Hrvatski jezični korpus: rezultati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa

| | |

<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 227277 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
Copyright Vjesnik d.d.
</availability>
<date>26.02.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
Compiled from the Vjesnik online archive.
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>

<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
Crne slutnje da će Haag kazniti Kordića doživotnim zatvorom
U Lašvanskoj dolini više nitko ne vjeruje da Dariju Kordiću, bivšem predsjedniku HDZ-a BiH, u ponedjeljak u Haagu može biti izrečena presuda manja od doživotnog boravka u nekome od europskih zatvora / Jelavić: Strahujem da će tu najmanje biti istine i pravde i da će to biti presuda jednoj politici, pa možda i jednom cijelom narodu / Andrić-Lužanski: Očekujem najcrnje i potvrdu onoga što je već i zatraženo u prijedlogu presude
ŽELJKO GARMAZ
VITEZ, 25. veljače
 – »Ovdje je počeo rat, a u Haagu završio - Kordić«, grafit je koji se svojim crvenim, nespretno napisanim slovima koči na potpornom zidu pored magistralne prometnice koja povezuje Sarajevo i Travnik, nedaleko od ušća rijeke Lašve u Bosnu pored niza restorana i »noćnih klubova«. Grafit nije slučajno osvanuo na tome mjestu. Prije gotovo devet godina, prvih dana rata u BiH, upravo tu je neki tada nepoznati mladac odjeven u maskirnu odoru Hrvatskog vijeća obrane (HVO) skrenuo na sebe pozornost javnosti miniranjem brda i, načinjenim odronom, odlučnošću da spriječi odlazak postrojbi JNA iz Busovače prema Zenici. Sve su to snimile kamere u BiH izuzetno popularnog Yutela, a mladac, predstavivši se kao Dario Kordić, dobio je priliku živjeti svojih15 minuta slave.
Kordić je bio slavljen kao heroj, a HVO kao vojska čiji ustroj treba biti obrazac u stvaranju oružanih snaga BiH. Međutim, Kordićevih 15 minuta slave skoro da je i doslovno toliko trajalo. Prva ozbiljnija trvenja između Hrvata i Bošnjaka u srednjoj Bosni vrlo brzo su, opet, Kordića gurnula u prvi plan. Hrvati su ga slavili kao heroja, a Bošnjaci kao personu non grata. Njegov bivši kolega i prijatelj iz studentskih dana Senad Avdić, urednik tjednika Slobodna Bosna, otvoreno mu je poručio u svome uvodniku: »Kordiću, kad te vidim, oko ću ti izvaditi!« Rat je završio, Kordić je zamijenio Matu Bobana na čelu HDZ-a BiH. Počeli su stizati i prvi pozivi za ustoličeni Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Bošnjacima je Kordić bio simbol njihovih stradanja u srednjoj Bosni i htjeli su ga, među prvima, vidjeti u Haagu. Hrvatima srednje Bosne, Kordić je bio primjer ustrajnosti u borbi za opstojnost svoga naroda.
Kordićev odlazak u Haag, bosanski Hrvati su doživjeli kao šok, Bošnjaci su slavili. Danas, više od tri godine nakon što je ispraćen sa splitske zračne luke Resnika u posebni zrakoplov, koji ga je odvezao u Haag, Hrvati i Bošnjaci srednje Bosne napokon u nečemu pokazuju jedinstveno razmišljanje - Kordić nikada neće dobiti povratnu zrakoplovnu kartu! U srednjoj Bosni više nitko ne vjeruje da Dariju Kordiću, bivšem predsjedniku HDZ-a BiH, u ponedjeljak, 26. veljače, u Haagu može biti izrečena presuda manja od doživotnog boravka u nekome od europskih zatvora. Ivo Andrić-Lužanski, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u bosanskom parlamentu, koga smo zatekli u Vitezu na javnoj tribni »Ista prava za sva tri naroda«, u hotelu »Vitez«, nije skrivao pesimizam u vezi s mogućom presudom.
»Ja sam jedan od onih koji su imali prigodu i mogućnost razgovarati s haaškim uznicima lani uoči Božića, kao što sam razgovarao i s Carlom del Ponte. Na žalost, mogu reći da nisam optimist kad je u pitanju odluka koju će donijet Tribunal za Darija Kordića i Marija Čerkeza. Na žalost, konstatiram na osnovu informacija koje sam dobio od njih, ali i znajući na kojim principima djeluje Tribunal kao uistinu politički sud, da mogu očekivati samo najcrnje i potvrdu onoga što je već i zatraženo u prijedlogu presude«, rekao je Andrić-Lužanski. Ante Jelavić, predsjednik Federacije BiH, također sa zebnjom očekuje izricanje presude u ponedjeljak. »Strahujem da će tu najmanje biti istine i pravde i da presuda neće biti presuda mome prijatelju i prethodniku na čelu HDZ-a BiH Dariju Kordiću, već jednoj politici, pa možda i jednom cijelom narodu«, smatra Jelavić. »Ovdje nema mjerila u mnogo čemu, pa i kad govorimo o odnosu prema Haagu, a oni koji su počeli četiri rata u ovoj regiji još su na slobodi u Beogradu. Neki od njih nekakvim demokratskim promjenama postaju čak i potpredsjednicima srpske vlade. Dotle Tiho i Dario, koji su vodili svoj narod u potpunom okruženju u jednom konfliktnom sukobu, preživljavaju svojevrsnu Kalvariju«, rekao je Jelavić u razgovoru za Vjesnik nakon tribine na kojoj je Vitežanima pokušao objasniti nove smjernice HDZ-ove politike, što će se razmatrati na najavljenom Hrvatskom narodnom saboru u subotu u Mostaru. No, Jelavićeva retorika sve više sliči sračunatom samoubojstvu pri čemu, tvrdi, »neće mi biti žao, ako zbog svoje ideje zaslužim 45 godina zatvora!«
Pero Skopljak jedan je od rijetkih koji, pričajući o Haagu, ima iskustvo i »s one strane rešetaka haaškog istražnog zatvora«. No, i u njegovom spominjanju presude Dariju Kordiću nema nimalo optimizma. »Najviše bi želio da se Dario i Mario u ponedjeljak oslobode svih optužbi i vrate kućama, ali moje uvjerenje nakon svega što sam proživio i vidio u Haagu je, na žalost, jako pesimistično i krajnje crno. Mislim da se o kazni, koja će sigurno biti drastična i drakonska, nema što mnogp razmišljati i razgovarati«, rekao je Skopljak. Marinko Katava, također jedan od Vitežana koji su neko vrijeme boravili u Haagu te pušteni kućama, nije baš bio raspoložen za priču. »Što da vam kažem?« - uzvratio je protupitanjem dok smo pokušali razgovarati ispred ljekarne u njegovu vlasništvu u središtu Viteza.
Točno ispred ulaza u njegovu ljekarnu nalazi se spomenik haaškim uznicima iz Lašvanske doline. Na tri strane kocke nalaze se hrvatski grb, natpis: »Zdenac pravde - Den Haag« (06.10.1997.) te jedna od Božijih zapovijedi: »Ne reci lažno svjedočanstvo« s nadnevkom 10. XII., koji bi trebao označavati Međunarodni dan ljudskih prava. Na kocki je uklesana bijela golubica mira. »Ovaj spomenik sve govori«, tek je kratko dodao Katava. Zvonimir Čilić, novinar Slobodne Dalmacije i jedan od najboljih kroničara događaja koji su se prošlih godina zbili u srednjoj Bosni, smatra da će se presudom Kordiću ustvari izreći presuda tadašnjoj hrvatskoj politici. Čiliću je, primjerice, vrlo indikativno što će od tužiteljičinog prijedloga presude do sudskog izricanja presude u ponedjeljak proći samo dva mjeseca i 11 dana, »što je vrlo malo, posebno, u odnosu na Tihomira Blaškića, koji je sedam mjeseci čekao izricanje presude«.
Dragan Grebenar, prijatelj braće Zorana i Mirjana Kupreškića, koji su osuđeni na osam i 10 godina zatvora, ali kojima je u tijeku žalbeni postupak, u Haagu je, što kao svjedok, što kao privatna osoba, bio osam puta i na osnovi svojih iskustava, posebno izrečenih kazni svojim prijateljima, smatra da se ni za Kordića ne može nešto dobro očekivati. U srednjoj Bosni u ponedjeljak može biti iznenađenje svaka kazna manja od doživotnog zatvora.
</div>
<div type="article" n="2">
(Ne)pouzdan »hrvatski ključ« za državnu vlast u BiH
Po OESS-ovim pravilima, članove Doma naroda ne biraju odgovarajući, nego svi zastupnici, što - zbog činjenice da su u samo tri od 10 federalnih kantona Hrvati u većini - znači da u čak sedam kantona Hrvati ne mogu odlučiti o tome tko će biti hrvatski zastupnici u Domu naroda
ZAGREB, 25. veljače
 – Prošloga su tjedna načinjena dva važna koraka u provedbi rezultata parlamentarnih izbora održanih još lani 11. studenoga. Najprije je (u četvrtak) Zastupnički dom parlamenta BiH izglasao povjerenje novom sastavu Vijeća ministara, na čelu s akademikom Božidarom Matićem, a potom je (u petak) održana konstituirajuća sjednica Doma naroda parlamenta Federacije BiH. Međunarodni predstavnici u BiH izrazili su zadovoljstvo obavljenim poslom: šef OESS-ove misije u BiH izjavio je da je ohrabren »programom koji je iznio predsjedavajući Vijeća ministara BiH Božidar Matić«, radost obavljenim poslom izrazio je i visoki predstavnik međunarodne zajednice Wolfgang Petritsch, jer je, kako je priopćeno iz njegova ureda, tri mjeseca nakon izbora bilo krajnje vrijeme za uspostavljanje državne vlade... Petritsch je također pozdravio formiranje federalnog Doma naroda imenovanjem delegata Federacije u Dom naroda BiH, »jedinu instituciju vlasti koja nije formirana nakon provođenja izbora lani u studenom«.
Taj iznimno važan posao je, doduše, obavljen u političkoj atmosferi kakva ne bi trebala pratiti takve događaje i na način koji nije posve u skladu s važećim ustavnim rješenjima. Nelogično je prije svega to što se Vijeće ministara, koje ima ulogu državne vlade, formira prije konstituiranje gornjega doma (Doma naroda) državnoga parlamenta, tj. prije nego što je završeno konstituiranje parlamenta BiH. HDZ BiH, stranka koja je neosporno dobila golemu većinu glasova pripadnika jednoga od triju konstitutivnog naroda, nije sudjelovala ni u izboru Vijeća ministara niti u konstituiranju federalnog Doma naroda. Razlozi su manje-više poznati: još uoči parlamentarnih izbora je Privremeno izborno povjerenstvo, koje djeluje pod patronatom OESS-ove misije u BiH, utvrdilo nova pravila za izbor zastupnika u Dom naroda parlamenta BiH, a budući da ona omogućavaju pripadnicima (znatno brojnijeg) bošnjačkog naroda da presudno utječu na izbor hrvatskih zastupnika, HDZ BiH je izmjenu toga pravila postavio kao uvjet svoga sudjelovanja u konstituiranju Doma naroda. Član predsjedništva BiH i predsjednik te stranke Ante Jelavić bio je zatražio pravorijek Ustavnog suda, ali se ta ustanova proglasila nenedležnom za pravila koja donosi Privremeno izborno povjerenstvo.
HDZ BiH, zajedno sa skupinom manjih stranaka, praktički posve usamljen u nastojanju da se provede ustavna odredba koja kaže da se zastupnici u Domu naroda biraju u kantonalnim skupštinama tako da »bošnjačke, hrvatske i druge izaslanike iz svakog kantona biraju odgovarajući zastupnici u zakonodavnom tijelu dotičnog kantona«. (Na njezinoj primjeni dosad je javno inzistirao još samo potpredsjednik Hrvatskog sabora dr. Zdravko Tomac.) Po OESS-ovim pravilima, članove Doma naroda ne biraju odgovarajući, nego svi zastupnici, što - zbog činjenice da su u samo tri od 10 federalnih kantona Hrvati u većini - znači da u čak sedam kantona Hrvati ne mogu odlučiti o tome tko će biti hrvatski zastupnici u Domu naroda.
 A, Dom naroda je institucija u kojoj bi se trebalo odlučivati o pitanjima od posebnog nacionalnog interesa! On bi u višenacionalnoj zajednici kakva je BiH trebao jamčiti da se u parlamentu neće donijeti ni jedna odluka protivna temeljnim interesima jednog od konstitutivnih naroda, ali je pitanje može li odgovoriti toj zadaći.
U petak je dr. Zdravko Tomac, sudjelujući na zasjedanju Stalnog odbora Parlamentarne skupštine OESS-a u Beču, izjavio da OESS treba kritički preispitati svoju politiku u BiH, upozorivši (iznova) da su prekršena prava hrvatskoga naroda, jer mu je »jednostrano, izbornim pravilima koje je donio OESS, onemogućeno da sam bira svoje predstavnike u Domu naroda«. OESS-ova misija u BiH i druge međunarodne institucije se oglušuju o taj zahtjev možda i zato što na njemu inzistira samo dr. Tomac. Ili možda stoga što ne mogu smisliti elegantniji način uklanjanja HDZ-ova utjecaja na politička zbivanja u BiH? Ako je samo to posrijedi, tj. ako im je nakana ukloniti HDZ, a ne i oduzeti Hrvatima u BiH položaj konstitutivnog naroda, trebali su posegnuti za drugim mjerama, koje neće umanjivati prava hrvatskoga naroda u BiH. Ovako su svakodnevno sami sa sobom u kontradikciji. Wolfgang Petritsch je prošloga tjedna, »izražavajući žaljenje« što HDZ BiH i dalje odbija sudjelovati u radu federalnog Doma naroda, rekao da se ta stranka »oglušuje o ustave kantona, entiteta i države«, a HDZ upravo traži poštivanje Ustava, odnosno poništavanje pravila koje nije s njim u skladu.
Ivan Šabić
</div>
<div type="article" n="3">
NATO strahuje od albansko-makedonskog sukoba
Dio Albanaca (i prije povezan s OVK-om) odlučio je radikalizirati svoje političke pozicije koristeći i oružje kao sredstvo kojim se može doći do cilja / Je li to želja da se stvori Velika Albanija ili možda čak i Veliko Kosovo (obuhvatilo bi i južnu Srbiju, zapadnu Makedoniju i dio Crne Gore)? / Bitku za Makedoniju valja voditi diplomatsko-politički, a ne vojno
ZAGREB, 25. veljače
 – Iako se to javno još ne želi priznati, u NATO-u su ozbiljno zabrinuti zbog mogućnosti izbijanja albansko-makedonskog sukoba koji bi mogao zahvatiti gotovo sve zemlje u regiji. Brojne obavještajne informacije koje ovih dana stižu iz Makedonije govore da je dio Albanaca (i prije povezan s OVK-om) odlučio radikalizirati svoje političke pozicije koristeći i oružje kao sredstvo kojim se može doći do cilja. Taj cilj za analitičare u NATO-u još nije jasan: je li to želja da se stvori Velika Albanija ili možda čak i Veliko Kosovo (obuhvatilo bi i južnu Srbiju, zapadnu Makedoniju i dio Crne Gore).
Za NATO, Makedonija je važna (važnija i od juga Srbije), jer svi glavni opskrbni pravci o kojima KFOR ovisi na Kosovu idu preko makedonskog teritorija, uključujući područja gdje su Albanci izrazita većina. No, na taj pravac računa i tzv. Oslobodilačka vojska Preševa, Bujanovca i Medveđe (glavna baza je u selu Velikom Trnovcu, koje ima 10.000 stanovnika). Albanci gerilci u Preševskoj dolini dobivaju oružje, hranu i streljivo ne samo iz Prizrena i Gnjilana nego i iz Makedonije, gdje se na više mjesta nastanjenih Albancima već osnovaju oružani odredi koji po opremi podsjećaju na izvorni OVK (Oslobodilačku vojsku Kosova - albanska kratica UCK).
Zadnjih mjeseci, albanska organizirana gerila na Kosovu, u južnoj Srbiji i zapadnoj Makedoniji znatno je poboljšala svoj logistički lanac, najviše zahvaljujući mekanoj policijskoj tehnici koju je primjenjivao upravo KFOR. Slabo ometani dotok oružja omogućio je da se u Preševskoj dolini okupi mnogo veći broj dobrovoljaca, nego se očekivalo i u stožerima KFOR-a i u Beogradu. Na taktičkom planu, zapovjednici KFOR-a i planeri NATO-a u Bruxellesu susreću se s teškim problemom: kako kontrolirati demilitarizirane zone i kako ih stvarno demilitarizirati. U svim varijantama i scenarijima, uska suradnja s makedonskim graničarima i vojnicima dolazi u obzir. Novim srpskim vlastima albanski radikalizam i krvave terorističke akcije (među kojima su napadi na srpske civilne autobuse doista grozan zločin) izuzetno odgovaraju, jer time Koštunica na Zapadu kupuje novi imidž Srbije: umjesto brutalnog agresora, Srbi odjednom postaju jedine žrtve. Vojne akcije albanske gerile koriste i Beogradu i službenom Skopju. Koštunica računa da će zauzvrat što s uzde ne pušta vojsku dobiti nagradu na područjima koja su Beogradu važnija (krediti, dogovor s Haagom, obnova Srbije, itd).
Naime, srpski generali koje je postavio Milošević i dalje su aktualni. Oni bi najradije u dva dana pregazili cijelu južnu Srbiju, gdje su Albanci većina, te sami preuzeli nadzor u demilitariziranoj zoni. Vojna suzdržanost Srbije sasvim je proračunata i želi u NATO-u, osobito kod Amerikanaca, polučiti maksimalne dobitke pri čemu se igra i na kartu da je srpska vojska »prirodan partner« Zapada u postojećim okolnostima. Vojna prestrojavanja u redovima Albanaca u neku ruku koriste i makedonskim vlastima. To je idealna prilika da Skopje potpunoi naoruža svoju vojsku i prilagodi je zapadnim standardima. Makedonci znaju koliko sada vrijede KFOR-u i logika da će Washington i Bruxelles snažno pritisnuti albanske radikalne elemente može se održati. Ipak, računica da će se upravo NATO fizički suprostaviti albanskoj pobuni u Makedoniji može biti i pogrešna, jer će Zapad nastojati da probleme na terenu rješava i smiruje prije svega makedonska policija, a na granicama vojska. U tom lancu nije zaobiđena ni Bugarska. Budući da dio pripadnika OVK-a nakon što više mjeseci provedu u »operativnim zonama« u južnoj Srbiji i Makedoniji odlazi na odmor (oporavak) u Bugarsku (u hotele na Crnome moru i Sofiji), i Beograd i Skopje će nastojati pridobiti bugarsku službenu politiku za svoje interese.
Za NATO i američke strateške interese, još je važnije kako očuvati umjerene Albance na Kosovu tako da ni Bruxelles niti KFOR (Washington još manje) neće podgrijavati antialbansko raspoloženje. U cjelokupnom odnosu snaga ključni faktor je Makedonija i njezina stabilnost. Želi li se kriza držati pod kontrolom, bitku za Makedoniju valja voditi na diplomatsko-politički, a ne na vojni način. 
Fran Višnar
</div>
<div type="article" n="4">
Ombudsman štiti ljudska prava prema državi i nadzor parlamenta nad vladom
U zemljama EU-a dvije su uloge ombudsmana. Prva je uloga savjetnika, zapravo posrednika i pomiritelja između građanina i države. Druga, tzv. uloga odnosa, znatno je složenija i osjetljivija: ombudsman treba za parlament raščlaniti eventualno loše djelovanje državne administracije. To je važna pomoć građanima, ali i parlamentu da se poboljša barem dvoje: zakonodavstvo, zapravo strogu primjenu zakona, ali i nadzor parlamenta nad vladom
ZAGREB, 25. veljače
 – Pierre-Yves Monette federalni je ombudsman Belgije, dakle pučki pravobranitelj. Sudjelovao je na međunarodnome Okruglom stolu o temi »Institucija ombudsmana«, što je u srijedu održan u hotelu »Sheraton« u Zagrebu, u organizaciji Vijeća Europe i Ureda pučkoga pravobranitelja Hrvatske. Skupu su bili nazočni izaslanici iz više zemalja jugoistočne Europe: BiH, SRJ, Bugarske, Makedonije i Slovenije, koja je upravo toga dana dobila novoga ombudsmana, Matjaža Hanžeka.
 l Koji su Vaši dojmovi s Okruglog stola i što su zapravo bili ciljevi i glavne teme toga skupa?
- To je prvi sastanak te vrste. Glavni nam je cilj bio da, prvo, saslušamo iskustva ombudsmana, odnosno ljudi koji se bave zaštitom ljudskih prava u zemljama u tranziciji jugoistočne Europe i u državama koje su nastale iz bivše Jugoslavije. Drugo, mi smo njima prenijeli naša iskustva, zapravo iskustva ombudsmana iz razvijenih i demokratskih europskih država.
 l Što je uloga ombudsmana u tim državama EU-a?
- Dvije su uloge ombudsmana. Prva je uloga savjetnika, zapravo posrednika između građanina i države. Ako, neki građanin ima problem s državnom administracijom ili vlašću, može se obratiti sudu, ali to je skupo i dugo traje. U tom slučaju postoji drugi način, treba ići drugim putem: obratiti se ombudsmanu i zahtijevati njegovo posredovanje u konačnom dogovoru, u pomirbi. To znači: ombudsman će pokušati, mimo suda i sudaca, približiti stajališta dviju strana u sporu i pronaći rješenje. I kad smatra da državna administracija ili vlast nije u pravu, ima im pravo reći: gospodo, pogriješili ste i morate ispraviti svoju pogrešku! To je, dakle, prva uloga ombudsmana - posredovanje i pomirenje.
 l Što je druga uloga ombudsmana?
- To je tzv. uloga odnosa, znatno složenija i osjetljivija. Ombudsman treba za parlament raščlaniti eventualno loše djelovanje državne administracije. Tako smo u Belgiji otkrili dužnosnike i političare na vlasti koji ne rade dobro. Otkrili smo, recimo, zakon koji nije najbolji po svim pravnim propisima te dužnosnika koji je bio korumpiran na temelju toga zakona, otkrili smo također cijelu skupinu ljudi koji djeluju mimo zakona, točnije, čije djelovanje nije predviđeno nijednim zakonom, itd. To je, dakako, važna pomoć građanima, ali i parlamentu, kako bi se poboljšalo barem dvoje: zakonodavstvo, zapravo strogu primjenu zakona, ali i, što je možda važnije, nadzor parlamenta nad vladom. U svakoj parlamentarnoj demokraciji, kakva vlada i u Belgiji, parlament ima dvije bitne dužnosti: prvo, donositi zakone i, drugo, nadzirati djelovanje vlade. U obje te dužnosti ombudsman mora sudjelovati u podnošenju informacija kako bi u svim odlukama bila zaštićena ljudska prava građana. Jasno nam je da parlament ponekad može biti slijep ili ne može voditi računa o svim pojedinostima. No, ako ombudsman svojim primjerima dokaže da neki zakon ugrožava ljudska i građanska prava, parlament ga mora promijeniti. Dakle, ponajprije mora iznijeti dokaze parlamentu da vlada, državna vlast ili administracija krše neki zakon te mora zahtijevati povlačenje, smjenu odgovornoga ministra. Kao što vidite, riječ je o dvije važne uloge koje se jako razlikuju međusobno. Javnost mnogo više poznaje posredničku i pomiriteljsku ulogu između građana i države, točnije: pomoći pojedincima. No, druga je, smatram, mnogo važnija: pomoći parlamentu da ostvari svoje demokratske dužnosti.
 l Možemo li ustvrditi da je ipak, uzimajući u obzir i jednu i drugu ulogu, glavna dužnost ombudsmana da štiti ljudska prava građana u odnosu na državu?
- To je točno. Nekim je ombudsmanima, onima koje i nazivaju zaštitnicima ljudskih prava, bitna dužnost bdjeti nad zaštitom i promidžbom ljudskih prava. Međutim, u zemljama Zapadne Europe, u državama osnivačicama EU-a, to nije izričito predviđeno. U biti, i u tim zemljama ombudsman i postoji zato da bi ponajprije nadzirao kako državna administracija poštuje ljudska prava. No, valja precizirati: kad ljudska prava u nekoj od tih država krše privatne osobe, tada ombudsman nema ovlasti intervenirati zato što u kršenje ljudskih prava na neki način mora biti uključena država. Ukratko, ombudsman je nadležan tek kada država krši neko od ljudskih prava građanina. Međutim, u nekim zemljama, recimo u Španjolskoj, a sada i u Mađarskoj, koja je na pragu ulaska u EU, taj je posrednik nadležan za sva pitanja koja se tiču ljudskih prava, bilo da ih krši država ili pojedinac. To su razlike u nadležnostima među ombudsmanima čak i u EU-u.
 l Koje su, dakle, razlike među zadaćama ombudsmana u pojedinim zemljama članicama EU-a i pogotovo u ovima našim zemljama u tranziciji?
- Da, čak i unutar europske petnaestorice ima razlika u sustavima zaštite ljudskih prava. U Švedskoj, recimo, ombudsman je nadležan samo za pogreške i manjkavosti administracije, ali ne i za kršenje ljudskih prava. No, zato postoji povjerenstvo za ljudska prava koje preuzima ulogu kad ombudsman ustanovi da je neki dio državne administracije prekršio nečija ljudska prava. Tako je slično i u Francuskoj. Kod nas, u Belgiji, pak, ako se ustanovi da administracija ili vlast krši nečija ljudska prava, ombudsman je nadležan umiješati se u slučaj. U Mađarskoj je nadležan i za kršenje ljudskih prava administracije i države, ali i za pojedinačne, privatne slučajeve. U tome je Mađarska najnaprednija. Dakle, u zemljama u kojima je ombudsman nadležan samo za ponašanje administracije, odnosno vlasti, država stvara posebna, posve različita tijela koja se brinu o zaštiti pojedinačnih ljudskih prava. Obično se zovu nacionalnim povjerenstvima za zaštitu ljudskih prava. Cilj nam je da u svim tim zemljama ujedinimo te nadležnosti u jednoj osobi ili tijelu. To će i građanima biti bolje. 
Mihailo Ničota
</div>
</div>

