Ivan Slamnig [1972], Bolja polovica hrabrosti (Večernji list, Zagreb, 2004), 118 pp. [broj pojavnica] [Slamnig_Bolja_polovica].
-- 27 -- sam tetu zamislio kako baš tako i piše, u crnoj krinolini, utegnuta korzetom, kosu smotavši u punđu, piše po čitava dva centimetra poslije svakog umakanja, i to piše svoj dnevnik poput Dragojle Jarnevićeve. Međutim, ovo je bilo nešto drugo: kartice su bile tako uredno otipkane (možda točke malo prejako udarene) da se moglo pomišljati da je učila strojopis. Miris papira bio je zapravo miris samoga stola, a uz to se sasvim blago osjećao klinčić koji je teta vjerojatno namjerno stavila u stol.
Počeo sam naglas razgovarati sam sa sobom. Koliko sam se poslije podne osjećao deprimiran, toliko sam se sad nekako razigrao: zabavno mi je bilo sastati se sa starim društvom, biti u gostima, privući zgodnu djevojku a ne počiniti grijeh. Barem ne službeno priznat grijeh. Imao sam što i raditi: čekala me tetina priča koju sam stavio na stol. Upalio sam štelampu: i to mi se učinilo zgodnim. Odlučio sam da samoga sebe počastim, da uveličam sretni trenutak (“po baklavi šećer trusi”). Otišao sam do ormara s bocama i pronašao bocu francuskoga konjaka koju mi je netko nekada poklonio i koji sam čuvao... no, samo za sebe (“Aigle rouge”). Primakao sam lampu naslonjaču, stavio konjak na stolić, srknuo, zavalio se, srknuo opet i stao čitati:
Ona strana planine koja gleda prema moru goli je sivi zid koji se tek pri dnu zeleni, tako da se putniku na parobrodu koji ne dotiče M. čini kao da i nema ničega drugoga osim sivih hridina koje
pripadaju
više nebu nego ičemu drugome, ocrtane jasnije zasićenim plavetnilom vedrine ili pak ušavši među oblake kao njihov par,
šurujući
s njima, a ne sa zemljom: pruga tamnog zelenila, i opet ona bjelkasta pruga na rubu mora koju tek uspravnost zvonika odaje kao naselje, tu su da bi se sivilo omeđilo prema dnu gdje valovlje želi u visine, da se ne bi činilo da čitava sura hridna gromada lebdi u prostoru modrine koja se pretače sa svjetlijeg u tamnije.
Međutim
, ako je to putnik koji ne hita toliko i koji je na brodu koji ulazi u luku, vidjet će veliki zaljev, lukobrane, tvrđavicu, zgrade, svratišta,
Ivan Slamnig [1972], Bolja polovica hrabrosti (Večernji list, Zagreb, 2004), 118 pp. [broj pojavnica] [Slamnig_Bolja_polovica].
|