NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20010220].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 214157 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>20.02.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Generali su prejako zaljuljali čamac u kojem svi sjedimo</p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> – Politička zloraba vojske danas se javlja uglavnom u zemljama koje nemaju razvijenu demokratsku tradiciju i u kojima prevladava stav da su »časnici oslonac vojske, a vojska oslonac države«. Mješavine civilokratske vlasti (u kojoj civili u rukovođenju zemljom koriste vojne metode djelovanja i organiziranja) i militokracije (u kojoj vojnici, osobito aktivni, žele biti relevantni politički faktor u kreiranju unutarnje i vanjske politike) susreću se u afričkim državama južno od Sahare te u nekim arapsko-islamskim režimima. Ranije civilne elite koje su vladale na vojni način ili uz otvorenu podršku vojske koja je svima u državi nametala svoju političku volju ili volju privilegirane manjine, bile su česte u Latinskoj Americi i Aziji (u 70-im i 80-im godinama na Filipinima, a u novije doba u Indoneziji).</p>
<p>Kod nas se zadnjih mjeseci razvila neka vrsta bonapartizma na hrvatski način. Skupina umirovljenih visokih časnika hrvatskih Oružanih snaga, koji čak tvrde da su njihove pozicije nestranačke a da sve što poduzimaju, poduzimaju u ime naroda, koriste aktualne društvene i socijalne probleme kako bi se nametnuli kao samostalni politički faktor koji želi izvršiti preokret u državi. No, ni jedna politička opcija s osloncem na vojsku - makar i njezin umirovljeni generalski dio - neće proći u Europi i NATO-u. Hrvatska vlada, Sabor i predsjednik države ne smiju u ovoj situaciji pokazivati nojevski mentalitet jer njihovi protivnici u tome vide samo znakove slabosti, neodlučnosti i nesposobnosti.</p>
<p>Nesumnjivo je da umirovljeni generali imaju snažnu političku volju koja je ravna njihovoj borbenoj volji u ratnim vremenima. Njih pokreću motivi koji se temelje na tipičnim vojničkim obrascima ponašanja. U svojim zahtjevima i istupima strogi su, energični i ultimativni. No, ni jedan od njih, kada bi i došao na vlast i (»ovako ili onako«) otjerao Račana i Mesića, ne bi bio uspješan vođa. Uspješni suvremeni političar koji izrasta u lidera mora, naime (prema zapadnim standardima), gotovo bez izuzetka posjedovati barem prosječnu inteligenciju, prosječne fizičke sposobnosti te taktičnost i dobronamjernost.</p>
<p>U skupini generala koji trenutno drmaju hrvatskom političkom scenom, nema ujednačenosti i homogenosti po tim kriterijima. Tko je inteligentan nije taktičan, tko je dobronamjeran nije više fizički u najboljem stanju, tko je pak fizički zdrav, nije intelektualno superioran, osobito ne u retoričkom smislu. To govori da umirovljeni generali nemaju što tražiti u politici. Mjesto im je (prema sposobnostima, obrazovanju i dobi) u institutima i izdavačkim zavodima gdje mogu, naravno - do mile volje, proučavati Domovinski rat i pisati o svojoj ulozi u njemu. Netko će se možda bolje snaći u omiljenom poduzetničkom biznisu, na savjetničkim mjestima u zaštitarskim tvrtkama ili naprosto kod kuće, s unucima i kućnim ljubimcima.</p>
<p>Ostali aktivni časnici u hrvatskim Oružanim snagama moraju se konačno pomiriti s tim da s ratnoga moraju prijeći na mirnodopski način rukovođenja i ponašanja. Klausewitz je davno primijetio kako rat nije samo akt razuma niti samo strast. On je i jedno i drugo. U ratu se brzo rješavaju sve razlike u mišljenjima. Pobjeđuju one vojske i države koje točno znaju tko im je autoritet i gdje mu je središte. U miru, središnji se autoritet gubi ili blijedi. Stoga u samoj vojsci »papirnati meci« koji se u svakodnevnoj mirnodopskoj administrativnoj borbi ispaljuju bez dima i baruta, često čine kukavicama i bezvoljnima one časnike, koji su se s većom hrabrošću izlagali pravim metalnim zrnima. Dok smrt ili teško ranjavanje u borbi donose priznanje za hrabrost u službi, poraz u nekoj birokratskoj raspravi, polemici i unutarinstitucionalnom sporu donosi osjećaj sramoćenja i fatalnog gubitka do tada briljantne karijere. O bilo kakvoj vrsti krivične odgovornosti, makar i zbog najmanjeg izgreda i tuče u gostioni, da i ne govorimo.</p>
<p>U zapadnoj demokraciji (koju i Hrvatska navodno razvija) oduvijek je u miru pero bilo moćnije od mača. Izazivanje društvene nestabilnosti u i inače rasklimanom sustavu nije baš najbolji put i preporuka za nekoga tko se nakon vojske želi upustiti u politiku. Naši umirovljeni generali prejako su zaljuljali čamac u kojemu sjedimo - i mi i oni. Ono što ne valja i ne funkcionira, postaje u ratu i borbi prilično brzo i bolno uočljivo. U mirnodopskoj politici stvari idu daleko sporije, a ratnički mentalitet i neumjereni super-ego obično su deplasirani i politički kratkoročni. Strpljivost, racionalnost i lukavost, lišene krutog vojničkog poimanja stvarnosti, glavne su odlike uspješnih modernih političara, pa bi tako trebalo biti i u Hrvatskoj.</p>
<p>Koliki je nesporazum između suvremenosti i onoga što žele neki od generala, pokazuje i primjer kada jedan od njih tvrdi kako »ne priznaje Mesića svojim vrhovnim zapovjednikom«, a drugi pak smatra da bi on bio najzadovoljniji kada bi vrhovni zapovjednik hrvatskih Oružanih snaga bio političar poput američkog predsjednika. Koje li zablude i neznanja! Jer, kad predsjednik SAD-a nešto vojsci naredi, onda to tako mora i biti. Ako mu se tko iz vojne hijerarhije suprotstavi na bilo koji način i bez obzira na ratne zasluge pa mu, na primjer, piše i pisma prosvjeda ili mu šalje peticije ili ga ostavi da ga kao mulac čeka na dogovorenom sastanku u Bijeloj kući, a ne daj Bože, da ga slučajno javno vrijeđa, psuje i ponižava - ide pred vojni sud!</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>»Narodno« nezadovoljstvo u crnilu ustaške ikonografije</p>
<p>Pozdravi »Za dom«, »U« značke, uzdignute desne ruke, ustaške budnice »Evo zore, evo dana...«, govor šovinističke mržnje, vrijeđanje pripadnika vlasti i neistomišljenika, psovke </p>
<p>i neprihvatljivi transparenti na prosvjednim skupovima nemaju veze sa zaštitom dostojanstva i digniteta, pogotovo ne Domovinskog rata</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> – Koji se pozdrav na prosvjednim skupovima proteklih dana najčešće izgovarao? »Za dom!« Koji uzvik su mase najbrže i najglasnije prihvaćale, pretvarajući ga u frenetično skandiranje? »Mesiću, Cigane!« Ta dva primjera poslije kojih se, kao po pravilu, tražilo prijevremene izbore, suđenje vlasti za veleizdaju i slično, na žalost, samo su djelić ikonografije koja je u velikoj mjeri zasjenila prvobitne najave Stožera za zaštitu dostojanstva Domovinskog rata i prosvjedne skupove pretvorila, mnogi smatraju, u neoustaške orgije.</p>
<p>Međutim, početna okupljanja nezadovoljnika u Cetinskoj krajini nisu nagovještavala takvu preobrazbu i političku nadgradnju bunta protiv sudbine čovjeka koji se tamo slavi kao narodni heroj.</p>
<p>»Na djelu je temperament srca, ali i razuma, a sve radi zaštite generala Mirka Norca i vrijednosti Domovinskog rata«, pričao nam je vrlički gradonačelnik Niko Rebić prvoga dana »cetinskog ustanka«, samo nekoliko sati nakon što su njegovi sugrađani blokirali državnu prometnicu upravo na mjestu na kojemu su se, također blokadom, suprotstavili postrojbama bivše JNA, koje su 1991. godine okružile Kijevo.</p>
<p>»Ovdje je rat počeo, ovdje će i završiti«, poručili su Vrličani, ispraćajući nas u Sinj. Nije bilo nikakvih vrijeđanja, ustaških znamenja, uzdignutih desnih ruku, osim domoljubnih pjesama koje su se puštale s razglasa iz jednoga otvorenog automobila.</p>
<p>Sinj je drugoga dana prosvjeda već naznačavao radikalizaciju i ikonografijom prosvjednih skupova i političkim porukama koje su se mogle čuti od brojnih govornika. Stjepan Mesić je i »službeno« nazvan Stevanom, a Ivica Račan - Jovicom. Političari su počeli sve aktivnije sudjelovati u artikuliranju »narodnog nezadovoljstva«. U Sinju je najburnije pozdravljen splitsko-dalmatinski župan Branimir Lukšić, hadezeovac, i to već nakon prvih riječi: »Maske su pale i karte su na stolu!«</p>
<p>Time je jasno naznačena interakcija najveće oporbene stranke u Hrvatskoj, HDZ-a, i promicatelja »zaštite dostojanstva Domovinskog rata«, koja se sljedećih dana sve više stapala u jedno - žestoku osudu vladajuće šestorke.</p>
<p>Kaštel Stari, u manjem obliku, i Split, u »velebnom« izdanju, kako su to neprestano ponavljali sudionici skupa, bili su nastavak krešenda uvreda i pogrdnih izraza, a mučninu je dodatno pojačavala ničim obuzdavana poplava prigodnih transparenata i simboličnih nošnji koje su prizivale jedno zaboravljeno mračno razdoblje.</p>
<p>»Evo zore, evo dana...«, ustaška budnica, uskrsnula je u svojevrsnu himnu prosvjednih skupova i u izvornom obliku, ali i inačicom »Oj, Ivica i Stipane, pojest će vas crne vrane«, tragično preminulog pjevača Joška Tomičića.</p>
<p>Mesić je u javnosti definitivno označen »Ciganinom«, Vesna Pusić »Srpkinjom«, a HDZ-ova brojna delegacija, koja je doslovno stajala iza govornika (brojni predstavnici vodstva HDZ-a stajali su u dnu pozornice, iza govornika, podupirući izrečene zahtjeve!), ničim se nije ni pokušala ograditi od retorike koja je, primjerice, kroz usta Zvonimira Šeparovića, zagovarala osnivanje prijekih sudova ili, poput Luke Podruga, pozivala na neplaćanje televizijske pretplate »Jutelu«.</p>
<p> No, ako se svi ti zahtjevi čak i prihvate kao legitimno pravo na iznošenje vlastitog mišljenja, nesporno je nevjerojatno da ama baš nitko s pozornice nije smatrao shodnim ograditi se od bujice prostota, transparenata sa šovinističkim porukama ili ustaško-folklornog kolorita, koji se mogao vidjeti na splitskoj rivi.</p>
<p>Zagrebački skup na Markovu trgu zato se ikonografski i mogao pretvoriti u predstavu »crnila«, »Za dom« pozdravljanja, »U« značaka, ispruženih desnih ruku... Mogao, jer toleriranje toga na prosvjednim skupovima prethodnih dana negdje se trebalo pretvoriti u protuakciju.</p>
<p>Od Markova trga, svaki prosvjedni skup će se jamačno mjeriti količinom »prigodnog« znakovlja. Neoustaštvo se, razvidno, na mala vrata opet uvuklo u hrvatski politički život, a koliko će opstati, pokazat će sljedeći događaji.</p>
<p>Strasti i nezadovoljstvo vlašću dosad nisu »dopuštali« posvećivanje veće pozornosti sablastima prošlosti, koje su se malo po malo uvukle i u nastupe glavnih govornika. Jedino ako i oni s najvećom političkom odgovornošću, prije svega HDZ, čiji čelnik se odredio glasnogovornikom dijela nezadovoljnih veterana Domovinskog rata, ne kane ubuduće uvesti »Za dom« kao službeni pozdrav!</p>
<p>Vjesnik će idućih dana objaviti seriju razgovora o desnom ekstremizmu u Hrvatskoj. U broju od srijede govori dr. Mate Granić.</p>
<p>Željko Garmaz</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Četiri petine Hrvata podržava priključivanje Europskoj uniji</p>
<p>Oko 80 posto građana od priključenja EU očekuje otvaranje granica, razvoj gospodarstva, znanosti i obrazovanja / Od ljeta je sa 54,9 na 65,4 posto porastao broj građana koji žele i suradnju u regiji</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> – Gotovo četiri petine hrvatskih građana (78.5 posto) podržava uključivanje Hrvatske u Europsku uniju (EU), objavljeno je u ponedjeljak na konferenciji za novinare Ministarstva za europske integracije. U usporedbi s drugim zemljama kandidatima, hrvatski građani najpozitivnije ocjenjuju punopravno članstvo u EU-u, istaknuo je Ivan Jakovčić, ministar za europske integracije. </p>
<p>Prema rezultatima Centra za ispitivanje tržišta, opće je mišljenje oko tri četvrtine hrvatskih građana o EU-u ostalo pozitivno još od prošlog istraživanja, u srpnju prošle godine. Naime, Ministarstvo za europske integracije svakih šest mjeseci upriličuje istraživanje stavova javnosti o EU-u. Valja naglasiti da je u srpnju prošle godine 77.6 posto građana dalo podršku priključenju Hrvatske Uniji, dok se u prosincu vidi porast - za ulazak u EU eksplicitno se izjasnilo 78.5 posto građana.</p>
<p>»Podjednako kao i prije šest mjeseci, oko 80 posto građana očekuje od priljučenja EU-u otvaranje granica, razvoj gospodarstva te napredak znanosti i obrazovanja«, kazala je Gordana Vučinić-Palašek iz Centra za istraživanje tržišta. Nešto manje, dodala je, ali još uvijek više od 70 posto građana očekuje veliki napredak općenito i viši standard. »Ipak, postoji naznaka stagnacije u optimističnim očekivanjima građana, jer je broj onih koji to očekuju u prosincu bio nešto manji nego u srpnju - oko 2.6 posto«, rekla je Vučinić-Palašek.</p>
<p>Najveća razlika između dvaju istraživanja, rekla je, jest svijest građana o nužnosti suradnje zemalja u regiji, koje je porasla čak 10,5 posto (u prosincu 65,4 posto, u srpnju 54,9 posto) i to je najvažnija razlika u rezultatima dvaju istraživanja, rekla je Vučinić- Palašek, dodavši da je na to najvjerovatnije utjecao Zagrebački summit, održan neposredno prije provođenja ankete. »Istodobno, ne osjeća se strah građana da će Hrvatska uključivanjem u EU djelomično izgubiti samostalnost i suverenitet. Udio onih koji se toga boje bio je i ostao na razini trećine građana«, kazala je Vučinić- Palašek.</p>
<p>Jakovčić je naglasio da su građani uvjereni da »regionalna suradnja nije bauk, jer je moguć individualni pristup«. »U kontaktima s Europskom komisijom dobili smo ohrabrenje činjenicom da će u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju biti prihvaćene hrvatske sugestije«, istaknuo je Jakovčić te ponovio da je Hrvatska za regionalnu suradnju, ali ne i regionalnu sudbinu. </p>
<p>Izrazivši zadovoljstvo rezultatima istraživanja, Jakovčić je primijetio da su oni dio izrade komunikacijske strategije koja će ubrzo doći na Vladu. »Ta će strategija omogućiti svim građanima da dobiju informacije o EU-u te da upravljaju procesom približavanja Hrvatske Uniji«, rekao je Jakovčić. »Evidentno je da građani žele informacije o EU-u«, kazao je Jakovčić. Dodao je da su mlađi građani (od 15 do 44 godine) čak 84 posto za uključivanje u EU. »Kad krenemo s analizom učinaka i prevođenjem i implementiranjem enormne legislative Unije, može se očekivati pad optimizma, ali važno je da zadovoljstvo ne padne ispod 65 posto«, ustvrdio je Ivan Jakovčić.</p>
<p>Na pitanje o tijeku pregovora Hrvatske i EU-a o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, Jakovčić je odgovorio da sve teče po planu i da je praktički gotovo sve dovedeno do kraja. »Sporazum će nam biti u džepu prije kraja lipnja, a potom slijedi bitka za njegovu realizaciju«, istaknuo je Jakovčić, dodavši da je Hrvatska samo djelomično spremna za prilagodbu europskoj legislativi. »Točnije, spremni smo manje od 50 posto za prilagodbu acquis communautaireu«, kazao je Jakovčić.</p>
<p>Odgovarajući na pitanje o tome hoće li prosvjedi u Hrvatskoj ugroziti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Jakovčić je rekao da političari u EU-u nemaju razloga brinuti o tome, jer su prosvjedi »demokratska stvar i legitimno pravo građana svake zemlje«.</p>
<p>U istraživanju je također navedeno da je od srpnja do prosinca prošle godine porastao broj onih koji smatraju da mediji, a najviše televizija, daju dovoljno pravih informacija o EU-u.</p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Koncilovo neriješeno potezanje konopa</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Poput potezanja konopa u kojemu sudac pazi da ni jedna strana previše ne pretegne! Tako bi se sažeto mogao opisati komentar u posljednjem broju katoličkog tjednika Glas Koncila, naslovljen: »Hrvatski nacionalni interesi obvezuju«. Rekapitulirajući usporednim pregledom apel »južnih biskupa«, priopćenje Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije i poruku nadbiskupa Josipa Bozanića, povodom građanskih prosvjeda podrške generalu Mirku Norcu, Koncil je pokušao razmrsiti čvor unutarcrkevnih proturječja, tako da pojednostavi skalu crkvenih gledišta i svede je na dva kraja »gordijskog konopa«. Na jednoj strani Koncil podržava prosvjede u onoj mjeri u kojoj su oni okrenuti zaštiti nacionalnih interesa i vrijednosti Domovinskog rata te, shodno tome, drži posve opravdanom podršku »južnih biskupa« domoljubnoj reakciji naroda, upozoravajući k tome obnašatelje državne vlasti da »nastalo stanje prouče cjelovito, uzimajući u obzir prebolna iskustva i nezacijeljene rane i traume hrvatskog naroda iz dugog razdoblja neslobode, a kojoj su kumovali i čimbenici koji, kakav je dojam, postaju sve glasniji u sadašnjoj hrvatskoj javnosti«. </p>
<p>Na drugoj pak strani, Koncil osuđuje one koji su prosvjede iskoristili za promociju vlastitih političkih interesa, i eventualno ponovnog osvajanja vlasti. »Zakonite prosvjede, duboko zabrinutih za dobro hrvatskog naroda i hrvatske države, očito je, politički upotrebljavaju za svoju promidžbu i oni koji su već imali prilike puno više učiniti za zaštitu objektivnih hrvatskih nacionalnih interesa, koji su mogli procesuirati pojave prekoračenja nužne obrane, a ne naivno najprije prizivati osnivanje Haaškog suda, a onda, kad se on usmjerio i na Hrvatsku, predati pojedince kao žrtvene janjce, naivno misleći da će to biti dosta«, sažeo je Koncilov komentator u jednoj rečenici svu hipokriziju manipulacije prosvjedima. Pritom, upozorava kako »nije časno nacionalne interese, za koje se umire i do kojih je stvarno stalo većini prosvjednika, instrumentalizirati za stranačke interese te svjesno zamagljivati i pojednostavnjivati probleme koji zahtijevaju objektivna promišljanja i nijansiranja«.</p>
<p> Treba istaći, da u dosadašnjim službenim reakcijama crkvenih velikodostojnika nije bilo ovako jasne i direktne osude političkih manipulatora prosvjeda, stoga je u ovom komentaru Kaptol indirektno istakao ono, što je službenim priopćenjima hotimice propustio. </p>
<p>U epilogu komentara, pak, Koncil definitivno daje prednost priopćenju Vijeća HBK, da se problemi moraju rješavati na principima pravne države, jer konkretno upozorava da »nitko u Hrvatskoj, pa ni zbog najvećih zasluga, ne smije biti iznad zakona, ako želimo izgraditi civiliziranu i pravnu državu«, napominjući da su se za takvu Hrvatsku borili njeni branitelji i da to obvezuje, kako one na vlasti, tako i one koji žele doći na vlast. </p>
<p>Usprkos tome, prvotni dojam ostaje, da nije lako suditi u potezanju konopa, a paziti da zastavica ne pretegne previše na stranu bilo kojeg tima potezača. Jer, evidentno je da iza svakoga tima, na oba kraja konopa, stoje i navijači iz crkvenih (bilo klerikalnih, bilo vjerničkih) redova. Zato što bi ponovna podjela (kao prije nekih šest desetljeća) bila previše bolna, igra balansiranja mora se nastaviti, čak i ako joj se ne nazire kraja...</p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="5">
<p>Gradonačelnici Maribora i Zagreba za izgradnju Pirinske autoceste</p>
<p>Gradonačelnici Zagreba i Maribora, Milan Bandić i Boris Sovič, pokrenut će inicijativu prema vladama Republike Slovenije i Republike Hrvatske, kojom će se zatražiti realizacija projekta Pirinske autoceste, čija je ideja rođena prije trideset godina. Ista će inicijativa zatim biti proslijeđena i vladama Njemačke i Austrije, od kojih se očekuje potpora u realizaciji poveznice gradova na potezu od Nürnburga do Dubrovnika. </p>
<p> – Složili smo se da izgradnju autoceste ubuduće ne trebamo smatrati otvorenim, nego zajedničkim pitanjem, na kojemu se moraju i žele angažirati obje strane. Ako je dosad i bilo nekih mišljenja prema kojima za Pirinski pravac postoji alternativa, danas je tako nešto definitivno odbačeno, rekao je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Gradonačelnik Maribora Boris Sović izrazio je zadovoljstvo rezultatima razgovora s Bandićem, ali i s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem, koji je u ponedjeljak također primio mariborsku delegaciju. Posebnu zahvalu Sovič je uputio zagrebačkoj gradskoj upravi, koja je Mariborčanima omogućila prezentaciju svoje kulturne, turističke i gospodarske ponude na zagrebačkim ulicama i trgovima. </p>
<p>Dvojica su gradonačelnika dogovorila i suradnju na skijaškom planu – predstavnici Skijaškog centra Maribor voljni su Zagrebu ponuditi svoja iskustva u oživljavanju Medvednice i stvaranju ski-centra Sljeme. Uz to, gradonačelnici Zagreba i Maribora razgovarali su o mogućnostima proširenja gospodarske i kulturne suradnje, pa i o mogućem stvaranju svojevrsne kulturne transverzale Zagreb-Maribor-Graz, koja je također povezana s izgradnjom autoceste. (vf)</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Radnici Zagrepčanke ne smiju na sjednicu Gradske skupštine</p>
<p>Goran Hill o predstojećoj sjednici Skupštine/Vijećnici će raspravljati o programu kreditiranja seljačkih gospodarstava, financiranju jedinica mjesne samouprave, stanju sigurnosti u gradu i naknadama članovima vijeća gradskih četvrti/Počast Červenku</p>
<p>Predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Goran Hill potvrdio je na konferenciji za novinare u ponedjeljak da ne namjerava dopustiti ulazak na predstojeću sjednicu gradskog parlamenta predstavnicima radnika Zagrepčanke Trgovina d.d. u stečaju. Predstavnici sindikata Mario Iveković i Vjekoslav Salmić svoje su pozive za sjednicu dobili, kao što je i uobičajeno, i oni će moći prisustvovati sjednici, no boravak na galeriji za 20-ak radnika neće biti moguć iz nekoliko razloga.</p>
<p> – Zahtjev neću odobriti jer to nije uobičajeno. Radnici imaju svoje predstavnike koji će im prenijeti sva zbivanja na sjednici, a osim toga, sjednica se ionako može pratiti uživo, na radiju, rekao je Hill te dodao da je takvu odluku donio i zbog neargumentiranih radničkih istupa u medijima, prema kojima »gradonačelnik dijeli pinku, a u cijeloj priči oko Zagrepčanke pazi na vlastite interese«. Radnici su, inače, zatražili dolazak na sjednicu, budući da će jedan od gradskih zastupnika tijekom aktualnog sata postaviti gradonačelniku pitanje vezano uz budućnost njihove tvrtke. Na sjednici Gradske skupštine u utorak, koja će započeti minutom šutnje za preminulog generala Zvonimira Červenka, vijećnici će raspravljati o programu kreditiranja seljačkih gospodarstava na području Grada Zagreba, o promjenama u stručnim službama gradske uprave te o financiranju jedinica mjesne samouprave. Uz to, zanimljivu bi raspravu mogla potaknuti točka dnevnog reda vezana uz naknade predsjednicima, potpredsjednicima i članovima vijeća gradskih četvrti, koja će se pred vijećnicima u utorak u neizmijenjenom obliku pojaviti po drugi put. Naime, prijedlog odluke kojom bi se naknade isplaćivale u omjeru 60:30:20 posto prosječne plaće u gospodarstvu (predsjednici: potpredjednici:članovi), na protekloj su sjednici zastupnici odbacili većinom glasova, a predlagač je sada odlučio ponovno izaći s neizmijenjenim materijalom. </p>
<p>Amandmane na navedenu odluku podnijeli su klubovi zastupnika HSLS-a i HDZ-a, prema kojima bi se naknade isplaćivale u omjeru 40:20:10, odnosno, 40:30:20. Vijećnicima će se obratiti i predstavnik PU zagrebačke, koji će iznijeti informaciju o stanju sigurnosti, a raspravljat će se i o zaključivanju sporazuma o suradnji sa Ljubljanom i Moskvom. Govoreći o skorom odlasku zagrebačke delegacije u Ljubljanu, Hill je istaknuo kako smatra da nije u redu što među predstavnicima grada neće biti niti jednog predstavnika Gradske skupštine.</p>
<p> Hill je prokomentirao i prosvjede koji su se održali u Zagrebu, ocijenivši da je riječ o demokratskom pravu građana, iako on osobno u takvim postupcima, bez obzira u čijoj se organizaciji događali, ne vidi rješenje problema. Budući da su upravo u zgradi Skupštine prošloga četvrtka prosvjednici imali svoj stožer, Hill je izjavio kako nikakvih problema nije bilo. Na tome treba zahvaliti policiji, rekao je predsjednik Skupštine, koji nije propustio dodati kako uopće nije sretan »kad jedan Tomislav Merčep uđe u ovu zgradu«. (Vedran Flajnik)</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>»Zeleni« traže donošenje zakona kojim se zabranjuje genetski modificirana hrana</p>
<p>Članovi Zelene akcije izrazili nezadovoljstvo međunarodnim seminarom Biotehnologija i okoliš, koji se održava u Zagrebu/U Hrvatskoj se prodaje oko 400 proizvoda koji u sebi sadrže sastojke genetski preinačenih organizama, a koji nisu označeni, ističu Zeleni </p>
<p>Članovi Zelene akcije okupili su se u ponedjeljak ispred zgrade Ministarstva gospodarstva, kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo međunarodnim seminarom pod nazivom »Biotehnologija i okoliš«, koji se u Zagrebu održava od 19. do 23. veljače. </p>
<p>Naime, u Zagreb su na četverodnevni simpozij stigli međunarodno priznati znanstveni stručnjaci, s namjerom da podijele svoja iskustva i ideje vezane uz biotehnologiju i genetiku, te istaknu njezine prednosti, koje su, kako kažu, neophodne za današnji ljudski život. Tako će svoja iskustva s publikom, u kojoj je prvog dana seminara sjedilo i mnogo zainteresiranih studenata, podijeliti znanstvenici i profesori poznatih svjetskih i domaćih znanstvenih sveučilišta.</p>
<p>– Okupili smo se pred Ministarstvom gospodarstva kako bi skrenuli pažnju na hitno donošenje i provedbu zakona kojim se zabranjuje uvoz, proizvodnja i eksperimentalni uzgoj genetski modificiranih organizama u Hrvatskoj, rekla je voditeljica tima Zelene akcije, Karmen Bijelić, napominjući kako se Sabor još u studenome 1998. godine jasno očitovao protiv genetski promijenjene hrane, njenog uvoza i uzgoja, te da do danas nije donesen zakon koji bi to regulirao.</p>
<p>– Usprkos saborskoj odluci, tvrtka »Pioneer« je 1999. godine na poljima Agronomskog fakulteta u Zagrebu organizirala pokusnu sjetvu genetski modificiranog kukuruza, koji kod čovjeka može izazvati otpornost na antibiotike, rekla je Bijelić, dodajući kako su multinacionalne kompanije u bezobzirnoj utrci za profitom i da su obziri za ljudsko zdravlje i okoliš za njih sporedni. U Hrvatskoj se prodaje oko 400 proizvoda koji u sebi sadrže sastojke genetski preinačenih organizama, a koji nisu označeni, tako da potrošač nije svjestan hrane koju jede, istaknuli su zeleni. (Željka Laslavić)</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Svaki prosvjed stoji oko 200.000 kuna, a toliko se mjesečno troši na hranu u pučkim kuhinjama</p>
<p>Grad je rastrzan između želje da svatko kaže nešto u obranu demokracije ili svojih prava da sačuva gradski novac, rekao je Bandić/Policija nezadovoljna stanjem javnog reda i mira, uličnom prodajom, skitnjom, prostitucijom i kriminalom/Najavljen novi projekt </p>