<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="5">
Zbog stalnih napada sindikat vozača za ponedjeljak najavio štrajk upozorenja
U nedjelju ujutro na Medveščaku pretučeni vozač i vozačica ZET-ovih tramvaja, u ponedjeljak štrajk od 10 do 10,30 sati/Tražit ćemo krivično gonjenje napadača, najavio je predsjednik Sindikata vozača i prometnih djelatnika Vinko Škvorc/Povod napadu bila je prometna nezgoda u kojoj je vozačica tramvajem okrznula nekoliko nepropisno parkiranih automobila/ZET-ove radnike napali su vlasnici automobila, a policija, tvrde vozači, nije reagirala
U ponedjeljak, točno u deset sati, svi ZET-ovi vozači tramvaja i autobusa zaustavit će na pola sata svoja vozila i tako upozoriti javnost na sve češće vandalske ispade u kojima, ni krivi ni dužni, stradavaju njihovi kolege, zaključak je sa hitnog sastanka Sindikata vozača i prometnih radnika Hrvatske održanog u nedjelju u ZET-ovim prostorijama na Ljubljanici.
 – Osnovali smo deveteročlani štrajkaški odbor, dobili podršku Uprave, a isto očekujemo od vlasnika, Grada Zagreba, i svih građana kako bi zajedničkim snagama riješili ovaj problem, rekao je predsjednik sindikata Vinko Škvorc. Kap koja je prelila čašu ZET-ovaca, najnoviji je vandalski napad koji se dogodio u nedjelju u 5,28 sati na Medveščaku, ispred kluba »Gjuro 2« u kojemu je grupa mladića brutalno napala i pretukla vozačicu i vozača tramvaja ZET-a. Kako je pojasnio Vinko Škvorc, vozačica S.Š. (38) je upravljajući tramvajem broj 14, u smjeru prema Mihaljevcu, zbog smanjene vidljivosti, okrznula nekoliko automobila koji su bili nepropisno parkirani uz samu prugu preko puta kluba »Gjuro 2«. Zaustavila je tramvaj i pozvala kontrolu ZET-a i policiju na uviđaj. U međuvremenu je redar kluba zapisao registarske tablice automobila i krenuo obavijestiti vlasnike.
 Iza S.Š. vozio je njezin kolega P.M. (41), koji je vidio policiju i izišao iz tramvaja da vidi što se događa. To će, kako se pokazalo, biti pogrešan korak, jer je grupa mladića upravo njega prepoznala kao krivca nesreće, objasnio je Škvorc. Ostatak nemilog događaja prepričao je pretučeni P.M.
 – Iako su mi liječnici naredili da strogo mirujem, morao sam doći. Ukratko, napadačima ništa im nisam stigao objasniti i iako sam stajao između dva policajca, oni su me vrijeđali i tukli me šakama i nogama. Kad sam vidio da policija ništa ne poduzima, pobjegao sam u treći tramvaj koji se također našao na mjestu događaja, ali napadači su me slijedili, provalili u tramvaj i nastavili me tući gdje god su stigli. Ponovno sam pobjegao, u Degenovu ulicu, i tamo pričekao svoje kolege koji su me automobilom odvezli u bolnicu, ispričao je P.M. Nakon što im je vozač pobjegao, vlasnicima automobila netko je vjerojatno rekao (ili su sami shvatili) da onaj koga su napali zaista nije vozač koji je oštetio njihove automobile pa su došli do vozačice S.Š. i nakon pogrdnih riječi nastavili i nju udarati po nogama.
 – Ljuti smo na policiju koja, kako vam svjedoče kolege, nije učinila ništa da spriječi napad na druge službene osobe. Od gradonačelnika Bandića zato ćemo zatražiti da se svojim autoritetom zauzme kako bi počinitelji ovog brutalnog čina bili primjereno kažnjeni, ali ne prekršajno, s 200 ili 300 kuna kazne, već krivično. Pa napadnute su službene osobe u trenutku obavljanja dužnosti, netko već jednom mora stati na kraj tom ludilu, zaključio je Škvorc. (Claudio Kramarić)
</div>
<div type="article" n="6">
Nedjeljna kava s Marijom Terezijom
Zamjenik ministra prosvjete i sporta Ivan Vavra otvorio je u nedjelju u Muzeju Grada Zagreba Izložbu pokladnih maski u organizaciji Muzeja i Centra za kulturu i informacije Maksimir. 
– Ova izložba je na tragu nastojanja ministarstva, koje želi da se škole otvore prema svojoj sredini, pogotovo prema kulturnim ustanovama, rekao je Vavra. Osim toga, naglasio je zamjenik ministra, djeca ovim putem razvijaju svoje kreativne sposobnosti, a svrha projekta je otvaranje prostora mladoj populaciji kroz predstavljanje njihovih radova. U izradi maski sudjelovalo je 25 osnovnih škola iz Zagreba i jedna iz Samobora, te članovi pedagoške radionice i igraonice MGZ-a i Udruge za promicanje inkluzije. 
Izložba pokladnih maski može se razgledati do 15. ožujka, a muzej je i ove godine dodatno poradio na atraktivnosti manifestacije. Nastavljajući prošlogodišnju muzejsku akciju »Žive slike«, tijekom subote i nedjelje djelatnici Muzeja maskirali su se u znamenite povijesne ličnosti. Tako se ravnatelj muzeja Vinko Ivić, ove godine maskirao u bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Amruša. Osim s njim, posjetitelji su uz vruće krafne i perece tako mogli popričati s carom Franjom Josipom, Marijom Terezijom, profesorom Baltazarom i drugim slavnim ličnostima. (anl)
</div>
<div type="article" n="7">
Konačno prava zima na Sljemenu
Snježni plašt visine 18 centimetara i pravi zimski ugođaj izmamili su u nedjelju velik broj građana željnih zimskih radosti iz njihovih toplih domova na sljemenska brda. Temperatura od minus četiri stupnja Celzijusa izmjerenih oko 13 sati i vrijeme bez oborina, bili su dovoljni za uživanje u pješačenju po svježem zraku, a Zagrepčani su, možda, iskoristili i svoju posljednju ovogodišnju priliku za skijanje, sanjkanje ili grudanje.
 Bilo je i onih manje sportski nastrojenih građana kojima je jedinu rekreaciju predstavljalo nekoliko metara hoda od automobila do planinarskih domova i podizanje čaša sa kuhanim vinom. Inače, promet automobilima je funkcionirao bez ikakvih zastoja ili ograničenja, a motoriziranim građanima glavobolju je zadavalo uvijek problematično pronalaženje parkirališnih mjesta. Žičara je cijelo vrijeme vozila bez ikakvih prekida jer nije bilo vjetra, a za vučnicu je, kako saznajemo, do podneva prodano stotinjak karata. Dubravku Rostoher, zatekli smo kod izletišta »Pilana Bliznec« i nju, kako nam je priznala, ništa ne može zaustaviti u nedjeljnom pješačenju na Sljeme.
– Svake nedjelje, bez obzira na godišnje doba ili vrijeme odem do »Puntijarke«, »Zlatnog Medvjeda«, ili »Grafičara«, rekla nam je Rostoher inače članica Planinarskog društva »Grafičar«. Stalo joj je, kaže, do zdravog načina života, hodanja i druženja, a kao i svim pravim ljubiteljima prirode smetaju joj motorizirani izletnici. »Mislim da bi se promet Sljemenom trebao riješiti javnim prijevozom«, nadodala je.
 Na izletištu smo susreli i voditelja »Pilane Bliznec« Borisa Mihaljevića, koji nam je potvrdio kako se u sklopu javne ustanove »Medvednica« provodi projekt novog vizualnog identiteta Medvednice. Riječ je o natpisima, putokazima i suvenirima od ekoloških materijala koji bi trebali ići u proizvodnju, a u projekt bi bila uključena Akademija likovnih umjetnosti i Turistička zajednica Zagreba. Na Sljeme se uputio i Ivan Iveković, jedan je od redovitih posjetitelja Medvednice. Prekinuli smo ga u uživanju u kuhanom vinu i makovnjači na »Puntijarki«.»Nastojim doći svakog vikenda, kako bih malo »proventilirao« pluća. Uživam u prirodi, prekrasnom zimskom pejsažu. Fali mi kada ne odem jer pretežno sjedim u kancelariji i to mi je jedina prilika da se razgibam«, otkrio nam je Iveković. (Boris Jagačić)
</div>
<div type="article" n="8">
Završio seminar za voditelje u igraonicama za siromašne
U nedjelju je završio četverodneveni seminar za buduće voditelje i pomagače u igraonicama za djecu iz vrlo siromašnih sredina koji je organiziralo nevladino Udruženje »Djeca prva«. Seminar je financiralo Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske. Glavni ciljevi seminara su socijalizacija siromašne, uglavnom romske djece, stvaranje pozitivne slike o sebi, usvajanje tehnika mirnog rješavanja sukoba, te prevencija getoizacije. Odlučili smo raditi s najmlađima, kojima su često vrtići nedostupni, kako bi se oni kasnije uspješno integrirali u društvo, rekla je Blanka Šegović, voditeljica Udruženja.
Prema njezinim riječima, često se putem igraonica djeca uspiju pripremiti za školu, no onda nastaju razni problemi s polaskom u školu. Romi nerijetko žive u uvjetima ispod ljudskog dostojanstva, a roditelji često ne potiču školovanje svoje djece. Kako je naglasila Šegović, škole su uglavnom vrlo udaljene od romskih naselja, a uvjeti u brojnim obiteljima djeci otežavaju normalno učenje. Zbog toga romskoj djeci redovito treba dodatna poduka. Država bi, smatra Šegović, trebala, stoga, onima koji su uspjeli završiti srednju školu, osigurati stipendije i smještaj u domovima. 
Bajro Bajrić, voditelj Udruge »Romi za Rome« i voditelj Odbora za obrazovanje pri Vladinom uredu za nacionalne manjine istaknuo je da se položaj Roma neće promijeniti sve dok romska zajednica ne bude imala fakultetski obrazovane stručnjake. Jer, ipak, Romi sami znaju najbolje koji ih problemi tište. Dr. Dubravka Makaruha, viša savjetnica Ministarstva prosvjete i športa rekla je da Ministarsvo podržava ovakve programe koji nastoje Rome integrirati u naše društvo. (sd)
</div>
<div type="article" n="9">
Sumnjičavi kupci od mesara traže adresu dobavljača govedine
Prohladno i vjetrovito vrijeme ipak nije spriječilo brojne Zagrepčane da odu u nabavku zelenjave i »kakvoga komada mesa«, ne bi li ručak bio što bogatiji. Gužve oko štandova na trešnjevačkoj tržnici stoga nije nedostajalo. U bogatoj i šarolikoj ponudi povrća, primjerice, špinat i poriluk mogao se kupiti po 10 kuna za kilogram, dok su cijene kelja i brokule u prosjeku bile osam kuna. 
Kako su u zimi nezaobilazne prehlade i viroze neki od trgovaca primamljivali su kupce glasnim pozivanjem na kupovinu mladoga dalmatinskoga zelja. To je povrće, kako su nam rekli, prebogato C vitaminom, a i cijena mu je povoljna, samo četiri kune za kilogram. Tu su pogodnost najčešće koristili umirovljenici, istovremeno negodujući na ostalu skupoću. To se, požalili su nam se neki od njih, posebice odnosi na visoku cijenu krumpira, od 12 do 15 kuna za kilogram, ili pak salate puterice za koju valja izdvojiti 15 kuna po kilogramu. Stariji su sugrađani stoga kune češće ostavljali kumicama koje su prodavale sir i vrhnje po osam, odnosno, četiri kune za mjericu. U raznovrsnoj ponudi voća, kilogram »super slatkih« mandarina koštao je devet, dok su se banane i naranče mogle nabaviti za šest kuna po kilogramu. 
Oni koji nedjeljni ručak ne mogu zamisliti bez mesa najčešće su kako smo primjetili kupovali svježe »domaće« piceke po 26 kuna za kilogram. Nepovjerenje kupaca koje je zavladalo zbog kravljeg ludila osjetno je oslabilo prodaju govedine. Neke su mesnice stoga obljepljene fluorescentinim natpisima »ovdje možete kupiti domaću govedinu - provjereno«. No, i pored toga odvažnije mušterije trgovce nerijetko bombardiraju pitanjima o porijeklu i kakvoći mesa. Neki od njih, prema izjavama mesara, gotovo da traže i adrese dobavljača. (sr)
</div>
</div>

<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
Tajvanci bijesni na japansku knjigu o »ženama za utjehu«
TAIPEI, 25. veljače 
 - Zastupnik u tajvanskom parlamentu Elmer Feng pozvao je u nedjelju knjižare da prestanu prodavati japansku knjigu sa stripom koji prikazuje da su tajvanske žene dragovoljno, a ne silom radile kao prostitutke za japanske vojnike tijekom II. svjetskog rata. Spaljujući primjerke knjige i slike njezinog autora ispred Japanske udruge za razmjenu, japanskog de facto veleposlanstva u Taipeiu, Feng je rekao da ta knjiga iskrivljuje povijest za račun japanskih militarističkih teorija i da se mora skinuti s polica.
Fengu se u nedjelju pridružilo dvadesetak prosvjednika koji su izvikivali antijapanske parole i spalili plakat s japanskom zastavom i natpisom: »Japan se mora ispričati za povijesni zločin.«
U knjizi se nalazi karikatura nasmiješenih tajvanskih žena koje u redu čekaju pred uredom za novačenje seksualnih robinja, a ne spominju se izjave stotina nekadašnjih »žena za utjehu« kako ih je to uništilo za cijeli život. Na tajpeškom željezničkom kolodvoru ženske su aktivistice skupljale potpise protiv knjige i potporu ženama za utjehu koje su izašle u javnost. Prikupile su oko 3000 potpisa.
Autor knjige, Yoshinori Kobayashi, izjavio je u intervjuu za nedjeljno izdanje China Timesa da tajvanski zastupnici dijelove njegove knjige zlorabe iz političkih razloga. Dodao je da je svaka šesta »žena za utjehu« - što je eufemizam za seksualne robinje - bila Japanka. »Riječ je o tragediji koja se dogodila u razdoblju bijede«, prenosi list na kineskom jeziku Kobayashijeve riječi.
Povjesničari kažu da je čak 200.000 azijskih žena, uglavnom iz Južne Koreje i s Filipina, bilo prisiljeno da budu seksualne robinje u »centrima za utjehu« koje su vodile japanske oružane snage.
Japan se ispričao, no odbija dati pojedinačne naknade »ženama za utjehu.« Kobayashi tvrdi da nema stvarnih dokaza da su žene bile sustavno i silom novačene za seksualno roblje i da su cijelu priču prenaglasili japanski antimilitaristi i ljevičari. (AP)
</div>
<div type="article" n="11">
Islamski čelnici razgovaraju o globalizaciji
KAIRO, 25. veljače
 - Čelnici osam najnapučenijih islamskih zemalja u razvoju (D-8) okupili su se u nedjelju u Kairu kako bi razgovarali o globalizaciji. Summit skupine D-8 otvorio je egipatski predsjednik Hosni Mubarak.
Čelnici Bangladeša, Egipta, Irana, Indonezije, Malezije, Nigerije, Pakistana i Turske trebali bi usvojiti nacrt deklaracije koji su u subotu sastavili njihovi ministri vanjskih poslova, a u kojem pozivaju na pravedniji udio zemalja u razvoju u globalizaciji. Kairska deklaracija traži od industrijaliziranog svijeta da više otvori svoja tržišta uvozu iz zemalja u razvoju i da ih ne blokira carinama i drugim preprekama. Jednodnevni summit okupio je predsjednike Egipta, Turske i Indonezije, premijera Bangladeša, zamjenika premijera Malezije i iranskog ministra vanjskih poslova. (H)
</div>
<div type="article" n="12">
Objavljen zemljovid kosovskih razaranja
ZAGREB, 25. veljače
 - U beogradskim se knjižarama pojavio zemljovid Kosova koji se, sudeći po nazivu i sadržaju, može iščitavati na više načina: kao auto-karta, karta radijacije, karta kulturno-povijesnih spomenika i karta zona u kojima su raspoređene mirovne snage zemalja NATO-a u sastavu KFOR-a. Gotovo sve aktualne infomacije o južnoj pokrajini, od onih namijenjenih vozačima, koje se teško mogu provjeriti bez pratnje međunarodnih vojnih snaga, do prikaza zona koje su gađane osiromašenim uranom i kazetnim bombama u NATO intervenciji 1999. godine, nalaze se na zemljovidu u razmjeru 1:350.000. 
Prema riječima izdavača Merkur SV za dnevnik Danas, točnost podataka o uporabi kazetnih bombi i projektila s osiromašenim uranom jamče službe Generalštaba VJ i oni se potpuno slažu i sa stranim vojnim izvorima. Sudeći po karti, streljivom s osiromašenim uranom najviše je gađan dio Metohije od Prizrena prema albanskoj granici. Ovom vrstom streljiva bombardirani su i dijelovi Paštrika oko Planeje. Ista situacija je u predjelima od Đakovice sjeverozapadno prema Albaniji, kao i u okolini Uroševca, Novog Brda i Štimlja. Zemljovid ne daje podatke o intezitetu radijacije već samo označava zone bombardirane streljivom koje je zabranjeno međunarodnim konvencijama. Karte govore da je gotovo cijelo Kosovo zasuto kazetnim bombama. S druge, srpske strane tampon-zone kazetne bombe su registrirane južno od Kuršumlije, nedaleko od Medveđe, najviše u oblasti između Bujanovca i Preševa, gdje je NATO obilno upotrebljavao i streljivo s osiromašenim uranom. Na višenamjensku kartu uneseno je i 79 srpskih manastira i crkava srušenih od dolaska snaga KFOR-a, sredinom 1999. godine. Kao izvor podataka navodi se Srpska pravoslavna crkva. Dan je i grafički prikaz rezultata nekoliko popisa stanovništva od 1530. do 1961. godine za Kosovo i autori tvrde da je popisima u vrijeme SFRJ koje je obavljala administracija albanske nacionalne manjine iz političkih razloga uvećavan broj Albanaca, a smanjivan broj Srba. (V.F.P.)
</div>
<div type="article" n="13">
I Walesa ima neugodnosti s pomilovanjima
VARŠAVA, 25. veljače (od Vjesnikova dopisnika)
 - Bivši poljski predsjednik Lech Walesa našao se pod neizravnim optužbama da je za vrijeme svog predsjedničkog mandata potpisao pomilovanja dvojice bossova poljskog podzemlja. Kako su javili ovdašnji mediji, čak 150.000 dolara mogli su za pomilovanje jednog od njih uzeti ondašnji šef Walesinog ureda i predsjednički pravnik. Walesa se u posebnoj izjavi koju je uputio medijima brani kako nije znao da se radilo o opasnom gangsteru, a istragu o čitavom slučaju zatražio je ministar pravosuđa Lech Kaczynski.
Informacija koju je prije nekoliko dana predstavio Kaczynski, kako je Walesa 1993. godine pomilovao dvojicu šefova najveće zločinačke organizacije u Poljskoj, izazvala je prilično iznenađenje kako u političkim krugovima, tako i u javnosti. Naime, jedan od njih, poznat pod pseudonimom »Slowik«, jedan je od najtraženijih gangstera za kojim policija traga već duže vrijeme. No pravi skandal izbio je kad je državna televizija TVP javila da je jedan drugi gangster, koji sada surađuje s policijom, priznao kako je za pomilovanje Slowika predstavnicima predsjedničkog ureda uručeno mito. Kako je javila TVP, tzv. gangsterski pokajnik tvrdi da su novce, 150.000 primili tadašnji predsjednički pravnik Lech Falandysz i šef Walesine kancelarije Mieczyslaw Wachowski.
Dvojica prozvanih odlučno niječu sve optužbe i tvrde da je za curenje tih informacija iz istrage u medije odgovoran sam ministar Kaczynski, koji je svojedobno bio jedan od najbližih Walesinih ljudi prije nego se s njime posvadio i razišao. Kaczynski se sada nastoji osvetiti Walesi, sugerira Falandysz. No, ministar pravosuđa naglašava kako je otkriće da su u uredu bivšeg predsjednika pomilovana dvojica opasnih gangstera bio dovoljan razlog za započinjanje istrage, tim više što se u oba slučaja protiv pomilovanja izjasnio državni pravobranitelj. U istrazi koju vodi varšavsko tužilaštvo zasad nema optužbi protiv konkretnih osoba, pa tako niti protiv Walese, istaknuo je Kaczynski.
U obranu bivšeg poljskog predsjednika i legendarnog antikomunističkog vođe stao je, pomalo neočekivano, sadašnji predsjednik Aleksander Kwasniewski. Uvjeren sam da je Walesa u dobroj vjeri primio dokumentaciju i potpisao ju sukladno preporukama svojih suradnika, rekao je Kwasniewski, upozorivši kako još nema dovoljno dokaza da bi se ikoga optuživalo za korupciju. Čitav slučaj pokrenuo je također u javnosti debatu o tome ne bi li trebalo ukinuti pravo predsjednika države na pomilovanja. Radi se o ostacima monarhije, tvrde protivnici. (Marko Olenković)
</div>
</div>

<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="14">
Svečanost Wagnerove glazbe
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog / Ciklus Crvena oktava Zagrebačke filharmonije / Uspjeh maestra Milana Horvata i Zagrebačke filharmonije i bez Sylvije Sass
NENAD TURKALJ
Jedna od senzacija ovogodišnje pretplate Crvena oktava Zagrebačke filharmonije trebao je u petak biti koncert pod ravnanjem vodećeg hrvatskog dirigenta maestra Milana Horvata, uz sudjelovanje svjetski poznate mađarske sopranistice Sylvije Sass, dok je na programu bila isključivo glazba Richarda Wagnera. Umjetnica je međutim u posljednji čas otkazala nastup zbog bolesti i dirigent i Filharmonija, u nemogućnosti da u tako kratkom roku nađu odgovarajuću zamjenu slavnoj pjevačici, odlučili su se izvesti samo najavljene orkestralne odlomke iz Wagnerovih opera i glazbenih drama. 
S obzirom na dobro pripremljeni orkestar velikog sustava i majstorstvo maestra Milana Horvata, i u takvoj programskoj verziji večer se pretvorila u svečanost Wagnerove glazbe, snažne u bogatstvu orkestralnoga zvuka i tonski raskošne u čarobnoj orkestraciji bajrojtskog velikana glazbene scene. Jer izvedeni odlomci pojedinih opera i glazbenih drama svjedočili su o upečatljivosti Wagnerovih sadržajnih predodžbi kojima je oblikovao likove i situacije svojih, pjesnički nesumnjivo visoko vrijednih libreta.
Tako smo na početku večeri slušali raspjevanu uvertiru operi »Majstori pjevači« s njezinom dostojanstvenom tematikom i čarobnim polifonim zapletima, a zatim dramatičnu Žalobnu glazbu, koja u glazbenoj drami »Sumrak bogova«, posljednjem dijelu tetralogije »Nibelungov prsten« ispraćuje tijelo podmuklo ubijenog Siegfrieda. Na kraju prvoga dijela večeri čuli smo orkestralni finale »Sumraka bogova«. 
Poslije odmora na redu je najprije bio finale glazbene drame »Rajnino zlato« sa svečanim ulaskom bogova u nebeski grad Walhallu, a zatim predigra 3. činu romantične opere »Lohengrin«. I na kraju intenzivno smo doživjeli snagu i ljepotu Wagnerove glazbene freske o legendarnoj ljubavi Tristana i Izolde – bila je to orkestralna verzija povezane predigre i Izoldine ljubavne smrti iz finala.
A da se je čitava večer zaista pretvorila u svečanost Wagnerove glazbe zaslužan je dirigent maestro Milan Horvat koji je, slobodno možemo reći, svoje filharmoničare okupio i vodio kao cjelovito interpretativo tijelo, posebno sa snažno izraženim udjelom puhača, pogotovo limenih. Maestro Horvat cijeli je program dirigirao napamet, s vidljivim uranjanjem u svaki detalj partitura, postižući precizne i reljefne izvedbe. Zasluženi uspjeh pred punom Velikom dvoranom »Vatroslav Lisinski« nije izostao.
</div>
<div type="article" n="15">
Nesigurnosti naših sjećanja
Teatar ITD / Uz premijernu izvedbu »Anne Weiss« Mikea Cullena, u režiji Damira Munitića / Drama o relativnosti sjećanja i psihijatrijskim manipulacijama predstavljena povišenim tonovima i neurotičnim iskazima 
Jesu li viđenja naše prošlosti opterećena izmanipuliranim ili lažnim sjećanjima? Koliko se u retrospektivim pogledima na vlastite živote povodimo za autosugestijom? Može li psihoterapeut sugerirati svom pacijentu neku iskrivljenu sliku stvarnosti? I što uopće može ponuditi objektivno sagledavanje nekih prošlih zbivanja, ako su se u međuvremenu između nas i prošlosti nataložili neprolazni slojevi subjektivnih procjena, nesigurnih interpretacija i zavodljivih privida koji su tijekom vremena postali našom jedinom istinom i obranom od svijeta?
Tim se pitanjima bavi škotski dramatičar Mike Cullen u dramskom tekstu »Anna Weiss«, praizvedenom godine 1997. u kazalištu Traverse u Edinburghu, a u Zagrebu premijerno izvedenom u subotu na večer, u prijevodu Jasena Boke i Damira Munitića, na pozornici Teatra ITD. Nesigurnost naših sjećanja središnji je motiv Cullenove drame čiji protagonisti – psihijatrica, pacijentica i njezin otac – čine kutove jednog pomalo neobičnog te psihološkim traumama opterećenog trokuta. I dok se Lynn susreće s ocem koji ju je navodno seksualno iskorištavao u djetinjstvu, njezina psihijatrica Anna preslikava na nju svoja traumatična iskustva, a otac negira sve te (ne)moguće istine kojih se Lynn ne može ili ne želi osloboditi.
Danas iznimno pomodne teme znanstvenih rasprava, kuloarskih razgovara, novinskih napisa, filmskih scenarija i dramskih tekstova kao što su seksualno zlostavljane djece ili zloupotreba psihijatrije u manipuliranju pacijentima središte su zanimanja drame »Anne Weiss«. Ona nastoji šokirati gledatelje prizorima »pomicanja granica«, odnosno suočenja glavne junakinje sa svojom prošlošću i sa sobom. 
Redatelj Damir Munitić, uz dramaturšku suradnju Jasena Boke, to je suočenje prikazao u histeričnom ozračju naglašene psihološke drame koja nastoji relativizirati ulogu mučitelja i ulogu žrtve. Sve se u najnovijoj predstavi Teatra ITD, u kojoj su i gledatelji i glumci smješteni na pozornicu kako bi se naglasila klaustrofobičnost zbivanja te nemogućnost izlaza, odvija u povišenim tonovima. Od samog ulaska na scenu glumci vičući iskazuju neurotičnost situacije u kojoj su se našli i tako ukidaju mogućnost gradacije svojih osjećaja i svojih stanja, a time potiskuju i pokretačke silnice drame.
 Neurotizam koji izbija u prve planove centralno je i gotovo jedino mjesto okupljanja u predstavi koja bi trebala svjedočiti o višeznačnosti svake slike što je nastojimo u sebi sačuvati, o nedorečenostima, sumnjama... Takav redateljski koncept koji od samog početka zadaje čvrste i nepromjenjive odrednice u predočavanju vanjskih oznaka kolektivne histerije sputava glumce u potrebi za suptilnijim određenjima unutarnjih užasa kroz koje prolaze njihovi karakteri.
 Impresivnom energijom Ana Karić nastojala je ocrtati portret psihijatrice zatočene u vlastitim dvojbama i traumama prošlosti. Slavko Juraga predstavio je odveć naglašeno grč oca koji ne želi priznati svoju nametnutu ili stvarnu krivnju. Nataša Dangubić iskazivala je potrebu Lynn da od objekta napokon postane subjekt vlastitog života, odnosno dramskog događanja. Funkcionalni kostimi Đurđe Janeš i nenametljiva scenografska rješenja Vlatka Paulića (koji je pozornicu ispunio kartonskim kutijama) iscrtali su okvir predstave što je linearno, kroz histerične postavke unutarnjih prijeloma, samo naznačila neka pitanja koja nas ne bi trebala ostaviti ravnodušnima.
Dubravka Vrgoč
</div>
<div type="article" n="16">
Memorijal na Internetu?
Majski muzički memorijal »Josip Štolcer Slavenski« / Ove godine Memorijal će se održati u Čakovcu od 7. do 11. svibnja
ČAKOVEC, 25. veljače
 – Ovogodišnji Majski muzički memorijal »Josip Štolcer Slavenski« bit će održan od 7. do 11. svibnja. Ovaj glazbeni festival posvećen je uspomeni na istaknuta skladatelja i glazbenog pedagoga Josipa Štolcera Slavenskog, rođenog u Čakovcu. Od 1974. godine ovim se festivalom unapređuje i popularizira suvremena hrvatska glazba. 
Organizacijski odbor ovogodišnjega Majskog muzičkog memorijala utvrdio je i program glazbene svečanosti. Ostaje samo otvorenim koncert djela laureata Vjesnikove glazbene nagrade za 2000. godinu.
Odlukom Poglavarstva grada Čakovca za direktora festivala imenovan je Ladislav Varga, ravnatelj Centra za kulturu, za umjetničkog direktora Dragica Karolina Šimunković, dugogodišnja dirigentica Gradskoga pjevačkog zbora »Josip Štolcer Slavenski«, a za direktora marketinga postavljen je Robert Lisjak iz agencije »Dvije lije«. Član organizacijskog odbora Lovro Lisičić, direktor Koncertne dvorane »Vatroslav Lisinski« u Zagrebu, zadužen je za osmišljavanje suradnje s Hrvatskom televizijom, kako dnevnog praćenja festivala, tako i eventualne mogućnosti izravnog prijenosa jedne od priredbi. 
Već je gotovo postignut dogovor da se pojedine večernje priredbe ovogodišnjeg MMM »Josip Štolcer Slavenski« izravno prenose na Hrvatskom radio Čakovcu, a putem Televizije Čakovec vjerojatno i na OTV-u. Razmatra se također mogućnost prenošenja Memorijala na Internetu. Već za nekoliko dana na Internetu će biti otvorene posebne stranice sa svim dostupnim podatcima o čakovečkoj svečanosti glazbe. 
Organizacijski odbor ima zadaću utvrditi mogućnosti da se već postojeći dokumentarni film o Slavenskom dopuni novim snimkama, odnosno materijalima. Da bi se najzapaženijem glazbenom događaju u Međimurskoj županiji dalo što veće značenje, u svim međimurskim školama bit će jedan nastavni sat u tjednu kada se održava Memorijal posvećen Slavenskomu. Nastoji se i na sve druge raspoložive načine postići da i Grad Čakovec kao domaćin i cijela Međimurska županija u dane festivala što tješnje zaživi s Memorijalom. 
Drago Ovčar
</div>
<div type="article" n="17">
Zapruđe u dinamičnom kadru 
Kino »Tuškanac« / Uz premijeru eksperimentalnog filma Tomislava Gotovca »Glenn Miller 2000« / Film u jednom kadru od 26 minuta prati zbivanja na tramvajskom okretištu u Zapruđu / Višestruka dinamika kadra je ostvarena kretanjima kamere, ali i kontrastom svijetlog i tamnog
Eksperimentalni film Tomislava Gotovca »Glenn Miller 2000« premijerno je prikazan u petak na večer u kinu »Tuškanac«. Za tog stvaraoca, da se kojim slučajem nalazimo na nekom od festivala lakih nota, mogli bismo mirne duše reći »to je umjetnik kojeg ne treba posebno predstavljati«. Svojim uratkom Tomislav Gotovac još jedanput potvrđuje ono što je došlo vrlo tiho i ušlo u legendu. Da, riječ je o novozagrebačkom naselju Zapruđe koje zasigurno, ali s pravom, uživa status kultnog zagrebačkog kvarta. »Kada otkriješ pravu stvar, eksploatiraj je do besvijesti«, rekao je jednom prilikom veliki Howard Hawks, a sudeći prema Gotovčevom filmu, Zapruđe je prava stvar. Sam autor je istaknuo da je »Glenn Miller 2000« realiziran na prometnoj rotondi u Zapruđu jednog predivnog dana kada nam je Svevišnji dao plavo nebo i prekrasne oblake. Kada smo već kod oblaka i neba, onda podsjetimo i na jazz velikana Glenna Millera. On je, naime, slučajno otkrio svoj stil koji je preko vojnog orkestra odveo Ameriku u rat. Na Božić 1944. Miller je odletio k anđelima iznad kanala La Manche.
Dakle, gore navedena »eksploatacija do besvijesti«, izvedena je na taj način što je autor s kamerom na malom vozilu kružio oko okretišta tramvaja u Zapruđu i snimao taj ambijent. Sve to traje točno 26 minuta, a u tom smo razdoblju dobili maksimum informacija o spomenutom kultnom prostoru. Kružno pomicanje kamere, odnosno kružna vožnja je postupak snimanja koji rezultira odgledavanjem, odnosno deskribiranjem prostora sa svih strana i posebnim isticanjem njegove važnosti.
 Budući da je kamera okrenuta prema zamišljenom središtu, ostvarena je deskripcija izvana. To je deskripcija iz omeđujućeg prostora, pa se time omeđeni prostor izdvaja iz okoliša kao u sebi zatvorena, samodostatna cjelina, po nečemu od drugih prostora drugačija. Napokon, budući da je područje tramvajskog okretišta »opkoljeno«, u ovom slučaju kružna vožnja stvara napetost i nelagodu, štoviše, i osjećaj prijetnje, ugroženosti prikazanog. Takav način snimanja zbog svoje neobičnosti privlači gledateljevu pažnju.
Međutim, u filmu »Glenn Milleru 2000« primijenjen je još jedan postupak snimanja za čiju je izvedbu bio neophodan posebno konstruiran stativ. Taj stativ je Tomislav Gotovac nazvao »Pan-Mudri« po njegovu konstruktoru Slobodanu Mudrom. Stativ je omogućio vertikalnu rotaciju kamere za 360 stupnjeva, odnosno vertikalno panoramiranje. Dakle, u slučaju Gotovčeva filma primijenjena je dvostruko pokretna kamera. I kružna vožnja i panoramiranje opisuju spomenuti prostor neprestanim pribrajanjem, nizanjem njegovih dijelova. Kao važnu činjenicu treba istaknuti da je čitav film snimljen u jednom kadru. Kadru koji je višestruko dinamičan. Dinamika je postignuta spomenutim načinima kretanja kamere, ali i različitom vrijednošću valera boje koji se nalaze u kadru. 
Film se počeo snimati u kasno poslijepodne u jesen te je u stvarnom vremenu snimanja i pao mrak. Na taj način došlo je i do novih vizualnih vrijednosti prostora koje su opet utjecale na dinamiku kadra. Vertikalnom rotacijom kamere, koji put je snimljeno i samo vozilo u kojem kamera kruži, autor je stvorio i subjektivni kadar, odnosno uveo sebe u film kao promatrača koji na neki način komentira i razmišlja o snimanom prostoru.
Nakon 26 minuta kada je pao potpuni mrak kamera se umiruje i tu je kraj filma. Međutim, interpretativnu vrijednost ima i odjava u čijoj podlozi svira pjesma Billie Holiday »Trevelin' Light«. Sadržaj pjesme jasno upućuje na promatrača, autora, odnosno kameru koja predstavlja »putujuće svjetlo«. (Goran Jovetić)
</div>
<div type="article" n="18">
Nisam pao s Marsa iako se moj novi ciklus zove svemirski teatar
Dalibor Jelavić: Moje slikarstvo? To je ekspresionizam koji izbacuje kardiogram mojega bila, koji pokušavam intelektualno uobličiti / Nisam se bojao smrti ni dok sam bio bolestan, iako je bila vrlo blizu. Moja energija bila je jača i sada se osjećam poput feniksa. Ponovno sam se dignuo / Tako je i sa slikarstvom: kada izbacim iz ateliera sve slike, onda kažem: A, sada ispočetka! Tako sam uvijek amortizirao sve udarce / Kao što imam svoju likovnu obitelj, tako imam i etničku obitelj, ja se tako predstavljam u svijetu. Čovjek koji nema svoje uporište, koji nema svoje korijene, čovjek je bez identiteta 
Preko dva desetljeća raste i razvija se elastična oblikovna dionica što je svojim znakovima i bojama sustavno ispunja Dalibor Jelavić – napisao je povjesničar umjetnosti, Tonko Maroević u katalogu najnovije samostalne izložbe slika Dalibora Jelavića, upravo otvorene u zagrebačkoj Galeriji »Forum«. Povratak je to njegov nakon jednogodišnje stanke, obilježene bolešću, na hrvatsku likovnu scenu što je i povod ovom razgovoru.
 l Ova je izložba prva nakon pet godina i podijeljena je u dvije faze, crnu i izrazito ekspresivnu, kolorističku. Ta dvojnost jamačno za Vas znači puno više od same očitosti?
– Izložba na neki način sublimira moj rad u proteklih pet godina. Naravno, kad slikar intenzivno slika pet godina, onda ima puno toga pokazati. Na ovaj koncept autor izložbe Tonko Maroević i ja odlučili smo se da bismo pokazali moje slikarsko putovanje. Pogotovu stoga što spadam u kategoriju umjetnika koji stalno nešto istražuje i koji radi u ciklusima. 
 l Dio slika karakterizira crna boja na bijelome, a dio su koloristički intenzivne.
– U zadnjih pet godina ja sam radio crno-bijele slike velikog formata i u isto vrijeme slikao crno-bijele crteže. Sada mi se čini, kada pogledam retrospektivno, da je ta unutarnja potreba da se tako izrazim bila podsvjesna faza »čišćenja naslaga« koje sam imao u prijašnjem razdoblju slikanja. Taj crno-bijeli svijet negdje se srodio s mojom bolešću, iz koje je mislim i nastao. A koloristički dio izložbe je slikarstvo koje opet u sebe unosi žive boje, energiju, snagu..., ono je moja radost življenja.
 l Pomoću ekspresivnosti, koja pršti iz slika, puno je arhetipskoga, simboličkoga. Kao da tražite svoje korijene, nešto što je zapravo manje sklono lijepom?
– Moje slike ljudi doživljavaju na različite načine. Kod jednih izazivaju jedno stanje duha, a kod drugih drugo, pa mi se čini zanimljivo o tome razgovarati, od toga i ja nešto naučim.
 Naime, moje slikarstvo je uvijek vezano uz crtež, crtež kao konstrukcija u mojem slikarstvu vrlo je bitan. I u povijesti slikarstva uvijek su me fascinirali ljudi koji su izuzetno crtali. Crtež je za mene uvijek bio neka vrsta kostura na što se onda nabacivalo meso; boje, odnosi, tonovi, planovi, kompozicija itd. Osobno mislim da bez crteža nema ni dobroga slikarstva.
 l Može li se reći da ste po vokaciji prvenstveno crtač-slikar?
– Može. Gotovo volim više crtati nego slikati. Crtajući, iz svijeta oko mene uzimam ono što me zanima i transponiram u neku svoju novu prirodu, novi svijet. Bolji poznavatelji mojih slika mogu ih odčitavati kao rebuse. Na prvi pogled to izgleda dosta kaotično, ali onaj koji poznaje osnove mojega načina razmišljanja i slikanja – onda dobiva potpuno opredmećenu sliku.
 l Znači li to da svaku sliku promišljate prije nego što je počnete raditi?
– Izrazit ću se slikovito, ja sam čovjek koji stvara zmaja. Kombiniram, kalkuliram, projektiram itd., čekam povoljni vjetar za njegovo puštanje. Drugim riječima, promišljam kroz crtež, analiziram što bi to moglo biti i onda kada se prihvatim slikanja, tomu dajem ekspresivni duh, koji izlijeće iz mene.
 Neke stvari su nekontrolirane, ali u fazi slikanja ipak uključujem racionalne motore koji onda tu sliku definiraju, prizemljuju. Za mene je slika doista prizemljena kada ode od mene, iz mojega ateliera, kada ode recimo u neke nove prostore,. primjerice galerijske. Tada s njom gubim intimnu vezu koja mi je jako bitna i koja snažno egzistira dok ju stvaram.
 l Slažete li se s kritičarima, konkretno Maroevićem, koji piše da su Vaše slike vrlo »asocijativne i aluzivne«?
– Uvažavam činjenicu na koji način Maroević doživljava moje slikarstvo, kao i kako ga doživljavaju drugi. Ali ono što je bitno, što je imanentno, što bih evenetualno htio da se prepoznaje u mojim slikama jest sukobljavanje odnosa, prostora i boja. Na bazi tih sukoba, na bazi tih kontrasta stvaram koherentnu cjelinu i zato često rabim neke materijale, odnosno neke slikarske izraze koji su u suprotnosti, a koje na platnu pokušavam pomiriti. 
Asocijativne su sigurno, jer imaju puno elemenata izvučenih iz prirode, obrađenih na moj način i možda frojdovski i jungovski gledane imaju nekakve poruke, nekakve simbole erotičnosti. Mnogi ljudi smatraju da moje slikarstvo nosi naboj erotike. Vjerojatno je to kardiogram mojega bića, mojega srca, ja drukčije, očito, ne mogu. 
 l Vaše slikarstvo se uspoređuje s Murtićevim, sa Šebaljevim... Pa, jeste li nesretni zbog toga?
– To mi je izvanredna čast. Spominjanje nekih poput Murtića, poput Alechinskoga, poput grupe »Cobra«, a posebno Ive Šebalja izuzetna mi je čast. Dapače, ja neke slike posvećujem ljudima koji su bili ili jesu bitni u mojem slikarskom razvoju. Međutim, moje slikarstvo ima i neke druge korijene i neke druge veze. Imam svoju obitelj, imam svoje podrijetlo, imam svoje umjetničke roditelje i od njih ne bježim. Ne želim hodati slijep kroz ovaj svijet, a da iskustva nekih ljudi na neki način ne prenesem na svoje slike. 
 l Kroz to analizirate i fermentirate svoje osjećaje i svoju poetiku?
– Da, da. Ja pripadam umjetničkoj obitelji koja se izražava sličnim rukopisom i sličnim jezikom, ali imam i svoju solo dionicu. Zato me uopće ne smete ako me uspoređuju s velikim uzorima. Bolje je imati velike uzore nego male ili provincijalne. To je moj umjetnički identitet. 
 l Koliko Vam kao intelektualcu i slikaru znači identitet?
– Znači mi sve. Nisam pao s Marsa iako se ovaj ciklus zove Svemirski teatar. Dakle, imam svoje korijene i svoje podrijetlo i u svojem se radu koristim nekim iskustvima naše narodne tradicije. Čak i neki odabiri kolora asociraju na nošnje iz određenih krajeva. Meni je jako važan prostor u kojem živim i funkcioniram. Na kraju krajeva, on me je i oblikovao kao umjetnika. Na mojim slikama vidi se mediteranski naboj, vidi se da sam Mediteranac. Isto tako kroz nacionalno želim postati i biti i internacionalni umjetnik. Kao takav sam se potvrdio i u projektima koje sam radio vani.
 l Kod nas je nacionalno u stalnim amplitudama, jedno vrijeme je gore, a onda dolje, stalno nekakv sraz i borba. Kako to kao umjetnik tumačite?
– Ilustrirat ću to primjerom. Katalonski slikari, dakle nacionalni, Miro, Picasso, ili Tapies, koje izvanredno cijenim, istodobno su i svjetski umjetnici. Oni su to postali i zato što su nacionalni naboj i nacionalne osjećaj znali vrlo smjelo i u pravim trenutcima oblikovati. Kao što imam svoju likovnu obitelj, tako imam i etničku obitelj, ja se tako predstavljam u svijetu. Čovjek koji nema svoje uporište, koji nema svoje korijene – možda pripada nekakvom svijetu koji se danas u umjetnosti može naći – čovjek je bez identiteta. Za mene je nacionalno jako bitno. Ja sam hrvatski patriot, što ne znači da sam šovinist, da druge mrzim ako svoj narod volim. I sve što radim, činim radi svojega naroda, da taj narod ima neku korist od mojega stvaralaštva, da pridonesem kulturi svojega naroda.
 l Koje od hrvatskih slikara smatrate izrazito hrvatskim, ali i internacionalnim? 
– U Hrvatskoj ima jako puno hrvatskih slikara koji su hrvatski, a u isti mah i internacionalni. Mogli biti biti i više da je klima u našoj sredini takva da može prezentirati svijetu neke svoje vrijednosti, neke svoje ljude. Osobno smatram izuzetno vrijednim Ljubu Ivančića i kao čovjeka i kao slikara, koji je sa svojim slikarstvom donio intelektualnu snagu i mudrost podneblja iz kojega je iznikao. Slike Ive Šebalja mogle bi biti u svim muzejima i galerijama svijeta, i bile bi da je kojim slučajem Francuz, Englez itd...
 l Počeli ste u »znaku apsolutne bjeline«. Pa krećete li se opet natrag prema tome?
– U početku moj problem je bio elementarni problem čovjeka koji se puno informirao. U jednom trenutku sam mislio – zašto slikati kada je sve što je dobro naslikano, što mogu pokazati? I tada sam krenuo od nulte točke slikarstva, bijelo na bijelome. Naravno, upotrijebio sam tu monokromiju kao nemogućnost izražaja, koristio sam pijesak, bacao sam to kao reljefe na slike, bijelo na bijelo ili crno na bijelo, bijeli pijesak tucanog mramora ili afrički pijesak. To je bila katarza, očišćenje od svega.
 Zatim je, polako u taj prostor slike ulazio crtež, zapisi, polako se grafizam punio dok jednog trenutka nisam osjetio da vladam određenim slikarskim metjeom i da iz moje ruke, mojeg mozga, izlazi specifičan crtež, koji je i dan-danas dio mene. On se, naravno, kasnije punio bojom.
 l Kako biste definirali svoje slikarstvo?
– Ovoga trenutka doista nemam potrebu, a niti distancu, svoje slikarstvo definirati i baš me zanima kako će neki ljudi koji su teorijski potkovaniji od mene, sada mu pristupiti. 
 l A da ipak pokušate?
– Mislim da je to ekspresionizam koji izbacuje kardiogram mojega bila, koji pokušavam intelektualno uobličiti. Za vrijeme bolesti, kada sam o tome promišljao, jer nisam slikao, zaprepastila me je činjenica koliko mentalne energije treba za napraviti bilo što. Do tada sam mislio da je moje slikarstvo igra. Da je to puno jednostavnije i manje naporno za mozak. Međutim, u bolesti sam vidio koliko slikarstvo čovjeka strahovito iscrpljuje. 
 l Pomaže li Vam slikarstvo da zaboravite bolest?
– Zaborav bolesti snagom volje potiskujem u sebi, ne želim o tome razmišljati.
 l Iz straha od smrti?
– Ne. Nisam se bojao smrti ni dok sam bio bolestan, iako je bila vrlo blizu. Moja energija bila je jača i sada se osjećam poput feniksa. Ponovno sam se dignuo. Tako je i sa slikarstvom: kada izbacim iz ateliera sve slike, onda kažem: A, sada ispočetka! Tako sam uvijek amortizirao sve udarce. I kad zbog bolesti nisam mogao slikati, onda sam razmišljao o slikama, o svijetu koji bi trebao slikati. Godinu dana nisam uzeo kist u ruku, ali sam tu godinu razmišljao tko sam, što sam i što hoću. 
 l Jeste li zadovoljni životom?
– Mislio sam da ćete me pitati – jesam li zadovoljan svojim slikarstvom? Čovjek mora biti zadovoljan životom, htio to ili ne! Valjda sam zato i napravio nekoliko kardinalnih pogrješaka pred određenim mogućnostima koje su mi se nudile kao umjetniku, na koje nisam uopće ozbiljno reagirao. 
 l Zašto?
– Preferirao sam stvari koje me, vjerujem, određuju. Obiteljski sam čovjek, obitelj mi je važnija i od mojeg slikarstva. Slikarstvo je nešto što mi je Bog dao, ali vrijednosti koje nosi obiteljski život i moja djeca – za mene su najveća vrijednost koju posjedujem.
 l Jeste li religiozni?
– U dubini svoje duše jesam. U bolesti sam itekako duboko osjetio tu potrebu i nadu koju mi je pružala vjera. 
l Bili ste dragovoljac Domovinskog rata. Kako objašnjavate i doživljavate sadašnju polarizaciju u Hrvatskoj?
– Neshvatljivo mi je da nakon deset godina iskustva, nakon Domovinskoga rata koji smo prošli, dolazimo u situaciju da se hrvatski narod ponovno polarizira i dijeli po ideološkim osnovama. Čudim se da sadašnja vlast – koja nije samo godinu dana na vlasti nego je to bila i kao opozicija – nije stekla mudrost i pripremila se za vladanje. Ponašaju se dosta nespretno i nesretno u mnogim situacijama, od ekonomskih do čisto političkih, a pogotovo u odnosu na branitelje. Ne pada mi na um dovoditi u pitanje zasade pravne države, ali da se te zasade počnu primjenjivati najviše i najintenzivnije na braniteljima – to sadašnjoj vlasti ne služi na čast. 
 l Slažete li se da se zločin mora kazniti?
– Naravno da se slažem. Vrlo je teško govoriti o tome i uvjeravati u neke situacije ljude koji nikada smrti nisu pogledali u oči, u koje nikada puška nije bila uperena. Oni nikada nisu došli u iskušenja u kojemu čovjek iz straha napravi štošta, kad je pod strahovitim nabojem.
 Osim toga, nedopustivo je u demokraciji vršiti hajke. Bez obzira na to tko bio taj, ne smije unaprijed nekoga proglasiti ratnim zločincem, i prije nego što je osumnjičeni došao do suda. A mi smo toga imali i još uvijek imamo. Nevjerojatno je da neki »dugoročni« političari rade takve pogrješke i daju izjave koje se ne sankcioniraju kao miješanje u pravosuđe. To ljuti ljude.
Andrija Tunjić
</div>
</div>

