Već su drevni Egipćani, prije pet-šest tisuća godina, dok još ni izdaleka nisu znali što je Sunce, spjevali bogu suncu ovakvu duboko misaonu himnu:

Slava tebi, oj Re, kod izlaza, Atum kod zalaza!
Ti izlaziš, uspinješ se i sijaš, i sijaš,
i svijetlom svojom krunom na glavi kao kralj bogova,
gospodar si neba i zemlje!
Ti si onaj koji si stvorio zvijezde gore i ljude dolje,
ti si jedini bog, koji postoji od početka…

***

Kad bismo danas nekoga neukog čovjeka zapitali zašto je važno Sunce što nam sija na nebu, on bi bez mnogo razmišljanja odgovorio da je ono važno ponajprije stoga što nas ljeti tako lijepo grije.

No Eskime na dalekom sjeveru Sunce baš ne grije tako lijepo, pa ipak im nije ni na kraj pameti napustiti svoju polarnu domaju na koju su priviknuti i preseliti se u daleke, tople južne krajeve.

Očito je, dakle, ako znanstvenici tvrde da je Sunce izvor života na Zemlji, da za takvu tvrdnju ima mnogo dubljih razloga.

Da, razlozi su zaista mnogo dublji, upravo svemirski duboki.

Sunce nije samo neka svemirska peć koja nas besplatno grije, već je ono snažan izvor svemirske energije za najsavršeniju tvornicu na svijetu, tvornicu koja je kadra stvoriti ono što nije kadra proizvesti nijedna tvornica stvorena ljudskom rukom: Sunce, naime, omogućuje zelenim biljkama na našem planetu da iz čiste vode i čistog zraka stvaraju najvažnije hranjive tvari — šećer, brašno (škrob), ulje, celulozu, drvo, travu i mnoge druge hranjive tvari od kojih živi ne samo čovjek nego i sve živo na ovom planetu.

Zar zaista iz čiste vode i zraka?

Ta čudesna zemaljska tvornica, koja radi "na Sunčev pogon", zove se list zelene biljke. Onaj neugledni list šećerne repe, skromni listić pšenice ili malešni listić masline, dobivaju iz tla vodu, a iz zraka njegov sastavni djelić — ugljični dioksid — te iz

page prethodnih

page sljedećih