<p>– Zabrinjava nas porast organiziranog kriminala i kažnjivih djela zlouporabe droga u Zagrebu, rekao je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić na temelju izvješća načelnika zagrebačke Policijske uprave Ivana Babića o sigurnosnom stanju na području te Policijske uprave u zadnjem tromjesečju prošle godine. </p>
<p> Gradonačelnik je na sjednici Gradskog poglavarstva u ponedjeljak najavio da je u pripremi zajednički projekt grada, Policijske uprave, Pravnog fakulteta i Policijske akademije, te gospodarstvenih udruga, u sklopu kojeg će stručnjaci dublje analizirati uzroke porasta organiziranog kriminala i zlouporabe droga.</p>
<p> Načelnik Ivan Babić naglasio je kako u policiji nisu zadovoljni ni stanjem javnog reda i mira, posebno uličnom preprodajom, prosjačenjem, skitnjom, prostitucijom i upravo će tomu policija posvetiti više pozornosti. Znatno mjesto dobit će i prevencija uličnog kriminala jer se povećao broj drskih krađa, kazao je Babić.</p>
<p> Pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo Zvonimir Šostar zahvalio je Policijskoj upravi koja se uključila u akciju protiv ovisnosti »Svi za protiv«, istaknuvši kako bi policija trebala povećati broj ophodnja oko škola, posebice noću. Babić je rekao da će to biti moguće kad se policija reorganizira i PU dobije »novih« 250 policajaca. </p>
<p> U Zagrebu se svake dvije minute nešto događa, svaki dan se počini i 50-ak kažnjivih djela, 60-ak prometnih nesreća, ne računajući slučajeve koji utječu na sigurnost, kazao je Babić. Kako je dodao, policiji je stalo da što brže iziđe na mjesto događaja, kao u razvijenim zemljama - za pet minuta. </p>
<p> Babić se pohvalio dobrim policijskim osiguranjem svih prosvjeda lani i ove godine. Bandić je iznio pak podatak kako svaki prosvjed grad stoji 200 do 250.000 kuna, a toliko se, rekao je, mjesečno troši na hranu u pučkim kuhinjama. »Grad je rastrzan između želje da svatko kaže nešto u obranu demokracije ili svojih prava i želje da sačuva gradski novac«, dodao je Bandić. </p>
<p> Također je najavio zajednički sastanak klubova stranaka Zagrebačke alternative radi dogovora o visini naknada za predsjednike, potpredsjednike i članove vijeća gradskih četvrti(ri)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Zagrebačka crna kronika </p>
<p>Gledano iz današnje perspektive, kriminal je u prošlom stoljeću izgledao gotovo pomalo romantično. Posebno u njegovom prvom dijelu. Krađe su tada činile jednu četvrtinu svih kriminalnih djela. Kradljivci su usmjeravali svoj napad na mjesta gdje su očekivali manju pažnju, a krali su robu koja se mogla brzo preprodati ili je na tržištu nije bilo. Najčešće bakar, lim, razne vrste žica, ali i konjske repove od kojih su četkari izrađivali četke i kistove. Te su krađe bile zabilježene posebno u prigradskom području, gdje su 1956. godine uhvaćena dva kriminalca pri prodaji šesnaest kilograma konjskih repova. Priznali su da su odsjekli repove s dvije stotine četrdeset konja! Krađu su izvodili tako da bi se jedan namazan konjskom balegom privlačio konju i sjekao mu rep, dok je drugi naoružan pištoljem čuvao stražu. Česte su bile i krađe stoke i pasa.</p>
<p>Poduzeća su bila zlatni rudnik za kradljivce. Posebice njihova slabo čuvana skladišta. Iz njih bi se noću odvozio najraznovrsniji građevinski materijal, bakrena žica, ili drugi deficitarni materijal, koji se kasnije bez nekih većih problema prodavao čak i radnim organizacijama. Atraktivna meta lopovima bile su i telefonske žice. Kradljivci, vrlo vješt i drski, skidali su je ne samo s gradskih već i međugradskih linija. Postavljane su im zasjede, ali bez uspjeha.</p>
<p>Sredinom prošlog stoljeća zagrebačkim su kriminalistima brige zadavale i krađe bicikala. Kralo ih se prosječno tri stotine pedeset godišnje, rekordna je bila 1966. godina kad ih je ukradeno 466. Bicikli su nestajali posebice u ljetnim mjesecima, najčešće ispred gostionica, trgovina ili raznih ustanova. Ukradene bi lopovi popravljali, prepravljali i prodavali izvan Zagreba. Nakon velike akcije 1958. godine, uhvaćeno je četrdesetak kradljivaca podijeljenih u nekoliko skupina. Dvanaestorica od njih su bili pravi profesionalci u poslu. Nakon izgradnje čuvanih spremišta za bicikle, broj krađa se drastično smanjio.</p>
<p>Krađa automobila tada nije bilo. Tu i tamo je stradao pokoji strani državljanin koji bi u Zagreb došao svojim automobilom, a domaći bi ga dečki malo »posudili«, njime se provozili i naposljetku ga ostavili. Takvi su slučajevi bili rijetki. Do 1956. godine bila su zabilježena samo četiri, no nakon toga »posudba automobila« postaje pravi hit. Mladić bi uzeli automobil, provozili se i ostavila ga kad bi potrošili benzin. Uzimali su uglavnom »Fiat 1100«, »Fiat 1400«, »Olimpiju« i »Opet rekord«. »Posudbe« automobila nisu bile bezazlena pojava. S naglim porastom njihova broja, porastao je i broj krađa dijelova s vozila. Budući da su počinitelji uglavnom bili maloljetnici i bez vozačkog znanja, vozila su često bila oštećena, a i prometne nesreće postajale su sve češće. Ubrzo, 1963. godine uslijedila je i prva krađa automobila u Zagrebu radi njegove preprodaje. Meta je bio »Fićo« ukraden ispred Velesajma, koji je nakon promijenjenih registracija i prometne ponuđen na prodaju.</p>
<p>Kraj šezdesetih bio je prijeloman po broju provalnih krađa. Budući da je do tada to bio rijedak oblik kriminala u Zagrebu, pljačke izvedene 1968. i 1969. bile nazivane »pljačkama stoljeća«. Seriju je otvorila skupina koja je 23. veljače provalila u blagajnu poduzeća »Konzum« i ukrala 194.620 dinara. Provala je senzacionalno odjeknula, no još veću pažnju izazvalo i brzo hvatanje trojice provalnika koji su kasnije osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Točno godinu dana kasnije provaljeno je u poslovnicu »Generalturista« u kojoj je iz glavne i priručnih blagajni bilo ukradeno 18 milijuna tadašnjih dinara. No i ta je skupina uskoro bila uhvaćena.</p>
<p>Miroslav Šašić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>Požar na istočnom dijelu Mosora</p>
<p>SPLIT,19. veljače</p>
<p> - Na istočnom dijelu Mosora, predjelu Perun iznad Žrnovnice i Gornje Podstrane, nedaleko od Splita, u ponedjeljak oko 6,45 sati izbio je požar u kojem je na više od 20 hektara površine gorjela mlada borova šuma i nisko raslinje. Vatra se ni i u jednom trenutku nije približila više od 100 metara kućama, a gasilo ju je 130 vatrogasaca, pripadnika Javne vatrogasne postrojbe grada Splita te četiriju dragovoljnih vatrogasnih društava iz Splita, Šibenika i Makarske.</p>
<p> Unatoč jakoj buri, oko 12 sati u pomoć gasiteljima na tlu je pritekao i kanader. Prema još uvijek neslužbenim informacijama, najvjerojatniji uzrok požaru je pad dalekovoda. (Irena Dragičević)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Zatopljavanje donosi sušu i poplave</p>
<p>ŽENEVA, 19. veljače</p>
<p> - Klimatsko zagrijavanje povećat će sljedećih desetljeća istovremeno rizik od poplava i nestašica vode, smanjiti poljoprivredne prinose i otežati zdravstvenu situaciju u ovom stoljeću, ističe znanstvena skupina koju je UN zadužio za izradu studije o planetarnom zagrijavanju.</p>
<p> U novom izvješću »Klimatske promjene 2001: utjecaji, prilagodba i ranjivost«, koju je u ponedjeljak objavila međuvladina skupina za praćenje klimatskih promjena IPCC, ocjenuje se da »sve regije planeta trpe određene negativne učinke« zagrijavanja. Znanstvenici IPCC-a primjećuju da su dosadašnje vidljive posljedice globalnog zagrijavanja povlačenje ledenjaka, promjene u ponašanju životinja i uranjen cvat nekih vrsta drveća.</p>
<p> »Sami sebe činimo ranjivijima nego što bismo to smjeli biti zbog politike cijena vode i poljoprivrednih subvencija«, izjavio je direktor IPCC-a Robert Watson na novinskoj konferenciji dodavši da bi »cijene vode trebale poticati očuvanje vode i njezino učinkovito iskorištavanje«. Klimatske promjene najviše će pogoditi zemlje u razvoju čije su sposobnosti prilagodbe manje, upozoravaju autori studije.</p>
<p> Prema izvješću, zbog »intenzivnih oborina« povećat će se i u razvijenim zemljama broj poplava, klizanja tla i lavina. Valovi topline »vjerojatno« će povećati smrtnost i štete na usjevima. Porast suša u zemljama s umjerenom klimom utjecat će na tokove rijeka, izvore i kvalitetu vode. Zemlje na južnoj hemisferi pogodit će tropski cikloni te pojačati suše i poplave. Autori izvješća predviđaju da će porast razine mora zaprijetiti poplavljivanjem delta rijeka i malih otočnih zemalja. Ugroženima bi mogli biti milijuni stanovnika. Proširit će se i tropske bolesti poput malarije i kolere.</p>
<p> Procjene porasta temperature kreću se između 1,4 i 5,8 stupnjeva Celzijusa, a uzdizanja razine mora između devet i 88 centimetara.</p>
<p> U Europi bi porast temperature mogao imati različite posljedice. Sjeverna Europa trebala bi doživjeti porast poljoprivredne proizvodnje, a južna njezino opadanje, dodaje se u izvješću. Ipak, europski kontinent će se znati bolje »prilagoditi« klimatskoj promjeni od većine drugih regija u svijetu zbog svojeg bogatstva i slabog demografskog prirasta. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Preplivala 2438 kilometara rijeke Murray</p>
<p>SYDNEY, 19. veljače</p>
<p> - Australka Tammy van Wisse (32) u nedjelju je uspjela nizvodno preplivati najdužu rijeku na svom kontinentu. Za svladavanje 2438 kilometara duge rijeke Murray trebalo joj je 106 dana. Prije nje najdužu australsku rijeku preplivao je Graham Middleton, ali je Van Wisse bila 35 dana brža. Plivanje dugom rijekom bilo je opterećeno brojnim problemima - od hladne vode kad je počela plivati u listopadu, preko opasnih otrovnih zmija do velikih suša koje su rijeku mjestimice gotovo isušile pa je povremeno morala paziti da ne zapne o dno.</p>
<p>Tammy van Wisse i prije ovoga pothvata je preplivala neke rekordne rute: prva je uzdužno preplivala Loch Ness, s bratom je činila prvi par brata i sestre koji je uspješno preplivao kanal La Manche, Cookov tjesnac i to bez kaveza protiv morskih pasa prva preplivala tjesnac Bass, a oborila je i nekoliko plivačkih maratonskih rekorda. (ri)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Umro šansonjer Charles Trenet</p>
<p>PARIZ, 19. veljače</p>
<p> - Francuski popularni skladatelj i pjevač Charles Trenet umro je u noći s nedjelje na ponedjeljak u 87. godini od posljedica moždanog udara u bolnici u pariškom predgrađu, izjavila je u ponedjeljak ujutro osoba iz njemu bliske okoline. Autor, skadatelj i izvođač stotina pjesama, primljen je na liječenje prije tjedan dana nakon novog moždanog udara. Charles Trenet već je hospitaliziran prvi put u travnju zbog istih zdravstvenih problema. Kad je izašao iz bolnice, pojavio se nanovo u javnosti u listopadu prigodom spektakla Charlesa Aznavoura u Parizu. </p>
<p> Charles Trenet, rođen 18. svibnja 1913. godine u Narbonneu, posljednji je put nastupio u Parizu u dvorani Pleyel u studenom 1999. godini gdje je priredio tri koncerta. </p>
<p> Prvu je pjesmu, »La folle complainte«, napisao s 10 godina. Njegov je posljednji album izašao u proljeće 1999. godine. Tijekom svoje karijere, Charles Trenet napisao je na stotine pjesama među kojima se ističu »Je chante« (1936.), »Mer« (1943.), »Route nationale 7« (1955.). (H)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Olujna bura na Makarskom primorju</p>
<p>MAKARSKA, 19. veljače</p>
<p> - Bura olujne jačine u ponedjeljak je ujutro na Makarskom primorju puhala s prosječnom brzinom od 107 na sat, a vjetar je na udare dostizao brzinu od čak 177 kilometara na sat, izvijestila je Meteorološka stanica Osejava u Makarskoj. Zbog olujne bure prekinut je trajektni promet između Makarske i Sumartina na otoku Braču dok je trajekt na liniji Drvenik-Sučuraj na otoku Hvaru plovi po zimskom plovidbenom redu. U Makarskoj je izmjerena temperatura od osam stupnjeva, a na obližnjem Biokovu, kaže dežurni tehničar na odašiljaču HRT-a, temperatura zraka spustila na devet stupnjeva ispod nule. Prema prvim informacijama iz Centra za obavješćivanje u Makarskoj olujni vjetar nije pričinio štete na elektrovodovima ali je ipak bura polomila dosta borovih stabala i pričinila štete u maslinicima. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Ilegalci ometaju rad u Eurotunnelu</p>
<p>LONDON, 19. veljače</p>
<p> - Eurotunnel, tvrtka koja upravlja radom tunela spod La Manchea, u ponedjeljak je izdao priopćenje u kojem zahtijeva od britanskih i francuskih vlasti da zaustave val ilegalnih imigranata koji se služe kanalom. Kompanija je objavila gubitak od 158,5 milijuna dolara, a tuži se i da često mora prekinuti rad zbog ilegalaca koji ulaze u Britaniju. </p>
<p> »Nadamo se da će britanske i francuske vlasti poduzeti nužne mjere i hitno obuzdati tu pojavu«, kaže se u priopćenju direktora tvrtke Patricka Ponsollea. Tisuće izbjeglica iz svih krajeva stalno pokušavaju ilegalno prijeći iz Francuske u Britaniju. Početkom veljače jedan je Iračanin pronađen mrtav u tunelu: udario ga je teretni vlak. Prema službenim podacima, svaki mjeseci četristotinjak ilegalnih imigranata krene iz Pariza s kartom za Calais, a ostane na vlaku do Londona i ondje traži azil. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Iz Sindelfingena upućena pomoć u Knin</p>
<p>SINDELFINGEN, 19. veljače</p>
<p> – Nakon apela fra Petra Klarića, gvardijana Franjevačkog samostana u Kninu, koji je pozvao vjernike u Hrvatskoj i u svijetu na dobročinstvo, u Knin je upućena prva pomoć iz njemačkog grada Sindelfingena.</p>
<p>Hrvatska katolička misija u tom gradu gdje živi i radi oko 6000 Hrvata pripremila je humanitarni koncert, pokladnu priredbu i kulturni program i tako prikupila zajedno s milodarima u crkvi 15.000 DEM za pomoć Kninu. U kulturnom programu u dvorani »Klostersee« nastupile su skupine Misije iz Sindelfingena i Münchena te gosti iz domovine »Trio gušti« i Petar Grašo. Dar je predao fra Marinko Vukman, voditelj Misije, koji je rekao da će i Hrvati u drugim zajednicama uvidjeti teško stanje u Kninu i da će dati svoj prilog, jer Zvonimirov grad i brojne obitelji koje su se tamo vratile ili pak doselile iz Bosne zaslužuju pomoć iz svih sredina.</p>
<p>Gvardijan Klarić u propovjedi u crkvi i za vrijeme kulturnog programa je rekao da u Kninu živi 12.000 Hrvata, ali da ih je 80 posto na rubu egzistencije što je teška socijalna slika na početku 21. stoljeća. Zahvalio svim pojedincima, obiteljima i Misiji na novčanom daru, ali i na 300 pari obuće za djecu i odrasle vrijedne 15.000 DEM.</p>
<p>Hrvati u Sindelfingenu pripremali su ovih dana svoje priloge za nabavu instrumenata za jednu bolnicu, ali će tu akciju malo odgoditi jer su se odazvali za pomoć Kninu. (Milan Sigetić)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="17">
<p>Razgolićavanje festivala u nekoliko slika</p>
<p>Uz 51. međunarodni filmski festival u Berlinu / Ovogodišnji Berlinale ostat će zapamćen po mnogim kompromisnim dodvoravanjima nakon kojih je bio logičan trijumf seksualno nadobudnog prenemaganja u filmu »Intimnost« francuskog redatelja Patricea Chereaua</p>
<p>BRANKA SÖMEN</p>
<p>Film »Intimnost« Patricea Chereaua stigao je u Berlin iz Sundancea, gdje je premijerno prikazan, te je izazvao više pažnje nego odobravanja svojim iznimno slobodnim seksualnim scenama. Služeći se kratkim pričama britanskog pisca Hanifa Kureishija, autori scenarija Patrice Chereau i Anne-Louise Trividic osmislili su neuobičajenu priču nabijenu neustrašivom seksualnom čežnjom. A sve je potencirala redateljska imaginacija Patricea Chereaua, koji je u svome prvom filmu na engleskom jeziku sve podredio seksualnim scenama tako da je u njegovu filmu vođenje ljubavi izravno snimljeno bez imalo srama ili zadrške, i iz takvih frontalnih kutova da pomišljate kako ste na vratima nečije intime, poput skrivene kamere, bez kasnije cenzure. Priča je naoko obična, seksualna privlačnost dvoje ljudi, Jaya i Claire, potpunih stranaca koja se pretvara u seksualno ludovanje, te je na kraju prerasla u nešto više, opasnije, emotivno opravdanije, ali za njihovu vezu pogubno. </p>
<p> Početak filma je u furioznom seksualnom tempu, ona ulazi u njegov stan, on nešto nebitno brblja, ali strelovitom brzinom se predaju divljačkom seksu, bez riječi, bez nježnosti, bez objašnjenja, oduševljenja ili kajanja. I tako se ponavlja gotovo ista scena svake srijede sa sve izazovnijim seksom i sve gladnijim akterima. Uvijek u istom ritmu : ona dolazi, on ju očekuje, nema predigre, nema postigre, sve je naoko čisto fizički programirano, savršeno oslobođeno osjećaja i komunikacije, bezosjećajno i otuđeno... To je barem bio osnovni cilj i poriv njihovih početnih susreta, seksualno zadovoljavanje na sve moguće načine, bez obaveza i objašnjavanja, bez ispovijedi i bilo kakvih informacija, bez imena i pitanja. Gotovo grafički isplanirano zadovoljavanje tijela u ritmu dolazak-seks-odlazak taksijem koji je uvijek čekao dok je odlazila na seksualne rekreacije srijedom. </p>
<p> No, Jay i Claire nisu predvidjeli rasplet, a on je mogao biti usmjeren u dvije krajnosti: razvodnjavanje strasti rutinom od koje su već jednom pobjegli iz svojih veza i brakova ili nešto više, dublje, opasnije, osjećajnije. Upravo to drugo im se dogodilo u trenutku kada se kod njega probudila znatiželja, poriv za ulaskom u njezin život i otkrivanjem tko je, odakle je...Prateći ju, dolazi do puba u kojem je i malo amatersko kazalište u kojem ona igra Lauru u »Staklenoj menadžeriji« Tennesseeja Williamsa, tamo upoznaje njezina muža i sina. I za razliku od seksualnih scena u kojima se čini kako je Jay beskrupulozni agresivac, njegov sudar s njezinim stvarnim životom otkriva koliko je spremniji na ljubav, osjetljiviji, željniji potpunosti veze. Ona je pak, nezadovoljena bračnom monotonijom, više sklona licemjernom skrivanju u kojem čisti seks manje boli od iskrenih emocija. Početak njihovih emotivnog upoznavanja istodobno znači i kraj njihove veze.</p>
<p> Premda izrazito intiman, ovaj film obiluje nizom zanimljivih epizodnih likova kao sastavnih i intrigantnih dijelova radnje i zbivanja. Ipak u središtu ostaju dvoje glavnih aktera Mark Rylance i Kerry Fox, koji će zasigurno ostati zapamćeni po svojoj izuzetnoj hrabrosti da se uopće upuste u ovakvu vrst filma i »glume«. Objektivno govoreći, film »Intimnost« više je izazovan nego kvalitetan, pun provokativnosti, koju će zasigurno još pratiti mnogi komentari, a vjerojatno i znatiželja gledalaca. No, kao takav ovaj film izvrsno pristaje ambijentu i ozračju Sundancea, ispunjenog malim nezavisnim produkcijama s velikim planovima. Možda je dobar i za neke berlinske programe, ali nikako za trijumfalnu pobjedu na jednom od najuglednijih i najstarijih svjetskih filmskih festivala. Nije u pitanju nikakav konzervativizam, niti moraliziranje, jer postoji u povijesti kinematografije toliko savršenih filmova punih seksualne tenzije, sjetimo se samo za ono vrijeme šokantnog, ali umjetnički opravdanog filma »Ljubavnici« Louisa Mallea ili savršenog, kultnog »Posljednjeg tanga u Parizu« Bernarda Bertoluccija. Kod filma »Intimnost« radi se o zabludi s pretencioznim pokušajima da obuhvati sve, tako se u njemu miješaju provokacija i kvaliteta, hrabrost i banalnost, iskrenost i proračunatost, sentiment i fizikus, obitelj i promiskuitet, djeca i homoseksualci...</p>
<p>Najveća krivnja svakako je na žiriju koji, objektivno rečeno, nije bio u impresivnom sastavu, s autorskim ugledom koji bi mogao prevladati sve nesigurnosti ostatka žirija rasplinutog između neznanja, neiskustva ili malih sitnih interesa ili čak prigodnih dodvoravanja. Tako se događa ona vrst kompromisa koja bi Berlinski festival u budućnosti mogla koštati ugleda, zato nam ostaje da se nadamo kako će novi direktor Dieter Koslich promijeniti koncepciju i zalagati se prije svega za filmsku umjetnost, za kvalitetu, bez obzira na geografiju, politiku, komercijalu, moćne producente i nemoćne zvijezde.</p>
<p> Jer, ovako, događaju se nemili paradoksi koji s jedne strane forsiraju američke komercijalne hitove, ubacujući ih u velikom broju u glavni program, a s druge žrtvuju sve te filmove u ime neke male europske slobodoumne polupornografske ideje i provokativnog paradiranja seksom bez pokrića. </p>
<p> Dakako, Kinezi su uvijek dobrodošli kao savršena sredina »između«. Ove godine to doista nije imalo smisla s obzirom da njihovi filmovi nisu bili kvalitetno dorasli ugledu kineskih pobjednika u prošlosti ovog festivala. Danska debitantica Lone Scherfig i film »Talijanski za početnike« nije očito »smio« pobijediti, jer bilo bi to previše za početnicu, a i za dansku kinematografiju koja bi tako i formalno preuzela krunu još uvijek neobjektivno previše razvikanim Francuzima. Tako se mlada i talentirana redateljica morala zadovoljiti Srebrnim medvjedom za film u cjelini, dok je nagradu za debitanta dobio argentinski film čija je jedina kvaliteta u dokumentarizmu priče, premda je pun početničkih mana i nespretnosti. Stiče se dojam da su američki filmovi pozvani, barem ove godine, u velikom broju, doduše, ali kao dekor festivala, jer, bez obzira na oscarovske nominacije i kritike, oni su ostali bez nagrada. Primjerice »Trgovina« Stevena Sodebergha, koji je objektivno vrlo dobar film, ostao je u Berlinu tek s nagradom za mušku ulogu.</p>
<p> Benicio Del Toro izvanredan je i zasigurno jedan od najvećih kandidata za Oscara za epizodnu mušku ulogu. U Berlinu je bilo i boljih glavnih muških uloga, prije svega Sean Connery u filmu »Traženje Forrestera«. Kod nagrade za žensku ulogu još je očitija pogreška žirija, koji su smatrali da je »teža« i impresivnija bila gluma Kerry Fox. Oni nisu imali dileme između odluke da nagrade Emmu Thompson za impresivnu ulogu žene koja umire od raka i Kerry Fox za intenzivne seksualne igre u filmu »Intimnost« . Istodobno je Juliette Binoche ostala bez ikakvih izgleda za nagrađivanjem, kao i film »Čokolada«, koji je bio »presladak« ovom sastavu žirija. U tom kontekstu mogli bismo pomisliti kako je riječ o žiriju kojem odgovara intelektualistički stil, a tada bi im principijelno idealno funkcionirao »Weiser« poljskog redatelja Wojciecha Marczevskog, izvrsno režiran, duboko mudar i aktualan film koji poziva na razmišljanje. No, kako smo već zaključili kod ovog sastava žirija nije presudna bila ni principjelnost, ni iskustvo ni znanje, dakle ponajmanje se radilo i o dosljednosti. U tom smislu najbolji izlaz za njih su bili kineski filmovi, no ipak su pretjerali nagrađivanjem jednoga Grand prixom (»Bicikl iz Beijinga« Wanga Xiaoshuaia) , a drugoga za najbolju režiju (»Betelnut Beauty« Lin Cheng-Shenga).</p>
<p> Ovo je posljednji festival kojem je upravljao Moritz de Hadeln, nakon što je dvadeset i dvije godine bio na njegovu čelu, ali ovogodišnji Berlinale neće ostati zapamćen ni po kvaliteti, ni po revolucionalnim filmskim trendovima, ni po politički intrigantnim temama, tek po pobjedi filmskog seksualnog prenemaganja . Tako je inače vitalni festival u svojoj 51. godini doveden u situaciju da poput impotentnog starca poseže za »viagrom« u obliku nazovi umjetničke filmske erotike.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Benicio del Toro glumac za 2001.</p>
<p>BERLIN, 19. veljače</p>
<p> – Benicio Del Toro već je tri mjeseca u središtu pozornosti svjetske filmske javnosti, od kada je u američka kina stigao film »Trgovina« Stevena Sodebergha u kojem igra meksičkog policajca u borbi s dilerima droge i vlastitom savjesti. Nakon što je osvojio prvo Nagradu newyorških filmskih kritičara, zatim Zlatni globus, te je nominiran za epizodnu mušku ulogu za Oscara, a upravo je osvojio i Srebrnog medvjeda u Berlinu. Uopće ova je godina počela u znaku Benicia Del Tora, koji je bio zapažen već u filmu »Snatch« (»Zdrpi i briši«), a onda je došao »Traffic« (»Trgovina«). Nakon toga i za ulogu u filmu »The Pledge« Seana Penna dobio je niz pohvala kao partner Jacka Nicholsona. </p>
<p> Kako Del Toro nije bio u Berlinu, ovo su dijelovi razgovora s novinarske presice koju je održao krajem prošle godine u Los Angelesu uoči premijere filma »Trgovina«. </p>
<p> » S likom koji igram u 'Trgovini' bilo mi je od početka sve jasno; znao sam odakle dolazim, što želim i kamo idem. Kada sve to znate, nije vam lakše glumiti, ali je barem sve čisto jasno, nema dilema.« Redatelj Sodebergh od početka je tvrdio kako su pišući scenarij, za taj lik od početka imali u mislima Benicia Del Tora za ulogu Javiera Rodrigueza: »Uvijek me privlačio njegov magnetizam kojim zrači s ekrana i želio sam to iskoristiti na poseban način. Ritam lika koji igra je usporen, i ono što mi se najviše svidjelo u njegovoj glumi je pažnja koju poklanja detaljima.« On sam kaže: »Volim razmišljati o filmu, volim gledati filmove neprekidno i uvijek ispočetka, nikad mi nije dosta dobrih starih filmova. Za mene je film literatura dvadesetog stoljeća. I ako ne bih uspio kao glumac, još uvijek bih bio zadovoljan jer ostali bi mi filmovi kao što su 'Kum', 'Pasje popodne', 'Taksist', 'Ružni, prljavi, zli', uz koje sam odrastao.« </p>
<p> Benicio Del Toro rođen je prije 34 godine Puerto Ricu, kada je imao 13 godina s roditeljima je došao u Ameriku, studirao je u San Diegu, gdje prvi put počinje glumiti, a zatim odlazi u New York za studije glume i u školu Stelle Adler, za koju dobiva stipendiju. »Moj otac nije ni danas sretan što sam glumac«, kaže Del Toro i dodaje: »Majka mi je umrla kada sam imao devet godina pa sam vrlo vezan za baku, koja je odvjetnica, kao i otac. Oni su me uvijek nagovarali da budem pravnik i nastavim obiteljsku tradiciju, a ja im obećajem da ću to i učiniti kada jednog dana budem glumio odvjetnika u filmu.« </p>
<p> Del Toro je dobio malu ulogu u filmu »Big top Pee-wee« (1988.), zatim u »Licenci za ubijanje«, iz serije o Jamesu Bondu (1989.), onda je igrao u mini tv seriji »Ratovi droge: Priča iz Camarene«, koja je nagrađena Emmyem (1990.) (producirao ju je Branko Lustig), a većina gledalaca pamti ga iz filma »The Usual Suspects« (1995.). Na pitanje kako se odnosi prema izenadnoj slavi i u ulozi glumca u modi kaže: »Ne zabrinjava me do trenutka dok znam tko sam i odakle sam. Kada bih to zaboravio, možda bi bilo problema. U svakom slučaju, količina slobode je ograničena, ali znam se nositi s tim i prilagoditi situaciji.« (Br. S)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Isip kao prozor u svijet znanosti</p>