<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="19">
Čutura u posljednjoj minuti
Nogometaši Dinama u prvenstvenom su dvoboju pobijedili Marsoniju u Slavonskom Brodu 3-2 (2-1). Konačno slavlje gostima, pogotkom u 89. minuti, donio je dotad nezapaženi Mario Čutura
SLAVONSKI BROD, 25. veljače
 – Pogotkom Marija Čuture minutu prije kraja utakmice Dinamovi su nogometaši uspjeli svladati Marsoniju 3-2 (2-1) i tako su zadržali korak u utrci za naslovom s vodećim Osijekom. Marsoniju je samo 60-ak sekundi dijelilo od prvoga remisa u okršajima sa Zagrepčanima, no itekako oslabljeni Brođani ipak su na kraju pokleknuli. A da je završilo neodlučeno, sigurno ne bi bilo nezasluženo, budući da je domaćin pružio čvrst otpor gostima koji su, još se jednom pokazalo, daleko od prave forme. Kako stvari stoje, Dinamo namjerava ovoga proljeća živjeti od talenta Balabana i Šokote, međutim ni taj napadački tandem ne može iskoristiti baš svaku priliku i stalno zabijati. Većim dijelom utakmice gledali smo ravnopravnu igru, u kojoj su domaćini svoju kvalitativnu limitiranost nadoknađivali silnom borbenošću, a za kreaciju se kod Marsonije pobrinuo Bernard Brnjić, lucidni vezni igrač koji je asistirao kod oba Marsonijina pogotka. No, na kraju domaćin ipak nije izdržao, završni Dinamovi juriši donijeli su ploda i nakon ukupno petog kornera Balaban je spustio loptu u domaći peterac, gdje je Čutura klizećim startom poslao u mrežu za konačnih 3-2.
Trener Marsonije Zlatko Kranjčar sučelio je Dinamu postavu sa zgusnutim veznim redom u kojem je bilo čak šest igrača. I uspio je Kranjčar u nakani umrtvljenja Dinamovih pokušaja, međutim nije imao »protuotrov« za »zmiju« u Dinamovu napadu Boška Balabana. I u 19. minuti Balaban je prvi put praktički došao do lopte, bilo je 1-0 za goste. Šokota je, naime, pronašao Balabana na vrhu 16-erca, ovaj je prsima umirio loptu, u trku se oslobodio Duraka, namjestio se za udarac i potom snažno, iz kosa s 12 metara s desne strane poslao loptu u suprotni donji kut. Činilo se da će Dinamo tada preuzeti niti igre i dobiti dodatno samopouzdanje, međutim to se nije zbilo. Štoviše, Marsonija se nije predavala i osam minuta kasnije, dvostrukim su dodavanjima Brnjić i Alić izbacili kompletnu desnu stranu Dinamove obrane iz igre, a povratnu Brnjićevu loptu u mrežu je sa pet metara ugurao Tadić. 
Dinamo nikako nije uspio spojiti dva kontinuirana napada, no ipak je u svojim redovima imao raspoložene pojedince pa je opet stigao do vodstva. Ovaj je put zabljesnuo Šokota... Agić je u 42 minuti oteo jednu loptu Brođanima, dodao ju je Šokoti, ovaj ju je povukao pet-šest metara i sa 18 metara snažnim udarcem pogodio donji desni Jozićev kut. Na odmor se, eto, otišlo Dinamovom prednošću 2-1, u nastavku smo vidjeli ravnopravnu igru u kojoj je domaćin bio agilniji i više napadački raspoložen od »zaleđenih« gostiju. I zasluženo izjednačenje stiglo je u 68. minuti – opet je Brnjić prošao po desnoj strani Dinamove obrane, ubacio je loptu u »srce« 16-erca, naletio je Petrović i od prve tukao i svladao Vasilja. Dinamo je u zadnjih 20-ak minuta krenuo žustrije prema domaćim vratima, pokušavao je spasiti ono što je prokockao u dotadašnjem dijelu igre, no Balaban, Šokota, Leko i Pavlović nisu bili spretni u šansama idealnim za realizaciju. I kad se već činilo da će domaćini osvojiti bod, sreća se nasmiješila Dinamu i do tada nezapaženi Čutura donio je svojoj momčadi veliko veselje. A treneru Hrvoju Braoviću mirni tjedan... 
 l Gradski stadion uz Savu
MARSONIA – DINAMO 2-3 (1-2)
MARSONIA: Jozić 7 – Rosandić 5,5; Durak 6, Ostopanj 5,5 – Petrović 6,5, Gazilj 6, Tadić 6,5, Ostojić 5,5; Cesarec 5,5 (Švađumović 5), Brnjić 7,6 – Alić 6
DINAMO: Vasilj 5,5 – Leutar 6; Sedloski 5,5, Sesar 5,5 – Mikić 5,5 (Leko 5), Pavlović 5,5 (Pilipović 5), Agić 6,5, Mujčin 6, Čutura 6,5 – Balaban 7,5, Šokota 7
SUDAC: Kurtović (Osijek) 5,5, GLEDATELJA: 6.000
STRIJELCI: 0-1 Balaban (19.), 1-1 Tadić (27.), 1-2 Šokota (42.), 2-2 Petrović (68.), 2-3 Čutura (89.)
ŽUTI KARTONI: Mujčin, Cesarec, Petrović, Durak, Ostopanj, Balaban, Agić, Ostojić
IGRAČ UTAKMICE: Boško BALABAN
Predrag Jurišić
</div>
<div type="article" n="20">
Uvjerljiva »četvorka« raspoloženog Hajduka
Hajduk nije odigrao naročitu partiju, no bez odveć poteškoća svladao je Hrvatski dragovoljac sa 4-0, igrač utakmice bio je dvostruki strijelac Stanko Bubalo 
SPLIT, 25. veljače
 – Hajduk je na startu nastavka sezone razgalio srca svojih navijača. Po iznimno hladnom vremenu, u kišovitom Splitu, »bijeli« su sa 4-0 u dvoboju 19. kola svladali Hrvatski dragovoljac.
Prvih desetak minuta nije bilo uzbuđenja u Poljudu, tek je Batulić iskosa pokušao iznenaditi Pletikosu ali u toj 5. minuti vratar hrvatske reprezentacije bio je siguran. U desetoj minuti Hrgović je pokušao centrirati, lopta se odbila od Gulića ali tek do stative. Sve do finiša prvog dijela nije bilo ozbiljnijih prigoda a onda je u posljednjih pet minuta, na krilima Stanka Bubala, Hajduk krenuo u furiozne napade. U 41. minuti Splićani su poveli. Musa je izveo korner, s prve vratnice Bubalo je šutirao glavom, a na putu do mreže lopta je u glavu pogodila Vukojevića i od njega se odbila za vodstvo Hajduka od 1-0. Do kraja prvog dijela prijetili su još Miladin i Sablić, a u 43. i 44. minuti u centru pažnje bio je Bubalo no u dva navrata nije uspio svladati Čelinu. 
 Nastavak utakmice donio je borbu na sredini terena, domaći su imali prednost koju su lagano održavali, a Hrvatski dragovoljac je do poravnanja mogao u 61. minuti. Neuspješnu ofsajd zamku Hajduka iskoristio je Bošnjak, iz centra krenuo sam prema Pletikosi, ali još jednom je vratar domaćih izašao kao pobjednik. I tu je bio kraj svim nadanjima gostiju a sve dvojbe oko pobjednika riješio je Ivan Leko u 70. minuti. S desne strane, s nekih 35 metara izveo je slobodni udarac direktno prema golu a loptu je vratar Dragovoljca Čelina u potpunosti promašio i ona se zakoprcala u mreži za 2-0. Već pet minuta poslije bilo je visokih 3-0 za Hajduk. Bošnjak je sa vrha šesnaesterca šutirao nisko u donji lijevi kut, Čelina odbio, a pritrčao najbolji pojedinac utakmice Stanko Bubalo i još jednom zatresao mrežu Hrvatskoga dragovoljca. Posljednji gol postigao je Zvone Deranja u 90. minuti kada je nakon prodora Carevića po lijevoj strani s desetak metara pogodio gornji desni kut mreže Hrvatskog dragovoljca. 
Zaslužena pobjeda Hajduka, Splićani nisu briljirali ali su odigrali jednu čvrstu utakmicu. Malo više je »šlepalo« po lijevoj strani ali i tu će doći do promjena jer je Hajduk sve dogovorio s bivšim »zagrebašem« Krunoslavom Rendulićem koji će u ponedjeljak ili utorak potpisati jednoipolgodišnji ugovor s Hajdukom. 
 l Stadion na Poljudu 
HAJDUK – HRV: DRAGOVOLJAC 4-0 (1-0)
HAJDUK: Pletikosa 6,5, Miše 6, Sablić 6, Božac 6, Miladin 6 (od 77. Deranja–-), Musa 6,5, Leko 6,5, Hrgović 6, (od 63. Carević 6), Bošnjak 6,5, Bubalo 7,5, Bilić 5,5 (od 54. Srna 6)
HRVATSKI DRAGOVOLJAC: Čelina 5, Nekret-Katić 5,5, Novak 5, Vukojević 5, Bulić 5, Bošnjak 5,5, Galić 5, (od 59. Lovreković 5), Andračić 5, (od 74. Kablar -), Kiseljak 5, Novaković 5, (od 46. Lamešić 5), Katulić 5,5
SUDAC: Vitković (Vinkovci) 6,5. GLEDATELJA: 1500
STRIJELCI: 1-0 Bubalo (41), 2-0 Leko (70), 3-0 Bubalo (75), 4-0 Deranja (90)
ŽUTI KARTONI: Miše (55.), Vukojević (56), Nekret-Katić (67), Musa (67)
Ante Cibilić
</div>
<div type="article" n="21">
Riječani slavili u Kranjčevićevoj
Nogometaši Rijeke pobijedili su Zagreb u gostima 1-0 (0-0), pogotkom Mikca u 63. minuti. Riječani su od početka kretali prema Zagrebovom polju, pokazujući time da ih ne zadovoljava samo bod, jer su očito dobro napipali neraspoloženje Zagrebovih igrača
ZAGREB, 25. veljače
 – Hladan tuš u Kranjčevićevoj za nogometaše Zagreba. Sve su »zagrebaši« priredili kao da će protiv šarolike Rijeke sa sigurnošću osvojiti sva tri boda i držati čvrsti položaj uz sam vrh. No, računica se pokazala lošom, jer je Rijeka iznimnom borbenošću, ali i zahvaljujući slabostima Zagreba, došla do iznenađujuće i vrlo važne pobjede, 1-0 (0-0).
Riječani su, vidjelo se od početka, s mnogo respekta krenuli u utakmicu. S druge pak strane domaći nisu pritisnuli gas do kraja, očito uvjereni da će pobjeda doći sama od sebe. No, što je vrijeme više odmicalo, Riječani su se oslobodili jalovog pritiska domaćih i sve češće prijetili. Pritom je Riječanima išlo na ruku što je Zagreb igrao vrlo prepoznatljivo - dugim loptama naprijed prema napadačima - što je išlo na ruku odličnim gostujućim braničima Mijatoviću i Skočibušiću. Potpomognuti i sjajnim vratarom Džonijem Tafrom Riječani su sve češće kretali prema Zagrebovom polju, pokazujući time da ih ne zadovoljava samo bod, jer su očito dobro napipali neraspoloženje Zagrebovih igrača.
 Napori Riječana bili su nagrađeni u 63. minuti, minutu kasnije nakon što su domaći zapravo mogli povesti, ali je Tafra fantastičnom obranom izbacio loptu ispod prečke, nakon udarca Lovreka glavom sa pet metara. Uslijedila je protuakcija Riječana, duga lopta na isturenog Dragičevića, koji je možda i bio u nedozvoljenoj poziciji. Dragičević se othrvao svojim čuvarima, dodao Maroslavcu, ovaj u stranu do Mikca, koji je smireno matirao Mihačića.
Domaći su nakon toga zaigrali na sve ili ništa, probali izmjenama nešto napraviti, a na ruku im je išlo to što je u 78. minuti igrač Rijeke Čaval dobio drugi žuti karton, time i isključenje. No, i ovako brojčano premoćniji, domaći nisu naprosto pronašli načina kako da ozbiljnije ugroze sjajnog Tafru.
 l Stadion u Kranjčevićevoij
ZAGREB – RIJEKA 0-1 (0-0)
ZAGREB: Mihačić 6 – Jurić 6; Stavrevski 5,5, Osibov 5,5 – Surač 5,5 (od 63. Bulat 5), Vejić 6, Čizmek 6, Pirić 6 – Kosić 5,5 (od 46. Lovrek 5,5) – Franja 6, Popović 5,5 (od 71. Štrok 6)
RIJEKA: Tafra 7,5 – Weiss 6, Mijatović 7, Skočibušić 6,5, Čaval 6 – Brajković 6, Kremenović 6,5, Maroslavac 6 (od 90. Buljat -) – Matulović 6 – Mikac 6, (od 80. M. Brajković), Dragičević 6,5 (od 62. Miličić 6)
SUDAC: Komar 6 (Zdenci Brdovečki), GLEDATELJA: 600
ŽUTI KARTONI: Čaval, Weiss, Mikac, Surač, Čaval, CRVENI KARTONI: Čaval (78, drugi žuti)
STRIJELAC: 0-1 Mikac (63.)
IGRAČ UTAKMICE: Džoni TAFRA
Zlatko Abramović
</div>
<div type="article" n="22">
Dvoboj do zadnje utrke: Janica 1196, Götschl 1157
Janica Kostelić osvojila je 11. mjesto u nedjeljnom superveleslalomu i sa nova 24 boda zadržala vodstvo u redoslijedu za ukupnu pobjednicu Svjetskoga kupa / Njezina izravna suparnica za Veliki kristalni globus, Austrijanka Renate Götschl osvojila je drugo mjesto u nedjelju i sada za našom skijašicom zaostaje 39 bodova /Veliki finale zbit će se od 7. do 11. ožujka u Švedskoj i po svemu sudeći odluka o ukupnoj pobjednici past će u posljednjoj utrci sezone, veleslalomu 
LENZERHEIDE/ZAGREB, 25. veljače
 – Hrvatska skijašica Janica Kostelić ostala je vodeća u Svjetskom kupu i nakon superveleslaloma u švicarskom Lenzerheideu. Janica je završila pretposljednji superveleslalom sezone na 2350 metara dugoj Scalottas stazi na 11. mjestu, zaostavši za pobjednicom Talijankom Isolde Kostner sekundu i pol. 
Tim je plasmanom Janica zaradila nova 24 boda. Kako je najveća konkurentica našoj skijašici za naslov pobjednice Svjetskog kupa Austrijanka Renate Götschl bila druga, Janičina prednost prije finala Svjetskog kupa u Ĺreu (od 7. do 11. ožujka) iznosi 39 bodova. Treće mjesto u Lenzerheideu osvojila je Francuskinja Carole Montillet.
– Kako ne bismo bili zadovoljni?! Janica nije vozila spust dan ranije, nikad prije nije vozila na ovoj stazi, ima problema s tom ozljedom palca, napravila je i jednu pogrešku u donjem dijelu staze i na kraju je još bila 11. Super je ispalo, govorio je nakon utrke direktor hrvatske skijaške reprezentacije Vedran Pavlek.
Janica je ove sezone u superveleslalomu bila bolja jedino u Cortini d'Ampezzo, gdje je bila deveta. Uzbuđenja u Ĺreu neće nedostajati. Naime, na finalu će se bodovati samo prvih 15 skijašica, a ne 30 prvoplasiranih kao dosdašnjim utrka Svjetskog kupa. Kako je Götschl bolja u brzim, a Janica u tehničkim disciplinama, borba za Kristalni globus pobjednice Svjetskog kupa bit će do posljednjeg trena, obzirom da su u Švedskoj na raposredu dvije brze (spust i superveleslalom) i dvije tehničke (slalom i veleslalom) discipline.
– Sigurno će biti napeto. Bit će teško i Janici i Götschl, imaju podjednake šanse. Mislim da će presuditi posljednja utrka, veleslalom u Ĺreu, kaže Pavlek.
Kostelići su krenuli put Zagreba odmah nakon utrke, kako bi u ponedjeljak Janica primila nagradu Zagrebačkog športskog saveza za najbolju sportašicu Zagreba u 2000. godini.
– Odmah nakon proglašenja u »Lisinskom« svi idemo u Innerkremms, kako bi u utorak trenirali, objasnio je Pavlek gusti raspored naše skijašice.
U Innerkremsu će se ujedno održati i Otvoreno skijaško prvenstvo Hrvatske na kojem će sudjelovati i Janica, ali ne i naša druga najbolja skijašica, Nika Fleiss. Kako je Pavlek rekao, Nika se ozlijedila na Europskom kupu na Rogli.
– Ozljeda kao i Janičina, samo izgleda da je Niki pukao palac, to nisam siguran. No, osim Janice u Innerkremsu će nastupiti prilično jake reprezentacije Austrije i Slovenije, najavile su se Šveđanke i Amerikanke. U svakom slučaju, bit će jako natjecanje, veli Pavlek.
Otvoreno prvenstvo Hrvatske u Innerkremsu počet će u srijedu utrkom superveleslaloma, u četvrtak će se voziti veleslalom, a završit će u petak slalomskom utrkom.
Dodajmo da je utrka superveleslaloma u Lenzerheideu riješila još jednu dvojbu oko naslova pobjednice Svjetskog kupa, jer je iz utrke za naslov otpala Francuskinja Regine Cavagnoud, koja je zaostala 152 boda. Francuskinja je gotovo izletjela sa staze i utrku završila sa slabijim vremenom od Janice, dovevši čak u pitanje i svoju ukupnu pobjedu u poretku superveleslaloma.
 l Rezultati superveleslaloma: 1. Isolde Kostner (Ita) 1:36.61, 2. Renate Götschl (Aut) 1:36.69, 3. Carole Montillet (Fra) 1:36.74, 4. Petra Haltmayr (Njem) 1:36.76, 5. Melanie Turgeon (Kan) 1:36.95, 6. Megan Gerety (SAD) 1:37.07, 7. Kirsten Clark (SAD) 1:37.38, 8. Alexandra Meissnitzer (Aut) 1:37.49, 9. Sylviane Berthod (Švi) 1:37.62, 10. Pernilla Wiberg (Šve) 1:37.63, 11. Stefanie Schuster (Aut) 1:37.91, 11. JANICA KOSTELIĆ (HRV) 1:37.91...
Redoslijed u super-G nakon sedam utrka: 1. Regine Cavagnoud (Fra) 517 bodova, 2. Renate Götschl (Aut) 434, 3. Carole Montillet (Fra) 355, 4. Michaela Dorfmeister (Aut) 310, 5. Melanie Turgeon (Kan) 284, 6. Isolde Kostner (Ita) 281, 7. Corinne Rey-Bellet (Švi) 167, 8. Mojca Suhadolc (Slo) 162, 9. Martina Ertl (Njem) 156, 10. Petra Haltmayr (Njem) 153... 23. JANICA KOSTELIĆ (HRV) 88...
Ukupni redoslijed Svjetskog kupa nakon 30 utrka: 1. JANICA KOSTELIĆ (HRV) 1196 bodova, 2. Renate Götschl (Aut) 1157, 3. Regine Cavagnoud (Fra) 1027, 4. Michaela Dorfmeister (Aut) 869, 5. Sonja Nef (Švi) 860, 6. Isolde Kostner (Ita) 815, 7. Martina Ertl (Njem) 672, 8. Brigitte Obermoser (Aut) 633, 9. Carole Montillet (Fra) 628, 10. Corinne Rey-Bellet (Švi) 579... (Hina, im)
</div>
<div type="article" n="23">
Barcelona pokazala sve Zagrebove mane
Ne treba sumnjati da je igračima Zagreba i te kako žao zbog teškog poraza 17-29 od Barcelone u četvrtfinalu Lige prvaka, ali to je realnost našeg rukometa. Klub u kojem se mjesecima nije dobila plaća, klub u kojem trener, umjesto taktikom, razbija glavu kako motivirati igrače, ne može ni proći bolje protiv kluba koji ima sve što Zagrebu nedostaje 
ZAGREB, 25. veljače
 – Lani su se rukometaši Zagreba od Lige prvaka oprostili nakon polufinalnog poraza od njemačkog Kiela, ove sezone ispali su još i ranije – u četvrtfinalu je bolja bila Barcelona. Istina, to je tek prvi dvoboj četvrtfinala, ali s obzirom na Barceloninu zagrebačku pobjedu 29-17 (12-9), nemogućim se čini da bi se u uzvratu u »Blau Grani« sljedeće subote moglo dogoditi senzacija.
U deset dvoboja Zagreba i Barcelone ovo je najuvjerljivija pobjeda Katalonaca, dosad je najveća razlika bila 11 pogodaka, i to prije dvije godine kad su u Zagrebu remizirali, a potom su u Barceloni »zagrebaši« potonuli. Uoči ovosezonskog četvrtfinalnog ogleda u Ligi prvaka rekli su neki kako je i Barcelona ranjiva (aludirajući na gubitak vodećeg mjesta u španjolskom prvenstvu), kako je slabija nego prije, no i takva Barcelona je, pogotovo u odnosu na Zagreb, iz neke druge priče. Upravo je takva Barcelona, »ranjiva i slabija« (ako je uopće slabija) pretrčala i nadigrala Zagreb u svakom segmentu igre.
»Ovo je generacija koja može nešto napraviti, možda čak i prekinuti dominaciju barcelone«, »ovi igrači nemaju kompleks Barcelone« – čulo se iz redova »zagrebaša«. Složili bismo se s konstatacijom da neki od Zagrebovih igrača nemaju kompleks Barcelone, ali je isto tako i činjenica da neki od tih igrača nemaju ni kvalitetu kojom bi parirali Barceloni.
Vanjski Zagrebovi napadači Kiril Lazarov i Blaženko Lacković imali su zastrašujuće loš postotak šuta (zajedno 6-23), a i nakupili su se pogrešaka. No, jesu li samo oni krivi za to? Osim njih dvojice, u vanjskoj liniji je još bio samo Silvio Ivandija koji očito ima kompleks Barcelone, pa nije ni pokušavao razmišljati o golovima. Dakle, tko je osim dva mladca mogao pucati izvana? Drugo je, pak, pitanje zašto je trener Lino Červar u postavu uvrstio trećeg kružnog napadača Vorija, uz iskusne Kljaića i Maglajliju, umjesto četvrtog vanjskog napadača, Branka Angelovskog. Makedonac ne bi sam donio neki izgledniji rezultat za Zagreb, ali bi Lazarov ili Lacković imali vremena za odmor i predah.
Premalo snage, premalo iskustva, premalo igrača, a previše pogrešaka – to je bio Zagreb protiv Barcelone. Ne treba sumnjati da je igračima Zagreba krivo zbog poraza od 12 golova razlike, ali to je, sviđalo se to nama ili ne, realnost našeg rukometa. Već godinama se to vidi reprezentativnom planu, a sad je i te kako očigledno i na klubu koji je dosad bio perjanica našega rukometa. Predugo traje agonija u klubu, dugovi prema igračima se gomilaju, usprkos obećanjima i, čini se, bez skorih izglednih rješenja.
 Trener Červar, umjesto da razbija glavu taktikama i pripremama, na treninzima koristi svoje pedagoško umijeće kako bi motivirao igrače da odrade trening i razmišljaju o rukometu, a ne o egzistencijalnim problemima. Takav klub ni ne može proći bolje protiv kluba u kojem je sve posloženo – od upravljanja, odnosa, novca, do igračkog kadra. Barcelona je stabilna, profesionalna i snažna, a Zagrebu manjka sve to – to je sva filozofija.
Iva Markulin
</div>
</div>

