Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa   English
   naslovnica |  Riznica |  dokumentacija |   
Ivan Raos [1984], Prosjaci i sinovi (Matica hrvatska, Zagreb, 2005), 591 pp. [broj pojavnica] [Raos_Prosjaci].
page prethodnih

page sljedećih

-- 217 --

došao, pa je s četom svojih pripuza i nabiguza obilazio sela i komšiluke, mjerkao udavače pri zdjeli i “lejbi”, ali nijednu ne zamjeri… Istini za volju, oko tog birkanja nije se vele ni trudio, već ponesen sobom, svojim sjajem, svojom riječju, potpuno se predao sebi, uživanju u sebi, uživanju zbog uživanja drugih u njemu, onoj čarobnoj nasladi, koja prožima svaku kost i svaku žilicu kad postaneš netko i nešto oko čega se sve vrti ili ti se čini da se vrti. Rastapao se u sebi kao šećer u vodi i neprestance brbljao i brbljao o “goulden Kaliforniji”, o zemlji čudesnoj i preobećanoj, posutoj samim zlatnim grumenčićima – pa šetaj i kupi! – o žutim rijekama što huče zlatom – pa peri i ispiri! – o bitkama kopača s razbojnicima, o pljačkašima i otimačima, o ratu Sjevera i Juga u kojemu je i on sudjelovao, čas na jednoj čas na drugoj strani – već prema tome gdje se u priči većim junaštvom moglo zakititi – o Indijancima crvene kože ko oderan pas, o svim čudesima nebeskim, koja bi se na koncu konca ipak na jedno svela, na krv i zlato, “blad end gould”...a nad svim tim, poput nekog starovjekog Boga, kraljevala je “teknik”.

I tako tek poslije petnaestak dana navrati jedne večeri u Kikaševu kuću – sramota je ne pohoditi kuma, makar u njeg i nema udavače.

Dok su kokoši – nadojene maslom i stisnute slasnim brdskim “kraljskim” krumpirom – veselo cvrčale u tepsiji pod crijepnjom, dotle se Džo razgragorio o “goulden Kaliforniji”, zemlji preobećanoj, o rijekama kojima teče samo “blad end gould”…i tko zna dokle bi gragorio da ga ne prekinu baba Anđuka:

– Ti se, moj Jozo…

– On je Džo, babo Anđuko, Džo! – skoči uvrijeđeno i gotovo gnjevno brat mu Ivan.

– Ti kako hoćeš, ma za me je bio i ostao Jozo! – otrese se Anđuka.

– “O, jes, jes!” Za te sam vazda Jozo, “maj dir Endžel”, i samo za te – učini Džo milost kumi Anđuki.

– Velju, moj Jozo – nastavi baba Anđuka – ti se raspripovijeda sve o nekim prdosijama, a ne upita što je s nama i našom sirotinjom.

– Umukni, silo nečista, dok ljudi divane – obrecnu se Kikaš na ženu.



page prethodnih

page sljedećih


Ivan Raos [1984], Prosjaci i sinovi (Matica hrvatska, Zagreb, 2005), 591 pp. [broj pojavnica] [Raos_Prosjaci].

© 2006-2009 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Powered by PhiloLogic
i doprinosi D. Ćavara