Ivan Miklenić [1962], Glas Koncila: novo lice Crkve: katolički tjednik (Nadbiskupski duhovni stol; Glas Koncila) [broj pojavnica] [GK_02_05].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P5//DTD Main Document Type//EN" "http://www.tei-c.org/Guidelines/DTD/tei2.dtd" [
<!ENTITY % TEI.prose 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.linking 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.figures 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.analysis 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.XML 'INCLUDE'>
<!ENTITY % ISOlat1 SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-lat1.ent'>
%ISOlat1;
<!ENTITY % ISOlat2 SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-lat2.ent'>
%ISOlat2;
<!ENTITY % ISOnum SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-num.ent'>
%ISOnum;
<!ENTITY % ISOpub SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-pub.ent'>
%ISOpub;
]>
<TEI.2 lang="hr-HR">
<teiHeader>
<fileDesc>
<titleStmt>
<title>Glas Koncila</title>
<sponsor>Hrvatska jezična mrežna riznica</sponsor>
<funder>Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje</funder>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition n="1">Prvi unos i pregled izvornoga teksta
<date>2007-09-20</date>
</edition>
</editionStmt>
<publicationStmt>
<publisher>Institut za hrvatski jezik</publisher>
<date value="2007">2007</date>
<address>
<addrLine>Zagreb</addrLine>
<addrLine>Ul. Republike Austrije 16</addrLine>
</address>
</publicationStmt>
<seriesStmt>
<title level="j">Glas Koncila : novo lice Crkve : katolički tjednik</title>
<idno type="ISSN">0436-0311</idno>
<idno type="god">XLIV</idno>
<idno type="broj u god">2</idno>
<idno type="broj">1594</idno>
<idno type="date">9. siječnja 2005.</idno>
</seriesStmt>
<sourceDesc>
<p>Written by OpenOffice</p>
<p>Edited by Oxygen</p>
<biblFull>
<titleStmt>
<title>Glas Koncila : novo lice Crkve : katolički tjednik</title>
<respStmt>
<resp>glavni urednik</resp>
<name>Ivan Miklenić</name>
</respStmt>
</titleStmt>
<publicationStmt>
<publisher>Nadbiskupski duhovni stol</publisher>
<publisher>Glas Koncila</publisher>
<date value="od">1962</date>
<address>
<addrLine>Zagreb</addrLine>
<addrLine>Kaptol 8</addrLine>
</address>
</publicationStmt>
</biblFull>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<profileDesc>
<langUsage default="NO">
<language id="hr-HR">ISO hr-HR</language>
</langUsage>
</profileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date/>
<respStmt>
<name/>
</respStmt>
<item>revision</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Hrvatski Caritas skuplja pomoć za stradale u Aziji</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">U nedjelju 9. siječnja svi vjernici mogu u svojim župama dati novčani dar za teško stradale</hi>
</p>
<p>Biskup Josip Mrzljak, predsjednik Hrvatskoga Caritasa, potpisao je u ponedjeljak 27. prosinca izjavu za javnost koja u cijelosti glasi:</p>
<p>Hrvatski Caritas u skladu sa svojom misijom pomaganja siromašnima i onima u potrebi, u Hrvatskoj i u svijetu, nije ostao ravnodušan prema tragediji prouzročene od posljedica potresa i plimnih valova u azijskim zemljama. Kao što možemo vidjeti i čuti, ljudske žrtve su velike.</p>
<p>Od danas Hrvatski Caritas pokreće kampanju za prikupljanje novčane pomoći stradalima. Prikupljenim novcem će se, uz suradnju Međunarodnoga Caritasa (Caritas Internationalis) i azijskih Caritasa, pomoći žrtvama i onima koji su ostali bez ičega.</p>
<p>Novac će se prikupljati na sljedeće načine:</p>
<p>- pozivom na donacijski telefon u kojem govori predsjednik Hrvatskoga Caritasa biskup Josip Mrzljak: 060 888920 (3,66 kuna po svakom pozivu) - općom uplatnicom: 2340009-1100080340, poziv na broj: 2712 (primatelj: Hrvatski Caritas, Kaptol 26, 10000 Zagreb)</p>
<p>- uplatom u svim katoličkim župama u Hrvatskoj iduće dvije nedjelje. Osoba za kontakt: Ivan Milovčić, ravnatelj, ili Vice Batarelo, zamjenik ravnatelja, 01/48 12 022 ili 098 203 847.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>MAKARSKA - VATIKAN</p>
<p>
<hi rend="bold">Sveti Otac podupire mađarske biskupe</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Crkva se ne treba miješati u politički život a Sveta Stolica, napose Papa osobno, jesu razumni, dok domaći biskupi nisu - krilatica je i već viđeni trik kojim se pokušala poslužiti mađarska vlada u svojim nastojanjima da bi smanjila društveni utjecaj Crkve. No Sveta je Stolica izravno reagirala</hi>
</p>
<p>Neobičan diplomatski presedan učinila je Apostolska nuncijatura u Budimpešti neposredno nakon pohoda poslanstva mađarske vlade, pod vodstvom premijera Ferenza Gyurcsánya, Svetoj Stolici. Suprotno praksi, Nuncijatura je u srijedu 22. prosinca objavila priopćenje u kojemu reagira na medijsko praćenje i premijerove izjave nakon susreta s papom Ivanom Pavlom II. i državnim tajnikom Svete Stolice kardinalom Angelom Sodanom 18. prosinca ove godine. U priopćenju se kaže kako su mađarski mediji »u prvom redu« izvještavali samo o tome »što je mađarska Vladina delegacija rekla Papi i kardinalu državnom tajniku«.</p>
<p>
<hi rend="bold">Medijske i premijerove manipulacije</hi>
</p>
<p>Tako je socijalistički premijer u svom govoru Papi - a oko prenošenja njegovih riječi mađarski su se mediji potrudili - oštro kritizirao mađarske biskupe. Potužio se na biskupe optužujući ih da podržavaju referendum o davanju dvojnog državljanstva Mađarima u dijaspori, da ne žele prihvatiti rezanje državnih sredstava u financiranju konfesionalnih škola, a nije propustio iznijeti pred Papom ni dobro poznatu tezu reformiranih komunista u više-manje svim tranzicijskim zemljama: mađarska se Crkva odviše miješa u politička pitanja. Njezino je ponašanje »diskutabilno i izaziva sumnje«, rekao je Gyurcsány Papi. Nakon sastanka još je pred novinarima ustvrdio kako ima dojam da ga je Papa razumio. A o svom razgovoru s kardinalom Sodanom izjavio je kako su pokušali »u vrlo dugačkoj, dubokoj i sadržajnoj analizi izgraditi zajedničko stajalište«.</p>
<p>Nije baš tako bilo. Na taj bi se zaključak dao svesti sadržaj priopćenja Apostolske nuncijature. U njemu se kaže kako su i Papa i državni tajnik u razgovorima s premijerom Gyurcsányem nedvosmisleno stali na stranu mađarskoga episkopata. Ako biskupi zahtijevaju državno financiranje crkvenih škola, onda oni »samo traže ono što im na temelju ugovora između Budimpešte i Svete Stolice pripada«, stoji nadalje u priopćenju. Osim toga, u razgovoru s poslanstvom kardinal Sodano je izrazio »zaprepaštenje što Mađarska vlada ne poštuje sporazum iz 1997. godine«. Kardinal je k tome zamolio Vladu da pitanje razmotri na više razina, prije svega u mješovitoj komisiji koja se bavi pitanjima ugovora.</p>
<p>
<hi rend="bold">Sporazum je »pravno obvezujući«</hi>
</p>
<p>Nuncijatura je također objavila cjelovit govor pape Ivana Pavla II. mađarskome poslanstvu. Papa u njemu izražava zadovoljstvo ulaskom Mađarske u EU, govori o ulozi mladih za mađarsku budućnost te o važnosti »njihova odgoja za stabilne moralne i građanske kreposti«. Crkva u tome pokušava dati svoj doprinos, »ako - vršeći svoje religiozno i odgojno poslanje - služi općem dobru«. A onda je Papa bez uvijanja nastavio: »Stoga najveću važnost pridajem nizu pravnih sporazuma koji su prošlih godina sklopljeni između Mađarske i Svete Stolice, osobito 'Sporazum o financiranju djelatnosti vezanih uz javne službe i drugih vjerskih djelatnosti Katoličke Crkve u Mađarskoj'. Taj sporazum definira, pravno obvezujući, ulogu Crkve na važnom području mađarskoga društva te dužno poštivanje ljudskih prava na religioznu slobodu i odgoj.«</p>
<p>Osobit problem u odnosima između Katoličke Crkve u Mađarskoj i Mađarske vlade u novije vrijeme jesu nastojanja Vlade da s bitno manjim udjelom nego dosada sudjeluje u financiranju privatnih škola (koje najvećim dijelom drže vjerske zajednice). Nedavno su, osim roditelja učenika u katoličkim školama, u Budimpešti demonstrirali i roditelji čija djeca pohađaju druge privatne škole. Financiranje katoličkih škola dio je i spomenutog sporazuma sa Svetom Stolicom.</p>
<p>Svi navedeni događaji pokrenuli su u susjednoj zemlji raspravu kojoj se u povodu objavljivanja priopćenja Apostolske nuncijature pridružio i generalni tajnik Mađarske biskupske konferencije mons. Andras Veres. On je izjavio kako, premda poštuje osobno uvjerenje premijera Gyurcsánya, Crkva ima pravo imati svoje mišljenje o socijalnim i državnim pitanjima. Njezina je također dužnost da to mišljenje, u duhu Drugoga vatikanskog sabora, iznosi u javnosti »čak i onda ako se to sadašnjim nositeljima vlasti ne sviđa«. <hi rend="bold">(Da. G.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">komentar</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Skandalozno kršenje zakona</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Prvi krug predsjedničkih izbora i događanja oko tih izbora potvrdili su više važnih spoznaja o situaciji i pojavama u suvremenom hrvatskom društvu. Ponajprije još se jednom pokazalo da je kršenje hrvatskih zakona normalna pojava, da su oni koji su ih svjesno kršili nedodirljivi u hrvatskom društvu i da su oni jako svjesni svoje nedodirljivosti, pa baš zato tako i postupaju. Riječ je o očitom i bezočnom kršenju izbornih zakonskih odredaba po kojima je izborna šutnja - koja uključuje zabranu iznošenja ikakvih propaganda o kandidatima kao i procjena o rezultatima izbora - propisana 24 sata prije datuma izbora i do isteka 24 sata izbornoga dana. Predsjednik Državnog izbornog povjerenstva u više medijskih istupa podsjećao je na te zakonske odredbe te bi se u svakoj normalnoj zemlji koja - kako baš kršitelji tih odredaba često teoretiziraju i prizivaju - jest pravna država, dakle država u kojoj se svi zakoni poštuju, dosljedno poštivale i zakonske odredbe o ponašanju prilikom izbora. Nije bitno, premda je to ozbiljan propust zakonodavstva na koji je višekratno upozoravano, što te zakonske odredbe ujedno ne sadrže i kaznene sankcije za prekršitelje, ali jest bitno uvažava li se u nekoj državi zakon ili ne uvažava. Kao što je zakonska odredba bez kaznene sankcije zacijelo plod baštinjenog mentaliteta iz komunističkog režima u kojem su zakoni bili ne toliko precizne pravne odredbe s preciznim sankcijama koliko su bili pokazatelji političkih ciljeva te su se i primjenjivali u skladu s jedinim mjerodavnim partijskim političkim odlukama, tako je i otvoreno kršenje pozitivnih zakonskih propisa očitovano odmah nakon zatvaranja biračkih mjesta znak toga istog mentaliteta baštinjenog iz komunističkog doba koji je bio posebno svojstven tadašnjim političarima i tzv. društveno-političkim radnicima u koje su se ubrajali i medijski djelatnici. U stvarno demokratskim i pravnim državama nema opravdanja za ikoje kršenje pozitivnih zakonskih propisa, a u Hrvatskoj mnogi se busaju i verbalno predstavljaju kao legalisti, a zapravo su spremni prekršiti svaki zakonski propis - u nekim slučajevima sve do evidentne veleizdaje. Istina je da te zakonske odredbe o šutnji nakon izbora nisu dobre ni prikladne, ali dok su god na snazi, one obvezuju svakoga časnog građanina.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Otvoreno kršeći pozitivne zakonske odredbe, djelatnici elektronskih medija - također i oni tzv. javne televizije koja ima daleko veću odgovornost - umjesto da rade svoj profesionalni posao, još su se jednom upustili u kreiranje događaja te su prejudicirali ishod izbora i krajnje tendenciozno ih komentirali dovodeći na taj način stvarno odgovorno i pozvano državno tijelo - Državno izborno povjerenstvo - pred javnošću u krajnje nezavidan i marginalan položaj. Javna televizija je na taj način još jednom doslovno obmanjivala hrvatsku javnost nekoliko sati objavljujući procjenu agencije s kojom i inače surađuje, da ne kažemo manipulira, kako su predsjednički izbori već u prvom krugu zapravo riješeni. Osim što je ta javna televizija i ta agencija na taj način otvoreno kršila zakon, ona je zapravo hrvatskoj javnosti otkrila koliko su njena istraživanja vjerodostojna odnosno da se tobožnjim istraživanjima svjesno obmanjuje, lobira, navija i zavodi gledatelje. Nije li za javnu televiziju, koja bi trebala poštivati i svoje lijeve i desne gledatelje, bezočno u takvim prilikama za višesatno komentiranje i analiziranje procjena, te tek kratko stvarnosti, pozvati osobu koja je poznata po svojim partijskim, svrstanim, rigidnim ljevičarskim stavovima, a ne i osobu koja bi zastupala nezavisne, nesvrstane ili legitimne desne stavove? Je li apsolutna većina hrvatskih građana lijevo opredijeljena ili je to opet ljevičarska manjina - kao u nekom neokomunizmu - nametala svoje stavove?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Činjenica da se na izbore odazvalo manje od 51 posto građana veoma je rječita i jasna poruka hrvatskim političarima svih opcija i boja. Hrvatski građani, premoreni su od takvih politika i političara koji im znaju obećavati, uljepšavati i uvjeravati ih mimo svakoga zdravog razuma i mimo svake povezanosti s objektivnom stvarnošću. Na predstavljanju na HTV-u predsjednički kandidati uvjeravali su - služeći se kad im je zatrebalo i neistinom i smicalicama - gledateljstvo kako su baš oni, tj. svaki od njih idealni izbor za Hrvatsku, kao da je narod slijep, kao da baš ništa ne zna. Veoma je tužno bilo i ulagivanje Crkvi i pojedinim crkvenim stavovima svih onih kandidata koji su se dodvoravali čineći to isključivo radi pridobivanja što većeg broja glasova. Posebno je znakovito što su se i kandidati koji su imali priliku utjecati na brojne negativnosti u hrvatskoj politici i društvu, a ipak nisu gotovo ništa učinili, u tom nastupu predstavljali kao da stvarno žele ili mogu nešto promijeniti - ako budu izabrani.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Činjenica da su izbori prošli bez incidenata u ozračju demokratske tolerancije - i to usprkos različitim pokušajima izluđivanja birača od onoga medijskog čak do korištenja eksploziva - nova je potvrda civiliziranosti, demokratičnosti i građanske zrelosti hrvatskih građana. To je očiti znak da bi Hrvatska brzo krenula u prosperitetni razvitak kad bi imala na čelu dovoljno odgovorne i sposobne političare, poštene i inventivne gospodarstvenike, humane i u hrvatsku baštinu ukorijenjene kulturne djelatnike te profesionalne a ne pristrane medijske djelatnike.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Ivan Miklenić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZAGREB</p>
<p>
<hi rend="bold">Kardinal pozvao na pomoć žrtvama potresa</hi>
</p>
<p>Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, predvodeći na blagdan Bogorodice odnosno na Novu godinu svečano euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali, u homiliji je pozvao na pružanje pomoći teško stradalima u razornom potresu i vodenom valu u jugoistočnoj Aziji.»Suočeni s tolikim tragedijama koje pogađaju svijet - osobito sa zlima, prouzročenim eksplozijama nasilja koja su požnjela i nastavljaju žeti milijune žrtava na afričkom kontinentu, u Palestini, Iraku, sjetimo se i nedavnog rata kod nas - kršćani poniznim pouzdanjem ispovijedaju da samo Bog omogućuje čovjeku i narodima nadvladavanje zla i postizanje dobra... U novogodišnjoj euharistiji, danas, želimo biti blizu svima unesrećenima u tragičnim događajima u jugoistočnoj Aziji uzrokovanima razornim potresom koji je pogodio Indoneziju, Šri Lanku, Indiju, Bangladeš, Tajland, Maleziju i Maledive, a osjetio se i istočnom dijelu Afrike u Somaliji, Tanzaniji i Keniji. Što više odmiču dani, ta tragičnost postaje sve uočljivija, veća, snažnija i dramatičnija. Na tisuće ljudi izgubilo je živote ili nestalo, počevši od žitelja tih i onako siromašnih zemalja, ribara, sve do turista koji su tamo boravili na blagdanskom odmoru. Među njima ima i građana naše zemlje. U opustošenoj, uništenoj i izmijenjenoj slici krajolika ljudima prijete zaraze. U toj velikoj boli čovjek se nema na što osloniti osim na Boga te u njemu i u bratskoj solidarnosti potražiti podršku, utjehu i snagu da krene naprijed i ponovo povjeruje u budućnost.</p>
<p>Molimo danas da sve žrtve potresa u Indijskom oceanu Gospodin obdari svojim mirom, kao i za narode pogođene strašnom tragedijom da i u ovoj nesreći otkriju Božju ljubav i osjete bratsku solidarnost. Pozivam sve na pomoć, prema mogućnostima, koju možete dostaviti Caritasima u našim crkvama.«</p>
<p>POŽEGA</p>
<p>
<hi rend="bold">Skupljanje za žrtve potresa</hi>
</p>
<p>Prigodom katastrofalnog stanja izazvanog potresom u južno-azijskim zemljama požeški biskup dr. Antun Škvorčević pozvao je svećenike da potaknu vjernike njegove biskupije na solidarnost sa žrtvama:</p>
<p>»Teški potres koji se dogodio minuloga 26. prosinca na jugu Azije svojim razornim vodenim valom prouzročio je u više zemalja brojne ljudske žrtve, silne materijalne štete i ostavio mnoštvo ljudi u tuzi za poginulima, siromaštvu i strahu od zaraze. Vijesti koje svakodnevno stižu iz tih krajeva produbljuju zastrašujuću sliku događaja i daju naslutiti veličinu tragedije koja se dogodila u tom dijelu zemlje. Božja ljubav prema čovjeku, objavljena u Sinu, koju u miru slavimo ovih božićnih dana u Hrvatskoj snažno nas potiče i poziva da suosjećajnim srcem i konkretnim djelima solidarnosti budemo blizu žrtvama potresa. Ovime pozivam sve svećenike da potaknu vjernike u našim župama na molitvu za ljude zahvaćene patnjama i stradanjima. U nedjelju 9. siječnja, kada slavimo blagdan Gospodinova krštenja i sjećamo se svoje krsne obdarenosti i poslanja, neka se u svim župama Požeške biskupije organizira posebno skupljanje novčane pomoći za žrtve potresa. Neka svećenici na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, najave skupljanje milodara i priprave vjernike tako da posvjedoče velikodušnost u skladu sa svojim mogućnostima. Župnici će hitno dostaviti skupljeni dar Biskupskom ordinarijatu ili Biskupijskom Caritasu, kako bi ih oni dogovorenim putem što prije proslijedili nevoljnima. Ne dopustimo da dar zbog našeg kašnjenja stigne za neke žrtve prekasno.</p>
<p>Neka Svemogući Bog obriše suze brojnim ljudima pogođenima potresom te im udijeli pomoć i po našem daru«, završio je biskup Škvorčević. <hi rend="bold">(I. Ž.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>DUBROVNIK</p>
<p>
<hi rend="bold">Biskupova poruka za izbore</hi>
</p>
<p>Dubrovački biskup Želimir Puljić uputio je u povodu predsjedničkih izbora vjernicima Dubrovačke biskupije sljedeću poruku:</p>
<p>»U siječnju 2005. najavljeni su predsjednički izbori. Premda mi nije drago što će božićni dani mira i obiteljskog veselja biti zasjenjeni predizbornim skupovima, ističem kako je naše temeljno pravo i dužnost sudjelovati u političkom životu i pridonositi općem dobru. Tko pak ne izvršava tu dužnost, neodgovorno prepušta drugima bez njega odlučivati o pitanjima koja se tiču naše zajedničke budućnosti.</p>
<p>Stoga pozivam neka svi pristupe izborima s moralnom sviješću i odgovornošću izabrati onoga koji će najbolje pridonositi općem dobru. A brigu za opće dobro povjerite na izborima najboljem kandidatu koji će u obnašanju predsjedničke vlasti znati 'zaboraviti privatne probitke i skrbiti se za zajedničko dobro', kako stoji uklesano u kamenu našega grada.</p>
<p>Što se tiče kriterija prosudbe pojedinaca za predsjednika države, podsjećam na ono što su hrvatski biskupi preporučili za parlamentarne izbore 2003. Tada su između ostalog napisali kako valja prosuđivati 'promiče li kandidat pravdu, ima li smisla i razumijevanja za snošljivost i zajedništvo, kakav mu je odnos prema našoj nacionalnoj prošlosti i baštini, štiti li prava i dostojanstvo hrvatskoga naroda u okvirima svjetske politike, pokazuje li zahvalnost prema onima koji su se žrtvovali za našu slobodu, bori li se za ljudsko dostojanstvo od začeća do prirodne smrti, ili zastupa legalizaciju pobačaja, eutanaziju i neprirodne bračne zajednice'. Pri izboru kandidata biskupi su tada istaknuli određene prioritete i zauzeli se za pozitivno vrednovanje zvanja političara. U svezi s prioritetima naglasili su kako valja birati onoga koji se zauzima za duhovnu i moralnu obnova društva i naroda: brigom za siromašne i nemoćne, pružanjem sustavnije pomoći obiteljima, promicanjem cjelovitog odgoja djece i mladih, poticanjem ravnomjernog razvoja svih krajeva naše domovine, zaštitom okoliša i očuvanje nacionalnoga bogatstva, povezivanjem Hrvata u zemlji i inozemstvu, njegovanjem nacionalnoga identiteta i kulture u vremenu sveopće globalizacije, kao i solidnom pripremom za ulazak u Europsku uniju i druge svjetske integracije.</p>
<p>A kako je politika skrb za opće dobro te kao takva predstavlja časno i prijeko potrebno služenje zajednici, očekuje se od onih koji sudjeluju u predizbornoj utrci da se drže sadržaja i programa, izbjegavaju osobna vrijeđanja, neistine i klevete te s poštovanjem i odgovornošću nastupaju i govore pred biračima. Ako se izabere predsjednika koji će se držati navedenih kriterija i prioriteta, izabrat će se bolji i sigurniji put u budućnost.«</p>
</div>
<div type="članak">
<p>IZ PORUKE PAPE IVANA PAVLA II. ZA SVJETSKI DAN MIRA, 1. SIJEČNJA 2005.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Ivan Pavao II: Izabrao sam kao temu Svjetskoga dana mira 2005. naputak sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima: »Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.« Zlo se ne pobjeđuje zlom: na taj način, zapravo, umjesto pobjede nad zlom, imamo pobjedu zla.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Jedini doista učinkovit način da se državama omogući suočavanje s dramatičnim pitanjem siromaštva jest da im se ponude potrebna sredstva putem vanjskih investicija - javnih i privatnih - odobrenih uz pristupačne uvjete, u okviru međunarodnih trgovinskih odnosa uređenih prema načelu jednakosti. Postaje tako prijeko potrebna moralna i ekonomska mobilizacija, koja s jedne strane poštuje sporazume sklopljene u korist siromašnih zemalja, ali je s druge strane spremna i preoblikovati one sporazume za koje je iskustvo pokazalo da su za određene zemlje prevelik teret.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Neka afrički narodi u prvom licu preuzmu u svoje ruke vlastitu sudbinu i vlastiti kulturni, građanski, socijalni i ekonomski razvoj! Neka Afrika prestane biti samo objekt pomoći, a postane odgovoran subjekt odgovornih i plodonosnih odluka! Kako bi se dostigli ti ciljevi, potrebna je nova politička kultura, osobito na polju međunarodne suradnje.</hi>
</p>
<p>S početkom nove godine ponovno se obraćam odgovornima u državama i svim muškarcima i ženama dobre volje koji osjećaju kolika je potreba izgradnje mira u svijetu. Izabrao sam kao temu Svjetskoga dana mira 2005. naputak sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima: »Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo« (12, 21). Zlo se ne pobjeđuje zlom: na taj način, zapravo, umjesto pobjede nad zlom, imamo pobjedu zla. Vidik što ga je ocrtao veliki Apostol podcrtava temeljnu istinu: mir je ishod duge i naporne borbe koja će biti dobivena kad zlo bude pobijeđeno dobrim. Pred tragičnim prizorima žestokih bratoubilačkih sukoba koji se odvijaju u različitim dijelovima svijeta, pred neopisivim patnjama i nepravdama koje iz njih proizlaze, jedini doista konstruktivan izbor jest s užasom zazirati od zla i prianjati uz dobro (usp. Rim 12, 9). Jedini način izlaska iz začaranoga kruga u kojem se zlim odgovara na zlo jest taj da se prihvate Apostolove riječi: »Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo« (Rim 12, 21).</p>
<p>
<hi rend="bold">Zlo, dobro i ljubav</hi>
</p>
<p>Od samih svojih početaka čovječanstvo je upoznalo tragično iskustvo zla te je nastojalo pronaći njegove korijene i razjasniti uzroke. Zlo nije neka anonimna sila koja djeluje u svijetu snagom determinističkih i neosobnih mehanizama. Zlo dolazi putem ljudske slobode. Upravo ta sposobnost, koja razlikuje čovjeka od ostalih živih bića na zemlji, u središtu je tragedije zla i neprestano je prati. Zlo uvijek ima svoje lice i svoje ime: lice i ime muškaraca i žena koje ga slobodnom voljom odabiru. Sveto pismo uči da su se, u počecima povijesti, Adam i Eva pobunili protiv Boga te da je Abela ubio njegov brat Kajin (usp. Post 3-4). Bile su to prve pogrešne odluke za kojima su tijekom stoljeća slijedile bezbrojne druge. Svaka od njih u sebi nosi bitnu moralnu značajku koja podrazumijeva točno određene odgovornosti na strani čovjeka i uključuje temeljne odnose osobe s Bogom, s drugim osobama i sa svime stvorenim. Ako mu se žele naći najdublji uzroci, zlo je, u krajnjoj liniji, tragično izbjegavanje zahtjeva ljubavi. Moralno se dobro, međutim, rađa iz ljubavi, objavljuje se kao ljubav i usmjereno je prema ljubavi. Takav je govor posebno jasan kršćaninu koji zna da ga dioništvo u jedinom Mističnom Tijelu Kristovu stavlja u osobiti odnos ne samo s Gospodinom, nego i s braćom. Kad se logika kršćanske ljubavi, koja u Evanđelju predstavlja živo srce moralnoga dobra, dovede do svojih krajnjih posljedica, potiče čak i na ljubav prema neprijateljima: »Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga!« (Rim 12,20)...</p>
<p>
<hi rend="bold">Dobro mira i opće dobro</hi>
</p>
<p>U cilju promicanja mira, pobjeđujući zlo dobrim, osobitu pozornost valja pokloniti općem dobru i njegovim društvenim i političkim vidovima. Doista, kad se na svim razinama izgrađuje opće dobro, izgrađuje se mir. Može li uopće osoba u punini ostvariti sebe samu zanemarujući svoju društvenu narav, to jest svoje biti »s« drugima i »za« druge? Uvelike je se tiče opće dobro. Ono se tiče svih izražajnih oblika ljudskoga društva: obitelji, skupina, udruga, gradova, pokrajina, država, zajednica naroda i zemalja. Svi su, na ovaj ili onaj način, uključeni u zauzimanje oko općega dobra, u stalnoj potrazi za tuđim dobrom kao da je vlastito. Ta se odgovornost posebice odnosi na političku vlast na svim njezinim razinama, jer je upravo ona pozvana ostvariti onaj sklop društvenih uvjeta koji u ljudskim bićima omogućuju i potiču cjelovit razvoj osobe. Opće dobro, stoga, zahtijeva poštivanje i promicanje osobe i njezinih temeljnih prava, kao i, pod univerzalnim vidikom, poštivanje i promicanje prava zemalja. U tom smislu kaže II. vatikanski sabor: »Kako se međuovisnost ljudi svakim danom povećava i proširuje na čitav svijet, opće dobro... danas sve više postaje općenito te zbog toga obuhvaća prava i dužnosti koje se odnose na čitavo čovječanstvo. Zato svaka skupina mora voditi brigu o potrebama i zakonitim težnjama drugih skupina, dapače o općem dobru čitave ljudske obitelji.« Dobro čitavoga čovječanstva, i zbog budućih naraštaja, zahtijeva istinsku međunarodnu suradnju, u kojoj svaka zemlja mora dati svoj doprinos. Ipak, manjkava viđenja ljudske stvarnosti preoblikuju opće dobro u obično socio-ekonomsko blagostanje, lišeno svakoga transcendentnoga usmjerenja te ga lišavaju i najdubljega razloga njegova postojanja. Opće dobro, međutim, obuhvaća i transcendentnu dimenziju, jer Bog je zadnji cilj svojih stvorenja...</p>
<p>
<hi rend="bold">Dobro mira i upotreba zemaljskih dobara</hi>
</p>
<p>Budući da je dobro mira usko povezano s razvojem svih naroda, prijeko je potrebno voditi računa o etičkim posljedicama upotrebe zemaljskih dobara. Primjereno tome, II. vatikanski sabor napominje da je »Bog zemlju i sve što ona sadrži namijenio svim ljudima i svim narodima, tako da bi stvorena dobra morala pritjecati po pravičnosti svima, pod vodstvom pravde i ljubavi« (10). Pripadnost ljudskoj obitelji svakoj osobi daje neku vrstu svjetskoga državljanstva, čime ona dobiva prava i dužnosti, jer svi su ljudi povezani zajedničkim početkom i krajnjom sudbinom. Dovoljno je da jedno dijete bude začeto, pa da postane uživateljem tih prava, da zasluži pažnju i brigu, te da netko bude zadužen za skrb oko tih prava. Osuda rasizma, briga o manjinama, pomoć izbjeglicama i prognanima, pokretanje međunarodne solidarnosti u pomaganju svima koji su u potrebi, nisu ništa drugo doli dosljedna primjena načela svjetskoga državljanstva.</p>
<p>Dobro mira danas mora biti sagledano u uskoj vezi s novim dobrima koja proizlaze iz znanstvenih saznanja i tehnološkoga napretka, no i oni, primjenjujući načelo univerzalne namjene zemaljskih dobara, moraju biti stavljeni u službu osnovnih čovjekovih potreba. Inicijative na međunarodnom planu koje idu u tom pravcu mogu u potpunosti ostvariti načelo univerzalne namjene dobara, jamčeći svima - pojedincima i zemljama - osnovne uvjete sudioništva u razvoju. To postaje moguće ako se sruše zapreke i monopoli koji tolike narode ostavljaju po strani. Dobro će mira biti bolje zajamčeno ako međunarodna zajednica uz još veću odgovornost preuzme brigu o onome što se obično naziva javnim dobrom. To je dobro u kojemu svi građani automatski uživaju, a da za to ne trebaju donositi posebne odluke. To se na međunarodnoj razini događa, naprimjer, s dobrima kao što je pravni sustav, sustav obrane, cestovna ili željeznička mreža. U svijetu koji je danas označen globalizacijom, sve su brojnija javna dobra koja zadobivaju globalni značaj te kao posljedicu imamo svakodnevno umnažanje zajedničkih interesa. Dovoljno je pomisliti na borbu protiv siromaštva, na traženje mira i sigurnosti, na zabrinutost zbog klimatskih promjena, na kontrolu širenja bolesti. Na te interese međunarodna zajednica mora odgovoriti još širom mrežom pravnih sporazuma koja treba urediti uživanje javnih dobara, nadahnjujući se na univerzalnim načelima jednakosti i solidarnosti.</p>
<p>
<hi rend="bold">Univerzalna namjena dobara</hi>
</p>
<p>Načelo univerzalne namjene dobara dozvoljava, osim toga, da se prikladno odgovori na izazov siromaštva, osobito vodeći računa o bijednim uvjetima u kojima još uvijek živi više od milijardu ljudskih bića. Međunarodna si je zajednica na početku ovoga tisućljeća kao prioritetni cilj postavila prepolovljavanje toga broja do 2015. Crkva podržava i ohrabruje tu odluku te poziva Kristove vjernike da na konkretan način u svakom okruženju pokažu ljubav koja na prvom mjestu ima siromašne. Drama siromaštva još je uže povezana, čini se, s pitanjem vanjskoga duga siromašnih zemalja. Unatoč značajnom napretku koji je dosada postignut, to pitanje još nije našlo odgovarajuće rješenje. Prošlo je petnaest godina otkako sam svratio pozornost javnosti na činjenicu da je vanjski dug siromašnih zemalja »usko vezan uz čitav niz problema, kao što su strane investicije, pravedno funkcioniranje glavnih međunarodnih organizacija, cijena sirovina i tako dalje«. Nedavno uspostavljeni mehanizmi smanjenja dugova, u najvećoj mjeri usmjereni prema potrebama siromašnih, poboljšali su, bez sumnje, kvalitetu ekonomskoga rasta. Taj rast, međutim, s niza razloga, još je kvantitativno nedostatan, posebice u vidu postizanja ciljeva zacrtanih na početku tisućljeća. Siromašne zemlje ostaju taoci začaranoga kruga: niski prihodi i spori rast ograničavaju mogućnost štednje, dok, s druge strane, slabe investicije i neučinkovito korištenje ušteđenoga ne pogoduju rastu.</p>
<p>Kako je to izjavio papa Pavao VI, a i sâm sam to podcrtao, jedini doista učinkovit način da se državama omogući suočavanje s dramatičnim pitanjem siromaštva jest da im se ponude potrebna sredstva putem vanjskih investicija - javnih i privatnih - odobrenih uz pristupačne uvjete, u okviru međunarodnih trgovinskih odnosa uređenih prema načelu jednakosti. Postaje tako prijeko potrebna moralna i ekonomska mobilizacija, koja s jedne strane poštuje sporazume sklopljene u korist siromašnih zemalja, ali je s druge strane spremna i preoblikovati one sporazume za koje je iskustvo pokazalo da su za određene zemlje prevelik teret. U tom smislu, pokazuje se prikladnim i potrebnim dati nov poticaj javnoj pomoći razvoja, te, unatoč teškoćama koje se na tom putu mogu pojaviti, proučiti prijedloge novih oblika financiranja razvoja. Neke vlade već pozorno vrednuju obećavajuće mehanizme koji se kreću u tom pravcu, važne inicijative na kojima valja i dalje sa svom uvjerenošću ustrajati poštujući načelo supsidijarnosti. Potrebno je također providjeti da raspolaganje ekonomskim sredstvima namijenjenim razvoju siromašnih zemalja slijedi kriterije ispravnoga upravljanja, kako na strani donatora, tako i na strani primatelja. Crkva ohrabruje takve napore i nudi im svoj doprinos. Neka bude dovoljno ovdje navesti, naprimjer, dragocjeni doprinos što ga pružaju brojne katoličke agencije za pomoć i razvoj. Na koncu Velikoga jubileja 2000. godine, u apostolskom pismu Novo millenio ineunte spomenuo sam hitnu potrebu nove maštovitosti ljubavi u širenju evanđelja nade u svijetu. To postaje posebice vidljivo kada se suočimo s tolikim osjetljivim problemima koji zaprećuju razvoj afričkoga kontinenta: tu se misli na brojne oružane sukobe, na pandemijske bolesti koje su postale još opasnije u uvjetima bijede, na političku nestabilnost koju prati raširena socijalna nesigurnost. To su dramatične pojave koje predlažu jedan korjenito novi put za Afriku: potrebno je oživjeti nove oblike solidarnosti, na bilateralnoj i multilateralnoj razini, s odlučnom založenošću sviju, potpuno svjesni da dobro afričkih naroda predstavlja prijeko potrebni uvjet postizanja univerzalnoga zajedničkog dobra.</p>
<p>Neka afrički narodi u prvom licu preuzmu u svoje ruke vlastitu sudbinu i vlastiti kulturni, građanski, socijalni i ekonomski razvoj! Neka Afrika prestane biti samo objekt pomoći, a postane odgovoran subjekt odgovornih i plodonosnih odluka! Kako bi se dostigli ti ciljevi, potrebna je nova politička kultura, osobito na polju međunarodne suradnje. Još bih jednom htio podvući da neispunjavanje više puta ponovljenih obećanja o javnoj pomoći razvoja, još uvijek otvoreno pitanje teškoga međunarodnog duga afričkih zemalja i njihovo neuvažavanje u međunarodnim trgovinskim odnosima, predstavljaju teške zapreke miru, pa takve pojave moraju hitno biti nadvladane. Za ostvarenje mira u svijetu nikada se prije nije činila tako važnom i odlučujućom svijest o međuovisnosti bogatih i siromašnih zemalja. Stoga će »razvoj postati općom pojavom u svim dijelovima svijeta, ili će doživjeti nazadovanje i u područjima obilježenim stalnim napretkom«.</p>
<p>VATIKAN</p>
<p>
<hi rend="bold">Mir - temeljno dobro ljudskoga suživota</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Val solidarnosti sa žrtvama tsunamija znak je nade da će i nova godina koja počinje biti bolja - zaključio je Papa</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»Vjera nas uči da nas Bog ne napušta ni u najtežim i najbolnijim kušnjama - kao što su nepogode koje su proteklih dana pogodile jugoistok Azije: u otajstvu Božića došao je podijeliti naše postojanje.«</hi>
</p>
<p>Dok su kazaljke otkucavale ponoć, a čovječanstvo ušlo u novu 2005. godinu, papa Ivan Pavao II. slavio je misu u privatnoj kapeli u Vatikanu. Na toj je misi molio na posebnu nakanu: za sve žrtve prirodne katastrofe u južnoj Aziji, ali i za njihovu rodbinu i sve koji trpe. Istodobno se Papa spomenuo i svih koji pomažu u ovim teškim trenucima kako bi se barem ublažila bol tamošnjega stanovništva. Na tradicionalnoj Večernjoj molitvi u bazilici sv. Petra na Silvestrovo navečer Sveti Otac istaknuo je da dolazak nove godine ljude podsjeća na prolaznost vremena. Stoga čovjek mora zastati i zahvaliti Bogu što je na svijet poslao svoga Sina, kako bi čovjeka otkupio svojom neizmjernom ljubavlju. »Spasi narod svoj, o Gospode!« zazvao je Papa, obraćajući se i Majci Božjoj moleći za mir »gradu Rimu i kugli zemaljskoj«.</p>
<p>
<hi rend="bold">Bez morala nema mira</hi>
</p>