<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="24">
Rade Marković uhićen, Milošević pred uhićenjem
Marković optužen da je bio u pozadini ubojstva četvorice visokih dužnosnika Draškovićevog SPO-a/ Strani diplomati u Beogradu očekuju burne događaje i nova uhićenja, a nije isključeno da bi već ovog tjedna i Milošević mogao biti uhićen
ZAGREB, 25. veljače
 - U Beogradu je uhićen Rade Marković, bivši šef Državne sigurnosti Miloševićevog represivnog policijskog aparata, dok se uhićenje Slobodana Miloševića očekuje u najskorije vrijeme.
Po svemu sudeći, Milošević će biti uhićen zbog korupcije i zloporabe položaja. Iz izvora bliskih Socijalističkoj partiji Srbije Vjesnik saznaje da Milošević vrši stalne pritiske na Milana Milutinovića, još uvijek predsjednika Srbije i potpredsjednika SPS-a kako bi spriječio svoje uhićenje.
Srbijansku javnost je o uhićenju Rade Markovića upoznao Vladan Batić, republički ministar pravosuđa koji je ujedno najavio kako ubuduće u Srbiji »nitko neće biti nedodirljiv«. Na pitanje novinara, odnosi li se to konkretno na Miloševića, Batić je kazao: »O tom - potom, istraga je u tijeku«, što su analitičari prilika u Beogradu protumačili da se krug oko Miloševića ovaj puta zaista suzuje.
Rade Marković i još dvojica iz službe sigurnosti uhićeni su pod optužbom da su počinili krivično djelo ubojstva i falsificiranja službenih izjava. Marković je umiješan u ubojstvo četvorice visokih dužnosnika Srpskog pokreta obnove koji su poginuli pod misterioznim okolnostima na Ibarskoj magistrali kod Lazarovca 3. listopada 1999. godine. Tada je na njihov automobil naletio kamion »mercedes«, za koji se ustanovilo da pripada MUP-u Srbije. Tom je prilikom lakše je ranjen i Vuk Drašković.
Uhićenje Rade Markovića komentirao je i Vuk Drašković, izražavajući čuđenje što je do njega došlo nekoliko mjeseci nakon što je DOS preuzeo vlast.
 Drašković tvrdi da je bilo dovoljno vremena da Marković ukloni dokaze, a, po njemu, je bio umiješan i u ubojstvo novinara Slavka Ćuruvije i misteriozni nestanak Ivana Stambolića.
Europska unija, kada je riječ o popisu nepoželjnih osoba, koji je prije brojao nekoliko stotina osoba, sada ga je suzila samo na članove Miloševićeve obitelji i njegove najbliže suradnike. Na popisu osoba kojima EU neće dati vize i kojima će zamrznuti imovinu ako je imaju u zemljama EU-a su, osim Miloševića, i njegova supruga Mirjana Marković, Marija Milošević, Marko Milošević, Milica Gajić-Milošević, Milan Milutinović, Nikola Šainović, Dragoljub Ojdanić i Vlajko Stojiljković.
I iz Haaga stižu informacije kako su zainteresirani da ispitaju Rade Markovića, budući da bi on mogao pružiti dragocjene dokaze protiv Miloševića.
U krugovima stranih diplomata u Beogradu sljedećih dana očekuju se burni događaji i nova uhićenja, a nije isključeno da bi već ovog tjedna i Milošević mogao biti uhićen.
Stanje u SR Jugoslaviji bez sumnje je i dalje konfuzno, a posebno se komplicira ekonomska situacija. Premijer Zoran Đinđić je izjavio kako Srbija zaostaje za europskim zemljama četrdeset godina, da neće biti stabilizacije ekonomije dok se ne riješe gorući politički problemi, prije svega stanje na Kosovu, odnosi s Crnom Gorom i pitanje suradnje s Tribunalom u Haagu.
Jurica Körbler
</div>
<div type="article" n="25">
Hrvatska u Skopju potvrdila privrženost regionalnoj gospodarskoj suradnji
»Hrvatska, naime, nije zainteresirana za oblike suradnje koji bi vodili institucionalizaciji te time usporili ili odgodili integriranje pojedine zemlje u šire europske okvire«, rekla je Vesna Cvjetković Kurelec u izjavi za »Vjesnik«
ZAGREB, 25. veljače
 - Jačanje sigurnosti u regiji, političke i gospodarske suradnje te unapređivanje demokracije, ali i zajedničke borbe protiv organziranog kriminala i ilegalnih migracija ciljevi su istaknuti na sastanku osam zemalja članica Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi održanom krajem prošloga tjedna u Skopju. Uz šefove država ili vlada te šefova diplomacije tzv. punopravnih članica - Turske, Bugarske, Rumunjske, SRJ, BiH, Albanije, Grčke i Makedonije, na još jednoj u nizu inicijativa regionalne suradnje sudjelovali su, ali samo kao promatrači, i hrvatski dužnosnici - zamjenik premijera Goran Granić i zamjenica ministra vanjskih poslova Vesna Cvjetković Kurelec. »Hrvatska, naime, nije zainteresirana za oblike suradnje koji bi vodili institucionalizaciji te time usporili ili odgodili integriranje pojedine zemlje u šire europske okvire«, rekla je Vesna Cvjetković Kurelec u izjavi za Vjesnik, naglasivši da Hrvatska suradnju u regiji želi graditi u prvom redu na bilateralnim osnovama. 
Na sastanku Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi u Skopju, BiH je iz statusa promatrača promaknuta u punopravnu članicu. Hrvatska time ostaje jedini promatrač na skupovima te regionalne inicijative, pokrenute još 1996. godine. »Hrvatska ne želi ići dalje od statusa promatrača«, ustvrdila je Cvjetković Kurelec. »Promatračkim statusom službeni Zagreb potvrđuje svoj interes za regionalnom suradnjom, koja je »jamstvo stabilnosti u regiji«. »To je pak jedan od prioriteta hrvatske vanjske politike ugrađen u Zagrebačku deklaraciju i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju o kojemu su u tijeku pregovori između Zagreba i Bruxellesa«, obrazložila je zamjenica hrvatskog šefa diplomacije.
U proteklom je desetljeću pokrenuto mnoštvo inicijativa za političku i gospodarsku suradnju u području Balkana, i to kao izraz želje međunarodnih čimbenika da se jugoistočna Europa dugoročno stabilizira. U čemu se Proces suradnje u jugoistočnoj Europi dakle razlikuje od drugih sličnih inicijativa? Ta je inicijativa pokrenuta iznutra, »dakle, ideja je potekla od samih zemalja jugoistoka Europe, a ne izvana. Očigledno se je osam zemalja u ovom dijelu Europe odlučilo samostalno dogovoriti o prioritetima. Ta je skopska inicijativa ujedno i izraz želje da se konačno stane na kraj inflaciji regionalnih inicijativa«, pojasnila je Kurelec. Iako promatrač, Hrvatska je pozdravila i prihvatila Deklaraciju summita i Plan akcije o gospodarskoj suradnji u regiji. Osim općih načela o dobrosusjedskim odnosima, u tom su dokumentu istaknuti i uznapredovali bilateralni odnosi između Grčke i Turske, Bugarske i Makedonije te SRJ i Albanije. Posebno su naglašene obveze SRJ u pogledu Daytonskog sporazuma, suradnje s Haaškim sudom te rezolucije UN-a 1244, koja se odnosi na Kosovo. 
»Za istim su stolom razgovarali predstavnici zemalja koje su donedavno bile u sukobu te još imaju niz otvorenih pitanja, što svjedoči i o političkoj zrelosti sudionika. Uostalom, riječ je o novoj generaciji političara, koji u svjetlu europske perspektive gledaju u budućnost okrenuvši leđa prošlosti«, dodala je Kurelec. U prihvaćenom Planu akcije, pak, prema njenim riječima, posebna se pozornost posvetila jačanju trgovinskih veza u regiji te postizanju zone slobodne trgovine, ali i izgradnji prometne infrastrukture te očuvanju okoliša , a na temelju standarda Europske unije i WTO-a. Pritom će se u Proces suradnje u jugoistočnoj Europi ugraditi neke aktivnosti Pakta o stabilnosti o kojemu su sudionici u Skopju inače vrlo afirmativno govorili
Idućih mjeseci, u sklopu Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi organizirat će se sastanci ministara gospodarstva, trgovine i okoliša zemalja članica i promatrača te regionalne inicijative kojom trenutno predsjeda Makedonija. Od 1. ožujka, predsjedanje preuzima Albanija. Predviđeno je da se tijekom ožujka u Skopju, odnosno Ohridu sastanu predsjednici parlamenata, odnosno vanjskopolitičkih odbora parlamenata zemalja uključenih u Proces suradnje u jugoistočnoj Europi. Tom će sastanku biti nazočan i predsjednik hrvatskoga Sabora Zlatko Tomčić, najavila je Vesna Cvjetković Kurelec. 
Vinka Drezga
</div>
<div type="article" n="26">
Dobro je što se Đukanović ispričao Hrvatima
U razgovoru za Vjesnik Ljubiša Perović, visoki predstavnik Crne Gore u Italiji tvrdi da je Đukanovićeva isprika bila preduvjet za uspostavljanje dobrosusjedskih odnosa Hrvatske i Crne Gore
RIM, 25. veljače (od Vjesnikove dopisnice)
 - U Rimu je prije šest mjeseci otvoreno predstavništvo Crne Gore koje obavlja identične poslove kao veleposlanstvo jedne samostalne zemlje. Za visokog predstavnika je postavljen bivši generalni konzul Jugoslavije u Bariju, nekadašnji novinar Tanjuga Ljubiša Perović.
 l Što znači ovaj potez crnogorske vlade u otvaranju posebnog predstavništva Crne Gore, pored veleposlanstva Jugoslavije u Rimu?
 – Otvaranje Predstavništva Crne Gore u Rimu je rezultat razvoja crnogorske diplomatske mreže i diplomatije, što čini jedan od elemenata procesa nacionalne i državne emancipacije Crne Gore. Povod je i to što je postojeća savezna jugoslovenska administracija već više od tri godine isključivo u funkciji samo jedne federalne države, odnosno Srbije.
 l U zadnje vrijeme talijanski ministar za financija Ottaviano Dell Turco sve češće napada crnogorsko rukovodstvo, posebice predsjednika Milu Đukanovića kojega optužuju da je sudjelovao u krijumčarenju cigareta, oružja, droge, ljudi …
– U trenutku kad nam je potrebno razumijevanje i podrška međunarodne zajednice, prije svega naših jadranskih susjeda, dolaze istupi ministra Del Turca koji ne možemo razumijeti i prihvatiti. On na način bez presedana u međunarodnim odnosima ponovno koristi temu »krijumčarenja« optužujući grubo Crnu Goru i njenog predsjednika, usprkos tome što je Crna Gora dala dosta dokaza i pokazala dosta dobre volje da zajedno s Italijom riješava ove probleme. Razina kriminala u Crnoj Gori znatno je niža nego u nekim susjednim državama.
 l Kako komentirate izjave Vojislava Koštunice o nedjeljivosti zemlje i o »mogućim negativnim implikacijama na ostale zemlje u regiji« koje bi prouzrokovalo odcjepljenje Crne Gore?
– Koštunica je samo nekoliko dana nakon što je preuzeo vlast u Beogradu ocijenio da Crna Gora po Ustavu nema pravo na odcjepljenje. Problematična je i maliciozna njegova ocjena da bi dezintegracija Jugoslavije izazvala velike probleme, između ostaloga i dezintegraciju BiH i Makedonije, kao što su potpuno neutemeljene ocjene da su nedopustive nove promjene granica u Europi. Jer u izvještaju Badinterove komisije jasno stoji da na prostoru bivše Jugoslavije postoji 6 država, odnosno da su republičke granice sada državne granice. 
 l Kako vidite buduće odnose Crne Gore i Hrvatske?
– Odnosi Crne Gore i Hrvatske su sada jako dobri, a u budućnosti mogu biti još i bolji. Zato postoje svi razlozi i uvjeti, i mislim da nema potrebe da ih posebno elaboriram. Ja sam vrlo zadovoljan gestom našeg predsjednika u Dubrovniku kad se ispričao hrvatskom narodu, čime je sigurno doprinio definitivnom nadilaženju teškog nasljeđa na našoj zajedničkoj granici i negativne uloge koje je Crna Gora jednim svojim dijelom imala u tome. Također pozdravljam odnos vašeg predsjednika prema rješavanju pitanja Prevlake 
 l Kome smeta samostalna Crna Gora?
– Reguliranjem odnosa između Srbije i Crne Gore, odnosno njihovim uspostavljanjem kao međunarodno priznatih država, počeo bi novi period obnove, uspostavljanja suradnje i europskih integracija. Prema tome, nezavizna Crna Gora s očuvanom multietničkom i multivjerskom harmonijom i velikom spremnosću da nastavi graditi otvoreno i demokratsko društvo može biti samo faktor stabilnosti. U tom kontekstu, protiv samostalne Crne Gore mogu biti samo oni koji i nadalje imaju zaostale naslage hegemonističkih i nacionalističkih ideja i projekata koji su nam već nanijeli mnogo štete.
Sanja Mihaljinac
</div>
<div type="article" n="27">
Zona sigurnost na Kosovu bit će sužena
ZAGREB, 25. veljače
 - Prema najavama s raznih strana, Kumanovski bi sporazum, koji je Slobodan Milošević sklopio s NATO-om kako bi prekinuo bombardiranje Jugoslavije 1999. godine, ipak mogao doživjeti reviziju. Glavni tajnik NATO-a George Robertson susrest će se s predstavnicima Europske unije i drugim »relevantnim subjektima« međunarodne zajednice i tada će se vidjeti jesu li bile točne najave kako je NATO raspoložen razgovarati o bitnim promjenama na jugu Srbije, prije svega o suženju zone kopnene sigurnosti na administrativnoj granici Srbije i Kosova. 
Politički direktora NATO-ovih snaga na Balkanu Peter Feight, koji se prošlog četvrtka susreo s jugoslavenskim ministrima vanjskih poslova i obrane Svilanovićem i Krapovićem, izjavio je da tampon-zona, u koju ne smiju ući ni VJ niti KFOR, postaje utočište za ekstremiste, a da je zbog neprekidnih oružanih sukoba provedba rezolucije UN-a 1244 na Kosovu dovedena u pitanje. S druge strane, NATO je ponovno zatražio od srpskih i jugoslavenskih vlasti da Prištinski korpus VJ napusti jug Srbije, prostor oko Preševa, Bujanovca i Medveđe, gdje inače albanski ekstremisti izvode oružane akcije, nasilno mobiliziraju Albance i uzimaju novčani danak od civila. 
U Bruxellesu tvrde kako je sam Robertson rekao da Prištinski korpus ima lošu reputaciju i mora biti premješten jer albansko stanovništvo u njega nema povjerenja zbog navodne odgovornosti u »etničkom čišćenju« tijekom rata na Kosovu što je sada prepreka uspostavljanju mira. NATO je već poslao »jednu malu misiju« da sagleda stanje u kriznom žarištu. Moguće je da revizija faktičkog stanja u zoni sigurnosti bude rezultat određenog kompromisa, pa i odmjeravanja utjecaja unutar NATO-a.
Beogradskih reakcija na ideju o micanju Prištinskog korpusa nije bilo, no predsjednik koordinacije za jug Srbije Nebojša Čović ponavlja ocjenu da je NATO podržao program vlada Jugoslavije i Srbije za mirno rješenje krize na jugu Srbije koji će biti zajednički operacionaliziran. Posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava Jiri Dienstbir optužio je u petak u Beogradu UNMIK i KFOR da su odgovorni za događaje u Preševskoj dolini i Kosovskoj Mitrovici kao i za ekstremno djelovanje Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB) i to zato što »nisu umjeli provesti Rezoluciju 1244 UN-a i Kumanovski sporazum«. Dienstbir, koji je u srbijanskoj javnosti oduvijek dobro prihvaćen, ali su Albanci još 1998. zahtijevali njegovo izuzeće s posla pa ga čak i protjerivali s Kosova, tvrdi da od bombardiranja do danas međunarodne snage nisu uspjele staviti situaciju pod svoju kontrolu. »Oni su odgovorni i za ekstremno djelovanje pojedinaca i OVPBM-a, jer je upravo KFOR imao osnovni zadatak da spriječi daljnje nasilje, a oni to nisu uspjeli«, rekao je Dienstbir. 
Budući da je srpski prijedlog, koji osim vojno-tehničkih pitanja sugerira i potrebu ograđivanja pretpostavljene albanske većine od »šačice ekstremista«. na ponudi već izvjesno vrijeme, i dalje se očekuje albanski pregovarački protuprijedlog. (Vesna Fabris Peruničić)
</div>
<div type="article" n="28">
Vijeće ministara EU-a pozvat će na popuštanje napetosti na Kosovu 
BRUXELLES, 25. veljače 
 - Razvoj stanja u SR Jugoslaviji bit će središnja tema rasprave o zapadnom Balkanu na redovitom mjesečnom sastanku Vijeća ministara Europske unije koji se u ponedjeljak održava u Bruxellesu. 
 U veljači je ministarska trojka EU-a posjetila Beograd i Podgoricu, a visoki predstavnik Unije za vanjsku politiku i sigurnost Javier Solana u petak je bio na sastanku balkanskih čelnika u Skopju o čemu će se izvješća naći pred ministrima Unije. Na sastanku će također govoriti poseban izaslanik EU-a za Kosovo Hans Haekkereup i posebni koordinator za Pakt o stabilnosti Bodo Hombach. 
 Kako se najavljuje u Bruxellesu, Vijeće ministara posebice će, uz osudu nedavnih terorističkih djela, pozvati etničke zajednice na Kosovu na popuštanje napetosti, izgradnju povjerenja i na funkcioniranje legalnih demokratskih institucija. Očekuje se da će ministri izraziti zabrinutost zbog napetosti i nasilja na jugu Srbije te ponoviti potporu inicijativi beogradskih vlasti za rješenje tamošnjih sukoba. U sklopu postupnog smanjenja sankcija prema SRJ, u Bruxellesu najavljuju da bi Vijeće ministara trebalo prihvatiti odluku prema kojoj bi se preostale restriktivne mjere - zabrana izdavanja viza, zamrzavanje imovine i zabrana financijskih transakcija - ograničile na bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića, njegovu obitelj i još četvoricu koje je ICTY zajedno s Miloševićem optužio za ratne zločine na Kosovu, kao i na tri bivša časnika JNA optužena za zločine protiv civila u Vukovaru (Mrkšić, Šljivančanin i Radić).
 U dijelu posvećenom vanjskopolitičkim odnosima bit će riječi o srednjoistočnom mirovnom procesu, razvoju stanja u DR Kongu te o južnom Kavkazu koji je nedavno posjetila trojka EU-a. Švedsko predsjedništvo EU-a najavilo je predstavnicima zemalja članica da bi na tom sastanku Vijeća ministara željelo ostvariti dogovor o prijedlogu »Sve osim oružja«, koji predviđa neograničen bescarinski pristup proizvodima iz najmanje razvijenih zemalja tržištu EU-a. (H)
</div>
<div type="article" n="29">
Saddam Hussein posjeduje atomsku bombu
Irački predsjednik uspio je nadmudriti UN-ove inspektore i izvesti nekoliko pokusnih eksplozija atomskih bombi / Danas on posjeduje, prema nekim procjenama, ukupno devet nuklearnih bombi različitih tipova koje su pohranjene u gorju Hamrin, sjeverno od Bagdada, tvrde irački izvori
LONDON, 25. veljače (Od Vjesnikove dopisnice)
 - Zapadne obavještajne agencije uvijek su tvrdile da Saddam Hussein nije do sada imao mogućnosti razviti nuklearno oružje. No, prema najnovijim indikacijama, on danas raspolaže ne s jednom, već s nekoliko nuklearnih bombi. To otkriće BBC-jevih novinara, koje će uskoro prikazati britanska televizija, u nedjelju je prvi prenio Sunday Times. Izvor navoda o iračkom nuklearnom programu su dvojica znanstvenika koji su nekada i sami radili na njemu. Njihove tvrdnje potkrijepio je i Abbas al-Janabi, nekoć osobni tajnik Saddamovog sina Udaya.
Prema svjedočenju spomenutih znanstvenika, Irak je još prije početka rata u Zaljevu uspio izvršiti svoj prvi tajni nuklearni pokus. Nuklearna proba izvedena je 1989. ispod jezera Rezzaza, jugoistočno od Bagdada. No ostala je neotkrivena za vanjski svijet, jer se testirala bomba razmjerno male jačine, te zato što je eksplozija bila jako prigušena zbog dubine. Iračanima je u skrivanju pokusa pomoglo i to što su im Rusi dali tabelu o točnom kretanju američkih špijunskih satelita. Tijekom kasnijih godina, Saddam Hussein uspio je nadmudriti i UN-ove inspektore, te izvesti još nekoliko pokusnih eksplozija atomskih bombi. Danas on posjeduje više nuklearnih bombi, koje su pohranjene u gorju Hamrin, sjeverno od Bagdada, tvrde irački izvori. 
Glavni među tim izvorima je jedan bivši inženjer u Saddamovom nuklearnom programu, koji je u međuvremenu uspio prebjeći na Zapad. Zapadni obavještajci koji su čuli njegovu priču uvjerili su se da je dobro informiran, ali i dalje tvrde kako Irak nije mogao nabaviti dovoljno nuklearnog materijala za svoj program. Irački izvori, na koje se pozivaju britanski novinari tvrde, međutim, da je Saddam uspio kupiti nuklearno gorivo od Brazilaca koji su ga pak nabavili iz Južne Afrike. Drugi je izvor nuklearnog materijala je, kako se tvrdi, bila Francuska. 
Snimke načinjene lani na jezeru Rezzaza, gdje je bila izvedena prva iračka nuklearna proba, pokazuju blokirani tunel koji je nekoć vodio do pećine ispod jezera, u kojoj je izvršena detonacija. Prije nuklearne probe, taj je tunel bio pojačavan i proširivan, za što je bila potrebna golema radna snaga. Irački izvori tvrde da su na tunelu radile tisuće Saddamovih političkih zatvorenika. Mnogi su bili kontaminirani nuklearnim otpadom, pa su umrli od posljedica zračenja. Ostali su bili masovno likvidirani nakon što je posao završen, kako ne bi nikome otkrili tajnu projekta na kojem su radili.
Nakon Saddamove invazije na Kuvajta Zaljevskog rata, Irak je stavljen pod strogu međunarodnu pasku. U okviru toga su UN-ovi inspektori često dolazili u posjet Iraku, kako bi provjerili da Iračani ne rade na stvaranju različitih oružja masovnog uništenja. No, prema iračkim disidentskim izvorima, Saddam je pred inspektorima uspio sakriti činjenicu da i dalje provodi svoj nuklearni program. Jednom prilikom, 1991., UN-ovi inspektori ipak su uspjeli snimiti neke povjerljive dokumente, u kojima su bila navedena imena ključnih suradnika na nuklearnom programu. Irački dužnosnik koji im je to omogućio, stanoviti Adel Fayed, bio je nakon toga ubijen noževima i odsječena mu je glava. Umorstvo je organizirao Saddamov rođak Ali al-Takriti. Nakon tog događaja nitko u Iraku nije se više usuđivao razgovarati s UN-ovim inspektorima, a dokazi su bili pomno skriveni. Zbog toga su Saddamove nuklearne bombe tako dugo uspjele ostati tajnom. Prema nekim procjenama, irački silnik ima ih ukupno devet, različitih tipova. 
Jasna Zanić Nardini
</div>
<div type="article" n="30">
Clintonu prijeti zatvor
Gotovo svakodnevna otkrića o povezanosti predsjedničkih pomilovanja i »prljavih interesa« izaziva bijes Amerikanaca, ali i govorkanja kako bi se Clinton mogao naći na sudu 
NEW YORK, 25. veljače (Od Vjesnikova dopisnika)
 - »Demontiranje« bivšeg predsjednika Billa Clintona - a pomalo već i njegove supruge, senatorice Hillary Clinton - u proteklih je nekoliko dana dobilo novo ubrzanje. Javnost se zgražava, mediji, pa i oni koji su bili naklonjeni Clintonu, sve su nemilosrdniji prema njemu, a kongresni odbor koji istražuje »prljave okolnosti« oko predsjedničkih pomilovanja, ima sada pune ruke posla. Nitko još ne zna kamo sve to vodi i kako bi moglo završiti, ali činjenica je da u međuvremenu bivši predsjednik Clinton ni ne pomišlja da, kako je najavio odlazeći iz Bijele kuće, u javnim istupima ocjenjuje prve poteze novog predsjednika Georgea Busha, pogotovu one koji američku politiku i gospodarstvo vode u drugom smjeru no što je to bio slučaj u Clintonovo vrijeme. 
Umjesto toga Clinton (a i Hillary) ima sada pune ruke posla pokušavajući se obraniti od već gotovo svakodnevnih novih optužbi. Tehnika nije nepoznata američkoj javnosti, ali sada je sve manje onih koji mu vjeruju kad izjavljuje da »ničega nije bilo«, a ako je bilo, onda »on i Hillary o tome nisu imali pojma«. Oni, primjerice »nisu imali pojma« da je Hillaryn brat Hugh Rodham, odvjetnik s Floride od dvojice osuđenih varalica i trgovca drogom, primio 400.000 dolara kako bi lobirao za njihovo pomilovanje. Hillary je čak izjavila kako je »duboko ražalošćena tim otkrićem«. Obojica osuđenih, međutim, pomilovana su Clintonovim ukazom, a ovih dana Hugh Rodham vratio im je onih 400.000 dolara, izjavljujući kako je to bio tek »odvjetnički honorar«. On nije o pomilovanju govorio ni s Billom Clintonom ni s Hillary, kažu oboje, a da jest, ta dvojica nikad ne bi bila pomilovana. Nejasno je, međutim, kako to da su ipak pomilovani, ako Hillaryn brat nikad nije za njih lobirao, premda je primio 400.000 dolara?
Nakon toga, u petak i subotu, javnost saznaje za nove »igrače« u onomne za što se već općenito vjeruje da je bila »prljava kupoprodaja« pomilovanja. Kongresna istraga bacila se sada, naime, na Clintonova brata Rogera, koji je, tvrdi se, kod Clintona lobirao za pomilovanje dvojice svojih prijatelja i partnera, i još osmorice drugih osuđenika. Nema dokaza da je i on bio plaćen za to lobiranje, štoviše, Bill Clinton je odbio pomilovati tu desetoricu, ali Kongresni odbor, poučen prijašnjim slučajevima kada je u igri bio veliki novac, želi dokraja istražiti stvar.
Najnovije otkriće dovodi pred Kongresni istražni odbor hollywoodskog producenta i prijatelja Clintonovih Harryja Thomasona koji je kod Billa Clintona zagovarao pomilovanje dvojice svojih znanaca iz Arkansasa osuđenih zbog utaje poreza. Osuđeni 1982. godine, obijica su se našla među 140 Clintonovih pomilovanja, u posljednjim satima njegova predsjednikovanja.Kongresni odbor paralelno sa svim tim istragama također pokušava otkriti povezanost između činjenice da je Hillary Clinton u hasidskom selu Square Village, nedaleko New Yorka, na izborima za Senat dobila 1400 od mogućih 1412 glasova, a da je onda nakon toga njen suprug pomilovao četvoricu hasidskih vođa iz toga sela, osuđenih zbog prijevare i pronevjere državnog novca (oko 40 milijuna dolara). 
Po Billa i Hillary Clinton posljedice - dokaže li se zaista sve ovo o čemu se još istražuje -bi mogle biti užasne . Ne samo »demontaža« bivšeg predsjednika i njegovo javno sramoćenje, već moguće čak i zatvorska kazna, ako je sve doista tako kako se naslućuje i tvrdi. A ni Hillary Clinton se u takvim okolnostima ne bi bilo lako održati u Senatu. 
Dogodi li se sve to o čemu govori taj »najcrniji scenarij« po Clintone, onda bi to samo značilo da, kao što se zna, kazna uvijek stiže, obično onda kada već netko vjeruje da se sretno izvukao od svega. 
Krešimir Fijačko
</div>
<div type="article" n="31">
Sablast Balkana kruži Indonezijom 
Gubitnici iz bivšeg režima podstiču nezadovoljstvo i pokušavaju destabilizirati predsjednika Abdurrahmana Wahida i njegovu vladu 
ZAGREB, 25. veljače
 - Svijet su ovih dana zgranuli snimci divljačkih sukoba na Kalimantanu, indonežanskom dijelu otoka Bornea. Ubijenih, većinom mačetama, više je od dvije stotine, a izbjeglica je samo u gradu Sampitu više od 24.000. Obnovljeni su žestoki napadi starosjedilaca, zloglasnih animalista Dajaka, protiv doseljenih Maduraca. Središnja vlada provodi politiku preseljavanja stanovništva iz prenapučenih u slabo naseljene dijelove zemlje, što nailazi na otpor starosjedilaca. No, to nije jedini uzrok napetostima i obračunima. Na Molučkom otočju sukobljavaju se muslimani i kršćani. Bogate pokrajine Irian Jaya na krajnjem istoku i Aceh na krajnjem zapadu oružjem se bore za samostalnost. BBC komentira: »Sablast Balkana kruži Indonezijom«, što bi trebalo značiti da sukobi mogu dovesti do raspada Indonezije. 
Zapravo je zadivljujuće kako se ta država uspijeva održati pod zajedničkom vladom. Na golemom arhipelagu sa 17.000 otoka (oko 6000 nastanjenih), koji se protežu 5120 kilometara u smjeru istok-zapad i 2000 kilometara u smjeru sjever-jug, živi 224 milijuna stanovnika. Dijeli ih blizu 600 jezika, etničkih razlika i vjera. Najviše je muslimana - 87 posto, pa kršćana 9 posto, a ostatak su animalisti, hinduisti, budisti. Dugo tražene veće ovlasti pokrajina počele su se uvoditi 1. siječnja. I obilježene su novim krvavim obračunima. U lokalnim parlamentima sukobljavaju se oko proračuna, u jednoj od četiriju novih pokrajina izbili su neredi u kojima je bilo i mrtvih. Najspornije je tko će nadzirati prihode od raznih poreza i iskorištavanja prirodnih bogatstava. Političari iz državnog vrha pribojavaju se da će veći prihodi pokrajina dati dodatni podstrek separatizmu ionako snažnom u pokrajinama Aceh i Irian Jaya, koje očekuju posebnu autonomiju do kraja ove godine. 
Objavljeno je 14 zakona i 177 posebnih odluka o decentralizaciji, što stvara dodatnu zbrku i olakšava korupciju po kojoj je bio poznat Suhartov režim, oboren 1998. Nepovjerenje prema vlasti stvaraju optužbe za korupciju sadašnjeg predsjednika Abdurrahmana Wahida. Navodno je zlorabio dva milijuna dolara primljenih od sultana Bruneija i pomogao u pronevjeri još nekoliko milijuna dolara. Wahid odbacuje optužbe, a ni istraga još nije pronašla čvrste dokaze, ali njegovi protivnici se nadaju da će i samo pokretanje istrage pomoći da Wahida do sredine godine smijene. Ako ne uspiju sudskim istragama i parlamentarnim odlukama, tada će to učiniti uličnim prosvjedima i etničkim sukobima. Čak i pristalice Wahidu zamjeraju neodlučnost i preblag odnos prema bivšem predsjedniku Suhartu (79), optuženom za korupciju i nezakonito bogaćenje. Suđenje Suhartu, prekinuto je u rujnu prošle godine, jer su liječnici kazali da ne bi izdržao sudski proces. Ove godine, početkom veljače, Vrhovni sud je odlučio da Suharto zdravstveno nije sposoban za suđenje, što znači da vjerojatno nikad neće izaći pred suce. Suhartov bliski suradnik, tajkun »Bob« Hasan, optužen da je ministarstvo šumarstva prevario za 87 milijuna dolara, preblago je kažnjen - samo globom od 3000 dolara i zatvorom od dvije godine. Suhartov najmlađi sin Tommy, jedini iz obitelji ogrezle u korupciju kojeg se uspjelo optužiti, nestao je i od studenog vlasti se njime igraju skrivača - uvijek objave gdje će ga tražiti. Ne uspijevaju se pokrenuti suđenja za brojne bankovne skandale. Ne napreduju ni istrage protiv vojnog vrha odgovornog za masakre u Istočnom Timoru i krvavo gušenje prosvjeda u raznim dijelovima države. Vladina komisija za istragu kršenja ljudskih prava objavila je popis od 33 imena najodgovornijih, kojima bi trebalo suditi. Među njima su general Wiranto, bivši zapovjednik vojske, te još petorica generala. Prema izvještaju Međunarodne krizne skupine iz Bruxellesa, u dva slučaja koji su dospjeli na sud, tereti se vojnike na nižoj razini, ali ne i njihove zapovjednike. Mnogi slučajevi nisu došli ni tako daleko. 
U posljednjih 14 mjeseci vlada je smanjila ulogu vojske u politici, povećala ulogu parlamenta i medija, pokušava - usprkos snažnim otporima - suditi onima koji su se nezakonito obogatili i zloupotrebljavali vlast ili veze s vlastima. Poslije 50 godina diktature Indonezija se nastoji demokratizirati. A to je teško kad samo pet posto stanovnika koristi elektricitet, pije zdravu vodu, živi u zadovoljavajućim stanovima, ima zdravstvenu skrb i dovoljno hrane. A uz to gubitnici iz bivšeg režima podstiču nezadovoljstvo i pokušavaju destabilizirati predsjednika Wahida i njegovu vladu. BBC bi doista mogao biti u pravu - sablast Balkana kruži i Indonezijom. 
Tomislav Butorac
</div>
</div>

