fecesa. Rezultat tog procesa je velik i dilatiran kolon.

Ipak bi bilo prejednostavno tumačiti da je jedini uzrok idiopatskog megakolona pogreška u odgoju. Neka djeca s tom bolešću imaju primarne smetnje ponašanja ili pokazuju razne oblike neuroze. U tim je slučajevima etiologija idiopatskog megakolona kompleksnija. Konačno, u inače mentalno zaostale djece čest je idiopatski megakolon.

Klinička slika. Opstipacija je glavni simptom. Obično se javlja između 1. i 4. godine, nikada tijekom prvih mjeseci života. Uz opstipaciju vrlo je često izražena i enkopreza. Katkad je ona tako jaka da postane vodeći simptom. Opće stanje bolesnika je dobro unatoč velikim subjektivnim tegobama. Anemije i pothranjenosti u pravilu nema. Distenzija trbuha je neznatna ili je uopće nema. Suprapubično i u lijevom donjem dijelu trbuha često se palpiraju tvrde tvorbe koje odgovaraju skibalama; analna je regija zbog enkopreze zamazana fecesom; digitorektalnim pregledom nađe se da je ampula rekti puna tvrdih fekalnih masa.

Na irigografiji se prikaže velik i dilatiran kolon, uključujući i rektum sve do anusa, često golemih dimenzija.

Diferencijalna dijagnoza prema Hirschsprungovoj bolesti obično nije teška i dana je na tablici 22.3.

Liječenje je konzervativno. Bitno je da se strpljivim odgojnim mjerama nastoji potaknuti dijete na redovito defeciranje svakog dana u određeno vrijeme. Važno je odabrati neko isto vrijeme kada su dijete i roditelji kod kuće, smireni, bez žurbe, po mogućnosti poslije nekog većeg obroka da se iskoristi gastrokolični refleks. Roditelje treba poučiti koje su njihove pogreške u odgoju djeteta. U težim slučajevima korisna je pomoć dječjeg psihologa ili psihijatra. Tu pomoć treba potražiti pravodobno, a ne tek poslije dugotrajnog bezuspješnog liječenja opstipacije.

Prehrana mora biti miješana. Udio ugljikohidrata u ukupnim dnevnim kalorijama treba biti adekvatan i njih treba podmirivati polisaharidima, a ne samo rafiniranim šećerima. Inače nisu potrebne nikakve specijalne dijete.

Teže opstipacije počnu se liječiti klizmama i laksancijama. Najprije se crijevo temeljito očisti, po potrebi i ponovljenim klizmama (100-200-500 mL tople fiziološke otopine). Zatim se sistematskim odgojnim mjerama dijete privikava na redovitu defekaciju, uz povremenu pomoć laksancijama. Postoji niz blagih laksativnih sredstava (mliječni šećer, parafinsko ulje, bisakodil, laktuloza). U praksi se često daje parafinsko ulje (1-2 žlice na večer). Međutim, te mjere moraju biti privremene. Njihova primjena ima samo cilj pripomoći bolesniku dok ne uspostavi normalno pražnjenje crijeva. Čim se to postigne, sve te mjere treba prekinuti.