<p>Predsjedajući misom 1. siječnja, na blagdan Marije Bogorodice, Sveti Otac na Svjetski dan mira čestitao je svim diplomatima, veleposlanicima pri Svetoj Stolici. Posebno je pozdravio predstavnike onih zemalja koje su pogođene »neizrecivom kataklizmom«. Potom je zahvalio državnome tajniku kardinalu Angelu Sodanu i svim djelatnicima Rimske kurije, kao i predsjedniku Papinske komisije Pravda i mir kardinalu Renatu Martinu. »Svjetski dan mira za kršćane i sve ljude dobre volje predstavlja poziv da obnove svoje zauzeto djelovanje u izgradnji mira. A ono pretpostavlja prihvaćanje temeljnoga moralnog zahtjeva, koji je dobro izrazio sv. Pavao: 'Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim pobjeđuj zlo'«, rekao je Papa i u kratkoj homiliji zaključio: »Pobijediti zlo oružjem mira način je na koji svatko može pridonijeti miru sviju. To je put kojim su pozvani ići kršćani i vjernici različitih religija, zajedno s onima koji se prepoznaju u univerzalnome moralnom zakonu.</p>
<p>Predraga braćo i sestre, promicati mir na zemlji naše je zajedničko poslanje!«</p>
<p>Na misi s Papom sudjelovalo je i 50 »zvjezdara« iz nadbiskupije Köln. Troje od njih sudjelovali su u procesiji prikaznih darova, te su Svetome Ocu predali dar za djecu u nevolji. Nakon mise djevojčice i dječaci pjevali su pred velikim jaslicama na Trgu sv. Petra i svim hodočasnicima zaželjeli uspješnu novu godinu.</p>
<p>
<hi rend="bold">Bog nas ne napušta ni u zlu</hi>
</p>
<p>Prije molitve Anđeoskog pozdravljenja još je jednom Papa podsjetio na Svjetski dan mira i zazvao: »Marija, Kraljica mira, neka nam svima pomogne da zajedno gradimo to temeljno dobro ljudskoga suživota. Svijet će moći napredovati samo tako na putovima pravde i bratske solidarnosti. Sretna nova godina!« Nakon molitve, Sveti Otac na čestitkama je zahvalio talijanskom predsjedniku Carlu Azegliju Ciampiju. Potom je podsjetio na žrtve tsunamija u južnoj Aziji: »Još jednom izražavam svoju blizinu stanovništvu pogođenom tragičnom kataklizmom prošlih dana.« Jamčeći svoje molitve za žrtve katastrofe i za njihovu rodbinu, Papa je podsjetio na pravu »utrku u solidarnosti« iz</p>
<p>svih dijelova svijeta. Val solidarnosti sa žrtvama tsunamija znak je nade da će i nova godina koja počinje biti bolja, zaključio je Papa i pozdravio različite skupine hodočasnika na njihovim jezicima, a na kraju posebno sve sudionike »Marša za mir« što ga tradicionalno organizira Zajednica sv. Egidije iz Rima. I dan kasnije, u nedjelju 2. siječnja, Papa je čak 50.000 vjernika i hodočasnika ponovno podsjetio na žrtve tsunamija: »Vjera nas uči da nas Bog ne napušta ni u najtežim i najbolnijim kušnjama - kao što su nepogode koje su proteklih dana pogodile jugoistok Azije: u otajstvu Božića došao je podijeliti naše postojanje.« Teološkim komentarom o prirodnoj katastrofi tsunamija i »Božjoj upletenosti« oglasio se i vatikanski dnevnik »L'Osservatore romano«. Teolog Vincenzo Bertolone među ostalim protumačio je pitanje patnje nevinih ljudi, s pitanjem: zašto Bog dopušta zlo? Bertolone je odbacio teze po kojima bi Bog »bio htio ovu patnju, ili da je nije mogao spriječiti«. Umjesto toga, još je jednom sve podsjetio da božanska Providnost vodi računa i poštuje kako slobodnu volju ljudi, tako i prirodne zakone. Stvorenome svijetu pripada i patnja, no Bog čovjeka u patnjama ne ostavlja samoga već trpi s njime. Kršćanski odgovor na vječno pitanje o patnji nevinih »šuteća je i molitvena vjera koja počiva na spoznaji da je Bog ljubav i da u svemu što čini kao posljednji cilj ima spasenje čovječanstva i svakoga pojedinog čovjeka«. <hi rend="bold">(rr</hi>)</p>
</div>
<div type="članak">
<p>VATIKAN</p>
<p>
<hi rend="bold">Sućut zbog tragedije u diskoklubu</hi>
</p>
<p>Ivan Pavao II. molio je za žrtve »pakla požara« u diskoteci u Buenos Airesu. Potvrdio je to u brzojavu sućuti 31. prosinca 2004. državni tajnik kardinal Angelo Sodano. Sućut je kardinal Sodano, po Papinu nalogu, izrazio nadbiskupu Buenos Airesa mons. Jorgeu Mariji Bergogliju. Sveti Otac duboko je potresen tom viješću prema kojoj je poginulo više od 170 ljudi, najviše mladih. Rodbini i prijateljima Papa je izrazio sućut, te zajamčio svoju molitvenu blizinu moleći da im »Gospodin udjeli utjehu i da ih ojača«.</p>
<p>Požar u diskoteci »Republica de La Cromagnon« u Buenos Airesu odnio je najmanje 174 života. Više od 410 osoba je ozlijeđeno. U vrijeme požara u diskoteci je svirala jedna rock-skupina, a na koncertu je sudjelovalo oko 1500 ljudi. Najviše je mladih poginulo od gušenja dimom, izjavio je za medije jedan zaposlenik gradske uprave. <hi rend="bold">(ml)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>UKRAJINA</p>
<p>
<hi rend="bold">»Rođenje naše nacije«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Olakšanje - ključna je riječ koja opisuje raspoloženje ukrajinskih katolika i većine građana nakon ponovljenoga drugog kruga ukrajinskih izbora. U njemu je ispravljena nepravda nakon prijevare u prvome krugu. Preostaje pomiriti podijeljenu naciju</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Mons. Trofimiak ocijenio je protekle izbore kao »rođenje naše nacije«, jer su ljudi počeli vjerovati »u svoju snagu i mudrost«.</hi>
</p>
<p>Ukrajinski su katolici obaju obreda, rimskog i istočnog, pobjedu opozicijskog kandidata Viktora Juščenka u ponovljenom drugom krugu predsjedničkih izbora primili s olakšanjem. »Sve smo pozvali da slijede svoju savjest i da daju svoj doprinos kako bi izbori bili pošteni. A sada se slavi rezultat«, prenijela je u srijedu 29. prosinca austrijska agencija Kathpress riječi generalnog tajnika ukrajinske rimokatoličke biskupske konferencije mons. Markijana Trofimiaka. Ordinarij biskupije Luck ocijenio je protekle izbore kao »rođenje naše nacije«, jer su ljudi počeli vjerovati »u svoju snagu i mudrost«. Izborima je Ukrajina zacrtala svoj put u budućnost, jer novi predsjednik Juščenko vodi politiku približavanja Europskoj uniji i NATO-u.</p>
<p>Biskup Trofimiak je svjestan kako »svi ne žele prihvatiti rezultat izbora«. Osobito to vrijedi za istok Ukrajine, gdje je stanovništvo, politički, a i crkveno, proruski orijentirano. Osim toga, na istoku zemlje živi i značajna ruska manjina. Čak se govorilo i o odcjepljenju nekih pokrajina od Ukrajine, no prema svemu sudeći od toga neće biti ništa, jer Rusija takav razvoj događaja, s obzirom na svoj sadašnji položaj u međunarodnim odnosima, ne želi ili ne može podržati. »Uvijek će biti onih koji nisu sretni. No najvažnija je činjenica da je narod većinski izabrao osobu koju bi želio imati na čelu, i to na slobodnim i poštenim izborima«, rekao je mons. Trofimiak. Činjenicu da izborni gubitnik, sadašnji premijer Viktor Janukovič ne želi prihvatiti rezultate izbora ocijenio je nevažnom.</p>
<p>Zadovoljstvo izborima izrazio je i veliki lavovski grkokatolički nadbiskup kardinal Lubomyr Husar. On je u jednom televizijskom intervjuu zahvalio međunarodnim promatračima, njih više od 1000, koji su odigrali važnu ulogu u održavanju poštenih izbora. Osobitu je zahvalnost izrazio poljskim promatračima. Naime, između Ukrajinaca na zapadu zemlje i Poljaka još je uvijek postoji određena napetost, budući da su zapadni dijelovi Ukrajine do Drugoga svjetskog rata bili pod poljskom vlašću. Kardinal Husar je naglasio kako se Crkva u posljednjim tjednima nije zauzimala za jednu osobu - mislio je na pobjednika Viktora Juščenka - nego za pravo i demokraciju. Također je upozorio kako ima onih koji siju mržnju u ukrajinskom nacionalnom korpusu. »Prirodno je«, naglasio je, da u jednoj naciji postoje razlike između pojedinih dijelova zemlje. No nije prirodno kad se te razlike koriste kao podloga za mržnju i napetost. Razlike između istoka i zapada Ukrajine postoje, no nisu tako velike »da ne bismo jedni drugima mogli pogledati u oči, pružiti ruku i pozdraviti se kao braća«, zaključio je veliki lavovski nadbiskup. Smirivanju stanja u Ukrajini pridonio je i moskovski pravoslavni patrijarh Aleksej II, čiju jurisdikciju priznaju mnogi ukrajinski pravoslavci, ponajviše upravo na istoku zemlje. On je pozvao na »smirivanje strasti«, naglasivši kako nijedan politički cilj nije vrijedan patnje naroda. »Danas vas Crkva poziva«, prenijela je njegove riječi spomenuta agencija, »da okončate sučeljavanja te da ujedinite sve snage kako biste zajedno poradili na dobrobiti države«. <hi rend="bold">(Da. G.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>TAJLAND</p>
<p>
<hi rend="bold">Neobičan božićni koncert</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Koncert tajlandskih zatvorenika ući će u Guinnessovu knjigu rekorda. Glazba je zapravo shvaćena kao »metoda za liječenje zatvorenika«</hi>
</p>
<p>Tradicionalni »Božićni koncert« u Tajlandu bio je vrlo neobičan. Božićne je pjesme, naime, izvodilo orkestar zatvorenika, a nazočila mu je starija sestra tajlandskoga kralja, princeza Galayaniwattana. Kao i svake godine, prikupljana su i novčana sredstva u dobrotvorne svrhe, a koncert je održan 16. prosinca u Kulturnom centru u Bangkoku.</p>
<p>Glavni organizator bilo je Ministarstvo pravosuđa s Odjelom za zatvore, a surađivao je s njima Tajlandski pokret za pomoć i potporu zatočenicima. Ravnatelj »Kršćanske zatvorske službe« (Christian Prison Ministry) Sunthorn Sunthorntarawong, javlja agencija Asia-News 17. prosinca, kroz četiri godine zatvorenicima je držao predavanja o etici. Sunthorntarawong ističe da je »glazba prouzrokovala iznenađujuće promjene kod zatvorenika i u njihovu ponašanju«, te je potvrdio važnost glazbe »kao metode za liječenje zatvorenika«.</p>
<p>Za Božić 2003. koncert je za 500 zatvorenika zatvora Nakhorn Pathos održao katolički učitelj glazbe 43-godišnji Veraphong Thawesak. Da održi koncert pozvao ga je Katolički pokret za žene, a njegovo sviranje na harfi oduševilo je zatvorenike. Zbog toga je odlučio pokrenuti »malu glazbenu školu« među njima u suradnji s glazbenim sastavom mjesne Crkve. Ravnatelj zatvorskoga odjela Nathee Jitsawang naveo je da »glazbeni zatvorenički orkestar« ima čak 300 članova. Čak pedeset dvoje njih naučili su svirati harfu, a uz njih je i 250 pjevača koji su zatočeni u 5 različitih zatvora u cijeloj zemlji. »Svirati harfu je praksa meditacije koja zatvorenicima pomaže umanjiti agresivnost, te se bolje odnose prema drugim zatvorenicima.« To je proces sazrijevanja koji im pomaže »da bolje žive s drugima«, ističe ravnatelj, »te promiče njihovo ponovno uključivanje u društvo«.</p>
<p>Ravnatelj tajlandskoga Katoličkog centra za društvene komunikacije Vorayuth Kitbamrung oduševljen je koncertom i ističe »vrijednost te priredbe, koja nije u činjenici da je ovo najveći zatvorski glazbeni sastav na svijetu«, jer ono što je važno je »velika prigoda koja se pruža zatvorenicima da se uključe u društvo s ponosom i dostojanstvom. To su dva ključna elementa za ljudski život«. Glazbeni sastav tajlandskih zatvorenika doista je najveći na svijetu te vrste, pa će tako koncert koji je održan ući u Guinnessovu knjigu rekorda.</p>
<p>
<hi rend="bold">(rr)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ŠRI LANKA - INDONEZIJA - INDIJA</p>
<p>
<hi rend="bold">Azija treba solidarnost sviju</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Caritasi i humanitarne organizacije iz cijeloga svijeta sada su usredotočeni, na svim pogođenim područjima, na brzu pomoć, ali znaju da ih očekuje dugotrajna obnova u kojoj je svaka materijalna pomoć dobrodošla</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">U prihvatilištima Medana, na sjeveru Sumatre, započela je »prodaja ljudskih života«. »Neki ljudi pokušavaju 'kupiti' siročad iz Aceha, koja je ostala bez roditelja u tsunamiju«, piše misijska agencija AsiaNews 2. siječnja. Žele ih prodati na »crnom tržištu«! Tako je još jedna prirodna katastrofa dovela do - moralne katastrofe!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">U prihvatilištima Medana, na sjeveru Sumatre, započela je »prodaja ljudskih života«. »Neki ljudi pokušavaju 'kupiti' siročad iz Aceha, koja je ostala bez roditelja u tsunamiju«, piše misijska agencija AsiaNews 2. siječnja. Žele ih prodati na »crnom tržištu«! Tako je još jedna prirodna katastrofa dovela do - moralne katastrofe!</hi>
</p>
<p>Katolički biskupi azijskih zemalja pogođenih tsunamijem ne prestaju moliti za pomoć. Tako su 30. prosinca prošle godine svoj apel međunarodnoj zajednici uputili biskupi iz Šri Lanke. Sama zemlja ne može se izvući iz te preteške krize, pišu biskupi, jer su štete zbog prirodne katastrofe prevelike. Svoje vjernike i sve stanovnike Šri Lanke pozvali su da se odlučno i žilavo suoče sa stvarnošću. Svi koji nisu pogođeni moraju odmah priskočiti u pomoć, ne samo svojim radom nego i materijalno, financijski ali i duhovno, potiču biskupi. Sve katolike pozvali su da pomažu svim unesrećenima, bez obzira na etničku ili pak vjersku pripadnost. »Svi smo braća i sestre, i moramo pokazati bratsku ljubav«, istaknuli su biskupi Šri Lanke, otočke države s jakom katoličkom prisutnošću.</p>
<p>Šri Lanka je samo do 30. prosinca već imala više od 25.000 poginulih, odmah nakon najpogođenije Indonezije. Stotine tisuća ljudi je ostalo bez krova nad glavom, puno ih je nestalo a da za njima nije ostalo »ni traga«. Cijela je zemlja traumatizirana, nakon što je 26. prosinca prošle godine u 8,30 ujutro val naletio brzinom od 540 km na sat, te pogodio istočnu obalu Indije te istok, jug i zapad Šri Lanke. Najpogođenija su bila djeca i žene koji se nisu mogli popeti na drveće, ili pak nisu mogli plivati. Katolička zajednica na otoku je jako pogođena, izjavio je za austrijski Kathpress salezijanac Oswald Firth. Puno je vjernika, koji su se upravo bili na misama uz obalu, jednostavno »uhvaćeno« vodenim valom. »U dosadašnjoj povijesti Šri Lanke nikada nismo doživjeli takvu prirodnu katastrofu«, istaknuo je o. Firth. Ono što trebaju unesrećeni ponajprije su pokrivači, lijekovi i čista voda. Najveći strah vlada od raznih zaraza, posebno kolere.</p>
<p>
<hi rend="bold">Moralna katastrofa u Indoneziji</hi>
</p>
<p>Osim prirodne katastrofe, Indoneziju je pogodila i - moralna. Kako tvrde dragovoljci Islamske stranke pravednosti i napretka (PKS), a prenosi agencija Asia-News 2. siječnja, djecu koja su ostala siročad nakon pogibije roditelja »neki ljudi nastoje kupiti« da bi ih prodali na »crnome tržištu«. Ti ljudi ne žele otkriti svoj identitet, već samo govore da su »iz Aceha«, te vrše pritisak kako bi sa sobom odveli djecu koja se nalaze u prihvatilištu u Medanu. Indonezijski ministar za socijalna pitanja Bachtiar Chamsyah ne skriva zabrinutost i od policije je zatražio da »prekine trgovanje životima nevinih«. Čak je službenicima svojega ministarstva naredio da izravno brinu za siročad, a eventualna posvajanje djece »moraju se provoditi i biti pod nadzorom udruge za kontrolu 'Acehnese Agreeement Association', a sve se informacije moraju proslijediti na provjeru radi ispravne pravne procedure«. Novinarima je rekao kako je vlada zabranila »izravna posvajanja«, kako bi se smanjio rizik od zloporaba i ilegalne trgovine. Djeca su sada smještena u središtima za preodgoj u Pancingu, u Medalu, pod nadzorom su Ministarstva za socijalna pitanja i odgovornih iz udruženja, kako bi im se zajamčila »veća sigurnost«. Kao gestu solidarnosti s pogođenim stanovništvom ponudila je vlada Singapura svoje bolnice i medicinska pomagala kako bi se liječili ranjeni.</p>
<p>Medan na otoku Sumatri pohodio je i tamo misu 31. prosinca 2004. za sve žrtve slavio bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn. Pratio ga je apostolski nuncij u Džakarti nadbiskup Malcolm Ranjith, koji je istraživao mogućnosti dostave pomoći, o kojima mu je govorio tamošnji biskup Alfred Datubara. Zajedno su pohodili i Aceh, koji je najpogođeniji na Sumatri.</p>
<p>Samo na otoku Sumatri smatra se da je poginulo više od 80.000 ljudi, a tsunami je ukupno usmrtio, prema dosadašnjim podacima, više od 150.000 ljudi.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ne mirišu više ruže i jasmin...</hi>
</p>
<p>Iz Indije stižu proturječne vijesti: dok biskup Port Blaira, glavnoga grada otoka Andamane, mons. Alexio Dias piše da je u njegovoj biskupiji poginulo najmanje 15.000 ljudi, indijske vlasti tvrde da je poginulo samo 712 ljudi a 3745 je nestalih. Nitko to ne može potvrditi jer su vlasti zabranile, bilo nevladinim organizacijama, bilo novinarima, pristup na najpogođeniji arhipelag Andamane. Otoka Andamane ima 500 i nisu svi naseljeni, ali je broj stanovnika ipak visok - oko 350.000 ljudi. Nalaze se tek nekoliko desetaka kilometara od epicentra potresa koji je 26. prosinca uzdrmao Indijski ocean ispred Sumatre.</p>
<p>Najpogođeniji otok biskupije je Car Nicobar, gdje žive većinom anglikanski vjernici, piše mons. Dias, dodajući da je njegov anglikanski kolega biskup ostao bez katedrale i svoga sjedišta koje se »nalazi, kako mi kažu, negdje u džungli«, rekao je za agenciju AsiaNews biskup Dias. Nitko od svećenika, redovnica i kateheta biskupije nije poginuo, ali su uništene crkve, samostani i škole, i to potpuno. »Zahvaljujući Božjoj pomoći, u 20 godina otkako postoji ova biskupija koju vodim kao prvi biskup, izgradili smo nove župne kuće, samostane, prihvatilišta i škole. Sada, kada sve to gledam uništeno, pitam se kakvu poruku šalje Bog i meni i nama. Klanjam se pred Njim i kažem: 'Neka bude volja tvoja.'«</p>
<p>S otoka Nicobare zrakoplovima i brodovima stanovništvo je došlo u Port Blair, gdje biskup sa suradnicima nastoji pomoći koliko može u ublažavanju njihovih muka, računajući na pomoć oko 40 tisuća katolika u 12 župa, 38 svećenika, 24 redovnika i 88 redovnica. Tsunami je sa sobom odnio i ljepotu indijskoga marijanskog svetišta Vailankanni, koje se nalazi na obali zaljeva Bengalije. Godišnje je u njemu molilo oko milijun i pol hodočasnika. Do kraja godine tamo je pokopano 800 ljudi, a dragovoljci iz katoličkih župa još pretražuju ruševine. Pokojnike pokapaju u masovnu grobnicu, a oko bazilike koja je mirisala na ruže i jasmin, sada se osjeća miris pustoši i zaraze. Samo svetište, u kojem je na misi bilo okupljeno 2000 ljudi, val visok 10 metara je poštedio zahvaljujući zidinama kojima je bilo opasano. Zidina, ipak, više nema; kao ni više od 1000 ljudi i hodočasnika koji su se zatekli na ulicama toga kobnog časa. U okolici svetišta uništeno je i oko 1500 kuća i kolibica. Caritasi i humanitarne organizacije iz cijeloga svijeta sada su usredotočeni, na svim pogođenim područjima, na brzu pomoć, ali znaju da ih očekuje dugotrajna obnova u kojoj je svaka materijalna pomoć dobrodošla. Ljudi koji su živjeli na obalama, njih više od 90 posto, bili su ribari. Sada nemaju ni brodica, ni mreža, ni kuća... I škole i socijalne ustanove u potpunosti su uništene, a ljudi se još uvijek boje povratka u svoja mjesta zbog opasnosti od novih potresa i valova. Samo u Indoneziji, kako procjenjuje potpredsjednik vlade Jusef Kalla, obnova će trajati najmanje 5 godina, a stajat će više od 3 milijarde dolara. Biskupska konferencija Indije u poruci od 27. prosinca 2004. pozvala je sve, javlja agencija Fides, da otvore vrata žrtvama. Katoličke ustanove i crkve moraju biti otvorene kao bolnice i prihvatilišta za sve, bez obzira na vjeru ili zajednicu kojoj pripadaju, napisali su biskupi šokirani tragedijom koja je pogodila Orissu, Andhru Pradesh, Tamil Nadu, Keralu i otoke Andamane i Nicobare. Svi vjernici i ljudi dobre volje pozvani su pomoći, a papa Ivan Pavao II. svoju je pomoć uputio preko Papinskoga vijeća »Cor unum«. Tako je 28. prosinca u Šri Lanku, Indiju, Tajland, Indoneziju i Somaliju poslano 3 milijuna eura koje je darovala Talijanska biskupska konferencija, a Caritas je prikupio već više od 2 milijuna dolara. <hi rend="bold">(rr)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>LISABON</p>
<p>
<hi rend="bold">Mladi molili za žrtve i jedinstvo</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Molitva za žrtve potresa i plimnog vala u jugoistočnoj Aziji dala je osnovni ton ovogodišnjem susretu »taizeovske mladeži« u Lisabonu. A na zajedničkom završnom bogoslužju s lisabonskim patrijarhom Joseom Policarpom brat Roger je pozvao kršćane na jedinstvo.</hi>
</p>
<p>Svečanim bogoslužjem koje je predvodio lisabonski patrijarh kardinal Jose Policarpo završio je u nedjelju 2. siječnja u Lisabonu petodnevni susret europske mladeži u organizaciji Zajednice iz Taizéa. Bogoslužju su nazočila braća iz Zajednice u Taizéu, predvođeni svojim osnivačem i priorom bratom Rogerom Schutzom. Na završnom slavlju 89-godišnji brat Roger pozvao je sve kršćane da više ne odugovlače s uspostavom kršćanskog jedinstva. Prior je prekorio sve one koji troše svoje snage na sprečavanje toga jedinstva.</p>
<p>
<hi rend="bold">Europa mora biti solidarna sa siromašnim narodima</hi>
</p>
<p>Susretu u portugalskom glavnom gradu nazočilo je 40.000 mladih. Bogoslužje iz drevnog samostana redovnika jeronimovaca - koji je odavno na Uneskovu popisu svjetske kulturne baštine - uživo su prenosile portugalska državna televizija te francuska TV postaja »France 2«.</p>
<p>Dvadeset i sedmo okupljanje »taizeovske mladeži« započelo je u četvrtak 27. prosinca molitvom za žrtve potresa i plimnog vala na jugoistoku Azije. Molitvu za utjehu ljudima koje je pogodila strahota također je predvodio brat Roger Schutz. U svom nagovoru 89-godišnji prior osvrnuo se na proširenje Europske unije, poručivši mladim Europljanima kako žive na dijelu planeta koji traži svoje jedinstvo nakon razdoblja sukoba i razdora. Europa, međutim, ne smije podleći napasti da se bavi sama sobom. Ona će biti pravedna tek onda kad se otvori drugim dijelovima Zemlje te postane solidarna sa siromašnim narodima. Izgradnja europskoga jedinstva ima smisla jedino ako je ono korak »u službi mira za čitavu ljudsku obitelj«, prenijela je riječi brata Rogera austrijska agencija Kathpress. Molitva za žrtve tsunamija dala je pečat i molitvenom dočeku Nove godine.</p>
<p>Ove je godine Portugal prvi put bio domaćin tradicionalnoga novogodišnjeg susreta »taizeovske« europske mladeži. Od 40.000 mladih dvije trećine bili su domaćini. Mnogo je mladih stiglo iz istočnih dijelova Europe, 6000 samo iz Poljske. Na skupu je sudjelovalo i šezdesetak braće iz ekumenske Zajednice u Taizéu. Brat Roger Schutz osnovao je tu jedinstvenu ekumensku zajednicu, čiji su članovi katolici i protestanti, 1940. godine. Otada je Taizé diljem Europe postao pojam tjednih duhovnih susreta, posebice za mlade.</p>
<p>Istoga dana kad je započeo susret u Lisabonu, iz Rima je stigla vijest da je u 81. godini života preminuo jedan od katoličkih pionira međureligijskog dijaloga, belgijski isusovac Jacques Dupuis. Od 1948. do 1984. o. Dupuis je radio u Indiji, a od 1984. do 1998. predavao je na Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu. Svojim je teološkim radom utro put teologiji međureligijskog dijaloga. Ne bez poteškoća. Kongregacija za nauk vjere smatrala je kako neke postavke u njegovu djelu »Na putu prema kršćanskoj teologiji ekumenskog pluralizma« iz 1997. godine nisu u skladu s naukom Crkve. Kao istinski sin Crkve, on je sporne dijelove revidirao. Nije doživio objavljivanje svojega posljednjeg i zaključnog djela »Ne gasite Duha«. <hi rend="bold">(Da. G.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>VATIKAN</p>
<p>
<hi rend="bold">Papa okupio dva milijuna hodočasnika</hi>
</p>
<p>»Hodočasnička bilanca« Svete Stolice za 2004. godinu opet iznosi dojmljive brojke. Prema statistici koju je 29. prosinca - na dan posljednje prošlogodišnje audijencije Ivana Pavla II. - objavio Tiskovni ured, Papu je 2004. u Rimu vidjelo 2,2 milijuna vjernika. Prema statističkim podacima, više od milijun hodočasnika bilo je nazočno na nedjeljnim i blagdanskim molitvama Anđeoskog pozdravljenja na Trgu sv. Petra i u Castel Gandolfu. Na liturgijskim slavljima sudjelovalo je 520.000 vjernika, a Sveti Otac je u posebne audijencije primio čak 200.000 ljudi. Na generalnim audijencijama, uobičajeno srijedom, u Dvorani audijencija, na Trgu sv. Petra i u Castel Gandolfu nazočno je bilo 504.600 hodočasnika.</p>
<p>U tu visoku brojku nisu ubrojeni svi oni vjernici koje je Papa susreo na svojim pastoralnim pohodima u Bern, Lurd i Loreto. Kako je vidljivo iz statistike, brojka vjernika sudionika na generalnim audijencijama (504.600) raste već treću godinu uzastopce. Dakako, nitko nije ni očekivao ni predviđao da bi se brojka od gotovo milijun i pol vjernika iz Svete godine 2000. mogla nadići. Da je Ivan Pavao II. - dakako, uz Vječni Grad - pravi »magnet« za hodočasnike, potvrđuje i brojka da ga je u 26 godina pontifikata pohodilo 17,6 milijuna vjernika koje je susretao na razne načine i primio u 1160 generalnih audijencija. Papa je svake godine održavao više od 40 audijencija, osim prve, 1978, kada je 16. listopada kao kardinal Karol Wojtyla tek izabran za 264. papu i u kojoj je imao tek 9 generalnih audijencija. I godina 1981. - ona u kojoj je na njega izvršen teški atentat - »ispodprosječna« je sa 32 audijencije. Nakon atentata 13. svibnja, u 17,19 sati, koji je izvršio Turčin Ali Agca, Ivan Pavao II. teško je ranjen i šest je sati proveo na operacijskome stolu poliklinike »Gemelli«. I godine 1992. bilo je manje generalnih audijencija - 37, opet zbog Papinih zdravstvenih problema. Te je godine sam Papa 12. srpnja - prvi put u povijesti - vjernike na Trgu sv. Petra pozvao da mole za njega, jer je te večeri ponovno odlazio u »Gemelli« na pretrage. Tri je dana kasnije - 15. srpnja - podvrgnut kirurškom zahvatu u kojemu mu je otklonjen dobroćudni tumor na crijevima, a bolnicu je napustio 26. srpnja 1992. <hi rend="bold">(rr)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>KINA</p>
<p>
<hi rend="bold">Dva lica iste Crkve</hi>
</p>
<p>Katolici u Narodnoj Republici Kini podijeljeni su na »legalne« i »ilegalne«, ali Crkva je samo jedna. Istaknuo je to nekadašnji predsjednik Papinske komisije Pravda i mir kardinal Roger Etchegaray. Poznat u svijetu kao česti »Papin posebni izaslanik« u mirovnim pitanjima, kardinal Etchegaray istaknuo je to u svojoj novoj knjizi »Kršćanima«. Knjiga je objavljena krajem prosinca prošle godine u Francuskoj, a u njoj kardinal Etchegaray sažima i iskustva s više posjeta Kini. »Kada se govori o katolicima u Kini, uvijek se govori o 'patriotskoj' i 'podzemnoj' Crkvi. No, ne postoje dvije Crkve, jer vjernici koji nisu državno priznati traže svoje pravo da budu kao i drugi katolici te da budu priznati kao pravi i patriotski građani Kine. Bilo kojoj zajednici pripadali, katolici Narodne Republike Kine žele služiti Bogu i istodobno svojoj zemlji. Ne postoje dvije zajednice, već samo dva lica iste Crkve. Unatoč progonima, koji još nisu prestali, u Kini nikada nije bilo šizmatičke, otpadničke Crkve«, doslovno je napisao kardinal Etchegaray. <hi rend="bold">(rr)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>IRAK</p>
<p>
<hi rend="bold">Irački kršćani uglavnom bez polnoćke</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Od početka godine napadnuto je više od 25 crkava, više od 300 kršćana je ubijeno, a sve su češće otmice, prijetnje, silovanja...</hi>
</p>
<p>Sve drugo nego idila bio je ovogodišnji Božić za iračke kršćane. U Bagdadu i drugim većim iračkim gradovima gdje postoje kršćanske crkve u svetoj božićnoj noći uglavnom nije bilo misa polnoćki, jer jedva da se koji kršćanin nakon pada mraka odlučio napustiti svoj dom. Osim toga, mnogi su svećenici slijedili primjer kaldejskoga katoličkog patrijarha Emmanuela III. Dellyja koji je otkazao polnoćku u znak prosvjeda protiv sve češćih napada na kršćane i kršćanske institucije. »Nema mira, nema sigurnosti. Svi smo mi u opasnosti. Stoga molimo za mir, za sigurnost za našu djecu. Kažemo 'ne' neprijateljstvu i terorizmu. Nade polažemo u izbore i u potporu Pape, koji nam ulijeva hrabrost jer se zalaže za mir i ljudska prava u našoj zemlji.«</p>
<p>Tu je mračnu sliku stvarnosti iračkih kršćana u javljanju za Radio Vatikan, prema agenciji Kath-press, ocrtao pomoćni kaldejskokatolički biskup mons. Shelmon Warduni na samu svetkovinu Kristova rođenja u subotu 25. prosinca. Neki su svećenici ipak slavili polnoćku. Jedan od njih je bio Andreas Abouna, župnik župe Blažene Djevice Marije u bagdadskoj četvrti Al-Mansour. Na misi se okupilo osamdesetak vjernika. »Ako Bog tako želi, ove ćemo godine posljednji put slaviti Božić u vrijeme patnje, koja već ionako tako dugo traje. Molim da se mir vrati u našu zemlju i da sve snage društva pronađu put do dijaloga, bez kojega nećemo moći nanovo izgraditi svoju zemlju«, rekao je u propovijedi bagdadski župnik. Malobrojne polnoćke proslavljene su kasno popodne ili u ranim večernjim satima i pod velikim mjerama sigurnosti.</p>
<p>Odluka pastira kršćanskih Crkava u Iraku da se ne slavi polnoćka bilo je jedino razumno rješenje nakon sve učestalijih napada na kršćanske crkve. Posljednji val napada dogodio se u vrijeme neposredne priprave za Božić, neposredno prije krvavoga napada na američku vojnu bazu u Mosulu u kojoj su, prema službenim izvorima, smrtno stradale 22 osobe, od čega 19 Amerikanaca u srijedu 22. prosinca. Dva dana ranije napadnute su čak tri kršćanska mjesta u Mosulu i okolici, izvijestio je agenciju »Asia News« kaldejskokatolički nadbiskup Mosula mons. Mar Paulos Faraj Rahho. Riječ je o sirskopravoslavnoj katedrali i biskupskom dvoru koji se na nju naslanja, o sirskokatoličkoj crkvi u Al-Bishari te o kaldejskokatoličkoj katedrali i biskupskom dvoru u Mosulu.</p>
<p>Božić u strahu samo je epilog tragedije koja je pogodila iračke kršćane u protekloj godini. Na tu je tragediju podsjetila u četvrtak 23. prosinca humanitarna organizacija »Društvo za ugrožene narode« (GfbV) sa sjedištem u Göttingenu u Njemačkoj. Neovisno o tome osjećaju li se irački kršćani, njih oko 700.000 Arapima ili pripadnicima asirskokršćanskoga nacionalnog pokreta, svima njima prijeti progonstvo. Isto vrijedi i za 50.000 pripadnika sljedbe mandejaca koji tvrde da svoje korijene vuku od Ivana Krstitelja. Od početka 2004. godine započeli su napadi na crkve i crkvene ustanove, ubojstva, otmice i silovanja, za koja su odgovorni islamski ekstremisti, arapski nacionalisti te pripadnici stranke Baath bivšeg diktatora Saddama Husseina, izjavio je generalni tajnik GfbV-a Tilman Zülh.</p>
<p>Prvi napadi započeli su krajem 2003. godine. najprije su u prosincu dvije eksplozivne naprave pronađene u kršćanskim školama u Bagdadu i Mosulu. Prva je bomba eksplodirala upravo na Badnjak 2003. godine u jednoj crkvi u Mosulu. Dosada ne ciljano napadnuto više od 25 crkava, a neke su u potpunosti razorene. Napadi su se najčešće događali, tvrdi Zülh, ili nakon muslimanskog petka ili prije kršćanske nedjelje. Dosada je u Iraku ubijeno više od 300 kršćana. Generalni tajnik GfbV-a iznio je detaljan popis ubojstava. Neka od njih užasavaju svojom okrutnošću. Tako je, primjerice, 11. srpnja 2003. godine ubijen Mohannad Malawi jer je odbio izručiti svoju sestru da bude silovana. U rujnu su teroristi u Mosulu odrubili glave dvojici asirskih kršćana, a videozapis egezekucije nudio se na prodaju na gradskim tržnicama... Kršćani su također omiljene žrtve otmica jer su otimači svjesni kako su vrlo ranjivi dio društva, kako se neće žaliti nego će biti sretni ako otkupninom mogu spasiti svoje najmilije. Prijetnje, grafiti s porukama mržnje, protjerivanja sa sveučilišta, prisiljavanje žena da prikrivaju lica - svemu su tome prema izvještaju tajnika GfbV-a izloženi kršćani. Ne čudi stoga što mnogi žele napustiti zemlju. Većina kršćana u Basri to je već učinila. <hi rend="bold">(Da. G.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>OTVORENA VATIKANSKA ZAKLADA »MILOSRDNI SAMARIJANAC«</p>
<p>
<hi rend="bold">Odgovor na Papin poziv za oboljele od AIDS-a</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»Katolička je Crkva od samog početka toga užasnoga zla uvijek davala svoj doprinos, bilo u sprečavanju prenošenja virusa HIV-a, bilo u pružanju pomoći oboljelima i njihovim obiteljima, na medicinskom, društvenom, duhovnom i pastoralnom polju. U ovome je trenutku 26,7% centara za liječenje HIV-a i AIDS-a u svijetu u katoličkim rukama.«</hi>
</p>
<p>Oboljelima od AIDS-a diljem svijeta i njihovim najbližima potrebna je medicinska i socijalna pomoć - poručio je svijetu papa Ivan Pavao II. osnivajući vatikansku zakladu za pomoć najtežim bolesnicima, osobito oboljelima od AIDS-a. Zaklada pod imenom »Milosrdni Samarijanac« predstavljena je javnosti u petak 17. prosinca u Vatikanu. Novu su zakladu Svete Stolice predstavili predsjednik Papinskoga vijeća za pastoral zdravlja meksički kardinal Javier Lozano Barragán, tajnik tog vijeća mons. José Luis Redrado Marchite, njegov podtajnik o. Felice Ruffini te dr. Giuseppe Ippolito s rimskoga Nacionalnog instituta za infektivne bolesti »Lazzaro Spallanzani«. Zakladom će upravljati Papinsko vijeće za pastoral zdravlja, a početni kapital od 100.000 eura darovao joj je sam Papa. Prema austrijskoj agenciji Kathpress, »Milosrdni Samarijanac« je već dobio prve donacije. Službeno je zakladu 12. rujna ove godine utemeljio papa Ivan Pavao II. u prisutnosti državnoga tajnika Svete Stolice kardinala Angela Sodana i kardinala Lozana Barragána.</p>
<p>
<hi rend="bold">U katoličkim je rukama 26,7% centara za oboljele od AIDS-a</hi>
</p>
<p>»HIV/AIDS jedna je od najrazornijih epidemija našega vremena. Riječ je o ljudskoj drami koja zbog svoje težine i raširenosti spada među najveće izazove zdravstva na svjetskoj razini«, rekao je na predstavljanju zaklade kardinal Lozano Barragán. »Odgovarajući na hitni poziv Svetoga Oca«, rekao je nadalje kardinal, »Katolička je Crkva od samog početka toga užasnoga zla uvijek davala svoj doprinos, bilo u sprečavanju prenošenja virusa HIV-a, bilo u pružanju pomoći oboljelima i njihovim obiteljima, na medicinskom, društvenom, duhovnom i pastoralnom polju. U ovome je trenutku 26,7% centara za liječenje HIV-a i AIDS-a u svijetu u katoličkim rukama... Osim tog neprocjenjivog i hvale vrijednog zalaganja, Papinsko vijeće za pastoral zdravlja prihvatilo je poziv Svetoga Oca koji je, obraćajući se biskupskim konferencijama Amerike, Australije i Europe, zatražio da se pridruže afričkim pastirima kako bi učinkovitije odgovorili na opasnost AIDS-a. Upravo je u tu svrhu Papa osnovao spomenutu Zakladu 'Milosrdni Samarijanac'. Naši centri koji se brinu za oboljele od AIDS-a, unatoč svemu što čine, s jedne strane nemaju sredstava za potrebne lijekove, a s druge nisu dovoljni da bi pokrili najveće potrebe.«</p>
<p>
<hi rend="bold">Crne brojke i još strašnija predviđanja</hi>
</p>
<p>Predsjednik Papinskoga vijeća za zdravstvo iznio je podatke Ujedinjenih naroda za 2003. godinu: od pojave bolesti u osamdesetim godinama prošloga stoljeća umrlo je više od 22 milijuna ljudi. Procjenjuje se da u ovome trenutku ima gotovo 38 milijuna zaraženih. U 2003. godini umrlo je 2,9 milijuna ljudi, a virusom HIV-a je zaraženo 4,8 milijuna. U svjetskim razmjerima AIDS je postao prvim uzrokom smrti u dobi od 15 do 49 godina. Na crnom je prvom mjestu po oboljelima u Africi - gdje je HIV najrašireniji - Južnoafrička Republika s 5,3 milijuna; slijede Nigerija s 3,6 milijuna, Zimbabve s 1,8 milijuna, potom Tanzanija (1,6 milijuna), Mozambik (1,3), Etiopija (1,2), Kenija (1,2) te Kongo s 1,1 milijun oboljelih. Na oba američka kontinenta prednjače SAD s 950.000 oboljelih, a slijede Brazil (660.000), Haiti (280.000), Kolumbija (190.000), Meksiko (160.000), Argentina (130.000) te Venezuela (110.000). U Aziji je najugroženija Indija s 5,1 milijuna oboljelih te s obzirom na broj stanovnika Tajland s 570.000. U Europi prednjače Rusija (860.000) i Ukrajina (360.000), a od zapadnoeuropskih zemalja Italija (140.000) i Francuska (120.000). Još više plaše predviđanja. Kardinal Lozano Barragán je tako iznio podatak da će 2025. godine u Indiji biti 31 milijun oboljelih, a u Kini 18 milijuna. Osobit problem jesu djeca koja zbog HIV-a ostaju siročad. Samo 2003. godina 5,2 milijuna nove siročadi.</p>
<p>
<hi rend="bold">Najljepši dar djetetu Isusu</hi>
</p>