<p>Nacionalna i sveučilišna knjižnica / Internacionalna stalna izložba publikacija svečano obilježila svoju 50. obljetnicu / Otvorena prigodna izložba publikacija </p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> – Malo je znano da u Hrvatskoj postoji ustanova koja prikuplja znanstvene i stručne publikacije gotovo iz čitavog svijeta, a posjećuju je inozemni gosti i korisnici. Radi se o Internacionalnoj stalnoj izložbi publikacija ( ISIP), koja je od godine 1996. u sastavu Nacionalne i sveučiliušne knjižnice. U ponedjeljak je ISIP, koji je osnovalo Sveučilište u Zagrebu godine 1951., upravo u matičnoj instituciji NSK obilježio 50 godina postojanja. Tom je zgodom otvorena prigodna izložba knjiga i časopisa najznačajnijih stranih nakladnika koji surađuju s ISIP-om.</p>
<p> O ovoj je ustanovi, koju posjećuju inozemni gosti i korisnici, na otvaranju izložbe govorio glavni ravnatelj NSK dr. Josip Stipanov, skrenuvši pozornost na njen veliki fond, koji se u zadnjih 50 godina povećavao i danas bi to zasigurno mogla biti najveća knjižnica inozemne znanstvene literature u Hrvatskoj. U pet godina, koliko djeluje u NSK, ISIP je izdržao sve statusne promjene i domaćinstvo ove ustanove, redovito surađujući s dvadesetak zemalja Europe, Sjeverne Amerike i Azije. Ova izložba najznačajnijih stranih nakladnika koji surađuju s ISIP-om, po riječima dr. Stipanova, obuhvaća 700 knjiga i 250 časopisa, a popraćena je i katalogom.</p>
<p>Na djelatnost i povijest ISIP-a na neuobičajen način osvrnuo se dr. Ivan Bauer, voditelj ISIP-a od godine 1978. do 1983. i od 1991. do danas, koji je pročitao pismo kćerke začetnika ISIP-a i velikog bibliofila dr. Josipa Štefinovića, koje je poslano iz SAD-a. Poslije zatočenja u Lepoglavi Štefinović ostaje bez posla i preko prijatelja svladava otpor tadašnjih vladajućih struktura u pokušaju da ostvari ideju stalne izložbe stranih publikacija. Bio je i dva mjeseca u istražnom zatvoru jer nije bilo jasno komu je potrebna tolika strana literatura, u početku uglavnom pisana iz pera njemačkih znanstvenika. Ideja je ipak ostvarena godine 1951. uz pomoć sveučilišnih profesora Rikarda Podhorskog i Bože Težaka, prvotno u sastavu Centralne knjižnice Tehničkog fakulteta. Uz veliki priliv knjiga stvoren je prvi postav na Trgu maršala Tita broj 3.</p>
<p> Kada je 1958. umro dr. Josip Štefinović, na poticaj dr. Težaka osniva se Referalni centar u koji ulazi i ISIP kao organizacijska jedinica koja je od svoga osnutka do ulaska u NSK besplatno pribavila i izložila više od 230.000 svezaka knjiga i 10.000 naslova časopisa, učinivši ju dostupnima hrvatskoj znanstvenoj javnosti, ali i široj čitalačkoj publici.ISIP-ova knjižna i časopisna građa pisana je na desetak stranih jezika, a u čitaonici na prvom katu NSK izloženo je više od 50.000 svezaka knjiga i 600 naslova časopisa tekućeg godišta, i to prema redoslijedu sustava Univerzalne decimalne klasifikacije UDK. Na taj način korisnici mogu po želji birati određenu struku.</p>
<p> Na otvorenju izložbe je govorio i prof. dr. Vladimir Muljević, direktor Referalnog centra od godine 1967. do 1970. On je na otvorenju podsjetio prisutne isipovce na velike zasluge dr. Bože Težaka, koji je kao predstavnik tadašnjeg Fizikalno kemijskog zavoda, gdje je osnovao biblioteku i centralni tehnički katalog, i koji je već tada bio član nekoliko svjetskih organizacija koje su se bavile sabiranjem knjiga, prvi osjetio organizacijsku potrebu da se s tim knjigama nešto učini. I tako je, po Muljevićevim riječima, 1951. osnovana stalna izložba knjiga koju je organizirao Štefinović. On je također podsjetio i na razdoblje stalne izložbe u Studentskom centru godine 1957. te na kasniji ISIP-ov period u Tehničkom muzeju. Stoga je žalosno, zaključio je, što o toj izložbi nikada nije napisan ozbiljniji tekst.</p>
<p>Potom je akademik Ivo Šlaus otvorio izložbu zaključivši da se radi o djelatnosti koja Hrvatsku čini dijelom Europe i svijeta, jer, oduvijek smo imali ljude koji su imali vizije, a upravo su takvi bili profesori Štefinović, Težak, Podhorski i prof. Muljević, koji još i danas svjedoči o tom teškom, ali ipak uspješnom. Priredbu je, u ime NSK, vodila Zagorka Gligora.</p>
<p>Sead Begović</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Retrospektiva Đure Sedera</p>
<p>Galerija umjetnina u Splitu/ Otvorena retrospektivna izložba slika Đure Sedera, koja je preuzeta iz zadarskoga Narodnog muzeja </p>
<p>SPLIT, 19. veljače</p>
<p> – Nakon izložbe slika Emanuela Vidovića, koja je privukla velik broj posjetitelja, splitska Galerija umjetnina priredila je još jedan zanimljiv postav. Iz zadarske Galerije umjetnina Narodnog muzeja preuzela je retrospektivni pregled djela Đure Sedera, istaknuta hrvatskog slikara, koji u Splitu predstavlja 55 likovnih djela nastalih od 1955. do 1997. godine. Izložba u Splitu rezlutat je suradnje među muzejima i galerijama, koja se počinje ostvarivati uzduž hrvatske obale, što je vrlo značajno jer su do sada likovne suradnje bile okrenute isključivo prema Zagrebu.</p>
<p> Sederova izložba donosi zanimljiv presjek autorove umjetnosti iz svih faza stvaralaštva, od enformelističkih početaka u drugoj polovici 50-ih godina, preko gorgonaške faze do 90-ih godina, kada se bavi medijima. »Grupa Gorgona u Zagrebu je djelovala 60-ih godina. U tom smislu Seder je dao vrijedan prilog jednoj od najznačajnijih umjetničkih grupa u Hrvatskoj, koja svojim djelovanjem nije anticipirala buduće događaje samo u hrvatskoj umjetnosti nego je predstavljala europsku umjetničku činjenicu«, kazao je Božo Majstorović, ravnatelj splitske Galerije umjetnina.</p>
<p> Podsjetio je na Sederovu spoznaju (koju je teoretski obrazložio) o nemogućnosti postojanja slike onakvom kakvu je poznajemo u tradicionalnom obliku i sadržaju. Sredinom 70-ih godina Sederova slika doživljava kopernikanski obrat i od nemogućnosti dolazi do mogućnosti. Slika je to koja se dogodila u intenzivnoj formi pa je Seder postao preteča svih umjetnosti koji će vrhunac doživjeti 80-ih godina. »Hedonistički pristup slikarskom radu očituje se kroz žarki kolorit, ekspresivni potez, povratak motivima i bogatu materičku strukturu slikanog sloja. Devedesete godine obilježavaju autorovu zaokupljenost medijem, koja je toliko izražena da čak i kada se okreće sakralnoj tematici, Sederov rukopis ostaje isti«, zaključio je Majstorović. </p>
<p>Što se tiče galerijske suradnje dalmatinskih gradova, izložba Emanuela Vidovića (45 slika iz fundusa Galerija umjetnina Split) krajem veljače gostovat će u dubrovačkoj Umjetničkoj galeriji, nakon čega će biti postavljena u zadarskoj Galeriji umjetnina. Autorica Sederove izložbe je Ljubica Srhoj-Čerina, voditeljica zadarske Galerije umjetnina Narodnoga muzeja. </p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Neslomljivost redateljeva šestog čula</p>
<p>Film »Neslomljivi« u režiji M. Nighta Shyamalana / Nakon velikoga prošlogodišnjeg uspjeha s filmom »Šesto čulo«, isti redatelj okreće se drugom žanru, ali ostaje dosljedan svomu stilu i načinu autorskog razmišljanja</p>
<p>Šest nominacija za Oscara filmu »Šesto čulo« bilo je najveće prošlogodišnje iznenađenje jer je bila riječ o razmjerno nepoznatom redatelju i filmu koji se na nenametljiv i za Hollywood previše komoran način bavio intrigantnim temama. No, čini se da je prevagnulo »igranje« na dječju kartu i filozofiranje o smrti u maniri Amerikancima omiljenog horrora, pa je film osvojio gledaoce zaradivši goleme novce na kino blagajnama (više od 600 milijuna dolara). U takvim »uvjetima« nije bilo teško pretpostaviti kako se producenti otimaju o mladog i talentiranog redatelja indijskog podrijetla i ekscentrično tiražnih ideja.</p>
<p> Tako se već krajem prošle godine u američkim kinima našao njegov film »Neslomljivi« (Unbreakable), koji je nova intrigantna priča o čovjeku i njegovoj nepredvidljivosti, u fizičkom i duhovnom smislu. Moram priznati da mi se ova posljednja verzija Shyamalanova razmišljanja uokvirena u žanr thrillera mnogo više svidjela od one prethodne, horrorovske. Dosljedniji je u kreiranju, a ne namještanju, teme, manje manipulira situacijom, a nekako je i Brucea Willisa uvjerljivije, i logičnije, prilagodio svojim autorskim namjerama.</p>
<p> Tim prije što mu je suprotstavio sjajnog Samuela L. Jacksona, koji ima zahvalnu ulogu Elijaha Pricea, vlasnika umjetničke galerije i trgovine originalnih izdanja popularnih stripova. Elijah je invalid od rođenja koji živi u svome osamljenom svijetu prepušten stripovima koji su za njega bitnija zbilja od stvarnog svijeta. Elijah zna i razumije zašto je David preživio i on čak počinje u njemu otkrivati neke posebne sposobnosti. </p>
<p> Shymalan je još jednom pokazao novi stil »slikanja« anomalija, sjajnim tehničkim idejama, očaravajućom poetikom i superprirodnim prikazom sudbinskog događanja. Tako su njegovim filmovi ispunjeni atmosferom proricanja i dvosmislenosti, pa se doimaju poput stapanja različitih stilova, Hitchcockova, Roegova i Lynchova. Istodobno, kod njega je mnogo više trikova, gegova, nervoze, kretanja. </p>
<p> Ono što također impresionira jest da je Shaymalan usred komercijalnog Hollywooda uspio izboriti pravo na autorski, umjetnički film, ne popuštajući previše svojim uvijek profita gladnim financijerima. On je istodobno redatelj, scenarist, jedan od producenata, a pojavljuje se i u manjoj epizodnoj ulozi. Za ostale poslove koje je radio na ovom filmu (a sigurno jest) ne znamo jer nije ih potpisao, no jasno je od prve scene da je riječ o filmu koji je pod čvrstom kontrolom autora, a ne studija koji ga financira. Ne znam je li mu jedini ustupak »velikim moćnicima« možda ipak bio Bruce Willis, no čini se da je i u tome »popuštanju« pronašao pravo rješenje.</p>
<p> Osnovna ideja filma je priča o Davidu Dunnu (Bruce Willis) koji jedini preživi tešku željezničku nesreću, u kojoj su poginule 124 osobe, a on ostao bez i jedne ogrebotine. On se nakon toga počinje preispitivati tko je, što mu je stvarni cilj i zadatak u životu? Zašto je preživio? Zašto je »odabran«? Istodobno on je osoba sa svakodnevnim problemima koje ima većina ljudi, od bračne krize i napetih odnosa sa ženom, do odnosa prema sinu i okolini, ukratko – radi se o nezadovoljnom čovjeku svjesnom da se nije snašao u svom okružju. Tipičan primjer ljudi koji cijeli život »prespavaju«, kao da se nikada ne mogu do kraja probuditi i krenuti u akciju, osposobiti se za nešto konkretno i napuniti energijom za prave stvari. </p>
<p> Ovaj film je u blagom pakovanju thrillera s elementima znanstvene fantastike dao filozofsku analitičnu sliku takvih tipova ljudi koji lutaju svijetom i svuda su oko nas, bezopasni, ali i nebitni. To su one čudne izgubljene duše koje egzistiraju svojim mlakim, bezidejnim životima ispunjenim trajnim nezadovoljstvom. No, tu je Elijah koji uspijeva otkriti i drugu stranu Davidove ličnosti...</p>
<p> U svakom slučaju, film je vrijedan gledanja jer je provokativan, sofisticiran, izazovan na razne načine, i nikako vas ne može ostaviti ravnodušnim. Dapače, može vas nervirati ili impresionirati, može vas oduševiti ili razgnjeviti. Sve ovisi koliko stvarno sudjelujete u njemu ili ste samo površni promatralč zbivanja, odnosno uspavani hodač ovim svijetom. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="22">
<p>Marković lakoćom odbio još jedan udar</p>
<p>Redovita Skupština Hrvatskog nogometnog saveza prošla je mirnije nego što se pretpostavljalo, valjda zato što zastupnici ni sami ne znaju što bi se dobilo eventualnom promjenom radi promjene</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> – Ne znamo točno u kojoj je mjeri na članove skupštine HNS–a djelovao jedan od apela zastupnika da se eventualna promjena na čelu Saveza, u postojećim svekolikim odnosima, ne bi ništa bitno promjenilo u radu kuće nogometa. No, ostaje nepobitni zaključak da je Skupština prošla bez ikakvih većih potresa. Izvješće predsjednika Vlatka Markovića podržano je se 34 glasa, sa samo tri glasa protiv, uz četiri suzdržana i sedam negdje izgubljenih (?). Dakle, sve ostaje po starom.</p>
<p>Zanimljivo je da su neki izračunali kako je do mogućeg potresa i smjene na nogometnom vrhu, a uz nešto bolju logistiku opozicije moglo ipak doći. Govori tomu u prilog tih sedam izgubljenih glasova, a još više iznenadno promijenjeno raspoloženje na licu mjesta skupine »sigurnih« Markovićevih oponenata. Da su svi oni pokazali neophodno zajedništvo, možda se ne bi sad govorilo o Markoviću kao nositelju nove strategije hrvatskog nogometa, usvojene i potvrđene na Skupštini. Možda mu se ne bi čestitalo, kao što su to nakon Skupštine radili i njegovi protivnici.</p>
<p>Dobili smo nakon Skupštine pojašnjenje od Zorislava Srebrića, glavnog tajnika HNS-a, da neprihvaćanje predsjednikovog izvješća ne bi ujedno značilo i nepovjerenje prvom čovjeku HNS-a:</p>
<p>– Samo bismo na licu mjesta nadopunuli izvješće i sve bi opet bilo u najboljem redu, lakoćom je pojasnio Srebrić. Ne pojašnjavajući pritom u kojem to dokumentu Saveza uopće piše.</p>
<p>A upravo taj detalj iz nedorečenih pravilnika i dokumenata Saveza jedan je od razloga zašto se juriša na Markovića. Zašto se želi i njega i Izvršni odbor skinuti s postolja. Tako je, primjerice, Mladen Ivančić, spriječivši Markovića da vješto u paketu stavi na glasovanje pod isti nazivnik i svoje izvješće i izvješće o nastupima reprezentacija, naveo čak devet razloga zamjerci radu postojeće strukture. Među ostalim spomenuo je negativni trend rezultata »vatrenih«, pa nejasnoće u kompetencijama Saveza i Udruženja. S time da si Savez samozvano svojata vrhovnu arbitražu kad misli da će imati od toga koristi.</p>
<p>Ivaničić razloge nezadovoljstva nalazi i u nedorečenosti regulative, neekipiranosti kancelarije, nedosljednosti glavnih ljudi koji o tomu brinu... Dakako, i Izvršni odbor HNS-a prozvao je mastodontskim tijelom, prepunim kompromiserstva itd.</p>
<p>Oglasio se i Reno Sinovčić, očigledno nepodesan izbor opozicije u traganju za čovjekom koji mora srušiti postojeću strukturu. Molio je Sinovčić među ostalim, kad se glasuje o Markovićevu izvješću, da se ono nikako ne prihvati i da se formira svojevrsno povjerenstvo koje će za dva mjeseca sazvati novu Skupštinu u kojoj neće prevladavati kompromiserstvo.</p>
<p>»Vatrogascem« se oglasio Anđelko Herjavec, ocjenjujući kako živimo u vremenima mnoštva nedefiniranih odnosa na svim razinama, a kako ne bi onda i u nogometu. Procijenio je da je najbitnije shvatiti osnovne probleme hrvatskog nogometa, točno ih detektirati i odrediti pravce daljnjeg rada:</p>
<p>– Budite sigurni, da sad imenujemo 17 novih članova Izvršnog odbora, već novi mogući nezadovoljnici čekaju u redu da napadnu. Mislim da nije još vrijeme da bilo tko tko je na čelu, može bolje sve to organizirati i voditi. </p>
<p>Valjda ponešen takvim Herjavčevim riječima, oglasio se Vlado Zec člani IO-a i formalno zaprijetio:</p>
<p>– Stalno isti ljudi napadaju i ovaj nogomet i ljude koji ga vode. Recimo otvoreno koji su to ljudi, svi ih dobro znamo i neka se konačno maknu iz naše blizine.</p>
<p>Replicirao je Sinovčić, pitajući:</p>
<p>– Hajde da to kaže netko drugi, ali kad to kaže taj, kako se ono zove, Zec, onda to već ima sasvim drugu težinu. Taj je isti Zec, znate vi to jako dobro, prije 10 mjeseci je rušio taj isti Izvršni odbor, ali kad je u njemu dobio poziciju, normalno je da ju želi svim sredstvima obraniti. Ne znači li to ujedno da bi Zec želio ustoličiti praksu da ubuduće svatko tko se ne slaže s postojećim stanjem treba u najmanju ruku završiti na Golom otoku?</p>
<p>Žestok je bio i Riječanin Nikola Tomac, podsjetivši najprije na način na koji je, zahvaljujući bivšoj vlasti, Marković bio imenovan na mjesto predsjednika Saveza. Pritom je u nekoliko crta podsjetio kuda je to skrenuo HNS otkako ga vodi Marković. Predsjednik Saveza nije ostao dužan Tomcu.</p>
<p>– Znajte da me je moja nogometna prošlost postavila na to mjesto, i da je sigurno, kad bi se i sad glasovalo o mom izboru, da bi 99 posto ljudi bilo uz mene.</p>
<p>U sjeni ovih ipak neopasnih uboda prošle su raspravice o preostaloj probmematici iz dnevnog reda. Takoreći sve ponuđeno prihvaćano je u paketu (dopune statuta, prijedlozi izmjena i dopuna raznih pravilnika, završni račun i prijedlog proračuna...)., a jedino je replicirao Stjepan Spajić, predsjednik Hrvatskog dragovoljvca. Zasmetala ga je srcedrapateljska i samoreklamerska priča Ante Pavlovića, koji se osvrnuo na sve dobro, perspektivno i spasonosno. a što je zacrtano u zaključcima s nedavnog Sabora hrvatskog nogometa, što je sve Pavlović pripisao sebi. </p>
<p>– Govorili smo da se opredjeljujemo za kapitalizam, a ovo što govori Pavlović povratak je u crni komunizam. Samo da mi ne propisuje najmanje pet direktora pod obavezno a da bi se klub mogao natjecati, a ja pitam tko će to platiti? HNS sigurno neće, njega samo zanima reprezentacija, visoka politika i sve što ide uz to...</p>
<p>Umjesto zaključka predloženo je da se za nekoliko mjeseci sazove tematska Skupština HNS. A na pitanje: koja će biti tema tog skupa, Marković je, sretan što je neokrznuto opstao u sedlu, odgovorio:</p>
<p>–Već ćemo nešto izmisliti...</p>
<p>ZLATKO ABRAMOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>»Sada smo uzdrmani na svim pozicijama«</p>
<p>Nogometaši Hrvatskog dragovoljca pobjedom su (1-0) u zaostaloj prvenstvenoj utakmici potkresali krila vodećem Osijeku i dodatno ga uzdrmali uoči nastavka prvenstva </p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> – Nakon nedjeljnih poraza (0-1) Osijeka u Sigetu protiv iznimno borbenog, a na kraju i sretnog Hrvatskog dragovoljc,a u zaostaloj utakmici 18. kola, za još uvijek vodeću momčad Hrvatskog prvenstva štošta više nije isto kao do neki dan. Dapače, dojma smo da je taj sasvim neočekivani poraz proizveo kod Osječana takve tektonske poremećaje od kojih će se teško oporaviti. San o prvaku i kod njih samih kao da je nakon Bošnjakovog pogotka u 73. minuti ozbiljno počeo blijediti.</p>
<p>A da je kod Osječana počelo pucati po rubovima, znalo se još uoči ove utakmice. Najbolji igrač Nenad Bjelica odlepršao je u Njemačku, a neposredno uoči zagrebačkog susreta neki su igrači najavili štrajk zbog neisplaćenih dugovanja, a pri tome se zavadili i s trenerom. Ishod: pouzdani dirigent obrane Beljan prestaje igrati, »motor« Vuica najavljuje odlazak, a Ergović se predomislio pet do dvanaest i ipak – nastupio. Jest, nedostajali su »požutjeli« Turković i Jukić, a administracija HNS stopirala je registracije Petrovića, Popescua i Kneževića, jer »klub pod blokadom ne može dovoditi igrače, čak ni – amatere«! </p>
<p>Sve to zajedno za trenera Stanka Mršića ipak je bilo manje bitno, pa je nakon sigetskog poraza dešperatno izjavio: </p>
<p>– Jedno su želje, drugo pak stvarnost. Bez Bjelice koji je sam bio pola momčadi, pa Beljana, Vuice..., mi smo prosječna momčad. Svi ovi zadnji događaji oko kluba neminovno se moraju odraziti i na momčad. Čak sam i ja u jednom trenutku želio otići. Bez odgovarajuće atmosfere i zajedništva ne mogu se kovati sni o nečemu tako velikom kao što je osvajanje naslova prvaka.</p>
<p>Dometnuo je još Mršić kako je znao da će zagrebačka utakmica biti izuzetno teška, jer i domaćin je tražio svoju slamku spasa i pri tome naglasio: </p>
<p>– Jedno su želje, drugo mogućnosti i ozbiljan je problem kad si većina igrača umisli da su veličine. Ipak, unatoč tome trebali smo pobijediti jer smo imali nešto više od igre, pogotovo u drugom dijelu kad smo ostvarili znatno više povoljnih prigoda. No, sama naša izvedba, kojoj su ton trebali davati Grnja, Balatinac, Brkić, Prišć..., nije bila ni približno uvjerljiva. Šteta, u nepovrat je otišla lijepa prigoda da još više odmaknemo Dinamu i Hajduku.</p>
<p>Direktor Osijeka Milan Španjić najprije se obrušio na »jedan slučajan pogodak koji je poremetio sve što je Osijek radio cijelu godinu«, da bi onda pripomenuo: </p>
<p>– Ovaj poraz je i znatno više od izgubljene utakmice, jer smo sada uzdrmani na svim pozicijama. Nešto se u klubu neminovno mora dogoditi kako bi se neke stvari preokrenule. Traže to i određene kategorije navijača i prijatelja kluba, koji inzistiraju na određenim promjenama. Stoga u utorak imamo sjednicu kluba, nakon koje štošta ne bi trebalo biti isto kao dosad. Sumnjam da ćemo u sadašnjem raspoloženju moći dugo održavati prednost ispred Dinama. </p>
<p>Dakako da je šef »dragovoljaca« Stjepan Spajić blistao od zadovoljstva nakon ove vrijedne pobjede: </p>
<p>– Kako ne bih. Ostali smo u nastavku zbog ozljeda bez dva bitna igrača u obrani (Petrović, Fumić), a ipak smo pobijedili zahvaljujući Dragovoljčevom srcu. Bitno mi je da smo uspjeli između ostaloga i zato da demantiramo silne glasine kako smo prodali utakmicu. Neka se znade da se mi time, za razliku od nekih, ne bavimo. Nego, šteta da nemamo nešto više bodova, jer bismo se i mi upleli u borbu za naslov prvaka, što ne bi bilo teško među takvim pikzibnerima kao što su Osijek, Hajduk, Dinamo... </p>
<p>Oglasio se i Ante Martinac, povjerenik Prve lige, na čiju je sugestiju pod poluvremenom sudac Alojzije Šupraha svoj tamnosivi dres, jako sličan Dragovoljčevom, zamijenio za – žuti: </p>
<p>– Podsjetio sam nakon utakmice Osječane na ono što sam im rekao kad su tražili jesenas odgodu ove utakmice zbog susreta sa Spartom. Pitao sam ih tada što će im to. Bili su u to vrijeme u velikom zamahu, pa bi tada, uvjeren sam, pobijedili Dragovoljac, a sigurno prošli Čehe. Ovako samo su si na vrat navukli brige i probleme. Dakako, i sumnje mogu li biti prvi kao što su si zamislili, i u to duboko povjerovali.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>»Janica se, za razliku od mene, sjajno nosi s pritiskom«</p>
<p>Diplomirana psihologinja, a još uvijek aktivna skijašica, 31-godišnja Šveđanka Ylva Nowen, svojedobno je pobijedila u četiri slalomske utrke uzastopce i nikada više nije uspjela ponoviti tu sjajnu seriju, ni približno, kao glavni razlog svog posrtanja navodi pritisak medija, javnosti i osobni / »Janica je pobijedila u osam slaloma uzastopno i naravno da se našla u središtu pozornosti, logično je da dobiva iznimno visoki publicitet i to je neizbježno. Teško se nositi s pritiskom, ja nisam uspjela, ali čini mi se da Janica uspijeva« </p>
<p>GARMISCH-PARTENKIRCHEN, 19. veljače – Pobjedom u osmom uzastopnom slalomu u Svjetskom kupu Janica Kostelić na najbolji je način odgovorila na pitanje o njenoj psihološkoj čvrstoći. Žestoki pritisak medija, navijača i cjelokupne javnosti snažno se odrazio na njezin senzibilitet i stoga je bilo vrlo zanimljivo vidjeti kako će reagirati na stazi u Garmisch-Partenkirchenu, gdje ju je prošloga vikenda očekivala osma slalomska utrka sezone u Svjetskom kupu. </p>
<p> Bio je to, zapravo, povratak natjecanju u Svjetskom kupu, nakon dvotjedne »stanke« zbog nastupa na Svjetskom prvenstvu u Sankt Antonu. No, Sankt Anton iza Janičinog je imena ostavio pravu »snježnu mećavu«. Naime, za vrijeme i nakon SP, buknula je žestoka javna polemika i nesuglasice između obitelji Kostelić i dijela medija. Janica ondje nije bila na razini svojih nastupa u Svjetskome kupu, ali je bila – vrlo dobra. Uostalom, i sâm Ante Kostelić, njen otac i trener, naglasio je kako je Janica bila toliko razočarana atmosferom koju je, prema njihovim tvrdnjama, stvorio dio medija, da je – plakala. Objektivno, zaista ju je teško zamisliti natopljenu suzama, uvijek odaje dojam vesele osobe, koju baš ništa ne može izbaciti iz »kolosijeka«. Naposljetku, glavni »hobi« joj je pričanje viceva. A, u tom slučaju plače se samo od – smijeha...</p>
<p> – Ne možete je tretirati kao zrelu i odraslu osobu. Ona ima svojih pogrešaka, ali nije ni neskromna, niti neodgojena.</p>
<p> Tako govori otac Ante, koji sebe zasigurno percipira kao određeni »korektiv« u Janičinim, ponekad nepromišljenim istupima u javnosti. No, kako i njemu koji put »pobjegne jezik«, baš kao što i novinarima koji put »pobjegne pero«, tako se u ovaj odnos odjednom uvuče – nelagoda. Sve se to, dakako, može odraziti na same Janičine nastupe.</p>
<p> U cijeloj ovoj priči pokušali smo kontataktirati osobu, koja bi mogla poslužiti kao sjajan detektor cijelog problema. Pokušali smo i – uspjeli. Naime, u Garmisch-Partenkirchenu razgovarali smo sa švedskom skijašicom Ylvom Nowen, čija je priča toliko slična ovoj Janičinoj da bismo je mogli nazvati i vjernim preslikom.</p>
<p> Ylva Nowen je 12 godina starija od Janice, trenutačno zauzima tek 30. mjesto u ukupnom redoslijedu Svjetskog kupa i njeni današnji nastupi više nisu ni sjena onih opd prije tri godine, kada je pripadala samom vrhu svjetskog skijanja. U Garmischu je zauzela 11. mjesto u slalomu, sa 2.19 sekundi zaostatka za Janicom.</p>
<p> Prije tri godine Nowen je nanizala četiri uzastopne pobjede u slalomu (Val d'Isere, Bormio, dvaput Lienz), a uz to je dvaput bila druga (u Park Cityu i u paralelnom slalomu u Tignesu). No, upravo u to vrijeme, na vrhuncu karijere, stvorio se žestoki psihološki pritisak, nakon čega je njena karijera krenula silaznom putanjom. Ylva Nowen, za razliku od Janice, nije svladala pritisak... No, s obzirom da se našla u gotovo identičnoj situaciji kao danas Janica, svakako bi bilo zanimljivo čuti i njeno mišljenje. Uostalom, Nowen je također bila specijalistica za slalom, pobjeđivala je u nekoliko uzastopnih utrka, rođena je na isti datum kad i Janica (5. siječnja), samo 12 godina ranije...</p>
<p> Osim toga, Nowen je diplomirala psihologiju, tako da njena razmišljanja, uz činjenicu da ima bogato skijaško iskustvo, svakako imaju određenu težinu.</p>
<p> – Jest, moja je karijera zaista bila puna uspona i padova. Imala sam sjajne rezultate, krenula sam ka vrhu, pobjeđivala u nekoliko utrka uzastopno... Zapravo, sve je išlo kao u snovima, sve je bilo iznenađujuće lagano, a čak ni meni nije bilo posve jasno zašto je to tako. No, onda... Zaista ne znam što se onda dogodilo, teško je to objasniti. Putanja je jednostavno krenula u silaznom smjeru. To je tako, dugo si na vrhu, a onda odjednom, sljedećeg dana, sljedećeg tjedna, ili pak sljedeće sezone, počinje pad... Kad-tad naiđeš na teškoće. Ali, sve je to dio sporta, takve su pojave neizbježne i ne treba ih shvaćati tragično.</p>
<p> l Ipak, jeste li uspjeli detektirati razloge zbog kojih vam je karijera krenula u neželjenom smjeru? Svi su očekivali vaš pohod prema vrhu, no to se nije ostavrilo...</p>