<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="32">
»Hrvatska šutnja« danas bi bila pogubna
Svojim dopisom pod naslovom »Zar je Hrvatskoj takva antipropaganda stvarno potrebna?« od 23. veljače o.g. gospodin Vilko Luncer iz Zagreba pokreće jedno doista jako »vruće« i aktualno pitanje. Riječ je o snažnom buđenju ustaštva u Hrvatskoj, kroz javne prosvjede branitelja, ali i kroz neke druge pojavne oblike, kakav je primjerice spomenik ustaškom krilniku (generalu) Juri Francetiću pored Slunja u Republici Hrvatskoj. Zacijelo nije zaboravljeno da je prije nekoliko godina sada već pokojni ministar obrane Gojko Šušak na Sinjskoj alci pozdravljao ustaškim pozdravom, a da je taj čin, osim reakcije pojedinaca iz civilnog društva i nekih političkih stranaka ljevice, prošao bez ikakve reakcije, kao da se nije ni dogodio. Postojale su redovite postrojbe HV koje su nosile ime ustaša Bobana i Francetića. HOS je u početku nosio ustaške znakovlje, pa se preko svega toga prelazilo, navodno zbog neke »pomirbe svih Hrvata«, a pred agresijom jugovojske i srpskih paravojnih postrojbi 1991. No to se nastavilo i kasnije, s nizom manifestacija koje su otvoreno veličale ustaše i ustaški pokret, držane su mise zadušnice za poglavnika Antu Pavelića, a i u Saboru su sjedili zastupnici s prepoznatljivom ustaškom prošlosti. Bez osobnog »blagoslova« Franje Tuđmana i HDZ kao stranke to bi jamačno bilo nemoguće i bilo bi vjerojatno zakonski sankcionirano. Tako je došlo do stvarno bljutavog spoja ustaštva, starih partizanskih generala i komesara, udbaša i kosovaca, a pod egidom: sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što. Sada, međutim, računi stižu na naplatu.
Gospodin Luncer svakako je u pravu kada piše da desnica u Hrvatskoj i ne zna drugačije nego na ustaški način. Nema u Hrvatskoj evropske, kršćanskodemokratske, građanske i narodnjačke desnice, kakva postoji u Njemačkoj, Austriji i drugim razvijenim evropskim demokracijama. Kod nas je sve uvijek teška krajnost: ili-ili, ili staljinistička boljševička ljevica ili ustaštvo, kao najgori oblik nacifašizma na hrvatski način. I tu se u cijelosti slažem s gospodinom Luncerom.
Pitanje je treba li u nas uvesti samo zakon o »deustašizaciji«, ustvari o denacifikaciji, ili treba uvesti i zakon kojim će se na isti način sankcionirati postojanje nekih ultra-lijevih simbola i znakovlja, koja živo podsjećaju na razdoblje komunističke strahovlade i diktature. Meni se osobno čini – i jedno i drugo. Oba su totalitarizma bila strahovito zlo za čovječanstvo i ne treba im međusobno »mjeriti« žrtve. Kao sustav, kao društvena i politička struktura i nadgradnja, oba su totalitarizma proizvodila ljudsku bijedu, mržnju, zločine, masovna ubojstva, progone svih neistomišljenika i na kraju planski genocid. Hitler nije bio bolji od Staljina, niti je Staljin zaostajao za Hitlerom. Na početku 21. stoljeća, koje bi trebalo biti stoljeće mira, razvitka, blagostanja i humanizma, suočeni smo i dalje s trajnim postojanjem oba totalitarizma u novoj praksi i izmijenjenim povijesnim i geopolitičkim uvjetima. U tom smislu buđenje ustaštva u Hrvatskoj iznimno je opasno i štetno, kao što bi to bilo i buđenje neke vrste staljinizma pod »krinkom« revolucionarnog antifašizma i uopće nasilnih promjena ustavnopravnog poretka u RH. U tom smislu svakako se zalažem da se donese zakon koji će kaznom sankcionirati sve oblike nacionalne i rasne mržnje, otvorene netolerancije drugačijeg mišljenja, pozivanje na oružani pokret i nasilje. Mislim da bi takav zakon bio preduvjet stabilnog postojanja građanske, parlamentarne demokracije, koja na ovim prostorima inače i nema trajnije i čvršće korijene. Sve se uvijek odvijalo u znaku nasilja i mržnje, progona i šikane. Ili, kao što piše lucidni Slobodan Šnajder: uvijek je netko ovdje morao nositi »svoju žutu značku«. I Židovi tijekom NDH, ali i ne samo oni. Nerijetko su i sami Hrvati bili žrtve progona drugih Hrvata, a iz ideoloških i političkih razloga, ili naprosto iz razloga »gladi« za pljačkom i obmanom, što je u tolikoj mjeri karakteriziralo režim koji je poražen na izborima od 3. siječnja 2000. Tada je svakako na izborima pobijedila ona »treća«, građanska i umjerena, kulturnija i evropskija Hrvatska, ali i ona je nekako tiha, gotovo »skrušena«, umjesto da se njen odlučni glas čuje svuda i na svakom javnom mjestu.
Kao intelektualac u godinama, s iskustvima iz brojnih država koje su »carevale« na tlu Hrvatske, moje jedine domovine, zalažem se za Hrvatsku svih njenih građana, Hrvatsku slobodnih ljudi, onih koji se neće plašiti vlastitog straha, kako je to jednom lijepo rekao američki predsjednik Franklin Roosevelt. Najgori je strah u nama, s njime stvarno računaju svi oni koji planiraju nasilje i nasilnu promjenu režima. Treba im reći da su »pročitani« i da ćemo im se suprotstaviti, pa makar i po cijenu vlastitog mira i građanske komocije. »Hrvatska šutnja« danas bi bila pogubna, kao što je bila i 1989.
Dr. Vladimir Matijašić, Zagreb
</div>
<div type="article" n="33">
Tko je otpremio u Haag Vinka Martinovića Štelu i Mladena Naletilića Tutu?
U kampanji pred izbore za predsjednika SAD-a predsjedničkog kandidata Busha najviše je uzdrmalo otkriće da mu je prije dvadesetak godina oduzeta vozačka dozvola zbog vožnje u pripitom stanju. To ga je gotovo koštalo pobjede, ne toliko zbog samog čina, koliko zbog toga što je taj čin pokušao prikriti.
Najkritičniji moment u postupku za smjenu predsjednika Clintona prouzročila je njegova izjava da nije imao seksualne odnose s Monicom Levinsky. Odvjetnici su ga uspjeli obraniti s obrazloženjem da prema postavljenom pitanju nije mogao pretpostaviti da se to odnosi i na oralni seks. I u ovom se slučaju pokazalo kako je sam čin manji crimen od prikrivanja istine. Glavni razlog za smjenu predsjednika Nixona nije samo prisluškivanje koliko činjenica da je aferu prikrivao i u istrazi lagao, što nije dostojno jednog predsjednika.
Dvije godine čuvana haljina Monice Levinsky, kao krunski dokaz u postupku za smjenu Clintona, otkriva da ova ljubav prema istini možda i nije toliko idealistička koliko pragmatična. No za razliku, kod naših je današnjih vlastodržaca potpuno irelevantna. Štoviše promijenila je predznak pa je tretirana po Orwelovoj »84«: crno je bijelo, bijelo je crno, istina je laž, a laž je istina, ili u inverziji Vesne Pusić, žrtva je agresor, a agresor je žrtva. Nakon izbijanja afere zbog naloga za uhićenje generala Norca, Ivica Račan je ne trepnuvši izjavio kako ova vlast nije još nikoga poslala u Haag. Dražen Budiša je u Dnevniku 11. veljače papagajski ponovio istu notornu laž. No istina je da su dva osumnjičenika Martinović-Štela i Naletilić-Tuta prisilno otpremljeni u Haag. Za Mladena Naletilića-Tutu ispravnije bi bilo reći nasilno, jer je u aranžmanu Račanovog ministra Stjepana Ivaniševića potajno odveden u ambulantnom vozilu, a da nije iskoristio sve pravne lijekove, jer je žalba protiv izručenja bila u tijeku. O kakvoj se bahatosti i aroganciji radi pokazalo je iznenađenje Naletilićevog odvjetnika koji je dan ranije bio u kontaktu sa branjenikom, a žalba je, naravno, na ovaj način postala bespredmetna. I u ovakvim okolnostima ministar Ivanišević zadržao je svojevrstan smisao za humor, pa je nakon jednog svog povratka iz Haaga, izjavio da ga Mladen Naletilić nije htio primiti jer da igra odbojku.
Veličanstveni javni prosvjed u Splitu, premijer je označio ni manje ni više nego kao pokušaj državnog udara. U organizaciji 80 (osamdeset) civilnih udruga prema TV-dnevniku ili 30 prema Vjesniku održavaju se minorni skupovi na kojima pojedini govornici, naročito u Puli, paradiraju pred tv-kamerama, glumataju i oponašaju malog brata. Vjerodostojnost im očito nije na zavidnoj razini.
Emil Brdar, Rijeka
</div>
<div type="article" n="34">
Država i građani ispred osobnih i stranačkih interesa
Nisam pogriješio nekoć kad sam gospodinu Tuđmanu napisao da Republici Hrvatskoj prijeti opasnost da bude poput polomljene igračke u dječjim rukama, uništene od onih koji je svojataju.
Nisam pogriješio kad sam, po oslobođenju naše priznate suverene države ponovo pisao da je potrebno stvarati hrvatskog građanina, kojem je nedostajala svijest prema Hrvatskoj državi, prema općem dobru i međusobnom poštivanju.
Ako smo mi Hrvati oduvijek bili odvojeni, moramo smoći snage i priznati da nije bilo bez razloga. Odvojeni smo bili radi toga što među nama nije postajala ona veza kojom bi se osjećali kao sinovi iste zemlje. Odvajale su nas ideologije i kulture zemalja u kojima smo živjeli i pomogle nam da zaboravimo svoje porijeklo. Pitam se, ima li Hrvatska kulturno-politički obrazovanih ljudi? Ne smije se šutjeti, ne smije se dozvoliti da se potiče narod protiv vlastite države. To ne smije biti zadovoljstvo poput češkanja leđa na mjestima gdje svrbi. Nije dopustivo da se zbog pokušaja rušenja vlade uništava cijelu državu. Možemo podnositi one koji najčešće pod utjecajem alkohola viču na ulicama, ali ne moramo slušati moralne lekcije onih koji nisu ništa drugo radili u zadnjih deset godina osim što su osiromašili narod te doveli naciju na rub propasti. Kojom se hrabrošću i licemjerstvom govori o identitetu i prosperitetu hrvatskog čovjeka nakon što je uništeno njegovo životno dostojanstvo.
»Gospodine Miroslave, dvije godine prije izbora u susretima s više predstavnika HDZ-ove stranke u Istri i Vašem stricu, preorekao sam kraj koji će zadesiti stranku, no bili ste suviše okupljeni vlastitim interesima da bi čuli ovu Kasandrinu poruku. Istom prilikom na izjavu Vašeg strica da vaš otac nije imao saznanje o tome, odgovorio sam: da on po meni zna sve, jer vaša je dužnost da ga o tome obavijestite«.
Očito da je nekim osobama smetalo da mu se prenosi pravu istinu. No, bez brige, danas također postoje slični ljudi, koji ne žele čuti, niti žele slušati moj glas, a ne pripadaju HDZ-ovoj stranci. Država i građani ne smiju biti na trećem mjestu, nakon osobnih i stranačkih interesa.
Ako želimo izaći iz krize moramo preokrenuti taj redoslijed. I opozicija mora biti konstruktivna a ne destruktivna! 
Sergio Zupicich, Član GO HNS, Pula
</div>
<div type="article" n="35">
Prošlost u sadašnjosti zaborava nema
Pretpostavljam, da je naslov članka Ivana Tante »Zaborav je u Hrvatskoj previše toga pomeo pod tepih« inspirirala tragikomična situacija, kad se na splitskoj rivi klicalo »pobjedniku koji u oslobodilačkom ratu ne može počiniti zločin« onog istog dana, kad je u Slavoniji otkrivena još jedna masovna kosturnica domobranskih zarobljenika. Zaborav je uistinu majka svih groteski, ako »stožeri za obranu digniteta« (stare šumske »aristokracije« i njenih konfisciranih židovskih vila na Tuškancu) mogu urlikati, da je Jovica Račan (u pelenama?!!) ubijao Hrvate na Bleiburgu istodobno, kad je aktivna generacija Franje Tuđmana i Janka Bobetka valjda molila krunicu.
U tom svjetlu dakako, korisno je prozrijeti i one prave ciljeve prikupljanja potpisa za referendum, kojim bi se Hrvatska još za dva koraka odvukla od Europe: zahtjev da se hrvatskim braniteljima dodijeli isti tretman kao i antifašističkim pobjednicima u II. svjetskom ratu zapravo je još jedan pokušaj panična bijega od lustracije, koja je bila vješto upakirana u tobožnju »pomirbu«. Naime, civilizacijski postupak lustracije spada među osnovne preduvjete priključenja tranzicijskih zemalja Europi, a provele su je sve bivše komunističke zemlje osim balkanskih dijelova bivše Jugoslavije, Hrvatske i Srbije.
Ne vodeći računa o »delikatnosti teme« i bez straha da će zbog toga biti proglašena »fašističkom«, Slovenija je hrabro optužila uglednog antifašista Mitju Ribičiča za organiziranje centralnoga koncentracijskog logora s ciljem fizičke likvidacije (bumo rekli) »slovenskih građana njemačke narodnosti«.
Radi boljeg pregleda i lakše usporedbe sa zahtjevima Stožera, nitko normalan nije optužio partizane (a hrvatski branitelji i jesu bili suvremeni partizani) za herojsku borbu, kojom su u ratu oslobodili zemlju od fašizma. Na optuženičkoj klupi se naprotiv, našla tzv. »narodna vlast«, koja je u miru »oslobađala« teritorij od autohtona civilna stanovništva nepoćudne narodnosti. O mentalnom sklopu »pobjednika, koji u oslobodilačkom ratu ne može počiniti zločin«, zorno govori »argument« Tuđmanova ideološkog i ratnog druga Mitje Ribičiča, da su se masovna ubojstva i progoni civila nakon završetka rata smatrali »patriotskim činom«. Zlobnik bi dodao rodoljubni poklič: »sretan im put, nisu za sobom ostavili ni prljave gaće!«
Hrvatska se mora suočiti s »oslobodilačkim« dualizmom ako želi konačno završiti sve ratove. Upravo zbog toga što je umjesto lustracije bila produljenja tobožnja »pomirba« moglo se i ponoviti tradicionalno dvojstvo, odnosno dr. Jekill hrabre i čiste borbe za slobodu i mr. Hyde »oslobodilačkih« svinjarija, čije plodove beremo u zahtjevima za kolektivnom amnestijom svih branitelja, kao da su svi oni ubijali civile, pljačkali i palili na tlu domovine koju su bili dužni braniti. Protiv kriptostaljinizma koji je u svijest mirnih građana usadio genocid kao »patriotski« čin, međutim, »stožeri« ne podižu glasove, nego ostavljaju naciju u pomutnji i pitanju: zašto smo jučer mogli slobodno ubijati talijanske i njemačke civile a danas ne smijemo protjerati srpske? Pobogu, zar nisu i domovinski rat vodili »jedini aktivni partizani na planeti«?
Čini se, da problem upravo i jest u činjenici, što su »epopeju« umjesto subnorovske propagande i Veljka Bulajića (za promjenu) medijski pratile hladne oči i objektivi satelitskih kamera na nebu i televizijskih na zemlji, pa smo se odjednom našli u sto čuda.
Prije ili kasnije »dobri dečko Vlado« će sve ove dvojbe morati razriješiti lustracijom, bez obzira na prosvjede Stožera za obranu digniteta NOB, koji je priopćenjem o masovnom ubijanju i bacanju talijanskih civila u fojbe uslužno otkrio, u kom se grmu krije »pobjednik koji u oslobodilačkom ratu ne može počiniti zločin«. S obzirom da nema revolucije bez evolucije, hrvatski se reformirani komunisti poput slovenskih pritom slobodno mogu pozvati na mogućnost, da su 44 (četrdeset i četiri!!) koncentracijska logora za plansku likvidaciju cjelokupne njemačke nacionalne manjine (»kao da je tamo nikad nije ni bilo!«) s antifašizmom imala veze barem koliko i poštivanje ljudskih prava s pobjedničkim »pravom« na imovinu i živote sugrađana s nacionalnom štamparskom greškom. Svaka aluzija na stanove iz kojih su izbačene oficiruše da bi se ukrcale časnikuše, dakako, zlonamjerno ruši »dignitet domovinskog rata«.
Ingeborg Glušac, Zagreb
</div>
<div type="article" n="36">
Prosvjedi i pukovnik Čondić 
Promatrajući rasprave, dijelon na televiziji (tv-forum) ili tiskovinama, nameće se dojam da je ova faza sazrijevanja jednostavno neminovna jednom društvu koje u perspektivi želi postati civilno.Posebno, ja bih se usudio reći »tragikomična« figura je gospodin Čondić. On je neosporno veliki fighter, ali nažalost ne i demokrat. U mojoj drugoj domovini (Njemačkoj), takvi ljudi bi bili privilegirani (pozitivno diskriminirani) prilikom zapošljavanja, posebno u državnim službama. Imate toliko uredskih poslova (posebice u MORH-u) gdje fizička ograničenost ne igra skoro nikakvu ulogu. Jedini uvjet je demokratsko opredjeljenje i poštivanje ustava. U toj konstelaciji bi gospodin Čondić i mnogi drugi njemu slični s jedne strane rasteretili državni proračun (mirovine) a s druge strane svojim kostruktivnim djelovanjem pridonjeli boljitku zemlje za koju su se borili. Naravno ekstremizmu i nacionalnoj netrpeljivosti tu nema mjesta.
Slavko Šarić, Waiblingen, SR Njemačka
</div>
</div>

<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="37">
Istraga protiv Kutle, Pavića, Grubišića, Hrvačića i Mandića
ZAGREB, 25. veljače
 – Istražni postupak u aferi »Grupo« počinje u ponedjeljak, na Županijskom sudu u Zagrebu, a osumnjičene Miroslava Kutlu, bivši vlasnika »Globus Grupe«, Ninoslava Pavića, suvlasnika »Europapress holdinga« i Vinka Grubišića, suvlasnika OTV-a, tereti se da su osnovali tvrtku »Grupo« kako bi ovladali većinom elektronskih i nakladničkih medija u Hrvatskoj. Prema rješenju o provođenju istrage osumnjičene se tereti za kazneno djelo po čl. 288. KZ-a RH, stvaranje monopolističkog položaja na tržištu, kazneno djelo za koje je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Uz spomenutu trojicu osumnjičeni su i Dražen Mandić, odvjetnik Kutline »Globus Grupe« i Juraj Hrvačić bivši direktor »Obiteljskog radija«. Prema istražnom zahtjevu Kutlu se još tereti za zlouporabe u gospodarskom poslovanju, odnosno za držanje nedozvoljenog fonda iz kojeg je, preko drugih osoba nezakonito kupovao postojeće i osnivao nove medije, većinom elektronske. Kao što je poznato, od svih osumnjičenih u pritvoru je Miroslav Kutle, i to zbog »slučaja Tisak« u kojem traje suđenej na zagrebačkom Općinskom sudu, dok se ostali osumnjičeni brane sa slobode.
Naime, afera je izbila početkom prosinca prošle godine, kada je izašao prvi broj dnevnog lista »Republika«, koja je objavila tekst pod naslovom »Policija započela opsežnu istragu u najvećoj zločinačkoj organizaciji koja već godinama vlada Hrvatskom, a čine je Kutle, Nino Pavić, Grubišić i Ivić Pašalić«, te s podnaslovom da je »redakcija 'Republike' došla u posjed ortačkog ugovora, dosada najčvršćeg dokaza postojanjazločinačke organizacije koja putem vlasništva nad Europapress holdingom, Imperijalom, OTV-om, Narodnim radiom, Obiteljskim radiom, Nom TV, te još desetak najvažnijih i najvećih lokalnih tv i radiopostaja, gotovo potpuno kontrolira medijski prostor«.
Istovremeno s izlaskom lista, krenula su i uhićenja sada osumnjičenih u ovom slučaju. Nakon privođenja u policiju, a potom i u istragu, te nakon prvog saslušavanja kod istražnog suca, Paviću i Grubišiću je bilo određeno zadržavanje od 48 sati, zbog sumnje da su se udružili radi počinjenja kaznenog djela. No, potom je županijsko državno odvjetništvo priopćilo da ne postoji dovoljan stupanj sumnje da su počinili djela za koja ih se teretite pa će od policija zatražiti prikupljanje dodatnih dokaza i po isteku tog roka od 48 sati obojica su bila puštena na slobodu. Nakon izlaska iz pritvora Pavić je izjavio da je »prljava špijunska afera s trećerazrednim novinama je zvršila». Policija, odnosno ministar unutarnjih poslova Šime Lučin i pravosuđa Stjepan Ivanišević, istovremeno izlaženje teksta u novinama i uhićenje Pavića i Grubišića komentirali su kao čistu slučajnost. 
 Inače, prema zahtjevu za provođenje istrage, novcem iz Kutline blagajne kupljeno 70 posto dionica OTV-a, plaćen osnivački ulog i koncesija za »Obiteljski« i »Karlovački radio«, koncesije za dubrovački radio »Libertas« i »Narodni radio«, te osnovan tjednik »Imperijal«.
Saslušavanje osumnjičenih u aferi »Grupo« održat će se kod istražnog suca Krešimira Devčića. 
Jasminka Ivančić
</div>
<div type="article" n="38">
Ulična prodaja heroina pod nadzorom
ČAKOVEC, 25. veljače
 – Već devet godina u Međimurju se sustavno vodi borba za suzbijanje zlouporabe droga, a naročito uspješno djeluje Centar za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje u Čakovcu. U minulih osam godina stručnjaci tog centra radili su s ukupno 294 osobe, među kojima je 118, ili 40 posto, bilo ovisnika o teškim drogama.
 Protiv zlouporabe opojnih droga u Međimurju uspješno se bore djelatnici PU Međimurske, državnog odvjetništva i sudova, a velik je doprinos školskih preventivnih programa. Prema mjesečnim podacima koje PU Međimurska dostavlja Županijskom povjerenstvu za suzbijanje zlouporabe opojnih droga, lani su policajci u Međimurju zaplijenili drogu u 78 slučajeva. Zbog toga su i podnesene 72 kaznene i tri prekršajne prijave. Ukupno je oduzeto 165,8 grama marihuane, 165,3 grama heroina, 75,2 grama amfetamina (speed), 27 sjemenki i jedna biljka canabisa, te 224 narkotičke tablete MDMA-ECSTASY i XANAX, kao i narkomanski pribor. 
Službenici PU Međimurske , a sukladno Nacionalnoj strategiji suzbijanja zlouporabe droga, uspješno su pod kontrolu stavili uličnu distribuciju heroina. Registriran je neznatan porast ovisnika, a kriminalistički su obrađene i prijavljene gotovo sve osobe koje su se u minulom razdoblju bavile preprodajom droge. Četiri dilera bila su i pritvorena temeljem dokaza koje su prikupili međimurski policajci. 
Prema podacima Županijskog državnog odvjetništva u Čakovcu prošle su godine Županijsko i Općinsko državno odvjetništvo imali u radu ukupno 88 kaznenih prijava zbog zlouporabe opojnih droga. Od svih tih prijava sedam je odbačeno, u 51 slučaju podignute su optužnice, u 17 predmeta izdan je zahtjev za istragu, nakon kojih je uslijedilo 10 optuženja. Kako je naveo Daroslav Mesarov, Županijski državni odvjetnik u Čakovcu, odvjetništva su u 36 slučajeva dobila osuđujuću presudu, a u dva slučaja presude su bile oslobađajuće. Pet osoba kažnjeno je zatvorom, 12 novčanim kaznama, u 18 slučajeva presuda je bila uvjetna, a u četiri predmeta izrečene su zaštitne mjere. 
Tijekom prošle godine bile su podnesene kaznene prijave protiv osam maloljetnika za sve oblike kažnjivog djela zlouporabe opojnih droga, što je i jedna kaznena prijava više nego pred godinu dana. U pravilu je državno odvjetništvo, temeljem propisa zakona o sudovima za mladež, odbacivalo kaznene prijave. Takvo postupanje državnog odvjetnika, kojim se omogućava nepokretanje kaznenog postupka prema maloljetniku ukoliko se dobrovoljno podvrgne odvikavanju od droge, pokazalo se učinkovitim.
 Ni jedan od prijavljenih maloljetnika nije kasnije evidentiran kao počinitelj kaznenog djela. Isto je tako utvrđeno da nijedna maloljetna osoba prijavljena zbog zlouporabe opojnih droga nije počinila nikakvo drugo kazneno djelo, što je u pravilu uobičajeno kod odraslih narkomana. Uočava se međutim, ističe državni odvjetnik Mesarov, da maloljetnici tijekom formalnog kaznenog postupka ne iznose sve relevantne činjenice, odnosno prešućuju ih, a radi se o bitnim podacima koje su govorili u postupku pred policijom, čime na određeni način štite dilere, pa je i kasnije otežano dokazivanje kažnjivih djela. 
Drago Ovčar
</div>
<div type="article" n="39">
General Korade pijan prouzročio prometnu nesreću
ZAGREB, 25. veljače 
 - Umirovljeni general Ivan Korade (37) 23. veljače u alkoholiziranom stanju prouzročio je u Sesvetama prometnu nezgodu, u kojoj nije bilo ozlijeđenih osoba, a zatim se odmah odvezao s mjesta nezgode, rekao je na današnjoj konferenciji za novinare glasnogovornik zagrebačke policije Goran Volarević. 
 Upravljajući »suzuki swiftom« KR-488-AJ, oko 22,30 sati, sesvetskom Glavnom ulicom, general Korade je krivudajući kolnikom prešao na lijevu stranu ceste te udario u automobil kojim je iz suprotnoga smjera upravljao Damir B. (20).
 Korade je nakon sudara nastavio voziti, a policija ga je nakon pola sata zatekla kako spava u automobilu na sredini Ulice Ivana Mažuranića u obližnjem naselju Kašina. 
 U razgovoru s policijom, Korade je izjavio da se ne sjeća nezgode, odbivši testiranje na alkohol i potpisivanje zapisnika o alkotestu, zbog čega se, tvrdi Volarević, smatra da je bio alkoholiziran. Volarević je istaknuo da je Korade, inače invalid, upravljao vozilom koje nije prilagođeno osobama s invaliditetom. (H)
</div>
<div type="article" n="40">
Tušilović - Plitvice cesta smrti!?
KARLOVAC, 25. veljače
 – Kada se na jednoj važnoj prometnici, državnoj cesti D-1 i gotovo na istom mjestu (pa i predjelu ceste) dogodi od početka godine i u nepuna dva mjeseca desetak teških prometnih nesreća i na žalost po pravilu pod kotačima cestovnih krstarica i kamiona u pravilu stradaju smrtno vozači osobnih automobila onda se netko od nadležnih mora i te kako zabrinuti. Riječ je o dijelu Plitvičke ceste kod Tušilovića, mjestu nedaleko Karlovca, koje u posljednje vrijeme ne silazi sa crnih kronika dnevnog tiska zbog gotovo svakodnevnih prometnih nesreća. Posebno na dijelu Plitvičke ceste između Turnja, odnosno Vukmaničkog Cerovca i Tušilovića i Budačke Rijeke. 
 Naime, od početka godine u teškim prometnim nesrećama u pravilu izazvanih od kamiona s prikolicama zbog neprilagođene vožnje, skliska kolnika, nepažnje ali i nerazumno građenih (i saniranih) zavoja, nepostojanja ograničenja brzine vožnje, posebno za kamione do 60 km na sat, izlijetanja s ceste da i ne nabrajamo, život je od početka godine samo na području Tušilovića izgubilo šest osoba. Samo prije petnaestak dana obitelj Muža, potom kolegica-novinarka Jutarnjeg lista Zrinka Raić, a u subotu gotovo na istom mjestu, istom zavoju na automobil zagrebačkih registarskih oznaka ZG 937-EE i vozača Srećka Imamovića (52) nalijeće kamion s prikolicom. Prethodno skrenuvši na lijevi trak ceste, a vozeći iz pravca Karlovca prema Slunju. Iz suprotnog pravca vozio je svoj osobni automobil Srećko Imamović iz Zagreba i u sudaru smrtno stradao.
 Na sličan način i na gotovo istom mjestu pred desetak dana stradava mlada karlovačka novinarka Zrinka Raić (30) vraćajući se iz Vojnića s novinarskog zadatka. Na njezin »yugo« naprosto nalijeće teški kamion s prikolicom, koji »melje« sve pred sobom. U siječnju je na dijelu ceste između Vukmaničkog Cerovca i Tušilovića smrtno stradalo još nekoliko putnika. Po pravilu stradavaju u svojim automobilima zbog tuđe nepažnje ili brzine brzine. Zar je potrebno šest ljudskih života da bi nadležni organi a posebno Ministarstvo prometa, pomorstva i veza RH pokrenulo akciju na suzbijanju crnih točaka na već prozvanoj »cesti smrti« i »crnom Tušiloviću«. I to na prometnici kojom se kreću teški kamioni, biciklisti, pješaci, traktori... i gdje se prije zavoja na kojima su se dogodilo nekoliko teških nesreća sa smrtnim posljedicama stoji znak o dozvoljenoj vožnji od 70 km na sat!
Trajko Grkovski
</div>
<div type="article" n="41">
Široke mogućnosti varanja državnog proračuna
SPLIT, 25. veljače
 - Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo je optužnicu protiv Ivana Milasa (46) iz Osijeka, vlasnika i direktora Donat te većinskog vlasnika splitske Ilove, Nevena Duvančića (36) iz Drniša, direktora Ilove te njegovog strica Drage Duvančića (53), vlasnika i direktora Ladex commercea, kojom ih se tereti da su malverzacijama u gospodarskom poslovanju tvrtki Ilova i državnom proračunu nanijeli višemilijunske štete. 
Prema optužnici '96. godine Drago Duvančić je uz posredovanje nećaka, od malih dioničara Ilove za 300.000 njemačkih maraka kupio povlaštene dionice s popustom nominalne vrijednosti 1,9 milijuna maraka. Primjerak tih ugovora nikada nije dostavio Hrvatskom fondu za privatizaciju, što je bio dužan, a nikada nije ni podmirio preostali dug Fondu od 5,2 milijuna kuna. Taj paket od 50,23 posto dionica Ilove od Drage Duvančića u siječnju 98. godine otkupio je Milas, znajući kako dionice nikada nisu otplaćene Fondu. Milas i Neven Duvančić terete se i da su, kako bi pribavili protupravnu imovinsku korist Milasovoj tvrtki, između Ilove i Donat sklopili ugovor o financiranju. Tako su od veljače do lipnja ' 98. s Ilovina računa na račun Milasovog poduzeća isplatiti ukupno 2,5 milijuna kuna. U to vrijeme Donat & Milas od Ilove je potraživao svega 100.179 kuna. Prema navodima optužnice, početkom '98. Milas, koji je bio i većinskim vlasnkom osiječkog Donata i županjske Slavonije, i Neven Duvančić dogovorili su kuporodaju pekarske opreme. Tako je Donat preko Slavonije Ilovoj prodao pekarsku opremu za 1,9 milijuna kuna, premda su optuženici znali da je Donat opremu kupio i uvezao u prosincu '96. godine za 941.075 kuna. Osim što su Milasovim tvrtkma pribavili korist, optuženici su izbjegli i platiti porez, krivotvoreći otrpemnicu i račun, pa su Hrvatsku oštetili za preko 400.000 kuna.
Irena Dragičević
</div>
<div type="article" n="42">
Tjeralica za razbojnikom s Langovog trga
ZAGREB, 25. veljače 
 - Zagrebačka policija raspisala je tjeralicu za razbojnikom koji je 23. veljače opljačkao Štedno- kreditnu zadrugu »Fe-Ta« na Langovom trgu te iz pištolja teško ranio službenika, a lakše službenicu zadruge, izvijestio je danas glasnogovornik zagrebačke policije Goran Volarević. Nakon opsežne kriminalističke obrade, policija je prikupila više podataka koji upućuju na počinitelja razbojništva, ali u interesu istrage ne možemo izaći s konkretnim podatcima, izjavio je Volarević.
 Nepoznati muškarac je u petak oko 13,45 sati ušao u Štedno-kreditnu zadrugu i od službenika Abdela Halima Khalila i službenice Amile Terzić zatražio pozajmice za kredit, koje mu oni nisu odobrili, jer za to nije ispunjavao uvjete.
 Nakon kraće prepirke, zasad nepoznati muškarac izvadio je pištolj i naredio službenicima da legnu na pod te zatim pucao Abdelu Halimu Khalilu u vrat, a Amilu Terzić je udario drškom pištolja u glavu. Razbojnik je zatim pobjegao s većom količinom novca. Abdel Halim Khalil trenutno se oporavlja od operacije i izvan je životne opasnosti, a Amila Terzić je nakon pružene liječničke pomoći istoga dana puštena kući. (H)
</div>
</div>