<p>Kardinal je naglasio kako je Božić idealni povod svim ljudima dobre volje koji mogu i žele dati svoj prilog novoj zakladi »kako bi se spasili toliki životi i olakšali toliki drugi«. Poziv je upućen »prije svega biskupima i njihovih biskupijama, svećenicima, zakladama za karitativna djela te svim ljudima dobre volje«. Pozvani su »trajno se organizirati kako bi velikodušno odgovorili na poziv Svetoga Oca i dali svoj doprinos«. »Bio bi to najvredniji dar koji možemo dati Djetetu Isusu«, zaključio je kardinal Lozano Barragán, koji je ujedno i predsjednik Zaklade »Milosrdni Samarijanac«.</p>
<p>Znakovito je da kardinal uopće nije spomenuo raspravu o tome jesu li prezervativi rješenje u borbi protiv epidemije ili nisu. Austrijska agencija Kath-press prenijela je njegovu izjavu kako se osnivanje zaklade nije željelo povezati s tim pitanjem. Naglasio je kako je rasprava o uporabi prezervativa legitimna, a isto je tako legitimno i katoličko stajalište kako se pandemija može učinkovito spriječiti odgojem za bračnu vjernost i predbračnu suzdržljivost.</p>
<p>Prilozi za zakladu mogu se uplatiti u eurima ili američkim dolarima na jedan od tekućih računa vatikanske banke - točan naziv: »Istituto per le Opere di Religione« (I. O. R.) - ili međunarodnim bankovnim čekom naslovljenim na: Cardinale Javier Lozano Barragán, Presidente della Fondazione »Il Buon Samaritano«, Palazzo S. Paolo, Cittá del Vaticano. Za dodatne informacije, na jednom od većih europskih jezika, otvoreni su telefoni 0039/06/698-83138; -84720; -84799, faks 0039/06/698-83139 te elektronička pošta: <hi rend="italic">goodsamaritan@hlthwork.va. </hi>
<hi rend="bold">(Da. G.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ČAD</p>
<p>
<hi rend="bold">Pronađeni navodni ubojice redovnice</hi>
</p>
<p>Tri muškarca uhićena su 31. prosinca u Republici Čad u središnjoj Africi. Optuženi su za ubojstvo 58-godišnje francuske redovnice. Sada se nalaze u glavnome gradu N'Djameni (Fort Lamy), izvještava austrijski Kath-press, dodajući da su uhićeni oko 85 kilometara južno od glavnoga grada. Ubijena je s. Christiane Philippon iz kongregacije »Notre-Dame-des-Apotres«, poglavarica samostana u Sarhu. Na Badnjak je napadnuta u autu s još tri redovnice, koje su ozlijeđene. Redovnica Monique Soubeiga iz Burkine Faso i Francuskinja Yvonne Boisseau izvan su životne opasnosti, ali se nalaze u bolnici u glavnome gradu N'Djameni. Taj zločin u Čadu je snažno odjeknuo, pa su policijske snage brzo djelovale i uhitile osumnjičenike za ubojstvo s. Christiane. <hi rend="bold">(ml)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">sedam dana u svijetu</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Međunarodna pomoć za poharanu jugoistočnu Aziju, </hi>u čijih desetak zemalja je plimni val tsunami 26. prosinca usmrtio više od 155.000 ljudi, početkom godine dosegla je gotovo dvije milijarde dolara. No zbog oštećenih aerodroma i poremećenih komunikacijskih struktura, uvelike je otežano dovoženje humanitarne pomoći. Obilne kiše i poplave također ometaju dostavu pomoći te povećavaju rizik od različitih epidemija među ranjenima i onima koji su ostali bez krova nad glavom, a takvih je gotovo dva milijuna. U više zemalja svijeta zbog tragedije proglašeni su dani žalosti, kao što je 2. siječnja bilo i u Norveškoj, čijih je nekoliko stotina državljana najvjerojatnije izgubilo živote. U Švedskoj pak, čije se žrtve procjenjuju na gotovo 3000 stradalih, tisak i građanstvo napali su vodstvo zemlje zbog sporog reagiranja u slanju spasilačkih ekipa. Prva i dosad jedina hrvatska žrtva tsunamija je 3-godišnja djevojčica Vivan Slot, unuka Helene Jasne Mencer, rektorice Zagrebačkoga sveučilišta.</p>
<p>
<hi rend="bold">Nove žrtve u Iraku </hi>padaju i u novoj 2005. godini. Tako su 4. siječnja u napadu na konvoj vozila ubijen guverner Bagdada Ali Radi al-Haidari i njegov tjelohranitelj. Istoga dana u eksploziji autobombe ispred zapovjedništva posebnih snaga iračkog ministarstva unutrašnjih poslova poginulo je deset osoba (od toga 8 policajaca), a 56 ih je ranjeno. Dan ranije u istovrsnom napadu u blizini stožera premijera Alawija poginula su 2 policajca, a 25 osoba je ranjeno.</p>
<p>
<hi rend="bold">Na sjeveru pojasa Gaze poginulo je sedam Palestinaca</hi>, u napadu izraelskih tenkova 4. siječnja u Beit Lahyi. Tenkovi su u područje Gaze upali 2. siječnja da bi spriječili palestinske prekogranične raketne napade na grad Beit Hanoun, koji su započeli odmah nakon židovskog pretresa izbjegličkog kampa na jugu Gaze. Novi val nasilja nov je izazov i za Arafatova mogućeg nasljednika Mahmuda Abasa, uoči palestinskih predsjedničkih izbora 9. siječnja.</p>
<p>
<hi rend="bold">SAD se odriče uporabe mina koje se ne mogu otkriti standardnim detektorima</hi>, objavio je glasnogovornik State Departmenta Bloomfield 3. siječnja u Washingtonu, dodavši da će se nakon 2010. odreći i svih trajnih mina.</p>
<p>
<hi rend="bold">U 2004. godini na poslu je poginulo 56 novinara</hi>, prema podacima Odbora za zaštitu novinara objavljenima 3. siječnja. Od toga, čak 36 novinara je ubijeno, što izaziva dodatnu zabrinutost.</p>
<p>
<hi rend="bold">U Brusselu susret dijaloga islama i judaizma</hi>, započet 3. siječnja, okupio je stotinjak imama i rabina iz cijeloga svijeta, koji će u četverodnevnom radu i zasjedanjima raspravljati o naobrazbi imama i rabina te o tome kako izbjeći krize identiteta.</p>
<p>
<hi rend="bold">U Njemačkoj novi zakon o useljavanju stranaca </hi>stupio je na snagu 1. siječnja. Njime se olakšava useljavanje visokokvalificiranih, a otežava ulazak nekvalificirane radne snage, koja često pada na teret društva. Novim zakonom strani studenti nakon završetka studija imaju godinu dana vremena da nađu posao i u tom slučaju mogu dobiti trajnu boravišnu i radnu dozvolu.</p>
<p>
<hi rend="bold">U Njemačkoj se uvodi cestarina za teretna vozila</hi>, od 1. siječnja, na način da će vozila koja prelaze težinu od 12 tona po kilometru vožnje plaćati 12,4 centa.</p>
<p>
<hi rend="bold">Dosadašnji ukrajinski premijer Janukovič podnio ostavku</hi>, 31. prosinca, premda je u izjavi emitiranoj na televiziji i opet ponovljeni drugi krug izbora proglasio »nezakonitim«. Rekao je da smatra nemogućim obavljati bilo koju funkciju u državi čiju će vladu voditi strane zemlje. Dan ranije Središnje izborno povjerenstvo odbacilo je njegovu žalbu vezano uz nepravilnosti oko utvrđivanja rezultata izbora (na kojima je Janukovič dobio 44,19 posto glasova, naspram 51,99 Viktora Juščenka).</p>
<p>
<hi rend="bold">Talijanski premijer Berlusconi napadnut </hi>je 31. prosinca na Trgu Navona u Rimu, kad je na njega tronožac fotoaparata bacio 28-godišnji Roberto dal Bosco iz Mantove. Berlusconi je lakše ozlijeđen iza uha i po vratu. Već 2. siječnja napadač je pušten iz zatvora, uz obvezu boravka i redovitog prijavljivanja u svom mjestu.</p>
<p>
<hi rend="bold">U Kini poginulo dvadeset rudara. </hi>U eksploziji plina u rudniku ugljena Zhenzhuling u pokrajini Hunan, 31. prosinca, poginulo je deset rudara, dok je dan ranije u rudniku Gunagxi, zbog poplave živote izgubilo njih deset.</p>
<p>
<hi rend="bold">U požaru diskoteke u Argentini poginulo je 175 osoba</hi>, u noći s 30. na 31. prosinca. U požaru u središtu glavnog grada Buenos Airesa još je 620 ozlijeđenih osoba, a toliki mladi (mahom u dobi od 12 do 20 godina) nastradali su zato što su se samo dvoja vrata mogla otvoriti, tako da je došlo do pravog »stampeda« nakon što je tijekom rock-koncerta ispaljivanjem pirotehničkih sredstava nenadano buknuo požar.</p>
<p>
<hi rend="bold">Hrvatska druga na popisu zemalja koje su investirale u BiH</hi>, u prvih devet mjeseci 2004. godine, objavila je 29. prosinca Centralna banka BiH. Hrvatska ulaganja dosegnula su 140 milijuna konvertibilnih maraka, dok je na prvom mjestu Austrija čije su izravne investicije iznosile 269 milijuna KM.</p>
<p>
<hi rend="bold">Oteti hrvatski inženjer Ivan Roso oslobođen je </hi>28. prosinca, tri dana nakon što su ga u Nigeriji, kod grada Ekeremora, oteli pripadnici militantne skupine Induwina. Zajedno s njime oteto je i 15 nigerijskih radnika, koji su odmah bili pušteni na slobodu, a otmičari su za Rosino oslobađanje tražili ulaganja kompanije Shell u korist lokalne zajednice.</p>
<p>
<hi rend="bold">Bivši talijanski premijer Andreotti oslobođen je optužbi za odnose s mafijom</hi>, odlukom talijanskoga Vrhovnog suda donesenom 28. prosinca u Rimu. Tako je potvrđena odluka drugostupanjskog suda u Palermu, po kojoj Andreotti 80-ih nije imao veze s organizacijom Cosa nostra, a za moguće ranije veze optužba zastarijeva.</p>
<p>
<hi rend="bold">Bošnjački jezik postaje izborni predmet u prva dva razreda osnovnih škola u Srbiji, </hi>u sredinama u kojima žive Bošnjaci, odluka je koju je 27. prosinca donijelo Ministarstvo prosvjete i sporta u Beogradu, na prijedlog Savjeta za nacionalne manjine Srbije.</p>
<p>
<hi rend="bold">Janica Kostelić osvojila drugo mjesto u Semmeringu</hi>, 29. prosinca, u slalomskoj utrci u kojoj je pobijedila Austrijanka Marliers Schild. Bodove su osvojile i hrvatske skijašice Nika Fleiss i Ana Jelušić, na 18. i 19. mjestu.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>AKCIJA HRVATSKOGA CARITASA »ZA 1000 RADOSTI«</p>
<p>
<hi rend="bold">Prikupljeno dva milijuna i sedamsto tisuća kuna</hi>
</p>
<p>U božićnoj humanitarnoj akciji Hrvatskoga Caritasa »Za 1000 radosti«, kojom se prikuplja pomoć za 1000 najsiromašnijih obitelji u Hrvatskoj, a u koju su se uključili brojni pojedinci, tvrtke, gradovi i škole - do 29. prosinca 2004. prikupljeno je 2 milijuna i sedamsto tisuća kuna.</p>
<p>Akcija završava na blagdan sv. Tri kralja, tj. 6. siječnja 2005. godine, te se očekuje da će ukupna vrijednost donacija do zaključenja akcije značajno porasti.</p>
<p>Od tog se iznosa očekuje oko 2 milijuna kuna se u novčanim sredstvima, a ostatak u proizvodima i uslugama (prehrambene namirnice, odjeća, obuća, loživo ulje, školski pribor, igračke i sl.). Distribucija sredstava prema obiteljima, kako novčanih, tako i proizvoda, već je započela posredovanjem biskupijskih odnosno župnih Caritasa.</p>
<p>Kako akcija traje do 6. siječnja 2005. godine, građani se i nadalje mogu uključiti u akciju kupnjom 3D kartica na svim prodajnim mjestima »Tiska« diljem Hrvatske i benzinskim postajama Ine. Hrvatski Caritas, također, poziva tvrtke koje se još nisu uključile u akciju da doniranjem sredstava, roba ili usluga aktivno pridonesu rješavanju pitanja siromašnih u Hrvatskoj »Otkrivajući novu dimenziju darivanja«.</p>
<p>
<hi rend="bold">Tisuću obiteljskih paketa</hi>
</p>
<p>Donacijom od tisuću obiteljskih paketa uključila se i tvrtka »Podravka« koja u svojim obiteljskim paketima daje neke od najpoznatijih svojih proizvoda. Ti paketi već su pred Božić krenuli na put do tisuću obitelji u potrebi kako bi im blagdan Božića bio radosniji.</p>
<p>Hrvatski Caritas tisuću »Podravkinih« obiteljskih paketa raspodjeljuje putem mreže 14 biskupijskih Caritasa. U Caritas Zagrebačke nadbiskupije, Caritas Varaždinske biskupije, Caritas Požeške biskupije, Caritas Đakovačke biskupije, Caritas Riječke nadbiskupije, Caritas Porečke biskupije, Caritas Gospićke biskupije, Caritas Zadarske nadbiskupije, Caritas Splitske nadbiskupije, Caritas Šibenske biskupije Šibenik te u Caritas Dubrovačke biskupije upućeno je po 80 »Podravkinih« obiteljskih paketa. U Caritas Križevačke eparhije, Caritas Krčke biskupije te u Caritas Hvarske biskupije upućeno je po 40 paketa. Biskupijski Caritasi potom raspodjeljuju obiteljske pakete među obiteljima čije im je stanje poznato, prema prioritetnim listama načinjenima na temelju podataka župnih Caritasa.</p>
<p>
<hi rend="bold">Osam stotina obroka za najsiromašnije</hi>
</p>
<p>Tridesetak djece iz prognaničkog i izbjegličkog naselja Mala Gorica kraj Petrinje boravilo je u srijedu 22. prosinca na Božićnom sajmu Zagrebačkog velesajma u okviru božićne humanitarne akcije Hrvatskoga Caritasa »Za 1000 radosti«. Taj boravak »u zemlji zabave, snova i bajki u kojoj vlada smijeh, opuštenost i razonoda« zajednički je dar Hrvatskoga Caritasa i Zagrebačkoga velesajma djeci iz naselja Mala Gorica kako bi im poslijepodne u veselom okruženju bilo prava priprava za radost božićnih blagdana.</p>
<p>U prognaničkom i izbjegličkom naselju Mala Gorica sada još uvijek boravi oko 133 obitelji, uglavnom prognanici iz Vukovarsko-srijemske i Sisačko-moslavačke županije te izbjeglice iz BiH. Iako u naselju uglavnom prevladava starija populacija, u njemu sada živi i sedamdesetak djece i mladih, među kojima su neki u naselju i rođeni. Naselje je izgrađeno 1995. godine zahvaljujući donaciji japanske Vlade i UNHCR-a.</p>
<p>U božićnoj akciji Hrvatskoga Caritasa »Za 1000 radosti« darovala je tvrtka Compass Group International oko 800 obroka kuhane hrane za pet javnih kuhinja. U Caritasovim pučkim kuhinjama u Osijeku i Splitu te u tri javne kuhinje u Zagrebu; kuhinji Udruge sv. Vinka Paulskoga u Frankopanskoj 17, kuhinjici franjevačkoga samostana na Kaptolu 9 te pučkoj kuhinji sestara Misionarki ljubavi - sestara Majke Terezije u Jukićevoj 24 tâ je tvrtka pripremila i poslužila oko 800 obroka, a donirala je i 100 kompleta novog posuđa i pribora za jelo dvjema kuhinjama: kuhinji sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu te Domu za stare i nemoćne u Ogulinu.</p>
<p>
<hi rend="bold">Pet tisuća hlača</hi>
</p>
<p>Tvrtka »Varteks« uključila se u božićnu humanitarnu akciju Hrvatskoga Caritasa »Za 1000 radosti«, akciju prikupljanja pomoći za tisuću siromašnih obitelji u Hrvatskoj, donacijom 5000 Levi's jeans hlača. Hrvatski će Caritas i ovu, kao i druge donacije u novčanim sredstvima, proizvodima ili uslugama raspodijeliti biskupijskim Caritasima koji će ih potom uputiti župama. <hi rend="bold">(m)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">intervju</hi>
</p>
<p>RAZGOVOR S DR. JOSIPOM JELENIĆEM, DEKANOM FAKULTETA DRUŠTVENIH ZNANOSTI PAPINSKOGA SVEUČILIŠTA GREGORIJANA U RIMU</p>
<p>
<hi rend="bold">Nezamjenjiva je uloga i odgovornost Crkve</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»Crkva, i kao Božji narod i hijerarhija, može i mora djelovati na uklanjanju takvog stanja, i to, prije svega, upozoravajući na nepravde a potom iznositi jasna etička načela i kriterije prema kojima mora biti uređeno društvo. U tom smislu Crkva mora činiti uvijek više jer je opasnost da njezin glas slabi s razmjernim jačanjem buke zveketa novca.«</hi>
</p>
<p>»<hi rend="bold">Već sama činjenica 'cvjetanja lihvarskih zajmova' u jednom društvu, s jedne strane, i velikog broja 'pučanstva u nuždi ili prijekoj potrebi' s druge strane, znak je za uzbunu. Riječ je bolesnom gospodarsko-novčanom stanju, pretjeranom socijalnom raslojavanju ali i nemoralnom ponašanju dijela građana i institucija.«</hi>
</p>
<p>Čini se da je danas prava rijetkost u Hrvatskoj pronaći obitelj u kojoj barem jedan član nije »u minusu« ili ne otplaćuje kredit. No ono što zabrinjava jest sve veći porast građana koji gube kuće, pa i živote zbog kredita koje su uzeli pod lihvarskim uvjetima. Nažalost, s ulaskom u novu 2005. godinu u Republici Hrvatskoj ti problemi nisu riješeni niti je najavljeno neko ozbiljnije suočavanje s njima. Upravo je o lihvi i kamatama na simpoziju »Religija i novac« u Zagrebu govorio isusovac prof. dr. Josip Jelenić, dekan Fakulteta društvenih znanosti Papinskoga sveučilišta Gregorijana u Rimu. Stoga smo ga nakon njegova izlaganja zamolili za razgovor.</p>
<p>
<hi rend="bold">Lihva - ponašanje koje nije niti pošteno niti legalno</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">GK: Možete li na početku dati definiciju lihvara i lihvarenja. Koja je razlika između kamata koje daju banke i onih lihvarskih?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Dr. Jelenić: </hi>Lihva se u hrvatskom jeziku određuje kao uzajmljivanje novca onome kome je to prijeka potreba, i to uz visoku kamatu. Izrazi »prijeka potreba« ili »nužda« i »visoka kamata« upućuju na zaključak kako nije riječ o normalnim prilikama i redovitom postupku, već o ponašanju koje nije niti pošteno niti legalno. Sukladno tome, lihvar je osoba (može biti i institucija!) koja drugima pozajmljuje novac uz pretjerano visoku kamatu. Redovito koristi pozajmljivačevo teško ekonomsko stanje kako bi mu mogao nametnuti uvjete po vlastitoj želji i u vlastitu korist. Nije zato neobično da se i među ekonomistima takvo ponašanje smatra nedopuštenim i nepoštenim.</p>
<p>U rečenome već je djelomično odgovoreno i na drugi dio pitanja, to jest koja je razlika između kamata koje daju banke i onih lihvarskih. U načelu, banke bi trebale uzajmljivati uz legalne kamate, to jest umjerene i po zakonu dopuštene. To ne znači da se i same banke ne služe lihvarskim načinom, no postoje zakonske mjere i zakonski načini da ih se »uskladi« sa zakonom. Ne smijemo pri tome zaboraviti da je banka novčana institucija stvorena i upravljana od ljudi. Čovjek je glavni protagonist. On odlučuje, ovisno o oblikovanoj savjesti (prema biti ili prema imati?), kako i na koji način voditi instituciju, upravljati njome u interesu ili protiv interesa općega dobra društva u kojemu živi i djeluje.</p>
<p>Naime, pitanja, probleme i rješenja vezana uz lihvu valja promatrati u okruženju danas važeće slobodnotržišne ekonomije koja je kralježnica kapitalističkoliberalnog sustava čije je djelovanje nužno vezano uz novac i razmjenu, kapital i ulaganje, trgovanje i zaradu. Riječ je dakle o nužnim instrumentima preko kojih se čovjek ostvaruje. Dok služe rastu njegove osobnosti, to jest poštuju etička načela, prihvatljivi su. Postaju opasni kada se pretvaraju u cilj nadređen dostojanstvu osobe. Dosljedno tome, nisam protiv novca, pozajmljivanja, kamata i zarade sve dok služe da, u zajedništvu, radinosti, uzajamnom poštivanju i solidarnosti, ostvarujemo život po mjeri čovjeka stvorenog na sliku i priliku Božju.</p>
<p>
<hi rend="bold">U potpunoj suprotnosti s načelima kršćanske etike</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">GK: Nakon demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj i Domovinskoga rata stanovništvo se suočilo s teškom gospodarskom situacijom. Ljudi su, pritisnuti skupim životom i malim dohocima, »pomoć« tražili kod raznih štedno-kreditnih zadruga koje ljudi često nazivaju lihvarnicama. Te su ih zadruge i njihovi vlasnici kreditirali i s 400% godišnjih kamatom i tako su mnoge obitelji ekonomski upropaštene. Možete li ocijeniti takvo djelovanje »lihvara i lihvarnica« s moralne strane?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Dr. Jelenić: </hi>Da je takvo djelovanje neljudsko i nemoralno, nije potrebno dokazivati. Ljudi i institucije koje su se ponašale na takav nedopušten način savršeno su slijedili liberističkoliberalnu logiku, to jest zaraditi što više i što brže. To je svojevrsni ekonomski makijavelizam koji ciljem opravdava sredstva: lihva je dopuštena ili štoviše opravdana ako vodi do brze i jeftine zarade. Takvo razmišljanje i djelovanje je u potpunoj suprotnosti s načelima kršćanske etike koja na prvo mjesto stavlja dostojanstvo osobe i sukladno tome ističe kako ekonomska i novčana djelatnost moraju biti instrument promicanja ljudskosti, a ne postati svrha samoj sebi (usp. Centesimus annus, 60, 61).</p>
<p>
<hi rend="bold">GK: Govorili smo o jednoj strani. U kakvoj su ulozi oni građani koji dižu lihvarske kredite? Jesu li i oni odgovorni?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Dr. Jelenić: </hi>Već sama činjenica »cvjetanja lihvarskih zajmova« u jednom društvu, s jedne strane, i velikog broja »pučanstva u nuždi ili prijekoj potrebi« s druge strane, znak je za uzbunu. Riječ je bolesnom gospodarsko-novčanom stanju, pretjeranom socijalnom raslojavanju ali i nemoralnom ponašanju dijela građana i institucija. Teško je odvagnuti odgovornost »pučanstva u prijekoj potrebi«. Koliko su sami odgovorni za nastalo stanje a koliko cjelokupni sustav u kojemu živimo? Mislim da je trenutna situacija u hrvatskom društvu više posljedica sebičnog i bahatog ponašanja pojedinaca, pojedinih struktura i institucija nego nebrige i nerada ljudi u životnim potrebama. Dodajmo tome i često nepoznavanje funkcioniranja slobodnotržišnog gospodarskog i financijskog sustava kao i pijetističkog stava prema njemu sa strane većine građana u »prijekoj potrebi«. U razgovoru s njima često čujem odgovore: »Mi smo mislili da će nam pomoći! Mi smo im vjerovali!« Možda je ta naivnost dio odgovornosti koju snose za nastalo stanje u kojem se nalaze?</p>
<p>
<hi rend="bold">Korumpirana vlast ne donosi pravedne zakone</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">GK: Hrvatska je vlast tek nedavno radila na novome zakonu o propisanoj visini kamata. Kada se govori o fenomenu lihvarenja, može li se i u tome kontekstu govoriti o grijehu državnih struktura?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Dr. Jelenić: </hi>Prije odgovora riječ-dvije s obzirom na novi zakon o propisanoj visini kamata. Hrvatske vlasti moraju voditi računa o dvije činjenice. Prvo, zakon mora biti u službi dobra svih građana, ponajprije siromašnih, to jest općega dobra (nacionalnog dobra!). Drugo, mora voditi računa o međunarodnom financijskom okruženju (koje već Pio XI. naziva »ekonomski imperijalizam« i »odurni novčani internacionalizam« kome je domovina tamo gdje je dobro [usp. Quadragesimo anno 109]) koje često određuje, javno ili prikriveno, zakonsku stopu kamata nacionalnih banaka. Hoće li vlast ostvariti prvo i imati snage oduprijeti se samovolji drugoga, ovisi o poštenju i mudrosti ljudi na vlasti. Nemoralni ljudi, korumpirana vlast redovito ne donose pravedne zakone.</p>
<p>Prema kršćanskoj etici, grijeh je vezan uz osobu: čovjek griješi. Grijeh je osobna odluka za zlo a protiv dobra. Međutim, taj isti čovjek je društveno biće (uz religiozno i razumno), to jest biće u relaciji s drugim ljudima. Kvaliteta i duhovno zdravlje odnosa s drugima ovisi o osobnom duhovnom stanju. Ako se čovjek osobno odlučuje za zlo, posljedice te odluke nužno prenosi i na odnose s drugima. Tako oblici zajedničkog života - institucije, strukture, organizacije - na neki način postaju sudionici osobnog grijeha koji tako poprima dimenzije »zajedničkog grijeha« ili »grešnih struktura«. Cjelokupna situacija postaje to ozbiljnija što se tako stvoreni sustav nameće čovjeku i pretvara ga u predmet svoje nutarnje logike i zahtjeva. Zbog toga se čovjek često osjeća nemoćnim i nesposobnim za bilo kakvu promjenu. Kako izaći iz takve situacije? Osobnim obraćenjem! Svaki čovjek je pozvan činiti moralno dobro. To znači trajno, osobno i zajedničko, nastojanje u moralno ispravnom životu i ponašanju. U tom smislu kršćanska etika je nezaobilazna.</p>
<p>
<hi rend="bold">»Crkva treba lihvu osuđivati, a ne je 'posvećivati'«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">GK: Čini se da ponekad dolazi do »sukoba interesa«. Primjerice, neke štedno-kreditne zadruge, štedionice i banke koje daju »lihvarske« kredite sudjeluju u nekim humanitarnim projektima, pomažu u obnovi crkava, Caritasu... Kako bi se, ako se zna koje je podrijetlo toga novca, Crkva trebala postaviti?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Dr. Jelenić: </hi>Možda bi prije trebali govoriti o »sukobu u savjesti« nego o »sukobu interesa«. Nije dopušteno činiti zlo da biste postigli dobro! Ne može se prihvatiti logika da zarada lihvom stečena samu sebe opravdava time što se dijelom pretvara u humanitarne i nabožne svrhe. Je li dobrotvorna akcija samo opravdanje za nastavljanje lihvarenja ili nešto drugo? Crkva, u tom slučaju, mora voditi računa o dvije stvari: promicati dostojanstvo svake osobe (i tom smislu poštivati i zaštititi je) i, u skladu sa svojim poslanjem, odvažno i nedvosmisleno upozoravati na nepravdu. Lihvu treba žigosati i javno osuđivati, a ne je »posvećivati«!</p>
<p>
<hi rend="bold">GK: Gotovo uvijek kada se govori o nekim negativnim fenomenima ističe se da u Hrvatskoj ima gotovo 90% katolika i postavlja se pitanje kako je moguće da se u »katoličkome društvu« događaju takve nepravde prema malome čovjeku kao što je zarađivanje na tuđoj nesreći naplaćivanjem velikih kamata. Može li Crkva u Hrvatskoj raditi na sprečavanju takvoga stanja? Imate li dojam da Crkva danas dovoljno progovara o tom fenomenu?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Dr. Jelenić: </hi>Statistika je uvijek »zavodljiva« i često ne odgovara činjeničnom stanju. Temeljno je pitanje koliko je uvjerenih i praktičnih katolika u hrvatskom društvu. Koliko je onih među katolicima koji svoju vjeru i prijateljstvo s Bogom ispovijedaju i žive osobno i javno? Vjerodostojni katolik je redovito dobar i pošten građanin. Svako osobno i javno djelovanje izvan tog okvira teško da se može zvati katoličkim.</p>
<p>U svjetlu tog razmišljanja nije teško razumjeti »nepravde prema malom čovjeku kao zarađivanje na tuđoj nesreći«. Crkva, i kao Božji narod i hijerarhija, može i mora djelovati na uklanjanju takvog stanja, i to, prije svega, upozoravajući na nepravde a potom iznositi jasna etička načela i kriterije prema kojima mora biti uređeno društvo. U tom smislu Crkva mora činiti uvijek više jer je opasnost da njezin glas slabi s razmjernim jačanjem buke zveketa novca. Konkretno, smatram da treba više poraditi na odgajanju i formiranju katoličkih poduzetnika, bankara, poslovnih ljudi i ljudi u vlasti koji će svoje djelovanje uređivati prema načelima istine, pravde, poštivanja dostojanstva svakog čovjeka, solidarnosti i milosrdne ljubavi.</p>
<p>
<hi rend="bold">Etičke banke kao moguće rješenje</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">GK: Imate li saznanja kako se s tim problemima nose društva, odnosno Crkva u inozemstvu?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Dr. Jelenić: </hi>Ne postoji opći recept prihvatljiv za sve. Crkva se nalazi u društvima s različitim uređenjima i s različitim stupnjem ostvarene demokracije.</p>
<p>Primjerice, Crkva u talijanskom društvu nastoji, osim upozoravanja na nepravde (izazvane lihvom!), podupirati i promicati »etičke banke«. (Slične postoje i u Njemačkoj, Nizozemskoj...) Riječ je o bankama koje vode u katoličkom duhu formirani laici. Crkva, dakle, izravno niti vodi etičke banke niti njima upravlja, ali snažno utječe na njihovo oblikovanje i djelovanje prema etičkim kriterijima na razini programa. Etičke banke promiču »socijalnu ekonomiju«, to jest putem projekata solidarno pomažu ljudima u potrebi. Kapital banke čine ugovorni polozi članova banke koja pozajmljuje ili bez kamata ili uz veoma male kamate.</p>
<p>Valja istaknuti kako u praksi, u okruženju liberističke ekonomije, projekt etičke banke ne ide bez poteškoća. Nacionalni i međunarodni financijski sustav koji je obilježen »pretjeranom fluktuacijom tečajnih razlika i kamatnih stopa na štetu platnih bilanca i opće zaduženosti siromašnih zemalja« (Solicitudo rei socialis 40), teško prihvaća etičke banke. Još više, slijedeći isključivo »logiku zarade«, nastoji ih onemogućiti u njihovoj namjeri i djelovanju i konačno dokinuti. Zasada takve namjere ne priječe Crkvu da uporno podržava ostvarenje etičkih banka koje se, uz donesene zakone na državnoj razini, čine jedinim konkretnim načinom borbe protiv lihve.</p>
<p>Smatram da bi i u Hrvatskoj mogli nešto slično pokušati, bez obzira na lošiju gospodarsku situaciju. Ne »kopirati« već, koristeći se iskustvima drugih, stvarati vlastite štedno-kreditne zadruge ili etičke banke prilagođene hrvatskim prilikama i mogućnostima. Nezamjenjiva je uloga i odgovornost Crkve u tom procesu koja, odgajajući i formirajući poštene i odgovorne ljude i građane (većinom vjernici!), neizravno stvara uvjete socijalne ekonomije kao djelotvornog načina borbe protiv lihve i lihvarenja. Razgovarao: <hi rend="bold">Josip Karić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">propisi-pravo-pravda</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Tko i kada ispunjava uvjete za mirovinu od početka ove godine. Neki mogu biti u nejednakim pravnim situacijama. Oni koji su krajem godine 2004. ispunjavali uvjete za starosnu mirovinu, sada početkom 2005. godine ponovno ne ispunjavaju uvjete.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Mirovinska prava u 2005. godini</hi>
</p>
<p>Za neke osiguranike uvjeti za starosne ili prijevremene starosne mirovine nisu više ispunjeni nakon 1. siječnja 2005. godine i oni će morati opet čekati neko vrijeme ili čak do 6 mjeseci kako bi ponovno ispunili uvjete. Tako npr. osiguranici koji su krajem 2004. godine, u prosincu, doživjeli 63 godine života (muškarci) ili 58 godina života (žene) i ispunjavali su uvjete starosti za starosnu mirovinu ali im je nedostajalo nekoliko dana do ispunjenja uvjeta minimalnog staža od 17 godina i 6 mjeseci, dolaskom u 2005. godinu moraju ispunjavati nove uvjete starosti, tj. ponovno čekati 6 mjeseci da bi doživjeli nove uvjete starosti od 63 godine i 6 mjeseci (muškarac), odnosno 58 godine i 6 mjeseci (žena). No tada im se visina mirovine više ne određuje prema 25-godišnjem prosjeku plaća već prema 28-godišnjem prosjeku plaća, što je za većinu nepovoljnije. Svake godine nove skupine osiguranike imaju nove, strože uvjete starosti za mirovine, jer se u pravilu početkom svake godine traži 6 mjeseci više starosti a smanjuje se broj godina potrebnog staža. Smanjuje se ono što je u pravilu ispunjeno lakše po samoj prirodi staža a istodobno se povećava potrebna starost a također povećava broj obračunskih godina plaća koje se uzimaju za izračun najpovoljnijeg prosjeka plaća, i to za tri godine. Sve to utječe na manju mirovinu.</p>
<p>
<hi rend="bold">Zakon propisuje da se zahtjev za mirovinu može podnijeti najranije 2 mjeseca prije prestanka osiguranja</hi>. Radnik, obrtnik i drugi osiguranici koji rade za plaću mogu podnijeti zahtjev za starosnu mirovinu najranije 2 mjeseca prije prestanka osiguranja (misli se prije prestanka radnog odnosa), jer uz zahtjev se ne podnosi dokaz o prestanku osiguranja nego dokaz o prestanku rada ili djelatnosti na osnovi koje postoji obveza osiguranja). Prema tome, uz zahtjev se treba priložiti i razrješnica odnosno odluka o prestanku ugovora o radu, dokaz o odjavi obrta ili dokaz o prestanku obavljanja djelatnosti.</p>
<p>
<hi rend="bold">Tko ispunjava uvjete za mirovinu u ovoj godini? </hi>Pravo na redovnu starosnu mirovinu tijekom 2005. godine može ostvariti muškarac koji u ovoj godini navršava, odnosno kada doživi 63 godine i 6 mjeseci života i ima ostvarenih najmanje 16 godina i 6 mjeseci mirovinskog staža. Pravo se priznaje od dana navršenja uvjeta starosti i ispunjavanja uvjeta navedenog minimalnog mirovinskog staža. Muškarac koji ima navršenih 40 godina mirovinskog staža može ostvariti pravo na starosnu mirovinu kada u ovoj godini navrši 58 godina i 6 mjeseci života. Pravo na starosnu mirovinu tijekom 2005. godine može ostvariti žena koja u ovoj godini navrši 58 godina i 6 mjeseci života i ima najmanje 16 godina i 6 mjeseci mirovinskog staža. Žena koja navrši 35 godina mirovinskog staža, može ostvariti pravo na starosnu mirovinu kad u ovoj godini navrši 53 godinu i 6 mjeseci života.</p>
<p>
<hi rend="bold">Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu </hi>može ostvariti muškarac koji u ovoj godini ispunjava minimalni staž od 35 godina i navršava 58 godina i 6 mjeseci života, a žena kada ima najmanje 30 godina staža i kada navrši 53 godinu i 6 mjeseci života.</p>
<p>U svim tim slučajevima treba dobro procijeniti jesu li ispunjeni svi uvjeti, jer događa se da netko otkaže ugovor o radu, dobije prekid radnog odnosa i na njegovo mjesto dođe drugi, a nakon toga se u postupku ostvarivanja prava na mirovinu utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za mirovinu, kao npr. kada se neka razdoblja provedena na radu ne priznaju u mirovinski staž zbog nekih okolnosti ili propusta poslodavca. Tada nastaju nerješivi problemi, a dolazi u pitanje čak i ostvarivanje i naknade za nezaposlenost, jer se radilo o sporazumnom prekidu radnog odnosa. Visina mirovina izračunava se ove godine prema prosjeku plaća najpovoljnijih uzastopnih 28 godine, a već od 1. I. 2006. godine taj prosjek izračunavat će se prema godišnjem prosjeku za 31 godinu, što će za većinu biti nepovoljnije.</p>
<p>Zato ponovno podsjećamo da treba stalno imati na umu da je ovaj naš prijelazni sustav reforma mirovinskog osiguranja za većinu osiguranika skrojen prema načelu »ako duže radiš - manje ćeš dobiti« i kao takav jedinstven u svijetu. Ako se pravo na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu ostvaruje povodom zahtjeva podnesenog neko vrijeme nakon prestanka osiguranja, a uvjeti starosti i staža bili su ispunjeni ranije, npr. u prethodnoj 2004. godini, dok je osiguranik bio nezaposlen ili je prestao raditi prije isteka 2004. godine, ali najkasnije s 30. XII. 2004. godine - tada treba razlikovati dvije moguće situacije. Prva: Ako je zahtjev podnesen u roku od 6 mjeseci od dana prestanka osiguranja, pravo na mirovinu priznaje se unatrag, tj. od prvoga idućeg dana nakon prestanka osiguranja. Druga: Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od 6 mjeseci od dana prestanka osiguranja, pravo na mirovinu priznaje se unatrag ali tako da se rok od 6 mjeseci računa od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za 6 mjeseci unatrag. U tim slučajevima može se priznati pravo prema povoljnijim uvjetima starosti u 2004. godini i prema prosjeku plaća od 25 a ne 28 godina.</p>
<p>
<hi rend="bold">Stjepan Androić, </hi>dipl. pravnik</p>
<p>One koji žele uštedjeti vrijeme izgubljeno čekanjem na šalteru, ispravno napisati zahtjeve ili molbe ili popuniti neke formulare, dobiti pravni savjet ili uputu i tako ubrzati ostvarivanje nekoga svojeg prava, obavještavamo da <hi rend="bold">Stjepan Androić, </hi>dugogodišnji suradnik ove rubrike, počinje informirati i davati savjete o pravima i obvezama iz područja radnih i socijalnih ali i drugih prava u okviru ovlaštenja odvjetničke kancelarije <hi rend="bold">Jure Borovac, 10000 Zagreb, Palmotićeva 7/III, </hi>svake srijede od 10 do 12 sati, a u ostale dane prema telefonskom dogovoru: 01/ 4814-776, odnosno za pozive iz inozemstva predbroj + 3851/4814-776, telefaks: 01/4883-655, e-pošta: <hi rend="italic">stjepan.androic1@zg.htnet.hr. </hi>Telefonske pozive kao i primanje stranaka započet će u srijedu 12. siječnja 2005.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>U ZADRU UMRO PROF. FRANE BARIČIĆ</p>
<p>
<hi rend="bold">»Umro je sveti profesor«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Profesor Baričić udjelotvorio je ono što kršćanstvo nosi u sebi, te bi se na pitanje »pokažite mi kršćanina-katolika«, moglo odgovoriti: »Evo vam ga. To je profesor Frane Baričić.« U svome cjelovitom kršćanskom humanizmu, kulturi, duhovnosti do mjere svetosti, u nesebičnom profesorskom darivanju znanja i temeljnih vrijednosti mladima kroz nekoliko desetljeća, profesor je ostavio istinski sveti trag dubokoga kršćanskog obilježja.</hi>
</p>
<p>Ugledni profesor matematike i fizike Frane Baričić, po diplomi i profesor filozofije (koji predmet nikad nije predavao zbog »opasnosti« da »katolički« djeluje na mlade učenike), umro je u Zadru na sam dan Božića, u nastupajućoj devedesetoj godini svojega života.</p>
<p>»Umro je sveti profesor«, čulo se je iz usta mnogih u Zadru. Doista, uz osobu toga čovjeka, profesora i katolika, odlično pristaje sintagma »sveti profesor«. Kršćanin vjerničkoga svjedočenja i sveta življenja, što se je u dugovječnom profesorskom radu skoro u cijelosti poklopilo s vremenom komunističke vladavine na našim prostorima, nosilo je u sebi doista mučenički biljeg. Taj vrhunski intelektualac, matematički genij, očitovanju ozbiljnosti i dobrote, krajnje samozatajan, upamćen i kao poučavatelj nepoučenih ili manje sposobnih izvan razredne nastave, izvršio je svoje životno poslanje - moglo bi se kazati - po izvornomu Božjemu nacrtu. Svoju profesorsku zadaću nikada nije odvajao od »navještaja« oslobađajuće evanđeoske poruke Isusa Krista. Bijaše duboko uronjen u jedno i u drugo. »Specijalist« u »oba predmeta«. Neodvojivo, autentično, radosno. Tome u prilog neka bude izražena pred našom javnošću sličica iz njegova života koju je, uz mnoge druge, potpisanome kazao u jednoj prilici. »Hodam gradom« - reče mi - »i molim krunicu BDM, što i inače običavam činiti. Dok sam tako jednom hodao sabran u molitvi, pristupi mi jedan od starih učenika da me pozdravi. Upravo u času kada sam u sebi izgovarao/molio riječi 'Zdravo, Marijo, milosti puna...', bivši me učenik upita za zdravlje, a ja mu uzvratih (dakako, i ne hoteći): 'Sveta, Marijo, majko Božja, moli za nas grešnike.' Nakon izmjene 'ljudskoga' pozdrava, raziđosmo se s osmijehom.«</p>