<p> – Mnogo je toga utjecalo. Bila sam uspješna, imala sjajne rezultate, a sve sam to ostvarila krenuvši od nule. No, na svome vrhuncu, u vrijeme najboljih rezultata, stvorio se iznimno visoki pritisak sa strane, pritisak medija, navijača... Očekivanja postaju velika, od vas traže uvijek najviše i najbolje i onda se dogodi da tek nešto slabiji rezultat ljudi doživljavaju kao neuspjeh. Prošla sam to i znam što se u tim trenucima događa u psihi i glavi samog sportaša ili sportašice. Upravo zato sam impresionirana Janicom i načinom na koji se nosi s problemima takve vrste. Pobijedila je u osam slaloma uzastopno, a to je uspjeh kakvog je teško uopće i zamisliti. No, ona se, htjela-ne htjela, automatski nađe u središtu pozornosti, logično je da dobiva iznimno visoki publicitet i to je neizbježno. No kažem, sve to nosi veliki pritisak, kojeg je teško izdržati, ali čini mi se da se Janica s tim nosi vrlo dobro. </p>
<p> l Janica je danas u vrlo sličnoj situaciji kao vi tada.</p>
<p> – Moj primjer je za nijansu drukčiji. Ja ipak nisam bila toliko čvrsta, samopouzdanje mi je bilo na manjoj razini nego kod Janice. Ja nisam izdržala pritisak. Kod svake je skijašice vrlo važno pitanje kako će se nositi s psihološkim pritiskom. On uvijek postoji, prije svakoga natjecanja, a otpornost sportašice na takve situacije ima veliku ulogu u njenom nastupu i rezultatima. Kod Janice je to pitanje upravo sada izraženo, baš kao što je svojedobno bilo izraženo kod mene. Pobijedila je u osam uzastopnih slaloma u Svjetskom kupu, ali sasvim je normalno i logično da će doći i određeno razdoblje kada joj neće ići tako dobro. Jednom će se dogoditi da ne pobijedi. Ali, to nije važno. Pa, Janica je dosad napravila veliku karijeru i to joj treba priznati. No, ipak moram reći da suosjećam s njom zbog svega što se dogodilo na Svjetskom prvenstvu, iako je osobno ne poznajem baš najbolje. Pritisak novinara, navijača, ali i pritisak od nje same, imali su utjecaja. Nadam se da će biti čvršća i nastaviti sa sjajnim rezultatima.</p>
<p> l Diplomirali ste psihologiju, možete li iz tog kuta dati kakav savjet mlađim skijašicama?</p>
<p> – Nema tu mnogo filozofije. Svaka utrka je zasebna, treba razmišljati o onoj utrci koja je pred tobom i ići korak po korak. Treba pokušati ne razmišljati o tome što će se dogoditi, opterećivati se time »što će biti ako ne uspijem, kakav ću rezultat ostvariti...« Jasno, netko se može psihološki stabilizirati, a netko ne može...</p>
<p> l Nedavno ste najavili da ćete ove sezone završiti karijeru. Je li to konačna odluka?</p>
<p>– Ne znam, možda ću pričekati Olimpijske igre, a možda mi ovo zaista bude zadnja sezona. Još nisam odlučila...</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Kukoč pomogao Iversonu</p>
<p>NEW YORK, 19. veljače </p>
<p> - Vodeća momčad NBA lige Philadelphija 76ers ne posustaje. Stigli su do svoje 40. pobjede ove sezone svladavši Phoenix 104-98. Najzanimljivije je bilo u Indianapolisu gdje su se sastali prošlogodišnji finalisti lige, Indiana i LA Lakersi, a u neizvjesnom dvoboju tijesnu pobjedu su iščupali Pacersi 110-109.</p>
<p> Dvoboj Philadelphije i Phoenixa donio je potvrdu da Allan Iverson ne mora postići 40 poena, da bi 76ersi ubilježili pobjedu. Iverson je ubacio 26 poena, no u drugom poluvremenu je gađao mizernih 2-13. Phoenix je vodio sa šest koševa prednosti na kraju prve četvrtine (32-26), a potom su 76ersi dobili drugu 28-15, nakon što je Iverson tricom otvorio seriju 20-5. Sunsi su se pet minuta prije kraja primakli na 91-88, no potom su mini serijom 7-0 domaćini otišli na 98-88 i sve je bilo odlučeno. Toni Kukoč odigrao je sjajnu utakmicu, dva puta spasivši stvar nakon što je Iverson ubilježio nekoliko uzastopnih promašaja. Kukoč je za 27 minuta ubacio 17 poena (šut 8-17, trica 1-2), te dodao devet skokova, tri asistencije, jednu osvojenu i tri izgubljene lopte. George Lynch je ubacio 15 poena, uz 12 skokova, dok je Matt Geiger dodao 14 za Philadelphiju. U sastavu Sunsa Jason Kidd je ubilježio 22 poena i 10 asistencija, po 17 koševa su postigli Tony Delk i Shawn Marion (13 skokova), Rodney Rogers je dodao 15 i 10 skokova.</p>
<p> Prava drama odigrala se u Indianapolisu, gdje je utakmica odlučena u posljednjoj četvrtini. Naime, gosti iz Los Angelesa vodili su na kraju prve četvrtine 31-25, na poluvremenu 60-46, a u posljednju četvrtinu ušlo se sa prednošću za Lakerse 83-74. U tih posljednjih 12 minuta igre domaćini su našli protuoružje za Kobea Bryanta (33 poena) i Shaquilla O'Neala (35 poena, 15 skokova). Lopta je u svakom trenutku stizala u ruke Reggia Millera koji je u posljednjoj četvrtini ubacio 18 poena, od ukupno 33. Trevis Best dodao je osam poena u tom periodu igre, od ukupno 18, a 11 puta je uspješno skočio. Best je 19 sekundi prije kraja postigao i pobjednički koš za Pacerse. Jalen Rose je ubacio 19, a Jermanie O'Neal 17 poena za Pacerse. Žan Tabak je za sedam minuta ubacio tri poena (šut 1-3, slobodna bacanja 1-2), te dodao dva skoka, dok Bruno Šundov nije ulazio u igru.</p>
<p> Druga momčad iz Los Angelesa vodila je tijekom cijele utakmice u New Jerseyu, a potom uspjela izgubiti utakmicu u produžetku. Clippersi su imali prednost do trenutka kada se razigrao Stephon Marbury koji je ubacio 33 poena, koji je bio igrač preokreta i glavni realizator u produžetku kojeg su Netsi dobili 10-4. Clippersi su izgubili svoju osmu utakmicu u produžetku, pa je pobjeda ostala u East Rutherfordu. Lamar Odom je bio prvi strijelac Clippersa sa 34 poena.</p>
<p> U Minneapolisu je Vancuver pobijedio Minnesotu 110-102 i ubilježio svoju četvrtu pobjedu zaredom. </p>
<p> Rezultati NBA lige: New Jersey – La Clippers 102-96 (produžetak), Sacramento – Utah 90-94, Minnesota –- Vancouver 102-110, Indiana – La Lakers 110-109, Orlando – New York 96-88, Philadelphia – Phoenix 104-98. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Repeša postao miljenik navijača</p>
<p>Za vrijeme utakmice protiv Done ispunjene tribine košarkaške dvorane na splitskim Gripama dugo skandirale ima trenera Split-CO Jasmina Repeše koji zbog toga, pak, ne pada u euforiju, već naprotiv... </p>
<p>SPLIT, 19. veljače</p>
<p> – Kad vas splitski navijači zavole i kad vam počnu skandirati ime na stadionu, u dvorani ili na bazenu, onda znači da ste prihvaćeni. Upravo to zbilo se u subotu navečer u Košarkaškom hramu na Gripama, navijači su počeli skandirati ime trenera »žutih«, ime Jasmina Repeše...</p>
<p> Bio je to znak da su navijači s Gripa prihvatili trenera koji je minulog ljeta preuzeo momčad i koji je već sada uradio više od očekivanog. Splićani su u samom vrhu europske košarke, mnogi su im prije početka natjecanja u Suproligi predviđali kako će ostvariti tek možebitno jednu ili dvije pobjede, tri uspjeha bila bi ravna senzaciji. Repeša je sa svojim košarkašima stigao čak do devet europskih uspjeha, uz to su nanizali tek pet poraza: </p>
<p>– Sigurno je da je uhu ugodno čuti kada vam navijači skandiraju. Međutim, to je i obveza više za sve nas u klubu. U sportu ne postoji minuli rad, treba se iz utakmice u utakmicu dokazivati i pokazivati. Trener je samo jedan kotačić, u stroju koji treba ostvariti rezultat. Svjesni smo situacije u kojoj smo se našli. Šteta bi zaista bilo propustiti ovu veliku prigodu.</p>
<p>»Žuti« s Gripa u vrhu su hrvatskog prvenstva i u vrhu europske Superlige. Na korak su do pravih »stvari« ali treba pričekati jer ipak je i u jednom i u drugom natjecanju još dugo i daleko do kraja: </p>
<p>– Tri uzastopne europske pobjede te neki rezultati u posljednjem kolu ovog natjecanja »gurnuli« su nas visoko u vrh i sada smo u situaciji da budemo vrlo blizu gornjem dijelu tablice. Šteta bi bilo ovo ne iskoristiti, ulog je prevelik. U klubu smo svjesni trenuačtnog stanja, moramo iz utakmice u utakmicu igrati još bolje kako bismo nastavili ovu uspješnu seriju. Isto tako i u prvenstvu pobjedom protiv Done ostali smo u vrhu tablice među momčadima koje će u doigravanju odlučivati o pobjedniku. </p>
<p>Promovirao je Repeša na Gripama nove mlade »žute«: Roka Ukića te Dalibora Pašalića koji još imaju pravo igrati za juniore: </p>
<p>– Sezona je duga i tko bude imao dužu klupu tome će biti lakše. Koristim svaku prigodu da mladićima poput Ukića i Pašalića ponudim pristojnu minutažu i mogu vam reći da sam zadovoljan s onim što su ova dva momka pokazali. Vidjeli ste i sami kako nemamo startnu petorku, nego da iz utakmice u utakmicu na parket izlazi druga postava. Koristim osam ili devet igrača, to je razumljivo jer mi smo jedini od svih hrvatskih klubova još u Europi, igramo gotovo svaki treći dan bez pravog treninga. Utakmice i putovanja ne dozvoljavaju nam više ozbiljniji rad, zato trebam pravilno rasporediti snagu svakog košarkaša. </p>
<p>Repeša je postao ljubimac navijača, pljesak i skandiranje sa tribina, dokaz su da su i ljubitelji košarke prepoznali »pravu stvar« a Repeša je doista »pravi trener«. Na najboljem je putu da svojim radom razveseli Split i Splićane koji toliko željno iščekuju naslov prvaka Hrvatske. </p>
<p>ANTE CIBILIĆ</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="27">
<p>Tihomir Blaškić izdržavat će kaznu u Britaniji?</p>
<p>Zatvor Doncaster, u koji bi trebali biti smješteni haaški osuđenici, drži rekord po samoubojstvima zatvorenika </p>
<p>LONDON, 19. veljače (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Desetak haaških osuđenika iz Bosne i Hercegovine, među kojima i Tihomir Blaškić, služit će kaznu u Britaniji. Nagađa se da će biti čuvani u zatvoru Doncaster koji zatvorenici zovu »Doncatraz«, možda u posebno sagrađenom krilu. Doncaster, koji je poput još nekih britanskih kaznenih institucija u privatnim rukama, stalno ima problema, a posebno je poznat po visokoj stopi samoubojstava među zatvorenicima. Stoga se u samoj Britaniji počelo postavljati pitanje je li taj zatvor odgovarajuće mjesto za haaške osuđenike. </p>
<p>Neimenovani izvor u britanskom ministarstvu unutarnjih poslova, Home Officeu, rekao je listu The Mirror: »Nevjerojatno je da bi se te ljude stavilo u zatvor koji ima problema s time da na životu održi i zatvorenike koji su u niskoj kategoriji rizika, a kamoli da se brine za neke od najopasnijih ljudi u Europi«. Kako ističe isti izvor, »Doncaster nema nikakvog prethodnog iskustva u čuvanju te vrste zatvorenika, zbog čega je izražena zabrinutost na najvišoj razini. Budući da tim zatvorom upravlja privatna firma, postoji osjećaj da će vlada moći okriviti nekog drugoga ako išta krene po zlu«.</p>
<p>Uz Blaškića koji je u Haagu osuđen na 45-godišnju robiju zbog zločina u lašvanskoj dolini, kazne u zatvoru Doncaster služili bi još neki bosanski Hrvati: Drago Josipović, Vladimir Šantić, te Vlatko, Mirjan i Zoran Kupreškić. Oni su također bili osuđeni zbog zločina u istom području, i to na kazne između šest i 25 godina. Također se vjeruje da su za Britaniju predodređeni Bošnjaci Hazim Delić i Esad Landžo, te zajedno s njima i bosanski Hrvat Zdravko Mucić - kojima su odmjerene kazne u trajanju od sedam do 20 godina zbog zločina u logoru u Čelebićima. Iza britanskih rešetaka trebao bi se naći i bosanski Srbin Goran Jelišić, osuđen u Haagu na 40 godina zatvora. Jelišić je upravljao zloglasnim logorom Luka u sjevernoj Bosni i hvalio se da svakog jutra već prije doručka pobije tridesetak Muslimana. </p>
<p>Zatvor Doncaster vodi privatna firma za sigurnost Premier Prison Services. U povjerljivom dopisu šefica te firme Elaine Bailey priopćila je, navodno, drugim direktorima kako je britanska vlada upravo pristala u Haagu da će zatvori u Britaniji preuzeti ratne zločince iz Bosne i Hrvatske (zapravo, svi dosad osuđeni u Haagu bili su građani BiH). Elaine Bailey dodala je da će »ti ratni zločinci biti smješteni kao standardni zatočenici kategorije A«. Riječ je, dakle, o najopasnijoj kategoriji zatvorenika koji zahtijevaju posebnu pasku. U pismu se dodaje da će u zatvoru Doncaster vjerojatno trebati povećati kapacitete za čuvanje zatvorenika kategorije A, za što će trebati angažirati dodatnih devet čuvara. The Mirror, međutim, tvrdi da firma Premier Prison Services istodobno planira otpustiti 40 zatvorskih namještenika.</p>
<p>Od samog svog otvaranja, zatvor Doncaster stalno ima problema. Po stopi samoubojstava među zatvorenicima, to je jedan od najgorih zatvora u Engleskoj i Walesu. Vjesniku su dostupni podaci koji navode da se od otvorenja 1994. pa do siječnja 1999. u tom zatvoru objesilo čak deset zatočenika. Jedanaesti se ubio u veljači 1999. Samo tijekom 1998. ubila su se petorica. Mnogi od tih zatvorenika nisu čak služili kaznu nego su bili u pritvoru. Jedna istraga koju je 1999. proveo list Observer, također je utvrdila da mladi zatvorenici u Doncasteru često sami sebi nanose ozljede. Godine 1996. šest stražara tog zatvora privela je policija nakon što je tamo pronađena zaliha marihuane. Tvrtka Premier Prison Services bila je podvrgnuta kritikama zbog načina upravljanja privatnim zatvorima. </p>
<p>Tvrtka je priopćila, međutim, da je zatvor u Doncasteru spreman za kažnjenike A kategorije uključujući i haaški kontingent. Sud u Haagu nema dovoljno zatvorskog prostora pa su haški osuđenici dosad već poslani u zatvore u pojedinim europskim zemljama. Parlament u Londonu uskoro bi trebao potvrditi zakon koji bi omogućio da osobe osuđene za ratne zločine služe kaznu i u zatvorima u Britaniji.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Slavko Kukić: Entiteti nisu u interesu Hrvata u BiH</p>
<p>Država se od nacije mora odvojiti i sadržajno i metodološki. Moraju se istodobno pozicionirati dva sustava razvoja - jedan koji omogućuje nesmetan razvoj nacije, njezine kulture, jezika, tradicije i drugi koji u središtu svog interesa ima razvoj države, tvrdi dr.Slavko Kukić</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Burni događaji u BiH posljednjih dana izazvali su niz reakcija međunarodne javnosti, a sve se češće čuju zahtjevi da se ponovo organizira Dayton 2, na kojem bi se govorilo o budućnosti BiH. Vjesnik je zamolio profesora sociologije Sveučilišta u Mostaru dr. Slavka Kukića za komentar oko zahtjeva Hrvata u BiH za trećim entitetom. </p>
<p> l Koje rješenje za BiH vam se čini optimalnim?</p>
<p>– Usporedna analiza upućuje na zaključak da bez »filozofije« zajedničkog življenja, prožetog intenzivnim radom na razvijanju kulture suživota kao sustava vrijednosti s uporištima i u povijesnom iskustvu, nema uspješnog modela ni države, ni društva. Kultura suživota je conditio sine qua non bosansko-hercegovačke sadašnjosti i budućnosti. Uostalom, specifična duhovna struktura i tradicija suživota su, kao vrijednosti, u BiH stoljećima testirane. Njezine je narode kroz povijest razdvajalo štošta - od vjere i nacije, preko mentaliteta i tradicije, do običaja, folklora i rituala iz svakodnevnog života, no oni su se stoljećima održali zajedno usprkos svemu tome. Dakle, tek kad se shvati značenje kulture suživota moguće je razvijati ostale pretpostavke države BiH. </p>
<p> l Koje su to ostale pretpostavke?</p>
<p>– Jedna od temeljnih svakako je rješavanje pitanja odnosa države i nacije u procesu njezine konstitucije. Pod tim podrazumijevam da se BiH ne može utemeljiti po principu države-nacije kako je utemeljena većina europskih država. </p>
<p> l Takav se princip sugerira iz nekih bošnjačkih intelektualnih krugova. </p>
<p>– Točno. Ali svakome, tko BiH želi dobro, mora biti jasno da u njoj, suprotno dominantnom europskom iskustvu, država i nacija, naprosto, nisu sinonimi. To znači da se u koncipiranju BiH država od nacije mora odvojiti i sadržajno i metodološki. U BiH se moraju istodobno pozicionirati dva sustava razvoja - jedan koji omogućuje nesmetan razvoj nacije, njezine kulture, jezika, tradicije, jednom riječju njezina identiteta, i drugi koji u središtu svoga interesa ima razvoj države kao okvira unutar kojega je moguć gospodarski i ukupni društveni razvoj, zaštita ljudskih i građanskih prava i sloboda. </p>
<p> l S pozicije organizacije države, što taj paralelni razvoj znači?</p>
<p>– Razmišlja li se konkretnije o samoj državi, po mojem sudu, ta država ne može biti država entiteta - bez obzira jesu li u pitanju dva ili tri. Takva država može biti jedino u funkciji dovršenja teritorijalnog etničkog grupiranja koje je, zahvaljujući ratu, u značajnoj mjeri već i realizirano. Podatci za Republiku Srpsku govore sami za sebe. Na prostoru tog entiteta je, po popisima iz 1991. godine, živjelo više od 45 posto nesrpskog stanovništva, a danas ih je tamo, po procjenama, 3-4 posto. Osim toga, logika entiteta je najmanje u interesu Hrvata BiH. Broj Hrvata u BiH je bukvalno prepolovljen, za to dio je odgovornosti i u političkom konceptu koji je računao na preseljavanje Hrvata iz jednih u druge dijelove BiH. Logika entiteta će Hrvate prije odvesti u svijet nego što će ih zadržati u dinarskim i inim vrletima. </p>
<p> l I što onda učiniti?</p>
<p>– Kantonizirati BiH, ali ne po nacionalnom kriteriju. Jer, kao što logika entiteta ne može biti budućnost BiH, tu budućnost ne može osigurati ni centralizirana državna struktura, s jakim ingerencijama središnjih vlasti. Pri tome bi kantonalnu teritorijalnu organizaciju bilo pogrešno podređivati kriteriju nacionalne distribucije stanovništva. Pod određenim uvjetima, takva kantonizacija može proizvesti iste krajnje učinke kao i logika entiteta. </p>
<p> l Kako onda omogućiti nesmetani razvoj nacije?</p>
<p>– I na razini kantonalnog, i na razini državnog ustroja vlasti neophodno je osigurati instrumente zaštite nacionalnog identiteta i samobitnosti, institucionalne instrumente slobode nacije. Dom naroda može biti jedan od pravaca razmišljanja, prije svega na razini države.</p>
<p>Na koncu, nacionalni se identitet, sloboda i interes ne štiti samo kroz institucije vlasti. Štiti ga se i kroz sve druge institucije sustava, ali i svakodnevnim životom. Za to je potreban i drukčiji ambijent, ambijent u kojem se različitosti doživljavaju kao bogatstvo zajedničkog življenja, a ne kao hendikep.</p>
<p> l Može li se početi rješavati kriza u BiH bez ukidanja RS-a?</p>
<p>– Teško. RS u svijesti njezinih građana već danas funkcionira kao država srpskog naroda. Svako otezanje da se to prizna situaciju u BiH komplicira i čini težom. </p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Kljuić i Zubak napuštaju Alijansu?</p>
<p>Zubak podsjeća da je prilikom stvaranja Alijanse dogovoreno da Hrvati moraju u izvršnoj vlasti ostati zastupljeni u onom broju kakav je postojao do sada</p>
<p>SARAJEVO, 19. veljače</p>
<p> - Krešimir Zubak i Stjepan Kljuić, lideri Nove hrvatske inicijative, odnosno Republikanske stranke, mogli bi napustiti Demokratsku alijansu za promjene, nezadovoljni načinom na koji se unutar tog koalicijskog bloka dijele funkcije u izvršnoj vlasti! Ove informacije procurile su iz krugove bliskih Alijansi, a potvrdio ih je i sam Zubak u intervjuu kojeg je dao sarajevskom Dnevnom avazu.</p>
<p>Zubak podsjeća da je prilikom stvaranja Alijanse dogovoreno da Hrvati moraju u izvršnoj vlasti ostati zastupljeni u istom broju kao i do sada. Hrvatska mjesta trebala bi biti podijeljena tako da SDP-u pripadne jedna polovina, a ostalih 50 posto međusobno bi podijelile stranke neformalnog »hrvatskog bloka« unutar Saveza, odnosno Nova hrvatska inicijativa, Hrvatska seljačka stranka BiH i Republikanci. </p>
<p>U slučaju da ovaj dogovor ne bude poštovan, Zubak je ostavio otvorenom mogućnost istupanja iz Alijanse za promjene. U Novoj hrvatskoj inicijativi, naime, nisu zadovoljni sadašnjim prijedlogom raspodjele ključnih funkcija. Dva najvažnija mjesta koja su ponuđena NHI-ju su Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH (Zubak) te mjesto ministra financija i potpredsjednika federalne vlade. Tu je dužnost do sada obavljao hadezeovac Dragan Čović, a NHI-jev kandidat je Nikola Grabovac.</p>
<p>Stjepan Kljuić, opet, navodno nije zadovoljan time što njegovi Republikanci, odnosno on osobno, zasad nisu u kombinaciji za priželjkivano mjesto predsjednika većeg bosansko-hercegovačkog entiteta. Jedini koji je zadovoljan dosadašnjim razgovorima o raspodjeli mjesta u izvršnoj vlasti je Ilija Šimić, predsjednik HSS-a, stranke koja je od svih članica Alijanse dobila najmanje glasova. »HSS nije nezadovoljan onim što je dobio u ovoj raspodjeli«, tvrdi Šimić, koji je, inače, odbio i Zubakovu ideju o formaliziranju »hrvatskoga bloka« unutar ALijanse.</p>
<p>Eventualni izlazak NHI-ja i Republikanaca iz koalicije, mogao bi poljuljati tijesnu većinu ovog Saveza u federalnom parlamentu, posebno nakon što je Abdićev DNZ nakon poznatih događaja u Unsko-sanskoj županiji najavio da će uskratiti daljnju podršku Alijansi u skupštinskim klupama. Također, još u nekim manjim strankama, članicama Alijanse navodno postoji nezadovoljstvo prije svega SDP-ovim apetitima prilikom raspodjele dužnosti u izvršnoj vlasti.</p>
<p>Zato se idućih dana mogu očekivati zanimljivi razgovori o ovom pitanju, jer je teško vjerovati da će Lagumdžija i SDP tako lako ispustiti iz ruku priliku da usprkos relativno lošem izbornom rezultatu (oko trećine bošnjačkih glasova) dobiju ključne poluge državne vlasti - pa se mogu očekivati i određeni ustupci.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Albanski ekstremisti vladaju zonom sigurnosti</p>
<p>Nastavlja se eskalacija nasilja u pet kilometara širokoj zoni sigurnosti u kojoj, čini se, »caruje« nekolicina naoružanih albanskih grupa i gdje nemaju pravo pristupa ni jugoslavenske, niti snage UNMIK-a i KFOR-a</p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Albanski su ekstremisti, nakon nekoliko sati zatišja tijekom noći, u ponedjeljak rano ujutro obnovili napade na jugoslavenske snage sigurnosti u selu Lučane u zaleđu Bujanovca. Izvori bliski policiji prenijeli su beogradskom Radiju B92 da su napadi na policiju na obodu zone kopnene sigurnosti prestali nakon par sati, dodavši da među pripadnicima policije nema stradalih. </p>
<p>Inače, nedjelja na kriznom području juga Srbije bit će zabilježena kao jedan od najdramatičnijih dana na ovom području od studenoga prošle godine. Epilog su tri ubijena policajca i jedan pripadnik Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe, tvrde beogradski izvori i naglašavaju da su podaci o okršajima i njihovim posljedicama različiti, ovisno o strani koja ih priopćava. </p>
<p>Srbijanska politička scena polako se homogenizira po pitanju odnosa prema naoružanim grupama Albanaca koje sustavno prodiru u i operiraju u zoni razdvajanja na administrativnoj granici Srbije i Kosova od kad je, prošloga petka, najmanje sedmoro Srba poginulo i više od deset ranjeno u bombaškom napadu na autobus. Jugoslavensko i srbijansko političko čelništvo osudilo je u nedjelju kasno navečer međunarodne snage na Kosovu tvrdeći kako još uvijek ne provode mandat određen rezolucijom Vijeća sigurnosti 1244«, a UN je proglašen odgovornim za ukupnu situaciju na Kosovu. U zajedničkom priopćenju sa sastanka najviših jugoslavenskih i srbijanskih političkih i sigurnosnih dužnosnika (Koštunica, Žižić, Milutinović, Đinđić, Pavković, Mihajlović) navodi se da je dogovoren »cijeli niz mjera za zaštitu od terorizma«. Jugoslavenski predsjednik je naglasio da se radi o selektivnim mjerama usmjerenim na borbu protiv organizatora i počinitelja terorističkih akcija uz zaštitu civila, ali je dodao da će se Jugoslavija pridržavati miroljubive politike i povesti diplomatsku akciju da se kriza na jugu Srbije i Kosovu riješi pregovorima.</p>
<p>O eskalaciji nasilja iz pet kilometara široke zone sigurnosti u kojoj, čini se, »caruje« nekolicina naoružanih albanskih grupa, a u koju nemaju pravo pristupa ni jugoslavenske, niti snage UNMIK-a i KFOR-a, izjašnjavaju se brojni političari u Beogradu, Prištini i u svijetu. Carl Bildt tvrdi da je u porastu nasilje Albanaca nad Srbima, a George Robertson upozorava na potrebu izravnog dijaloga dvije strane. Koordinator za pitanja Kosova Nebojša Čović upozorio je da akcije poduzimaju protivnici mirnog rješenja među Albancima baš u trenutku kad je svijet prihvatio srpski plan, ali je kao glavnog krivca »za vezane ruke i noge Beogradu na Kosovu« imenovao bivši režim. Savezni ministar policije Zoran Živković je izrazio očekivanje da će međunarodna zajednica prijeći s riječi na djela i umjesto verbalnih osuda poduzeti konkretne korake. </p>
<p>Cijeli kabinet vlade Srbije također upozorava međunarodnu zajednicu što joj je činiti i na čijoj je strani krivnja. Ministar pravosuđa Vladan Batić čak smatra da čelnici međunarodnih snaga na Kosovu Carlo Cabigiosu i Hans Haekkerup moraju podnijeti ostavke, a Momčilo Perišić drži da su svi međunarodni faktori, uključujući i NATO, priznali da uzrok napetog stanja nisu Srbi već albanski ekstremisti.</p>
<p> Eksperti upozoravaju da pristaše mirnoga rješenja među Albancima imaju sve manje šanse jer ekstremisti proširuju utjecaj. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Fischer ipak nije govorio istinu? </p>
<p>Hoće li pokrenuta istraga protiv njemačkog ministra vanjskih poslova uzdrmati koaliciju Gerharda Schrödera</p>
<p>BERLIN, 19. veljače (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Državno tužiteljstvo u Frankfurtu otvorilo je istražni postupak protiv njemačkog ministra vanjskih poslova Joschke Fischera zbog sumnje u lažno svjedočenje. Međutim ta istraga nije jedini razlog koji Fischeru zadaje glavobolje pred putovanje u ponedjeljak u Washington. Naime, sve ukazuje da bi slučaj mogao ozbiljno uzdrmati socijaldemokratsko-zelenu vladu njemačkog kancelara Gerharda Schrödera. </p>
<p>Njemački je Bundestag krajem proteklog tjedna već pripremio teren za istražni postupak protiv Fischera. Parlamentarni odbor za pitanje imuniteta, naime, nema primjedbe na nastavak istražnog postupka, izjavila je njegova predsjednica Erika Simm.</p>
<p>Frankfurtski državni odvjetnik tereti Fischera da je na procesu Hansu Joachimu Kleinu, osuđenom na devet godina zatvora, krivo svjedočio kako nije stanovao s Margrit Schiller, njegovom prijateljicom iz 70-ih godina, koja je kasnije postala teroristkinja RAF-a. Schillerova, pak, u svojim memoarima piše da je stanovala kod njega. Štoviše, ona tvrdi da je i doručkovala s njim. Fischer se u međuvremenu prisjetio da je tome tako, pa je očito, kažu njegovi kritičari na sudu dao lažnu izjavu. U ponedjeljak je i sudac koji je vodio proces Kleinu u jednom televizijskom intervjuu rekao da je to »smiješno i da je »to blokiranje sudskih institucija«.</p>