<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
Koje propise Hrvatska mijenja na putu približavanja EU?
Nacrt SAA navodi pet prioritetnih područja u kojima je Hrvatska dužna započeti usklađivanje zakonodavstva - riječ je o politici tržišnog natjecanja, intelektualnom, industrijskom i komercijalnom vlasništvu, ugovorima o javnim nabavkama i politici zaštite potrošača / Neslužbeno doznajemo da se u Ministarstvu za europske integracije priprema 'cost-benefit' analiza koja će pokazati koristi i troškove našega približavanja EU 
Iako se zahuktavaju pregovori o sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) Hrvatske Europskoj uniji (EU), a političari samouvjereno ističu kako će naša zemlja do kraja 2006. biti spremna za punopravno članstvo u EU, nitko sa sigurnošću ne može reći čak ni koje će sve propise Zagreb morati izmijeniti u procesu pridruživanja Uniji. Naime, nadležna tijela još nisu završila rad na ocjeni postojećeg stanja, a upravo bi ona trebala biti osnova za izradu nacionalnog programa za usvajanje acquis communautairea. Neven Mimica, šef našeg pregovaračkog tima, najavio je da će uskoro biti izrađena ta nacionalna strategija te da će, ne čekajući trenutak kada će i formalno postati kandidat za punopravno članstvo u EU, Hrvatska početi proces prilagodbe europskom zakonodavstvu i početi ispunjavati obveze iz punopravnog članstva. 
Kako doznajemo u Ministarstvu za europske integracije (MEI), ovo je tijelo državne uprave iniciralo drugu fazu ocjene stupnja usklađenosti hrvatskih propisa s propisima eurokracije. Od tijela državne uprave MEI je zatražio da svaki na svom području napravi procjenu usklađenosti na način koji će prikazati EU-regulativu iz zadanoga područja, odgovorajuće hrvatske propise i komentar o usklađenosti. Naime, iako je prva procjena stupnja usklađenosti hrvatskih propisa s acquisom napravljena još u jesen 1999. godine, kada je sačinjen i Europskoj komisiji predstavljen Plan integracijskih aktivnosti RH, procjena je MEI-a da značajan dio naših propisa još uvijek prilično odudara od euro-propisa. Utješna je činjenica da je u vrijeme usvajanja Plana integracijskih aktivnosti Hrvatska vodila intenzivne pregovore o ulasku u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), čiji su propisi u velikoj mjeri usklađeni s onima u EU. To se posebice odnosi na zakone iz područja prava trgovačkih društava, trgovačkog i financijskog prava i tržišnog natjecanja, pa je većina odredbi u Zakonu o trgovačkim društvima, Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja ili Zakona o porezu na dodanu vrijednost (PDV) ustvari već usklađena s acquisom, uvjeravaju nas u MEI-u.
U sadašnjoj fazi pregovora s Bruxellesom, Nacrt Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju ne sadrži rokove u kojima će se vršiti usklađivanje. Predloženi rokovi, naime, predmet su pregovora, no očekuje se da oni neće biti duži od rokova koje je eurokracija ugovorila s ostalim kandidatima za članstvo u EU. Osim toga, i Vlada je nedavno službeno naznačila kraj 2006. godine kao rok u kojem je potrebno uskladiti zakonodavstvo u prioritetnim područjima. Usklađivanje zakonodavstva provest će se na temelju programa koji treba biti usuglašen s Europskom komisijom, kažu nam u MEI-u. Hrvatska će preuzeti obvezu usklađivanja domaćih propisa s acquisom tek nakon što potpiše SAA, no proces dobrovoljnog usklađivanja već je u tijeku.
Inače, Nacrt SAA navodi pet prioritetnih područja, u kojima je Hrvatska dužna početi usklađivati svoje zakonodavstvo s acquisom. Riječ je o politici tržišnog natjecanja, zatim, intelektualnom, industrijskom i komercijalnom vlasništvu, ugovorima o javnim nabavkama i politici zaštite potrošača.
 Kada je riječ o politici tržišnog natjecanja, Hrvatska će potpisivanjem SAA preuzeti obvezu ukidanja »državne potpore, koja narušava i prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja, davanjem prednosti nekim poduzećima ili proizvodima«. 
Zagreb će se time obvezati da će Bruxellesu svake godine dostavljati godišnje izvješće o državnim potporama, te će izraditi sveobuhvatni popis programa potpore koji su postojali prije sklapanja SAA. U roku od jedne godine od dana stupanja na snagu SAA, Hrvatska će osnovati neovisno operativno tijelo, koje će odobravati programe državne potpore, ali imat će pravo i povući onu potporu države koja je nezakonito dodijeljena.
U području ugovora o javnim nabavkama, Hrvatska će se obvezati da će raspisivati natječaje za javne nabavke na temelju nediskriminacije i reciprociteta. Hrvatskim tvrtkama, uključujući one komunalne, omogućit će se pristup EU-tržištu. U procesu prilagodbe acquisu, naša će zemlja konačno morati usvojiti i Zakon o zaštiti potrošača.
U MEI-u tvrde da troškove usklađivanja hrvatskoga zakonodavstva EU-normama u ovom trenutku nije moguće utvrditi. Kratkoročno, riječ je o značajnim troškovima, ali oni su dugoročno ipak manji od koristi, kažu u MEI-u. Neslužbeno doznajemo da se u tom ministarstvu radi i na cost-benefit analizi, koja će pokazati kolike će biti koristi i troškovi našega približavanja EU. Spomenimo i da na prilagodbi domaćega zakonodavstva euro-propisima, osim zaposlenih u državnoj upravi i akademske zajednice, rade i nevladine udruge, predstavnici privatnog sektora i strani stručnjaci u sklopu CARDS programa.
Adriano Milovan
</div>
<div type="article" n="44">
Allianz «prijeti» drugim mjestom u hrvatskom osiguranju 
Otvoreno 276 novih radnih mjesta od čega 218 otpada na zastupnike / U 2000. godini premijski prihodi porasli za 38 posto i (zajedno s reosiguranjem) dosegli 290,5 milijuna kuna/ Allianz se kani širiti i kupnjom kojeg od postojećih osiguratelja, ali smatra da je njihova vrijednost precijenjena 
Allianz Zagreb d.d. je u prošloj godini, prema preliminarnim podacima o poslovanju, zauzeo 6,2 posto hrvatskog tržišta osiguranja (1999: 4,6 posto) i zabilježio porast uplaćenih premija za više od 38 posto. Najveći porast uplata, za 188 posto (!) odnosno na 33,7 milijuna kuna policirane premije, iznova je bio u grupi životnih osiguranja. 
Tako se njihov udio u ukupnom portfelju Allianza povećao sa 5,9 (1999. godina) na lanjskih 12,3 posto. U istom razdoblju grupa neživotnih osiguranja imala je porast od 29,5 posto što se, s obzirom na prilike u gospodarstvu i opću razinu životnog standarda ocjenjuje vrlo dobrim rezultatom. Upravo u ovim osiguranjima, odnosno u osiguranjima imovine Allianz vidi mogućnosti za veliki premijski rast. Jer, u Hrvatskoj je ogroman broj najvrijednijih infrastrukturnih objekata i velik dio proizvodnih pogona izvan osigurateljnog kišobrana.
Osiguranja motornih vozila bilježe porast od 35,2 posto i u portfelju sudjeluju sa 43,8 posto (1999: 45 posto) što pokazuje nastavak interesa Allianza za ova osiguranja iako ih ne smatraju ključnim dijelom budućeg razvoja. A kako saznajemo u Upravi, ovaj osiguratelj je u svojem srednjoročnom planu postavio vrlo ambiciozan cilj: osvajanje drugog mjesta na ljestvici najjačih osiguratelja u Hrvatskoj. 
- U 2001. godini planiramo porast premijskog priljeva za 25 posto i udvostručenje broja polica životnog osiguranja. To će biti nastavak planiranog brzog rasta, ali naglašavamo da nas zanima samo profitabilni rast, a ne osvajanje tržišta i uz cijenu gubitka u kojoj grupi osiguranja. Naime, takav je razvoj određen strategijom Allianza AG, našeg većinskog vlasnika, koju provodi u svim zemljama gdje djeluje, a dobrim dijelom uvjetovan je i lanjskim izlaskom tog osiguratelja na njujoršku burzu - kaže Ivan Soviček, predsjednik Uprave Allianza Zagreb. 
Prema njegovim riječima, posebnu pozornost u osigurateljnim planovima za ovu godinu, kao i u svijetu, Allianz će posvetiti ponudom »all riscs» polica za gospodarstvo. Inače, već lani u Hrvatskoj su počeli s osiguranjem specifičnih rizika za svaku tvrtku pojedinačno tj. izradom polica «po mjeri». Običnim riječima, uz rizike koji su manje-više zajednički za sve i za koje je pokriće za rizike opravdano, posebno se procjenjuju dodatni i posebni kako bi se polica napravila točno po mjeri određene tvrtke. Time se, tvrde u Allianzu, dobiva kvalitetnije pokriće za moguće štete, a nerijetko takva je polica jeftinija. Jer izbjegnuto je plaćanje osiguranja i za rizike koji uopće ne prijete ili se pojavljuju iznimno rijetko. 
Kako se u poslednje vrijeme puno govori o liberalizaciji tržišta osiguranja motornih vozila, ovaj osiguratelj, temeljem iskustava u drugim zemljama, smatra da sloboda u određivanju premija zasad mora biti «uvjetna». Jer, ako to i dovede do sniženja premija za polica, pad cijena ne smije biti na uštrb kvalitete usluge u ovom, kako se naglašava, obveznom osiguranju. A upravo se od toga strahuje. 
Kako najavljuje, Allianz se u bitku za osiguranike, vlasnike motornih vozila ne kani uključiti drastičnim snižavanjem premija nego ponudom da za istu ili sličnu premiju ponudi veća prava iz osiguranja.
Posebno smo pitali i jesu li planovi za zauzimanje drugog mjesta u hrvatskom osiguranju povezani s mogućom kupnjom kojeg od postojećih osiguravajućih društava, a što bi bilo u skladu sa sadašnjom trendom njihova okrupnjavanja.
- U načelu, razmatramo takvu mogućnost, ali zasad nije riječ ni o kojem konkretnom osiguratelju. Naime, prema subjektivnim procjenama vlasnika osiguravajućih društava, njihova je vrijednost, odnosno, cijena postavljena - nerealno! Dokaz takvoj tvrdnji je i što su prošle godine neki strani osiguratelji dugo pregovarali o kupoprodajama, a do toga ipak nije došlo iako se svi slažu da će hrvatsko tržište osiguranja imati stabilan i razvoj, ubuduće čak i veći od dosadašnjeg.
Boris Petrović
</div>
<div type="article" n="45">
Osiguranje Zagreb: Novi rast premija poslije restrukturiranja
Uplaćena bruto premija porasla za šest posto tj. na 260 milijuna kuna / U 2000. godini isplaćene štete vrijedne 96,8 milijuna kuna/ Liberalizacija tržišta AO preuranjena? / Čak 83 posto od svih polica životnih osiguranja u ovoj su kući ugovorili pojedinci
Zahvaljujući značajnom porastu uplaćenih premija u drugom polugodištu 2000. godine, Osiguranje Zagreb je, prema preliminarnim podacima, lanjsku poslovnu godinu završilo sa 260 milijuna kuna bruto premije što je šest posto više nego godinu ranije. Prošla je godina za ovog osiguratelja značajna i po tome što je prekinut dvogodišnji niz u kojem je premija stagnirala odnosno opadala. U tradicionalno ravnomjerno raspoređenoj strukturi portfelja grupa životnih osiguranja (kao i u 1999. godini) zauzima 52 posto, a od neživotnih najjače je osiguranje motornih vozila čiji udio iznosi 24 posto (1999: 22 posto). Čak 83 posto od svih polica životnih osiguranja u ovoj su kući ugovorili pojedinci, fizičke osobe čime je ostvaren planirani zaokret u poslovnoj strategiji. Naime, 1996 i 1997. godine, kad je ovaj osiguratelj uzastopno bilježio iznimno visoke stope rasta tog dijela portfelja, a po ukupnoj premiji u grupi životnih osiguranja u Hrvatskoj bio je na prvom mjestu rang-liste, gotovo polovicu portfelja činila su grupna životna osiguranja.
- Naša orijentacija na osiguranike s područja malog i srednjeg poduzetništva za koje smo pripremili posebno povoljne uvjete, pokazala se uspješnom i oni sada čine pretežit dio u ugovorenim osiguranjima. Tome dobrim dijelom zahvaljujemo stabilizaciju kao i jačanje ukupnog portfelja, posebno u životnim osiguranjima. Naime, prošle dvije godine protekle su u restrukturiranju društva, kadrovskom jačanju i provođenju opsežnih mjera za racionalizaciju poslovanja. Zato smo i u vremenima burnim po ovu djelatnost zadržali mjesto pri vrhu hrvatskog osiguranja - kaže Petra Tarle, predsjednica Uprave Osiguranja Zagreb.
Prošle godine Zagreb zabilježio je smanjenje premije jedino u obveznom osiguranju za poslodavce (prema članku 51. Zakona o zdravstvenom osiguranju) što ih, s obzirom na poznato stanje u gospodarstvu, nije iznenadilo. Ali bilježe 14 posto premijskog porasta u osiguranjima imovine, a 18 posto rasta u osiguranjima motornih vozila. Kako naglašavaju u Upravi, najavljenu skoru liberalizaciju tržišta obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (AO), kao i drugi osiguratelji, očekuju s prilično opreza. Jer, među ostalim, dosad, naime, nije usaglašena jedna od najvažnijih nedoumica: kako će se formirati pričuve za plaćanje šteta ako neki osiguratelj, zbog preniskih cijena polica ili kojeg drugo razloga, završi u stečaju. A glavna je zadaća tog obveznog osiguranja zaštita žrtava u prometu! Ukratno, ako se na vrijeme ne dogovore sve pojedinosti liberalizacije, štetu bi za nesavjesne (i vrlo vjerojatno - iznimno jeftine!) osiguratelje na kraju morali platiti oni »skuplji«!
Osiguranje Zagreb je lani obradilo 2600 zahtjeva za naknadom štete iz automobilske odgovornosti, a prosječna vrijednost isplaćene štete (11.640 kuna) za 4,3 posto je niža (!) nego ranijoj godini što je objašnjeno boljom organizacijom i povećanim udjelom vlastitih stručnjaka u postupku za rješavanje šteta. Kao naglašavaju u Zagrebu, pritom osiguranici nisu dobili manju naknadu nego je, prekidom suradnje s jednim posrednikom i oslanjanjem na vlastite snage, smanjen ukupan trošak rješavanja štete. Inače, u 2000. godini ovaj je osiguratelj, uz učinkovitost od 82,5 posto, isplatio 96,8 milijuna kuna naknada za sve štete iz životnih i neživotnih osiguranja. 
PETRA TARLE: Orijentacija na pojedince donijela nam je značajan porast ugovora o osiguranja života, a posebne ponude za poduzetnike donijele su premijski rast u imovinskim osiguranjima
Foto Vjesnik/ Boris Petrović
Osiguranje Zagreb: Novi rast premija poslije restrukturiranja
Uplaćena bruto premija porasla za šest posto tj. na 260 milijuna kuna / U 2000. godini isplaćene štete vrijedne 96,8 milijuna kuna/ Liberalizacija tržišta AO preuranjena? / Čak 83 posto od svih polica životnih osiguranja u ovoj su kući ugovorili pojedinci
Zahvaljujući značajnom porastu uplaćenih premija u drugom polugodištu 2000. godine, Osiguranje Zagreb je, prema preliminarnim podacima, lanjsku poslovnu godinu završilo sa 260 milijuna kuna bruto premije što je šest posto više nego godinu ranije. Prošla je godina za ovog osiguratelja značajna i po tome što je prekinut dvogodišnji niz u kojem je premija stagnirala odnosno opadala. U tradicionalno ravnomjerno raspoređenoj strukturi portfelja grupa životnih osiguranja (kao i u 1999. godini) zauzima 52 posto, a od neživotnih najjače je osiguranje motornih vozila čiji udio iznosi 24 posto (1999: 22 posto). Čak 83 posto od svih polica životnih osiguranja u ovoj su kući ugovorili pojedinci, fizičke osobe čime je ostvaren planirani zaokret u poslovnoj strategiji. Naime, 1996 i 1997. godine, kad je ovaj osiguratelj uzastopno bilježio iznimno visoke stope rasta tog dijela portfelja, a po ukupnoj premiji u grupi životnih osiguranja u Hrvatskoj bio je na prvom mjestu rang-liste, gotovo polovicu portfelja činila su grupna životna osiguranja.
- Naša orijentacija na osiguranike s područja malog i srednjeg poduzetništva za koje smo pripremili posebno povoljne uvjete, pokazala se uspješnom i oni sada čine pretežit dio u ugovorenim osiguranjima. Tome dobrim dijelom zahvaljujemo stabilizaciju kao i jačanje ukupnog portfelja, posebno u životnim osiguranjima. Naime, prošle dvije godine protekle su u restrukturiranju društva, kadrovskom jačanju i provođenju opsežnih mjera za racionalizaciju poslovanja. Zato smo i u vremenima burnim po ovu djelatnost zadržali mjesto pri vrhu hrvatskog osiguranja - kaže Petra Tarle, predsjednica Uprave Osiguranja Zagreb.
Prošle godine Zagreb zabilježio je smanjenje premije jedino u obveznom osiguranju za poslodavce (prema članku 51. Zakona o zdravstvenom osiguranju) što ih, s obzirom na poznato stanje u gospodarstvu, nije iznenadilo. Ali bilježe 14 posto premijskog porasta u osiguranjima imovine, a 18 posto rasta u osiguranjima motornih vozila. Kako naglašavaju u Upravi, najavljenu skoru liberalizaciju tržišta obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (AO), kao i drugi osiguratelji, očekuju s prilično opreza. Jer, među ostalim, dosad, naime, nije usaglašena jedna od najvažnijih nedoumica: kako će se formirati pričuve za plaćanje šteta ako neki osiguratelj, zbog preniskih cijena polica ili kojeg drugo razloga, završi u stečaju. A glavna je zadaća tog obveznog osiguranja zaštita žrtava u prometu! Ukratno, ako se na vrijeme ne dogovore sve pojedinosti liberalizacije, štetu bi za nesavjesne (i vrlo vjerojatno - iznimno jeftine!) osiguratelje na kraju morali platiti oni »skuplji«!
Osiguranje Zagreb je lani obradilo 2600 zahtjeva za naknadom štete iz automobilske odgovornosti, a prosječna vrijednost isplaćene štete (11.640 kuna) za 4,3 posto je niža (!) nego ranijoj godini što je objašnjeno boljom organizacijom i povećanim udjelom vlastitih stručnjaka u postupku za rješavanje šteta. Kao naglašavaju u Zagrebu, pritom osiguranici nisu dobili manju naknadu nego je, prekidom suradnje s jednim posrednikom i oslanjanjem na vlastite snage, smanjen ukupan trošak rješavanja štete. Inače, u 2000. godini ovaj je osiguratelj, uz učinkovitost od 82,5 posto, isplatio 96,8 milijuna kuna naknada za sve štete iz životnih i neživotnih osiguranja. (B.P.)
</div>
<div type="article" n="46">
Četrnaest dana za doradu zakona o privatizaciji 
Za dva tjedna Vlada očekuje novu verziju zakona koji propisuje pet načina privatizacije onog dijela državnog portfelja kojeg se neće privatizirati posebnim zakonima i odlukama Vlade (Ina, HEP, HT, HP, HŽ, HRT, Hrvatske šume), nego odlukama »male Vlade«, odnosno Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju / I taj bi zakon, među ostalim, trebao ubrzati provođenje deset, uglavnom i dosad primjenjivanih, privatizacijskih modela 
Novu verziju zakona o privatizaciji (nacrt prijedloga) Ministarstvo gospodarstva trebalo bi za dva tjedna dostaviti Vladi na razmatranje. Iako se to očekivalo, Vlada nije prihvatila nacrt koji je dostavljen na prošlotjednu sjednicu, pa će po svemu sudeći doći do stanovitih izmjena dosad predloženih privatizacijskih rješenja. No, malo je vjerojatno da će te izmjene biti revolucionarne.
Prijedlog koji će se, dakle, dorađivati u idućih 14 dana propisuje pet načina privatizacije onog dijela državnog portfelja kojeg se neće privatizirati posebnim zakonima i odlukama Vlade (Ina, HEP, HT, HP, HŽ, HRT, Hrvatske šume), već odlukama »male Vlade«, odnosno Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju u kojem sjede četiri ministra i Slavko Linić. I taj bi zakon, među ostalim, trebao ubrzati provođenje deset, uglavnom i dosad primjenjivanih, privatizacijskih modela. Neki od njih zapravo se svakodnevno provode - primjerice prodaja dionica na javnim dražbama ili otvaranje stečajeva. Također, zakon bi uredio i pretvaranje u dioničko društvo i utvrđivanje temeljnog kapitala u još uvijek nepretvorenih društvenih poduzeća. U toj su skupini luke Šibenik, Zadar, Ploče, Dubrovnik, Osijek i Split, a bilo je i Dalmacijavino gdje ovih dana radnici upisuju dionice, te dubrovački Grand Hotel Park.
No, evo što se kaže u prijedlogu:
Prvo je način prodaja dionica i udjela društava koje su Fondu preneseni po knjigovodstvenoj vrijednosti. To su društvena poduzeća koja nisu obavila pretvorbu procjenom vrijednosti društvenog kapitala do 30. lipnja 1992. godine i upisala se u sudski registar kao dionička društva s osnivačkom glavnicom po knjigovodstvenoj vrijednosti po zaključnom računu za 1991. godinu i sve dionice prenijele HFP-u. Tu je riječ o manjem broju društava u čijim slučajevima bi Fond prvo trebao procijeniti treba li zapravo provesti privatizaciju ili likvidaciju - ovisno o njihovom financijskom stanju. 
Ako odluka bude privatizacija, onda bi se po poznatom modelu zaposlenima i ranije zaposlenima prodalo do najviše 50 posto dionica, s tim da svatko može kupiti najviše do 20.000 DEM dionica na rok otplate do 20 godina, i sve to uz poznatu formulu popusta 20 posto plus jedan posto za svaku godinu radnog staža.
Druga privatizacijska mogućnost jest ESOP program, to jest da Fond proda dionice pod posebno povoljnim uvjetima samom dioničkom društvu koje je dužno dionice ponuditi pod jednakim ili još povoljnijim uvjetima svojim zaposlenicima. Ili da ih Fond proda posebno osnovanom društvu kćeri koje bi se i osnovalo s ciljem da od Fonda kupljene dionice prodaje zaposlenima. Ako uprave takvo nešto ne predlože Fondu, onda bi on dionice prodavao neposredno zaposlenima. No, kroz ESOP program, ako se nešto ne promijeni, radnici bi mogli steći najviše 10 posto, a tek iznimno do 24,9 posto dionica ukoliko im to odobri UO HFP-a. Zašto je predlagač zakona ograničio postotak dionica koje mogu u ESOP? 
Inače, Zakon o trgovačkim društvima ograničava postotak vlastitih dionica koje mogu steći u svrhu nuđenja zaposlenima na 10 posto. Ograničenje od 24,9 posto zadržano je da bi se, kako je obrazloženo, izbjegle moguće zloporabe, s obzirom na to da prava iz dionica miruju, pa bi stjecanje većeg postotka vlastitih dionica bilo neposredno u korist drugog relativno većinskog dioničara, jer bi se povećao njegov udio među dionicama koje daju pravo glasa.
 Zanimljivo je ovdje da se predlaže da ako društvo u trenutku sklapanja posla kupnje dionica s Fondom nema ili ne može stvoriti posebne rezerve za stjecanje vlastitih dionica, Fond može tome društvu ili posebno osnovanom društvu kćeri dati opciju kupnje dionica toga društva za račun njegovih zaposlenika. Opcija bi se tako mogla dati najviše za vrijeme od godine dana, a pobliži uvjeti opcije morali bi se urediti posebnim pravilnikom. No, ESOP neće biti primijenjen u većem broju društava, nego kako je predloženo u njih tridesetak, među ostalim u vrsarskoj Aniti, gdje u ESOP ide četiri posto dionica, Luci Rijeka (15 posto), zatim u brodogradilištima (po 18 posto), Vuteksu iz Vukovara, Turisthotelu Zadar...
Treći je propisani način privatizacije da se dionice isključivo hrvatskim državljanima prodaju s popustom i uz obročnu otplatu. Na ovaj način moglo bi se prodati do 50 posto dionica nekog društva, a zainteresirani bi mogao kupiti dionica do vrijednosti od 50.000 DEM u svakom pojedinom društvu. Kupci dionica ostvarili bi ovdje popust od 80 posto nominalne cijene. Kupac koji plati odjednom imao bi pravo i na dodatni popust od 50 posto.
Dionice ili udjeli male vrijednosti koje se ne bi uspjelo prodati nabrojenim načinima (jer su prezadužena, gubitaši, insolventni i slično) pokušale bi se na dražbi, javnim prikupljanjem ponuda ili preko burze prodati pojedincima ili poduzećima, bilo domaćim bilo stranim. Zakonom se uređuje i poseban oblik prodaje »konačna javna prodaja«, što podrazumijeva i utvrđivanje cijene od samo jedne kune za sve dionice, ali s tim da kupac preuzme sve obveze društva poput neisplaćenih plaća, dugova dobavljačima i poreznicima.
Također, bila bi moguća i prodaja dionica neposrednom pogodbom preuzimatelju dioničkog društva temeljem Zakona o postupku preuzimanja dioničkih društava.
Nives Matijević
</div>
<div type="article" n="47">
Očajni investitori na Wall Streetu pokušavaju umanjiti gubitke 
Kako je sljedeći sastanak FOMC-a tek za mjesec dana (20. ožujka), u najvećoj mjeri pesimistično intonirane prognoze većine analitičara najavljuju daljnji pad vrijednosti dionica / Samo švicarski SMI i japanski NIKKEI uspjeli su ostvariti marginalan rast / Motorola i Nokia izgubile na cijeni između šest i osam posto samo u jednom danu, cijena dionica France Telecoma spustila se na najnižu razinu u posljednje dvije godine / Stagflacija prijeti američkom gospodarskom čudu 
Poplava loših vijesti na Wall Streetu nastavila se i protekloga tjedna, zbog čega su najvažniji burzovni indeksi bilježili značajan pad vrijednosti, dok su očajni investitori pokušavali umanjiti gubitke, o čemu svjedoči i struktura prometa krajem tjedna. U petak su brojne dionice koje kotiraju na NASDAQ-u bilježile pad vrijednosti, dok je na New York Stock Exchange omjer bio tek nešto povoljniji - samo jedna trećina dionica se uspjela dokopati pozitivnog teritorija. A kako je sljedeći sastanak FOMC-a tek za mjesec dana (20. ožujka), u najvećoj mjeri pesimistično intonirane prognoze većine analitičara najavljuju daljnji pad vrijednosti dionica. 
Kao dokaz da se cijela situacija zapravo pogoršava, dovoljno je površno pogledati prošlotjednu bilancu najvećih svjetskih burzi, koja pokazuje kako su samo švicarski SMI i japanski NIKKEI uspjeli ostvariti marginalan rast, dok je ostatak europskog kontinenta (i Azije) evidentno bio pod snažnim negativnim utjecajem Wall Streeta.
No, nije se sve činilo tako crno početkom tjedna, dijelom i zbog produženog vikenda u SAD, ali su poražavajuće brojke o kretanju inflacije u siječnju posijale paniku među ulagačima, pri čemu su, kao i u proteklih nekoliko tjedana, dionice sektora visoke tehnologije bile pod najvećim pritiskom. Tako su petak najveći promet zabilježile Motorola i Nokia, izgubivši na cijeni između šest i osam posto (u jednom danu), a Nasdaq Composite je kroz tjedan zabilježio pad od 6,7 posto (iako je u petak završio u plusu), ponovo se približivši iznimno bitnoj razini od 2000 bodova. 
Pad se osjetio i na europskim tržištima, gdje se cijena dionica France Telecoma spustila na najnižu razinu u posljednje dvije godine, dok je trenutna vrijednost dionica Alcatela na najnižoj razini u posljednjih 10 mjeseci. Naravno, u svjetlu najnovijih događanja, negativnom raspoloženju pridonijele su i brojne brokerske kuće, koje su velikom broju dionica hi-tech sektora pridodale preporuku sell, izbacujući ih iz svog portfelja. I konačno, situaciju je najbolje opisao Hans Geyer, dopredsjednik Intela, ustvrdivši kako se dio tvrtki iz sektora mobilne telefonije suočava čak s propašću, znatno prije komercijalne uporabe treće generacije mobilnih telefona.
No, zanimljivo je kako se tržištem ponovo provlačila i priča o mogućnosti nenajavljenog smanjenja kamatnih stopa, kao što je to bio slučaj početkom siječnja, te je tračak optimizma u petak rezultirao kratkotrajnim oporavkom. S druge strane, Dow Jones Industrials se u jednom trenutku našao ispod razine od 10400 bodova, što zorno pokazuje koliko je zapravo u ovom trenutku tržište dionica nestabilno. Dakle, predodžba o Alanu Greenspanu kao čudotvorcu i spasitelju, koja je još uvijek u glavama mnogih investitora, dovoljno govori o ozbiljnosti situacije.
Analitičari koji su teoriju ciklusa do prije nekoliko tjedana stavljali samo u kontekst prošlog svršenog vremena, tvrdeći kako je kontinuirano visoka stopa gospodarskog rasta posljedica Nove ekonomije, sada samo priželjkuju novo smanjenje kamatnih stopa, koje bi moglo zaustaviti negativno raspoloženje i potaknuti rast ekonomske aktivnosti. Jer najnoviji podaci govore o rapidnom smanjenju ekonomske aktivnosti, ali uz neočekivani rast stope inflacije. Drugim riječima, na sceni je - stagflacija. Šok i nevjerica pravi su izrazi za reakciju ulagača po objavljivanju podataka ministarstva rada, prema kojima je stopa inflacije u siječnju porasla 0,6 posto mjesečno i 3,7 posto na godišnjoj razini. Obje brojke predstavljaju najviše vrijednosti u posljednjih deset godina i znatno sužavaju prostor za priželjkivani manevar kreatora monetarne politike, koji nikako ne mogu priuštiti luksuz i zanemariti rastuće inflacijske pritiske. 
Naime, ovoga puta nije riječ tek o rastu cijena energenata, već o iznenadnom rastu cijena u gotovo svim kategorijama, zbog čega se teško može govoriti o porastu stope inflacije privremenog karaktera. Podsjetimo se, Greenspan je, objašnjavajući odluku o smanjenju kamatnih stopa početkom, a zatim i krajem siječnja, istaknuo pretpostavku o cjenovnoj stabilnosti kao temelju za donošenje takve odluke. No, i svemogući Alan, čini se, može pogriješiti. 
Mario Gatara
</div>
</div>