<p>
<hi rend="bold">Udjelotvorio ono što kršćanstvo nosi u sebi</hi>
</p>
<p>Stari me je sveti profesor svojim posve jednostavnim svjedočanstvom kršćanstva podsjećao na znamenitoga Louisa Pasteura, francuskoga biologa i liječnika svjetskoga glasa iz 19. stoljeća, poznatoga i kao veoma pobožnoga kršćanina, koji je - u jednomu dijalogu - za sebe kazao otprilike ovo: "Kao učenjak u mjeri u kojoj to jesam, vjerujem u Boga poput Bretonca; da sam veći učenjak vjerovao bih kao Bretonka" (Bretonci su, u Francuskoj, poznati kao posebno pobožni kršćani). Je li naš profesor bio »veći« učenjak, ovdje to nije važno, ali je činjenica da je vjeru izražavao pobožno »kao Bretonka«. Pri tome ipak valja napomenuti da je svoj život s Bogom proživljavao i na duboko učen način. U njegovoj je pisanoj ostavštini ostala i sintetička rasprava »O Božjoj opstojnosti putem matematike«.</p>
<p>Iz svega - ne bez kršćanskoga ponosa - smijemo kazati da je profesor Baričić udjelotvorio ono što kršćanstvo nosi u sebi, te bi se na pitanje »pokažite mi kršćanina-katolika«, moglo odgovoriti: »Evo vam ga. To je profesor Frane Baričić.« U svome cjelovitom kršćanskom humanizmu, kulturi, duhovnosti do mjere svetosti, u nesebičnom profesorskom darivanju znanja i temeljnih vrijednosti mladima kroz nekoliko desetljeća, profesor je ostavio istinski sveti trag dubokoga kršćanskog obilježja.</p>
<p>
<hi rend="bold">Primjer suradnicima, učenicima i studentima</hi>
</p>
<p>Življeno kršćanstvo daje upravo takve »rezultate«. Zato je mons. Marijan Oblak, nadbiskup zadarski u miru, u obje svoje sprovodne besjede (na gradskomu groblju i u crkvi sv. Ivana kod mise 28. prosinca) mogao posvjedočiti da je profesor bio vazda »vjernički uspravan«, u »struci bogat«, u »ljudskosti i darivanju znanja širokogrudan i blizak«, i kao takav - dodao je mons. Oblak - »ostaje zapamćen u generacijama učenika Nadbiskupske klasične gimnazije u Zadru«. Rektor pak Zadarskoga sveučilišta prof. Damir Magaš u istoj je prilici na gradskom groblju mogao istaknuti da će svi profesora »uvijek i svagdje pamtiti kao primjer suradnicima, učenicima, studentima i kao poštenoga, marnog učitelja brojnih naraštaja, punoga vrlina i dobrote«. Zato je i umirovljeni sveučilišni profesor, povjesničar dr. Stjepo Obad, i on kod sprovoda na zadarskomu gradskomu groblju, posvjedočio da je naš Frane Baričić izlazio kao hrabar hrvatski intelektualac i kršćanin u mnogim iskušenjima, primjerice kada je u Metkoviću (u godinama nakon Drugoga svjetskog rata) zbog sudjelovanja u crkvenim liturgijskim slavljima bio upozoravan, uz prijetnju otpuštanja od radnoga mjesta u školi, ili kada je u Imotskom savjetovao učenicima da budu kao jedna obitelj, te zbog takvih riječi optužen da je nagovarao učenike da budu sveta obitelj, ili kada je - počevši od 1960. godine, kada se stalno naselio u Zadru - zbog sličnih »nepoćudnih radnja protiv naroda i države« trebao biti isključen iz profesorskoga djelovanja na Odjelu za razrednu nastavu i predškolski odgoj Filozofskoga fakulteta u Zadru.</p>
<p>
<hi rend="bold">Pokazivao je put prema blaženoj vječnosti</hi>
</p>
<p>Pred čitatelje »Glasa Koncila« - za koje je kroz više godina profesor izvješćivao o događajima u Zadarskoj nadbiskupiji - bilježimo tek važnije iz njegova curriculuma: rođen je u Šibeniku godine 1916. godine; osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio je također u Šibeniku; studij matematike i filozofije, s podgrupom fizike, studirao je i diplomirao u Zagrebu; u vremenu svoje mladosti i studentskih dana - između dva svjetska rata - sudjelovao je u djelima katoličke akcije, posebno pak u Križarskom bratstvu; kao profesor je djelovao najprije u Šibeniku, potom u Slavonskomu Brodu, pa - nakon Drugoga svjetskoga rata - u Metkoviću, u Pločama, Lovreću i Imotskom; godine 1960. sa svojom se obitelji nastanjuje u Zadru, gdje predaje u više škola, između ostalih i na Pedagoškoj akademiji (kasnije zvanoj Odjel za razrednu nastavu Filozofskoga fakulteta), te kroz dugi niz godina u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji »Zmajević«, u kojoj je radio s velikim zadovoljstvom, u trajnoj prisnoj i prijateljskoj suradnji sa sadašnjim nadbiskupom mons. Ivanom Prenđom; od utemeljenja Zadarskoga stola Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« bio je dragi stalni član.</p>
<p>Profesorove dvije kćeri i sin te unuci i praunuci ostaju ponosni na svoga oca i djeda. Svi pak ljudi dobre volje, kojih je velik broj posvuda gdje je živio i radio, nose ga u pamćenju kao čovjeka i kršćanina koji je pred svima očitovao smisao postojanja, ljepotu i »korisnost« Kristova evanđelja za čovjeka, za društvenu zajednicu, za voljenu Hrvatsku. Stalno zagledan u velikane duha i svetosti, posebno u sv. Franju Asiškoga, bl. Leopolda Mandića, bl. Alojzija Stepinca te u bl. Ivana Merza i službenicu Božju Mariju Stanković (s potonjima se je u više navrata susretao i na svoj način s njima surađivao u različitim akcijama katoličkih vjernika laika), postojano i nenametljivo je svim ljudima dobre volje pokazivao put prema blaženoj vječnosti u vječnomu Bogu. Pokojna ga supruga Rina, kršćanka za pamćenje poput njega, već odavna »čeka« u kraljevstvu pred licem vječnoga Oca.</p>
<p>
<hi rend="bold">Bernardin Škunca</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">teološki osvrt</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Big Brother i naša stvarnost</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Osvrt na Big Brothera kao prilog cjelovitijem razumijevanju i pravilnom odnosu prema toj emisiji kao i djelovanju današnje televizije.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Da bi mediji doista bili u službi čovjeka i da bi u situacijama snažnoga medijskog pritiska osoba mogla i nadalje ostati protagonist vlastitih odluka i vlastitoga života, osjeća se nužnost stalnog upoznavanja kulture i njezina kritičkog promatranja. Imajući u vidu tu činjenicu, mnogi će crkveni dokumenti naglašavati potrebu odgoja za medije. Dokument Papinskoga vijeća za društvena obavijesna sredstva, </hi>
<hi rend="bold">Etika u obavijesnim sredstvima</hi>
<hi rend="bold">, naglašava da je prva dužnost korisnika medija razlikovanje i odabir. Da bi to mogli činiti, primatelji se trebaju »informirati o medijima, njihovim ustrojstvima, načinima djelovanja i sadržajima« (br. 25).</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»Legitimnost« zavirivanja u privatnost i tuđe živote Velikom bratu daje totalitarni režim i sve to u službi lažnih obećanja jednakosti i pravde. U ime koje ideologije Big Brother, televizija i naravno čitavo gledateljstvo, prisvaja sebi pravo stalnog promatranja života mladih ljudi u bigbrotherskoj kući?</hi>
</p>
<p>Prva hrvatska stodnevna bigbrotherska avantura službeno je završila (slučajno ili ne!) dan nakon Božića. Završni prijenos proglašenja pobjednika kao i ostale emisije vezane uz događanja u kući Big Brothera bile su među najgledanijim emisijama proteklih mjeseci. Osim na RTL-u, sve se moglo pratiti putem interneta, o događajima se redovito pisalo u dnevnim novinama a neki su tjednici toj temi posvetili i svoja posebna izdanja.</p>
<p>Već od prvih dana emitiranja Big Brother je izazivao razna pitanja, a mišljenja o skupini mladih ljudi koji se zatvaraju i pristaju na 100-dnevnu izolaciju uz stalnu izloženost kamerama, bila su veoma podijeljena. To nije bio slučaj samo u Hrvatskoj jer i u drugim zemljama nailazimo na slične reakcije. Naime, otkako je redatelj John De Mol u rujnu 1999. u Nizozemskoj (pod okriljem produkcijske tvrtke <hi rend="italic">Endemol</hi>) započeo s projektom Big Brothera, ta emisija doživljava velik uspjeh i veoma se brzo širi po ostalim zemljama tako da se danas emitira u 27 zemalja.</p>
<p>Međutim, ubrzo se uviđa da Big Brother nije samo »obična televizijska emisija«. O različitim pitanjima koja pobuđuje raspravljalo se i na akademskim razinama: održavaju se seminari, predmet je ozbiljnih znanstvenih rasprava i studija. Ponajviše zbog prikazivanja pušenja, pijenja, erotskih scena (u Velikoj Britaniji stanari su se i potukli prijeteći jedan drugome ubojstvom) u 10-ak europskih zemalja vijeća zadužena za praćenje i kontrolu medija reagiraju na različite načine. Upućuju prigovore dok se negdje primjenjuju (ponajviše »simboličke«) sankcije: novčane kazne, kraći prekidi prijenosa ili se - kao kod nas - uvodi »sat privatnosti«.</p>
<p>
<hi rend="bold">Pred izazovom nove kulture</hi>
</p>
<p>Promatrajući brze promjene i nastanak nove kulture, papa Ivan Pavao II. je pred 15-ak godina naglasio ulogu koju masovni mediji imaju u nastanku kulture koja se »rađa, prije negoli iz sadržaja, iz same činjenice da postoje novi načini priopćavanja s novim jezicima, novim tehnikama i novim psihološkim ponašanjima» (RM br. 37). Mediji, zahvaljujući snažnom djelovanju i kapilarnoj prisutnosti u društvu, nositelji su te nove kulture.</p>
<p>Da bi mediji doista bili u službi čovjeka i da bi u situacijama snažnoga medijskog pritiska osoba mogla i nadalje ostati protagonist vlastitih odluka i vlastitoga života, osjeća se nužnost stalnog upoznavanja kulture i njezina kritičkog promatranja. Imajući u vidu tu činjenicu, mnogi će crkveni dokumenti naglašavati potrebu odgoja za medije. Dokument Papinskoga vijeća za društvena obavijesna sredstva, <hi rend="italic">Etika u obavijesnim sredstvima</hi>, naglašava da je prva dužnost korisnika medija razlikovanje i odabir. Da bi to mogli činiti, primatelji se trebaju »informirati o medijima, njihovim ustrojstvima, načinima djelovanja i sadržajima« (br. 25).</p>
<p>U duhu naznačenih smjernica želimo se u ovom tekstu osvrnuti na Big Brothera, iznijeti neke podatke koji mogu pridonijeti cjelovitijem razumijevanju i pravilnom odnosu prema spomenutoj emisiji kao i djelovanju današnje televizije. Što je Big Brother? Možemo li govoriti o nekom novom »trendu« ili novom televizijskom »žanru«? Radi li se o soap operi, talk showu, social reality, o običnoj igri ili o prenošenju stvarnog, »realnog« života? Koji stav zauzeti i na koji način promatrati današnju televiziju? Prvo pitanje s kojim se susrećemo odnosi se prije svega na samu ideju o nastanku Big Brothera. Je li Big Brother po svojoj idejnoj koncepciji nešto potpuno novo ili smo se već dosada susretali sa sličnim temama?</p>
<p>
<hi rend="bold">Idejna »nadahnuća« Big Brothera</hi>
</p>
<p>Mnogo prije negoli je spomenuti John De Mol 1997, potaknut američkim znanstvenim projektom »Biosfera 2«, počeo razmišljati o tome što bi se dogodilo kada bi skupinu djevojaka i mladića izolirali na jednom mjestu i pratili njihov život 24 sata dnevno, na američkoj televiziji Pbs (1973) nailazimo na pokušaj šestomjesečnog praćenja života jedne američke obitelji. Kroz to vrijeme bilo je snimljeno 300 sati (programa) od kojih je kasnije napravljena 12-satna dokumentarna emisija, <hi rend="italic">An American Family.</hi>
</p>
<p>Od dramskih ostvarenja u kojima prepoznajemo svojevrsnu idejnu »podlogu« današnjeg Big Brothera, spominjemo djelo Jeana Paula Sartrea, <hi rend="italic">Iza zatvorenih vrata </hi>(1944). Autor prikazuje troje ljudi koji su u običnoj hotelskoj sobi osuđeni na vječni »suživot«. Odmah nakon što su zatvoreni, veoma se zaoštravaju njihovi odnosi. Oni govore jedan drugome sve što žele, a to dovodi do međusobnog vrijeđanja. Bijeg od sebe, od svoje prošlosti i od drugih je nemoguć, a pakao - to je uvijek onaj drugi. Među filmskim ostvarenjima podsjećamo na osobit način na <hi rend="italic">Trumanov show </hi>(1998) u režiji Petera Weira. Cijela se priča filma odvija oko glavnog lika Trumana Burbanka koji živi u gradiću Seaheavenu a da nije svjestan kako njegov cijeli život stalno prate tisuće kamera, odnosno milijarde gledatelja širom svijeta. (Prema nekim najavama po uzoru na taj film priprema se u Njemačkoj novi projekt »Big Brother Forever« gdje bi se ljudi rađali, odrastali i živjeli čitav svoj život u jednom gradu, jasno u stalno izolaciji i »društvu« kamera.)</p>
<p>Kritičari ipak najveću idejnu sličnost ili svojevrsnu prethodnicu Big Brothera vide u romanu engleskog književnika Georgea Orwella, »Tisuću devetsto osamdeset četvrta«. Djelo je zastrašujuća slika totalitarizma. Društvom upravlja Partija koja sustavom neprestane kontrole svakog pojedinca onemogućava uspostavljanje bilo kakvih odnosa koji bi bili obilježeni ljubavlju i povjerenjem. Parole (»rat je mir«, »sloboda je ropstvo«, »neznanje je moć«) svojom paradoksalnošću nameću ideološku ispravnost. Zemljom upravljaju četiri Ministarstva (istine, mira, ljubavi i obilja) a na vrhu vlasti nalazi se Veliki brat koji možda osobno i ne postoji ali su svagdje prisutne njegove slike ispod kojih visi natpis: Veliki brat te promatra!</p>
<p>Središnji lik romana, Winston Smith, želi živjeti izvan dometa Velikog brata, ali ga on uvijek sustiže. U toj viziji totalitarne države čovjek potpuno gubi svoje dostojanstvo te nije moguće govoriti niti o minimalnim prostorima ljudske privatnosti a čovjek je kao vrijednost cinično doveden na najniži stupanj. Na kraju, uništeni Winston u izdaji doživljava najveći oblik samoponiženja a subjektivna slabost prihvaćanja totalitarnoga sustava je najočitija u posljednjoj rečenici koja paradoksalno ocrtava moralno uništenog Winstona: »Ljubio je Velikog brata!«</p>
<p>
<hi rend="bold">Bigbrothersko veliko oko</hi>
</p>
<p>Ipak, postoje razlike između Orwellova Velikog brata i »televizijskog« Big Brothera. U Orwellovu romanu sve kontrolira oko diktatora, tj. Velikoga brata. U Big Brotheru, naprotiv, život mladića i djevojaka ne promatra »samo« jedno oko već iza tog »oka« (kamera) nalaze se tisuće i tisuće očiju, svi oni koji namjerno ili nenamjerno, na televiziji ili internetu, prate život stanara. Dok se u Orwellovu Velikom bratu prepoznaje diktator i osuđuje njegov način vladanja, u Big Brotheru se stalno praćenje života stanara opravdava svrhom »upoznavanja i promatranja društvenog života«. »Legitimnost« zavirivanja u privatnost i tuđe živote Velikom bratu daje totalitarni režim i sve to u službi lažnih obećanja jednakosti i pravde. U ime koje ideologije Big Brother, televizija i naravno čitavo gledateljstvo, prisvaja sebi pravo stalnog promatranja života mladih ljudi u bigbrotherskoj kući? I, naravno, sada se to »promatranje« ne naziva totalitarizam. Ono je legitimno jer se pritom nisu prekršila prava stanara, budući da su oni sami »pristali na to da budu snimani«. A televizija i gledatelji, ne ogrešujući se o nijedno pravilo igre demokratskog društva, može ih mirno promatrati. I ne samo promatrati, jer svojim glasovanjem ta ista publika odlučuje o njihovu - »preživljavanju«.</p>
<p>
<hi rend="bold">(Nastavlja se)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">vjeronauk za odrasle</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Može li rat biti pravedan?</hi>
</p>
<p>»Naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom... Naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko... Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu... Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom... To je evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!«</p>
<p>
<hi rend="italic">Kardinal Franjo Kuharić, 1991.</hi>
</p>
<p>Je li uopće ispravno govoriti o »pravednom ratu»? Sam je izričaj kao takav dosta nejasan te daje naslutiti da bi moglo biti i ratova koji su u sebi »dobri«. No, rat je uvijek nesreća, zlo koje treba izbjegavati. I sami smo svjedoci na našim područjima kako se rat veličao. Ratnički poklici još uvijek odzvanjaju u ušima, a nekim su još uvijek i na ustima. Ipak se u određenim situacijama govori o ratu kao o »manjem zlu«, posebice kad se radi o činjenici da treba izabrati između nasilja koje se više ne može podnositi i vojne akcije kojom bi se to nasilje okončalo. U takvim se situacijama opravdavala uporaba oružane sile, tj. rat.</p>
<p>
<hi rend="bold">Crkve protiv rata</hi>
</p>
<p>No, rat u Iraku podijelio je mišljenja. Sve su kršćanske Crkve, osim američkih baptista, iskazale svoje neslaganje s ratom protiv Iraka. Katolička strana je u svome stavu protiv rata često spominjala činjenicu da u iračkom slučaju nedostaje više uvjeta koji se traže da bi uporaba oružane sile bila moralno opravdana. Time se zalazi u tradicionalno učenje o »pravednom ratu« koje određuje uvjete, kriterije koji dopuštaju uporabu sile, unatoč odlučnom protivljenju nasilju.</p>
<p>
<hi rend="bold">Od nenasilja prema teoriji o »pravednom ratu«</hi>
</p>
<p>Vidjeli smo u prethodnim prilozima o miru da je beskorisno tražiti Kristov nauk o ratu u evanđelju koje je obećanje i poziv na mirotvorstvo. Sv. Augustin donosi veliki zaokret u kršćanskoj misli razrađujući prvi sustavno teoriju o pravednom ratu. No, treba imati na umu da se problem postavlja u vrlo nemirnom vremenu u kojem je Rimsko Carstvo izloženo učestalim napadima barbara. Pad Rima 410. godine posebice je utjecao na Augustinov stav. Sv. Jeronim na jednom mjestu piše: »Propadne li Rim, gdje je onda spas?« Augustin stoga postavlja neka etička načela kojih se trebaju pridržavati oni koji vode ratove. Ponajprije, ostvarenje mira jedini je opravdani cilj rata. Mir nije samo odsutnost rata, nego je to neizmjerno bogatija i teža zbiljnost koja svoj temelj ima istodobno u Bogu i u njemu završava te se odražava u skladnoj suradnji na svim područjima života, ne isključujući političko, društveno i gospodarsko područje. Drugo, može se dogoditi da rat bude nuždan za uspostavu nepravedno narušenoga mira. Mir se tako poima kao ostvarenje »naravnog poretka«, kao vrednota čiji je temelj čisto metafizički i koja je bitna za život čovječanstva. Augustin je poznavao ratne užase te stoga, kad dopušta uporabu rata, ističe da se on vodi samo protiv nepravde. Treće: rat je toliko užasna stvarnost da ga ne treba poduzimati, čak ni iz opravdanog razloga, osim ako se prethodno nisu iscrpljena sva miroljubiva sredstva rješavanja sukoba.</p>
<p>
<hi rend="bold">Stav Tome Akvinskoga</hi>
</p>
<p>Sv. Toma Akvinski (1225-1274) sistematizira teoriju o pravednom ratu u traktatu o ljubavi u svojoj <hi rend="italic">Sumi teologije</hi>. Na samom početku Toma postavlja vrlo važno pitanje: Je li rat uvijek grijeh? Nekoliko kratkih odlomaka koje Toma posvećuje pitanjima rata i mira imat će velikog utjecaja sve do naših dana. Mir uključuje slogu, ali i još nešto više jer usklađuje težnje jedne te iste osobe. Prema sv. Tomi, »mir je djelo pravednosti, ali neizravno, utoliko što ona uklanja ono što ga priječi. Međutim, izravno je djelo ljubavi. Jer je ljubav sama po sebi uzrok mira.« Već je spominjano da dinamički mir ovisi o dinamici ljubavi - a to je tomističko shvaćanje - te da je pravednost bitna komponenta mira.</p>
<p>
<hi rend="bold">Kriteriji pravednoga rata</hi>
</p>
<p>S obzirom na učenje o ratu, Toma ističe da je potrebno ispuniti tri uvjeta da bi neki rat bio pravedan. Prvo, vlast vladara jer se rat treba voditi prema njegovoj zapovijedi. Vladar, naime, objavljuje rat jer je na čelu suverenog političkog tijela, to čini u njegovo ime i kao opće dobro. Privatne osobe ne mogu dakle započeti rat. Pozivanje na pravedni rat mora biti posljednja mogućnost kojoj se pristupa tek kada su propale druge mogućnosti koje nudi diplomacija, gospodarstvo i dr.; opravdan je samo kad nema više nijednoga drugog djelotvornog pravnog načina. To znači da se pravda može postići drugim sredstvima (a ne ratom), pozivanjem na višu instanciju, pravednim sredstvima i pravnim putem. Drugo, zahtijeva se pravedan razlog, tj. da su oni koji su napadnuti zaslužili da budu napadnuti zbog neke krivnje. Razlog ne opravdava u potpunosti akciju ukoliko dobro koje predstavlja nije razmjerno nesreći i zlu koje bi vojna akcija mogla prouzročiti. Treba razmisliti o mogućnosti širenja rata, o mogućnosti da zadobije daleko šire razmjere te o sredstvima koja se koriste. Pred mogućim kemijskim, bakteriološkim i nuklearnim oružjem nijedan razlog ne može opravdati napadački rat. Pravi obrambeni rat je za Tomu po sebi opravdan. Treće, zahtijeva se ispravna nakana onih koji ratuju, naime, da kane ili dobro unaprijediti ili zlo izbjeći. Onaj tko vodi pravedni rat ne bi trebao ići dalje od jasno određenoga cilja, tj. pravednog uzroka te da mu, kako to pravednost zahtijeva, ne nadodaje bilo na početku bilo pri kraju nove skrivene razloge i ciljeve koji se više ne mogu opravdati. <hi rend="bold">Anto Gavrić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZAGREB</p>
<p>
<hi rend="bold">Kardinalova čestitka patrijarhu Pavlu</hi>
</p>
<p>Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, u uzvratnoj je čestitki poglavaru Srpske Pravoslavne Crkve patrijarhu Pavlu poručio: »'U ovom se očitovala ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu' (1 Iv 4, 9).</p>
<p>Na Božić zemlja postaje velika da bi mogla primiti nebo. Svemogući Bog postaje krhak, zemaljski, da bi čovjeka uzdigao do božanskih visina. Bog se vezuje okovima ljudskosti, siromaštva, čavlima križa, da bi nas oslobodio svih okova i učinio nas Božjom djecom.</p>
<p>Zahvaljujući Vam za božićnu i novogodišnju čestitku, od srca želim Vašoj Svetosti, preosvećenim Vašim episkopima, svećenstvu, monaštvu i vjernicima sretan Božić te blagoslovljenu novu 2005. godinu.</p>
<p>U zajedništvu vjere, uz najbolje želje i pozdrave, ostajem povezan s Vama u molitvi.«</p>
<p>A u čestitki Jovanu Pavloviću, metropolitu zagrebačko-ljubljanskom i cijele Italije, uz ostalo je napisao: »Radost Božića odjeknula je u anđeoskoj pjesmi:</p>
<p>'Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim' (Lk 2, 14). Slava Bogu i mir ljudima - to je poruka Božića. Mir kojim nas Krist dariva uspostavlja sklad između Boga i čovjeka, razumijevanje među ljudima te sklad između čovjeka i svijeta u cjelini.</p>
<p>Zahvaljujući Vam na Vašoj božićnoj i novogodišnjoj čestitki, od srca želim puninu božićne radosti i mira Vašoj Preosvećenosti, Vašem svećenstvu, monaštvu i svim vjernicima. Ujedno Vam želim Božjim blagoslovom obdarenu novu 2005. godinu.«</p>
</div>
<div type="članak">
<p>BANJA LUKA</p>
<p>
<hi rend="bold">Recital o bl. Merzu</hi>
</p>
<p>U rodnom gradu bl. Ivana Merza, u Banjoj Luci, proslavljen je 16. prosinca njegov 108. zemaljski rođendan. U banjolučkoj katedrali misu je predvodio biskup Franjo Komarica u koncelebraciji sa šestoricom svećenika, a propovijedao je postulator o. Božidar Nagy. U propovijedi je postulator istaknuo euharistijski vid blaženog Ivana, citirao je nekoliko njegovih tekstova te istaknuo njegovu aktualnost u Godini euharistije. Bl. Merz je živio dubokim euharistijskim životom i o tome nam je ostavio mnoge zapise u svojim spisima.</p>
<p>Nakon mise svi nazočni okupili su se u kapeli bl. Ivana oko njegovih relikvija i ondje su pod vodstvom biskupa obavili pobožnost njemu u čast. Nakon svečanosti u katedrali slijedio je program u velikoj dvorani Biskupskog ordinarijata. Učenici banjolučke gimnazije izveli su recital o bl. Ivanu Merzu. Bio je to zamišljeni razgovor s bl. Ivanom Merzom. Životna egzistencijalna pitanja postavljali su mu današnji mladi na koje je »Merz« odgovarao tekstovima iz svoga dnevnika i drugih svojih spisa. Recital je sastavila prof. Vera Bajagić iz banjolučke gimnazije, a bio je popraćen zvučnim i slikovnim sadržajima uz pomoć profesora informatike i njegovih učenika. Na programu je sudjelovalo dvadesetak profesora i đaka iz banjolučke gimnazije uz hrvatske katoličke vjernike.</p>
<p>Na kraju programa biskup Komarica toplo je zahvalio gimnazijalcima na njihovoj izvrsno izvedenoj točki i pozvao ih je da s tim programom posjete katoličke školske centre po BiH. Susret je imao i ekumensku važnost jer se pokazalo da bl. Ivan Merz sa svojom beatifikacijom djeluje na zbližavanje naroda i pridonosi razumijevanju i izgradnji bolje budućnosti kako je to i sam papa Ivan Pavao II. zaželio i preporučio u svojim govorima</p>
</div>
<div type="članak">
<p>STARI GRAD</p>
<p>
<hi rend="bold">Solidarnost i prosvjed žena</hi>
</p>
<p>Zajednica kršćanskih žena i majki objavila je u Starome Gradu na Hvaru 20. prosinca sljedeću izjavu za javnost koju su potpisale predsjednica udruge Zdenka Klarić-Franičević i dopredsjednica Dijana Brozović, a koja u cijelosti glasi:</p>
<p>Kao kršćanske žene i majke kojima je na srcu kršćanska obitelj i kršćanski odgoj djece dižemo svoj glas u obranu neradne i slobodne nedjelje. Zbog toga dajemo svaku podršku našim biskupima, posebno kardinalu Josipu Bozaniću.</p>
<p>Zbog zaposlenosti i rada, zbog školskih obveza naše djece, nedjelja nam dođe kao jedini dan da se okupimo i živimo kao obitelj. Tko ima srca to oduzeti roditeljima i našoj djeci? Nama kršćanskim ženama i majkama nikakav slobodni dan u tjednu ne može nadomjestiti nedjelju.</p>
<p>Nedjelja za nas nije samo neradni dan nego i dan Gospodnji koji posvećujemo Bogu, svojoj obitelji, svom vjerničkom životu i duhovnom životu naših obitelji. Zamjenom nedjelje drugim neradnim danom ne rješava se nikakav problem. Obitelj toga dana neće biti na okupu, a djeca će nedjeljom biti sama ili na ulici. Ako vjera spada u prava čovjeka, a spada, i ako se protiv naše volje nameće rad nedjeljom, onda se nama čini nepravda. Radije ćemo dnevno raditi jedan sat više nego se odreći slobodne nedjelje.</p>
<p>Svima onima koji su poput one četiri dame iz manipulirane »Latinice« od 14. prosinca poručujemo da smo i mi Crkva i da su biskupi i Sveti Otac predvodnici sveopće Crkve i glasnogovornici sveopće ili mjesne Crkve, tj. svih katolika u društvu u kojima oni žive, a ne neke samozvane predstavnice ženskih udruga (kojih?). Ni biskupi, ni Vatikan, ni mi vjernici ne smijemo šutjeti ako se krši naravni Božji zakon, ako se krše ljudska prava i čini socijalna nepravda. Isto tako ne možemo i ne smijemo šutjeti kad se donose ili se namjerava donositi zakone koji se tim zakonima i pravima protive. Na šutnju nas se može samo prisiliti, a onda to više nije demokracija već diktatura. Ako se neki zakon donosi protiv želje i volje većine, i to velike većine, onda to nije demokracija već diktatura ili još gore - diktatura pod maskom demokracije. Ako se preko medija manipulira odabirom sugovornika kod rasprave o ozbiljnim pitanjima ili se manipulira glasovima slušatelja, onda ta ustanova nije demokratska, što se lijepo vidjelo na »Latinici« od 14. prosinca 2004.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>MAKARSKA</p>
<p>
<hi rend="bold">Blagoslovljena Kraljice mira</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Makarski vjernici, koji su se dugo okupljali u bivšoj mehaničarskoj radionici, izgradili su svoj novi vjernički dom</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»</hi>Dolazeći ovamo, obradovala me jutros jedna slika vidjevši kako roditelji vode dijete za ruku idući u crkvu. Vode ga da dijete ne pogriješi i da ne ode u garažu, neprikladni prostor u kojem ste do sada slavili svetu misu. U Makarskoj se nakon Drugoga svjetskog rata dogodilo nešto što nam nije bilo drago: pokušalo se ugušiti vjeru i isključiti je iz javne sfere života. Htjelo se zanemariti vjeru i kulturu, izbrisati svoje kršćanske korijene. No, ova slika govori da u Makarskoj klijaju nove mladice, mladice iz panja Jesejeva, izdanci u duhu kršćanske kulture i vjere. To je najljepši božićni ukras gradu Makarskoj«, istaknuo je u svojoj propovijedi splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić za vrijeme euharistijskog slavlja i blagoslova nove crkve Kraljice mira u istoimenoj župi u Makarskoj u nedjelju 19. prosinca. Naglasio je također da je blagoslov nove crkve radost svih prisutnih jer ona postaje adventski dar Gospodinu. No prije svega ona je dar Božje providnosti nama, jer samo zahvaljujući Gospodinu uspjelo se sve ostvariti. Taj uzajamni dar Gospodin će blagosloviti svojom riječju, ljubavlju i prisutnošću, a vjernici svojom zahvalnošću i kršćanskim življenjem. A kad se nešto daruje, to obično biva s posvetom. Kao što se Gospodin potpisao na svoj dar s ljubavlju, tako su se potpisali i svi ostali: arhitekti, izvođači, župnici i dobrotvori.</p>
<p>Sadašnji župnik don Ivan Čotić se u kratkom povijesnom osvrtu prisjetio kako je župu Kraljice mira osnovao splitsko-makarski nadbiskup mons. Frane Franić na blagdan Gospe Žalosne 15. rujna 1969. godine. Smještena je na zapadnom dijelu grada Makarske i svojom površinom, a i brojem stanovnika obuhvaća četvrtinu samog grada. Župi teritorijalno pripada i poznato marijansko svetište Vepric.</p>
<p>Prvim je župnikom imenovan don Josip Čorić koji je uz pomoć nadbiskupije kupio kuću na kat u kojoj je u prizemlju bila mehaničarska radionica koja je pretvorena u sakralni prostor, dok je na katu bio župnikov stambeni prostor. Za vrijeme »bratstva i jedinstva« sve se to moralo raditi domišljajući se na različite načine kako izgraditi liturgijski prostor a da tadašnja vlast nešto ne posumnja, budući da je Makarska u ono doba bila poznata kao »crveni« grad u čijoj su upravi bili zastupnici tvrde partijske linije koja nije dopuštala stvaranje i širenje pastoralnih aktivnosti.</p>
<p>Danas župa Kraljica mira ima oko 3500 stanovnika, od kojih su više od 90% katolici. Na nedjeljnim se misama okupi oko 20% vjernika, među kojima najveći broj djece i mladih. Uz materijalne, vide se i duhovni pomaci, što treba zahvaliti vrijednim župnicima i župnim vikarima koji su u njoj radili. Pjevanje i brigu o crkvi brižljivo i s ljubavlju vodi s. Bernardina Crnogorac.</p>
<p>Novu crkvu, tj. pastoralni centar, godine 1999. započeo je graditi župnik don Stipe Ljubas, te su za njegova župnikovanja završeni armirano-betonski radovi. Don Jakov Cikojević je uz pomoć svojih prijatelja, prije odlaska u novu župu 2003. godine, svom nasljedniku iz inozemstva osigurao 370.000 eura za nastavak izgradnje pastoralnog centra. Uz dragovoljne priloge vjernika, pomoć Grada Makarske, Splitsko-makarske nadbiskupije, te biskupija Paderborn, Köln, Linz, München, Rottenburg-Stuttgart, karitativnih udruga Kirche in Not i Renovabis dosada je pastoralni centar kompletno ožbukan izvana.</p>
<p>Crkva, liturgijski prostor, gotovo je uređena, a u unutrašnjosti pastoralnog centra provedena je električna i vodoinstalacija, ožbukane dvorane za vjeronauk, stan za župnika i pomoćnike, župni ured te djelomično uređen i okoliš. Glavni je, i zasada gorući, nerješivi problem pristup samoj crkvi. Naime, stjecajem okolnosti crkva još uvijek nema slobodan prilaz s južne strane, premda je bio zajamčen gradskim prostornim planom u vrijeme kad je počela izgradnja, te su i župnik i nadbiskup apelirali na Gradsko poglavarstvo da riješe taj problem.</p>
<p>Uz dosadašnje župnike i župne vikare koji su vršili službu u ovoj župi, na euharistijskom slavlju bilo je prisutno i Gradsko poglavarstvo Makarske, pa se vjernici nadaju da će odgovorni imati sluha za njihove potrebe. <hi rend="bold">(I. B.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>RUMA</p>
<p>
<hi rend="bold">»Mak« razveselio dječje dane</hi>
</p>
<p>U duhu slogana »Djetetu svakom - Božić s Makom« uredništvo Glasa Koncila - Maloga koncila darovalo je božićni broj dječjega mjesečnog lista »Mak« svim vjeroučenicima Srijemskoga vikarijata Biskupije đakovačke i srijemske, s područja SiCG, te mališanima Kotorske biskupije, a nove stotine »Makova« - sada siječanjskih - već kreću put Subotice i Sombora.</p>
<p>Koliko je taj skromni dar uljepšao božićne dane djeci koja nisu u mogućnosti redovito pratiti katolički tisak njima namijenjen, potvrđuju i zahvale koje stižu, kao ona iz Rume u kojoj Marija Šulc i Ana Kulušić između ostalog pišu: »Svake subote u dopodnevnim satima nas petnaestoro okuplja se u novosagrađenom pastoralnom centru, pripravljajući se za sakrament potvrde. Pripremaju nas naš župnik Boško Radielović i đakon Boris Vulić. Uče nas osnove katoličkog nauka, a uz to bude obilje igara, druženja i razgovora. Svake nas subote nečim obraduju, a jedna je doista bila posebna. Đakon Boris podijelio nam je 'Mak'! Čak su ga dobili svi! I oni koji ga, zbog novčanih problema, nikad ne mogu primati. Zbilja je to bio sretan i drag susret, pogotovo kad smo saznali da su sva srijemska katolička djeca dobila svoj primjerak 'Maka'. Stvarno nam je bilo drago što ste mislili i na nas, što razumijete našu situaciju i što ste svojim darom razveselili naše dane. Dani s 'Makom' nisu za nas obični dani. Puno su sretniji i ispunjeniji. Velika vam hvala od srca iz naše Rume - od svih vjeroučenika, i malih i velikih, i Hrvata i Mađara.« <hi rend="bold">(-c)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">nedjeljna biblijska poruka</hi>
</p>
<p>Krštenje Gospodnje - A: Iz 42, 1-4. 6-7; Dj 10, 34-38; Mt 3, 13-17</p>
<p>
<hi rend="bold">Kakav je to čovjek?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Isus se nije trebalo krstiti, ali budući da je Ivanovo krštenje vodom bilo samo znak čežnje za promjenom, Isus se solidarizirao sa težnjama naroda. Nakon krštenja Isus je započeo nov način djelovanja, jer je tim činom od samog Oca objavljen kao onaj koji mu je toliko mio da ga je nazvao svojim Sinom. On je poslan da prođe Zemljom »čineći dobro« kako bi nam bio uzor da i mi po Božjem Duhu to isto radimo.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Značajke pravoga čovjeka</hi>
</p>
<p>Prorok Izaija svraća pozornost na glavne prepoznatljive značajke pravog čovjeka - Božjeg poslanika. Mesija bi, po Izaijinu viđenju, trebao biti: blag, tih, pun dobrote, razumijevanja, praštanja; trebao bi biti čovjek Duhom Božjim ispunjen; trebao bi biti posrednik, »vod za vezu« među ljudima i ljudi s Bogom. On ne bi smio ići za tim da od ljudi traži slavu, već da mu nagrada bude u osobnoj svijesti kako se trudi ne zato da ljude stjera pod svoju vlast, kako bi s njima manipulirao, već da bi on zajedno s njima išao prema oslobođenju od svega što bi ih moglo zarobiti izvana i iznutra. To zapravo znače Izaijine proročanske riječi: »Oblikovah te i postavih za Savez narodu, za svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnja iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.« Pravi čovjek bi trebao biti »sluga«, ali ne u sociološkom značenju, već sluga u značenju služiti ozdravljenju, služiti ozbiljavanju ljudsko-božanskih vrijednosti. Takav će Božji čovjek »po istini donijet pravo«, što znači da kod njega neće biti pristranosti, neće biti postupaka po nikakvom interesu moćnih pojedinaca ili grupacija. Takav »vikati neće, neće bučiti, trske napuknute prelomiti neće«, a to znači da neće slaba, nedorasla čovjeka odbaciti.</p>
<p>
<hi rend="bold">Prolaziti zemljom čineći dobro</hi>
</p>
<p>Ulomak iz Djela apostolskih opisuje kako apostol Petar izlazi iz židovskih okvira vjere svoga naroda. Petar je došao u društvo neobrezanog Rimljana, zapravo jednog starješine okupatorske vojske. To je Petru bila prigoda ispovjediti svoju vjeru u pravoga Boga. I kako čitamo u tekstu apostol iznosi svoje uvjerenje o Bogu kojemu je »u svakom narodu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu«. Ta izjava i danas zvuči katolički-univerzalno. Ona nije ništa izgubila od svoje svježine i prodornosti. Petar vjeruje u takvog Boga kojeg je objavio Onaj koji je »prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao«. Tako Petar pripovijeda o čovjeku Isusu koji je posebno na krštenju zahvaćen Duhom Božjim. To apostol tumači rimskom časniku-satniku Korneliju koji je bio otvoren prema Bogu, koji je iskazivao simpatiju prema vjeri Hebreja, ali nije mogao prihvatiti njihove religijsko-nacionalne običaje. Taj stranac je čuo za Isusov pokret pa je pozvao Petra kako bi se pobliže informirao i od njega primio krštenje. Satniku okupatorske vojske apostol obrazlaže kako je Isus na krštenju postao svjestan poslanja od Oca, da u narode svijeta unese nov Duh koji će ih preporađati, učiniti bogolikijim i time ljudskijim. Petrova ispovijest vjere i danas bi Crkvi trebala poslužiti u reevangelizaciji pokrštenih kao i onih koji to još nisu. Crkva treba osluškivati glas Duha Božjega i prepuštati se njegovu vodstvu više nego snazi svoga crkvenog zakona te prolaziti zemljom čineći dobro. Budući da svi krštenici sačinjavaju Crkvu, onda se to »prolaziti zemljom čineći dobro« odnosi na sve nas.</p>