<p>Fischera bi druga mrlja u biografiji mogla blokirati na vanjskopolitičkom planu. Naime, krajem 60-ih on je (dok još nije bio član stranke Zelenih) sudjelovao na jednoj konferenciji PLO-a koja je tražila uništavanje Izraela i tu je šef njemačke diplomacije morao sam sebe demantirati: najprije je tvrdio da nije prisustvovao skupu dok se čitala ta rezolucija, poslije se ispostavilo da je bio. </p>
<p>»Ako je on bio na izglasavanju te rezolucije, onda ne može biti ministar vanjskih poslova s obzirom na naše odnose s Izraelom«, smatra bavarski premijer, i mogući kandidat oporbe za njemačkog kancelara, Edmund Stoiber. I drugi oporbeni političari koriste prigodu i traže da ključni ministar vladajuće koalicije podnese ostavku. </p>
<p>Joschka Fischer međutim ne smatra da su te dvije afere iz njegove mladosti razlog za podnošenje ostavke, ali je najavio da će uzeti odvjetnika koji će ga opravdati i obraniti pred rastućim valom optužbi.</p>
<p>Ako Fischer podnese ostavku, kako ocjenjuju analitičari, crveno-zelena koalicija njemačkog kancelara Gerharda Schrödera, naći će se pred raspadom jer u redovima zelenih u Berlinu ne vide odgovarajuću zamjenu. </p>
<p>Koliki je utjecaj ove afere na berlinsku koaliciju najbolje govori ispitivanje javnog mišljenja, prema kojemu je popularnost šefa njemačke diplomacije (inače najpopularnijeg njemačkog političara) pala sa 75 na 70 posto. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Robertson dogovara otvaranje stalne vojne misije NATO-a u Moskvi </p>
<p>Robertsona bi mogao primiti i predsjednik Putin, ali samo pod uvjetom ako za vrijeme boravka u Moskvi glavni tajnik NATO »pokaže spremnost za konstruktivni razgovor oko posljednjih ruskih inicijativa o daljnjem razoružanju i problemu širenja NATO na Istok« / Putin pozvan na proljetni summit EU u Stockholmu</p>
<p>MOSKVA, 19. veljače (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Glavni tajnik NATO-a George Robertson doputovao je u ponedjeljak u trodnevni službeni posjet Moskvi. Formalni povod za Robertsonov dolazak je njegovo sudjelovanje u utorak na svečanom otvaranju Ureda za informiranje Sjeveroatlantskog vojnog saveza. Taj ured NATO je imao u Moskvi do proljeća 1999. godine kada je Kremlj u znak prosvjeda protiv bombardiranja SR Jugoslavije otkazao gostoprimstvo djelatnicima Sjevernerotalntskog saveza.</p>
<p>Glavni su pak razlozi Robertsonovog dolaska konzultacije s rukovodstvom Rusije i njegova namjera da udobrovolji domaćine kako bi NATO napokon mogao otvoriti u Moskvi i svoju stalnu vojnu misiju. Robertson će u Moskvi pregovarati s ruskim ministom obrane maršalom Igorom Sergejevom, ministrom vanjskih poslova Igorom Ivanovom, tajnikom za nacionanu sigurnost Sergejeom Ivanovom i ministroma za izvanredene situacije Sergejom Šojguom. Primit će ga i šef ruskog parlamenta, Genadij Seleznjov. U ruskim diplomatskim i vojnim krugovima tvrde da bi Robertsona mogao primiti i predsjednik Putin, ali samo pod uvjetom ako za vrijeme boravka u Moskvi glavni tajnik NATO »pokaže spremnost za konstruktivni razgovor oko posljednjih ruskih inicijativa o daljnjem razoružanju i problemu širenja NATO na Istok«.</p>
<p> U svakom slučaju višednevni boravak Robertsona u Moskvi i veliki broj sugovornika znak je obostrane zaintersiriranosti za dijalog i suradnju, ali i znak početka stvarnog poboljšanja odnosa između Rusije i NATO-a. Uostalom, uoči Robertsonovog dolaska u Moskvu obje su se strane trudile da maksimalno »izglade« ili potisnu u drugi plan svoja raznoglasja. Primjerice, ruski službeni predstavnici nisu u svojim javnim istupima odviše naglašavali neslaganje Kremlja sa daljim širenjm NATO-a na Istok. Tim više što su i uoči dolaska Robertsona u Moskvu vlasti triju bivših sovjetskih republika, a sada neovisnih baltičkih država Litve, Latvije i Estonije izjavljivale kako očekuju da će njihove zemlje biti u drugom krugu primljenene u NATO.</p>
<p> Istodobno i iz sjedišta NATO-a u Bruxullesu posljednjih dana nisu dolazile izjave koje bi mogle iritirati Moskvu. Štoviše, uoči leta ya Moskvu Robertson je javno izjavio kako postoji mogućnost suradnje NATO-a i Rusije u oblasti zračne kontrole i svemira, u stvaranju proturaketne obrane, te jačanju povjerenja u oblasti nuklearnog oružja. To su upravo ona područja koja su usko vezana na najnovije mirovne inicijative Kremlja. Upravo stoga visoki predstavnici ruskog ministartsva obrane drže da za vrijeme boravka Robertsona u Moskvi postoji mogućnost dogovora o novoj razini suradnje Ruisje i NATO-a. Pritom polaze od činjenice da je »Škot« (Robertson je rođen u Škotskoj) pobornik teze da Europa treba biti manje ovisna o SAD-u. O poboljšanju ruskih odnosa osobito sa zapadnoeuropskim državama članicama NATO-a govori i činjenica da je predsjedniku Rusije, Vladimiru Putinu ovih dana upućen službeni poziv za sudjelovanje na summitu država EU koji će se održati 23. ožujka u Stockholmu. Dva tjedna nakon skupa u Stockholmu u Sankt Peterburgu odžat će se pak rusko njemački summit.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Telekom Srbije Berlusconijev predizborni adut</p>
<p>Umiješanost Lamberta Dinija u posao s Miloševićevom Srbijom poslužilo desnom centru za oštru kritiku poslovanja državnih poduzeća i osporavanje moralnosti vlade lijevog centra</p>
<p>RIM, 19. veljače (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Zadnje što je trebalo lijevom centru u predizbornom periodu je otkriće tajnih ugovora prilikom kupovine Telekoma Srbije. U tijeku predizborne kampanje to je poslužilo desnom centru za oštru kritiku poslovanja državnih poduzeća i osporavanje moralnosti vlade lijevog centra. </p>
<p>Izjava ministra vanjskih poslova Lamberta Dinija na sastanku Masline u nedjelju popodne, da ni Ministarstvo vanjskih poslova niti on osobno kao ministar nije bio upoznat sa detaljima oko kupovine srpskog Telekoma, izazvala je burne reakcije. Antonio Di Pietro, tvorac akcije »Mani pulite« (Čiste ruke), koji je razotkrio nečiste poslove iza kojih se krilo podmićivanje, traži ostavku Lambreta Dinija. »Ako je znao za sve to, počinio je strašnu i neoprostivu grešku. A ako nije znao, na čemu Dini insistira, onda je situacija još gora. To znači da je jedan kolosalni investicijski posao obavljen sa Srbijom, u tom razdoblju zemljom 'sumnjive reputacije', ispred njegovog nosa, a on kao ministar vanjskih poslova nije bio informiran. Bolje mu je da promjeni profesiju. U svakom slučaju će odgovarati pred parlamentom.«</p>
<p>Jedini koji je podržao Dinijevu izjavu je tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Piero Fassino, sadašnji ministar pravosuđa, svi ostali su šutjeli. </p>
<p>Čelnik oporbene stranke Nacionalni savez Gianfranco Fini se pita: »Ako već govorimo o transparentnosti, pitam se zašto ljevica nije digla nijedan glas u znak podrške ministru vanjskih poslova oko afere Telekom-Milošević?«</p>
<p>Desni centar traži objašnjenja oko misteriozne kupovine. U intervjuu koji je dao listu Corriere della Sera, Gianfranco Fini se pita kako se moglo dogoditi da novac talijanske državne firme Telecom završi u Srbiji, omogućavajući održavanje Miloševićevog režima. Svima je jasno da je to period kad je Hrvatska i Bosna i Hercegovina još osjećala posljedice Miloševićeve agresije, i bilo je nedopustivo upustiti se u posao sa zemljom na čijem se čelu nalazio Slobodan Milošević. Dinijeva izjava da je Slobodan Milošević 1997. godine bio izuzetno značajna politička figura zbog potpisivanja Daytonskog sporazuma nije dovoljno opravdanje za ulaženje u posao s njim . </p>
<p>Lamberto Dini pravi još jednu grešku tvrdeći da njegova supruga Donatella, koja je već prozivana po novinama za primanje mita na račune off shore kompanija koje je otvorila po svijetu, nema nikakve veze sa kupovinom srpskog Telekoma. Kako je nitko ovaj put nije ni spomenuo, njegova obrana je bila suvišna i pobudila je samo daljnju sumnjičavost. </p>
<p>Razlog više za ljutnju oporbe je glavna točka na dnevnom redu Senata za utorak, a to je sukob interesa. Još prošle srijede je parlament odobrilo 13 članaka zakona prema kojima je nemoguće da na mjestu predsjednika vlade, ministra ili zamjenika ministra netko čije bogatstvo nadmašuje 15 milijardi lira. Nezaobilazan je u tom slučaju sukob osobnih i državnih interesa. Prema jednom od tih članaka, apsolutno je nemoguće ući u Palaču Chigi, sjedište vlade, nekome tko je vlasnik privatne tv mreže. </p>
<p>To znači da u slučaju da se u Senatu izglasuju predložene promjene, čelnik oporbe Silvio Berlusconi se može oprostiti od mjesta premijera, čak i ako oporba pobijedi na izborima. Jedino bi mogao, želi li postati premijer, prodati svoj imperij ili ga povjeriti na upravu nekom drugom. Normalno, to ne može biti nitko od dalje ili bliže rodbine. Predviđene su paprene kazne u slučaju pokušaja manipulacija. </p>
<p>Iz redova oporbe se čuju glasovi »da je sve napravljeno da se pogodi Silvio Berlusconi i da u odredbama nedostaje samo njegovo ime«. Kuća slobode, udruga oporbenih stranaka može računati na 226 sigurnih glasova protiv 167 za Maslinu i Reformirane komuniste. Ostaje 78 neopredijeljenih glasova za koje se bore obje strane. Afera sa Telekomom jamačno neće pomoći u pridobivanju glasova na stranu lijevog centra. Dinijev vapaj: »To je urota protiv mene« kao da nitko nije čuo.</p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="34">
<p>Zašto veliki protesti zbog sudskog pritvora generala Norca </p>
<p>U mojem napisu u Vjesniku od 12. listopada prošle godine. u povodu početka hajke vlasti za pronalaženje osumnjičenih za ubojstvo gospićkih Srba napisao sam: »Hoće li sadašnja vlast jednakom žestinom i brzinom, kao što je to učinila s osumnjičenima za ubojstva gospićkih Srba, poduzeti kažnjavanje onih koji su počinili zločine nad hrvatskim narodom? Samo će time uvjeriti našu javnost da je dosljedna u borbi za pravnu državu«!</p>
<p>Već četiri mjeseci istražuje se i dovodi na suđenje u Rijeku veliki broj Hrvata, koji su osumnjičeni kao možebitni ubojice Srba 1991. godine. U tijeku sudskih ispitivanja ustanovljeno je da su se 1991. vodile borbe između vojske JNA i Srba, koji su svim raspoloživim snagama, granatiranjem, bombardiranjem i pješačkim snagama nastojale zauzeti Gospić, kao važno strateško mjesto, koje je trebalo zauzeti da bi se prekinuo spoj sjeverne Hrvatske sa južnom, tj. Dalmacijom, zbog čega je zauzet i Maslenički most i osvojena sjeverna Dalmacija. Gospić je postao jedno od najvažnijih uporišta za opstojanje Hrvatske. Ja sam u spomenutom napisu prenio iz dnevnika Ranka Šimića, stanovnika Gospića, koji je opisao borbena događanja od srpnja do kraja 1991. godine, koja su bila najkritičnija. Ovdje ću samo navesti neka, tj. da je grad Gospić napadnut tisućama granata i bomba (čak napalm bombama) i da je do 4. listopada uništen i spaljen 70 posto a tom prilikom su stradali mnogi Hrvati. Srbi su 8. listopada, uz potrebu tenkova JNA, napali Vaganac i sravnili ga sa zemljom, te uništili crkvu i groblje; seljani s djecom su izbjegli, a starce su zaklali i spalili u njihovim kućama. U Širokoj Kuli četnici su poklali 12 staraca i starica i jednogodišnju djevojčicu i, također, spalili u njihovim kućama, bilo je i mnogo pojedinačnih ubojstva. Dakle pored borbenih akcija naoružanih odreda bilo je sa srpske strane i mnogo neljudskih djela, i uništenja imovina, koja se moraju označiti kao teški ratni zločini. </p>
<p>Na osnovi dosadašnjih sudskih istraživanja utvrđeno je da je više desetaka Srba likvidirano kao odmazda za ubijenih 28 Hrvata u Kuli. Nije razvidno, da li su tu uključeni navedeni za Vaganac i druga mjesta, koja spominje Šimić. Osim toga nitko nije brojao Hrvate koji su stradali granatiranjem i bombardiranjem, koje je trajalo čitave 4 godine. Ovdje treba napomenuti da je, prema Šimićevim podacima, kod zauzeća kasarne u Gospiću 19. rujna 1991. zarobljeno 35 oficira, 170 vojnika i 30 civila. Šimić ne navodi da je od zarobljenih 235 Srba bilo likvidacije, a niti u sudskom postupku se to ne spominje. Šimić, međutim, spominje da je 16. studenoga upućeno 200 specijalno izobraženih vojnika i rezervista prema prometnici Gospić-Karlobag i da su uz velike žrtve odbijeni. Također piše da se 17. studenoga hrvatska garda u Divoselu sukobila s 300 četnika koji su upali u zamku i 50 do 100 ih je poginulo, a dio je zarobljen. Iz sudskih izvještaja nije razvidno da li je kod ovih sukoba likvidiran jedan broj Srba. A logično je da je u ova dva veća sukoba bilo gubitaka i na hrvatskoj strani. Napadi su se redali sa svih strana, što je zahtijevalo čišćenje šire okoline. U sadašnjim novinskim izvještajima se spominje, da su u tim napadima sudjelovale i skupine niških specijalaca, koje su vodili domaći Srbi. </p>
<p>Iz toga proizlazi da je u Gospiću i oko njega vođen obrambeni rat. Treba postaviti pitanje da li je uputno za branitelje da se pasivno brane, tj. samo kad su napadnuti, ili treba poduzeti i preventivne obrambene akcije. Kakve su mjere dozvoljene u obrani, da bi se odvratio napadače od daljnjih napada? Ja nisam vojni stručnjak, a to nije niti županijski državni odvjetnik Doris Hrast niti suci. Mogu li se domaći Srbi koji su vodili niške specijalce i izvještavali o položajima hrvatskih policijskih i vojnih snaga, smatrati nevinim civilima, čije se ubijanje smatra ratnim zločinom? To bi po mom mišljenju trebali prosuditi vojni stručnjaci, a ne samo pravnici! Napr. tužitelji u Haagu ocjenjuju da je Knin u domovinskom ratu »prekomjerno bombardiran« i čini se, da će se oni koji su to činili, biti sudski procesuirani! Tko je unaprijed mogao prosuditi, u prvim danima vojnih akcija, na kakav će otpor naići u glavnom uporištu krajinskih Srba? Oni koji su preživjeli drugi svjetski rat, svjedoci su stotina slučajeva, koji bi po sadašnjim kriterijima trebali biti procesuirani i označeni zločinima. Kako je uopće došlo do procesuiranju Hrvata za ubojstva Srba u Gospiću? Inicijativa je došla iz Haaga, čiji istražitelji su i na terenu vršili iskapanja u svrhu pronalaženja leševa. Pošto nisu pronašli, zatražili su, od naše vlasti, da se povede sudski istražni postupak koji se već nekoliko mjeseci provodi. Znade se već od ranije da su u napadima na Gospić sudjelovali Srbi, ne samo iz tzv. Krajine već i iz Srbije. Sudskim postupkom je također utvrđeno da su Gospić 1991. branili Hrvati, koji su bili znatno slabije naoružani, uglavnom pješačkim oružjem, a Srbi su raspolagali i dalekometnim topovima i avionima. Ovdje sam naveo i ubijanje nevinih žrtava, staraca i djece, u njihovim kućama u kojima su spaljivani!</p>
<p>Po mom mišljenju, neminovno se nameće krucijalno pitanje je li u takvom slučaju pravno i sudski ispravno voditi postupak samo protiv jedne strane, a ne istovremeno i protiv druge! Može li i smije li jedan neutralni sud potpuno ignorirati činjenično stanje i suditi samo Hrvatima. Napr. ako dođe do sukoba između dvije obitelji ne će li sud prvo suditi onome (ili onima) koji su prvi potegli oružje, a tek potom onima koji su se oružjem branili!?</p>
<p> Naša će vlast uvjeriti našu javnost, da je uspostavljena pravna država, zatraži li od suda da procesuira i Srbe koji su bili uključeni u borbe u Gospiću, koje su za Hrvatsku bile od presudne važnosti za njezin opstanak! Hrvatska vlada to nije učinila, i to je – po mom mišljenju – uzrok da se naša javnost suprotstavlja takvom pristranom i nepravednom suđenju! Jer ako se sudi samo Hrvatima, ne može se nijekati da se time diskriminira i sam Domovinski rat! Uostalom, zašto se ne vodi postupak protiv krivaca za zločine u samom Gospiću, Škabrnji, Nadinu i mnogim drugima!? Srbi koji su se vratili morali bi ili mogli znati, tko su počinitelji zločina nad Hrvatima, ali se uopće u tom pravcu ne poduzimanju ozbiljna istraživanja!</p>
<p>Ja sam apsolutno za to da se legalnim sredstvima unutar postojećeg sistema izražava nezadovoljstvo sa određenom politikom vlasti, ali se mora priznati da su presedani i strana događanja zadnjih godina poprimili neuobičajene političke i pravne deformacije. To se može najočitije vidjeti na slučaju presude generalu Blaškiću, koji osobno nije počinio nikakav zločin, već mu se presudilo na osnovi »zapovjedne odgovornosti« – a nije uopće bio u Ahmićima, niti mu je dokazano da je on izdao nalog za napad na Ahmić 1993. godine! A osuđen je na 45 godina kao pojedinac, ali je Haaški sud također optužio Hrvatsku, kao državu da je izvršila agresiju na BiH! Dakle, nisu ni vjerodostojne tvrdnje našeg predsjednika i premijera, da se »suđenjem pojedincima skida krivnja sa države«!</p>
<p>Što je dosad učinila hrvatska vlast, da se skine krivnja s generala Blaškića i krivnja s hrvatske države? praktički ništa! Branitelj Nobilo je nekoliko puta javno izjavio, »da on brani Blaškića i da će ga obraniti, a da država Hrvatska može biti i kriva, jer on ne brani Hrvatsku«! A tko plaća advokata Nobila, koji u slučaju Blaškić nije dosad uopće bio uspješan! Ista ocjena vrijedi i za naše inozemne branitelje! Dok Muslimani i Srbi tvrde da nisu činili zločine, u Hrvatskoj za neusporedivo manje zločine, kao što su slučaj Pakračka poljana, Gospić pa i Ahmići, od vrha vlasti i sudstva se insistira na rigoroznim osudama! Ako je Blaškić, na osnovi zapovjedne odgovornosti, osuđen na 45 godina za stradalih oko 100 ljudi u Ahmiću – a pronađeno je svega 47 leševa – Milošević odgovoran za smrt 200 tisuća ljudi, trebao bi onda dobiti kaznu od devet tisuća godina. Kako stvari sada izgledaju, pitanje je da li će dobiti i devet godina!? Jer srpska vlast i javnost ne smatra da su počinjeni zločini. Takvim jedinstvenim stavom čak postižu pozitivne poene na Zapadu! Stav naših vlasti je upravo suprotan, i stoga nije neočekivana sadašnja reakcija javnosti i bojazan generala Norca da se preda sudu na 30-dnevni pritvor. </p>
<p>Treba još reći, da izjava sadašnjih vlasti, da oni nisu slali nikoga u Haag, već da je to učinila prijašnja vlast, nije korektna. Može li to značiti da Blaškić nije trebao biti izručen Haagu? A zna se, također, da prije skoro pet godina – nisu bili poznati kriteriji tog suda i nije se »ni u snu« moglo očekivati da će on, koji uopće nije sudjelovao u napadu na Ahmiće – može dobiti 45 godina zatvora, dakle doživotno! Tadašnja oporba, isto tako, ne može reći sa se nije složila sa potpisom sporazuma s Haaškim sudom i ne može tvrditi da nije pravila pritisak na tadašnju vlast da bezuvjetno ispunjava taj sporazum. Posebno se to očitovalo kod slučaja Naletilić – Tute!</p>
<p>Stoga, ako se ne pristupi jednom brzom i temeljitom istraživanju srpskih zločina i privođenja sudu počinitelja zločina nad hrvatskim narodom, i ne promijene uvjeti o suradnji s Haaškim sudom, onda će se najvjerojatnije ponoviti slični protesti!</p>
<p>Ing. VLADIMIR ŽERJAVIĆ,Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Obradovala me trijezna i razumna riječ don Grubišića</p>
<p>Gledajući i slušajući što se posljednjih dana zbiva u Hrvatskoj, čovjek gotovo posumnja u izjave stručnjaka da u nas nema kravljeg ludila. Skupovi, protesti, svađe i tučnjave u Saboru (neki »vrli« sabornici čak čitaju, kao đaci, novine ispod klupa), generali poput Robina Hooda dolaze maskirani (doba je karnevala!) na skupove koje narod organizira zbog njihova nestanka. Razlozi su, naravno, drugi i problemi dublji, ali njih se ne rješava, kao što se nije ni do sada rješavalo. No, u svemu tome zabrinjava količina izražene mržnje. Jesmo li mi zaista u najvećem postotku kršćanski narod, kao što rado ističemo? Obradovala me trijezna i razumna riječ don Ivana Grubišića »U ime čovjeka« (Vjesnik, 16. veljače), a sve češće opet čitam tekst jednog drugog svećenika, pokojnoga profesora Vjekoslava Bajsića, objavljenog u kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana u ožujku 1990. pod naslovom »Ili pamet ili...«.</p>
<p> Nekoliko izvadaka iz toga teksta svjedoči o njegovoj ponovnoj aktualnosti. »Teško je biti kršćaninom, a upravo bi sada trebalo. Kršćani su hendikepirani jer ne smiju mrziti. A kako da dobiješ neku većinu uza se ako ne koristiš energiju mržnje. Već sam jednom napisao da je to najbolji pokretač masa. I lako je to staviti u pogon. Govoriš ljudima da su najgenijalnija, najhrabrija, najpožrtvovnija, najradinija i najpoštenija bića na ovome svijetu i da je netko drugi kriv što su kroz cijelu povijest, a pogotovo sada, bespravni, tlačeni, pljačkani i omalovažavani – ne smeta ako je nešto od toga istina – i tko se neće osjetiti frustriranim do tabana, pun agresivne mržnje na one »druge«. (...) Dakako da čovjek ima pravo na život i na slobodu i na svu litaniju ostalih svojih prava, ali mi je mutno zašto se neprestano refleksno, automatski misli da se to može postići jedino i najbolje gajenjem mržnje. Pogotovo danas kad je jasno da povijest odbacuje sve ono što dijeli svijet na »nas« i »gadove«.</p>
<p>Dalje Bajsić spominje Kristove riječi: ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone, ali i pita »tko će se u Kristovo ime odvažiti da to ispiše na dasku te pođe s tim na neki miting, pogotovo onaj »jednonacionalni?«, pa predlaže ».. .pokušajmo barem ne stvarati neprijatelja ako ga već ne možemo voljeti. Nemojmo čovjeka stavljati na spisak omrznutih samo zato što nosi neko kolektivno ime ili što ima pitanja ili se možda ne slaže potpuno sa svim našim zahtjevima, jer i on ima neki svoj«. Tekst završava riječima »...ako se dogodi neka nevolja, nemojmo opet kriviti Gospodina Boga. Nismo marva da nas goni bičem. Dao nam je pamet, ne samo nekim izabranima, i naše je hoćemo li je upotrijebiti. Zloporaba se kažnjava sama od sebe«.</p>
<p>Na kraju, prijedlog za razmišljanje predsjedniku Sabora gospodinu Tomčiću: možda bi se u zgradi Sabora, osim kafića i restorana, mogla otvoriti Soba tišine, po uzoru na sobu koju je 1954. u zgradi UN-a u New Yorku otvorio Dag Hammarskjöld i koja i danas postoji. Slična soba otvorena je 1994. u Berlinu kraj Brandenburških vrata. Svrha joj je dvostruka: prvo, odmor u tišini i prikupljanje snage za dnevne probleme, i to za sve, bez obzira na bilo koju pripadnost, kao i buđenje osjećaja zahvalnosti za sve postignuto u nedavnoj prošlosti(!). Drugo, soba je simbol i poziv na toleranciju i bratstvo svih ljudi bez obzira na nacije i ideologije, protiv nasilja i ksenofobije, a prema molitvi Ujedinjenih naroda: »Gospodine, naš planet Zemlja je samo mala zvijezda u svemiru. Naša je dužnost da ga pretvorimo u planet čija stvorenja neće biti mučena ratom, glađu i strahom, besmisleno podijeljena prema rasi, boji i ideologiji. </p>
<p>ANA ŠVOB, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Ne zagovaram osvetničku mržnju, ali ni zaborav!</p>
<p>Kršćanske vjere (poglavito Katolička) traže od vjernika da iskazuju ljubav spram svojih neprijatelja.</p>
<p>Ljudskom razumu, teško je to shvatiti i prihvatiti. To se jedino može razumjeti u svjetlu Božjem. Jer, zlo je tajna (od kojega trpimo, ima različita izvorišta, neka su neovisna od ljudske volje).</p>
<p>Primjerice, mještanima Korlata (u sastavu grada Benkovca, tridesetak kilometara udaljenosti od Zadra) tajan je i sam poriv velikosrpskog zla (i u Božjem kontekstu) učinjen nad njihovim sumještanima, rođacima (civili, mahom starci).</p>
<p>Seki Šikić (70 godina) minirali su kuću, iako su znali da je ona u njoj. Kristinu Galić, koja je ostala njegovati starog i slijepog oca, silovali su prije nego što su je ubili.</p>
<p>Ceciliju Buljat i supruga joj Martina (više od 60 godina) zaklali su ubodom bajoneta u zatiljak, krv im je šiknula i do plafona kuće. Grgu Miljkovića (starac u sedamdesetim godinama) ubili su, nakon što mu je »orano« po tijelu motornom pilom.</p>
<p>Milanu Buliću (oko 60 godina) zabijali su oštre kolce u uši i oči, te ga zakovali za zemlju s vilama, da umre u mukama. Josu Jurjevića su izranjavali u korlatskom polju, dokrajčili ga psi, krave i kokoši. Slične varijacije zla doživjele su ubijeni Darinka Jurjević, Lucija Zorić, Đurđa Modrić,…</p>
<p>Postavlja se pitanje, može li se ovakvo zlo uništiti samo ljubavlju. Osobito ako su njegovi nositelji zaštićeni abolicijom (parole su, u našoj stvarnosti, da zločin ne zastarijeva). </p>
<p>Ne zagovaram osvetničku mržnju, nego želim samo konstatirati, da potomcima, rođacima i znancima žrtava jedino preostaje trpljenje i zdušno vjerovati u evoluciju ljubavi ( što uzrokuje čisto približivanje Bogu), jer u suprotnom doživjet će duševno rastrojstvo.</p>
<p>ALOJZ PAVLOVIĆ, Zadar</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Sramota je tražiti aboliciju generalno za sve branitelje, kao da su svi za nešto krivi </p>
<p>Ako su temeljne vrednote ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske principi pravne države</p>
<p> – neovisnost sudstva i vladavina prava, kao što kaže Vladimir Gredelj u dopisu Udruge hrvatskih sudaca, objavljenom u medijima 12. veljače i upućenom Stožeru za obranu digniteta Domovinskog rata u povodu »slučaja Norac«, postavlja se logično pitanje: Kakva je to pravna država i vladavina prava prema kojoj »građanin Mirko Norac svoju čestitost mora braniti pred sudom«, kako se kaže u dopisu Vladimira Gredelja, na žalost još i predsjednika Udruge hrvatskih sudaca, umjesto da prije maltretiranja svakome osumnjičenom građaninu bude utvrđena čvrsto utemeljena sumnja, koja se samo potvrđuje na sudu, uz odgovarajuće materijalne dokaze i vjerodostojne svjedoke? </p>
<p>Iako nisam pravne struke, nego zdravstvene, ta izjava o prisili obrane čestitosti pred sudom bilo koje osobe mi je takav strašan nonsens da pomišljam kako Vladimir Gredelj uopće nije završio pravni fakultet, nego da je lažni pravnik i lažni sudac. Ta moja konstatacija me asocira na slučaj lažnoga liječnika, kojeg se svojevremeno otkrilo tako što se on u operacijskoj dvorani, pripremljen da sudjeluje u operativnom zahvatu, s rukavicama na rukama, odjednom počešao iza uha. </p>
<p>Zaista, da u našem sudstvu ima više takvih sudaca i državnih odvjetnika, uz aktualnog ministra pravaosuđa, dokaz je sve ovo što se u zadnje vrijeme događa u svezi sa procesuiranjem osumnjičenika za kaznena djela počinjena tijekom agresorskog rata na Republiku Hrvatsku. </p>
<p>Iako su se te sve strahote događale gotovo jučer, pred očima svih nas živućih žrtava i svjedoka, gdje su tolike posljedice na ljudskom i materijalnom planu daleko od sanacije i gdje se znaju agresorski počinitelji, naše sudstvo zatvara oči pred tim masovnim zločinima i zločincima, a izigrava tobože pravnu državu, tražeći trun zlodjela na strani branitelja napadnutoga naroda i zemlje, a ne videći brvno zlodjela na agresorskoj strani.</p>
