojs (HDZ).</p>
<p>U popodnevnom nastavku sjednice zastupnici su raspravili HSLS-ov prijedlog izmjena i dopuna Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Njime bi 475 stopostotnih ratnih invalida prve skupine ponovno dobilo pravo na doplatak za njegu i pomoć druge osobe, bez obzira koriste li pomoć ili ne. </p>
<p>U raspravi je oporba žestoko napadala Vladu zbog drastičnog smanjenja prava invalida Domovinskog rata. Ministar Pančić je uzvraćao da su mnoga od tih prava za vrijeme bivše HDZ-ove vlasti postojala samo na papiru. Juraj Njavro je u ime Kluba HDZ-a je u raspravi podržao izmjene zakona, a od Vlade traži da pokaže kako zna ispraviti učinjenje pogreške. IDS podržava izmjene zakona, ali traži da se ista prava primjene i na invalide iz Drugog svjetskog rata. SDP-ovac ivan Štajduhar podupire Vladu, ali joj predlaže izmjene zakona prije rasprave o državnom proračunu.</p>
<p> HSLS-ovka Đurđa Adlešić, u obrazloženju u ime predlagača, rekla je da bi, ako se prijedlog prihvati, invalidi primali 8.598 kuna, za razliku od 6.326 koliko primaju danas, za što bi iz proračuna trebalo izdvojiti »prihvatljivih« 19 milijuna kuna. </p>
<p>Istodobno je održana i rasprava o prijedlogu SDP-ovca Pavla Kalinića da se invalidima koji su uvezli vozilo na povlasticu omogući da ga nakon isteka zakonskog roka od pet godina uz iste povlastice prodaju. S tim prijedlozima međutim, ne slaže se Vlada. Ministar hrvatskih branitelja Ivica Pančić tako je odbio oba prijedloga s obrazloženjem da su oni u suprotnosti s vladinom socijalnom politikom prema invalidima, koje se želi, rečeno je, izjednačiti u svim kategorijama.</p>
<p>U sklopu posljednje točke dnevnog reda, rasprave o hitnim izmjenama zakona o prekršajima, HSS je žestoko kritizirao Vladu. Prije svega zato što se predloženim tekstom izmjena mijenja zakon koji je prije samo deset dana stupio na snagu. </p>
<p>Vladin prijedlog da samo predsjednik, za razliku od članova Vijeća za prekršaje, zbog nedostatka kadrova, mora imati pravni fakultet i položeni stručni ispit kritizirala je Ljubica Lalić.</p>
<p> Naglasila je kako je »HSS očekivao da će Vlada odgoditi primjenu zakona zbog obimnog posla koji koji bi prethodio izmjenama«. </p>
<p>Andrea Latinović/ Milan Jelovac/ Marijan Lipovac</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20021011].
|
