ZLATOROG

Ananas cvatan raste između naših kosti
na mjestu gdje se živi opasno, gdje se ljubi,
u noći gori zemlja a mjesec drži osti
šašav u ruci, moje tijelo se u tvom gubi
kao u zamagljenoj povijesti koja lije
alkohol, krv, i šećer sunčani; nismo prije

(ako se dobro sjećam) ulazili u riječni
nanos gdje zrnca srebra čista iz vode bijele
uzdišu u planini na kojoj drhte vječni
šareni žmarci zvijezda i iz mene te žele
kosmati ljubavnici koji u srcu nose
atlas i ukosnice duge iz tvoje kose

a to su serpentine, za uspon u visinu
na kojoj živi bijeli zlatorog, poput boga