Hrvatska«. Po temperamentu kolerik, vrlo brzo raskinuo brak s jednom gospođicom iz zagrebačkih visokih krugova (kojoj je otac bio u rodu s jednim od suvlasnika Eskomptne banke), iako je kao mladoženja imao mogućnost da bude poslovno premješten u Budimpeštu, gdje su se pod okriljem tamošnjeg Ministarstva trgovine odvijali svi bankovni poslovi vezani uz Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Otkako ga je novinarstvo vezalo uz Beč, malo tko ga je vidio u Splitu, pa se i sad sasvim slučajno pridružio pirnom veselju. Boravak u gradu iskoristit će u agitiranju da Split ne postane druga mađarska Rijeka, niti drugi njemački Trst, nego — kako je rekao s čašom u ruci — »čista hrvatska luka«. Za svadbenim ručkom održao je naime govor u kome je predlagao da se splitska luka poveća i podignu skladišta. Splitska općina neka digne zajam na svoj teret i to od domaćih novčanih zavoda, bilo banaka, bilo štedionica, bilo bogatih privatnika. Ne bude li išlo tako, neka traži zajam od države putem parlamentarne većine u Carevinskom vijeću, kao što su to već učinili za svoje potrebe Beč i Prag. Obratio se, dan kasnije, hrvatskim dioničarima iz »Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva«, iz »Adrije«, iz »Lloyda«, i zamolio ih da istupe iz spomenutih društava i slože se u kartel sa društvima senjskim, Topićevim, Rismondovim i »Dubrovačkom plovidbom«, kako bismo dobili, reče, »narodnu trgovačku mornaricu«, i bili »financijalno slobodni«. Govorio je o nužnosti da Split postane »importna luka prekomorske robe« (nabrojio je šećer, kavu, mirodije, jeftine engleske i američke fabrikate) i »eksportna luka naših zemalja« (nabrojio je dalmatinsko vino, slavonsko i bosansko drvo i šljive, marvu). Završio je riječima: »Naš rad ne smije biti kao dosad, da podvijenih ruka, kao da nas nikakva briga ne mori, raspravljamo u kavanama ili čitaonicama o kineskim perčinima, da se divimo burskom junaštvu, da pažljivo pratimo provale amerikanskih vulkana! Jer dok smo se mi tako brinuli za tuđe poslove, a svoje zaboravljali, dok smo se zanašali hrvatskom dobroćudnosti prema kojoj su ljudi — ljudi, dotle u hrvatskoj

page prethodnih

page sljedećih