<p>Zar to nije strašna nepravda, zločin, drskost i izazov Bogu, te negiranje i trunke tobože pravne države.</p>
<p>Da apsurd, poniženje i ogorčenje žrtve, koja se uspjela obraniti i pobijediti agresora, bude veće, Gredeljevo sudstvo i Ivaniševićevo pravosuđe ne traže licemjerno samo mali dio kaznenih djela na strani žrtve, iako je to u velikoj mjeri već obavila prethodna vlast, nego silom hoće dokazati da su Hrvati zločinci, valjda zato što su se branili od zločina i što su pobijedili, pa teroriziraju baš najčasnije i najistaknutije branitelje, na temelju lažnih svjedoka i optužbi zločinačkog agresora.</p>
<p>Na agresora se, po našem »neovisnom« sudstvu, primjenjuje Zakon o oprostu, koji je donijela po aktualnoj vlasti za sve kriva HDZ-ova vlast, pa se zato četnike abolira i nitko ih ne smije dirati ni na mjestu zločina.</p>
<p>Zbilja bi, izgleda, bilo previše tražiti od Gredeljevog »neovisnog« sudstva da bar pročita taj bajni Zakon o oprostu.</p>
<p>Više je nego žalosno da im mi laici za pravne stvari trebamo tumačiti zakone i govoriti da se taj zakon, ako se uzmu u obzir svi zakonski članci po kojima se izuzima oprost, u biti ne odnosi ni na jednog pripadnika agresorske strane. Mogao bi se odnositi upravo samo na pripadnike braniteljske strane, čak ako bi bila učinjena neka kaznena djela tijekom oružanih sukoba.</p>
<p>Ako je taj Zakon o oprostu donešen pod pritiskom vanjskih nepravednih moćnika i ako ih je tu nadmudrila HDZ-ova vlast, to je za svaku pohvalu, ali ovo »neovisno« sudstvo bi se moralo pridržavati toga zakona i suditi pripadnike agresorske strane za sva zlodjela koja su počinili ili te zločince slati u Haag, prema Ustavnom zakonu o suradnji s Haaškim sudom.</p>
<p>Sudstvo u Hrvatskoj, koje čini užasnu nepravdu, koje uhićuje i terorizira branitelje od agresije, te izaziva opravdano ogorčenje hrvatskog naroda, vlast, ako nije neprijateljska, obvezno mora što prije zaustaviti. </p>
<p>Sudstvo, i da je najpoštenije, ne može biti iznad vlade i državnog sabora jedne države. Ono može i mora biti neovisno samo ako je pravedno i ako se pridržava pravednih zakona. </p>
<p>Dr. RUŽICA ĆAVAR, Predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
<p>Rajko mi je u sauni kazao »ako se sad povučeš, znaš što te čeka«</p>
<p>Gotovo jednosatnu polemiku branitelja i tužiteljstva prekinuo je sudac Ratko Šćekić naglasivši kako sud još nije odlučio hoće li se izvesti dokazni postupak preslušavanja audio kazete, zajamčivši pritom kako će sud odlučivati o izvođenju dokaznih postupaka samo na osnovu onoga što se može čuti na raspravi a ne i u medijima</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> – Daljnjim ispitivanjem zaštićenog svjedoka broj 1., u sudnici zagrebačkog Županijskog suda u remetinečkom Okružnom zatvoru u ponedjeljak je nastavljeno suđenje tzv. »zločinačkoj organizaciji«.</p>
<p>No, prije samog početka rasprave, branitelj prvooptuženog Nikice Jelavića, odvjetnik Marijan Svedrović nadopunio je svoj prijedlog protivljenja preslušavanja audio zapisa razgovora između odbjeglog Zorana Pripuza i zaštićenog svjedoka. Naime, Svedrović je u svojj nadopuni kazao kako prijepis ne sadrži »pravne pretpostavke« u smislu pravovaljanosti, odnosno, kako je nemoguće vidjeti tko je i gdje obavio prijepis, te koja su se tehnička pomagala koristila prilikom prijepisa razgovora. Svedrović je, također, naveo kako je davanjem kazete trećoj osobi narušeno pravo na privatnost, što branitelj smatra kaznenim djelom, te je ponovio svoje stajalište s prethodnih rasprava kako se iznošenjem prijepisa razgovora u javnosti provodi »medijski linč«, te se »na mala vrata provlače dokazi koji nisu pravovaljani«.</p>
<p>Tužiteljica Dunja Pavliček-Patak je zatim na Svedrovićeve riječi reagirala, kazavši kako je nakon jedne od prošlih rasprava tužiteljstvo slučajno bilo nazočno kada je branitelj Davorina Sobjeslavskog, odvjetnik Zvonimir Hodak novinaru jednog dnevnog lista navodno dao prijepise razgovora Pripuza i svjedoka. Odvjetnik Hodak je, pak, to negirao, napomenuvši kako je novinaru dao »isključivo« zapisnik s rasprave.</p>
<p>»Tužiteljica Pavliček-Patak ima jedan uhodan policijski kod i sustav denuncijacije, pa mislim da ćemo uskoro morati tražiti tužiteljstvo za riječ« kazao je potom Hodak, ponovno se pitajući tko je osoba koja novinarki HTV-a daje informacije za njene »krajnje zlonamjerne insinuacije kojima prati suđnje«. Gotovo jednosatnu polemiku branitelja i tužiteljstva prekinuo je sudac Ratko Šćekić naglasivši kako sud još nije odlučio hoće li se izvesti dokazni postupak presušavanja audio kazete, zajamčivši pritom kako će sud odlučivati o izvođenju dokaznih postupaka samo na osnovu onoga što se može čuti na raspravi a ne i u medijima.</p>
<p>Zaštićeni svjedok broj jedan je na raspravi u ponedjeljak odgovarao na pitanja tužiteljstva o svojim saznanjima o ubojstvima sa zagrebačkog »asfalta«. Naime, svjedok nema točnih saznanja o ubojstvu Špejtima Tačija, no, naveo je kako ga je dan ranije nazvao Rajko i kazao da »makne« drogu iz garaže u Selskoj. Iste noći kada je ubijen Tači, svjedok se, prema prisjećanju, vozio gradom na motoru i raznosio drogu, a dan kasnije su ga zvali policajci iz Odjela za suzbijanje organiziranog kriminaliteta PUZ–a, te su ga ispitali na poligrafu, s tim da svjedok, kako je naveo, ne zna rezultate tog ispitivanja.</p>
<p>»Ne znam tko je još povezan u ubojstvo Tačija, no, mogu potvrditi da sam se jedanput provozao Selskom sa Zecom, koji mi je tada rekao kako su (Tačija) dečki odradili«, spomenuvši pritom navodne Rajkove riječi ispred kafića »Downtown«, »otkada smo sredili Šiptara više nema kamata, a znao sam da će tako biti«.</p>
<p>Na pitanje tužiteljstva o njegovim saznanjima oko ubojstva Željka Šobota, svjedok je kazao kako je bio u dobrim odnosima s Šobotom, te da je Zec jednom prilikom tražio od njega da »našteli« Šobota.</p>
<p>»Trebao sam Šobiju ponuditi neki »audi« od jednog austrijskog zubara. ali o tome znam samo iz pričanja.« naveo je dalje svjedok, prisjetivši se događaja kada je ispred kafića »Jet-Set« sreo Šobota i pozdravio ga, jer smo bili dobri, nakon čega je došao Džeba i primivši se za pištolj zapitao svjedoka zašto razgovara s njihovim neprijateljem. Govoreći o ubijenom Šobotu, svjedok je kazao kako ne zna zašto je ubijen, niti je on pitao za razloge, napomenuvši pritom kako samo prepostavlja zašto je on trebao Šobotu ponuditi automobil.</p>
<p>Svjedok je u ponedjeljak također naveo kako je Ivana Šakotu trebao »našteliti« Džeba, te kako mu je za to rekao Zec. Prema svjedoku, »štelanje« Džebe trebalo se dogoditi na putu prema Opatiji, ali je to »odgođeno« iz svjedoku nepoznatih razloga.</p>
<p>»Džeba je inače služio za štelanje i špijuniranje, a njega nitko nije volio, pa tako ni ja« izjavio je svjedok na pitanje o Džebinoj ulozi u »zločinačkoj organizaciji«. Zaštićeni svjedok je u ponedjeljak govorio i o imovnom stanju pripadnika »zločinačke organizacije«, kazavši kako su svi vozili skupe automobile, nerijetko s madžarskim registracijama. Neki od »mafijaša« imali su i tvrtke u Madžarskoj, a prema svjedokovim tvrdnjama Rajko i Zec su uvijek bili naoružani, te su po dolasku u »Downtown« te pištolje stavljali ispod fotelja, što su konobari znali.</p>
<p>Spomenuvši »Downtown«, svjedok se prisjetio jedne zgode kada je vlasniku tog kafića (Hrvoje Petrač, op.a.) htio »dignuti« automobil, na što ga je Rajko upozorio kako bi ga zbog toga »Petrač mogao ubiti«. Također, svjedok je ispričao i zgodi iz saune hotela »Sheraton«, gdje je razgovarao s Rajkom, koji mu je tom prilikom rekao »ako se sad povučeš, znaš što te čeka, i to jednom za svagda«.</p>
<p>Nastavak ispitivanja zaštićenog svjedoka je u utorak.</p>
<p>VANJA MAJETIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Za ratni zločin 20 godina zatvora</p>
<p>Uz tešku optužbu za ranjavanje i ubijanje što je u suprotnosti s odredbama Konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata iz čl. 3. Ženevske konvencije Vlado Savić nije priznao ni ubojstvo za koje je još ranije dobio 15 godina zatvora a odležao 11</p>
<p>BJELOVAR, 19. veljače</p>
<p> – Nije dugo trajala laž koju je prošli tjedan na suđenju za ratni zločin izrekao optuženik Vlado Savić. On je zanijekao navode jedne od svjedokinja da je već sjedio u zatvoru zbog ubojstva žene. Zbog provjere tog iskaza donošenje presude odgođeno je za ponedjeljak, 19. veljače kada je sudac Božidar Iverac saopćio optuženiku da sud raspolaže podacima kako je optuženi Vlado Savić presudom Okružnog suda u Beogradu 11. srpnja 1961. godine osuđen zbog ubojstva na kaznu strogog zatvora u trajanju od 14 godina, a izašao je 11 godina kasnije na uvjetni otpust. Satjeran dokazima Vlado Savić priznao je na jučerašnjoj raspravi da je zaista osuđen za ubojstvo. Prema njegovim riječima, od 1958. godine živio je kod tetke u Beogradu gdje ga je ona upoznala sa jednom ženom. Optuženik je sa njom živio jedan tjedan, a ona ga je počela vrijeđati što govori hrvatski. »Smetalo joj je što ja govorim: mlijeko, bijelo i vikala mi je da sam jekavac. Tako je počela svađa. Tih dana sam u firmi dobio višak i dao joj novac u znak pomirenja, no ona je sav novac dala svom svaku za kojeg sam kasnije doznao da ju je podvađao. Tražio sam novac za autobus, a ona je pljunula na mene i vikala mi da odem i da joj ne treba jekavac. Još je nekoliko puta pljunula na mene. Nisam to mogao izdržati, pa sam dohvatio peglu i udario ju po glavi. Sam sam otišao na policiju i prijavio se, nakon izdržavanja kazne vratio sam se u moju Hrvatsku« - Završio je svoj iskaz Vlado Savić. U završnoj riječi optužbe, Ivan Rahlicki rekao je da je obrana Vlade Savića neuvjerljiva i očito iskonstruirana. 15-optuženi Savić pripadnik je pobunjeničkih srpskih postrojbi od samog početka srpnja 1991. godine. I sam je govorio pred svjedocima da će taj hrvatski teritorij postati velika Srbija, te je zajedno sa ostalima sudjelovao u maltretiranju, progonu, privođenjima i ubojstvima Hrvata u selima Hum, Voćin i drugdje.</p>
<p> Prema riječima optužbe, vatrenim i hladnim oružjem nanošene su lake i teške tjelesne ozlijede civilima, te su oni bezrazložno ubijeni. Svoju naprasitu narav, optuženik je, prema riječima optužbe, pokazivao i ranije, a kako je dokazano, već je odsjedio zbog ubojstva jedne žene. Optuženik se, tvrdi optužba, od jednom želi prikazati kao veliki Hrvat i tvrdi da su ga na sve to natjerali drugi, no iz iskaza svjedoka očito je da je hrvatske kuće obilazio zavidnom upornošću zajedno sa ostalim optuženicima.</p>
<p>Obrana koju je po službenoj dužnosti vodio Dražen Fridl kao olakotne okolnosti navela je činjenicu da je optuženik Vlado Savić priznao počinjenje dvaju ubojstava. </p>
<p>Odvjetnik Fridl prepričao je Savićev iskaz kako su pripadnici pobunjenih Srba te večeri kada se dogodio masakr došli po njega, maltretirali ga, tjerali da puzi i traži hrvatske bunkere te ga na kraju odveli sa sobom i plrisilili da puca u susjede. Obrana je navela da nitko od svjedoka nije zapravo vidio sam čin izvršenja ubojstva, pa tako ne može niti tvrditi da Savić nije bio prisiljen to počiniti kako bi sebe spasio. Nakon riječi optužbe i obrane, Vlado Savić je izjavio:</p>
<p>»Ja sam ostao u svojoj zemlji Hrvatskoj i jedva sam čekao da me privedu da kažem sve. Oni su me pozivali da odem sa njima jer su znali da ću ja reći pravu istinu«, rekao je u svom posljednjem iskazu optuženik Vlado Savić koji je još prošli tjedan pod prisegom lagao da nikada nije bio u zatvoru zbog ubojstva.</p>
<p> Nakon dvosatne pauze sudsko vijeće je donijelo presudu u kojoj 70 godišnjeg Vladu Saviću proglašava krivim i osuđuje ga na maksimalnu kaznu zatvoru od 20 godina, te sudske troškove od ukupno 3461,20 kuna. U obrazloženju presude stoji da je optuženik kriv što je od srpnja do prosinca 1991. godine u selima na sjevernim obroncima Papuka, posebno Humu, Bokanima, Čeralijama i Voćinu kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi odreda Papuk i odreda Zvečevo zajedno sa ostalih 40-tak optuženika nastojao stvoriti etički čisto srpski državni prostor u funkciji velikosrpske ideje stvaranja tzv. »velike Srbije«. Prema presudi kriv je i za svakodnevna privođenja, zatvaranja, batinjanja i odvođenja civila, nanošenje lakih i teških tjelesnih ozlijeda, te ranjavanje i ubijanje hladnim i vatrenim oružjem za što nije bilo nikakvog vojnog opravdanja, a bilo je u suprotnosti s odredbama Konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata iz čl. 3. Ženevske konvencije. Konkretno se tereti i za ispaljivanje hitaca iz puške u Marijana Đuzela nakon čega su ostali sudionici masakra iz kuće izvukli Marka Vukovića koji je također ubijen. Nakon toga je sam optuženik pred kućom Ridl Romana pucao u Banovac Ivu, dok su Ridl Romana ubili drugi. Time je počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva. Sve rasprave pratili su promatrači OESS-a, a obrana je najavila žalbu na presudu. </p>
<p>Senka Budimir Tasić</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Je li tučnjava prethodila pucnju iz kubure ručne izrade</p>
<p>Vještak balističar:»Pucano je sa udaljenosti od 15 metara«/Optuženi Horvat:»Pucao sam</p>
<p>u samoobrani iz daljine od 35 metara!«</p>
<p>RADAKOVO, 19. veljače</p>
<p> - Mišljenje kriminalističkog vještaka balističara Gordana Mršića da je 27. siječnja 1997. godine optuženi za ubojstvo Stjepan Horvat pucao na Ivicu Jambrešića s udaljenosti od najviše 15 metara ( pucano je iz kubure ručne izrade kalibra 16 ) nakon čega je Jambrešić preminuo bitno se razlikuje od obrane optuženog Stjepana Horvata. On tvrdi da je u samoobrani pucao s udaljenosti od 35 metara kako je to pokazao na rekonstrukciji događaja u ponedjeljak u Radakovu iza bistroa Zlatna kuna.</p>
<p>Naime, prema riječima vještaka balistike čep lovačke patrone ima maksimalni domet do 15 metara, a pronađen je na mjestu na kojem je Ivica Jambrešić pao. Vrlo blizu tog mjesta pronađeni su tragovi tekstila, ali i krv čija krvna grupa odgovara grupi optuženog, a ne ubijenog. Zbog toga je pitanje nisu li se Jambrešić i Horvat prije kobnog pucnja tukli. Osim toga, kako Horvat tvrdi pokojni Jambrešić je pucao za njim, no ostaci baruta pronađeni su samo na parafinskoj rukavici optuženog. Rekonstrukciji događaja prisustvovali su Dragica i Antun Jambrešić, roditelji ubijenog Ivice Jambrešića te sin koji je držao očevu sliku s kojom svaku noć navodno spava. »Sina mi je ubio, a ja moram biti tiho. Takvo bogatstvo je imao, a sada ga nema. Ovoga se ne smije pustiti živoga, ne mogu se smiriti«, vidno uzbuđen vikao je Anton Jambrešić koji je kroz suze rekao da su nakon sinove smrti darovali njegove bubrege i srce da se drugima spasi život. </p>
<p>Dragica Jambrešić koja je cijelo vrijeme vikala »ubojico, ubojico ti bi trebao ležati tu na putu«, optužila je Stjepana Horvata da je tri puta sa kuburom čekao njezinog sina, a dočekao ga je kobne večeri 27. siječnja prije četiri godine kad je doznao od svoje ljubavnice supruge od Ivice Jambršića kada im se sin vraća iz Zagreba.</p>
<p>Tijekom rekonstrukcije predsjednik Sudskog vijeća Andrija Ogrinšak te tužitelj i branitelji morali su u više navrata smirivati vidno uzbuđene roditelje pokojnog Ivice Jambrešića. Nastavak glavne rasprave zakazan je za 28. veljače. </p>
<p>Darko Goluban</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Optuženi odvjetnik, direktor i predsjednik Uprave</p>
<p>Trojac se tereti za niz kaznenih djela u gospodarskom poslovanju i višemilijunske štete nanesene tvrtkama i državnom proračunu</p>
<p>SPLIT, 19. veljače</p>
<p> - Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo je optužnicu protiv bivše direktora splitskog Laurusa Feliksa Unkovića (53) i predsjednika njegove Uprave, Ante Mateljana (51) te vlasnika Dalmatinske štedinice i L5, splitskog odvjetnika Željka Lubine (47), zbog niza kaznenih djela u gospodarskom poslovanju kojima su nanijeli višemilijunske štete svojim tvrtkama i državnom proračunu.</p>
<p> Trojac se tereti da je zaključivao po Laurus štetne ugovore i iz njega izvlačio novac, sačinjavajući lažne uplatnice. Sumnjiči ih se da su mainpulirali pozajmnicama te od Dalmatinske štedionice na Laurusovo ime uzimali nepovoljnje kredite koje je Laurus preplaćivao. Unković i Mateljan, među ostalim su optuženi i da su smanjili vrijednost Laurusova društvenog kapitala za dva milijuna njemačkih maraka i tako povrijedili prava malih dioničara i oštetili Republiku Hrvatsku kao većisnkog vlasnika tvrtke.</p>
<p>Unković je okrivljen i za kupnju stana koji mu je Laurus omogućio kreditom s rokom otplate na 20 godina s kamatom od 1 posto. Unković je, stoji u optužnici kod tvrtke SEM kao jamstvo za stan založio Laurusov hotel Slavija. Laurusu nije vratio ni jednu mjesečnu ratu kredita, a stan je u međuvremenu prodao. Protivno odlukama Upranvog odbora Unkvić je prodavao i iznajmljivao Laurusove poslovne prostore. Lubini se na teret stavlja i kako je iz svoje štedionice i poduzeća novac prebacivao na vlastiti tekući račun. Protiv splitskog odvjetnika Željak Lubine optužnicu je podiglo i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu. Kao član Odvjetničkog društva Lubina i Petričić, znajući da je prema presudi makarskog Općiskog suda iz 96. godine njegovom klijentu Zoranu Bradariću tužena Dalmacija Dugi Rat bila dužna isplatiti 24.922 kuna štete s kamatom, klijentu ponudio otkupninu glavnice tog potraživanja prije ovrhe. Lubina Bradariću nije rekao kako mu je prema presudi Dalmacija Dugi Rat bila dužna isplatiti i zatezne kamate, pa je 1999. godine, u postupku ovrhe, dug dosegao 725.193 kune. Odvjetničko društvo to je naplatilo preuzimanjem trgovačkog društva Dalmacija-Iskra u vlasništvu Dalmacije Dugi Rat.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="42">
<p>Ove godine znatno više njemačkih turista u Hrvatskoj?</p>
<p>Prema anketama Hrvatska, Turska i Egipat su zemlje gdje će Nijemci sve više putovati/Prema informacijama njemačkih turoperatora specijaliziranih za kamping, buking za Hrvatsku je 30 posto bolji nego lani/Situacija bi vjerojatno bila još i bolja, da većina dalmatinskih kampova nije u katastrofalnom stanju/Trećina njemačkih turista se najrađe rekreira na biciklima, a biciklističke su staze kod nas zaživjele tek u Istri</p>
<p>MÜNCHEN, 19. veljače</p>
<p> – Prije deset godina Hrvatska se na CBR-u, minhenskom turističkom sajmu, predstavljala na samo 30 četvornih metara, a danas je sa štandom od 500 četvornih metara, bez svake sumnje, upala među četiri države koje su najbolje predstavljene na ovoj priredbi (uz nas, u toj su skupini i Talijani, Austrijanci, Španjolci). Štand je vrlo dobro posjećen, a već u ponedjeljak je, zbog velikog interesa, ponestalo nekih promotivnih materijala.</p>
<p>Međutim, Jerko Sladoljev, tajnik Kamping udruge Hrvatske nije zadovoljan načinom na koji se hrvatska kamping ponuda predstavlja na CBR-u. Nezadovoljan je što kamping turizam nije dobio poseban prostor, što nema specijaliziranog informatora koji bi isključivo odgovarao na pitanja njemačkih kampera koji namjeravaju doći na Jadran kao i nedovoljnom količinom kamping kataloga. </p>
<p>Naime, iz Njemačke nam svake sezone stiže najviše kampera, a kako je CBR jedan od najjačih njemačkih sajmova, zaista je šteta što se nije više pažnje poklonilo ovom segmentu turizma. Inače, prema informacijama njemačkih turoperatora specijaliziranih za kamping, buking za Hrvatsku je u ovom trenutku 30 posto bolji nego u veljači prošle godine. </p>
<p>Situacija bi vjerojatno bila još i bolja, da većina dalmatinskih kampova nije u katastrofalnom stanju. Prema službenim podacima, prošle je godine u Hrvatskoj ostvareno 11 milijuna kamping noćenja, dok se ove očekuje oko 14,5 milijuna noćenja. </p>
<p>Francuska i dalje ostaje najcjenjenija kamping destinacija cijele zapadne Europe, budući da pruža pravi odnos ponuđene kvalitete i cijene. </p>
<p>Iako se u Münchenu o Hrvatskoj govori na najbolji mogući način, odnosno iako hrvatski nastup na CBR-u ima prvorazredan tretman, još uvijek nije riješen veliki problem – kako produžiti sezonu?</p>
<p> Sa srpnjom i kolovozom neće biti problema no, još je nejasno, a to ni CBR neće promijeniti, kako će se, prije svega, napuniti kapaciteti u svibnju, rujnu, a da ne govorimo o travnju i listopadu.</p>
<p>Što se njemačkog tržišta tiče, zanimljiv je podatak da su njemački turisti prošle godine na putovanjima potrošili čak 95 milijardi DEM. Najviše su ostavili u Španjolskoj (15 milijardi DEM), Italiji (14 milijardi DEM) i Austriji (10 milijardi DEM). </p>
<p>Prema nekim anketama Hrvatska, Turska i Egipat spadaju u tzv. skupinu dobitnika tj. onih zemalja gdje će Nijemci sve više putovati. Naravno, to će ovisiti i o turističkoj ponudi a Hrvatska je tu vrlo slaba. Naime, ispitivanja pokazuju da se, primjerice, 32 posto njemačkih turista najrađe rekreira na biciklima, a biciklističke su staze kod nas zaživjele tek u Istri. Nadalje, deset posto od ukupnog broja njemačkih turista su nautičari, (tu smo itekako konkurentni) dok ih šest posto najradije igra tenis.</p>
<p>Na CBR je i ove godine doputovalo više od stotinu hrvatskih hotelijera, direktora turističkih zajednica i ostalih turističkih radnika. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Financial Times uvodi naplatu čitanja (dijela) svojih web stranica</p>
<p>Dva najuglednija izdavača poslovnih dnevnih novina, Wall Street Journal i Financial Times, povela bitku za »elektronske čitaoce« širom svijeta/Naplata čitanja Internet izdanja znak za izdavače i drugih tiskovina, koji već sada dobro zarađuju od oglasa na svojim web stranicama</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Prema ugledu na newyorški Wall Street Journal, koji mu je glavni takmac na globalnom tržištu, i londonski će Financial Times uskoro naplaćivati čitanje svojega elektronskog (on line) izdanja. </p>
<p>To je najavio Peter Martin, glavni urednik FT–ja, uz napomenu da će, za razliku od ESJ-a, za »elektronske« čitaoce značajan dio web stranica zasad i dalje ostati besplatan. Posebno će se naplaćivati samo određene specijalizirane informacije kao i pružanje brojnih posebnih usluga.</p>
<p>U branši taj je potez ocijenjen promjenom strategije izlaženja na Internetu, koja bi mogla utjecati i na ponašanje drugih svjetskih novina koje tijekom dana više puta mijenjaju svoja elektronska izdanja.</p>
<p> U FT-ju, koji na izradi on line izdanja upošljava 110 novinara, naglašavaju kako nije riječ (samo) o novcu jer glavnina prihoda od elektronskog izdanja dolazi od oglašivača. Naime, mjesečno bilježe 1,7 milijuna ulaza na svoje stranice, pa tvrtke oglašivači smatraju da su takvi oglasi u najmanju ruku jedino zapaženi kao oni u hard copy verziji, odnosno tiskani. Posebno se naglašava i da je Wall Street Journal naplatu čitanja svojih web stranica uveo od samog početka njihova izlaženja i naplaćuje se baš sve.</p>
<p>Riječ je zapravo o konkurentskom nadmetanju dviju izdavačkih kuća koje bilježe tiražnu stagnaciju u vlastitoj zemlji pa traže mogućnosti za globalni ekspanziju.</p>
<p> Bitka za čitaoce sada se proširila i na Internet izdanja u kojem sada i Britanci vide mogući izvor prihoda. Wall Street Journal, koji tvrdi da je njegova Internet strategija dobila punu tržišnu potvrdu (»Zašto novine poklanjati?«), tvrdi da u SAD ima 535.000 pretplatnika, a dvije trećine od toga su pretplatnici na elektronsko izdanje lista.</p>
<p> Zasad se FT u SAD prodaje ukupno u 125.000 primjeraka. FT svoju šansu vidi u tome da ne žele baš svi gospodarstvenici u SAD i svijetu pročitati samo američku verziju stava prema glavnim događajima u svjetskoj ekonomiji, a to vrijedi i za elektronska izdanja listova.</p>
<p> U Europi se FT tiska u 141.000 primjeraka, a Wall Street Journal u 78.000 primjeraka. Prema tvrdnjama neovisnih izvora, oba izdavača djelomično čak i »lažiraju« svoj realni tržišni uspjeh. Naime, do pretplatnika (i stalnih čitalaca) značajnim dijelom dolaze nudeći im značajne posebne popuste na redovnu cijenu novina. </p>
<p>Pojava elektronskih i posebno plaćenih izdanja novina međutim još duže vrijeme ne može bitno ugroziti izlazak tiskanih novina. To će se (možda) dogoditi tek kada, kako je nedavno u Davosu najavio Bill Gates, praktično svaki čitalac bude stalno imao uza se LCD ili sličan zaslon na kojem će on line moći pratiti najnovije vijesti.</p>
<p> A do tog vremena, kako tvrde stratezi najvećih svjetskih dnevnih listova i magazina, čitaoce treba postupno naviknuti da ulazak na nečiju web stranicu u materijalnom smislu treba izjednačiti s kupnjom novina na kiosku.</p>
<p>Boris Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Brinar: Na ljeto druga faza privatizacije Hrvatskog telekoma</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Druga faza privatizacije Hrvatskog telekoma (HT) odnosno izlazak dionica na burze mogla bi započeti u ljetu ove godine, do kada bi trebala biti završena izrada ponudbene dokumentacije kao i marketinški i promocijski dio posla, izjavila je zamjenica ministra gospodarstva Maja Brinar, koja je na čelu radne skupine za privatizaciju javnih poduzeća.</p>
<p>Druga faza privatizacije HT-a provest će se isključivo putem javne ponude, a prema odluci Vlade na burzi će biti ponuđeno minimalno 21 posto dionica HT-a, pojasnila je Brinar. Na upit o cijeni Brinar je odgovorila da bi o tome »sada bilo preuranjeno i neozbiljno« govoriti te da će to ovisiti o tržištu kapitala. </p>
<p>Brinar se osvrnula i na radni sastanak održan 14. veljače u HT-u, na kojem su uz predstavnike Vlade bili nazočni i savjetnici i revizori uključeni u taj proces, a koji zapravo označava početak procesa izrade dokumentacije za izlazak HT-a na burzu. Na sastanku su, kaže Brinar, doneseni zaključci prvenstveno vezani uz vremenski raspored i sve zadane aktivnosti koje se u određenom vremenu moraju izvršiti. Dogovoren je i slijedeći sastanak, za kraj ožujka, koji bi trebao rezultirati prvim nacrtom ponudbene dokumentacije. Završetak izrade provedbene dokumentacije očekuje se u svibnju, kazala je Brinar te dodala kako su trenutačno najznačajnije aktivnosti usmjerene na završavanje financijskog izvješća za 2000. godinu. </p>