<p>
<hi rend="bold">Čovjek Duha Božjega</hi>
</p>
<p>Evanđelist Matej opisuje kako je grešni narod dolazio Ivanu Krstitelju sa željom da se promijeni. I Isus je s masom došao od Ivana tražiti krštenje. Krstitelj je po Božjem nadahnuću prepoznao kako je upravo taj Isus Božji čovjek pa reče: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Isusu u tom trenutku nije bilo do rasprave i Ivan je popustio. Isus se je dao krstiti zato da započne veliku promjenu u svome dosadašnjem načinu života te da započne spasonosnu djelatnost u narodu. Evanđelist Matej opisuje kako se je upravo kod krštenja Isusova dogodio početak Božje objave da je Isus Nazarećanin Božji pomazanik i da je on Sin Božji. Isusu krštenje zapravo nije ni trebalo, ali on je činom krštenja zaronio u ljudsku bijedu i izišao iz vode na poseban način zahvaćen Duhom Božjim. Nakon toga započeo je naviještati i čitavim svojim bićem činiti istinu, pravdu i mir. Isusovo krštenje je prisjećanje i na naše krštenje na kojem smo i mi primili Duha Božjega da činimo isto što je činio i Isus. Ovo je blagdan svih krštenih. Ovo je dan kad sebi trebamo jače posvijestiti svoje krsno opredjeljenje, koje nas u ovom našem vremenu obvezuje da sebi i drugima otkrivamo Boga: u filozofiji kao istinu, u umjetnosti kao ljepotu, u politici kao pravdu i mir, u naporima života kao smisao, u zajednicama kao ljubav, u težnjama kao rad za bolju budućnost, u osobnoj i zajedničkoj povijesti kao prisutnog.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ivo Martinić</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">zapažanje</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Bijeda zaustavlja život</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Imati državu znači imati institucije za zapošljavanje, uređen zdravstveni i socijalni sustav, a ne svoditi državu na prosjačenje. Istinita je rečenica da ništa ne može zaustaviti život kao bijeda i tuđe neshvaćanje bijede.</hi>
</p>
<p>Agencija Associated Press ovih je dana objavila vijest da će korporacija McDonald's, razmotriti metodu ubijanja pilića uspavljivanjem plinom, jer je to humanija metoda ubijanja. Na ubijanje pilića dosadašnjim načinom upozorilo je Društvo za etički tretman životinja (PETA). U našem surovom odnosu prema slabijima, tj. ubijanju djece pobačajima, nehumanom pristupu prema starcima, razvojačenim braniteljima, ljudima bez posla, ne postoji ništa slično tom društvu koje bi se izborilo za njihov dostojanstveni status. Ponekad se to dogodi isključivo u reklamne, a u posljednje vrijeme u predizborne svrhe kada su sirotinja i nemoćni u prvom planu, zbog dokazivanja plakatne humanosti.</p>
<p>
<hi rend="bold">Pilići važniji od ljudi?</hi>
</p>
<p>U emisijama o pobačajima najčudnija je bila »Latinica« za koju su navodno direktno dobivene upute (je li to i plaćeno, ne zna se), kako će pojedine žene govoriti o tome. Nitko od njih nije suvislo govorio o teškim dilemama mladih žena koje se često odlučuju na pobačaj jer su svi protiv njihova djeteta, pa i medicinsko osoblje koje u tome vidi zaradu, podržano medijskim napucima kako se riješiti neželjenog ploda. Okružene nerazumijevanjem, bez imalo ljubavi, kao da su prisiljene na taj čin. Bilo bi dobro kada bi žene, kojih ima bezbroj, s puno pobačaja, i teškim ožiljcima u duši, javno progovorile o tome, pomažući na taj način i sebi i drugima. Pod pritiskom nehumanog društva i nama će uskoro pilići biti važniji od ljudi.</p>
<p>O umjetnoj oplodnji jednu od neobičnih i naručenih emisija vodila je ovih dana na RTL-u Sanja Doležal. Jedan od gostiju bio je prof. dr. Velimir Šimunić, koji je uspjesima umjetne oplodnje htio pokazati kako smo dio »velikog« svijeta. Vjerojatno su ginekolozi, kojima Hipokratova zakletva nije strana, bili iscrpljeni slušajući neistine i javno navijanje za umjetnu oplodnju: za cijenu jednog televizora (što nije doslovno rečeno) može se imati dijete, sretno, nasmijano, kojemu otac nije bitan, a uskoro neće biti bitno ni tko mu je majka. Jedan od čudnih slučajeva takve oplodnje imali smo prilike vidjeti ovih dana, rumunjsku trudnicu u 67. godini, hoće li dijete preživjeti, nije bitno, jer je ona pokusni kunić iz siromašne zemlje. Slična je situacija s najstarijom prvorotkinjom iz Indije. Želja za djetetom je nešto najljepše što žena može osjetiti, ali stvoriti dijete-lutku, o kojem se govori kao proizvodu iz supermarketa, znači isključivo misliti na sebe i svoj egoizam, a ne uvažavati drugog. Danas postoje brojni prirodni načini kako žene mogu ostati trudne. A postoje i stotine napuštene djece koja vapiju za roditeljskom ljubavlju. Zašto se ženske organizacije ne pobrinu za lakše i što brže posvajanje, kao što se olako obaraju na svakog tko upozorava na štetnost pobačaja. Živimo vrijeme koje je prebrzo došlo za Hrvatsku, vrijeme oponašanja najmodernijih stranih metoda, a ne autentično življenje koje smo mogli sačuvati umreživši se sa svijetom.</p>
<p>
<hi rend="bold">Balkansko zajedništvo kroz kulturu</hi>
</p>
<p>Nije to pitanje europejstva nasuprot Balkanu, ionako više ne znamo što smo, budući da odnedavno vladajući i u Hrvatskoj, i u inozemstvu, govore o balkanskoj zemlji, a ne uzrocima zbog čega smo dobili taj naziv. Balkansko se zajedništvo potvrđuje sve više, a najsuptilnije kroz medije, posebno kulturu. Istodobno pokušava nas se obrazovati da je Hrvatska regija koja treba biti podijeljena na tri regije. Tek sad se počelo govoriti iz vladajućih krugova o referendumu o ulasku u EU, kada je više-manje sve potpisano i rasprodano. Istodobno siromaštvo kuca na tri četvrtine hrvatskih vrata, dok su mediji puni naslova, poput jednoga novogodišnjeg: »Lista najskupljih stvari koje su u 2004. kupili svjetski i hrvatski multimilijarderi konkurira odlomcima iz Guinnesove knjige rekorda«, s podnaslovom - Hrvatski bogataši uz rame svjetskih džet-setera. Tko su ti ljudi, otkad su bogati, od čijeg novca? Može li to ispitati vlada ako i sama nije u tome sudjelovala? Slike pučkih kuhinja nude nam se kao velika briga za siromašne, a istodobno se sa svih strana moli novac za te iste siromašne. Naivni ljudi će reći kako je to potrebno i dobro, to navodno rade i u bogatoj Americi, i u Europi. To je istina, ali se zaboravlja da u tim zemljama veliki dio stanovništva može živjeti od vlastitog rada, pa i socijalne pomoći, koja svima jamči život dostojan čovjeka. Postoje organizacije koje sakupljaju pomoć, kao ovih dana za nastradale od tsunamija, ali ne u svakoj prilici za svaku namjenu.</p>
<p>
<hi rend="bold">Želja za nestajanjem identiteta</hi>
</p>
<p>Jer imati državu znači imati institucije za zapošljavanje, uređen zdravstveni i socijalni sustav, a ne svoditi državu na prosjačenje. Istinita je rečenica da ništa ne može zaustaviti život kao bijeda, i tuđe neshvaćanje bijede. Tko danas ima želju, ako i ima moć, pomoći nekome pri zapošljavanju, pomoći tuđoj djeci, a da svoje »dobročinstvo« javno ne obznani?</p>
<p>Zna li se, osim umanjene cifre, točan iznos novca potrošen za ovogodišnje izbore. Koliko se moglo novcem, umnoženim za kamate, pomoći i koliko ljudi zaposliti, a koliko ih se, sačinjavajući »logistiku« izbora, obogatilo i dobilo svoje druge, treće stanove?</p>
<p>Parafrazirajući Orwella, nemoralno je moralno, loše je dobro, ružno je lijepo. To se najviše osjeća u umjetnosti, jer je umjetnost i najtanahniji »rajski« dio duše. Umjetnost u Hrvatskoj je vođena estetikom odvratnosti, rekao je u nedavnom razgovoru o kazalištu dr. Boris Senker, ponavljajući riječi dr. Milivoja Solara. Govoreći o procesu gospodarske i kulturne globalizacije, dr. Senker ne štedi hrvatsku scenu. »Na području kazališta nastaje imperij u kojem dominira engleski jezik, ono što je na ovaj ili onaj način rođeno u angloameričkom svijetu i njemu prihvatljivo. Istina, poneki znatiželjni, profesionalni pogled padne i na austrijske ili njemačke, ponešto drukčije, i nama ne samo prostorno bliže pozornice... Posljedica toga su praćenje trendova, kakvi bili da bili, i zapažanje, koje uglavnom nema nikakve veze ni s nama danas i ovdje, ni s našom tradicijom...« Ono što se događa u kazalištu, događa se i s filmom. Odnedavno je direktor »Zagreb-filma« Vinko Brešan, a umjetnički direktor Lukas Nola. Slušajući Nolina snoviđenja za 2010. godinu, o želji za nestajanjem identiteta, čovjek osjeća nelagodu, s velikim pitanjem što od tog dvojca možemo očekivati. Knjige koje se nudi na ljestvici prvenstva, također se mogu svrstati u estetiku odvratnosti. S jedne strane imamo primitivnu prozu pisaca nagrađivanih u Jugoslaviji, za vjernost ideji, ali i prevođenih, koja se danas može svrstati u 19. stoljeće, ali je i dalje aktualna, a na drugoj strani tzv. mlađe pisce kazališno najizvođenije, koji slijede također angloameričku prozu, ili jedan tok europske, u kojem je temelj alkohol, seks i droga. Treća skupina kvalitetnih pisaca potpuno je izbačena i izbrisana iz medija.</p>
<p>Nameće se pitanje - zašto Hrvatska nema pisca poput »snovitog« Baricca, koji je vršnjak našim FAK-ovcima, ili poput Herte Müller, Petera Esterhazyja, koji znaju biti i moderni u svojem snoviđenju, ali su i bilježnici vremena u kojem su živjeli, posebno dvoje posljednjih, svjedočeći komunističku eru u Rumunjskoj i u Mađarskoj. Generacija koja je to mogla, kojoj su medijska, i vrata vlasti otvorena, izdala je instant-literaturom, popabirčenom inozemnim utjecajem, vrijeme koje joj je prethodilo. To upućuje na trenutnu slavu i gubitak trajnosti na duži rok.</p>
<p>
<hi rend="bold">Đurđica Lieb</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>POŽEGA</p>
<p>
<hi rend="bold">Biskup s obiteljima s brojnom djecom</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»Mnoge od vas susreo sam u vašim župama prigodom krštenja petoga ili daljnjega djeteta. Tada sam iskazao svoje poštovanje i zahvalnost vama, bračnim drugovima, što volite život, žrtvujete se za brojnu djecu i što ih velikom ljubavlju pratite na njihovu životnom putu ispunjeni smislom koji vam daje Bog.«</hi>
</p>
<p>Uz blagdan sv. Obitelji u dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi održan je 30. prosinca božićni susret biskupa Antuna Škvorčevića s obiteljima s brojnom djecom koji je organizirao Caritas Požeške biskupije. Na susretu je bilo 60 obitelji koje imaju petero i više djece. Na početku susreta, koji su zanimljivim božićnim programom ispunili tamburaški sastavi »Estam« i »Zlatna dolina« te djeca iz područne škole u Skenderovcima nazočnima se obratio biskup Škvorčević.</p>
<p>Pozdravljajući obitelji s brojnom djecom biskup je istaknuo da su oni poseban Božji blagoslov, blago i nada naše hrvatske domovine i Crkve.»Mnoge od vas susreo sam u vašim župama prigodom krštenja petoga ili daljnjega djeteta. Tada sam iskazao svoje poštovanje i zahvalnost vama, bračnim drugovima, što volite život, žrtvujete se za brojnu djecu i što ih velikom ljubavlju pratite na njihovu životnom putu ispunjeni smislom koji vam daje Bog. Istim osjećajem pristupam svima vama danas sabranim u Požegi sa svih strana naše biskupije te vam od srca čestitam Božić i časno opredjeljenje za život«, istaknuo je požeški biskup koji je na taj način želio još jednom pokazati kako brojne obitelji nisu prepuštene same sebi.</p>
<p>Biskup je podsjetio kako svima njima na usluzi od prošle godine stoji i centar »Za život i obitelj« koji djeluje u okviru biskupijskog Caritasa, a uz pomoć kojeg upravo s ovako mnogobrojnim obiteljima žele širiti civilizaciju ljubavi te promicati kulturu života nasuprot umoru i nemoći kulture smrti koja je u svoje kolo uplela mnoge ljude.»Zajedno s vama želimo biti molitelji za obitelji, za vašu djecu, podupirati njihovo obrazovanje i odgoj za izgrađene ljude koji će uskoro u svoje ruke preuzeti sudbinu naše zemlje. Zahvaljujemo svima koji poštuju i pomažu obitelji s brojnom djecom«, dodao je biskup koji je zahvalimo svima koji su podržali koncert »Zvijezde pomažu, pomozimo i mi«, koji je održan sa svrhom prikupljanja dodatnih sredstava za stipendiranje đaka i studenata, prije svega iz obitelji s brojnom djecom.</p>
<p>Svakoj obitelji biskup je uručio prigodan dar te novčani prilog kao i Božji blagoslov kako bi im On bio radost i snaga, a brojna djeca ponos i smisao. Svima koji su pomogli u organiziranju susreta, kao i donatorima te brojnim ljudima dobrog srca i volje koji su sudjelovali u organiziranju darivanja, zahvalio je Pavao Mokri, ravnatelj Biskupijskog Caritasa. Uime obitelji s brojnom djecom zahvalu biskupu i Caritasu uputio je Bruno Andrijević iz župe Skenderovci, otac 11-ero djece.</p>
<p>
<hi rend="bold">Lj. Marić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>OSIJEK - ĐAKOVO</p>
<p>
<hi rend="bold">Kalendar biskupa Strossmayera</hi>
</p>
<p>Povodom 100. obljetnice smrti biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1905-2005) priredili su Matica hrvatska -Ogranak Osijek i poduzeće Grafika iz Osijeka prigodni 12-lisni kalendar za 2005. godinu. Na 12 listova uz popratni tekst nalaze se fotografije Dražena Stojčića uz korištenu dokumentaciju Spomen-muzeja biskupa Strossmayera u Đakovu. Za izdavača su potpisani Helena Sablić i Ivan Plačko, a urednik je Josip Cvenić. Izdanje prigodnoga spomen-kalendara ujedno je simbolična najava različitih programa kojima će se spomenuti biskupa J. J. Strossmayera, velikana hrvatske crkvene i narodne povijesti.</p>
<p>
<hi rend="bold">S. Kraljević-Čilić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ŠENKOVEC</p>
<p>
<hi rend="bold">Blagoslovljena župna crkva</hi>
</p>
<p>Varaždinski biskup mons. Marko Culej pohodio je na Badnjak, 24. prosinca, župu sv. Jelene Križarice u Šenkovcu te je blagoslovio novu župnu crkvu sv. Jelene kako bi se u njoj mogla održavati bogoslužja. Biskup je u župnoj crkvi u izgradnji predvodio prvo svečano euharistijsko slavlje kao polnoćku s početkom u 20 sati, a suslavio je domaći župnik Vladimir Kolarić. U slavlju je sudjelovalo više od tisuću župljana koji su u cijelosti ispunili široku lađu crkve i veliki kor radujući se povijesnom trenutku u životu svoje mlade župe.</p>
<p>Svim župljanima, župnom odboru, pastoralnim suradnicima i brojnim donatorima, kao i graditeljima i izvođačima radova, na doprinosu u izgradnji crkve zahvalio je domaći župnik pozvavši sve one koji se još nisu uključili svojim prilogom da to učine što skorije otvorena srca kako bi se moglo nastaviti s uređenjem crkve. Naglasio je kako je u izgradnji crkve prijeđena polovica puta te je zahvalio na velikoj pomoći i potpori Varaždinskoj biskupiji i biskupu Culeju, kao i Općini Šenkovec i drugim donatorima. Osobito je zahvalio projektantu crkve arhitektu Petru Stipišiću i njegovoj supruzi Nevenki koji su projektirali kupolasto nadsvođenu crkvu kojoj kupola počiva na lučno lamentiranim nosačima. Biskupu Culeju zahvalio je na poticaju da se crkva kao duhovno središte podigne u samom središtu mjesta, dok je sam biskup podsjetio kako su se župljani najprije na misnim slavljima okupljali u jaslicama dječjeg vrtića, a otkad je otkupljen sportski dom, ta su okupljanja u župnom pastoralnom centru u čijoj je neposrednoj blizini na bivšem igralištu pokraj osnovne škole podignuta i nova crkva. Varaždinski biskup pozvao je sve nazočne da se radosno okupljaju u svome novom zajedničkom domu kako bi u zgradi crkve rasla živa Crkva u dobroti prema bližnjemu i ljubavi prema Bogu.</p>
<p>U propovijedi je biskup okupljenima posvijestio kako u središtu blagdana Božića treba biti rođenje Isusa u srcu vjernika, kako bi otvorena srca prihvatio Isusa u svoj život i ponio ga u svoju obitelj, dom, radno mjesto, školu i društvo. Na kraju mise biskup je zaželio svima sretan Božić i zahvalio okupljenim vjernicima što su pridonijeli svečanom slavlju u još nedovršenoj crkvi, kazavši kako zacijelo »nije zima kad nas mnogo ima«, a župnik je pozvao sve okupljene u podrumske prostore na druženje i domjenak koji su priredili sami vjernici. Za uspomenu na taj povijesni događaj svima su darovane spomen-sličice sa slikom crkve. Točno u ponoć misu u crkvi je predvodio župnik Kolarić, koji je u novoj crkvi služio i božićne mise.</p>
<p>Nakon što je 2002. godine biskup Culej blagoslovio temeljni kamen nove župne crkve u Šenkovcu, gdje je župa osnovana 1999. godine podjelom velike čakovečke franjevačke župe sv. Nikole biskupa na šest manjih, u proteklih godinu dana intenzivirani su radovi na izgradnji crkve, pa je ona većim dijelom dovršena u građevinskom smislu. Tijekom jeseni završeno je krovište crkve, crkva je zatvorena prozorima i vratima, a osim obrtničkih radova slijedi i dovršenje zvonika visokog 44 metra, koji je izgrađen djelomično jer će se u nastavku podići metalno-staklena konstrukcija visine 16 metara u kojoj će se nalaziti zvona. Vanjske su dimenzije crkve 27x29 m a ispod crkvene lađe sa svetištem od 700-tinjak kvadrata nalaze se podrumske prostorije.</p>
<p>
<hi rend="bold">Jasminka Bakoš-Kocijan</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZAGREB</p>
<p>
<hi rend="bold">»Liste pod povećalom«</hi>
</p>
<p>Nevaldina organizacija posvećena suzbijanju korupcije »Transparency International Hrvatska« (TIH) pokrenula je u okviru projekta »Poboljšanje transparentnosti, kvalitete i djelotvornosti usluga tijela javne vlasti za siromašne neprivilegirane građane korištenjem suvremenih tehnologija« istraživanje i ujedno pružanje usluge o temi »Liste pod povećalom«. Pod vodstvom Selme Rojnice posebno se prati lista čekanja za operacijske zahvate i dijagnostiku u KB »Dubrava« na Odjelu gastroenterologije te lista čekanja za smještaj u domove za starije i nemoćne u vlasništvu Grada Zagreba.</p>
<p>Svi oni koji su na jednoj od tih listi čekanja pozivom na besplatni telefonski broj 0800 245 542 moći će nakon svoje identifikacije šifrom ili urudžbenim brojem (dakle ne otkrivajući svoje ime i prezime) provjeriti na kojem su mjestu i je li bilo kakvih zloporaba. Ukoliko bi netko od osoba s liste čekanja spoznao da su mu povrijeđena prava, voditelji projekta provjerit će listu te zatražiti od mjerodavnih državnih institucija provjeru pritužbe.</p>
<p>Tim projektom TIH ima mogućnost uvida u liste prijava, u kriterije odnosno odluke komisije po kojoj netko dobiva mjesto u domu koji je u vlasništvu Grada Zagreba. Udruga je objavila i brošuru o prijavama za domove za starije i nemoćne u vlasništvu Grada Zagreba u kojoj je obavijest o provjeri redoslijeda čekanja i o dobivanju pomoći u slučaju zloporabe, zatim informacije o mjerodavnim socijalnim ustanovama te što se točno traži priliko podnošenja zahtjeva za prijam u koji od tih domova. TIH je također objavio letak o listi čekanja za hospitalizaciju u KB »Dubrava« na Odjelu gastroenterologije. <hi rend="bold">(m)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">meditacija</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Otvoreno nebo</hi>
</p>
<p>Bog je ušao u našu ljudsku povijest i objavio se svijetu u Isusovu ljudskom liku, u njegovu pravu čovještvu. Sin u kome je Otac "konačno, u ove dane" progovorio, odsjaj je Slave i otisak Bića njegova, pa će stoga Isus na Filipovu molbu: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" spremno i otvoreno odgovoriti: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca".</p>
<p>I Otac u tjelesnom Kristovu obličju objavljuje svoga ljubljenog Sina. U tom pogledu je uzoran prizor upravo Isusovo krštenje na Jordanu, na samom početku Isusova javnog djelovanja. U njemu bez sumnje kršćanski krst nalazi svoje spasopovijesno i liturgijsko-obredno uporište. Ono što se na jedinstven način ostvarilo u povijesno-spasenjskom činu Kristova krštenja: Očeva objava i javno očitovanje ljubavi prema Sinu i silazak Duha na nj (pomazanje Duhom), to se u slavlju krštenja, zahvaljujući Kristovu prijelazu Ocu po otajstvu križa i uskrsnuća, na sakramentalan, ali stvaran način nastavlja događati nad svakim novim krštenikom. Tako u Jeruzalemskim mistagoškim katehezama možemo pročitati: "A slično i na vas, pošto uzađoste iz kupelji svetih voda, dođe pomazanje, protulik onoga kojim bî pomazan Krist: to jest Sveti Duh."</p>
<p>Očevo se djelo spasenja nastavlja događati po Sinu u Duhu Svetomu: krštenjem nas je Otac u Kristu zamilovao i Duhom Svetim pomazao; nama koji smo po krsnoj kupelji urasli u Krista i sjedinili se s njime u vodi krštenja, Otac objavljuje svoju ljubav, proglašava nas i po izlijevanju svoga Duha čini svojim sinovima i kćerima, te postajemo sinovi u Sinu, djeca Božja. Krštenjem uključeni u Kristovo vazmeno otajstvo, s njim suumrli, suukopani i suuskrsnuli primamo duh posinjenja u kojem kličemo: "Abba! Oče!" i postajemo pravi klanjaoci kakve Otac traži.</p>
<p>S pogledom na Kristovu pashu, na njegovo vazmeno otajstvo, Otac se u našem krštenju objavljuje kao osloboditelj, naš saveznik i prijatelj, kao onaj koji nas rješava neprijateljstva, izbavlja iz "vlasti tame", izvodi na slobodu sinova Božjih i uvodi u novu i vječnu domovinu, "u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje". U krštenju nam se Bog objavljuje kao Otac, to jest kao izvor života, te nas po Duhu Svetom poziva na novi i vječni život u Kristu. Otac nam, dakle, u krštenju po Duhu Svetom otkriva i dariva svoga Sina Isusa Krista kao životni i vječni prostor svoje ljubavi.</p>
<p>
<hi rend="bold">Anton Tamarut</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">vodič kroz bioetiku</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Između tajne i eksperimenta</hi>
</p>
<p>U suvremenoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji čovjek je sveden na tvar za eksperimentiranje. Čovjek je postao sam svoj eksperiment (Metz). Jedina stvar koja mu još pruža neograničenu količinu oduševljenja i entuzijazma je mogućnost eksperimentalne manipulacije samim sobom, tj. svojim biološkim, psihičkim i društvenim strukturama. U takvim se okolnostima teško probija misao o čovjeku kao misteriju, o čovjeku kao stvorenju koje i pored sve siline znanja i spoznaja o samome sebi i svijetu i dalje ostaje samome sebi tajna. Tajnovitost čovjeka krije se iza holističke spoznaje da smisao i bit čovjeka nadilaze zbroj svih znanja i spoznaja o pojedinačnim dijelovima njegovih bioloških, psihičkih i društvenih struktura. Čovjek je u svojoj biti jednostavno neuhvatljiv. To, drugim riječima, znači da kad nam se čini da o čovjeku, njegovu nastanku, razvoju, odrastanju, sazrijevanju, rađanju, obolijevanju i umiranju znamo sve, mi zapravo o njemu ne znamo ništa. Istina, znamo onoliko koliko znamo. No, u znanstveno-tehničkoj civilizaciji znanje o čovjeku je uvelike pristrano, jer ono u prvi plan stavlja i apsolutizira znanje koje je dostupno eksperimentalnom istraživanju i provjeravanju, dakle znanje koje je istraženo i dokazano za materijalnu sferu ljudske egzistencije. S duhovnim i moralnim dimenzijama i potrebama čovjeka postupa se kao da ih nema, jer one kao takve nisu dostupne eksperimentalnoj manipulaciji. Posljedično, duhovne i moralne dimenzije čovjeka sve više bivaju potiskivane na marginu beznačajnosti, a takvo se držanje objašnjava raznoliko: u jednom se slučaju proglašavaju infantilnima, u drugom slučaju prevladanima, u trećem opet slučaju neprikladnima za sređivanje individualnog i društvenog života u tehničkim uvjetima života, u četvrtom slučaju mitskima i kao takvim nedostojnima odraslog čovjeka.</p>
<p>U takvoj shizofrenoj situaciji čovjek sve teže pronalazi samoga sebe, sve teže spoznaje važnost i neodgodivost zahtjeva da živi razborito kao čovjek, a ne kao nerazumna životinja. Takvo stanje pruža dovoljno jasne argumente da je čovjek u suvremenoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji umjesto samoga sebe pronašao Pandorinu kutiju iz koje svakodnevno sukljaju zlodusi upereni protiv njega samoga, protiv njegova istinskog dostojanstva, protiv njegove tajanstvenosti i krajnje neuhvatljivosti. Jer čovjek proživljava epohalnu krizu temelja. Današnji pokušaji gašenja požara i spašavanja onoga što se spasiti dade na društvenom, duhovnom, moralnom, psihičkom i biološkom polju nerijetko poluče suprotne učinke. U takvim će se uvjetima čovjekova tajnovitost morati ponovno otkriti, no ona će zabljesnuti u novome svjetlu.</p>
<p>
<hi rend="bold">Tonči Matulić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>POŽEGA</p>
<p>
<hi rend="bold">Koliko vrijedi brak i obitelj danas u Hrvatskoj?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Agresivnost se nažalost posvuda osjeća, od medija do razine cijelog naroda. Ta činjenica ne treba čuditi, dodaje prof. Ivančić, jer naš hrvatski narod nije imao 9 stoljeća svoju domovinu, bio je ponižavan i porobljivan. Sada se u našem mentalitetu to osjeća kao agresivan mentalitet</hi>
</p>
<p>U organizaciji Biskupskog ordinarijata u dvorani bl. Alojzija Stepinca u Biskupskom dvoru u Požegi u sklopu Tribine četvrtkom prof. dr. Tomislav Ivančić, pročelnik Katedre fundamentalne teologije, održao je 9. prosinca predavanje o temi: Koliko vrijedi brak i obitelj u Hrvatskoj.</p>
<p>Pitanje obitelji i braka jedno je od najtežih pitanja ne samo u Hrvatskoj nego općenito u svijetu. Međutim, ističe dr. Ivančić, brak i obitelj nisu u krizi kako mnogi misle jer za brak i obitelj ne postoji alternativa. Bez braka ne bi bilo čovječanstva a bez obitelji ljudi bi bili agresivni. Bog je stvorio čovjeka kao obitelj, odnosno kao muško i žensko. U krizi je čovjek i zato se mora rješavati pitanje tko je čovjek i kako mu pomoći.</p>
<p>Velik problem je taj što se danas krivo rješava pojava nasilnih pojedinaca u obitelji. Jer kada je netko nasilan, to se rješava na taj način da se na njemu primijeni drugi oblik nasilja. Zašto su naše alternative uvijek samo nasilje? Nasiljem se naime ne može riješiti problem nasilja. Kaznene mjere za one koji čine nasilje mogu tek donekle zadovoljiti pravdu i donekle pomoći ali tu uvijek ostaje strah od ponovljenog nasilja.»U temelju svih tih bračnih i obiteljskih problema je zapravo samo problem temeljnog povjerenja. Pitanje temeljnog povjerenja istraživali su znanstvenici od 60-ih godina prošlog stoljeća i tada se jasno ustanovilo da kada čovjek ne stekne u svojoj obitelji bazičnu sigurnost od trenutka začeća pa tamo do treće godine života on ili kasnije postaje agresivan ili postaje autoagresivan. Povjerenje se doživljava kada te netko voli, kada se kraj nekoga osjećaš sigurno, a nasilje nastaje kada osjetiš da te netko ne voli, da je netko protiv tebe« - istaknuo je prof. Ivančić.</p>
<p>Agresivnost se nažalost posvuda osjeća, od medija do razine cijelog naroda. Ta činjenica ne treba čuditi, dodaje prof. Ivančić, jer naš hrvatski narod nije imao 9 stoljeća svoju domovinu, bio je ponižavan i porobljivan. Sada se u našem mentalitetu to osjeća kao agresivan mentalitet. Tu »bolest« ne znaju liječiti ni liječnici ni psiholozi ni psihijatri. Da bi se razbio taj obruč agresivnosti i nasilja, netko ga mora slomiti. Da bi se to moglo napraviti, prvo treba znati oprostiti, a da bi se moglo oprostiti, čovjek u sebi mora imati sigurnost da nije ugrožen, tu sigurnost može dati samo Bog. Kako smo mi kao hrvatski narod sustavno bili odcjepljivani od Boga, mi smo se odcijepili od temeljne sigurnosti koja je Bog. Međutim u čovjeku uvijek ostaje nada, a nada je sigurnost da postoji Bog i kada znamo da postoji Bog tada znamo da rješenje uvijek postoji. Bog i Božić naša je nasušna potreba kako pojedinca tako i naroda. Šteta, dodao je prof. Ivančić, što naša Crkva još uvijek nije svjesna da nema drugog načina izlječenja naroda nego da mu pruži bezuvjetnu Božju nježnost.»Ne postoji drugi način liječenja čovjeka od svjedočenja Božje ljubavi koja te iznutra mijenja. To nije čudo nego zakonitost čovjekove duhovne dimenzije.«</p>
<p>Nažalost, zapadna civilizacija je strašno siromašna duhovnom inteligencijom zbog čega nam manjkaju mudri ljudi i proroci. Odlučujuće za čovjeka je kakav je on na duhovnoj razini, a mi smo na toj razini jako siromašni i frustrirani. Kada se odbaci ta razina, onda je čovjek samo na psihofizičkoj razini, a to je životinjska razina. Na toj razini čovjek ne može spoznati dobro i zlo. Spoznati dobro i zlo može se samo po savjesti, a to se događa na duhovnoj razini. Društvo, a onda i čovjek mogu se preobraziti samo ako se dignu na duhovnu razinu - poručio je prof. Ivančić. Duhovna dimenzija je ona koja nas povezuje s Bogom i sa svim ljudima. Ne treba, ističe prof. Ivančić, ljudima govoriti o Bogu nego Bogu o ljudima. Nijedan brak nije u krizi u kojem su bračni drugovo naučili razgovarati s Bogom, na njega se oslanjati te jedan drugom opraštati. Bog nas je upravo zato stavio u krizu da bismo počeli normalno živjeti, a to znači živjeti istodobno na nebu i zemlji. Čovjek je napustio nebo jer je želio biti gospodar na Zemlji ali na Zemlji treba biti samo gost jer gospodar i vlasnik Zemlje je Bog. Na kraju predavanja, koje je održano pred prepunom dvoranom, prof. Ivančiću je za njegovo paljenje adventskih svjetala u srcima nazočnih posebno zahvalio požeški biskup mons. dr. Antun Škvorčević. <hi rend="bold">Lj. Marić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZAGREB</p>
<p>
<hi rend="bold">Nedostatak darovnih pjesama</hi>
</p>
<p>Skladatelji crkvenih pjesama posebnu bi pozornost trebali posvetiti darovnim pjesmama u misi, jer upravo njih nedostaje - jedan je od zaključaka s drugoga susreta grupa i zborova mladih Zagrebačke nadbiskupije »Naša misa« koji je održan u subotu 11. prosinca u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu. Na susretu, koji su organizirali Hrvatski katolički radio, Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije i samostan sestara milosrdnica, okupilo se oko 30 predstavnika zborova mladih iz Zagreba i okolice. Cilj susreta bila je analiza pjesama koje su od prvoga susreta održanoga u travnju ove godine prikupljali sudionici projekta, a koje zborovi inače izvode za vrijeme misnih slavlja.</p>
<p>Susret je započeo čitanjem pozdravnoga pisma povjerenika za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije Božidara Tenšeka, a prvi je govorio urednik glazbenog programa HKR-a Slavko Nedić osvrnuvši se na prvi susret i na ciljeve projekta. Voditelj pjevanja u crkvi sv. Križa iz Sigeta Damir Šimunović u svome izlaganju govorio je o važnosti i karakteru koji skladbe moraju imati u pojedinim dijelovima mise.</p>
<p>Sudionici susreta, podijeljeni u četiri grupe, analizirali su potom prikupljene pjesme tako da je prva skupina obrađivala pjesme za ulaz i kraj mise, druga za prikazanje, treća za pričest, a četvrta pjevane dijelove mise, pripjevne psalme i aleluju. U trećem dijelu susreta voditelji su predstavili rezultate rada u svojim skupinama, a iznijeli su i obrazloženja za pjesme koje pjevači ne bi trebali izvoditi u pojedinim dijelovima mise. Na kraju susreta pokretač projekta »Naša misa« Slavko Nedić istaknuo je kao vrijednost ozbiljan pristup i visoke kriterije u analizi prijavljenih pjesama. »Susret je pokazao da mladi imaju volju i želju raditi na problemu pjevanja u njihovim misama, a od mjerodavnih institucija traže razumijevanje i pomoć pri rješavanju tih problema. Analiza po skupinama pokazala je nedostatak uglazbljenih misnih napjeva i darovnih pjesama, a skladatelji su pozvani da upravo tim temama posvete posebnu pozornost« - istaknuo je.</p>
<p>Cilj projekta »Naša misa« je da nakon obrade radnih materijala bude sastavljen jedinstven popis svih pjesama koje se mogu izvoditi u pojedinim dijelovima mise. Karakter toga popisa neće biti obvezujući već savjetodavni, a na dodatnu analizu, doradu i proširenje novim ili već postojećim pjesmama koje se ne nalaze na popisu bit će poslan svim zborovima i mjerodavnim institucijama. <hi rend="bold">(bs)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Osobni interesi onemogućili rad župniku</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Susret župljana i predstavnika nadbiskupije završen je neugodnim ispadom Josipa Tomića, jednog od inicijatora sukoba</hi>
</p>
<p>Sukobi u župi Lič, koji su u posljednje vrijeme često spominjani u sredstvima društvenog priopćavanja, u predbožićnom su vremenu doveli do zatvaranja crkve. Riječka nadbiskupija dakako nije mogla dopustiti da se vjernicima uskrate misna slavlja, pogotovo ne u blagdanske dane Božića. Stoga je pastoralnu skrb o župi i služenje blagdanskih i nedjeljnih misa privremeno preuzeo Mario Gerić, svećenik Riječke nadbiskupije koji je na postdiplomskom studiju u Rimu.</p>
<p>Susret članova župnoga pastoralnog vijeća i svih župljana koji su željeli čuti istinu o sukobima u župi i pronaći rješenje na dobrobit župne zajednice, održan je 21. prosinca u župnoj crkvi. Generalni je vikar Riječke nadbiskupije mons. Emil Svažić tom prilikom pročitao župljanima pismo nadbiskupa Ivana Devčića i obznanio im odluke donesene u nadi da među vjernicima više neće biti sukoba te da će župa zaista zaživjeti kao zajednica.</p>
<p>Nadbiskup je u pismu izrazio žaljenje i zabrinutost zbog događaja u župi Lič. »Doista se rijetko događa da se zakonito postavljen župnik osjeti primoranim napustiti župu i vratiti biskupu službu koja mu je povjerena. To se upravo dogodilo u vašoj župi mons. Josipu Šepiću koji je 34 godine vjerno vodio duhovnu i materijalnu skrb za župu. Možete razumjeti kakvu je gorčinu osjećao u srcu dok se odlučivao za takav korak. Možda biste ipak trebali razmisliti o načinu kako mu dolično zahvaliti«, poručio je nadbiskup župljanima te ih potaknuo da se klone svađa, razmirica i spletaka izrazivši nadu kako novi upravitelj župe neće biti ometan u povjerenoj mu službi.</p>
<p>Mons. Svažić u napetoj je atmosferi susreta, župljanima uputio poticajne riječi pomirenja pozvavši ih da započnu graditi novu župnu zajednicu i pomognu novome upravitelju u obavljanu svoje službe na korist cijele zajednice.</p>
<p>U župi je nastao razdor među vjernicima zbog sukoba predsjednika Mjesnog odbora Josipa Tomića i župnika mons. Josipa Šepića. Bit je sukoba bila u tome da se dokaže tko ima ovlasti odlučivanja i korištenja financijskih sredstava koja pripadaju župi. Ne ulazeći u kronologiju i detaljne razloge sukoba koji se povlači već više od godinu dana, ostaje činjenica da su se vjernici te župe podijelili podržavajući jednoga ili drugoga. U takvim je uvjetima župniku Šepiću bilo gotovo nemoguće obavljati svoju službu, što je i on sam ustvrdio.</p>
<p>Riječki je nadbiskup u toj situaciji povukao jedino moguće rješenje. Razriješio je mons. Šepića župničke službe u Liču, a za upravitelja župe postavio Marka Barišića. Da takva odluka ipak nije bila jednostavna, svjedoči i podatak da Marko Barišić već obavlja službu župnika u Lokvama, Crnom Lugu i Razlogama. U Riječkoj je nadbiskupiji manjak svećenika, stoga neki župnici imaju zahtjevnu dužnost upravljati s više župa. Pored toga, mons. Josip Šepić 34 je godine bio župnik u Liču, ali i Fužinama, i dokazao se u svom pastoralnom radu, stoga ne čudi da je riječki nadbiskup nastojao zadržati mons. Šepića na toj službi. Samovolja manjine župljana ipak je stvorila nemoguće uvjete za daljnje obavljanje župničke službe mons. Šepiću.</p>
