nije zamakao u drugu ulicu i tiho sam uzdahnuo. Kako bi sada bilo lijepo otputovati s ovakvim autobusom, sada u jesen, kada su ceste pune lišća, u vinogradima su berbe, a po moru se još bacakaju kupači. Ej, divno bi se dalo živjeti kad bi bilo nešto novaca, pa možda daleko negdje u kakvom stranom gradu upoznati lijepu ženu, koja ne bi bila preskupa i s njom lutati ulicama i šetalištima, a u veče sjesti u kakvu tihu gostionicu pod starom kulom i piti dobro pivo i brbljati do u kasnu noć. A onda pod sjajnim zvjezdanim nebom ići kud tihim ulicama i jedva čekati da legnete u krevet. Da, to bi bio život, a ne ovako osamljen hodati ulicama, i jediti se na sebe i na cio svijet. Stao sam načas na ulici i dočaravao pred oči slike nekog divnog života, dok me nije neki čovjek, koji je nosio ljestve, grunuo njima u lakat, te mi je kroz ruku prošlo kao električna struja i ja sam se prenuo iz svog sanjarenja. Rasrdio sam se na tog čovjeka i viknuo za njim:

»Slušajte, vi se možete po tim ljestvama uspeti u nebo ako hoćete, ali pazite, sad ste još na zemlji, pa malo opreznije hodajte ulicom.«

Čovjek se učinio kao da ne čuje, iako sam dosta glasno povikao za njim, i nestao je za uglom. Ja sam, ozlojeđen, prokleo nešto i ušao u obližnji bife. Naručio sam crnu kavu i srdito sam žličicom mrvio šećer na dnu. Nedaleko mene sjedila je pijana žena srednjih godina, koja je umornim, zamagljenim očima zurila u me. A onda je prasnula u glasan smijeh i rekla:

»Čudno, kako vi sličite Viktoru. Možda ste vi njegov polubrat, jer pravoga brata on nema.«

Ja sam i onako bio srdit, pa mi se nije dalo objašnjavati se s njom i tumačiti joj, da ja nisam nikakav Viktor i da nemam nikakvog polubrata, pa sam stao gledati na ulicu. No žena se opet javila:

»Čudno, ovakva sličnost. Cijeli Viktor. Ma cijeli Viktor. Ko da ste blizanci. Ali on nema brata. To je jasno da nema. Nema.«

Ja se nisam osvrtao na njezine riječi, već sam dalje mimo pio svoju kavu. Žena je načas ušutjela, no onda je opet počela:

»Da ne znam stalno, da je Viktor u Pragu, bogme bih mislila, da ste vi Viktor. Ma isti nos i usta. Molim, nemojte ništa zamjeriti. Ti boga, cijeli Viktor. Možda se srdite? A

page prethodnih

page sljedećih