zahvaljujući Sunčevoj energiji, razbija vodu na vodik i kisik (H i O), a ugljični dioksid na ugljik i kisik (C i O), i tada se, opet pomoću klorofila i Sunčeve energije, atomi ugljika, vodika i kisika prespajaju, među ostalim, i u ovakvu kombinaciju: C6H12O6, a to je grožđani šećer ili glukoza, najprirodniji šećer. Zanimljivo je da škrob, glavni sastojak brašna, ima vrlo sličnu formulu (C6H10O5) iz koje se također vidi da se u ugljikohidratima vodik i kisik uvijek nalaze u odnosu dva naprama jedan, to jest kao u vodi (H2O), i zato su ti spojevi i dobili takav naziv (grčki hidor znači voda).

Kao što zeleni list šećerne repe, šećerne trske, jabuke ili trešnje stvara iz vode i zraka šećer, tako i list pšenice, riže ili krumpira stvara škrob. Na sličan način zeleni list — i opet iz samog zraka i vode — stvara bezbroj drugih važnih sastojaka za život: celulozu, drvo (drveninu ili lignin), sve voće, sve trave, pašnjake i livade, pa i sve goleme šume na našem planetu.

Sve to uspijeva stvoriti zelena biljka koristeći se Sunčevom energijom i pretvarajući je u kemijsku energiju koju unosi u stvorene proizvode — u šećer, škrob, drvo i ostale. Kad naš organizam troši šećer ili brašno, ili kad gori drvo, tada se oslobađa kemijska energija uskladištena — zahvaljujući Suncu — u ugljikohidratima. Čak i kad izgara treset, smeđi ili kameni ugljen — to je Sunčeva energija koju je zelena biljka uskladištila u sebi prije milijun, ili čak prije stotinu milijuna godina.

Ne smijemo zaboraviti da na našem planetu, zahvaljujući Sunčevoj energiji i hrani koju pomoću nje stvara zelena biljka ne žive samo biljožderi. To je temelj svekolikog života na Zemlji. Jest istina da lav baš ne pase travu, ali on zato juri za brzonogom gazelom ili zebrom, a one, kao uostalom i sve žrtve mesoždera uglavnom pasu travu. Dakle, bez trave, bez zelene biljke i njezinih plodova, ne bi bilo ni lava ni tigra, ni udava, ni kornjače, ni orla. A, dakako, ni čovjeka.

Slično kao na kopnu odvija se život i u moru. Tamo nema travnjaka, livada i šuma kao na kopnu, ali oceani ipak sadržavaju velike količine zelenila, tim više što je površina svih mora i oceana otprilike triput veća od površine kopna. Za mora i oceane posebice su karakteristične nakupine sitnog zelenila zvanog biljni plankton, koje se koriste Sunčevom energijom slično kao travnjaci, livade i ostalo zelenilo na kopnu. Od toga zelenog planktona živi i zooplankton, a od jednoga i drugoga žive — počev od sitnih račića i pužića — sve druge morske životinje: i male ribe, i veće

page prethodnih

page sljedećih