<p>Da su izvori toga sukoba ipak bili osobni interesi, vidjelo se na kraju susreta. Iako je odluka o razrješenju župnika s kojim se sukobio dio župljana trebala označiti novi početak za život župe, prohtjevi jednog od inicijatora sukoba, Josipa Tomića, nisu se zaustavili. Pod izgovorom kako je župno pastoralno vijeće nelegalno izabrano, Tomić je zahtijevao da se njemu predaju ključevi župne crkve, na što predstavnici pastoralnog vijeća i nadbiskupije nisu mogli pristati. Ljutit ili razočaran razvojem situacije, Tomić je prišao oltaru i porušio sve s njega. Tim činom diskreditirao je sve svoje izjave kako mu je jedina želja bila djelovati na dobrobit župe.</p>
<p>
<hi rend="bold">D. Delonga</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Neracionalno trošenje novca za roditeljstvo</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Dr. Prpić, analizirajući troškove roditeljstva, upozorio je na nepotrebne troškove odnosno gubitke koji bi se mogli znatno smanjiti a time i pretvoriti u uštedu odnosno bolje, svrsishodnije i racionalnije iskoristiti za unapređenje i zaštitu roditeljstva i male djece.</hi>
</p>
<p>U splitskom Centralnom bogoslovnom sjemeništu u utorak 18. prosinca održana je obiteljska tribina pod nazivom "Pomozimo roditeljima Hrvatsku obogatiti djecom" u organizaciji Povjerenstva za obitelj Splitsko-makarske nadbiskupije. Predavanje je održao Dragan Prpić, liječnik koji je načinio elaborat pod radnim nazivom »Analiza troškova u svezi s roditeljstvom i zaštitom male djece« te je upravo Split odabrao za početak svoje »kampanje« koja bi trebala promicati i podupirati roditeljstvo. Takva predavanja naime dr. Prpić namjerava održati i u drugim većim hrvatskim gradovima kao što su Rijeka, Osijek i Zagreb.</p>
<p>Istraživanje dr. Prpića analizira postojeće stanje glede dijela troškova koji nastaju u svezi s roditeljstvom i brigom o maloj djeci (1-3 godine). Uočavaju se manjkavosti i nelogičnosti postojeće organizacije skrbi o toj dobnoj skupini djece. Na temelju raspoloživih podataka korištenjem direktnih i indirektnih metoda izračuna utvrđeno je da je najveći dio troškova nepotreban i nastaje uglavnom zbog loše organizacije u različitim društvenim sustavima (zdravstvo, prosvjeta, gospodarstvo i dr.). Dobiveni rezultati nedvojbeno podržavaju nužnosti postojanja trogodišnjeg rodiljnog dopusta, jer se time stvaraju uvjeti za drastično smanjenje troškova, ali još više osigurava se primjerena okolina za zdrav psihofizički razvoj djeteta.</p>
<p>Dr. Prpić naveo je iscrpnu sliku troškova pokazujući time kako je riječ o nepotrebnim troškovima odnosno gubicima koji bi se mogli znatno smanjiti a time i pretvoriti u uštedu odnosno bolje, svrsishodnije i racionalnije iskoristiti za unapređenje i zaštitu roditeljstva i male djece. Dakle, primarno se ne traže nova financijska izdvajanja, već se upozorava na nepotrebno, neracionalno i neučinkovito trošenje velikih sredstava za bolovanja, liječenja, izgradnju i opremanje novih jaslica.</p>
<p>Proučavajući sustav privrede kroz tri prizme: gubitak radnog vremena zbog kašnjenja na posao, gubitak radnog vremena zbog bolovanja te gubici zbog pada produktivnosti i povreda na radu navedenog, vidljivo je da se najjeftinije i najbolje rješenje može naći na relativno jednostavan način. Potrebno je, po istraživanju dr. Prpića, odreći se investicije od gotovo 3 milijarde kuna i omogućiti jednom od roditelja da može ostati do navršene treće godine života djeteta kod kuće (što je, nasreću, promjenom propisa učinjeno ove godine), ali uz uvjet da jedan od roditelja mora ostati do navršene jedne godine života djeteta kod kuće (što, nažalost, još nije učinjeno). Osim navedenih prijedloga, dr. Prpić je naveo i potrebu uvođenja instituta »majke odgajateljice«, stimulirati ostale članove obitelji (npr. bake) da u slučaju potrebe obnašaju uslugu dadilje uz novčanu naknadu, smanjiti ili ukinuti PDV na osnovne potrepštine na dojenčad i malu djecu te obvezno staviti pedijatra i ginekologa u primarnu zdravstvenu zaštitu i na taj način u praksi poštivati Konvenciju o pravima djeteta, ukinuti propis da pravo na boravak s novorođenčetom i dojenčetom imaju samo majke koje su udaljene od rodilišta više od 15 km te druge konstruktivne prijedloge.</p>
<p>Nakon predavanja uslijedila je i rasprava u kojoj su sudjelovali članovi udruga 4+ s područja Dugopolja, Solina i Splita.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ljubica Jelušić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZAGREB</p>
<p>
<hi rend="bold">Susret osoba s invaliditetom</hi>
</p>
<p>U subotu 18. prosinca na tradicionalnom božićnom susretu osoba s invaliditetom Caritasa Zagrebačke nadbiskupije okupilo se oko 230 sudionika. Misu je predvodio i propovijedao mons. Josip Mrzljak, pomoćni zagrebački biskup i predsjednik Hrvatskoga Caritasa. U koncelebraciji je bio duhovnik časnih sestara Služavki Maloga Isusa Josip Radelja. Mons. Mrzljak i J. Radelja prije mise bili su na raspolaganju za ispovijed. Na kraju susreta podijeljeno je 200-tinjak božićnih poklon-paketa a neki su dobili i rođendanske darove. I sam biskup Mrzljak primio je poseban lijep i vrijedan dar: kip bl. Alojzija Stepinca, rad akademskoga kipara Zvonimira Gračana.</p>
<p>Umjetnički sudionici susreta bili su glazbenik Tomislav Brajša, koji je svirao za vrijeme mise, skupina Caritasove djece iz Vugrovca, koju zovemo »Vugrovečki tamburaši« a nastupili su sa spletom božićnih i drugih veselih pjesama, mlada pjesnikinja - učenica Maja Kuzelj-Pavunc recitirala je nekoliko svojih pjesama.</p>
<p>U srijedu 22. prosinca »Dinova Diona« d.o.o. dala je korisnicima Caritasa Zagrebačke nadbiskupije donaciju pripomoći za Božić i božićne blagdane. Donaciju je predala Marija Spinčić prenijevši pritom blagdansku čestitku ravnateljici Jeleni Brajši, svim korisnicima i djelatnicima Caritasa uime uprave i predsjednika uprave Stjepana Ljatifija. Tim darom »Dinova Diona« ubrojila se u Caritasove blagdanske darovatelje čiji broj neprestano raste, a među kojima su i hipermarket »Ipercoop« i cash&carry trgovački lanac »Getro«.</p>
<p>
<hi rend="bold">Stjepan Moškatelo</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">(pri)govor znanosti</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Jadranska orijentacija Hrvatske?</hi>
</p>
<p>Svoja stajališta i poglede na problem Projekta DružbaAdria (DA) ukratko iznosi dr. sc. Velimir Pravdić, redoviti član HAZU, bivši voditelj laboratorija istraživanje mora i okoliša Instituta »Ruđer Bošković«.</p>
<p>
<hi rend="bold">Koji su vaši temeljni prigovori realizaciji projekta DA?</hi>
</p>
<p>Projekt transporta ruske nafte od mađarsko-hrvatske granice do utovara u tankere u luci Omišalj, uz ugovorenu fiksnu cijenu, kompleksni je tehnološko-ekonomski investicijski zahvat, s mnogim rizičnim aspektima za okoliš: Jadrana, Kvarnerskog i Riječkog zaljeva, ali i kontinentalne Hrvatske. Jadranski naftovod, pušten u pogon 1979. godine, star danas 25 godina, nikada nije dosegao svoj predviđeni transportni kapacitet od 20 Mt/god. odnosno maksimalni od 32 Mt/god. Prema neslužbenim podacima, cjevovod nije u najboljem stanju, korozija je uznapredovala, a reverzni smjer transporta zahtijeva promjenu (povišenje) tlačnog sustava. To nosi sobom dodatne tehničke probleme, rješive, ali uz dodatnu cijenu održavanja.</p>
<p>U naftovodu se, na relaciji Omišalj-Sisak stalno nalazi oko 400.000 tona nafte. Ta je nafta ona koju Hrvatska uvozi, ili ju je jednom uvezla: nafta s niskim sadržajem sumpora i s pretežno alifatskim ugljikovodicima. Tek utiskivanjem više od 400.000 tona ruske nafte, koja je niže kvalitete s više (nepoželjnog) sumpora i aromatskih ugljikovodika, u luci Omišalj moći će započeti istovar ruske nafte. Nakon što ruska nafta napuni cjevovod, bilo kakav dovoz libijske, alžirske, ili angolske nafte, proslijedit će tek ispumpavanjem ruske nafte na postaji u Sisku. Postavlja se pitanje kome ide koja nafta?</p>
<p>
<hi rend="bold">Koliku financijsku štetu mogu prouzročiti balastne vode i nesreća tankera u Jadranu, ili izlijevanje naftovoda u području krša? Može li se procijeniti ekonomska vrijednost prirode?</hi>
</p>
<p>Pitanje balastnih voda tankera, njihova iskrcavanja u luci Omišalj, ili izmjene negdje na južnom Jadranu ili u Jonskom moru, zaokupio je pozornost javnosti. O tome je mnogo rečeno, i to ne treba ovdje ponavljati. Prema nekim informacijama, rebalastiranje tankera, od (tipično) 150.000 t nosivosti, uzrokuje zastanak od 10 do 14 sati plovidbe, uz dodatni trošak od 20.000 USD. To je značajan gubitak za brodara: Hoće li on to prihvatiti?</p>
<p>Osnovno je: balastne vode su jedan, ali ne i najbitniji ni najveći uzrok ekonomskog i ekološkog rizika vezanog uz projekt. Pitanje osiguranja za slučaj štete na Jadranu kod nekoga velikog svjetskog osiguravatelja nije nigdje službeno raspravljeno. Predvidivi godišnji prihod DA procjenjuje se na 45 milijuna USD, a dohodak oko 5. Na jednom javnom sastanku jedan je od sudionika rasprave naveo podatak da je okvirna stopa premije osiguranja od posljedica havarija tankera 14% godišnje od maksimalne garantirane svote osiguranja. Uz moguću štetu od 1 milijarde USD, premija bi bila 140 milijuna USD godišnje. Bez osiguranja štetu udesa snosili bi građani Republike Hrvatske. Vrijednost (ugroženog) godišnjeg prihoda turističke privrede procjenjuje se (2003) na 6 milijarda USD!</p>
<p>Opasnost od razlijevanja nafte i njezina prodiranja u vodonosne kraške slojeve Gorskog kotara, rizik je već od 1975. godine, od gradnje Janafa. Naftovod pretežno nije radio te dosada nije bilo većih nesreća, ni veće štete. Hoće li tako ostati i pod promijenjenim uvjetima?</p>
<p>
<hi rend="bold">Što znači vaša tvrdnja da se politički problem, poput projekta DA ne može rješavati prirodoznanstvenim metodama?</hi>
</p>
<p>Politička odluka o provedbi projekta DA stvara rizike, okolišne kao i ekonomske. Političkom odlukom o obustavi projekta, istodobno nestaje opasnost od mogućih posljedica, o kojima smo govorili.</p>
<p>Znanost nije proročanska disciplina: ona samo upozorava na stupanj našeg neznanja, odnosno upozorava na vjerojatne opasnosti za okoliš. Uzmite primjer »stakleničkog efekta« i promjena klime. Znanost upozorava na neke indikatore antropogenog utjecaja; problem je kompleksan i ne postoji nikakva jednokratna odluka, bilo znanstvena, bilo tehnička, ili politička, koja je u stanju kratkoročno promijeniti trendove opasnosti od promjene klime.</p>
<p>
<hi rend="bold">Na Forumu o održivom razvoju izjavili ste da je za jedne »Jadran káda za kupanje, a za druge rezervoar za odlaganje otpada«. Kakav sadržaj jadranske orijentacije predlažete za Hrvatsku?</hi>
</p>
<p>Postoje shvaćanja da nam priroda i prirodna dobra služe isključivo za zadovoljavanje naših potreba. U etici okoliša to se naziva tvrdim antropocentrizmom. Koliko vrijedi Jadransko more? Zar samo onoliko, koliko prodajom usluga, bilo turističkih, bilo onih zbrinjavanja otpada, možemo zaraditi? Očuvanje naših prirodnih resursa zbog njihove estetske, etičke, socijalne ili nacionalne dobrobiti vrijedi više, nego što se to može »naplatiti« gospodarskom djelatnošću? Naš opstanak kao ljudske vrste, kao i naše civilizacije, moguć je samo uz poštivanje nemonetarnih vrednota okoliša. Ekonometrijska metodologija izračuna troška prema dobrobiti (<hi rend="italic">cost/benefit analiza) </hi>zaboravlja neiskazivu vrijednost okoliša, odnosno prirode, i time predstavlja jednostranu i pogubnu teoriju čovjekova odnosa prema svom okruženju.</p>
<p>Jadranska orijentacija Hrvatske? To je ključno, ali i kompleksno pitanje budućnosti Hrvatske, na koje je nemoguće odgovoriti u ovom kratkom okviru. Priredio: <hi rend="bold">Valerije Vrček</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>POŽEGA</p>
<p>
<hi rend="bold">Molitvena zajednica obdarila bebe</hi>
</p>
<p>Na Badnji dan u rodilištu Opće županijske bolnice u Požegi rodilo se čak 8 novorođenčadi: dva dječaka i šest djevojčica. To je, kako je istaknuo mr. Božidar Njavro, dežurni ginekolog, neuobičajeno velik broj beba za božićni blagdan. Prvi koji su ih došli obdariti na sam Božić bili su članovi molitvene zajednice »S Marijom za život« koji djeluju tek nekoliko mjeseci u sklopu Caritasa Požeške biskupije te sam ravnatelj Caritasa Pavao Mokri. Članovi zajednice, osim što se mole za nove živote, kako je istaknula njihova voditeljica Kristina Markanjević, aktivno sudjeluju u različitim akcijama te su tako za Božić sami izrađivali čestitke od čije prodaje su sakupili 1300 kuna. Dio toga novca utrošeno je na darove bebama za koje su članice isplele veste, kape i šalove dok su majke na dar dobile Novi zavjet, molitvenike i krunice. Članovi molitvene zajednice »S Marijom za život«, kojih u Požeškoj biskupiji ima dvjestotinjak, za Božić su posjetili i obdarili brojne obitelji te stanare doma umirovljenika.»Naša molitvena zajednica želi ne samo molitvom nego i djelom reći da smo mi za život« - istaknula je voditeljica najavljujući da će u njihovu djelovanju tijekom godine biti više Božića, ne samo jedan koji se slavi 25. prosinca.</p>
<p>
<hi rend="bold">(Lj. M.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ŠIBENIK</p>
<p>
<hi rend="bold">Božićna primanja i čestitanja</hi>
</p>
<p>Predstavnice ženskih redovničkih zajednica koje djeluju u gradu Šibeniku su uručile su na Badnji dan, 24. prosinca, šibenskom biskupu Anti Ivasu božićne čestitke. Uz sestre dominikanke i milosrdnice, biskupa je Ivasa uime svih redovnica pozdravila poglavarica družbe Sestara franjevki od Bezgrešne sestra Nevenka Grgat.</p>
<p>Biskup Ivas je istoga dana primio djecu iz dječjega vrtića »Brat Sunce«, koji vode sestre franjevke od Bezgrešne, a djeca su tom prigodom, uz čestitke biskupu Ivasu, izvela i prigodni program.</p>
<p>Povodom božićnih i novogodišnjih blagdana u organizaciji grada i županije u četvrtak 23. prosinca u gradskoj vijećnici održano je primanje za predstavnike javnog, političkog, kulturnog i gospodarskog života Šibensko-kninske županije i grada Šibenika. Na primanju je, uz gradonačelnicu Nedjeljku Klarić i župana Duju Stančića, prigodnu riječ uputio i šibenski biskup mons. Ante Ivas. »Drago mi je da nas Božić svake godine okuplja na sve ljepši i dostojansveniji način. Želim ovogodišnju čestitku staviti pod jednu riječ: otkrijmo. I zato je moja prva želja u ovoj božićnoj čestitki: otkrijmo Božić jer Božić je blagdan ljudskog dostojanstva. Bog je ljudsko dostojanstvo potvrdio ne samo deklarativno nego se spustio osobno tjelesno na zemlju i ušao u ljudski život«, poručio je biskup Ivas. Druga želja biskupa Ivasa za ovogodišnji Božić bila je: »otkrijmo svoj grad Šibenik«. Božić je rođendan grada Šibenika i njegova povijest počinje s riječima: u ime, Oca i Sina i Duha Svetoga, a Krešimirov grad korijene ima duboko u kršćanstvu, te se Šibenčani ne smiju složiti s onima koji govore da je Šibenik siromašan, naglasio je biskup Ivas jer je Šibenik naprotiv bogat duhom. »Šibenik je iznjedrio velike svece, velike humaniste i nosimo bogato kulturno nasljeđe na koje moramo biti ponosni. I zato neka uzleti Šibenik jer Šibenik ima snage za to. On ima iz čega uzletjeti«, zaključio je biskup Ivas te u tom duhu čestitao Božić. <hi rend="bold">Ivo Kronja</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>POŽEGA</p>
<p>
<hi rend="bold">Božićno gradsko primanje</hi>
</p>
<p>Požeški gradonačelnik Zdravko Ronko pozvao je 21. prosinca na predbožićni susret u Gradskoj vijećnici predstavnike javnoga života, gospodarstva, prosvjete, kulture i Crkve. Među uzvanicima bio je i požeški biskup dr. Antun Škvorčević. Gradonačelnik Ronko govorio je o svemu onome što je uprava grada učinila minule godine, osobito o pomoći koju grad daje različitim slojevima građana te je svima čestitao Božić i Novu godinu.</p>
<p>Biskup Škvorčević je potom uputio čestitku gradonačelniku, Gradskom poglavarstvu i Vijeću te svima nazočnim građanima. Kazao je da ga ovih dana obuzimaju misli o svojevrsnom potrošenom hrvatskom Božiću. Istaknuo je da se Božić i kod nas sve više prati potrošačka groznica, zamjetna posebno u velikim trgovačkim lancima.</p>
<p>Spomenuo je da je prošlih dana bio u Zavodu za starije i bolesne osobe u Ljeskovici i na susretu s ljudima koji su iskusili svu tvrdoću života osjetio kako u njima usred siromašnih i teških okolnosti progovara neki Božić nutarnje radosti i srca. Ujedno je podsjetio na prošlonedjeljno krštenje osmog djeteta jedne obitelji u župi sv. Leopolda Mandića u Požegi i rekao kako mu je to bila prigoda pogledati malo u život tih ljudi te da je vidio njihove skromne materijalne uvjete, ali otkrio punu kuću ljubavi.</p>
<p>Biskup je podsjetio na hrvatske Božiće tijekom teške prošlosti, izručene siromaštvu i drugim nevoljama, ali ispunjene Božjim svjetlom, radošću i mirom te ljubavlju u obitelji.</p>
<p>Poželio je svima da budu dionici takvoga nepotrošenog hrvatskog Božića. <hi rend="bold">(I. Ž.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZADAR</p>
<p>
<hi rend="bold">Nadbiskup pohodio onemoćale</hi>
</p>
<p>Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je na Badnjak u Domu za odrasle osobe kod crkve sv. Frane u Zadru blagdansku misu koju su pjevanjem pratila djeca iz župe sv. Stošije. Nadbiskup je ohrabrio onemoćale porukom Božića koja se očituje u ljubavi i brizi za bližnjeg, a vrednote plemenite skrbi, blage riječi i topline koju pokazuje 32 djelatnika svjedočanstvo su da se poruka Božića u tom domu uistinu živi svaki dan.</p>
<p>Djelatnicima i štićenicima je čestitao božićne blagdane i svakog osobno posjetio, blagoslivljajući ih u njihovim bolesničkim krevetima. Zadarski nadbiskup svake godine za badnjih popodneva pohodi i predvodi misu za štićenike toga doma koji je osnovan kao ubožnica sv. Frane, a danas skrbi o 70 starih, bolesnih i socijalno ugroženih osoba. U službi kućne njege skrbe o 40 korisnika kojima dnevno dostavljaju i obroke.</p>
<p>Badnje jutro štićenicima je obogatio i posjet djece koja pohađaju dnevnu školu u Caritasu. Izvela su im prigodni božićni program i svakom darovali kolače. Ravnateljica doma Maja Pletikosa ističe da su dom za blagdane pohodili i pomogli mnogi, a posjete i pomoć brojnih ljudi dobre volje česte su i tijekom godine.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ines Grbić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>DUGO SELO</p>
<p>
<hi rend="bold">Posijano »Zrno vjere«</hi>
</p>
<p>Na 24 stranice glatkoga revijalnog papira, u potpunosti u boji, opremljen brojnim fotografijama - za Božić 2004. godine izišao je prvi broj »Zrna vjere«, lista župâ sv. Martina biskupa i Uzvišenja sv. Križa iz Dugoga Sela. Glavna urednica toga novog dugoselskog lista, Dubravka Konjevod, u uvodniku je napisala da je želja pokretača lista potaknuti župljane na sudjelovanje u životu župa kako bi bili »ona prava zajednica kakvu je Krist zamislio«.</p>
<p>Nakladnik je »Zrna vjere«, lista koji će, kako je u uvodniku istaknuto, povremeno izlaziti, župa sv. Martina biskupa, a nakladnika predstavlja župnik Slavko Kresonja. Iz impresuma je vidljivo da list ima redakciju sastavljenu od 5 župljana, lektoricu i urednicu fotografije. U tvrtki »Novena« d.o.o. načinjena je grafička priprema, a list je tiskan u tiskari »Meić« d.o.o. Prvi broj tiskan je u nakladi od 3500 primjeraka. List je podijeljen u rubrike, a započinje župnim vijestima, nakon kojih slijede vijesti iz Crkve u domovini i svijetu. Od prvoga broja u svakom će »Zrnu vjere« biti i intervju, zatim rubrike »Upoznajmo vjeru«, »Obiteljski kutak«, »Mladi u Crkvi«, »Duhovna misao«, »Živi krugovi«, »Crkva na internetu«, »Župne obavijesti« i »Samo za djecu«. <hi rend="bold">(bs)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZAGREB - PEŠČENICA</p>
<p>
<hi rend="bold">Iznenađenje - božićni film</hi>
</p>
<p>U župi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici mladi župnog zbora »Osvit« priredili su prigodni božićni program, no nisu održali koncert nego su svoju okolinu ugodno iznenadili - prikazivanjem filma »Božić dolazi na Peščenicu«. Polsatni film premijerno je prikazan 29. prosinca u dvorani pastoralnog centra te župe.</p>
<p>Film započinje dolaskom Isusa u liku tajanstvenog putnika (Branimir Janković) na željeznički kolodvor u Zagrebu koji se je zatim zaputio prema Peščenici gdje se u životu mladoga bračnog para Jakova (Josip Lukić) i Lucije (Rašeljka Jelinčić) na badnju večer odigrava prava drama. Jakov, koji u budućnosti očekuje bolji posao, dočekuje Luciju koja ga daruje viješću da je trudna. Jakov, nezadovoljan božićnim darom, u svađi od Lucije traži da pobaci. Nezadovoljno odlazi potražiti utjehu u obližnjem kafiću i na putu se susreće s Putnikom koji mu nešto kasnije, kada se je pijan vraćao u stan, dva puta spasio život. U stanu Jakov kroz razgovor s Putnikom uviđa svoje pogreške te ostaje zaprepašten željom svoga sugovornika da mu za rođendan pokloni dar. Jakov odlazi tražiti Luciju i pronalazi je u crkvi pored jaslica. Ona mu oprašta njegovu nepromišljenost a Jakov postaje svjestan da je prihvaćajući novi život darovao Putnika koji neprimjetno u tišini vlakom napušta grad.</p>
<p>Film je idejno kreirao i režirao Tomislav Jelinčić uz tehničku potporu »RTL televizije«. Cijela ekipa je, prikazujući u filmu jednu običnu životnu priču, upozorila na to da se u globalističkom svijetu rješenje problema ne nalazi u materijalnom kao i svoj jasan stav da su protiv pobačaja, a za kulturu života.</p>
<p>Nakon prikazivanja filma dodijeljeni su »oskari« u liku anđela za ulogu tajanstvenog Putnika, glumca koji je najviše zaboravljao tekst, za specijalne efekte, a svom redatelju glumačka ekipa osigurala je redateljski stolac s imenom (u holivudskom stilu). Oduševljene gledatelje razveselili su ulomci sa snimanja filma kao i najava da nastavak slijedi za Uskrs.</p>
<p>
<hi rend="bold">Svjetlana Martinović</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ĐAKOVO</p>
<p>
<hi rend="bold">»Hajdemo dakle do Betlehema«</hi>
</p>
<p>Pod nazivom »Hajdemo dakle do Betlehema« službeno je dr. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski, u utorak 21. prosinca u Biskupskom domu u Đakovu, na konferenciji za medije, objavio svoju božićnu čestitku i poruku vjernicima i ljudima dobre volje u Đakovačkoj i srijemskoj biskupiji.</p>
<p>Novinari su se potom zanimali za aktualnosti vezane za život i djelovanje Crkve, kako na području Đakovačke i srijemske biskupije, tako i Crkve u Hrvata. Zanimalo ih je prije svega što je obilježilo godinu na izmaku u Đakovačkoj i srijemskoj biskupiji i kako je biskup ocjenjuje. Najznačajniji je događaj Crkve u Hrvata, kako je biskup rekao, središnja proslava Godine svetih srijemskih mučenika 26. listopada 2004. u Srijemskoj Mitrovici. »To je nešto što smo realizirali u dvije države. Vi znate što se događalo tamo prije deset godina. Znamo kako su neki od hodočasnika prije deset godina u Srijemskoj Mitrovici bili zatočeni, a sada nakon svega ponosno prolaze kroz Mitrovicu i svjedoče svoju vjeru. To su visokom ocjenom ocijenili i naši gosti, prijatelji iz inozemstva - biskupi, svećenici. Htjeli bismo da i taj događaj pridonese smirivanju života na našim prostorima. To je jedan snažan poticaj našim vjernicima koji tamo žive u specijalnim prilikama gdje su društvene prilike drugačije nego u Hrvatskoj.« Među značajnim je događajima u ovoj godini i, kazao je biskup Srakić, početak procesa uzdignuća Teologije u Đakovu na razinu samostalnoga bogoslovnog fakulteta.</p>
<p>
<hi rend="bold">Snježana Kraljević-Čilić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZADAR</p>
<p>
<hi rend="bold">Nadbiskup u katehetskoj školi</hi>
</p>
<p>Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa posjetio je u ponedjeljak 20. prosinca Visoku teološku katehetsku školu u Zadru i susreo se s ravnateljem VTKŠ-a mr. don Marinkom Duvnjakom, profesorima, djelatnicima i polaznicima škole. Susret je započeo službom riječi, a obogaćen je studentskim izvođenjem adventskih pjesama pod vodstvom tajnice škole Ariane Mračić.</p>
<p>Mons. Prenđa je rekao da Božić govori o čudesnoj Božjoj avanturi i potrebi da se nastani među ljudima. »Božić ima smisla ako se utjelovi u nama«, poručio je nadbiskup dodavši da je to na osobiti način vrijeme preispitivanja vjernosti Crkve otajstvu Utjelovljenja, promišljanja o prihvaćanju poniženja i skromnoga Božjeg ulaska u povijest.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ines Grbić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>DUBROVNIK</p>
<p>
<hi rend="bold">Pohod starijima i nemoćnima</hi>
</p>
<p>Predstavnici Društva hrvatskih katoličkih intelektualaca u Dubrovniku u tjednu pred blagdan Kristova rođenja posjetili su starije i nemoćne osobe u dubrovačkim staračkim domovima. Veselom susretu u Domu umirovljenika i Domu za odrasle osobe »Domus Christi« nazočile su i ravnateljice i osoblje domova, a štićenici domova također su se pridružili zajedničkom radosnom pjevanju božićnih pjesama. Predstavnici društva obdarili su štićenike prigodnim darovima iskazujući im na taj način kršćansku ljubav, naklonost i solidarnost u prigodi svetkovine Božića. Susretu sa starijim osobama pridružili su se i mladi Medicinske škole u Dubrovniku poželjevši svima blagoslovljen Božić i sretnu novu godinu.</p>
<p>
<hi rend="bold">Angelina Tadić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>VODNJAN</p>
<p>
<hi rend="bold">Istarski svećenik prorekao papinstvo kardinalu Wojtyli</hi>
</p>
<p>U Vodnjanu je 10. prosinca predstavljen zbornik radova o istarskom svećeniku Giuseppeu Del Tonu o 100. obljetnici rođenja. Sudionike je pozdravio predsjednik Zajednice Talijana Vodnjana Sergio Delton, gradonačelnik Klaudio Vitasović, župnik Marijan Jelenić, biskup mons. Ivan Milovan, počasni konzul Italije Tiziano Sošić, predsjednik Talijanske unije Maurizio Tremul i dožupan Giuseppe Rotta. Zbornik i radove autora (A. Forlani, L. Capodaglio, G. Malusá, M. Jelenić, A. Conte, G. Zannoni, L. Donorá i M. Budicin) predstavili su mons. Antonio Conte, Giuseppe Malusá, Corrado Belci iz Italije, te Anita Forlani i Giorgina Kutić o upravo objavljenoj studiji »Tjelesa svetih«, obje iz Vodnjana. Zbornik na 145 stranica, s 37 fotografija, 17 faksimila pisama Del Ton - Montini - Roncalli, baca posebno svjetlo na toga našeg svećenika. Knjiga izdanje Morcellana, u seriji »Svjedoci«, kani se predstaviti u Trstu i Rimu.</p>
<p>
<hi rend="bold">Proročanstvo Karolu Wojtyli</hi>
</p>
<p>Giuseppe Del Ton je 1965. bio imenovan protonotarom Svete Stolice. U tom je svojstvu doslovno ključem zatvorio kardinale za izbor novog pape nakon Ivana Pavla I. Zbog štrajka prometnih sredstava u Rimu, Karol je Wojtyla taksijem zakasnio. Del Ton, nervozno lupkajući ključem o prste lijeve ruke, požurivao ga je. Wojtyla će u šali: »Mogu početi i bez mene.« A Del Ton: »Ti ćeš biti papa.« To nije bio jedini put da je Del Ton iznenadio viđenjem događaja.</p>
<p>To nije bila samo šala. Mons. Del Ton i Karol Wojtyla bili su bliski prijatelji. Ljeti su više puta sudjelovali na teološko-filozofskim kružocima, posebno o filozofiji Antonija Rosminija (1797-1855) koje je vodio Michele Federico Sciacca i kojim su se oduševljavali. Kritičari misle kad bi nakon opće laicizacije Rosminijeva filozofija bila više uvažena, svijet ne bi doživio tragedije 19. i 20. st. A Rosmini, Padre Pio, Del Ton, Wojtyla, četvorka su koja su preusmjerila suvremenu povijest, ustvrdio je prof. Giuseppe Malusá.</p>
<p>Don Giuseppe Del Ton je iz Poreča preselio u Vatikan 1932. u Državno tajništvo kao iznimni poznavatelj latinskoga i grčkoga jezika, a 1933. u Državno tajništvo latinskog pisma gdje će poetskim jezikom pisati papine bule. U tom svojstvu u najbliskijoj je vezi sa šest papa: Piom XI, Piom XII, Ivanom XXIII, Pavlom VI, Ivanom Pavlom I. i Ivanom Pavlom II. Roncalli mu se u šali preporučio još kao patrijarha u Veneciji da mu bude blizu budu li ga ikada izabrali za papu jer nije vičan latinskom. A papa Pavao VI. nakon izbora za Papu molio ga je: »Nemoj me zvati Svetosti, nego Paolo, kao prijatelj.« Ivan XXIII. mu je 1962. pokloni drveni kipić Gospe s Djetetom za iznimne zasluge oko pripreme II. vatikanskog koncila. S Wojtylom se posebno oduševljavao Rosminijem.</p>
<p>
<hi rend="bold">Branitelj Padra Pija</hi>
</p>
<p>Od velikog napora mons. Del Ton bio se nervno iscrpio. Lijekovi nisu pomagali. Još se mogao nadati samo pomoći iz neba. Tada se uputio karizmatiku ocu Piju. Kod njega je boravio dvadeset dana. Zajedno su slavili misu, ali mu nije bilo bolje. Jednog ga dana Padre Pio poslao u Napulj i osigurao kako će ozdraviti i do starosti raditi u službi Crkve. Dok je klečeći molio pred Pompejskom Gospom, obasjalo ga neobično svjetlo, uokolo se prosuo ugodni miris. I ozdravio je.</p>
<p>Nekako u to vrijeme Padre Pio bio je ozloglašen kako se oko njega stvara biznis. Ivan XXIII. naumi zabraniti hodočašća k stigmatiziranom ocu Piju. Mons. Del Ton reče Papi: »Nisu istiniti otrovi tih ozloglasitelja, on je svetac, i ne prestane li se s tim lažima, spreman sam otići.« Te su riječi uvjerile Ivana XXIII. u svetost oca Pija.</p>
<p>Za ozdravljenje koje je zadobio po zagovoru Padra Pija nakani mons. Del Ton napisati knjigu, ali mu ponestalo inspiracije. Nakon ukazanja Padra Pija dobio je inspiraciju i tako je nastala knjiga »Dobri Pastir« o Padru Piju. Više ga je puta posjećivao i jednom mu reče: »Ti radi, ja ću moliti za tebe.« Vrijeme je kasnije pokazalo istinu. Ivan Pavao II. na dan proglašenja svetim ustvrdio je kako su mistici ponekad progonjeni da se još bolje istakne njihova svetost.</p>
<p>
<hi rend="italic">Forlani i Belci</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Plodan svećenički život</hi>
</p>
<p>Del Ton je bio filozof, teolog, poliglot, pjesnik, asket mistik, vizionar, pokornik. Njegovo je geslo: »Ljubav, pobožnost, rad, slavljenje Boga.« Uza sve sposobnosti bio je skroman, izbjegavao je svako isticanje. Sa siromasima je dijelio skromni stol, uzdržavao sjemeništarce, nije imao novaca za jednu skuplju operaciju, velikodušno je dijelio svoje znanje. Uz sve poslove bio je profesor patrologije na Lateranskom sveučilištu, dopisnik dnevnika »Osservatore romano« i mnogih revija, direktor revije »Latinitas«. Svakodnevno je silazio na klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu, »Gospodaru kuće«, kako je govorio. Nije imao neprijatelja. Uživao je veliko povjerenje u Vatikanu. Njemu je povjeren oproštajni govor nad Ivanom XXIII. koji je na opće udivljenje držao na latinskom jeziku.</p>
<p>Bibliografija njegovih radova, nažalost, nije napisana. Poznata su 33 spisa, među njima o spuštanju čovjeka na Mjesec što je na latinskom otkupila NASA i američka sveučilišta, te 11 zasebnih knjiga: »Sveta Paola Rimska«, »Glasovi s Tibera«, »Dobri Pastir«, »Povijest Crkve i palestinskih mučenika - prijevod s grčkog Euzebija Cezerejskog«, »O molitvi Origena«, »Vergilijevi ideali«, »Poetski trenuci«, »Istina o anđelima i arkanđelima«, »Vaticana Levia«, »Tapiserije Paestuma - ideje o ideji bitka«, nadahnuta Rosminijevom filozofijom. Devet mu je poema uglazbljeno. Za svoj je rad primio devet najviših crkvenih priznanja i sedam društvenih.</p>
<p>
<hi rend="bold">Neobičan životni put</hi>
</p>
<p>Giuseppe Del Ton rođen je u Vodnjanu 29. prosinca 1900. u ratarskoj obitelji Vita i Paskve. Nakon gimnazije u Kopru studirao je u Udinama i Rimu. Zaređen je 19. travnja 1924. Neko je vrijeme bio tajnik biskupa u Poreču i bilježnik Biskupijskog crkvenog suda. Već onda piše dramu »Mučeništvo za Valerijana - sveti Mauro«, »Tjelesa svetih«, prevodi »Pohvale mučenicima sv. Ivana Krizostoma«.</p>
<p>Nakon odlaska u Rim 1932, od 1933. radio je u Državnom tajništvu Pija XI. za latinska pisma, od 1939. i Pija XII. Samo nakratko 1944/45. boravi kod roditelja u Vodnjanu zbog nemogućnosti povratka u Vatikan. A onda nastavlja raditi sve do umirovljenja, odnosno smrti 1997. Dosta je pročitati bilo koji njegov tekst da se vidi kako je bio uronjen u pobožnost i kontemplaciju. Njegovi su tekstovi poetski iznenađujući. Utemeljitelj je i kanonski odobrenog »Društva svetog Mihovila«, čiji članovi daju zadovoljštinu za grijehe ovih »apokaliptičkih vremena«, kako je govorio. Na tridesetnicu njegove smrti mons. Guglielomo Zannoni rekao je za njega: »Bio je Božji službenik, svećenik i uvijek samo svećenik, odlučio je biti čovjek samo jedne ljubavi, ljubavi Isusa Krista... Bio je djetinjski nevin i čist, nije imao neprijatelja. Svi su se u njega pouzdali,... duša dubokog nutarnjeg života, život je s Gospodinom bio za njega uobičajen.« Svi se sjećaju kako je često govorio: »Volja Božja« i njegova pozdrava: »Sit tibi dies plena Dei - Bio ti dan ispunjen Bogom!« U Rimu se i Vatikanu stalno čuje glas o njegovoj svetosti, i neće biti iznenađenje bude li jednom uzdignut na čast oltara.</p>
<p>
<hi rend="bold">Marijan Jelenić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">reportaža</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Kako Crkva postaje »rudnik«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Tri labinske župe: Labin Gornji, Labin Donji i Marcilnica, fenomen su jer dišu kao jedna, a najjača joj je osobnost timski rad čiji su plodovi župni Caritas, nekoliko katoličkih udruga, organizirana skrb za starije, radijske emisije koje pripremaju župljani, dekanatski list, obnovljene crkve, novoizgrađeni župni pastoralni centar, humanitarne akcije...</hi>
</p>
<p>Šest župa, a jedan župnik. Jedan grad a tri župe. A te tri župe dišu kao jedna. To je Labin, »fenomenalan« gradić, a fenomenalan po tome što je sastavljen od nekoliko fenomena. Fenomen prvi ili geografski smještaj. Svakako, riječ je o Istri, i to o njezinu istočnom dijelu. Grad Labin se, naime, nalazi na onome putu koji je bio »put svile« za vezu između Istre i ostatka Hrvatske prije otvaranja tunela Učka. I da bi se otkrio prvi fenomen, ne može se zaobići jedan od ciljeva putovanja: župa Labin Gornji. Naime, sa zvonika župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije vidi se ne samo cijeli grad, ne samo obala, već na dlanu cijeli Kvarner, pa i one male ribarske brodice oko otoka i veliki brodovi koji plove prema Rijeci. Fenomen drugi ili promjena »grane«. Nekoć je Labin bio nadaleko poznat po onome što je danas »zakopano« - riječ je o rudnicima. Zatvaranje rudnika bio je svojevrstan šok za labinsko gospodarstvo pa zadivljuje kako se Labin oporavio i razvio posljednjih godina. Danas se u Labinu više ne bave rudarstvom, a tu je gospodarsku granu zamijenilo srednje i malo poduzetništvo, s jedne, i turizam, s druge strane. No posljedice rudarskoga doba i danas se osjećaju. To je osjetila župna crkva sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća kojoj je zbog rudarenja ispod starih zidina prijetilo urušavanje pa je spašavanje zdanja trajalo do 1993. godine. Rudarsko je doba imalo posljedice i na živu Crkvu čije »spašavanje« traje i danas.</p>
<p>
<hi rend="bold">Najjači fenomen</hi>
</p>
<p>I u takvom ozračju niknuo je treći fenomen koji ima snagu veću od prethodna dva ili od nekih drugih fenomena, a riječ je o živoj Crkvi labinskoj - trima župama koje dišu kao jedna: Labin Gornji, Labin Donji i Labin Marcilnica. Tu leži i objašnjenje misli s početka, jer još je jedan svojevrstan fenomen da šest župa ima samo jednoga župnika (valja istaknuti i da labinski dekanat ima samo 6 župnika, a 20-ak župa!). Naime, Željko Zec, osim što je župnik na sve tri labinske župe, župnik je i u Raši, Svetom Lovreču i Skitači. Moglo bi se pomisliti da zbog toliko »stadâ« pastir nikome ne može dati dobru skrb. No sudeći po komunikaciji župnika i njegovih župljana, vidi se da je župnik Zec omiljen, a dolazi na vidjelo i ono što Crkvu labinsku čini »fenomenalnom«: župnik i župljani su tim u kojem odnedavna »igra« i župni vikar David Klarić koji je za svećenika zaređen u lipnju prošle godine. Zahvaljujući sadašnjem i nekim »prošlim timovima« kad je župnik bio Vilim Grbac, labinsku župnu zajednicu danas rese: župni Caritas, nekoliko katoličkih udruga, organizirana skrb za starije, radijske emisije koje pripremaju župljani, dekanatski list, obnovljene crkve, novoizgrađeni župni pastoralni centar, humanitarne akcije...</p>