<p> Imena mogućih zainteresiranih investitora znat će se, kaže zamjenica ministra gospodarstva, tek kada se ponudbena dokumentacija distribuira putem mreže Salomon Smith Barneya (SSB), glavnog koordinatora i savjetnika za privatizaciju HT-a. Pri tome, ciljana skupina investitora neće biti samo regionalna odnosno europska nego će se usmjeriti i prema američkom tržištu, a za nadati se je da će interes za kupnju HT-ovih dionica pokazati i domaći investitori, kazala je Brinar. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Do ožujka zatvaranje 300 geodetskih tvrtki?</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Primjena Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina od 1. ožujka ove godine pogubno će se odraziti na poslovanje privatnih poduzetnika geodeta zbog čega bi s poslovanjem moglo prestati oko 300 takvih tvrtki s 900 zaposlenih, kazao je predsjednik Udruge poslodavaca geodetske struke Dragan Đukanović na konferenciji za novinare.</p>
<p>Tim se zakonom, pojasnio je Đukanović, nalaže prestanak djelatnosti geodetskim strukama koje nemaju zaposlenog ovlaštenog inženjera geodetske struke. Po novom zakonu, naime, licencu ovlaštenog inženjera može dobiti samo osoba sa visokom stručnom spremom.</p>
<p> Privatni poduzetnici geodetske struke, koji mahom imaju srednju stručnu spremu i po starom zakonu titulu ovlaštenog geodeta, dolaze pod udar novog zakona, budući ne mogu dobiti licencu ovlaštenog inženjera niti zaposliti stručnjaka tog profila jer ih u Hrvatskoj nema dovoljno. Istodobno, zakon je dao mogućnost geodetima obrtnicima da do 2006. godine obavljaju svoju djelatnost.</p>
<p> Primjenom Zakona doći će do zatvaranja tvrtki, istaknuto je na konferenciji za novinare, čime će se stvoriti kaos na tržištu budući posla za geodete već sada ima previše, a bit će ga još više zbog prilagodbe zakonodavstva propisima Europske Unije. Stoga Udruga poslodavaca geodetske struke traži da se i geodetskim tvrtkama, kao i obrtnicima, omogući nastavak poslovanja do 2006. godine te da se u međuvremenu pronađe trajno rješenje za nastavak njihova poslovanja. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Od 97.391 registriranih poduzeća i zadruga aktivno svega 25,4 posto</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - U Hrvatskoj je u prosincu prošle godine bilo registrirano 192.034 poslovna subjekta, od čega je aktivno bilo 83,7 tisuća, odnosno 43,6 posto, podaci su Državnog zavoda za statistiku.</p>
<p> Razlika između registriranih i aktivnih pravnih osoba najmanja je kod trgovačkih društava, jer se radi o subjektima koji su usklađeni prema Zakonu o trgovačkim društvima ili onima koji su novoosnovani u skladu s tim propisom. Od 58.960 registriranih trgovačkih društava, aktivno je u prosincu bilo nešto više od 50,9 tisuća ili 86,4 posto.</p>
<p>No, od 97.391 registriranih poduzeća i zadruga aktivno je bilo njih svega 25,4 posto. Ta se razlika, pojašnjavaju u Zavodu, uglavnom odnosi na subjekte koji nisu podnijeli zahtjev za usklađenje sa spomenutim zakonom pa će nakon okončanja tog postupka biti brisani iz registra. Najveći broj aktivnih subjekata u ovoj skupini, njih oko 25,4 tisuće, postupkom usklađenja prijeći će u status trgovačkog društva.</p>
<p>Od 35.683 registriranih ustanova, tijela, udruga i organizacija aktivno je u prosincu bilo tek 8.015 ili 22,5 posto.</p>
<p> Podaci o strukturi poslovnih subjekata prema djelatnostima pokazuju da više od tri četvrtine i registriranih i aktivnih subjekata otpada na četiri područja djelatnosti. Na prvom je mjestu trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo s udjelom registriranih od 43,3 posto i aktivnih 41,5 posto. Slijedi prerađivačka industrija s 9,8 posto ukupnog broja registriranih, 12,8 posto od ukupno aktivnih te poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge s udjelom registriranih od deset posto i aktivnih od 13,8 posto. Na ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti, pak, odnosi se 16,4 posto registriranih i 7,5 posto aktivnih subjekata.</p>
<p> Struktura aktivnih pravnih osoba prema oblicima vlasništva ukazuje da je privatno vlasništvo dominantan oblik, u kojem se nalazi 85,4 posto subjekata (71.452), dok se njih 11 posto ili 9.208 nalazi u državnom vlasništvu. U mješovitom vlasništvu u prosincu se nalazilo 2,8 posto subjekata, a u zadružnom je vlasništvu bilo 0,8 posto subjekata.</p>
<p> Podaci o teritorijalnoj raspoređenosti poslovnih subjekata pokazuju da je nešto manje od jedne trećine ukupno registriranih poslovnih subjekata smješteno u Gradu Zagrebu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Otvoren drugi Američki tjedan</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Poslovna, humanitarna i kulturna manifestacija Američki tjedan - USA Week, u organizaciji Američke trgovačke komore u Hrvatskoj AmCham te pod pokroviteljstvom američkog veleposlanika Lawrencea G. Rossina, otvorena je u ponedjeljak u zagrebačkom hotelu Intecontinenatal.</p>
<p>Tjedan je otvorio predsjednik AmCham-a Tomislav Šlat, koji je istaknuo kako je ova manifestacija prigoda da američki i hrvatski gospodarstvenici razmjene informacije o trgovini i investicijama, što je i dosad bila temeljna djelatnost Komore. S tim ciljem u sklopu USA Week-a održat će se poslovne prezentacije stalnih članica AmCham-a.</p>
<p> Tako će u utorak, 20. veljače, članice interesne grupacije AmCham-a za informatičku tehnologiju održati prezentaciju »Lokalno tržište informatičkih usluga: Ključni dio primjene Internet poslovnog modela«, na kojoj će se predstaviti neke od najpoznatijih svjetskih informatičkih kompanija (Microsoft, Oracle, Hewlett Packard i dr.).</p>
<p>Održat će se i dan potrošača, na kojem će članice Komore predstaviti svoje najnovije tehnologije i proizvode, a za petak, 23. veljače najavljen je skup pod nazivom »Kako investirati u Hrvatsku«. Na tom će skupu o investicijskom okruženju u Hrvatskoj, između ostalih, govoriti predstavnici Zagrebačke burze, Hrvatskog fonda za privatizaciju, Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Europske banke za obnovu i razvitak i dr.</p>
<p>Američki veleposlanik Rossin posebno je pozdravio humanitarni aspekt manifestacije, odnosno prikupljanje financijskih sredstava za nabavku specijalnih medicinskih kreveta za Specijalnu bolnicu za djecu s kroničnim bolestima u Gornjoj Bistri te za obučavanje pasa za razminiravanje. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="48">
<p>Radoš: Ne budu li i drugi smanjivali naoružanje, Hrvatska će morati misliti na sigurnost </p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Ministar obrane Jozo Radoš i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general zbora Petar Stipetić u ponedjeljak su primili zapovjednika Stabilizacijskih snaga u BiH (SFOR) general-pukovnika Michaela Dodsona. </p>
<p>Izrazivši zadovoljstvo dobrim dugogodišnjim odnosima Hrvatske i SFOR-a, ministar Radoš ukazao je na važnost stabilnosti Bosne i Hercegovine za cijelu regiju, ali i za političke odnose na Balkanu i u Europi. </p>
<p>»Hrvatska je dobar primjer zemljama u regiji jer je smanjenjem vojnog potencijala pokazala spremnost da pridonese stabilizaciji stanja u BiH i regiji. Ali, nejasno stajalište novih jugoslavenskih vlasti prema cjelovitosti BiH ne pridonosi tome«, rekao je Radoš. Upozorio je da politika SR Jugoslavije prema BiH nije dobra te da može otežati stabilizaciju i demokratizaciju regije. »Prošlo je pola godine od promjene vlasti, a SRJ čak ni na deklarativnoj razini nije došla do jasnog određenja prema pitanju cjelovitosti Bosne i Hercegovine, a kamoli da je nešto konkretno učinila.« </p>
<p> Ministar obrane istaknuo je da Hrvatska, za razliku od SRJ, provodi posve drukčiju politiku. »Mi smo početkom prošle godine jasno deklarirali našu privrženost cjelovitosti BiH, ravnopravnosti svih triju naroda i provođenju Daytona. Tu odlučnost demonstrirali smo krajnje jasno, u svega nekoliko mjeseci, prekidanjem svih neformalnih veza s vojnom komponentom Hrvata u BiH i s tamošnjom hrvatskom politikom. Uspostavili smo jasne odnose sa službenim tijelima Federacije i BiH«, rekao je Radoš. Najavio je da će Hrvatska nastaviti smanjivati vojni potencijal, ali ako njezin primjer ne budu slijedile i druge zemlje u okruženju, morat će voditi računa o zaštiti svoje sigurnosti i interesa. </p>
<p> General-pukovnik Dodson zahvalio je ministru Radošu i generalu Stipetiću što Hrvatska pruža dobar primjer zemljama regije. »Dogovorili smo češće susrete kako bismo više razgovarali o viđenju situacije u BiH te pojačali suradnju dviju strana«, kazao je zapovjednik SFOR-a. (M. Jelovac)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Za sporu i skupu gradnju mosta Dubrovnik krivi nepotpuni planovi i loš ugovor</p>
<p>DUBROVNIK, 19. veljače</p>
<p> – »Most 'Dubrovnik' s adekvatnim prilaznim cestama stajat će, s PDV-om, nešto više od 60 milijuna maraka. Prema predviđanjima, most će biti dovršen do studenoga, a do kraja godine i prilazne ceste«, istaknuo je ravnatelj Hrvatske uprave za ceste (HUC) Vladimir Bizjak u ponedjeljak na konferenciji za novinare, održanoj nakon sastanka sa županom dubrovačko-neretvanskim Ivanom Šprljom. </p>
<p>Prema Bizjakovim riječima, sam most će stajati 45 milijuna maraka, projektna dokumentacija i ostali troškovi četiri milijuna maraka, a prilazne ceste, prema sadašnjim troškovnicima, oko pet milijuna maraka. U cijenu mosta ulazi i otkup 2.000 četvornih metara privatne zemlje, zbog čega most do sada nije dobio građevinsku dozvolu, a koja se, prema Bizjakovim riječima, očekuje za mjesec dana. </p>
<p>»Most se ugovarao na temelju idejne dokumentacije koja nije bila kvalitetna. Izradom dodatne dokumentacije, pokazalo se da se projekt mora doraditi zbog čega se cijena mosta povisila za devet milijuna maraka«, kazao je Bizjak. Predstojnik Središnjeg ureda HUC-a Zvonimir Nagy pojasnio je kako je ugovor koji su hrvatska Vlada i HUC potpisali s njemačkom tvrtkom »Walter Bau« A.G. 1998. i u kojem je vrijednost investicije iznosila 36,9 milijuna maraka, zapravo imao dva dijela.</p>
<p>»Jedan se dio ticao fiksnih radova u visini 35 milijuna maraka, i to prema načelu 'ključ u ruke'. No u tadašnjoj dokumentaciji nisu bili definirani svi dijelovi projekta, među kojima i vrsta temeljenja mosta, utjecaj vjetra na most odnosno vjetrovni spreg, koji je trebao biti projektiran nakon nužnih ispitivanja u vjetrovnom tunelu. Taj se dio u projektu nazivao 'varijacijskim radovima', i to je povisilo cijenu. Zbog toga je i bio uzet zajam od 47 milijuna maraka i nije točno da oko gradnje mosta ima kriminalnih radnji«, istaknuo je Nagy, otkrivajući javnosti dosad nepoznati dio Ugovora. Nagy je potvrdio da se most počelo graditi prije nego se zapravo znalo koliko će točno stajati, a Bizjak je potpisivanje takvog ugovora ocijenio početkom svih problema, kazavši kako on to nikada ne bi napravio. </p>
<p>Odgovarajući na pitanje hoće li zbog toga netko odgovarati, Bizjak je kazao kako u HUC-u za to nitko nije odgovoran, no novinari su ga podsjetili da je uz tadašnjeg ministra Juru Radića, supotpisnik Ugovora s hrvatske strane bio i ondašnji ravnatelj Hrvatske uprave za ceste Aleksandar Čaklović. Osvrćući se na »nasljeđe«, odnosno teško stanje koje su zatekli u HUC-u, Bizjak i Nagy su istaknuli da je najvažnije da se most »Dubrovnik« napokon završi. Odgovarajući na ponovljeno pitanje o odgovornosti, ravnatelj HUC-a je istaknuo kako direktor projekta i ravnatelj dubrovačke ispostave HUC-a Dominik Brigović nije kriv za stanje u kojem je gradnja mosta, ustvrdivši da on ne zna za navodno kupovanje jahte i stana novcem za most, jer bi u suprotnome kako je kazao, odmah poduzeo odgovarajuće mjere. (A. Hauswitschka)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Da bi proljetna sjetva počela na vrijeme, novac treba stići do 1. ožujka</p>
<p>Plan je zasijati 723.010 hektara / Novac za poticaje i naknade u agraru 16 posto veći nego lani / U strukturi sjetve dominira kukuruz sa 385.750 hektara ili 53,35 posto sjetvenih površina, a najviše su smanjeni šećerna repa i suncokret, što bi moglo značiti da ćemo uvoziti <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> </p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> – U Hrvatskoj će se ovoga proljeća, prema planu sjetve, zasijati 723.010 hektara poljoprivrednih površina. Od ukupne površine polovica ulazi u sustav državnih poticaja, s tim da bi 50 posto poticaja proizvođači hrane prvi put trebali dobiti u novcu prije početka sjetve, a ostatak nakon žetve, odnosno berbe. </p>
<p>Predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje Antun Laslo rekao nam je da bi sjetva počela na vrijeme, u najpovoljnijim agrotehničkim uvjetima, što bi ove godine zbog lijepog vremena moglo biti i ranije no inače, novac za poticaje trebao bi stići na račune seljaka najkasnije do 1. ožujka. Proizvođači hrane, kaže on, ne mogu čekati da Ministarstvo financija doznači novac Ministarstvu poljoprivrede da bi počeli sijati.</p>
<p>U strukturi sjetve i nadalje dominantno mjesto zauzima kukuruz sa 385.750 hektara ili 53,35 posto ukupnih sjetvenih površina. Industrijske kulture zauzimaju 108.695 hektara ili 15,03 posto. Sjetva krumpira predviđa se na 64.440 ili 8,91 posto sjetvenih površina, čim se osigurava potrebne količine konzumnog krumpira za domaću potrošnju (612.180 tona). </p>
<p>Planom je predviđena sjetva žitarica (raž, ječam pivarski i ječam stočni, te zob) na 41.875 hektara ili 5,79 posto, što je 3.000 hektara manje od zasijanih površina u posljednje četiri godine. Krmno bilje u strukturi sjetve zauzima 8,34 posto, a povrtno bilje 8,57 posto ukupnih sjetvenih površina.</p>
<p>Zamjetan je značajan pad sjetvenih površina pod industrijskim kulturama (šećerna repa, soja, suncokret). Naime, ovoga proljeća zasijat će se 108.695 hektara, što je manje 12.905 hektara, ili 10,61 posto u odnosu prema lani. </p>
<p>Od industrijskih kultura najviše su smanjene sjetvene površine za suncokret i šećernu repu. To znači da ćemo nagodinu morati uvoziti šećer, jer s proizvodnjom šećerne repe od 1,2 milijuna tona osigurana je proizvodnja šećera od 125.580 tona.</p>
<p>Sjetvene površine za kukuruz su povećane za 6.106 hektara a, ili 1,58 posto. Naime, uz prinos od pet tona po hektaru, planira se proizvodnja kukuruza od gotovo dva milijuna tona. Tako bi se potpuno zadovoljile domaće potrebe za kukuruzom i on se više ne bi morao uvoziti. Nadalje, proizvodnja od 11.198 tona osušena lista duhana osigurava potrebe domaće industrije cigareta.</p>
<p>Ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić kaže da za proljetnu sjetvu država mora izdvojiti 476 milijuna kuna, što je trećina ukupnog iznosa predviđenog za poticaje u ovoj godini. Plan sjetve je 1,23 posto manji od prošlogodišnjega, no proizvođače hrane očekuje nekoliko novosti i promjena u odnosu prema prijašnjim sjetvama.</p>
<p>Novac za naknade i poticaje povećan je ove godine 16 posto u odnosu prema lani. Tako su ove godine povećani poticaji za sijanje kukuruza, šećerne repe, soje, a na listu poticaja ušla je i zob. </p>
<p>Za proljetnu sjetvu bit će najvećim dijelom osigurano sjeme iz domaće proizvodnje. No za sjetvu, primjerice, kukuruza nedostajat će 15 posto sjemena, te čak 30 posto za sjetvu suncokreta. Zabrinjava da će se više od 80 posto sjemena za konzumni krumpir morati uvesti. Uz to, nedostaju manje količine sjemena krmnog bilja i povrća. </p>
<p>Što se tiče mineralnoga gnojiva za proljetnu sjetvu, nužno ga je osigurati 224.000 tona. Ministar Pankretić se nada da se neće ponoviti prijašnje godine kad domaći proizvođači nisu imali dovoljno gnojiva, dok se ono iz Kutine izvozilo i po nižoj cijeni. »Petrokemija« mjesečno može proizvesti 94.000 tona gnojiva, no zbog problema s isporukom plina, ona radi smanjenim kapacitetom. </p>
<p>Za pripremu zemljišta za proljetnu sjetvu potrebno je osigurati 50 milijuna litara dizel goriva, od čega je za kulture u sustavu poticaja 28 milijuna litara dizel goriva obojenog plavom bojom. No zabrinjava da je Ina »plavom dizelu« nedavno povisila cijenu čak deset posto. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Nijemci i Austrijanci protjerani nakon 1945. prihvatili bi obeštećenje i javnom isprikom?</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> – Udruga podunavskih Švaba, koju su osnovali Nijemci i Austrijanci protjerani iz bivše Jugoslavije poslije Drugog svjetskog rata, posjetila je u ponedjeljak Hrvatski sabor. Predvođena predsjednikom udruge iz Njemačke Georgom Morgenthalerom i Rudolfom Reimannom iz Austrije, delegacija podunavskih Švaba s predsjednikom saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Matom Arlovićem razgovarala je o pripremama za izmjene Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenskoga komunističkog režima, poznatijeg kao zakon o denacionalizaciji. </p>
<p>Po tom zakonu koji je u primjeni od 1997., zahtjev za naknadu oduzete imovine mogli su podnijeti samo hrvatski državljani. Ustavni sud poništio je taj članak i predložio da zahtjev za naknadu imovine mogu podnijeti i građani koji nisu hrvatski državljani, a koji su nekada živjeli na području Hrvatske. U skladu s ustavnom odlukom, predstavnici podunavskih Švaba traže jednakopravnost, tj. da odluka Ustavnog suda bude uvažena u izmjeni Zakona i da oni steknu pravo za podnošenje prijave za povrat imovine ili za obeštećenje. </p>
<p>Odgovarajući na stav Nijemaca protjeranih poslije Drugog svjetskog rata, na temelju Odluke Predsjedništva AVNOJ-a od 21. studenog 1944., Mato Arlović kazao je da zahtjev smatra apsolutno opravdanim, ali je iznio i niz činjenica koje problem vrlo kompliciraju. Između ostaloga, rekao je da se time dotiče pitanje međudržavnih ugovora o ratnoj reparaciji koje je Jugoslavija potpisala s Njemačkom i Austrijom, a koje Hrvatska kao sljednica poštuje. Prema tom ugovoru, Jugoslavija je Njemačkoj oprostila ratnu štetu na ime imovine oduzete od Nijemaca. I premda su 1997. postojali prijedlozi i pregovori s Austrijom i Njemačkom, te države ne iniciraju razgovore o tim pitanjima, jer bi to otvorilo i pitanje dvojnoga državljanstva. Osim toga, prema mišljenju Arlovića, taj problem otvorio bi slične probleme koji se tiču Italije, Mađarske i, kao posebno osjetljiv problem, imovine Židova. Postoji, dakle, dobra volja za rješavanje tih problema, ali pitanje je kako ih riješiti a da to ne pokrene gomilu drugih problema.</p>
<p>Predstavnici podunavskih Švaba složili su se da je problem kompliciran, gotovo i nerješiv, ali su istaknuli i to, da je pitanje naknade za oduzetu imovinu ponajprije moralno i emotivno pitanje, da je to više pitanje ponosa i dostojanstva, nego materijalne naknade. Iako nemaju točnih podataka, pretpostavljaju da bi obeštećenje tražio mali broj ljudi, ali da svi žele da se zna što su sve prošli i na koji su način bili tretirani i obespravljivani. Sličnih problema Nijemci su imali i s Mađarskom, a problem je riješen javnom isprikom Mađarske. (Andrija Tunjić)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Nezavisna lista Grge Šoše pobijedila u Obrovcu bez ijednog predizbornog skupa</p>
<p>U budućem sastavu Gradskog vijeća, osim šest vijećnika s nezavisne liste Grge Šoše, ravnatelja Doma umirovljenika u Zadru, HDZ će imati četiri, LS dva, a HSP, HSLS i nezavisna lista Dražena Botice po jednog vijećnika</p>
<p>OBROVAC, 19. veljače</p>
<p> – Na prijevremenim izborima u Obrovcu pobijedila je nezavisna lista Grge Šoše. U Gradsko vijeće Obrovca ući će šest vijećnika sa Šošine nezavisne liste: Dušan Klanac, Mile Maričić, Mile Brkić (Karlo), Marko Klanac, Marija Pjetraj i Ante Marić. Za 20 vijećničkih mjesta u Gradskom vijeću Obrovca natjecali su se kandidati HDZ-a, HNS-a, HSLS-a, HSP-a, HSS-a, LS-a, SDP-a te dvije nezavisne liste nositelja Grge Šoše pravnik i ravnatelj Doma umirovljenika u Zadru.i Dražena Botice. Sve su stranke na izbore izišle samostalno.</p>
<p>»Nisam očekivao da će pobijediti moja nezavisna lista, ali presudilo je to što ljudi dobro poznaju kandidate s moje liste kao i mene. Nastupali smo korektno i nikoga nismo vrijeđali, a nas su napadali bez ikakva razloga. Predizborni skupovi su se pretvorili u scene za niske udarce gdje se izgubio svaki kulturni i politički dijalog. U tako lošim uvjetima, biračima se nije mogla uputiti normalna poruka. Naše sam kritičare molio da ne sude unaprijed mojoj listi, nego da taj sud prepuste biračima, što su birači prepoznali i zato smo i pobijedili. Posebno me raduje što sam pobijedio u svom rodnome mjestu - Kruševu, iako smo pobijedili u svih pet izbornih jedinica«, izjavio je za Vjesnik Grgo Šoša, pravnik i ravnatelj Doma umirovljenika u Zadru.</p>
<p>U budućem sastavu Gradskog vijeća, osim šest vijećnika s nezavisne Šošine liste, HDZ će imati četiri, LS dva, a HSP, HSLS i nezavisna lista Dražena Botice po jednog vijećnika. Preostalih pet mjesta također će dobiti kandidati s nezavisne liste Grge Šoše. Podsjetimo, do prijevremenih izbora došlo je nakon što je potkraj prošle godine nastupila kriza vlasti u Obrovcu. Naime, od 20 vijećnika u Gradskom vijeću 15 ih je bilo iz HDZ-a od kojih je deset, zbog međusobnih nesuglasica, podnijelo ostavke. Budući da Gradsko vijeće nakon tih ostavki nije uopće funkcioniralo, Vlada je u siječnju imenovala Milu Josića svojim povjerenikom za Grad Obrovac.</p>
<p>Posebnost ovih izbora je u činjenici da Šoša i kandidati s njegove nezavisne liste nisu održali ni jedan predizborni skup. U pet izbornih jedinica, koje su obuhvaćale sedam biračkih mjesta, bilo je prijavljeno 4.175 birača, a na izbore je izišlo 1.724, što čini 41,2 posto. Važećih listića bilo je 1.699, izvijestio je u nedjelju Božo Vukušić, predsjednik Izbornog povjerenstva. Vukušić je istaknuo da je za ove izbore vladala velika zainteresiranost, jer su uz biračke odbore po izbornim jedinicama te predstavnike stranaka i nevladinih udruga, izbore pratili i predstavnici OESS-a. Nije prijavljena nikakva nepravilnost. (Lj. I. Balen)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Puhovski: Vukovar i Knin ogledalo su nacionalističke politike</p>
<p>KNIN, 19. veljače</p>
<p> – »U zadnjih deset godina u Kninu se trgovalo ljudskom tragedijom, a dvije kategorije unesrećenih ljudi suprotstavljalo se jednu drugoj. Danas je situacija bolja, ali još nije takva da bi lokalna vlast, uz neke izuzetke, bila pripravna prihvatiti međunarodne organizacije, posebno HHO, kao partnera. Lokalna vlast je, naime, preskakala naše ponude za suradnju, iako moram kazati da je izuzetaka i tu bilo. U Knin smo došli pokazati volju za sudjelovanjem u rješavanju problema«, rekao je u Kninu na okruglom stolu »Ljudska prava i proces povratka u kninsku regiju«, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) dr. Žarko Puhovski. U radu okruglog stola čiji je organizator bio HHO sudjelovali su još Tin Gazivoda, direktor HHO-a, Olga Šimić, voditeljica Suradnog centra u Kninu, te dvadesetak Srba i Hrvata iz Knina.</p>
<p>Zbog situacije u kojoj se suprotstavljaju pojedinci i skupine, događa se da se žrtve dovode u međusobni sukob i tu je ključ problema. Zalažemo se za jedinstvene kriterije rješavanja problema, rekao je Puhovski. Prema njegovim riječima, do sada se vratio značajan broj ljudi, međutim, nema socijalne i gospodarske logistike za povratnike. U procesu povratka pojavljuje se sukob dviju skupine ljudi koji su pod pritiskom napuštali svoje domove, međutim, na različitim stranama daju se prednosti različitim stranama. Prema Puhovskom, jedan od osnovnih problema vezanih uz pitanje povratka jest nepostojanje potpune evidencije o vlasništvu. </p>
<p>Predsjednik kninskog SDP-a Ante Marijanović ustvrdio je da se u zadnjih deset godina u Kninu trgovalo ljudskim tragedijama. Prema riječima Olge Šimić, preko kninskog Ureda HHO-a od 1996. do danas pružena je pomoć za više od 1.500 građana i to u najvećem broju onima srpske nacionalnosti koji su od HHO-a tražili pomoć. U posljednjih godinu dana, za pomoć HHO-u se obraćaju i Hrvati. Zašto Hrvati ranijih godina nisu tražili pomoć od HHO-a, Olga Šimić je obrazložila time što je u javnosti o HHO-u u to vrijeme vladalo mišljenje da pomaže isključivo Srbima. Prema njezinim riječima, do sada se na područje Knina vratilo oko 15.000 Srba. Izjavila je još da kninski HHO dobro surađuje s policijom, Mirovinskim zavodom, Centrom za socijalni rad i školama. </p>
<p>Odgovarajući na pitanja, Puhovski je naglasio da nema jedinstvenog pravila ponašanja pri rješavanju ključnih problema. Na hrvatsku državu treba vršiti pritisak da ispoštuje potpisane sporazume. »Pogledajte danas Vukovar i Knin i vidjet ćete što znači nacionalistička politika«, samo su neki od naglasaka s okruglog stola koje je iznio Puhovski. </p>
<p>Knin je grad frustriranih ljudi, a prostora za dijalog je malo. Prema riječima Miljenka Lelasa, zapovjednika kninske policije, političko-sigurnosno stanje na kninskom području je dobro i stabilno. Puhovski je još izjavio kako HHO neće zagovarati da se bilo koga izbacuje iz kuće u kojoj danas živi, ako nema kamo otići. (Jadranka Klisović)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Linić: Vlada je spremna potpisati sporazum o plaćama samo s dijelom sindikalnih središnjica </p>
<p>Prema mišljenju ministra financija Mate Crkvenca, u poljoprivredi i turizmu moglo bi se otvoriti više od 30.000 radnih mjesta/ Potpredsjednik Vlade ustvrdio da će se Banski dvori baviti pokretanjem investicijskog ciklusa u 14 poduzeća u vlasništvu države, rješenjem za PIK-ove i decentralizacijom države / Nezaposleni se moraju okrenuti malom poduzetništvu / Guverner Rohatinski kazao da bi MMF 19. ožujka trebao prihvatiti stand by aranžman s Hrvatskom </p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - »Nema razloga za takav pesimizam kakav trenutačno vlada u Hrvatskoj, jer su mogućnosti ove zemlje velike«, istaknuo je ministar financija dr. Mato Crkvenac na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ministarstvu financija. Uz njega, na konferenciji su sudjelovali potpredsjednik Vlade Slavko Linić i guverner Hrvatske narodne banke (HNB) dr. Željko Rohatinski.</p>
<p>Govoreći o sastanku na Plitvicama održanom tijekom vikenda, Crkvenac je izjavio da je vrlo zadovoljan njegovim ishodom. Naime, članovi Vlade i HNB-a tamo su se susreli s pojedinim gospodarstvenicima i bankarima, a dogovaran je projekt poticanja zapošljavanja u Hrvatskoj. Veće zapošljavanje postići će se najavljenim investicijama državnih poduzeća, ali i lokalnih zajednica, zatim poticanjem zapošljavanja u djelatnostima poput turizma, poljoprivrede i novih tehnologija, ulaganjem u znanost i obrazovanje, širenjem tržišta i suzbijanjem sive ekonomije, te poticanjem regionalnog razvitka, ubrzanom privatizacijom i nastavkom reformi.</p>