<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="48">
Bagat će za NATO proizvoditi »stingere«, topove, puške i strojnice
Austrijske tvrtke Kepplinger i Binder, koje već deset godina opskrbljuju deset članica NATO-a pješačkim naoružanjem, namjeravaju kupiti Bagat i u Zadru proizvoditi oružje / I zemlje koje nisu članice NATO-a, pokazale zanimanje za kupnju velikih količina tih vrsta oružja
LJUBICA IVIĆEV-BALEN
ZADAR, 25. veljače
 - Pregovori Bagata Precizne mehanike d.d. i dviju austrijskih tvrtki Kepplinger i Binder, proizvođača oružja, u završnoj su fazi. Austrijanci namjeravaju kupiti Bagat i u Zadru proizvoditi oružje. Te dvije tvrtke ušle su zajedno u program proizvodnje pješačkog oružja za NATO kojim već opskrbljuju deset članica Sjevernoatlantskog saveza. U prvoj fazi u Bagatu će se proizvoditi jurišna puška, puškostrojnica, laka strojnica, snajperska puška i laki sustavi za vatrenu podršku pješaštvu, a u drugoj topničko i zatim protuavionsko raketno naoružanje tipa »stinger«.
Sedamdesetpostotni vlasnici Bagata su Hrvatski fond za privatizaciju i Mirovinski zavod, a ostalih 30 posto imaju banke i mali dioničari. Na natječaj HFP-a o prodaji Bagata, objavljen u Financial Timesu, javile su se te dvije austrijske tvrtke s pismom namjere. Usput su preko svoga veleposlanstva u Zagrebu zatražile od Zavoda za platni promet podatke o Bagatovu bonitetu. Uslijedili su razgovori Uprave Bagata s najvišim državnim dužnosnicima, od predsjednika Republike, ministara u Vladi, Glavnog stožera Oružanih snaga do Ministarstva obrane.
Predstavnici Glavnog stožera hrvatskih Oružanih snaga i Ministarstva obrane nakon pregovora u Beču, Zagrebu i Zadru odobrili su projekt. Nakon podrobne analize njihovo je izvješće bilo vrlo pozitivno. Svi su oni podržali taj program, jer svakoj je državi u interesu da ima svoju proizvodnju oružja. Hrvatska, koja bi u budućnosti trebala postati članicom NATO-a, morat će imati oružje prema standardima Saveza. I zemlje koje nisu članice NATO-a, pokazale su zanimanje za kupnju velikih količina tih vrsta oružja jer je riječ o oružju najboljih taktičko-tehničkih osobina. Vojni atašei Rusije, Poljske i drugih zemalja već su razgovarali s hrvatskim predstavnicima o svojim namjerama.
Novo trgovačko društvo u sklopu Bagata zvat će se Bagat-Kepplinger, ili skraćeno »BK«. U prvoj fazi Austrijanci će uložiti 60 milijuna šilinga u rekonstrukciju proizvodnih pogona i opremu koju će postaviti 20 njihovih najboljih stručnjaka. Mr. Šime Medić, predsjednik Bagatove uprave, za početak najavljuje otvaranje između 300 i 500 novih radnih mjesta za mlade visokostručne kadrove, a s vremenom radnih bi mjesta trebalo biti i više, ovisno o proizvodnji.
Ta je tvornica do Domovinskog rata zapošljavala 3500 radnika i bila među prvih pet tvornica šivaćih strojeva u Europi. Izvozila je šivaće strojeve na istočno tržište, najviše u Rumunjsku, tadašnju Čehoslovačku i Istočnu Njemačku, ali i na zapadno - u Ameriku, Australiju, Novi Zeland. Uz pogon u Zadru, imala je i pogone u Ninu i Benkovcu. S poduzećem SAS, koji je izrastao iz sustava Bagata, predstavljala je okosnicu razvoja metaloprerađivačke djelatnosti i bila je strateški pravac razvoja gospodarstva sjevernodalmatinske subregije. U Bagatu i SAS radilo je 4500 ljudi, ta su poduzeća predstavljala najakumulativniju gospodarsku djelatnost u Dalmaciji, a dala su i snažan impuls razvitku grada Zadra i cijelog njegova područja.
 Bagatova agonija započinje s Domovinskim ratom. Od nekadašnjih nekoliko tisuća, danas radi oko 300 radnika. Nova Uprava, koja je tvornicu preuzela u listopadu 1999. godine, zatekla je potpuno rasulo i kaos: blokiran žiro-račun, neisplaćene plaće, dugove prema vjerovnicima, probleme infrastrukture i zastarjele strojeve. Ponovnim pokretanjem proizvodnje radnici su u zadnja tri mjeseca napokon redovito primili plaće, a dug od devet milijuna smanjio se na 200.000 kuna.
Za kupnju Bagata zainteresirani su i Japanci i Kinezi, ali isključivo za proizvodnju šivaćih strojeva. Predstavnici tvrtki Brother Int. Ltd. iz Nagoye i Shan Goong Co. Ltd. iz Shanghaija već su bili u Zadru a članovi Bagatove uprave uskoro će otići u Shanghai i Hong Kong na daljnje pregovore. Budući da u Europi, osim dviju tvrtki iz Švedske i Švicarske, jedino još Bagat proizvodi šivaće strojeve, Kinezi namjeravaju preko Zadra zauzeti europsko tržište. Ni Yonggang, predsjednik tvrtke Shan Goong Co. Ltd., prošloga je tjedna s drugim kineskim gospodarstvenicima bio u hrvatskoj Vladi i nakon toga je odmah posjetio Bagat.
Kinezi bi instalirali liniju koja bi proizvodila do 300.000 najmodernijih kompjuteriziranih šivaćih strojeva što bi otvorilo još 300 novih radnih mjesta. Za koga će se Uprava Bagata odlučiti? Tko prvi, »njegova djevojka«, optimistično odgovara Medić dodajući da je najbitnije otvaranje novih radnih mjesta. Kinezima i Japancima silno se žuri i oni bi proizvodnju pokrenuli u roku od dva mjeseca. 
Očekuje se da će prve količine oružja iz Bagat-Kepplingera članicama NATO-saveza biti isporučene do kraja ove godine, a 2002. trebala bi biti pravi proizvodni »bum« u Bagatu.
</div>
<div type="article" n="49">
Opća bolnica Pula pred dilemom - treba li u Istri razvijati zasebnu onkološku djelatnost 
Vodstvo Lige protiv raka i liječnici iz onkološke ambulante zagovaraju otvaranje nove onkološke djelatnosti, ističući u prvi plan interes sve većeg broja oboljelih / Stručni kolegij i Ravnateljstvo bolnice izričito tvrde da za tim ne postoje ni uvjeti, a ni potrebe / 
PULA, 25. veljače
 - Uz završetak selidbe dijela Opće bolnice Pula u novouređenu Mornaričku bolnicu, iznova su uslijedila polariziranja, pa i polemike: treba li za Istarsku županiju oformiti posve novu djelatnost za onkologiju? Ili je dovoljno jačati postojeći Odjel za hematologiju i onkologiju u sastavu djelatnosti za unutarnje bolesti, s tim da se citostatska terapija odvija u Puli a radium zračenje u Rijeci i(li) Zagrebu, a u rijetkim i natežim slučajevima u Avianu? I dok vodstvo Lige protiv raka i liječnici iz onkološke ambulante zagovaraju otvaranje nove onkološke djelatnosti, ističući u prvi plan interes sve većeg broja oboljelih, Stručni kolegij i Ravnateljstvo bolnice izričito tvrde da za tim ne postoje ni uvjeti a ni potrebe!
Dilema je otvorena prije godinu dana u fazi preseljenja Djelatnosti za unutarnje bolesti u Mornaričku bolnicu, s kojom je trebala ići i onkološka ambulanta. Tada se počelo govoriti o otvaranju djelatnosti za onkologiju za što su se posebice zagrijali čelnici Lige protiv raka i organizatori Memorijala Sergio Đoser Blažić (po članu »Atomskog skloništa« koji je prije 15 godina umro od karcinoma), od kojega prihod ide upravo za uređenje i proširenje onkologije. Lani je sa 15.000 maraka obnovljena onkološka ambulanta, a od ovogodišnjeg memorijala očekuje se dvadesetak tisuća maraka. Njih sponzori i Liga žele utrošiti za proširenje u - djelatnost! U tom kontekstu nisu oduševljeni najavljenom selidbom u Mornaričku bolnicu, gdje je za onkološke bolesnike osiguran najpovoljniji prostor, radije bi se širili u susjedni napušteni interni odjel stare bolnice.
O ovom nesvakidašnjem sukobu interesa koji je trebala razriješiti struka zajedno s upravom bolnice i Istarskom županijom, umjesto da se time bave društvene organizacije i mediji, razgovarali smo s ravnateljem Opće bolnice Pula dr. Lemsom Jerinom i njegovim suradnicima. Saznajemo da je preseljenje u Mornaričku bolnicu stajalo s opremom i radovima oko 6,66 milijuna kuna, od čega dobavljačima i izvođačina nije namireno gotvo dva milijuna. Istodobno troškovi održavanja Mornaričke bolnice u proteklih šest godina stajali su više od 5,1 milijun kuna. Krajnji rezultat je zavidan: staro zdanje iz 1861. suvremeno je uređeno i opremljene na zadovoljstvo bolesnika i lječnika. U međuvremenu slijedi preseljenje i odjela koji su ostali u staroj bolnici: očni, ušni i kožni odjeli ovih dana premjestit će se višekatnicu ginekologije i tako će se uvelike racionalizirati poslovanje ali i poboljšati prostorni uvjeti.
 Po ravnatelju dr. Lemsu Jerinu posrijedi su dva nesporazuma, koji prvenstveno zadiru u nadležnosti vlasnika bolnice. Kako je u Istri četvrtina smrtnosti posljedica onkoloških bolesti, razložna je briga struke i uprave bolnice: za bolje uvjete liječenja i lijekove izdvajaju se veliki novci. Dr. Jerin pokazuje podatke: prosječni mjesečni utrošak lijekova u citostatskoj terapiji prastao je od 39.156 kuna u 1998. na 248.950 kuna u siječnju ove godine. Ako Istarska županija želi potpuno liječenje onkoloških bolesnika u Puli, onda tu brigu treba preuzeti na sebe.
U međuvremenu Istarska županija u sklopu transgranične suradnje s regijom Venezia Giulia dogovorila je i osigurala sredstva za liječenje godišnje 30 onkoloških bolesnika u Avianu. Stručni kolegij smatra da liječenje u Avianu ima i političku dimenziju, jer se novac troši na manje od deset posto pacijenata kojima je potrebno zračenje, a za 400 oboljelih nastavak liječenjena poslije citostatske terapije u Puli već je osigurano u KBC Rijeka ili u Zagrebu. Istina, iz Lige protiv raka, pa iz onkološke ambulante, čuli su se prigovori da se u Rijeci predugo čeka, da neki prije umru nego što dočekaju zračenje, pa su stoga tražili da se maksimalni uvjeti istarskim pacijentima osiguraju u Puli. Međutim, po riječima pomoćnika ravnatelja za stručne medicinske poslove dr. Marijana Jašića, u KBC Rijeka u međuvremenu osposobljene su dvije terapijske jedinice, uslijedilo je bitno poboljšanje i na zračenje se čeka samo mjesec dana. Drugi nesporazum po dr. Jerinu je u ambicioznosti Lige protiv raka, za koju kaže da je inače vrlo poduzetna udruga. No, on se ne slaže time što se Liga bavi otvaranjem nove djelatnosti, jer to je stvar struke. Koliko bi stajala kompletna nova onkološka djelatnost i tko će to financirati, pita Jerin.
Naši sugovornici podsjećaju da kod kategorizacije bolnica u Hrvatskoj nije uopće predviđeno da opće bolnice imaju radium terapijske centre. KBC Rijeka pokriva potrebe cijele Istre, Kvarnera i Gorskog kotara. Terapija zraačenjem nije preduvjet ni za status županijske bolnice, s čim je ministrica zdravstva upoznala i istarske županijske čelnike. Dodaju također da četvrtina istarskih pacijenata gravitira riječkoj bolnici kao matičnoj ustanovi sekundarne zdravstvene zaštite, odakle ih vraćaju u Pulu na citostatsku terapiju.
»Bitno je javnosti reći da naša bolnica već ima Odjel za hematologiju i onkologiju, čiji je onkološka ambulanta klinički dio. I ne samo to, nakon preseljenja u Moranričku bolnicu internistička onkologija najbolja je u Hrvatskoj, svaka soba ima sanitarni čvor, potpuna je izolacija teških bolesnika i najskuplja citostatska terapija. Nelogično je u sadašnjim prilikama ambulantu pretvarati u djelatnost, ali jednog dana trebat će nam radium terapija. Sada na odjelu imamo osamnaest kreveta za najteže bolesnike koji se ne mogu tretirati ambulantno. Tvrdim da u sklopu djelatnosti za unutarnje bolesti imamo vrlo dobru onkološku službu«, kaže mr. Marija Tatković.
Predsjednica Lige protiv raka prof. Danica Kuzmanović nije se željela izjašnjavati o spornoj situaciji prije zajedničke konferencije za novinare s Upravom bolnice. U međuvremenu predsjednik Sindikata Istre Bruno Bulić zatražio je hitnu raspravu o Općoj bolnici na Županijskoj skupštini, ističući da bolnica svaki mjesec stvara dva milijuna kuna gubitaka!
Mirko Urošević
</div>
<div type="article" n="50">
Nastavak afere Dubrovačka banka: krediti se dijelili »šakom i kapom«, mimo svih pravila
Kriminalistička obrada pokazala da je bivši predsjednik Uprave Dubrovačke banke Neven Barač potpisao 139 zasebnih odluka o dodjeli 11.813.342,07 milijuna DEM kredita, građanima koji nisu ispunjavali uvjete / Gubitak banke zbog toga procijenjen na preko 3,5 milijuna maraka / Među korisnicima »povlaštenih kredita« navodno su i suci dubrovačkog općinskog suda Zoran Čengija i Ivo Besjedica, bivši direktor PBZ-a Martin Katičić, bivši HDZ-ov zastupnik Marin Mileta, glumac i nekadašnji zagrebački gradonačelnik Boris Buzančić...
DUBROVNIK, 25. veljače
 - Afera »povlaštenih« kredita Dubrovačke banke, započeta kaznenom prijavom koja je protiv nekadašnjeg predsjednika Uprave Dubrovačke banke, Nevena Barača podnijeta 30. travnja 1998. godine, nakon skoro četiri godine izgleda da ulazi u svoju završnicu. Naime, Općinska državna odvjetnica Katija Kristović 16. veljače ove godine Općinskom sudu u Dubrovniku podnijela je optužni prijedlog protiv Barača, zbog kaznenog djela »nesavjesnog poslovanja« za koje je predviđena zatvorska kazna do tri godine.
 Iako Kristović kao strana u sporu nije mogla kazati da li se optužni prijedlog odnosi baš na tzv. povlaštene kredite, pouzdani neslužbeni izvori tvrde da je upravo o tome riječ. Također, s navedenim kaznenim djelom nesavjesnog poslovanja poklapa se i kriminalistička obrada koju je policija provela nakon podnošenja kaznene prijave.
 U pisanom izvješću istiće se da je Neven Barač, kao predsjednik Uprave Dubrovačke Banke d.d. u vremenu od 9. rujna 1994. do 28. siječnja 1998. godine, mimo uvjeta predviđenih Odlukama o odobravanju namjenskih i nenamjenskih kredita, štedišama Dubrovačke banke, potpisao 139 zasebnih odluka o dodjeli sveukupno 11.813.342,07 milijuna DEM kredita, građanima koji nisu ispunjavali uvjete statusa štednje, polagali potrebni depozit te koji su dobijali posebnu kamatnu stopu. Tako Dubrovačka banka ne posjeduje štednju, nema oročenih depozita, a kamatne stope na kredite su umanjene, zbog čega će banka pretrpiti gubitak od 3.528.624,14 DEM. No, prema novijim, još uvijek neslužbenim podatcima, broj »povlaštenih« kredita povećao se na 141, a nastala šteta dosegla je 4,4 milijuna DEM, a još se ne zna jesu li to i konačne brojke.
 S povlaštenim kreditima povezuje se i sudski postupak protiv novinara »Globusa«, Antuna Masle, kojeg je Neven Barač tužio zbog klevete. Masle je na posljednjem ročištu zatražio izuzeće suca Zorana Čengije jer je, kako je u zahtjevu naveo »Globusov« novinar, »tužitelj Barač sucu Čengiji odobrio kredit mimo uvjeta predviđenih Odluka o odobravanju namjenskih i nenamjenskih kredita štedišama Dubrovačke banke«. Neven Barač navodno je, prema popisu povlaštenih kredita koje posjeduje Vjesnik, Zoranu Čengiji 30. srpnja 1996. godine, odobrio 150.000 DEM, bez ikakvog učešća i uz 13-postotnu kamatu. No, zahtjev za izuzećem, neuobičajenom je brzinom za hrvatsko sudstvo odbačen.
 Kako nam je kazao Antun Masle u roku od 24 sata odbacio ga je predsjednik Općinskog suda Ivo Besjedica, koji se također nalazi na popisu i koji je, navodno, dobio kredit, i to 23. kolovoza 1996. godine. Riječ je o iznosu od »samo« 20.000 DEM, bez učeća i s kamatom od 9 posto. Brat suca Zorana Čengije, Edurad inače načelnik PU Dubrovačko-neretvanske koji je prije nekoliko dana najavio ostavku, također je jedno od imena na popisu. On je, navodno bez depozita i uz kamatnu stopu od 9, umjesto 13 posto, na 180 mjeseci otplate dobio 100.000 DEM.
 Na popisu koji posjeduje Vjesnik, među mnogobrojnim »miljenicima« Nevena Barača je i nekadašnji direktor Privredne banke Martin Katičić, koji je navodno 18. siječnja 1997. godine dobio pola milijuna DEM. Kamata je iznosila 9 posto (unatoč propisanih 13), a rok otplate 240, mimo određenih 180 mjeseci. Kredit je, navodno, odobren bez stausa štednje, unatoč Odluci Banke da se za kredite od 100.000 do 200.000 DEM mora imati štednja u visini depozita, ne manje od 3 mjeseca. Samo od takvog »povlaštenog« kredita banka je pretpila štetu od 328.334,86 DEM. Taj iznos slijedi Marin Mileta, nekadašnji saborski zastupnik HDZ-a, koji se kod Dubrovačke banke samo nekoliko dana iza Katičića, bez depozita i uz kamatnu stopu od samo 6 posto zadužio za 450.000 DEM. Mileta je, kako saznajemo, kredit žurno vratio odmah po izbijanju afere, tako da je nastala samo »manja« šteta, u iznosu od 19.407,54 DEM. 
Da je istinita ona narodna »Tko će kome ako ne svoj svome« potvrđuje i nekadašnji direktor kreditnog sektora Dubrovačke banke Velimir Tomašić, kojemu je u dva navrata odobreno 285.000 DEM bez depozita i uz kamatne stope od rekordnih 1 te 8 posto. Prvih 125.000 DEM Tomašić je dobio 9. rujna 1994. godine, na rok otplate od 300 mjeseci, a drugi u visini 160.00 DEM na rok otplate od 180 mjeseci. Bivši zagrebački gradonačelnik i poznati hrvatski glumac Boris Buzančić također je u dva navrata dobio kredite mimo uobičajenih uvjeta. Tako je 22. siječnja 1997. godine podigao 150.000 DEM bez depozita, uz kamatu od 9 posto, a za nešto više od mjesec dana ponovo je »navratio« u Dubrovačku banku. Ovaj put po dodatnih 12.000 DEM bez depozita uz kamatu od 13,5 posto.
 Među viđu viđenijim imenima je i nekadašnji direktor dubrovačkog poduzeća »Ragusa« Stjepan Štimac, koji je 30. lipnja 1997. uzeo 175.000 DEM kredita, bez obaveze polaganja depozita i s kamatom od samo 5 posto. »Ragusa« je, inače, od 1996. do 2000. godine »vrlo dobro« poslovala sa Županijskim odborom HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije, koji je za pružene ugostiteljske usluge napravio račun od 50.213 kuna. Od toga je prošle godine naplaćeno 15.000 kuna.
 Kako su svi veći krediti odobreni pred kraj 1997. godine, a uoči lokalnih izbora, može se pretpostaviti da je njihova namjena bila dijelom i utjecaj na biračko tijelo. No, obzirom na gubitak vlasti HDZ-a, barem na razini grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, to se ipak pokazalo nedovoljnim.
Anton Hauswitschka
</div>
<div type="article" n="51">
Prekvalifikacijom do posla za dio od 4.300 nezaposlenih branitelja 
SINJ, 25. veljače
 - Najnovija inicijativa Ministarstva branitelja o mogućnosti zaposlenja hrvatskih branitelja Domovinskog rata u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje dobro je došla za Sinj i cetinski kraj, i dakako, za cijelu za Splitsko-dalmatinsku županiju, gdje je trenutačno evidentirano 4.300 nezaposlenih branitelja.
Riječ je, naime, o mogućnosti da se branitelji dodatno školuju, radi prekvalifikacije, i to prema potrebama tržišta, primjerice u našim brodogradilištima. Doškolovanje zainteresiranih hrvatskih branitelja vodilo bi se prema verificiranom programu Ministarstva prosvjete, u trajanju od tri do četiri mjeseca, ovisno o zanimanju. Taj se program sada odnosi isključivo na zavarivače i druga proizvodna zanimanja koja su potrebna brodogradilištima, a za koje je Ministarstvo branitelja planiralo izdvojiti oko 12 milijuna kuna za prekvalifikaciju 600 zainteresiranih hrvatskih branitelja. Koliko će mjeseci trajati doškolovanje ovisit će o internom programu i zahtjevima svakog brodogradilišta u Splitu, Trogiru, Kraljevici, Rijeci, Puli, ali se jamči njihovo stalno zaposlenje poslije obučavanja. Tako se realizira zaključak od 20. veljače ove godine, usvojen na zajedničkom sastanku predstavnika Ministarstva hrvatskih branitelja Domovinskog rata, naših brodogradilišta, Hrvatskog zavoda za zapošljavan je (središnjih službi), Ministarstva gospodarstva, Ministarstva rada i socijalne skrbi i Ministarstva prosvjete i športa, kada je iskazana očekivana potreba za proizvodna zanimanja za 2001. godinu. Osim toga, Hrvatske šume u Sinju trenutno žele zaposliti 30 djelatnika na određeno vrijeme, isključivo za rad na terenu. Riječ je o programu koji nije u sastavu programa Ministarstva branitelja. (N. Musulin)
</div>
<div type="article" n="52">
»Preporod« pozvao srednjoškolske profesore na potpisivanje peticije
ZAGREB, 25. veljače
 - Hrvatski školski sindikat »Preporod« pozvao je u nedjelju srednjoškolske profesore na potpisivanje peticije kojom će iskazati neslaganje s ukidanjem dva sata razredništva u redovnoj nastavnoj normi i povećanjem norme za neke predmete do 24 sata tjedno. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama zakona o srednjem školstvu predviđa, naime, ukidanje bonusa, tj. umanjenje norme za dva, četiri i šest sati profesorima sa 25, 30 i 35 godina staža.
 Zadržavanje prava na bonus ima višestruko opravdanje, smatra »Preporod«, ističući kako je nastavnički posao težak i složen, pa neminovno umanjuje psiho-fizičke sposobnosti profesora pri kraju radnog vijeka. Razlog više za zadržavanje bonusa »Preporod« nalazi u činjenici da je značajno produžen radni staž za odlazak u mirovinu. Ukidanje bonusa je korak dalje u srozavanju digniteta srednjoškolskih profesora, a predlagači novim zakonskim rješenjima idu čak ispod razine profesorskih prava iz prethodnog stoljeća, odnosno iz vremena komunističke i hadezeove vladavine, napominje »Preporod«.
 Radi prijedloga nove tjedne norme, od 20 do 24 sata, umjesto sadašnje od 20 do 22 sata, srednjoškolski profesori imaju ozbiljnog razloga za zabrinutost, tvrdi »Preporod«. (H)
</div>
<div type="article" n="53">
Danas presuda Kordiću i Čerkezu 
DEN HAAG, 25. veljače
 - Haaški sud će u ponedjeljak u 14 sati, dva mjeseca nakon što su tužitelji zatražili doživotne zatvorske kazne za bivšega potpredsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Darija Kordića i bivšeg zapovjednika viteške brigade Marija Čerkeza, objaviti svoju presudu.
Kordić i Čerkez optuženi su za sustavni progon Bošnjaka tijekom rata u BiH, a kao najveći zločin na teret im je stavljena odgovornost za pokolj stotinu muslimanskih civila 16. travnja 1993. u selu Ahmićima. Obojicu se tereti da su i po osobnoj i po načelu zapovijedne odgovornosti krivi za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija te ratnog prava i običaja.
Tužitelji su u svojoj završnoj riječi, u prosincu prošle godine, istaknuli da su dvojica bosanskih Hrvata imala odlučujući utjecaj u politici i napadima koji su doveli do etničkog čišćenja Bošnjaka Srednje Bosne. Oni su to potkrijepili i dokazima iz arhiva HVO-a koje su od svibnja prošle godine nove hrvatske vlasti ustupile tužiteljstvu. Tužitelj Geoffrey Nice rekao je da se »nijedna važna odluka nije mogla donijeti« bez Kordića. Za Čerkeza je kazao da je sudjelovao u koordiniranom planiranju napada na teritoriju koji je pokrivala njegova brigada.
Branitelji su, pak, u završnim riječima pozvali Sudsko vijeće, na čelu s britanskim sucem Richardom Mayem, da oslobodi njihove klijente svake krivnje jer ju, po njihovoj ocjeni, tužitelji nisu dokazali. Kordićev branitelj Stephen Sayers osporio je kredibilitet tužiteljskih dokaza, ocijenivši da oni nisu dokazali visok stupanj kontrole visokopozicionirane civilne osobe koji je potreban za utvrđivanje njegove kaznene odgovornosti za zločine »podređenih«. Drugi Kordićev branitelj, Turner Smith, naglasio je da u Srednjoj Bosni Hrvati nisu na etničkoj osnovi progonili Bošnjake nego su bili u pitanju hrvatski obrambeni napori, a da se u slučaju Ahmića ili Stupnog Dola radilo o ad hoc zločinima. Treći branitelj Mitko Naumovski kazao je da Kordić nije imao nikakvih vojnih ni civilnih ovlasti te stoga »nije mogao donositi bitne strateške odluke unutar hrvatskog naroda u Bosni«.
Čerkezova obrana ocijenila je da tužitelji ničim nisu dokazali da je viteška brigada ikad bila u Ahmićima. »Branjenik ne može odgovarati za zločine koje su počinili drugi dijelovi HVO-a u 1992. i 1993. samo zato što je on bio jedan od zapovjednika HVO-a«, izjavio je njegov odvjetnik Božo Kovačić. Čerkezovi branitelji upozorili su i da su dokazi, koje je nova hrvatska vlast predala Haaškom sudu, bili šest-sedam godina pod kontrolom obavještajnih službi, od kojih je barem jedna imala interesa zaštititi vojnu policiju - koju haaški branitelji smatraju počiniteljem zločina u Ahmićima - od svake odgovornosti za zločin u tom selu. (H)
</div>
<div type="article" n="54">
Tomac protiv ideje da u Hrvatskoj glasuju samo oni koji tu plaćaju porez 
Dr. Zvonimir Lauc s osječkog Pravnog fakulteta: Protiv sam posebne liste za dijasporu,
 ali sam za to da dijaspori ostane aktivno i pasivno pravo glasa/ Vladimir Šeks, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a : Prijedlog šestorke motiviran je isključivo političkim razlozima 
ZAGREB, 25. veljače
 - Ideja da u Hrvatskoj mogu glasovati samo oni koji tu plaćaju porez protuustavna je, makar je izrečena s dobrim namjerama. Tvrdi to potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac (SDP) u nedjelju, zamoljen da za Vjesnik komentira izjavu predsjednika Stjepana Mesića o tome da u Hrvatskoj pravo glasa trebaju imati oni koji tu plaćaju porez.
»Bio bih sklon tome da dijaspora ne bude izravno zastupljena u Zastupničkom domu, ali i da svi oni koji imaju hrvatsko državljanstvo i nađu se u tom trenutku na odgovarajućem mjestu mogu glasovati. Hrvati iz BiH koji imaju hrvatsko državljanstvo, u tom bi slučaju mogli glasovati, s tim da bi se to glasovanje moralo uskladiti s pozicijom državljanstva unutar BiH«, rekao je u izjavi za Vjesnik dr. Zvonimir Lauc, profesor ustavnoga prava na Pravnom fakultetu u Osijeku. »Dakle, protiv sam posebne liste za dijasporu, ali sam za to da dijaspori ostane aktivno i pasivno pravo glasa. To bi bilo najjednostavnije rješenje. Ukidanje prava glasovanja iseljeništvu bila bi druga krajnost od one koju smo dosad imali. Time bi bili zakinuti naši radnici u inozemstvu, gastarbajteri, koji uglavnom imaju samo hrvatsko državljanstvo. Osim toga, sintagma da bi pravo glasa trebali imati samo oni koji u Hrvatskoj plaćaju porez, teško može stajati«, ističe dr. Lauc upitavši što je s nezaposlenima koji, doduše, plaćaju porez kroz potrošnju, ali ne ispunjavaju porezne kartice jer nemaju plaću. 