<p>
<hi rend="bold">Radna skupina uštedjela je mnogo novca</hi>
</p>
<p>Da bi župa mogla živjeti takvim životom, župnik i vjernici moraju biti tim, a onaj »uži« je zajedničko pastoralno i ekonomsko vijeće za sve tri labinske župe, koje ima oko 40 članova i podijeljeno je u 10 podgrupa. Da je labinski tim zaista tim, posvjedočilo je stanje na terenu - jer župnik je predstavljanje župe i župnih aktivnosti prepustio »župnim glasnogovornicima«.</p>
<p>Labinski župni kraj između ostaloga čini jedinstvenim »radna skupina« koju čine 6-7 ljudi iz vijeća zajedno s još 4 osobe koje nisu članovi vijeća - svi su redom volonteri. Slavko Černilogar, voditelj radne skupine, rekao je ne samo da obavljaju sitne popravke po župama nego rade i složenije »zahvate« - kao što je bila adaptacija prostorija za mlade u Donjem Labinu. Tom »radnom metodom«, kazao je župnik Zec, uštedjelo se mnogo župnoga novca. Radna se skupina posebno istaknula u velikim akcijama kao što je 2003. godine bila obnova podlabinske crkve prigodom proslave njezina 60. rođendana, zatim obnova župnoga stana koji je prenamijenjen za boravak starijih i nemoćnih osoba, a koristit će ga umirovljenički dom »Raša«. Labinjani su osobito ponosni što nakon četiri godine završavaju radovi na pastoralnom centru »Sv. Josip«, u čiju izgradnju su se uključili brojni župljani.</p>
<p>
<hi rend="bold">Provode apostolat molitve</hi>
</p>
<p>Osim konkretnih zahvata, kao što su oni materijalne naravi, župna se zajednica brine i za duhovnu izgradnju, u čemu posebnu ulogu ima molitvena zajednica koja djeluje od 2000. godine. Nju je predstavila Zdenka Milevoj. Tako je u Labinu, točnije u donjolabinskoj crkvi posvećenoj Gospi Fatimskoj, za cijeli Labin svaki petak organizirano klanjanje, a svakoga prvog petka u mjesecu i meditacija. Treba istaknuti i da se u Porečko-pulskoj biskupiji provodi apostolat molitve - u koji su se uključili i neki članovi iz labinske molitvene zajednice. Duhovni plodovi na koje su Labinjani osobito ponosni jesu svećenik Porečko-pulske biskupije Dalibor Pilekić koji je 2003. u Labinu slavio mladu misu te svećenik Ivan Prodan koji je proslavio srebrni svećenički jubilej.</p>
<p>
<hi rend="bold">Glas Crkve na radiju ide kroz laike</hi>
</p>
<p>Ono što je svakako labinska posebnost jest angažman župljana u vjerskome programu Radija Labin. Tu je »medijsku skupinu« predstavio župljanin Siniša Novak koji se kao teolog uključio u taj projekt. Na radijskim emisijama - dekanatskom projektu koji je započeo prije desetak godina - surađuje 13-14 suradnika s područja Labinskoga dekanata. Osim redovitih jednosatnih nedjeljnih emisija, svakodnevno pripremaju i »misao dana«. Važno je spomenuti 15-20 župljana koji prikupljaju vijesti iz cijeloga dekanata. Cilj je projekta, istaknuo je »glasnogovornik« Novak, ne samo putem radija doći do onih koji ne dolaze na liturgiju već i kroz eter Crkvu približiti široj javnosti. Da bi medijska slika Labinskoga dekanata bila potpuna, valja istaknuti i djelovanje župljana u dekanatskom listu »Riječ«. Taj dio župnih aktivnosti predstavila je članica uredništva Dolores Jenkel. Riječ je naime o listu na kojem radi 15 suradnika, a izlazi već 10 godina, 4 puta na godinu. U 2005. godini izići će i jubilarni 50. broj. Tako velika (tro)župa teško bi mogla funkcionirati bez dobro uređenoga »ekonomskog sektora« koji vode laici - što je rasterećenje za župnika. Marija Verović iz župnoga ekonomskoga vijeća rekla je da na tome redovito rade 4 osobe kroz čije ruke prolaze računi, svi primici i izdaci župe, a od 2000. redovito vode knjige.</p>
<p>Nedavno je obnovljen i župni Caritas koji od prošle godine djeluje zajedno s Udrugom sv. Vinka Paulskoga. O karitativnome radu župe govorio je voditelj Božo Glavičić. Caritas pomaže Udruzi sv. Vinka pa zajedno nabavljaju pakete za obitelji koje dijele prigodom blagdanskih posjeta potrebitim obiteljima.</p>
<p>
<hi rend="bold">Udruga sv. Vinka Paulskoga - vrelo župnih aktivnosti</hi>
</p>
<p>Alis Šaina predsjednica je Udruge sv. Vinka Paulskoga - Konferencije Gospe Karmelske koja se za siromašne i potrebite brine već 6 godina. Iako djelovanje udruge nije vezano samo uz župu jer pokrivaju grad Labin i okolicu, svi su članovi župljani labinskih župa. U adventu su provodili akciju »Obogatimo nedjeljni ručak«, a redovito posjećuju umirovljeničke domove u Raši i Nedešćini, školu za djecu s posebnim potrebama... Budući da su članovi udruge zapravo i Konferencija Gospe Karmelske, u studenom prošle godine osnovali su i Bratovštinu Gospe Karmelske.</p>
<p>Božo Pavičić, osim angažmana u Caritasu i udruzi, sakristan je od 1964. godine, a pišući knjige skrbi i za labinsko narodno blago. U sakristanskoj službi pomaže mu Gverina Faraguna koja je ujedno i domaćica župne kuće u Gornjem Labinu i članica župnoga Caritasa.</p>
<p>Treba spomenuti i Franka Zidarića, zvonara, koji ljeti turistima omogućava pogled sa zvonika. Osim toga na usluzi je župljanima ako treba nabaviti neku knjigu, svijeću i slično.</p>
<p>
<hi rend="bold">Vrijedni doprinos udruga</hi>
</p>
<p>Vesna Mikleušević voditeljica je Hrvatskoga katoličkog zbora mladih »MI« koji je u Labinu osnovan 1996. godine. Redovito održavaju mjesečne susrete, a u labinskome kraju prepoznatljivi su po trima događajima. Prvi je božićni koncert na Stjepanovo u kojem sudjeluje između 200 i 300 sudionika. Organiziraju i uskrsne izložbe osnovnih škola Labinštine, a jedanput godišnje i tematske tribine otvorene za građane.</p>
<p>I Katolička udruga mladih Istre (KUMI) zaživjela je u Labinu zahvaljujući mladomisniku Daliboru Pilekiću.</p>
<p>Što se glazbenoga dijela tiče, u Donjem Labinu pjevanje animiraju orguljašice Ina Goransa, Ljiljana Česnik i Goran Saina, a u »gornjoj župi« svira prof. Sabrina Stemberga-Vidak kojoj pomaže Marija Škopac. U trećoj, najmlađoj župi, u Marcilnici, u crkvi Presvetoga Srca Isusova za orguljama je Siniša Novak.</p>
<p>
<hi rend="bold">Roditelji često ne prate djecu</hi>
</p>
<p>Vjeroučiteljica Loredana Licul, članica župnoga vijeća, predstavila je stanje u kojem se nalaze labinske župe kada je riječ o vjeronauku u školi i župnoj katehezi. Napomenula je da je Riječka metropolija organizirala studij za stručno usavršavanje župnih suradnika-animatora za djelovanje u liturgijskom, katehetskom i obiteljskom pastoralu. Četiri župljanke iz Labina završavaju tu specijalizaciju i već pomalo počinju raditi. To su za obiteljski pastoral Adrijana Licul, za liturgijski Đeni Vojnić i Jaga Katić, a za katehetski pastoral Loredana Licul. Na području labinskih župa djeluju vjeroučitelji Juna Kiković, Lorena Dušat, s. Biserka Kos, Hrvoje Bolfan, Damir Depikolozvane, župni vikar Klarić i župnik Zec. Vjeroučiteljica Licul istaknula je da je župni vjeronauk pod »pritiskom« - jer roditelji smatraju da je dovoljan samo školski vjeronauk. »Rad s djecom je veselje i sve radimo na volonterskoj osnovi, no problem je što djecu često u njihovu vjerskom hodu ne prate roditelji - stoga je prisutna potreba i za katehizacijom odraslih kako bi se vjeri pristupilo cjelovito.«</p>
<p>
<hi rend="bold">Potreba za dubokom duhovnom obnovom</hi>
</p>
<p>Župnik Zec govorio je o demografskoj slici župe. Krštene je djece u prošloj godini u Labinu bilo 51, a umrlih ukupno 87. Pozitivno je što je bilo 40 vjenčanja, 48 krizmanika dječje i 20 odrasle dobi te 65 prvopričesnika. Iz razgovora sa župnikom Zecom vidi se da se radi o vrlo specifičnom području. Protestantizam s Matijom Vlačićem imao je utjecaja, premda sljedbenika danas gotovo da i nema. Za vrijeme Jugoslavije s razvojem rudarstva planski su doseljavani radnici, uglavnom muslimani iz Bosne. Komunistički sustav dodatno je pogodovao rasapu kršćanstva na tom prostoru jer radnici su radili po cijele dane i bili vezani samo uz tvornice, a obitelji su došle u drugi plan. Mnogi su se 90-ih vratili na kršćanstvo, no nakon početnoga oduševljenja mnogi su se vratili na stari način života.</p>
<p>Prema zadnjem popisu stanovništva, Labin od 12.500 stanovnika ima 8000 katolika (71,41%). Uz katolike je najviše muslimana - 8,97%, a da ima 10,55% agnostika i 5,39% onih koju su rekli da nisu vjernici, vjerojatno razloge treba tražiti u povijesnim okolnostima. Zbog rudarstva došlo je i do miješanja stanovništva. »Rudnik je desetljećima davao sigurnost životu i ljudi su cijeli dan radili a navečer bi čitali novine i gledali televiziju.</p>
<p>Tako da su se 'informirajući' zapravo formirali pa su katolici izgubili religioznu praksu. S demokracijom i privatizacijom propala je industrija a turizam je oslabio. Crkva je 90-ih prihvaćala širom ljude, ali s vremenom se vidjelo da je taj entuzijazam splasnuo tako da se sada osjeća potreba za dubokom duhovnom obnovom koja bi trebala biti proces koji će izgraditi zdravo civilno društvo« -istaknuo je župnik Zec.</p>
<p>Labinski rudnici davno su zatvoreni, a čini se da Crkva labinska za Labin i njegove stanovnike polako postaje zlatnim rudnikom koji bi »fenomenalni« gradić u Istri mogao timskim radom oplemeniti neprocjenjivim vrijednostima.</p>
<p>
<hi rend="bold">Matilda Kolić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>VARAŽDIN</p>
<p>
<hi rend="bold">Biskupovi blagdanski susreti</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">U povodu božićnih blagdana biskup Culej susureo se je s <corr sic="umirvojenicima,"> umirovljenicima,</corr> starijima, nemoćnima. zatvorenicima, bolesnicima u različitim ustanovama te s <corr sic="gospodarstvencima,">gospodarstvenicima,</corr> javnim djelatnicima i crkvenim glazbenicima</hi>
</p>
<p>U prigodi božićnih blagdana i završetka građanske godine varaždinski biskup mons. Marko Culej susreo se s raznim skupinama i pohodio različite ustanove gdje je predvodio euharistijska slavlja. Tako je u subotu 18. prosinca biskup Culej posjetio Dom umirovljenika u Varaždinu gdje je predvodio misno slavlje i uputio prigodne riječi ohrabrenja i božićne čestitke.</p>
<p>Na četvrtu nedjelju došašća 19. prosinca biskup je pohodio zatvorenike u lepoglavskoj Kaznionici gdje je u zatvorskoj kapeli bl. Alojzija Stepinca u zajedništvu sa zatvorskim dušobrižnikom Markom Šmucem predvodio misu, kojoj su prisustvovali i djelatnici kaznionice. Biskup Culej, kao koordinator za zatvorske ustanove pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, već tradicionalno veliku pozornost pridaje zatvorskom dušobrižništvu. Istog dana, varaždinski biskup pohodio je štićenike i djelatnike Caritasova doma za starije i nemoćne osobe »Sv. Ivan Krstitelj« u Ivancu, gdje je također predvodio misu u kapeli doma. U četvrtak 23. prosinca biskup je pohodio bolesnike u Bolnici za TBC i plućne bolesti u Klenovniku. Biskup Culej i prijašnjih je godina posjetio tu bolnicu, no sada je prvi put u bolničkoj kapeli sv. Antuna Padovanskoga predvodio misu za bolesnike i djelatnike te zdravstvene ustanove. S biskupom je suslavio bolnički dušobrižnik Šmuc.</p>
<p>Na Badnjak, 24. prosinca, biskup je predvodio misu u istražnom zatvoru u Varaždinu. Suslavio je dušobrižnik Šmuc, a misi su prisustvovale osobe lišene slobode i djelatnici zatvora. Na nedjelju sv. Obitelji i blagdan sv. Stjepana prvomučenika, 26. prosinca, biskup Culej je predvodio u katedrali u Varaždinu već tradicionalno misno slavlje za invalide, odnosno članove varaždinskoga Društva distrofičara i invalida cerebralne paralize. Istog dana biskup je predvodio misu u Domu socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe u Varaždinu.</p>
<p>Pored misnih slavlja biskup Culej se susreo u prigodi božićno-novogodišnjih blagdana s više skupina. Bio je nazočan na adventsko-božićnom susretu crkvenih glazbenika, odnosno voditelja župnih i crkvenih zborova koji su ove godine nastupili na biskupijskom Festivalu sv. Cecilije i polaznika orguljaške škole Varaždinske biskupije. Susret je u organizaciji biskupijskog Ureda za crkvenu glazbu održan 11. prosinca, a na njemu se raspravljalo i o novoj koncepciji festivala iduće godine.</p>
<p>U srijedu 15. prosinca biskup Culej priredio je već tradicionalno božićno primanje gospodarstvenika, predstavnika državne i lokalne vlasti, direktora javnih poduzeća i drugih javnih djelatnika. Druženje je priređeno u Biskupskom dvoru u Varaždinu, a uime nazočnih biskupu Culeju na okupljanju je zahvalio i uputio božićne čestitke ministar unutarnjih poslova dr. Marijan Mlinarić. Božićno druženje biskupa s djelatnicima Biskupskoga ordinarijata i raznih biskupijskih ureda održano je u ponedjeljak 20. prosinca u Svećeničkom domu u Varaždinu. U srijedu 29. prosinca održan je tradicionalan godišnji susret djelatnika i volontera Biskupijskoga Caritasa, koji su se najprije okupili u katedrali na misnom slavlju, a potom na druženju u restoranu Caritasove javne kuhinje. Na svemu što čine u karitativnim aktivnostima djelatnicima i volonterima zahvalili su biskup Culej, predsjednik Biskupijskog Caritasa mons. Ivan Godina i ravnatelj Ante Šola. <hi rend="bold">J. Bakoš-Kocijan</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>SVETI ILIJA</p>
<p>
<hi rend="bold">Dar obitelji s trinaestero djece</hi>
</p>
<p>Obitelj Minđek iz Svetoga Ilije kod Varaždina, majka Mirjana i otac Josip te njihovo 13-ero djece, od kojih je najmlađu Nikolinu varaždinski biskup mons. Marko Culej krstio druge nedjelje došašća, uoči Božića dobila je izniman dar zahvaljujući dobroti mnogi ljudi.</p>
<p>Na poticaj udruge »Bedem ljubavi« iz Varaždina, koja već niz godina pomaže obitelj Minđek, u kući te obitelji uređena je jedna prostorija za boravak, učenje i spavanje djece, a novouređenu sobu u nazočnosti same obitelji, predstavnika »Bedema ljubavi« na čelu s predsjednicom Zdenkom Svetinom-Makšan, te donatora, blagoslovio je u četvrtak 23. prosinca biskup Culej koji je i osobno novčano pomogao i podupirao tu humanitarnu akciju. Naime, u kući te obitelji, zbog teških uvjeta u kojima žive, još nisu uređene sve prostorije, pa je tako prošle godine, zahvaljujući »Bedemu ljubavi«, »Zagrebačkoj banci« i drugim donatorima, uređena nova kupaonica. Uoči Božića u samo tjedan dana završeni su radovi na uređenju nove prostorije, gdje će dječaci i djevojčice moći boraviti jer su dosad sva djeca učila i igrala se u blagovaonici. Nakon što su obavljeni zidarski, ličilački i parketarski radovi, soba je namještena radnim stolovima, stolicama, ormarima, kao i ležajevima, na kojima će spavati djevojčice. Uz tvrtke grupe »Meteor« i tvrtke »Magra« i »Lipa«, u uređenju su uz već spomenutog biskupa Culeja, sudjelovali i Caritas Varaždinske biskupije, Rotary club Varaždin, OŠ »Sveti Ilija« na čelu s ravnateljicom Šteficom Hrebak, domaći župnik Ivan Košćak, obitelj Božić i tjednik »Varaždinske vijesti«, dok se državna i lokalna vlast, premda pozvane, nisu uključile u akciju, istaknula je predsjednica »Bedema ljubavi« zahvalivši svim dobročiniteljima koji omogućuju da se pomaže onima kojima je to najpotrebnije. Nakon blagoslova sobe, same obitelji Minđek i svih dobročinitelja, na velikom božićnom daru zahvalio je otac Josip kazavši kako je neizmjerno sretan i radostan zbog pomoći dobrih ljudi. Rekao je da je radeći tijekom života nastojao priskrbiti sve potrebno za svoju obitelj, no zbog teških životnih okolnosti nije mogao u cijelosti urediti izgrađenu kuću. Mirjana (38), koja je nezaposlena, i Josip (48), koji je danas u mirovini, imaju šest sinova i sedam kćeri u dobi od 3 mjeseca do 19 godina, koji su u prigodi božićnih blagdana od donatora primili i poklon-pakete. <hi rend="bold">J. Bakoš-Kocijan</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>VJERNICI LAICI AKTIVNI U CRKVI: FRANCISKA AGIČIĆ</p>
<p>
<hi rend="bold">»U župi se osjećam kao da sam doma«</hi>
</p>
<p>U crkvenim krugovima po najviše poznata po uspješnom voditeljskom djelovanju na Radio Mariji mlada Franciska Agičić iznimno je aktivna vjernica u svojoj župi sv. Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče. U njoj različitim angažmanima pridonosi od najranijih svojih dana, tako je ostalo i nakon udaje, a i sada kada Franciska očekuje svoje prvo dijete pa je kod kuće na čuvanju trudnoće.</p>
<p>
<hi rend="bold">»Često sam se zabavljala sama«</hi>
</p>
<p>Rođena je 3. ožujka 1978. u Zagrebu. Mama joj je Katarina, djevojački Krpez, rodom iz sela Brekinska pokraj Pakračke Poljane, koja se nije zapošljavala već je cijeli svoj život posvetila obitelji, dok je tata Josip Švasta, rodom iz istoga sela, danas umirovljeni monter centralnoga grijanja. Njih su se dvoje upoznali u selu, vjenčali se, i krenuli, trbuhom za kruhom, u Zagreb. Najprije su stanovali kod rođaka u Šestinskom Dolu pa kao podstanari u Vrapču, da bi s vremenom kupili gradilište i već se za dvije godine preselili u jednu prostoriju svoje obiteljske kuće u Vrapču, koju su s godinama završili. U Zagreb je bračni par stigao već sa svojom šestomjesečnom Đurđicom, rođenom 1963, danas suprugom i majkom dvoje djece, zaposlenom u Domu umirovljenika sv. Josipa na Svetom Duhu, skrašenom na jednoj etaži zajedničke obiteljske kuće u Vrapču. Godinu dana kasnije Švaste su dobile Zlaticu, sa suprugom i troje djece smještenu na Malešnici, ekonomisticu zaposlenu u INI. »Njima sam svima, dolaskom na svijet, bila prava maskota« - pripovijeda Franciska. »Budući da je među nama dosta velika razlika, sestre su me natezale kao lutku, no svejedno sam se znala izboriti za sebe. Moje generacije u kvartu baš i nije bilo pa sam se često zabavljala sama, izmišljajući kojekakve igre. Praznike sam provodila kod strica kraj Daruvara koji ima tri kćeri moje vršnjakinje s kojima sam dijelila te krasne prazničke dane. Kasnije smo se i pokumile i danas smo si super. Sestre sam više doživljavala kao tete jer je razlika u godinama bila prevelika. Bavile su se one sa mnom, ali su i imale svoje društvo, svoj svijet. Roditelji su nam bili super. Otac nikada nije na mene podigao glas. Bio je strpljiv, tolerantan, ali se znao postaviti kad je trebalo, biti autoritet. Mama se više bavila s nama jer je bila doma. Nju smo zato više živcirale pa je ona zato morala imati žešće metode. Međutim se roditelji jedan drugome u odgojne metode nisu miješali, što je ispalo jako dobro, dapače, nadopunjavali su se. Odgajali su nas praktično katolički. Svi smo zajednički odlazili u crkvu. Oduvijek smo vezani uz župu sv. Barbare u Vrapču i oce lazariste koji godinama vode župu. Kod njih sam krštena, išla na vjeronauk, primila pričest, krizmu. Mato Matić, moj sadašnji župnik, bio je moj župnik i u djetinjstvu. Vezana sam uz sve lazariste, a u Hrvatskoj ih ima desetak, no o. Mato je bio prvi župnik pa sam njega i posebno zapamtila. I sestre milosrdnice su mi predavale vjeronauk, a one su i danas aktivne u našoj župnoj zajednici.«</p>
<p>
<hi rend="bold">»Zbog odlaska na vjeronauk nerijetko su nas kažnjavali«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»</hi>Osnovnu sam škola polazila u Gornjem Vrapču. Bila sam odlična, vrlo dobra učenica, imala sam dobro društvo, ekipu iz kvarta s kojom sam i danas u vezi. Problem je bio jedino u tome što je škola bila komunističko leglo pa su nas zbog odlaska na vjeronauk nerijetko kažnjavali. Bilo je zbog Crkve i ukora i slabih ocjena. Srednju sam školu, za tekstilno-kemijskog tehničara, išla u Ulicu Baruna Filipovića. Voljela sam kemiju pa mi je u školi bilo jako zanimljivo. U razred su išle same djevojke s kojima sam danas također u kontaktu. Profesori su uglavnom bili dobri, a razrednica Vera Grgec bila je sjajna. Bila je pravedna, nije popuštala, nego nas je poticala na najbolje. Pokazala se kao odlična pedagoginja. Vjeronauk u školi imala sam već u osnovnoj školi. Predavao ga je vjeroučitelj Kekić, grkokatolik. U srednjoj školi vjeroučiteljica nam je bila Azra Ljurmanović. Ona nam je pjevala, svirala gitaru, pisala je, bila je odlična. Cijelo sam srednjoškolsko vrijeme i dalje bila aktivna u župi. K sv. sam Barbari išla na mise, čitala sam i bila na raspolaganju za sve poslove - od umnoga rada do kojekakvih fizikalija.</p>
<p>Maturirala sam 1997. i upisala Tekstilno-tehnološki fakultet. Nakon godine dana taj sam studij prekinula jer se u njemu nisam pronašla. Onda sam godinu dana pauzirala, da bi 1999. upisala Institut za teološku kulturu laika. Do diplome imam još dva ispita i kako u svibnju trebam roditi, studij do tada planiram završiti. Sve bi to već bilo gotovo da se nisam u cijelosti predala poslu na Radio Mariji, što mi je oduzimalo puno vremena. Na Radio Mariju volontirati sam došla još 1997, odmah nakon prvih dana emitiranja. Tražili su mlađe ljude pa sam došla s prijateljicom Kristinom Šembrek. Najprije smo utorkom s mladima molili krunicu, uz molitvu se okupilo društvo, odlazili smo na izlete. S vremenom sam počela držati na svojim leđima jako puno programa. To je bila velika odgovornost, a od mene se i puno očekivalo. Voditeljstvo mi je išlo, a i taj sam posao jako voljela. Tri sam godine bila volonter, onda sam dugo bila honorarac, sve do prije godinu dana. Neprestano sam bila prva na listi zapošljavanja, uvijek je bilo - bit će, a godine su prolazile. Na kraju sam se razočarala i otišla. Taj mi korak nije bio lagan, ali sam shvatila da, nakon toliko vremena čekanja nečije milosti, život moram uzeti u svoje ruke. Na Radio Mariji sam htjela program i malo otvoriti, proširiti vidike, zato sam znala izreći pokoju dobronamjernu kritiku, što se nije uvažavalo. U ožujku lani zaposlila sam se u šogorovoj firmi, u obrtu koji se zove 'JUST FM STUDIO', a bavi se izradom i dizajnom radne odjeće. Radila sam na kompjutoru, a bavila sam se svime, od administracije, preko dizajniranja odjeće, do komunikacije s kupcima. Od rujna sam na čuvanju trudnoće.«</p>
<p>
<hi rend="bold">»Svi se veselimo djetetu koje očekujem«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»</hi>Na Radio Mariji sam upoznala svoga supruga Marjana Agičića, rođenog 1975. u Lužanu kraj Slavonskog Broda. On je volontirao kao tehničar. Dugo smo bili kolege, prijatelji, da bi 2001. taj odnos prerastao u nešto više, što smo 14. lipnja 2003. okrunili brakom. Vjenčali smo se kod sv. Barbare, uz sudjelovanje oko 70 posto lazarista. Na vjenčanju nam je pjevao župni zbor 'Panis angelicus' i bilo je krasno. Skrasili smo se s roditeljima. Mi smo s njima na donjoj etaži, u većem četverosobnom stanu, dok je sestra sa svojom obitelji na gornjoj etaži. Na sreću se svi dobro slažemo. Zapravo se i slabo vidimo jer svi rade. Sigurno je da se svi veselimo djetetu koje će, čini se, biti kućna maza. S roditeljima nam je dobro. Oni su nam velika pomoć, i materijalno, i ljudski. Nismo u mogućnosti od njih se odvojiti, a kako se dobro slažemo, rješenje koje imamo je dobro. Mama i tata su sada doma. Mama kuha, ali je uključena i u župne aktivnosti. Osobito se angažirala u Udruzi sv. Vinka Paulskog, u karitativnoj udruzi koja pomaže najsiromašnijima i višebrojnim obiteljima u potrebi, i to u konkretnoj zajednici, župi. Tata je u penziji, no kaže da nije u mirovini. Uvijek ga netko zove za neki posao u struci pa je i sada jako aktivan. Moj je Marjan od lani zaposlen kao tehničar na Radio Mariji. Na poslu je po cijele dane, ali ponekad izmislimo neko doba za makar kratak odlazak k njegovima u Slavoniju. On je prije našeg vjenčanja bio podstanar u Utrinama, no i ovdje se lijepo uklopio i već se angažirao u župi. A i višu elektrotehničku, polako ali sigurno, privodi kraju.</p>
<p>Sada kada sam na čuvanju trudnoće i imam puno slobodnog vremena, puno čitam, osobito duhovnu literaturu, ili nešto stručno za studij. Podrazumijeva se da me sad zanima sve o razvoju djeteta pa sam sad zaokupljena i takvim knjigama. Volim slušati glazbu, sve što je dobro, no osobito popularnu duhovnu glazbu pa i pratim našu duhovno-glazbenu scenu. Odemo i na pokoji takav koncert, osobito na one humanitarne nakane, ponekad u kazalište, kino.«</p>
<p>
<hi rend="bold">»Na svim se poljima volim uključiti«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»</hi>U župi sam već nekoliko godina pastoralna vijećnica. Ide nam dobro, no uvijek može bolje. Župa je velika, dosta je mladih, ali je teško pokrenuti mase, a očekivanja župljana redovito su velika. Već 4 godine uređujem list 'Glas sv. Barbare', koji izlazi tri, četiri puta godišnje. Bilo bi bolje da je više, no župljani se slabo odlučuju za suradnju. Na župni listić me na studiju potaknuo profesor Mataušić, ponudila sam se za koordinatoricu, ali cijeli listić svejedno ne mogu napisati sama. Zato zasad izlazimo samo prigodničarski, iako bismo mogli biti i redovitiji. I mlade u župi, i ministrante, i zboraše, i članove Udruge sv. Vinka, sve ih pokušavam potaknuti na suradnju. Sreća je da su naši lazaristi za akciju, oni uvijek sve podržavaju. Zato se na svim poljima volim uključiti. Redovito sam bila čitačica, sudjelovala na župnim božićnim priredbama, išla na hodočašća, na susrete mladih doma i u inozemstvo. Kod nas se u župi, na otvorenom brdu iza crkve, već neko vrijeme održava kostimirani križni put za cijeli dekanat. Dođe jako puno ljudi, a ja sudjelujem tako što križni put čitam. Bila sam jako aktivna i u Udruzi sv. Vinka, s Udrugom sam puno i putovala, čak sam bila na svjetskom susretu Udruge sv. Vinka u Parizu.</p>
<p>Voljela bih kad bi se na takav ili na neki sličan način u župi više angažirali i drugi ljudi. Znam da ima pojedinaca koji bi se željeli aktivirati, ali kao da im je teško pronaći način i svoje mjesto. Kao da imaju osjećaj da je bolje sve što napravi netko drugi. Meni moj angažman u župi puno znači, posebno sad kad sam doma. Kad sam radila na radiju, nisam mogla imati blagdane s obitelji i župom. Sada to mogu i to mi puno znači jer se u župi osjećam kao da sam doma, tamo se svi poznajemo, redovito viđamo, družimo. Ovih dana pojačano razmišljam i o jednoj novoj, možda najvećoj odgovornosti - kako u ovom užurbanom vremenu, punom poroka i kojekakvih zamki, dobro odgojiti dijete?! Strah me postavljanja prema novom životu, toga kako novom životu na ispravan način dati ispravne smjernice. Bojim se toga, ali se nadam da ćemo svi u obitelji, uz Božju pomoć, uspjeti i u toj novoj, tako lijepoj, a toliko odgovornoj životnoj dimenziji - novom životu.«</p>
<p>
<hi rend="bold">Tanja Baran</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»Rasti tamo gdje si posijan«</hi>
</p>
<p>Čovjekov život od rođenja do smrti prepun je intenzivnih događanja, važnih odluka i prije svega odgovornosti za taj život koji mu je darovan. Prihvatimo li stoga mi vjernici život kao dar, a Darovatelja smjestimo u centar svoga bića, neće li nam ovo 'zemaljsko proputovanje' tek tada postati plodno tlo za svaki naš pothvat? Upravo kao vjernici laici trebamo svjesno razmišljati o tome da nas je Bog po svome savršenom planu smjestio ovdje u ovo vrijeme baš ovakve kakvi jesmo. Kada dakle vjerom i razumom prihvatimo da nam je život darovan i potpuno upoznamo sebe, postajemo plodno zrno čiji urod neće izostati, nego će rasti upravo tamo gdje je posijano.</p>
<p>Svatko od nas 'posijan' je u nekoj župnoj zajednici u kojoj zajedno sa svećenicima, redovnicama i redovnicima, te ostalim vjernicima laicima treba sudjelovati u zbližavanju, izgradnji i rastu te zajednice, ulažući sve svoje darovane talente u nju. Na žalost, još uvijek postoje situacije kad pojedinci, bilo vjernici laici bilo svećenici, svjesno ili nesvjesno, koče razvoj svoje zajednice. U toj zajednici tada nestaje pokretački duh, duh zajedništva, vjernici laici gube volju za suradnjom, pogotovo mladi, koji žele dinamičnu župnu zajednicu u kojoj će i oni imati pravo mišljenja, odlučivanja i sudjelovanja. No, s druge strane, u današnjem užurbanom i nestabilnom vremenu mnogi svećenici vrlo teško održavaju župnu zajednicu na okupu, a još teže joj zbog velikih obveza i često malog broja svećenika, mogu pružiti dovoljno mjesta za rast i razvoj. Upravo zato su svećenicima i voditeljima župe potrebni formirani vjernici laici koji će dio svoga vremena posvetiti župi, tj. ljudima koji je sačinjavaju. Ti formirani vjernici laici također žive pod pritiskom užurbanog i nestabilnog društva koje i njima stvara probleme u izgradnji i napredovanju njihove obitelji tj. Crkve u malom. Skupimo li sada sve ovdje navedene poteškoće i probleme dolazimo do sljedećeg: Samo zdravo i osviješteno svećenstvo i laikat, svjesno znakova vremena u kojem se nalazi, svjesno poteškoća i problema obiju strana, može svjesno djelovati u rješavanju teškoća i pripremiti plodno tlo za svako zrno.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">sedam dana u hrvatskoj</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Stjepan Mesić i Jadranka Kosor ušli su u drugi krug predsjedničkih izbora. </hi>Po podacima Državnog izbornog povjerenstva u ponedjeljak 3. siječnja, Stjepan Mesić, kojeg podupire osam oporbenih parlamentarnih stranaka, osvojio je 48,92 posto glasova, a predsjednička kandidatkinja HDZ-a Jadranka Kosor 20,31 posto. Oni su među 13 kandidata osvojili najviše glasova, ali ne i 50 posto plus jedan glas potreban za pobjedu u prvom krugu, pa će se 16. siječnja natjecati za novoga hrvatskog predsjednika s petogodišnjim mandatom. Iznenađenje izbora je nezavisni kandidat Boris Mikšić koji je osvojio 17,78 posto glasova. Niti jedan od ostalih 10 kandidata nije dobio ni tri posto glasova. Na predsjedničke izbore, četvrte po redu od samostalnosti Hrvatske, izišlo je 50,65 posto birača. Boris Mikšić je ustvrdio da su izbori namješteni i od Državnog izbornog povjerenstva (DIP) zatražio da kod ponovnog prebrojavanja glasova bude njegov promatrač. Na glavnim trgovima nekoliko hrvatskih gradova njegovi su birači mirno prosvjedovali. Najavio je da će žalbu uložiti Ustavnom sudu. DIP je ocijenio njegove tvrdnje neprimjerenim i neosnovanim. Istodobno i izborni stožeri neovisnih predsjedničkih kandidata Doris Košte, Slavena Letice i Miroslava Rajha zajednički su zatražili hitnu suspenziju i odgodu predsjedničkih izbora te očitovanje i ostavku čelnih ljudi Hrvatske televizije jer je HTV uoči izborne šutnje 31. prosinca navečer objavio rezultate ankete o naklonosti birača koju ocjenjuju sugestivnom. Svoj zahtjev su uputili Državnom izbornom povjerenstvu i Ustavnom sudu, te o tome obavijestili Hrvatsku radio-televiziju, Hinu i međunarodne organizacije i institucije: Vijeće Europe, OESS, Europski sud za zaštitu ljudskih prava, UN i EU.</p>
<p>
<hi rend="bold">Državno izborno povjerenstvo poslao je prosvjedno pismo glavnom ravnatelju HRT-a. </hi>Pismo Mirku Galiću od ponedjeljka 3. siječnja upućeno je zbog kršenja izborne šutnje i objavljivanja procjena izbornih rezultata za predsjednika RH i marginaliziranja objave službenih rezultata Povjerenstva u ponoć. Objavljivanjem procjena rezultata izbora na temelju anketa i sličnih izvora stvorena je zbrka kod birača, jer se moglo razumjeti da postoje različiti podaci o izborim rezultatima, upozorilo je Povjerenstvo, dodavši da je takvo ponašanje medija izazvalo sumnje u rezultate izbora i kod dijela javnosti i kod predsjedničkih kandidata.</p>
<p>
<hi rend="bold">Hrvatski časnik zamjenik zapovjednika mirovne misije UN-a. </hi>U ponedjeljak 3. siječnja rečeno je u Ministarstvu obrane da je brigadir HV-a Tomislav Pavičić imenovan na tu dužnost u sklopu misije UNMOGIP u Indiji i Pakistanu, čime će postati najviše rangirani hrvatski vojnik u nekoj međunarodnoj misiji.</p>
<p>
<hi rend="bold">Započela »Zimska škola hrvatskog folklora«. </hi>Ovogodišnja dvotjedna škola, koja je započela u ponedjeljak 3. siječnja u Crikvenici, okupila je voditelje i članove hrvatskih folklornih i tamburaških skupina iz iseljeništva i Hrvatske, polaznike iz Australije, Austrije, BiH, Mađarske, Njemačke, Slovačke, SiCG i Hrvatske.</p>
<p>
<hi rend="bold">Prva beba u Hrvatskoj u novoj 2005. godini rođena je u Šibeniku. </hi>Rođena je minutu poslije ponoći 1. siječnja u rodilištu šibenske Opće bolnice.</p>
<p>
<hi rend="bold">Nezaposleni Zagrepčani od Nove godine imaju pravo na besplatnu vožnju u ZET-ovim tramvajima i autobusima, </hi>priopćeno je u petak 31. prosinca iz zagrebačkoga ZET-a.</p>
<p>
<hi rend="bold">Počeli radovi na izgradnji tunela »Sv. Ilija« kroz Biokovo </hi>u srijedu 29. prosinca na sjevernoj strani Biokova na području Zagvozda u predjelu Rastovca. Tako je počelo ostvarenje stoljetnog sna brojnih naraštaja žitelja Zabiokovlja o povezivanju s Makarskim primorjem. Tunel će biti dugačak 4300 metara i to ga svrstava u kategoriju jednog od 3 najdulja tunela u Hrvatskoj, a vrijedan je više od 54 milijuna eura.</p>
<p>
<hi rend="bold">Srpska narodna stranka poduprla predsjedničku kandidaturu Stjepana Mesića. </hi>Izjavio je to njezin predsjednik Milan Đukić u utorka 28. prosinca na konferenciji za novinare, objasnivši kako ta stranka drži da su ostali kandidati nedorasli dužnosti predsjednika Republike. Optužio je i Hrvatsku vladu da se u Hrvatskoj prodaju kuće građana srpske nacionalnosti bez njihova znanja, te kako je riječ o desetak tisuća takvih sumnjivih transakcija.</p>
<p>
<hi rend="bold">Predstavljen Projekt Instituta za informatičke inovacije </hi>na konferenciji za novinare u utorak 28. prosinca u dvorcu Sveti Križ Začretje, gdje će biti i sjedište instituta. Riječ je o projektu u koji je dr. Janko Mršić Floegel, vlasnik dvorca i trenutačno direktor primijenjene tehnologije u londonskom BBC-u, dosad uložio gotovo milijun eura. Kako je najavljeno, institut bi trebao poboljšati korištenje informatičkih tehnologija u Hrvatskoj te pridonijeti povezivanju znanstvenih institucija s industrijom. Projekt tog instituta podržat će i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, koje će u institut uložiti oko 3,5 milijuna kuna u razdoblju od dvije godine.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ina je tijekom 2004. godine 22 puta mijenjala cijene derivata, </hi>izviješteno je u utorak 28. prosinca u Zagrebu. Bilo je četrnaest poskupljenja a osam sniženja, što znači da su u cjelini izdaci veći.</p>
<p>
<hi rend="bold">Izlila se velika količina nafte nakon napuknuća Janafova naftovoda. </hi>Potvrdio je to glavni državni vodopravni inspektor Željko Makvić u utorak 28. prosinca, izjavivši kako je napuknućem na dionici naftovoda Sisak-Slavonski Brod onečišćen odvodni kanal Pakra kod Piljenice u dužini oko jedan kilometar i oko 800 metara rijeke Pakre. Proglašen je drugi stupanj ugroženosti voda a u opasnost je doveden i Park prirode »Lonjsko polje«.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>POŽEGA</p>
<p>
<hi rend="bold">Svečani koncert u katedrali</hi>
</p>
<p>U organizaciji Biskupskog ordinarijata održan je 27. prosinca u požeškoj katedrali sv. Terezije Avilske tradicionalan božićni koncert koji je ove godine ponudio zanimljiv program obrade hrvatskih pučkih božićnih popjevaka te izbor božićnih pjesama drugih naroda.</p>
<p>Pod ravnanjem maestra Alena Kopunovića Legetina program su izveli članovi zbora crkve sv. Lovre, mješovitoga zbora Glazbene škole, župnog zbora sv. Terezije Avilske te solisti Marija Milinković i Marko Špehar. Među najzapaženijim točkama programa bio je izbor iz stare zbirke bunjevačkih Hrvata »Napivi bogoljubnih pisama« iz 1850. godine u obradi Alena Kopunovića Legetina te poznata i rado izvođena »Cithara octochorda« iz 1723. godine u obrada poznatih hrvatskih glazbenih majstora. Pozornost požeške publike privukla je i izvedba sklade »Ave Maria« te liturgijski tekst »Iubilate quia hodie natus est« suvremenoga španjolskog skladatelja, predstojnika Papinskog instituta za crkvenu glazbu u Rimu.</p>
<p>Na kraju koncerta, koji je oduševio prepunu požešku katedralu, požeški biskup mons. dr. Antun Škvorčević zahvalio je izvođačima što su nazočne poveli na zanimljivo glazbeno putovanje koje je oslobodilo neke nutarnje prostore njihova bića. Biskup je podsjetio kako je glazba događaj unutrašnjeg rođenja koje čovjeka vodi k pravoj strani njegova postojanja i koja ga uzdiže do Božjih visina. Za takav iskustveni događaj Božića biskup je iskreno zahvalio dirigentu Alenu Kopunoviću Legetinu kao i svim izvođačima. <hi rend="bold">(Lj. M.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>CRES</p>