<p>Crkvenac kaže da bi realizacija pojedinih programa u poljoprivredi, poput proizvodnje zdrave hrane, mogla u tom sektoru otvoriti i do 2000 novih radnih mjesta. Samo u turizmu u ovoj godini očekuje se otvaranje 30.000 novih radnih mjesta. Izlaz iz slijepe ulice nezaposlenosti on vidi i u smanjenju broja novih umirovljenika s 80.000 koliko ih je bilo lani, na 20.000 u ovoj godini. Naglasio je da bi Hrvatska trebala postati gospodarsko i tehnološko središte regije i da bi 60 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) trebala ostvarivati izvozom.</p>
<p>Gospodarski razvoj trebala bi potaknuti i strategija razvoja financijskoga tržišta koju je izradila grupa od desetak mladih stručnjaka. Cilj je strategije ojačati burzu, povećati broj hrvatskih poduzeća čije će dionice kotirati na domaćim i inozemnim burzama, povećati emisiju korporativnih vrijednosnih papira, najavljivanje novih emisija državnih vrijednosnih papira i zaživljavanje mirovinskih i zdravstvenih fondova. Država se više neće zaduživati kod HNB-a, hrvatsko gospodarstvo više neće biti u tolikoj mjeri ovisno o kreditima banaka, a tržište kapitala bit će bitno drukčije od ovoga kakvo je sada u nas, smatra ministar financija.</p>
<p> Dodao je da će sljedeći tjedan Vlada na europska financijska tržišta plasirati obveznice u vrijednosti 500 milijuna eura s rokom dospijeća od sedam do deset godina. Kako neslužbeno doznajemo, voditelji novog izdanja obveznica za eurotržišta bit će Deutsche Bank i J. P. Morgan. Ovih je dana hrvatska država na japanskom tržištu plasirala novu emisiju samurajskih obveznica, »tešku« oko 200 milijuna dolara, i to uz nastavak trenda pada kamatnog »spreada«. Prihodi od prodaje obveznica iskoristit će se za refinanciranje starih dugova, zaključio je Crkvenac. Linić je ocijenio 2001. kao godinu reformi u kojoj će Vlada diktirati tempo, utvrditi rokove i nadzirati provedbu programa. </p>
<p>U naredna dva tjedna Banski dvori trebali bi se pozabaviti ključnim reformama, među kojima su pitanje pokretanja investicijskoga ciklusa u 14 trgovačkih društava u vlasništvu države, zatim rješenje problema triju poljoprivredno-industrijskih kombinata (PIK Vrbovec, PIK Orahovica i PIK Jasinje) i problem decentralizacije države. Prema neslužbenim informacijama, za preuzimanje PIK-a Vrbovec, uz jednog talijanskog partnera, zainteresirana i varaždinska Vindija.</p>
<p> Tu je i predstavljanje modela privatizacije trgovačkih društava iz državnog portfelja kojima trenutačno upravlja Hrvatski fond za privatizaciju (HFP), a trebala bi najvećim dijelom biti privatizirana do kraja godine. </p>
<p>Na novinarsko pitanje hoće li uskoro Vlada, poslodavci i sindikati sklopiti sporazum, Linić je odgovorio da je dio sindikalnih središnjica voljan prihvatiti ograničenja rasta plaća u ovoj godini radi nastavka provedbe reformi, dok ih se dio i dalje opire tome. »Ako ne postignemo dogovor sa svim sindikalnim središnjicama, postići ćemo s onima koje to žele«, zaključio je potpredsjednik Vlade. Najavio je skoro smanjenje broja zaposlenih u državnoj upravi, te odbacio tvrdnje da će poticanje investicijskog ciklusa u javnim poduzećima povećati javnu potrošnju, ograničenu inače sporazumom s MMF-om.</p>
<p> Govoreći o zapošljavanju u ovoj godini, Linić i Crkvenac naglasili da nezaposlenost nije problem koji se može riješiti preko noći, ali počet će se rješavati u ovoj godini. No, nezaposleni ne bi smjeli samo čekati na Zavodu za zapošljavanje već bi trebali sami tražiti posao i okrenuti se malom poduzetništvu. Otvara im se prilika u djelatnostima koje će pratiti najavljeni novi investicijski ciklus u državnim poduzećima. U tome će imati i podršku banaka koje su uvelike snizile kamate, kažu oni. »Nećemo otvarati nova trgovačka društva, niti ćemo stvarati nove mastodonte. To nije posao države«, upozorio je Linić. Prema njegovu mišljenju, zadaća je države stvoriti uvjete, osigurati sredstva, poticati i promovirati ideju da svatko sam sebi omogući zapošljavanje. </p>
<p>MMF bi 19. ožujka trebao prihvatiti novi stand by aranžman s Hrvatskom, najavio je guverner HNB-a dr. Željko Rohatinski. Dodao je da ni jednu od reformi na koje se Zagreb obvezao pismom namjere i memorandumom, MMF nije nametnuo Hrvatskoj. Donošenje novog Zakona o HNB-u, izmjene Zakona o deviznom poslovanju, zaživljavanje Nacionalnog klirinškog sustava i daljnju reformu platnoga prometa ocijenio je kao prioritete države na području regulative u monetarnoj politici u predstojećem razdoblju.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Radoš: Nije slučajno da je Červenko vodio HV u sudbonosnu »Oluju« </p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Komemorativnim skupom u prepunoj dvorani Doma Hrvatske vojske u ponedjeljak su se od preminulog stožernog generala Zvonimira Červenka oprostili najviši predstavnici Ministarstva obrane i Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.</p>
<p>Izražavajući sućut obitelji preminulog generala u mirovini, o njegovu životnom i profesionalnom putu govorili su ministar obrane Jozo Radoš, njegov pomoćnik Ivan Kozlica, te načelnik Glavnog stožera general zbora Petar Stipetić. </p>
<p>Prisjećajući se životnog puta generala Červenka, Stipetić je kazao da je najteže razdoblje Červenkova života i njegove obitelji trajalo do 1990. godine. »U stvaranje hrvatske države uključuje se u prvoj polovici 1990. kao sekretar obrane grada Zagreba. Organizira obranu glavnog grada, blokadu neprijateljskih vojarni i sudjeluje u ustrojavanju odreda Narodne zaštite«, istaknuo je on. Dodao je da je Červenko organizirao prikupljanje oružja te potaknuo osnivanje brojnih zagrebačkih brigada koje su, uz postojeće gardijske, bile okosnica oružanih snaga. Podsjetio je i na zahtjevne generalove zadaće u GS-u i u Vojnom kabinetu dr. Franje Tuđmana. »Bogato vojno iskustvo i znanje Zvonimira Červenka najviše je došlo do izražaja 1995. godine kad ga je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH dr. Tuđman imenovao načelnikom Glavnog stožera. Bio je iznimno ponosan što mu je pripala čast biti na čelu Glavnog stožera tijekom provedbe oslobodilačkih operacija 'Bljesak' i 'Oluja'«, naglasio je Stipetić. </p>
<p>»Teško je u nekoliko rečenica sažeti tako buran i mukotrpan život kao što je Červenkov. Život u kojem se vjerno iščitava hrvatska prošlost, sadašnjost i budućnost«, kazao je ministar Radoš. Govorio je o Červenkovu protjerivanju iz bivše JNA, o zatvvaranju u Staroj Gradiški i o »silini ponosa kojom je Červenko trpio 20 godina ponižavanja i marginalizacije«.</p>
<p> »Samo takav čovjek, ponosan i uspravan, mogao je dati tako velik doprinos uspostavi i očuvanju suverene Hrvatske. Stoga je više od slučajnosti činjenica da je upravo on kao načelnik Glavnog stožera vodio Hrvatsku vojsku u sudbonosnu 'Oluju' i okončao je pobjedom«, zaključio je Radoš. Kazao je da je Červenko odlaskom u mirovinu često dizao svoj glas za one s kojima je u ratu dijelio dobro i zlo.</p>
<p> Komemoracija je održana i u Središnjici HDZ-a, nazočili su joj, uz članove Červenkove obitelji, najviši stranački dužnosnici i brojni stranački prijatelji. »General Červenko bio je uzor hrvatskoga zapovjednika, vojnika i branitelja«, kazao je predsjednik HDZ-a Ivo Sanader. Naglasio je da je general znao provoditi ideju pomirbe hrvatskog naroda, dodavši da je Červenko bio nepokolebljiv borac za hrvatske nacionalne interese. Istaknuo je da je Červenko bio osobni prijatelj dr. Franje Tuđmana kojeg je slijedio na putu u ostvarenju samostalnosti hrvatske države, za što je uvijek govorio da je napokon ispunjen njegov životni san. Prema njegovim riječima, posljednju godinu Červenko iskazivao je veliku zabrinutost zbog slabljenja Hrvatske vojske naglašavajući kako razvoj vojske ne smije stagnirati jer to slabi hrvatsku državu. Najnovija hrvatska povijest, ustvrdio je Sanader, nezamisliva je bez stožernog generala Červenka istaknuvši da je bio čovjek koji je izuzetno zadužio Hrvatsku, ali od nje nije ništa tražio. (G. Jureško/ M. Jelovac)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Čondić: Režimu nije stalo do dobrobiti hrvatskog naroda</p>
<p>Nitko nije pjevao fašističke pjesme na rivi, a od oko 2000 zastava, samo njih pet-šest može se nazvati ekstremno desnima / U Zagrebu i Splitu od utorka se potpisuje peticija za referendum o ustavnom zakonu za branitelje </p>
<p>SPLIT, 19. veljače</p>
<p> - »Režimska glasila i vladajuća oligarhija nadmeću se tko će prilijepiti više etiketa Središnjem stožeru i svim domoljubima. Oni pokazuju da im nije stalo do dobrobiti hrvatskoga naroda jer jednu posve iskrenu, građansku i demokratsku akciju pošto-poto žele proglasiti fašističkom, ekstremno desnom i na taj način stvoriti odbojnost kod prosječnog hrvatskog čovjeka i međunarodne zajednice.« Navodi se to u Otvorenom pismu medijima i hrvatskoj javnosti koje je u ponedjeljak novinarima pročitao predsjednik Središnjeg nacionalnog stožera za obranu digniteta Domovnskog rata pukovnik Mirko Čondić. </p>
<p>U pismu Stožer apelira na sve novinare da se »sjete Kodeksa časti i da budu u službi naroda«, a na urednike da »ne ubijaju istinu isticanjem sporednih i minornih pojava, poništavajući tako glavne poruke i organizatora i okupljenog puka«. U Stožeru drže kako je malo primjera u svijetu gdje »vlast fašistima želi proglasiti svoj narod, birače, misleći da će tako, mimo njegove volje, provesti nacionalno štetne poteze«. Članovi Stožera tvrde da su pregledavanjem TV-snimke skupa na splitskoj rivi ustvrdili kako nitko od prosvjednika nije pjevao fašističke pjesme, a da se od oko 2000 zastava njih svega pet-šest može proglasiti »ekstremno desnima«. </p>
<p>»Rječnik koji se upotrebljava u režimskim medijima – fašisti, mitingaši, balvan revolucija, pučisti, izmanipuliran narod... - pokazuje da vlast ne bira sredstva da u nedostatku argumenata posegne i za najprljavijim načinom blaćenja neistomišljenika, nastojeći nas izjednačiti s četnicima i tako uvrijediti na najgori mogući način «, kazao je Čondić. Iz Stožera poručuju da braniteljima nitko ne manipulira »osim vlasti koja ih hoće odvojiti od naroda i narodnih predstavnika i tako ih lako ušutkati«. </p>
<p>Od utorka u podne Stožer će u Splitu i Zagrebu započeti prikupljati potpise građana za referendum o donošenju ustavnog zakona kojim bi se svim hrvatskim braniteljima prilikom kaznenog progona osigurao tretman kakav su imali pripadnici vojski zapadnoga svijeta, kao i antifašističkog pokreta u Hrvatskoj. U sljedeća dva tjedna očekuju da će prikupiti 400.000 potpisa, koliko je potrebno za raspisivanje referenduma. Na novinarsko pitanje, pukovnik Čondić potvrdio je pisanje Slobodne Dalmacije o tome da je ministar hrvatskih branitelja Ivica Pančić zatražio dokumentaciju o njegovoj invalidnosti. Sâm Čondić novinarima će predočiti te dokumente sljedećih dana. U Stožeru taj potez drže još jednim oblikom zatrašivanja i diskreditacije. Ministar je, navodno, zatražio dokumente i za većinu članova Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata. Čondić je, pak demantirao tekst Jutarnjeg lista, prema kojem bi se u ožujku u Zagrebu trebao održati veliki skup. »Žiroračun nemamo, a registrirani smo kod hrvatskog naroda. Financiramo se sami i radimo dragovoljno«, odgovarao je na novinarska pitanja pukovnik Čondić. </p>
<p>Središnji nacionalni stožer uputio je i pismo sućuti obitelji preminulnog stožernog generala Zvonimira Červenka.(Irena Dragičević)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Picula: Do kraja godine očekujemo drukčiju misiju OESS-a u Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Hrvatska od OESS-a očekuje izvjesno razumijevanje za zaključenje preostalih međunarodnih obveza - pitanja povratka izbjeglica iz Hrvatske i efikasnije rješavanje imovinskih pitanja, ne tražeći alibi u okolnostima u kojima rješava te probleme. Istaknuo je to ministar vanjskih poslova Tonino Picula u ponedjeljak, nakon razgovora s rumunjskim kolegom Danaom Mirceeom Geoaneom, čija zemlja ove godine predsjedava Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS). </p>
<p> »Rumunjska kao predsjedateljica OESS-a i hrvatska Vlada imaju zajedničku ambiciju da ove godine učine što više na rješavanju tih preostalih pitanja. Vjerujemo da ćemo do kraja godine otvoriti prostor za drukčiju misiju OESS-a u Hrvatskoj«, rekao je Picula.</p>
<p> Ministar Geoane pozdravio je hrvatski napredak u suradnji s policijom u Podunavlju te na području zaštite i obrazovanja manjina. Izrazio je nadu da će u izvješću OESS-a o Hrvatskoj, koji će se objaviti za nekoliko mjeseci, moći ustvrditi dodatni napredak spomenuvši posebno »osjetljiva pitanja«: povratak raseljenih i stanarska prava.</p>
<p>Ministri su istaknuli važnost da se unaprijedi gospodarska suradnja dviju država. Gospodarska razmjena trenutačno iznosi 17 milijuna dolara, što je Picula ocijenio nedovoljnim. Prema njegovim riječima, vrlo je moguća realizacija projekta naftovoda od Trsta do Constante, intenzivno se radi na pripremama za potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini a razgovaralo se i o mogućnostima suradnje na vojnom planu. Rumunjska strana pokazala je zanimanje za hrvatski turizam, rekao je Picula. </p>
<p>Rumunjski ministar vanjskih poslova naglasio je da njegova vlada snažno podupire hrvatska nastojanja da se uključi u europske i euroatlantske strukture. Rumunjsku posebno zanima što brže rješavanje pitanja ponovne plovidbe Dunavom i od Hrvatske će, kao predsjedateljice Dunavske komisije, zatražili pomoć da se to ubrza, rekao je Geoane dodajući da zbog prekida plovidbe obje države trpe velike gospodarske gubitke. Od ostalih pitanja razgovaralo se o sprečavanju ilegalnih migracija, organiziranog kriminala, kao i o pitanjima vezanim uz transparentnost vladanja. </p>
<p> Prilikom susreta sa zamjenikom predsjednika hrvatske Vlade Goranom Granićem istaknuto je da je hrvatska Vlada ustrajna u namjeri da stvori demokratsko društvo s jednakim pravima i mogućnostima za sve građane. Dr. Granić je naglasio ekonomske aspekte problema povratka i oživljavanja područja od posebne državne skrbi, te dodao da je potrebna pomoć međunarodne zajednice da bi se taj proces što prije završio.</p>
<p>Nakon razgovora sa zamjenikom premijera, rumunjskog ministra primio je i predsjednik Sabora Zlatko Tomčić. Prilikom njihova susreta naglašena je uspješna suradnja s Misijom OESS-a .</p>
<p>Tijekom dvodnevnog posjeta Hrvatskoj, rumunjski šef diplomacije razgovarat će i s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem. (M. Bobanović)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Pirotehničari u štrajku </p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Pirotehničari od ponedjeljka štrajkaju jer su poslodavci odbili njihov zahtjev da im se visina plaće utvrdi na razini triju prosječnih plaća u Hrvatskoj (oko 10 tisuća kuna). Uz to, traže da se pregovori o kolektivnom ugovoru zaključe do kraja veljače i da im se plate svi dani provedeni u štrajku.</p>
<p>»Hrvatska još nije slobodna. Oko 1800 civila stradalo je od početka rata od posljedica mina«, naglasio je predsjednik Sindikata pirotehničara Dražen Kiš objašnjavajući razloge štrajka pirotehničara. Prema njegovim riječima, u štrajku je 85 posto od ukupno 286 članova Sindikata. Zbog toga su stali poslovi razminiranja na 95 posto radilišta u Hrvatskoj. </p>
<p>»Ne štrajkaju samo neke od 14 privatnih tvrtki s dvadesetak pirotehničara koji imaju plaće kakve mi tražimo«, rekao je Kiš. Najavio je da će štrajk prestati ako poslodavci prihvate sindikalne zahtjeve i ako im se zajamči da će im biti plaćeno vrijeme provedeno u štrajku. </p>
<p>Udruga poslodavaca humanitarnog razminiranja nudi plaće od 7500 kuna bez dnevnica i minulog rada, koliko već sad prima većina članova Sindikata. Kiš je istaknuo da će Sindikat zatražiti reviziju poslovanja svih tvrtki za razminiranje jer, tvrdi, novca u privatnim tvrtkama ima što je dodatan pokazatelj da su njihovi zahtjevi opravdani .</p>
<p>»Upozoravamo na nelegalne postupke i pritiske poslodavaca na sindikaliste«, rekao je predsjednik Hrvatske udruge sindikata Zdenko Mučnjak. Neki poslodavci, kazao je, prijete otkazom i da pirotehničarima neće platiti hotelski smještaj i dnevnice za dane provedene u štrajku.</p>
<p>Ističući da vlasnici privatnih tvrtki za razminiranje odreda voze mercedese, Niko Režić, potpredsjednik Sindikata pirotehničara, objasnio je da su neistinite tvrdnje da za isplatu plaća pirotehničarima nema novca. »U Hrvatskom centru za razminiranje dobili smo podatke da jedna tvrtka za razminiranje s 20 do 25 zaposlenih, zarađuje godišnje između 150.000 i 200.000 tisuća maraka, ali se velik dio troši na administraciju. Mungos kao najveća tvrtka za razminiranje ima oko 180 zaposlenih pirotehničara, te 90 administrativaca«, otkrio je Režić.</p>
<p>Svako jutro opraštamo se sa svojim ukućanima jer pirotehničar samo jednom griješi, istaknuo je oslikavajući teške uvjete rada pirotehničara. Režić dodaje da bi se razina plaće od tri prosječna dohotka, što pirotehničari traže, mogla ostvariti unatoč teškom gospodarskom stanju. No, vlasnici 14 privatnih tvrtki, a slično je i u državnoj firmi AKD Mungos, neprestano prijete da će dovesti pirotehničare iz Bosne i Hercegovine koji su jeftiniji. No, članovi Sindikata poručuju, neka dovedu i vodstvo koje je također jeftinije. Predstanici pirotehničara upozorili su da, ako štrajk dulje potraje, mogao bi ugroziti provedbu Nacionalnog programa za razminiranje pozvavši Vladu da posreduje u sporu.</p>
<p> Na dva radilišta na razminiranju u Karlovcu i u Brođanima uz Kupu pirotehničari Dokinga radili su normalno. Nedaleko od Duge Rese i Generalskog Stola, točnije u Mateškom Selu i Orešćanima, radilo je 80 posto pirotehničara, a njih 20 posto u opremi stajalo u znak podrške štrajkašima. Inače, u Karlovačkoj županiji evidentirano je šezdesetak minskih polja.</p>
<p>Na vukovarsko-srijemskom području štrajka 98 posto pirotehničara. Kako je rekao koordinator Štrajkaškog odbora za istočnu Slavoniju Nikola Salopek, svi protehničari u punoj su opremi na svojim radnim mjestima, ali ne obavljaju poslove razminiranja: »Svi smo na radilištima i nikomu ne zabranjujemo raditi ako to želi«. (Anita Poljak)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Predsjedništvo Odbora za nacionalnu sigurnost razmotrit će zahtjeve generala </p>
<p>ZAGREB, 19. veljače</p>
<p> - Predsjedništvo saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost razmotrit će ovoga tjedna zahtjeve iz pisma koje su Odboru u petak uputila devetorica umirovljenih generala, izjavila je Hini u ponedjeljak predsjednica Odbora Đurđa Adlešić. Nakon što pismo umirovljenih generala razmotri Predsjedništvo Odbora, Đurđa Adlešić će se sastati i s hrvatskim premijerom Ivicom Račanom, od kojega će zatražiti mišljenje o zahtjevima iz pisma.</p>
<p> Predsjednica saborskog Odbora također je ocijenila da većina zahtjeva iz toga pisma nije u nadležnosti Odbora. »Tako je, primjerice, zahtijevano donošenje zakona o zaštiti digniteta Domovinskog rata u nadležnosti Odbora za ratne veterane. Zahtjev da - u slučajevima koji se odnose na odgovornost zapovjednika i sudionika Domovinskog rata Hrvatski sabor i druga nadležna državna tijela moraju prethodno zatražiti njihovo mišljenje - u nadležnosti je Vlade«, rekla je Adlešić. Prihvatljivim je ocijenila zahtjev generala za utemeljenjem instituta za istraživanje i dokumentaciju Domovinskog rata. Đurđa Adlešić nije sa sigurnošću mogla reći hoće li u vezi s tim pismom biti sazvana sjednica Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, ali je naglasila da nema potrebe za hitnim sazivanjem te sjednice. »Ne odbijam a priori održavanje takve sjednice, ali zahtjevi traže odgovore, a ne predstavu«, izjavila je. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Sedamdeseta obljetnica ubojstva znanstvenika Milana Šufflaya</p>
<p>ZAGREB, 19. veljače </p>
<p> - U povodu 70. obljetnice ubojstva velikog hrvatskog znanstvenika i erudita dr. Milana pl. Šufflaya, u ponedjeljak je u zagrebačkoj Staroj gradskoj vijećnici održana svečana akademija koju je organizirala Udruga dr. Milan pl. Šufflay, pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora i u suradnji s Unijom zajednice Albanaca u Hrvatskoj.</p>
<p> Skup je otvorio predsjednik Skupštine grada Goran Hill, a u ime Sabora o Šufllayu je govorio predsjednik saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Ante Simonić. Kako je naglasio, Šufflay je bio aristrokrat po duhu i obrazovanju, poliglot i najbolji poznavatelj albanske povijesti. Također Šufflay je bio starčevićanac po duhu, podupirao je Stjepana Radića, a ubijen je kao žrtva Aleksandrove diktature. Na Milana Šufflaya izvršen je atentat 18. veljače 1931. u središtu Zagreba, u Dalmatinskoj ulici. </p>
<p> Akademik Dubravko Jelčić podsjetio je na Šufflayev književni opus, posebice na dva njegova romana »Konstantin Balšić« i prvi naš roman u kojemu ima elemenata znanstvene fantastike »Na Pacifiku 2025.« Jelčić je istaknuo da je Šufflay u svojim, ne samo književnim djelima, bio »vizionar i prorok«. </p>
<p> O Šufflayu kao najboljem svjetskom albanologu govorio je Aleksandar Stipčević, podsjetivši na Šufflayevo znanstveno stajalište da Albanci i Hrvati imaju sličnu povijest. Njegovo proučavanje albanske povijesti kao i političko djelovanje smetalo je Aleksandrovoj beogradskoj politici pa je Šufflay ubijen u policijskom atentatu godine 1931. </p>
<p> Dr. Josip Jurčević govorio je o političkom ozračju, odnosno povijesnim okolnostima u kojima je djelovao Šufflay. Ponovio je da je Šufflay bio starčevičanac koji je isticao mogućnost stvaranja samostalne hrvatske države. Skupu se obratio i veleposlanik Republike Albanije u Hrvatskoj Arben Cici rekavši za Milana Šufflaya da je bio »stup albanologije«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Invalid može obići Berlin bez ičije pomoći, a Zagreb, Split, Rijeku, Opatiju...? </p>
<p>Na Jadranu, osim Poreča i djelomično Pule, nijedan grad nije omogućio samostalni obilazak i razgledanje osobama u invalidskim kolicima / Opatija nije prihvatila ni na dar komplet rampi za jedno raskrižje, uz komentar da će ih onda morati postaviti po cijelom gradu / Nedavno sam cijeli Berlin obišao bez ičije pomoći, kaže Mladen Puškarić, predsjednik istarskog Saveza društava tjelesnih invalida </p>
<p>PULA, 19. veljače</p>
<p> – Pulska je znamenitost, uz ostale, i čak 400 posebnih rampi (kosina) za prijelaz invalidskih kolica ugrađenih na križanjima i pješačkim prijelazima. To je rezultat zajedničkog zauzimanja inženjera građevinarstva Marija Kodnika i predsjednika Saveza društava tjelesnih invalida Istarske županije Mladena Puškarića. Pulska iskustva slijede i Poreč i Labin. Opatija, pak, nije čak prihvatila ni Kodnikov dar - komplet rampi za jedno raskrižje, uz objašnjenje da ugrade li rampe na jednom križanju, morali bi ih onda postaviti po čitavom gradu!</p>
<p>Sprečavanje tzv. arhitektonsko-urbanističkih barijera riješeno je još Pravilnikom iz 1982. kojim su definirani standardi radi omogućavanja kretanja ne samo invalida, već i majki s djecom u kolicima i starijih osoba. </p>
<p>U svijetu se nesmetano kretanje bez tuđe pomoći invalidima osigurava već kod gradnje novih prometnica, na kojima su isprojektirana posebna ulegnuća. Osiguran je pristup i do svih javnih ustanova koje u pravilu imaju vrata sa senzorskim otvaranjem i obaveznim liftovima.</p>
<p> U Puli zasad s invalidskim kolicima nije moguće ući u zgradu policije, »Croatia« osiguranja i Porezne uprave, a u Gradskoj palači posjetiocima s kolicima na usluzi je posebna traka-elevator nabavljena upravo na prijedlog Mladena Puškarića.</p>
<p>»Dvije godine sam radio na projektu rampe za invalidska kolica, iako se na prvi pogled to čini jednostavnim. Prema propisima, pad smije biti između tri i 8,5 posto, mora se omogućiti dobro manevriranje kolicima, mimoilaženje dvaju kolica, ali i nesmetano kretanje pješaka.</p>
<p> Tako sam isprojektirao dvije varijante: jednu široku tri metra i duboku 80 centimetara, a druga je namijenjena starim gradskim jezgrama i plića za 30 centimetara. Treba imati na umu da su ivičnjaci prema propisima visoki 13 centimetara i da na starim prometnicama valja pronaći kompromis koji će omogućiti samostalno kretanje sugrađanima i sve brojnijim gostima na invalidskim kolicima. Kada je Mladen Puškarić, kao najpozvaniji savjetnik bio zadovoljan, napravio sam nove kalupe, krenuo u proizvodnju i prve komplete ponudio gradu Puli...«, objašnjava Mario Kodnik.</p>
<p>Govoreći o nevoljama invalidnih osoba u svakidašnjoj komunikaciji Puškarić spominje novi Dom zdravlja u Bujama, koji je, bez obzira na brojna upozorenja, dobio uporabnu dozvolu bez osiguranja samostalnog pristupa invalidima. Umjesto toga htjeli bi kupiti pokretnu traku, ali Puškarić i njegove kolege inzistiraju na primjeni propisa. </p>
<p>Posebno je aktualan zahtjev da se samostalni pristup invalidima omogući u turističkim objektima, prvenstveno hotelima. Kod nas na Jadranu, osim Poreča te djelomično Pule, nijedan grad nije omogućio samostalni obilazak i razgledanje osobama u invalidskim kolicima.</p>
<p>»Nedavno sam bio u Berlinu i cijeli sam grad obišao bez ičije pomoći, jer se u Njemačkoj strogo primjenjuje državni zakon o arhitektonskim barijerama koji bi trebalo prevesti i primijeniti i kod nas. Do tada, zalažem se za tipizirane prijelaze, odnosno rampe za invalidska kolica, kakve je načinio Mario Kodnik, koje su omogućuju skretanje na pješačkom prijelazu lijevo i desno«, kaže Mladen Puškarić. Dodaje da je u europskim zemljama 70 posto objekata prilagođeno hendikepiranim osobama i da je to jedan od uvjeta za ulazak u EU. Spominje i primjer Ljubljane koja je takve prijelaze načinila na svim novim prometnicama. Prema njegovu saznanju, najviše su za hendikepirane osobe učinile Njemačka, Švedska i Engleska.</p>
<p>Puškarić će još ovog tjedna na Predsjedništvu Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida inicirati raspravu o sprečavanju stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera.</p>
<p> Ponudit će kao rješenje pulsko iskustvo, kojem valja još dodati i zahtjeve Hrvatskog saveza slijepih, da se takvi prijelazi obilježe i posebnim trakama. Istodobno, Mario Kodnik odlučio je gradu Zagrebu pokloniti komplet rampi - prijelaza za jedno od frekventnih križanja i o tome će još ovoga tjedna obavijestiti gradonačelnika Milana Bandića. </p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20010220].
|