 Tomac također podsjeća na hrvatski Ustav prema kojem su svi građani i državljani ravnopravni, što znači da se hrvatskim državljanima, bez obzira gdje živjeli, ne može ukinuti biračko pravo. Ono se, smatra, može urediti zakonom tako da su birališta otvorena samo u Hrvatskoj, što znači da bi mogli ili dopisno glasovati ili doći u Hrvatsku. Napise i najave o ukidanju prava glasa dijaspori Tomac opovrgava tvrdnjom da je to nemoguće iz jednostavnog razloga - dijaspora nikad ni nije imala pravo glasa. »Riječ je samo o tome hoće li se ukinuti sadašnja praksa prema kojoj postoji posebna izborna jedinica koja obuhvaća građane što žive u drugim državama, a državljani su Hrvatske.« Dodaje da je za njega samo problem utoliko što bi zakonom trebalo osigurati da se glasuje u Hrvatskoj, a to je moguće i bez promjene Ustava - dakle, da svatko tko živi vani, a u Hrvatskoj ima prijavljen boravak, ima pravo glasati u Hrvatskoj. »Ideje o ukidanju prava glasovanja dijaspore pokazuju da ljudi zapravo ne znaju o čemu se radi. Kod nas se rasprave o nekim pitanjima javljaju u valovima radi skupljanja političkih bodova, a da prethodno nije definirano ni što je problem, ni kako ga riješiti«, kaže Tomac. Ističe da je riječ o složenom problemu i to potvrđuje primjerom Italije koja upravo sada uvodi izbornu jedinicu za talijanske državljane u inozemstvu, ali i neke druge državljane čije je iseljeništvo brojno. »Nitko nema pravo ukinuti pravo glasa našim radnicima koji primjerice, žive i rade u Njemačkoj, a u Hrvatskoj im je obitelj. Nijednom državljaninu Hrvatske ne može se ukinuti pravo glasa«, kategoričan je Tomac.
Poručuje da bi o tom problemu trebalo raspravljati u saborskim tijelima, a ne da o svemu odlučuje»šestorka kao Politbiro ili VONS«. »Mene je kao saborskog zastupnika zasmetalo da se nakon sastanka šestorke kaže - ukida se Županijski dom, ili donosi se ovo ili ono. Oni mogu rješenja predlagati kroz institucije Sabora, a ako se odlučuje između predsjednika šest stranaka, onda nam Sabor ni ne treba. Ne treba nam toliko zastupnika, dovoljan je po jedan predstavnik svake stranke i gotovo, to će nam biti jeftinije«, ironizira Tomac. »Zašto smo kritizirali VONS ako šestorka sada na isti način djeluje, i to treba reći.« Svojim koalicijskim kolegama Tomac poručuje da su najprije trebali provesti stručnu raspravu o glasovanju iseljeništva, a tek potom odlučivati, umjesto što čine posve suprotno - »odlučuju prije rasprave«.
Predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Vladimir Šeks za Vjesnik objašnjava zašto se njegova stranka ne slaže s prijedlogom vladajuće šestorke o ukidanju biračkog prava dijaspori. Prijedlog šestorke motiviran je, tvrdi, isključivo političkim razlozima: »Stranke vladajuće šestorke, poučene iskustvima iz prijašnjih izbora, ne računaju da bi na tome išta politički dobile«. Hadezeovci će stoga u parlamentu dignuti ruke protiv takvog prijedloga, a Šeks je siguran da će šest stranaka ustrajati u tome da potpuno ukinu pravo glasa onima koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj a imaju hrvatsko državljanstvo. Posljedice su »prekidanje i labavljenje spona između Hrvatske i njezina iseljeništva, što je šestorci i cilj«. Ujedno podsjeća da je u francuskom i portugalskom parlamentu dijaspora također zastupljena u određenom obliku, a upozorava na preporuku Vijeća Europe o tome da državljani koji nemaju prebivalište u zemlji, budu zastupljeni u njezinom parlamentu. Šeks podsjeća da o tome ozbiljno razmišljaju u Irskoj, Poljskoj i Italiji, koja upravo uvodi listu za iseljeništvo, radi čvršće povezanosti matične zemlje s brojnim iseljenicima. 
Šeks, dakle, misli da nefiksna kvota i dalje treba ostati u hrvatskom parlamentu. »Promjenama Ustavnog zakona omogućeno je da nacionalna manjina s osam posto udjela u stanovništvu Hrvatske ima srazmjerno pravo na broj zastupnika u Zastupničkom domu, Vladi i Vrhovnom sudu. Ako bi Srba po ovom popisu stanovništva bilo 350.000, oni bi po toj osnovi imali zajamčeno 18 zastupničkih mjesta, osam posto ministara i članova Vlade te osam posto sudaca Vrhovnog suda. Promjenom Ustava, u studenom 2000., otvorena je ustavna mogućnost da se donese izborni zakon koji bi manjinama dao pravo na dva glasa, a želi se ukinuti pravo glasa hrvatskim državljanima koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj. Ispada da su Hrvati građani drugog reda, a manjine bi trebale imati dva glasa. Zašto?«, pita se Šeks.
Predsjednik DC-a Mate Granić kaže da njegova stranka još nije zauzela službeno stajalište o tom pitanju, ali upozorava na složenost problema. U Europi su zemlje podijeljene oko prava glasovanja dijaspore, ističe Granić koji smatra da treba razdvojiti glasovanje Hrvata iz BiH od ostale hrvatske dijaspore. Tu je i problem srpskih izbjeglica, među kojima neki već imaju hrvatsko državljanstvo, a drugi imaju pravo na njega. Što se tiče glasovanja Hrvata iz BiH, Granić ističe da bi Hrvatska i BiH prema Daytonskom sporazumu trebale do kraja godine potpisati sporazum kojim bi se reguliralo dvojno državljanstvo i način glasovanja. 
Kako je poznato, predsjednik Vlade Ivica Račan najavio je da vladajuća šestorka razmišlja o ukidanju biračkog prava hrvatskom iseljeništvu. Ustavom bi se to riješilo tako da bi biračko pravo kao opće i jednako imali svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina koji »prava i obveze ostvaruju u Hrvatskoj«. Kad bi se prihvatila ta formulacija, pravo glasovanja imali bi samo hrvatski državljani s prebivalištem u Hrvatskoj, pod uvjetom da se u vrijeme izbora nalaze u zemlji. Svi drugi koji imaju hrvatsko državljanstvo a prebivalište u nekoj drugoj zemlji, ne bi imali pravo glasa. U Ustavu se sada navodi da »opće i jednako pravo glasa imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina«. 
Marko Barišić i Miroslava Rožanković
</div>
<div type="article" n="55">
Šimunović: Šestorka centralizira državu više od HDZ-a
Ne vidim nikakav razlog da županijske skupštine preuzmu ulogu Županijskog doma tako da dobiju pravo veta na zakone koje donosi Zastupnički dom, prokomentirao je za Vjesnik dr. Ivo Šimunović, predsjednik Gradskog vijeća Splita i stručnjak za lokalnu samoupravu, nakane šestorke da ukine Županijski dom Sabora.
»To bi imalo smisla ako se pojačaju ovlasti županija u lokalnoj samoupravi. No, iz onoga što predlaže šestorka, vidljivo je da se ide u smjeru da županije budu isključivo tijela državne uprave, a ne i lokalne samouprave. Stoga je besmislen prijedlog prema kojem bi, ako trećina županija ne bude zadovoljna nekim zakonom koji se tiče lokalne samouprave, on nakon 15 dana morao ići na ponovno odlučivanje u Zastupnički dom«, objasnio je. 
 Šimunović ponavlja kako iz odbijanja šestorke da se načelnici i gradonačelnici općina i gradova biraju neposredno na izborima proizlazi strah tih stranaka da će izgubiti kontrolu na terenu. Smatra da šestorka, pod firmom decentralizacije države, centralizira državu »i više nego što je to činio HDZ«. U tom smjeru, kaže Šimunović, ide i zalaganje koalicije za to da se ukinu poglavarstva u općinama te da Vlada dobije čak ovlast da imenuje čelnike županijskih ureda. 
»Takvim rješenjima Hrvatska se ubrzano centralizira nasuprot europskim trendovima jačanja lokalne samouprave«, istaknuo je Šimunović, zaključivši da je najveći nedostatak predloženih rješenja o Županijskom domu taj da se zadire u najviše državne institucije isključivo zbog političkih probitaka. (B. Bašić)
</div>
<div type="article" n="56">
Snijeg i poledica u Lici i Gorskom kotaru, bura zaustavila trajekte za Rab 
ZAGREB, 25. veljače
 - Informativni centar Hrvatskoga autokluba izvijestio je u nedjelju da zbog snijega i poledice u Lici i Gorskom kotaru cestovni promet teče sporo i uz česte zastoje. Na tom su području zbog niskih temperatura prometnice bile zaleđene pa je potreban povećan oprez i zimska oprema. No, snijeg i poledica nisu poremetili dolazak autobusa u Zagreb s juga Hrvatske te iz Rijeke. Bitnih kašnjenja nema, autobusi uglavnom dolaze na vrijeme, izjavio je u nedjelju Mijo Maloča, dežurni glavni prometnik na zagrebačkom Autobusnom kolodvoru.
U nedjelju je od 11 sati cesta Duga Resa -Senj, preko Kapele, bila otvorena za sva vozila sa zimskom opremom, izvijestio je HAK. Na dijelu ceste Zdihovo - Kupjak i dalje na županijskoj cesti za Gornje Jelenje za kamione teže od pet tona obvezni su lanci, a ostala vozila moraju imati zimsku opremu. Zbog bure Maslenički i Krčki most bili su zatvoreni za autobuse na kat, kamp kućice i motocikle. Bura je prekinula trajektni promet prema Rabu na liniji Baška - Lopar, a trajekt za Cres na pruzi Brestova-Porozina prevozio je samo automobile. Slab snijeg padao je mjestimice u Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj. S obzirom na niske temperature, poledice je bilo i na ostalim cestama u zemlji.
Na graničnim prijelazima promet je u nedjelju popodne bio srednje jakosti i tekao je uz povremena kraća čekanja.
Snijeg koji na području Plitvičkih jezera, Korenice i Prijeboja pada neprekidno od petka, zameo je i jezera i okolna naselja. Snijeg praćen vjetrom i vijavicom te niske temperature izazvali su poteškoće u prometu na državnoj cesti D-1, posebice na dijelu od Slunja preko Plitvica i Prijeboja za Korenicu. 
Unatoč naporu radnika Hrvatskih cesta koji su intenzivno čistili i posipali plitvičku cestu, bura i vijavica stvarale su probleme vozačima. No, u Policijskoj postaji Plitvička jezera tvrde da nije bilo većih zastoja. Manjih problema u opskrbi bilo je na rakovičkom i koreničkom području, ali je kruh iz Karlovca u Plitvice i Korenicu redovno stigao i u subotu i nedjelju. Neka plitvička naselja povremeno su bila bez struje. Zbog nestanka struje na televizijskom odašiljaču Lička Plješevica bilo je smetnji u praćenju televizijskog programa. 
 Ugažen snijeg i mjestimični snježni nanosi u gorskim predjelima Like otežavali su promet u nedjelju. Na cesti Senj - Brinje - Josipdol bio je zabranjen promet kamionima s prikolicama i tegljačima, a ostala vozila morala su imati zimsku opremu. Jaka bura stvarala je mjestimice snježne nanose kod Klapavice na cesti Udbina - Gračac, a opreznija vožnja bila je nužna i zbog poledice. (R. I.)
</div>
<div type="article" n="57">
Sporazum o pridruživanju ne jamči Hrvatskoj i pregovore o punopravnom članstvu
ZAGREB, 25. veljače
 - Pitanje trgovinskih povlastica te vlasništva nad nekretninama, kao i suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova bit će, najavljuju hrvatski pregovarački krugovi, glavne teme drugog kruga službenih pregovora između Hrvatske i Europske unije o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) koji se u ponedjeljak i utorak, 26. i 27. veljače, održava u Bruxellesu. »Dosad su usuglašene tri četvrtine Sporazuma, dok će u preostalom dijelu ponajviše biti riječi o dinamici liberalizacije hrvatskog tržišta za proizvode ili kupce nekretnina iz Unije«, najavio je glavni hrvatski pregovarač Neven Mimica. Na pregovorima u prosincu, odnosno siječnju, otvoreno je devet od ukupno deset poglavlja SAA. Za ponedjeljak je predviđeno otvaranje poglavlja o pravosuđu i unutarnjim poslovima, dakle o suradnji u borbi protiv organiziranog kriminala i ilegalnih migranata. 
Pregovaračima valja dogovoriti i prijelazno razdoblje za liberalizaciju hrvatskog tržišta. Hrvatska predlaže prijelazno razdoblje od tri do šest godina, a među najosjetljivije skupine proizvoda ubraja maslinovo ulje, mliječne proizvode, pšenicu i meso. Tržište EU-a već je potpuno jednostrano liberalizirano za gotovo sve hrvatske proizvode osim za ribu, vino i govedinu. 
 Hrvatska do 2006. treba biti spremna za članstvo u Europskoj uniji. Štoviše, glavninu priprema za taj strateški cilj trebalo bi obaviti do 2004. godine, dakle, za mandata Vlade premijera Ivice Račana. Taj su cilj nedavno objavili i najviši dužnosnici hrvatske Vlade. Najveći dio priprema za formalno približavanje Uniji sastoji se u prilagođivanju hrvatskih zakona onima koji se primjenjuju na razini petnaestorice. 
Budući da se taj skup europskih pravnih odredbi (acquis communautaire) sastoji od oko 80.000 stranica, u idućih četiri-pet godina moguće je raditi samo na prvom od tridesetak poglavlja acquisa i to onom koje se odnosi na uređenje unutarnjeg tržišta EU-a. Na ostalih 30 poglavlja europskoga pravnog korpusa radi se u idućoj fazi koja prethodi pregovorima o punopravnom članstvu u Uniji. Poljska i Češka, primjerice, ovih dana otvaraju i pregovaraju o posljednjim poglavljima acquisa, računajući da će ih zatvoriti najkasnije do polovice iduće godine kako bi onda bile spremne za članstvo u Uniji 2003.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju o kojem Hrvatska upravo pregovara s Europskom komisijom, praktički obuhvaća ista područja - zonu slobodne trgovine, razne oblike suradnje, financijsku suradnju, odnose i obveze u prilagodi zakonodavstva - o kojima je EU pregovarala i s tzv. prvim krugom kandidata za članstvo. Sporazumi o stabilizaciji namijenjeni su području jugoistočne Europe, preciznije Hrvatskoj, BiH, SRJ, Makedoniji i Albaniji. Makedonija je na Zagrebačkom summitu u studenome prošle godine potpisala SAA, a sada joj slijedi faza ratifikacije ugovora. 
Prema Mimičinim riječima, »pregovori su ipak najlakši dio SAA« jer je znatno teže dogovoreno primijeniti u postavljenim rokovima. U prvoj rundi pregovora temeljna politička pitanja vrlo su dobro razjašnjena, kaže Mimica. 
U tom se dijelu ističe načelo regionalne suradnje u jugoistočnoj Europi, a ta je suradnja definirana »kao mreža bilateralnih ugovora o suradnji svih u procesu stabilizacije i pridruživanja«, dodao je hrvatski pregovarač. Imajući tako formuliranu regionalnu suradnju u vidu, objasnio je, očito padaju u vodu teze o zatvaranju Hrvatske na Balkan. Pritom će Europska komisija, kao ovlašteni pregovarač s europskim Istokom, voditi računa o nečijoj spremnosti, primjerice hrvatskoj, da surađuje sa susjedima. Ako se ta suradnja ne može ostvariti stoga što Beograd, primjerice, ne pokazuje zanimanje za to, Komisija će honorirati onoga tko je kooperativan, rekao je Mimica. 
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju izraz je želja europske petnaestorice da postigne stabilno susjedstvo na jugoistoku kontinenta, i ujedno pretpostavka za kasnije eventualne pregovore o punopravnom članstvu. Za razliku od tzv. prve generacije sporazuma koje su s Unijom potpisivale Poljska, Češka, Mađarska, Slovenija... SAA ne jamči pregovore o punopravnom članstvu. Drugim riječima, SAA ne sadrži evolutivnu klauzulu koja praktički jamči da ta razina sporazuma vodi ugovoru o učlanjenju u Uniji. 
Vinka Drezga
</div>
<div type="article" n="58">
EU želi čuti hrvatska stajališta o stanju u regiji, ustvrdio Picula 
ZAGREB, 25. veljače
 - U sklopu političkog dijaloga između Hrvatske i Europske unije, u utorak će u Bruxellesu boraviti hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula koji se sastaje s europskom trojkom, predvođenom švedskom ministricom vanjskih poslova Annom Lindh. »U političkom dijalogu s Hrvatskom Unija želi čuti hrvatska stajališta o stanju u regiji, kao i u samoj zemlji«, ocijenio je u izjavi za Hinu ministar Picula. Prema njegovim riječima, EU želi da Hrvatska pozitivno djeluje na turbulentan prostor europskog jugoistoka, posebice kad je riječ o BiH i SRJ budući da iz odnosa s tim zemljama Hrvatska još vuče određene probleme. 
»Bit će također riječi o političkoj i gospodarskoj situaciji u samoj Hrvatskoj, a iskoristit ću prigodu da istaknem ona područja i projekte u kojima nam je pomoć i potpora Unije najpotrebnija. Dat ćemo i političku ocjenu dosadašnjeg tijeka pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju«, najavio je Picula. U tom kontekstu mjesto će naći i pitanje borbe protiv krijumčarenja ilegalnih imigranata. »To je postao jedan od temeljnih političkih problema kad EU razmišlja o sigurnosti vlastitih granica. Hrvatska želi dati doprinos rješavanju, odnosno želi i u fizičkom smislu što prije prestati biti tranzicijska zemlja kroz koju će prolaziti ilegalni imigranti. No, mi raspolažemo ograničenim sredstvima za borbu protiv takvih besramnih aktivnosti i biti ćemo otvoreni svakoj suradnji i pomoći od EU-a na tom polju«, naglasio je hrvatski ministar. 
Upitan očekuje li da će biti govora i o zbivanjima vezanim uz slučaj generala Norca, Picula je odgovorio kako nema razloga da i o tome ne bude riječi ako partneri iz Unije to budu željeli jer su ta zbivanja pokazala da snaga pravne države dolazi do izražaja. (H)
</div>
<div type="article" n="59">
U mjesec i pol riješio bi se dug PIK-ova od 2,2 milijarde kuna
ZAGREB, 25. veljače
 - Mjerama za financijsku konsolidaciju šest poljoprivrednih kombinata, koje bi u idućih 45 dana proveli država i ostali vjerovnici, trebali bi se riješiti ukupni dugovi PIK-ova koji iznose 2,2 milijarde kuna. Preduvjet za to je njihovo ozdravljenje, a u istom roku resorno bi ministarstvo zajedno s Hrvatskim fondom za privatizaciju trebalo pronaći strateške partnere s kojima bi se ušlo u privatizaciju tih tvrtki. 
 Mjerama za financijsku konsolidaciju PIK-a Vrbovec, Orahovice d.d., Jasinja d.d. u Slavonskom Brodu, vukovarskog Vupika, Belja u Dardi i Đakovštine u Đakovu, koje je u četvrtak donijela hrvatska Vlada, predlaže se da država, banke, dobavljači i zaposleni dio dugova otpišu, reprogramiraju ili dokapitaliziraju. Predložene mjere trebali bi sustavno provesti svi sudionici u nagodbi u sljedećih mjesec i pol. 
 Šest kombinata duguju državi 1,1 milijardu kuna, a banke potražuju 692 milijuna kuna, dobavljači 309 milijuna, te zaposlenici gotovo 123 milijuna kuna. Od šest PIK-ova, najveći je dug PIK-a Vrbovec - više od 968 milijuna kuna. Država je spremna otpisati 123 milijuna kuna, dokapitalizirati sa 744 milijuna kuna, reprogramirati 244 milijuna te preuzeti otplatu 254 milijuna kuna kredita. Prema tom modelu, trebali bi se riješiti i ti i dugovi bankama koje bi otpisale 62 milijuna kuna. Dokapitalizacijom bi se sredilo deset milijuna, a reprogramiranjem preostalih 364 milijuna kuna duga. Dobavljači svoja potraživanja koja premašuju 300 milijuna kuna najvećim bi dijelom riješili reprogramom - 183 milijuna kuna, dok je otpisom predviđeno rješavanje 117 milijuna kuna. Zaposlenici bi trebali otpisati 59 milijuna kuna svojih potraživanja, dok bi kroz dokapitalizaciju riješili pitanje 25 milijuna kuna, a reprogramiranjem 37 milijuna.
 Najveći dužnik, PIK Vrbovec, više od 581 milijun duga riješio bi dokapitalizacijom. Smanjio bi se broj zaposlenih s 2094 na 1560 bilo slanjem u prijevremenu mirovinu, bilo raskidom ugovora zbog organizacijskih promjena. Za rješavanje problema viška zaposlenih potrebno je 15 milijuna kuna. Za Vrbovec je predviđena prodaja ili likvidacija povezanih društava u zemlji i inozemstvu, pokretanje novog proizvodnog ciklusa uz pomoć HBOR-a od 64 milijuna kuna te privatizacija. Za privatizaciju PIK-a Vrbovec već je zainteresirana varaždinska Vindija.
 Najveći dio Vupikovih dugova, koja premašuju 191 milijun kuna, trebao bi se riješiti reprogramom. Tehnološki višak radnika (440 zaposlenika od 1012) zbrinut će se pomoću 14 milijuna kuna Ministarstva poljoprivrede. Predviđene su prodaja i izdvajanje dijelova izvan poslovne jezgre i formiranje tehnoloških cjelina kao profitnih centara. Đakovština sa 700 zaposlenih duguje gotovo 238 milijuna kuna. Rješenje za najveći dio duga - 131 milijun - bio bi reprogram i prodaja pojedinih dijelova tvrtke. Belju će se otpisati 148,3 milijuna kuna duga, više od 201 milijun riješit će se dokapitalizacijom, a 26 milijuna reprogramom. Mjerama zbrinjavanja broj radnika smanjit će se s 2690 na 1750, za što je potrebno 33 milijuna proračunskih kuna. Slično će biti riješeni dugovi Orahovice (120 milijuna) i slavonskobrodskog Jasinja (gotovo 100 milijuna). (H)
</div>
<div type="article" n="60">
Hrvatska će imati manjak hrane: imamo samo pet proizvoda dovoljno za svoje potrebe!
Jedino vina, pšenice, kukuruza, peradarskog mesa i jaja imat ćemo dovoljno za svoje potrebe, kod ostalih proizvoda očekuje se manjak / Posebno se to odnosi na biljno ulje i šećer, ovčije, svinjsko i goveđe meso, te mlijeko, povrće i voće / Godinama ostvarujemo veći uvoz od izvoza poljoprivredno - prehrambenih proizvoda / Zabrinjavaju i podaci o poljoprivrednim domaćinstvima: oko 51 posto onih koji se bave poljoprivredom stariji su od 50 godina i većinom - nemaju nasljednika
ZAGREB, 25. veljače
 – Hrvatska će prema planu proljetne sjetve na godinu morati uvoziti konzumni šećer, te veće količine sirovog ulja, jer se domaće potrebe ne mogu podmiriti iz vlastite proizvodnje. Uz to, zabrinjava da naša zemlja ima ukupno samo pet proizvoda (vino, pšenica, kukuruz, peradarsko meso, te jaja) dovoljnih za svoje potrebe, iako bi prema uvjetima, odnosno na »zeleno-plavoj njivi«, mogla proizvoditi sve osim južnog voća, kave i začina. 
 U Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva kažu da analiza samodostatnosti domaće proizvodnje hrane pokazuje manjkavost kod većine poljoprivrednih prizvoda, posebice kod ovčijeg, svinjskog i goveđeg mesa, mlijeka, povrća i voća. Studijom proizvodno-potrošnih bilanci poljoprivrednih proizvoda, obuhvaćeno je više od 50 poljoprivrednih proizvoda, koji u ukupnoj vrijednosti domaće agrarne proizvodnje sudjeluju s više od 90 posto. Ona pokazuje da tropskog i mediteranskog voća proizvodimo samo 16 posto dovoljno za potrebe domaćeg tržišta. Proizvodnja biljnog ulja kreće se oko 52 posto u odnosu na potrebe, voća (ukupno) 56 posto, ovčijeg mesa 61 posto, šećera 79 posto, goveđeg mesa 75 posto (do pojave kravljeg ludila, nakon čega je prodaja govedine smanjena za 50 posto!), mlijeka 81 posto, povrća 83 posto...
 Prošlogodišnji uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda činio je skoro 10 posto ukupnog hrvatskog uvoza (1999. godine taj udio je iznosio 10,5 posto), dok je izvoz činio 9,78 posto cjelokupnog izvoza (1999. godine je bio 11,64 posto). Rekordan deficit u razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ostvaren je 1997. godine, kad je iznosio više od 465 milijuna dolara, dok je u 1998, godini razlika između uvoza i izvoza smanjila na 321,9 milijuna dolara. Usporavanje uvoza i izvoza karakteriziralo je lanjsku ukupnu hrvatsku razmjenu s inozemstvu, a tako i razmjenu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
U ukupnoj razmjeni poljoprivrede i prehrane deficit razmjene proizvoda biljne proizvodnje i prateće industrije, kažu u Sektoru za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo pri Hrvatskoj gospoodarskoj komori, iznosio je 188,9 milijuna dolara, dok je kod uvoza i izvoza stočarskih i ribarskih proizvoda iznosio 89 milijuna dolara.
Od 17 poglavlja carinske tarife proizvoda biljne proizvodnje i prateće industrije deficit je ostvaren kod njih 14, a najveći od 54 milijuna dolara pri razmjeni voća za jelo i agruma. Veća vrijednost izvoza nad uvozom ostvarena je kod raznih proizvoda koji su dodatak hrani, kao što su, primjerice Vegeta, juhe i slični proizvodi. Kod tih je proizvoda ostvaren 11,3 milijuna dolara veći izvoz, a slično je bilo i u razmjeni pića, alkohola i octa (14,2 milijuna dolara), te duhana (26,5 milijuna dolara).
 Kod stočarskih proizvoda, u prvom redu mlijeka, manjak je bio veći od 95 milijuna dolara, a kod ribarskih je ostvaren suficit nešto veći od šest milijuna dolara. Među stočarskim poizvodima pozitivna vanjskotrgovinska bilanca ostvarena je jedino u razmjeni prerađevina od mesa (10,9 milijuna dolara), dok je najveći manjak bio kod hrane pripremljene za životinje - 32,28 milijuna dolara. Zabrinjava da se na listi uvoza nalazi primjerice slama, prezle i dr. 
U Ministarstvu poljoprivrde i šumarstva drže da u posljednjih pet godina pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednoj i prehrambenih proizvoda iznosi tek 60 posto. Primjerice, u zemljama Europske unije (EU) oko 93 posto hrane se proizvodi iz vlastite proizvodnje, a uvozi se sedam do osam posto.
 Nadalje, zabrinjavaju podaci o sadašnjem stanju hrvatskog agrara, iako poljoprivreda u hrvatskom bruto domaćem proizvodu sudjeluje s oko devet posto, nešto više u zaposlenosti (13 posto), a u vanjskotrgovionskoj razmjeni sajedno s prerađivačkom industrijom oko 12 posto. 
Oko 51 posto stanovništva koje se bavi poljoprivrednom je starije od 50 godina. Uz to, dobar dio obiteljskih poljoprovrednih imanja, nema nasljednika. S druge strane, 36 posto prosječnih izdataka domaćinstava, odlazi na troškove hrane. Usporedbe radi, u najsiromašnijim zemljama taj postotak je iznad 50 posto, a u EU oko 20 posto.
Marinko Petković
</div>
</div>

</body>
</text>
</TEI.2>

page sljedećih

i doprinosi D. Ćavara