<p>
<hi rend="bold">Deseti božićni koncert</hi>
</p>
<p>Tradicionalni božićni koncert ženske klape »Teha« održan je 29. prosinca u župnoj crkvi Svete Marije Velike u Cresu. Creska klapa »Teha« djeluje već čitavo desetljeće, a od samoga svog osnutka redovito organizira i božićne koncerte. Nakon što je »Teha« otpjevala niz hrvatskih božićnih pjesama, ali i božićne pjesme na talijanskom, engleskom i španjolskom jeziku, na red su došli gosti: dječji zbor župe Krk »Kapljice«. Pedesetak djece različite dobi skladno je izvelo 6 pjesama. Autori većeg dijela izvedenih pjesama su voditeljica zbora Vesna Avsec i Slobodan Vujović koji je zbor pratio na gitari, a na klavijaturama su to činili Saša Udina i s. Kristijana.</p>
<p>Na kraju se okupljenima obratio i creski župnik Anton Valković uz čiju je pomoć i potporu klapa »Teha« i organizirala svoj božićni koncert.</p>
<p>Kao i proteklih deset godina, posjetitelji su mogli dati dobrovoljni prilog za nabavu inkubatora za Klinički bolnički centar »Rijeka«. <hi rend="bold">Walter Salković</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>VARAŽDIN</p>
<p>
<hi rend="bold">Božić je približavanje Boga čovjeku</hi>
</p>
<p>Predbožićni susret vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama te odgajateljica u vjeri na području Varaždinske biskupije s duhovnom obnovom održan je u subotu 18. prosinca u Varaždinu. Susret je započeo u dvorani Biskupskog ordinarijata pozdravom predstojnika biskupijskoga Katehetskog ureda Damjana Korena, koji je ujedno iznio aktualnosti iz katehetskog rada. Pritom je pozvao vjeroučitelje da se odazovu na seminarsku edukaciju kako bi mogli provoditi cjeloviti spolni odgoj »TeenStar« u osnovnim i srednjim školama, a prijave se primaju do 11. siječnja. Vjeroučiteljima su također na raspolaganju tri termina za obvezne duhovne vježbe, koje će u siječnju, lipnju i srpnju voditi svećenici Mladen Horvat, Antun Štefan i Franjo Biškup. Na susretu su vjeroučitelji mogli nabaviti i novi adresar Varaždinske biskupije te pjesmaricu za mlade, dok su učenici osnovne škole iz Virja prodavali božićne ukrase u korist Zajednice »Cenacolo«.</p>
<p>Uoči pokorničkog bogoslužja, sakramenta pomirenja i misnog slavlja u katedrali Uznesenja Marijina, duhovni nagovor u dvorani Ordinarijata održao je Antun Štefan, predstojnik biskupijskog Ureda za pastoral duhovnih zvanja i povjerenik za misije. Govorio je o značenju Božića kao otvaranja čovjeka Bogu i ljudima oko sebe naglasivši da rođenje Božjeg Sina kao čovjeka pokazuje koliko je Bogu stalo do čovjeka jer mu se želio približiti i na ovom svijetu. Na kraju mise, koju je predvodio povjerenik Štefan u zajedništvu s predstojnikom Korenom, svim su vjeroučiteljima darovani katolički kalendari s obilježjima Varaždinske biskupije.</p>
<p>
<hi rend="bold">J. Bakoš-Kocijan</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>KARLOVAC</p>
<p>
<hi rend="bold">Lutkarska »Sveta Tri kralja«</hi>
</p>
<p>U okviru božićno-novogodišnjeg sajma u Radićevoj ulici u Karlovcu odigrali su 23. prosinca članovi Lutkarske družine »Čarobna škrinja« iz Zagreba lutkarsku predstavu »Sveta Tri kralja«, koja je sadržajem i načinom izvođenja namijenjena djeci vrtićke dobi i nižih razreda osnovne škole.</p>
<p>Predstava je tematski zasnovana na Novom zavjetu, govori o sv. Tri kralja koji putuju da pronađu novorođenog Kralja i da mu se poklone. Uneseni su detalji kojih nema u izvorniku, a koji privlače dječju pozornost. To su dva razbojnika koji kradu darove namijenjene malom Isusu dok kraljevi spavaju, i koji nailaze na dvije pastirice koje ih obraćaju na dobro nagovorivši ih da vrate darove. Cijelu priču vodi anđeo koji plešući i pjevajući djeci govori o dobroti i pojašnjava im priču. Pozadina scene su pustinja, palme i deve praćene glazbom tog podneblja.</p>
<p>Glumci iz »Čarobne škrinje« malenima pokazuju Božić na drugi način, unoseći nešto od autentične kršćanske ikonografije u predstavu za najmlađe. Reakcije djece su odlične i pokazuju da ona dobro reagiraju i poznaju sadržaj te za njih čudnovate priče. <hi rend="bold">Renata Tatara</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">STRATEGIJA ČETNIČKOGA ZAGAĐIVANJA HRVATSKOGA MEDIJSKOG PROSTORA</hi>
</p>
<p>(1)</p>
<p>
<hi rend="bold">»Čiča« Dražin treći pohod na Hrvatsku</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Izdavačka kuća »Dunja« iz Bjelovara objavila je prošle godine knjigu srbijanskog književnika Miroslava Todorovića »Hohštapler«, u kojoj se otvoreno veliča četnička ideologija i njezini promicatelji u povijesti i sadašnjosti. Nitko od predstavnika hrvatskih vlasti, političara, nevladinih udruga, književnika, povjesničara, kolumnista i drugih javnih djelatnika nije smatrao potrebnim barem reagirati na očitu provokaciju.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»Na kraju, ne mislim da sam pogriješio zato što sam se na Trgu bana Jelačića slikao s Dražom Mihailovićem... ipak sam morao ovo uraditi. Bio je to izraz moje građanske slobode, čak i dužnosti.«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">A</hi>nte Pavelić je nositelj ideje hrvatske državnosti, vođa istinskih hrvatskih rodoljuba«, »život toga ponosnog utemeljitelja ustaškog rodoljublja završio je nažalost tragično« - te i slične tvrdnje objavljene su nedavno u jednoj knjizi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu u Nišu. Ona se po prilično povoljnoj cijeni može nabaviti u svim knjižarama u Beogradu i diljem Srbije i Crne Gore!</p>
<p>Takva vijest o veličanju Ante Pavelića i propagiranju ustaške ideologije u današnjoj Srbiji i Crnoj Gori mnoge bi zapanjila ili, možda, tek zbunila, ali, najvjerojatnije, u nju ne bi nitko povjerovao. Sumnja u istinitost vijesti bila bi posve razumljiva jer bi ona graničila s prvorazrednom aferom. Osim toga svaki narod, pa i srpski, drži barem do minimuma vlastitog dostojanstva te bi sigurno burno reagirao na očitu provokaciju.</p>
<p>
<hi rend="bold">»Čišćenje« povijesnog pamćenja</hi>
</p>
<p>Nažalost, takve se i slične nevjerojatnosti danas mogu dogoditi jedino u Hrvatskoj. Najočitiji primjer je izdavačka kuća »Dunja« iz Bjelovara koja je prošle godine objavila knjigu srbijanskog književnika Miroslava Todorovića »Hohštapler«, u kojoj se otvoreno veliča četnička ideologija i njezini promicatelji u povijesti i sadašnjosti. Ona je čak za hrvatsko čitateljstvo sa srpskog jezika »prevedena i priređena«, kako to doslovce stoji na njezinim prvim stranicama, da bi bila u Hrvatskoj što »razumljivija«. Nitko od predstavnika hrvatskih vlasti, političara, nevladinih udruga, književnika, povjesničara, kolumnista i drugih nije smatrao potrebnim barem reagirati na očitu provokaciju. Tim povodom nije održan ni jedan okrugli stol, tom događaju nije posvećena ni jedna televizijska emisija, predsjednika se hrvatske države o tome nije pitalo za mišljenje, ni jedno glasilo nije tome posvetilo bilo kakvu pozornost, od HHO-a se nije čula ni jedna riječ, ni jedna kaznena prijava nije podnesena zbog »veličanja totalitarnih ideologija« i tome sl. Čini se da četništvo polako ali sigurno sigurnim koracima kroči u osvajanju Hrvatske, tj. njezina javnog mijenja. Dragoljub Draža Mihailović, zvani »Čiča«, po treći put u povijesti pokušava ostvariti svoj naum, samo za razliku od dva prijašnja pokušaja, u Drugome svjetskom ratu i Domovinskome ratu, kada su njegovi istomišljenici provodili etničko čišćenje, ovoga puta provodi čišćenje povijesnog pamćenja.</p>
<p>
<hi rend="bold">Hrvatski naivci o srpskom »nacionalnom junaku«</hi>
</p>
<p>U tom se kontekstu vrijedi prisjetiti sada već zaboravljenoga beogradskog studenta koji se sredinom studenoga na središnjem zagrebačkom trgu provokativno slikao s likom Draže Mihailovića. Slučaj je elegantno riješen tako da je hrvatskoj javnosti dana kakva-takva zadovoljština, s time da se i srbijanska javnost ne osjeti previše povrijeđenom. Predsjednici dviju vlada izravno su zbog toga telefonski komunicirali, srpskome je studentu skraćena zatvorska kazna, srpski su čelnici u Hrvatskoj cijeli slučaj opisali u stilu »dječja nestašnost«, djelatnici Veleposlanstva Srbije i Crne Gore u Zagrebu pokazali su primjerenu skrb za svoga državljanina, kolumnist »Novog lista« izjavio je tamošnjoj javnosti kako »klince nije trebalo strpati u zatvor« te da je »sudska vlast reagirala brzopleto« (»A gdje je tu Pikaso?«, »Monitor«, 3. XII. 2004.), povjesničar dr. Ivo Goldštajn reagirao je slično, uz opasku da je Draža Mihailović osnovano optužen za počinjene ratne zločine u Drugome svjetskom ratu, ali i poruku, koja je sigurna godila jednom dijelu srbijanske javnosti: »...iako se njegovom suđenju mogu staviti raznorazne zamjerke s obzirom na 'današnje standarde'« (ibid.), itd.</p>
<p>Da je ipak riječ o hrvatskim naivcima, potpuno promašenim ocjenama dvojice spomenutih hrvatskih »eksperata« i smišljenoj četničkoj strategiji, potvrdio je sam počinitelj, trenutni »srpski nacionalni junak«, student Arhitektonskoga fakulteta u Beogradu Stevan Vranešević. U napisu »Draža i ja na Jelačića placu« u beogradskom tjedniku »Nin« od 2. XII. 2004., uz mnoštvo ironije i bahatosti otvoreno je priznao:</p>
<p>
<hi rend="bold">Izdavačka kuća »Dunja« iz Bjelovara objavila je prošle godine knjigu srbijanskog književnika Miroslava Todorovića »Hohštapler«, u kojoj se otvoreno veliča četnička ideologija i njezini promicatelji u povijesti i sadašnjosti. Nitko od predstavnika hrvatskih vlasti, političara, nevladinih udruga, književnika, povjesničara, kolumnista i drugih javnih djelatnika nije smatrao potrebnim barem reagirati na očitu provokaciju.</hi>
</p>
<p>»Meni je ta izložba bila samo sporedni motiv za odlazak u Hrvatsku. Pravi motiv bio mi je da se na Trgu bana Jelačića slikam s Dražom, poslije ovoga što se desilo Milanu Guroviću, da ga zbog Dražine tetovaže ne puste u zemlju. To me je jako isprovociralo, takvo miješanje politike i sporta. Usporedio sam to sa Olimpijadom u Berlinu 1936: Hitler se tada nije htio rukovati s crncem, ali mu je ipak dozvolio da sudjeluje na Olimpijadi... Zašto baš to je najprepoznatljivije mjesto u Zagrebu.«</p>
<p>
<hi rend="bold">»Možda ću ponovno u Zagreb!«</hi>
</p>
<p>U nastavku je na pune dvije stranice opisivao što se sve točno dogodilo na trgu, dakako, s očekivanim zaključcima o Hrvatima: »Ne tuče me zbog Draže, nego zato što sam Srbin«; o nekorektnosti policajaca: »U postaji nam policajci psuju srpsku majku«; o lažnom svjedoku i tobožnjoj sudskoj farsi: »Presuda je unaprijed donesena, a mi smo žrtveni janjci. Atmosfera je bila takva, pogotovo kada smo saznali da je tog dana bila godišnjica pada Vukovara«; o srpskoj »nadmoći« nad hrvatskim »glupostima«: »Na putu do zatvora smijemo se toj nestvarnoj situaciji«; o stoičkom podnošenju zatočeničkih dana i općem ozračju: »Jedan od zatvorenika, koji mi je donosio hranu i bio fin prema meni, pretučen je«; o vlastitim »herojskim« uspjesima u provociranju hrvatskih zatočenika: »...poludjeli su, počinju se penjati po zidu, a ja u ćeliji na drugom katu. Opća 'frka'«; i o izlasku iz zatvora: »Koliki stres sam doživio shvatio sam tek kada sam izišao iz zatvora, kada su mi vratili vezice. Deset minuta nisam mogao da ih uvučem u tenisice.«</p>
<p>Zaključak je u »Ninu« očekivan, no, bilo bi dobro kada bi ga sadašnja elita hrvatskog društva pomno pročitala, kako bi se u budućnosti mogla što primjerenije odnositi prema očito sve agresivnijem i nadirućem četništvu: »Na kraju, ne mislim da sam pogriješio zato što sam se na Trgu bana Jelačića slikao s Dražom Mihailovićem... ipak sam morao to uraditi. Bio je to izraz moje građanske slobode, čak i dužnosti... Mnogi me pitaju hoću li ću ponovno u Zagreb. Tko zna, možda i hoću. Ako bude trebalo nešto ponovno slikati.«</p>
<p>
<hi rend="bold">Velika Srbija odgođena za »bolja vremena«</hi>
</p>
<p>Dakle, spomenuti je beogradski <hi rend="italic">anonimus </hi>tek odraz općeg ozračja u susjednoj državi, htio to netko priznati ili ne htio, išlo to u prilog politici međunarodne zajednice na <corr sic="»zapanom,">»zapadnom,</corr> Balkanu« ili ne išlo, bilo to jasno hrvatskim političarima ili ne bilo. Previše je ozbiljnih pokazatelja u Srbiji zbog kojih bi Hrvatska trebala biti na oprezu, počevši od nedavnih izbora u kojima su »šešeljevci« dobili respektabilan postotak glasova i zauzeli ključne pozicije u brojnim srbijanskim mjestima, poprsja Draže Mihailovića, koja se mogu vidjeti u nekim srbijanskim ministarstvima, povijesnih udžbenika u kojima se četnički pokret prikazuje isključivo herojsko-rodoljubnim bez bilo kakvih povijesnih »mrlja« (posebice prema drugim narodima), pozitivnih izjava najviših državnih dužnosnika u Srbiji o njegovoj ulozi u povijesti i sadašnjosti, medijske naklonosti, usvojenog zahtjeva sadašnjeg vođe Srpskog pokreta obnove i ministra vanjskih poslova Vuka Draškovića da se i pripadnicima Ravnogorskog pokreta, kao i partizanima, konačno dodijele »antifašističke« mirovine, koji je nedavno u beogradskoj Skupštini prošao bez velikih dvojbi, jer je od 250 zastupnika samo njih 24 bilo protiv, nikada napuštene zamisli o Velikoj Srbiji do »glasovite« crte Virovitica-Karlovac-Karlobag, čije je ostvarenje, kao što je to javno izjavio sadašnji radikalni vođa Tomislav Nikolić, samo odgođeno za kasnija, tj. neka »bolja vremena«, do mnoštva grafita diljem Srbije: »Šešelj - prkosni srpski junak«.</p>
<p>U tom kontekstu nije nimalo bezazleno objavljivanje knjige »Hohštapler« u Hrvatskoj.</p>
<p>
<hi rend="bold">Stipan Bunjevac</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">(Nastavlja se)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">kazalište</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">U mraku - svjetlost talenata</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Miroslav Krleža: »Na rubu pameti«; monodrama u izvedbi Dragana Despota; Dvorana Matice hrvatske; režija i adaptacija: Dragan Despot; glazba: Arsen Dedić.</hi>
</p>
<p>Uz brojne »krležijance« biti nesklon Miroslavu Krleži i blizak mišljenju Radovana Ivšića, koji se ne jednom zapitao kojim bi putovima hrvatska književnost dospjela da je izbacila u orbitu Matoša i Ujevića (zašto ne i Šopa?), umjesto »velikog« pisca - i danas djeluje bogohulno. Krleža je u svojim najranijim radovima, među kojima su i »Balade Petrice Kerempuha«, upozoravao na golemi talent. Koliko se biografija, tj. konvertitstvo ili kolaboracionizam sličan Sartreovu, spojio s djelom (prema biografskoj teoriji), uskoro će vjerojatno prosuđivati kritičari neopterećeni ideologijom prošlog vremena koje je od Krleže stvorilo mit. Brojna publika koja je, i bez reklama i najava, gledala iznimnu izvedbu monodrame Dragana Despota »Na rubu pameti« (tekst nastao 1938. godine), zatečeni Despotovom glumom, možda su postavljali pitanje: Gdje je Krleža? U djelu koje i danas osvaja svježinom s pitanjima o europejstvu, bogatstvu stečenom na ubojstvu i lihvarstvu, nemoralu koji postaje konstanta, likom Doktora stavio je Dragan Despot, ne hoteći, Krležu u drugi plan. Dokazao je svoje obilje talenta, koji se može koristiti za bilo koji teatarski kod: bilo antički, elizabetinski, suvremeni... Jer prikovati puno gledalište na potpunu posvećenost glumi, više od sat vremena, uz kratka glazbena intermeca Arsena Dedića, i scenografiju koja se sastoji od stola i sjedalice, svjedoči veličinu glumca. Dragan Despot je atipičan krležijanski lik, bez Šerbedžijinih i inih rasutosti, suzdržan, minuciozan u svakom detalju, u stremljenju savršenstvu, svojom je glumom dokazao da Krleža i danas može biti aktualan. Što bi, vjerojatno, taj glumac mogao uraditi snagom svog talenta i rada i s bilo kojim drugim tekstom. U šali bi se moglo reći: i čitanjem telefonskog imenika. Šutejeva izložba »Pokrivene oči« i Despotova monodrama »Na rubu pameti« dva su događaja koja, zahvaljujući vrhunskim umjetnicima, svjedoče mrak koji nas okružuje, ali i svjetlost talenta po kojem su prepoznati: u čemu ima želje za novim, drugačijim prostranstvima, kao u svakoj istinskoj umjetnosti. <hi rend="bold">(Đ. L.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">film</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Opasan »kurirski« posao</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»Maria, milosti puna« (Maria Full Off Grace/Maria, llena eres de gracia) - američko-kolumbijska drama; redatelj: Joshua Marston; glume: Catalina Sandino Moreno, Yenny Paola Vega, Guilied Lopez.</hi>
</p>
<p>Iako je pri naslovu filma prva pomisao na Djevicu Mariju, Bogorodicu, nije o njoj riječ u filmu, nego o njezinim milosnim osobinama na koje podsjećaju karakteristike istoimene glavne filmske junakinje. Marija (Moreno) kao 17-godišnja djevojka ostaje trudna (a upravo je ta trudnoća spašava), u teškim životnim okolnostima bez razumijevanja i potpore, i dalje je razborita, hrabra, dobra, pomaže drugima, i uz sreću ili milost, za nju i njezino dijete sve se dobro završi.</p>
<p>Izvrstan debitantski film Amerikanca Joshue Marstona, čiji je otac Kolumbijac, otkriva odličnog redatelja koji zna što želi i kako to prikazati, dobio je međunarodne nagrade - dvije u Berlinu, Sundanceu, posebnu nagradu na Zagrebačkom filmskom festivalu, a bio je već u nas zapažen ljetos u Motovunu. Snimljen je s dobrim kolumbijskim glumcima, na španjolskom jeziku, vještom kamerom iz ruke, dokumentarističkim stilom, što sve pridonosi većoj autentičnosti i realističnosti priče. A filmska priča otkriva i upozorava na vrlo rijetko prikazivani dio velikoga lanca krijumčarenja drogom - opasno prenošenje kapsula heroina u vlastitu tijelu, tzv. posao »kurira« ili »mazge« iz Kolumbije u SAD. Siromaštvo i besperspektivnost natjerali su mnoge djevojke da tako pokušaju riješiti novčane probleme svoje obitelji. No, sudbine su pri tome različite - poput Marijine prijateljice Blance (Vega) koja se vraća doma, zatim »kovrčave« žene koju uhite u zračnoj luci, ili pak tragične kao Lucy (Lopez). Želja i borba za bolji život zadržat će poneke djevojke u SAD-u. Film je temeljen na više od tisuću istinitih životnih priča ženâ.</p>
<p>
<hi rend="bold">Marijana Jakovljević</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">knjige</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Svećenici i zadružni pokret</hi>
</p>
<p>U povodu 140 godina hrvatskoga poljoprivrednog zadrugarstva i 140. obljetnice osnivanja prve zadruge u Dalmaciji predstavljena je u utorak 28. prosinca u HGK - Županijskoj komori Split knjiga dr. Špire Gizdića »Dalmatinski zadružni prvijenac«. Knjiga je objavljena u nakladi Zadružnog saveza Dalmacije u Splitu, a posvećena je perjanicima zadružne misli, pokreta i praktike zadrugarstva Dalmacije među kojima spadaju i don Ivan Danilo, don Frano Ivanišević, don Eugenio Maria Vusio, don Ivan Barbić i mnoge crkvene i svjetovne osobe. Knjigu su predstavili uime nakladnika Joško Niskota, predsjednik ZSD, i urednik Sinaj Bulimbašić.</p>
<p>Knjiga sadrži 190 stranica i svjedoči o vremenu kad su zadruge svojom univerzalnošću zadržale stanovništvo na rodnoj grudi, nudeći im osim beskrajne ljepote kraja i modus kako se gospodarski organizirati i preživjeti. Uz to, u 37 poglavlja autor iznosi povijesne podatke, komentare, analize i usporedbe o prvijencima zadružnog organiziranja u Dalmaciji. U uvodnom izlaganju autor između ostalog ističe bratovštine, koje se već od 12. stoljeća po uzoru na Italiju stvaraju u Dalmaciji, i to na načelima kršćanskoga nauka gdje se pri crkvama formiraju oko svoga sveca zaštitnika. Autor objašnjava kako su popovi glagoljaši, bježeći iz kneževine Poljica pred Turcima na otok Brač, već u 16. stoljeću u pustinji Blaca utemeljili po načelima i tradiciji poljičkih obitelji i seoskih zadruga, prvi zadružnu instituciju na našim i europskim prostorima, otvorenu i za svjetovne osobe, temeljenu na pisanim ravnopravnosti, uzajamnosti, socijalne sigurnosti, samoodlučivanja, sačuvavši sve dragocjenosti poljičkoga običajnog prava, ali i unutarnji red i ustroj zadruge, njezinu gospodarsku i duhovnu opstojnost.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Knjiga osječkih uspomena</hi>
</p>
<p>U nedjelju 19. prosinca predstavljena je u hotelu »Central« u Osijeku knjiga Zlate Živaković-Kerže »Osječka sjećanja« i svaštica. Budući da su sve tri dvorane hotela »Central« bile popunjene, autorica je zadovoljno istaknula da i ta mala knjiga može okupiti toliko ljudi. čime je potvrđena ispravnost ideje o njezinu objavljivanju.</p>
<p>Riječ je o knjizi u kojoj su zabilježene osječke uspomene koje su uglavnom prikupljene iz »Glasa Slavonije«, ali i iz drugih povijesnih izvora. Recenzentica Helena Sablić-Tomić knjigu je nazvala mikrohistorijskom paletom, te rekla da ona predstavlja nadopunu brojnim monografijama i povijesnim knjigama te naglasila da je knjiga lijep dar u ovo blagdansko vrijeme.</p>
<p>Mr. Ivica Šola, drugi recenzent, istaknuo je da se ta knjiga uklopila u aktualni europski trend izbjegavanja »visoke« povijesti odnosno pisanja o vladarima, poznatim osobama i sl. Knjiga opisuje svakodnevnicu malih, no samo naizgled običnih ljudi. Tako, među ostalim, knjiga govori o tome kako su se mijenjala imena osječkih ulica, o izumiteljici »Plavog radiona« Jelenki Prelić, o pjevačku lakih nota i zubaru Zdenku Dobeku i slično. Izabrane ulomke iz knjige čitala je Anita Schmidt, glumica osječkog HNK, uz Petra Kerža te pratnju na klaviru Vjere Kerže, autoričina sina i kćeri. <hi rend="bold">(R. K.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Crkvena glazbena baština</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Miho Demović: »'Sv. Cecilija' XIX. st. Prvi hrvatski glazbeni časopis«, Rasprava i reprint, Vlastito izdanje, Zagreb.</hi>
</p>
<p>Dr. Miho Demović objavio je vrlo opsežan volumen u kojem predstavlja naš najstariji crkveno-glazbeni časopis »Sv. Cecilija« u prvom razdoblju izlaženja. Prvi brojevi objavljeni su daleke 1877, 1878, 1883. i 1884. godine. Te su činjenice zaboravljene pa se uvriježilo uvjerenje, kako ističe Demović, da se vrijeme izlaženja »Sv. Cecilije« broji od 1907. godine. Tako autor ističe pogreške koje su se dogodile i u <hi rend="italic">Muzičkoj enciklopediji </hi>i u <hi rend="italic">Hrvatskom biografskom leksikonu </hi>glede samog početka izlaženja časopisa. Časopis »Sv. Cecilija« bio je povezan u to vrijeme s međunarodnim pokretom pod nazivom <hi rend="italic">cecilijanski pokret </hi>koji je započeo u Njemačkoj, a do početaka XX. st. širio se po drugim zemljama, pa je tako i u Hrvatskoj našao plodno tlo.</p>
<p>U prvom dijelu toga vrijednog izdanja Demović donosi mnoge zanimljivosti vezane uz časopis »Sv. Cecilija«. Tako uz povijesne činjenice predstavlja prvoga nositelja časopisa Miroslava Cugšverta, zatim donosi raščlambu literarnog dijela, zatim raščlambu feljtona i raščlambu glazbenog priloga. Kao reprint donosi prve brojeve časopisa koji na taj način postaju svima dostupni i iz kojih se može nazrijeti cjelokupna situacija ondašnje crkvene glazbe u Hrvatskoj, kao i mnogi drugi zanimljivi događaji.</p>
<p>U drugom dijelu »<hi rend="italic">Glazbeni prilozi 'Sv. Cecilije'« </hi>autor donosi mnoštvo glazbenih kompozicija iz starih brojeva časopisa za razne liturgijske prigode, što je upravo pokazatelj ondašnje velike želje za obogaćivanjem liturgijskoglazbenog repertorija. i to kako pučkog tako i zbornog. Taj volumen zanimljiv je za one koji se bave istraživanjem naše glazbe, a posebno crkvene, a može biti zanimljiv i širem čitateljstvu koje je željno doznati kako su utirani putovi hrvatske crkvene glazbe da bi današnja izdanja časopisa »Sv. Cecilije« bila nastavak davno započetog djela pronicanja, širenja i kreiranja istinske hrvatske crkvene glazbe. <hi rend="bold">M. Martinjak</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Lijek za društvene devijacije</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Josip Janković: »Kamenčići mozaika mudrosti«, Tiskara »TIVA« Varaždin, 2004.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»</hi>Kamenčići mozaika mudrosti« naziv je knjige aforizama i epigrama svećenika Josipa Jankovića, župnika u Novom Selu na Dravi u Čakovečkom dekanatu i pjesnika koji je u šest posljednjih godina izdao isto toliko samostalnih zbiraka pjesama. Tvrdo ukoričena knjižica džepnog formata na više od stotinu stranica donosi više stotina aforizama i epigrama, raspoređenih po naslovima u deset cjelina: Dobri i zli duhovi, Vrijeme, Čovjek, Zanimanja, Pamet, Osjećaji i osjeti, Ljepota i sreća, Krepost, Grijesi i mane, Posljednje stvari. Kako sam autor napominje u predgovoru, o poslovicama, svojoj ljubavi iz mladosti, dosad je napisao radnje za maturu, diplomu i magisterij, dok je ona za doktorat ostala nedovršena. Čitateljima predstavlja aforizme kao svoje jezgrovite, duhovite i sažete misli, vrlo često paradoksalne, ali nadahnute istinom i životnom mudrošću. Također u knjizi predstavlja svoje epigrame - kratke duhovite didaktičke i satiričke pjesme. Želja mu dakako nije nikoga vrijeđati, već izazvati smijeh na račun svakodnevnih gluposti koje se čine ili govore. Svojim kamenčićima mudrosti Janković je želio stvoriti skladan mozaik - naprosto istresti iz cipele kamenčiće koji su ga »žuljali«. Osvrćući se na same pojmove aforizma i epigrama, recenzent prof. Vladimir Mihaljević ističe kako im je zajednička umjetnička i znanstvena jezgrovitost, čemu, na kraju krajeva, čovjek čezne otkad zna za sebe, a potrebni su kao duhovni lijek, lijek za društvene devijacije i dokument stanja duha jedne sredine. Premda su aforizmi i epigrami često svojom britkošću korektor društvenog stanja i zauzeti za napredak društva, Mihaljević naglašava kako je autorova ambicija gorki prikaz ljudskih odnosa te društvenih, političkih i vjerskih klišeja.</p>
<p>
<hi rend="bold">J. Bakoš-Kocijan</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Povijest župe Klakar u Slavoniji</hi>
</p>
<p>U dupkom punom Mjesnom domu u Klakaru predstavljena je 19. prosinca knjiga Mate Blaževca Pajkovog »Župa Klakar«. Izdavač knjige je slavonskobrodska Posavska Hrvatska, a suizdavači Općina Klakar i Udruga povjesničara i baštinika zavičajne starine Slavonije, Baranje i Srijema.</p>
<p>Voditeljica predstavljanja bila je Vesna Šimić, a o knjizi i autoru govorili su općinski načelnik Josip Stanić, novinarka Posavske Hrvatske i urednica knjige Dunja Vanić te novinar i publicist Ilija Maoduš. Tijekom predstavljanja nastupali su Ženska pjevačka skupina »Snaše« iz Klakara, KUD »Kolo« iz Donje Bebrine, Tamburaški sastav »Bili dudi«, Dječja pjevačka skupina »Seke« i Obiteljski orkestar »Pajkovi«.</p>
<p>U knjizi autor najprije piše o prapovijesti te nastanku selâ i demografiji župe Klakar (sela Klakar, Donja Bebrina i Gornja Bebrina). Nakon toga posvećuje se temi knjige, a to je crkveni život u župi Klakar, i to preko župnih vizitacija u 19. i 20. stoljeću, crkvama, grobljima, kapelicama i križevima, župnicima, kapelanima i duhovnim zvanjima iz župe, a potom donosi kratku kronologiju važnijih događaja iz župne spomenice. Uz crkveni život autor nadalje piše i o temama vezanim uz gospodarstvo, opisuje život župljana preko važnijih političkih događaja, kao što su vrijeme Vojne granice i Prvoga svjetskog rata, školstvu te donosi životopise poznatih zavičajnika i bilježi seoske zanimljivosti.</p>
<p>U toj je knjizi skupljeno i mnoštvo fotografija a na kraju je i popis korištene literature i izvora.</p>
<p>
<hi rend="bold">Vinko Juzbašić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Pjesnik tuge dobra duha</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Joža Prudeus: »Pisma neposlana«, OŠ »Rivarela«, Novigrad-Cittanova, 2004, 148 str.</hi>
</p>
<p>Da naiđete na čak sto i pedesetak stranica napisanih i neposlanih pisama, s pravom biste mogli očekivati da se poneko pismo na neki način odnosi i na vas... A kad je autor takvih pisama čovjek-pjesnik, razigrani čarobnjak riječi, tada možete biti sigurni da je bar jedno pismo upućeno upravo vama!</p>
<p>Jer Joža Prudeus - čitateljima izdanja Glasa Koncila poznat i kao dugogodišnji suradnik Maloga koncila - u svojim toplim i intimnim, nježnolirskim ali i »peckavim« pjesmotvorima korača kroz cijelu godinu, kalendarsku i liturgijsku, dodirujući u srca i velike i malene, misaone i jednostavne, radosne i rastužene, nostalgične... Te posljednje možda i ponajviše, pridružujući im svoju tugu, »večer svojih godina« i »puste stube iznevjerenih susreta«, no uvijek s raskošnim dodatkom duhovitosti («Reče: 'Uskoro!'/ Proletješe godine./ Sjedim i - sijedim«), s vjerom u život i vječnost.</p>
<p>Tako se, uz već dobro znanu pjesnikovu virtuoznost u igri s riječima, tvorbi kalambura i doskočica svih vrsta, Prudeus u »Pismima neposlanim« otkriva kao istinski profinjeni lirik, »pjesnik tuge dobra duha«, koji je jednako suveren i dojmljiv u »haiku-uvodima«, u samim pjesmama koje glazbom odjekuju, te u »postskriptumima« u kojima progovara vrsnom poezijom u prozi.</p>
<p>Štoviše, u tom »trokoraku« kojim gradi svoja pjesnička pisma, možda su najjače baš te uvodne i zaključne refleksivne minijature, kojima nepogrešivo pogađa velike istine koje - izgleda - još uvijek mogu vidjeti tek pjesnici: »Odrasli love./ Djeca vole očima./ Tu je razlika.«</p>
<p>U zadnjoj pjesmi, »pogovoru« cijele zbirke, autor objašnjava kako su njegova »pisma« nastala i zašto su baš u Novigradu tiskana, otkrivajući i svoj pjesničko-životni kredo: »svih tih proteklih/ uvijek nastojah slijediti mudrost/ da veliko uvijek ne mora biti i dobro/ ali je dobro/ uvijek veliko.«</p>
<p>
<hi rend="bold">V. Žic</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Oplemenjivanje svakodnevnice</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Tomislav Ivančić: »Lijepo je što postojiš«, Teovizija, Zagreb, 2004, 114 str.</hi>
</p>
<p>Knjiga Tomislava Ivančića, člana Međunarodne teološke komisije, na 114 stranica bogato ilustrirana fotografijama obrađuje teme iz svakodnevnog života, a čovjek je u središtu svake teme. Kao osnovu za svoja razmatranja autor uzima navode iz Svetog pisma, iz Staroga i Novoga zavjeta, kao i navode nekih svetaca i književnika. Nakon vlastitog razmatranja, svaku temu dovodi u odnos prema Bogu pokušavajući je približiti čitateljima s toga gledišta.</p>
<p>Prvi dio, naslovljen pitanjem »Tko sam ja?«, donosi autorova razmišljanja o smislu postojanja i o tome što čovjek očekuje od sebe i od života. Dobra djela i humani ciljevi su put kojim moramo ići, naš doprinos izgradnji boljega svijeta. Drugi dio, pod naslovom »Budi odvažan«, svojim temama poručuje da treba biti odvažan, da dijalogom treba pomoći čovjeku, a vrlinama pobijediti grijehe. U trećem poglavlju, »Taj divni Bog«, predstavlja Boga kao temelj života i morala, bez čije pomoći bi teško bio moguć napredak čovječnosti, kulture i gospodarstva. Četvrti dio samim nazivom »Svakodnevica« govori koliko su male, svakodnevne stvari bitne u ljudskim životima. Stara poslovica kaže: »Čuvaj red i red će tebe čuvati.« Probleme i konflikte treba rješavati tako da mijenjamo sebe, a ne svoju okolinu. Pozitivan način razmišljanja i vjera u Stvoritelja znači da je ljudski život ispunjen i da smo spašeni. Knjiga je napisana tako da čitatelj upozna onoga tko neprestano govori: »Lijepo je što postojiš«, a poželjet će je oni koji žele da uz vodstvo Duha Svetoga obogate svoj duhovni život i rastu u vjeri. <hi rend="bold">R. Tatara</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Monografija o gradu Pregradi</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»Grad Pregrada«, Grad</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Pregrada i Matis d.o.o.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Pregrada, 2004, 132 str.</hi>
</p>
<p>Za tradicionalnu pregradsku rujansku manifestaciju »Branje grojzdja« objavljena je reprezentativna monografija pod nazivom »Grad Pregrada«, koju kao glavni i odgovorni urednik potpisuje Boris Krizmanić. U veoma ukusno uređenoj knjizi na finom papiru otisnute su veoma kvalitetne fotografije više autora te stručni ali komunikativni tekstovi petnaestero autora. Uvodni tekst Vjekoslava Gorupa »Pregrada danas«, donoseći osnovne geografske podatke, predstavlja Pregradu kao malen gradić s dobrim razvojnim perspektivama. Slijede prikazi arheološkog nasljeđa Pregrade i okolice, povijest plemićkog grada Kostela, obitelji Ottenfels, tekst iz pera Anđele Horvat o svjetovnim i sakralnim spomenicima te iz Pera Đurđice Cvitanović o projektantu župne crkve u Pregradi, poznate kao »zagorska katedrala« jer ima dva zvonika. Iz kulturne povijesti Pregrade vrijedan je tekst o Thierryjevoj ljekarni kao i tekstovi o Janku Leskovaru, znamenitom književniku hrvatske moderne, o kojem pišu akademik Miroslav
Šicel te Ana Vincek. Predstavljeno je i školstvo, gospodarstvo i obrtništvo, turizam i turističke manifestacije, kultura općenito i kulturni amaterizam, sportski život i ostale udruge. Velika je šteta što u monografiji nije bilo mjesta za predstavljanje i pregradske župne zajednice, odnosno vjerskoga života u gradu Pregradi jer župa je ipak duša Pregrade i pregradskoga kraja, a upravo uz župu je vezan i prvi spomen Pregrade u godini 1334. Ako bi se <corr sic="zenemario">zanemario</corr> taj ozbiljan nedostatak - jer monografija objavljena 2004. ne bi smjela biti ni zamišljena ni realizirana po načelima koja su u Hrvatskoj vrijedila npr. 1980. godine - onda bi trebalo monografiju pohvaliti kao iznimno vrijedno ostvarenje.</p>
<p>
<hi rend="bold">I. Miklenić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">izložbe</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Šutejeve »prekrivene oči«</hi>
</p>
<p>U četvrtak 23. prosinca otvorena je u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu izložba grafičara Miroslava Šuteja »Prekrivene oči«. Izložbeni projekt, koji se sastoji od tri djela i koji uklopljen u izložbeni prostor čini jedinstveno umjetničko djelo, predstavili su, tom prigodom, dr. Tonko Maroević i dr. Zvonko Maković, autori izložbe. Središnji dio paviljona zauzeo je crno-bijeli labirint (podna grafika), u lijevom krilu je reklamni rotirajući panel s aplikacijama dva crno-bijela crteža dok je desni ispunjen stotinama bijelih figura s crnim povezima preko očiju izrađenih kombiniranom tehnikom (stiropor, gaza, platno). Maković je u prilog prevlasti crnoga i bijeloga istaknuo da su to dvije kromatske vrijednosti koje su nekoć davno bile umjetnikovim zaštitnim znakom, ali i da su mijene i varijacije jedina konstanta u Šutejevu djelu. Za njegovu je impozantnu skupinu ljudskih figura dodao da nadiru iz ništavila i ondje nestaju, da njima umjetnik vizualizira ništavilo te da njihova bjelina, bezličnost, bespokretnost označava tišinu i krajnje sveobuhvatnu šutnju koja treba ispuniti prazninu prostora. »Prekrivene oči«, prema riječima Maroevića, sažimlju i sintetiziraju mnoga stečena svojstva i iskušane dionice Šutejeva rada dok grafički labirint svojim crnim i bijelim tračnicama vodi u prostore čiste kontemplacije. Šutej je dobitnik brojnih nagrada i priznanja, priredio je oko dvije stotine samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Posebno je naglašeno da se radi o osebujnom umjetniku koji svojom imaginacijom i ludičkom komponentom osvaja prostor u kojemu izlaže i daje mu novo značenje. Iz toga razloga Šutej je u prostoru koji ima svoju »težinu« izložio svoje bestežinske figure. Izložbu je otvorila pomoćnica ministra kulture Goranka Horjan, a može se razgledati do 6. veljače.</p>
<p>
<hi rend="bold">Marija Samardžija</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Stoljeće Gradskoga muzeja</hi>
</p>
<p>U Gradskom muzeja u Karlovcu otvorena je 17. prosinca izložba »Jakov Šašel«, u sklopu proslave 100. obljetnice muzeja, a održana je i promocija časopisa »Glas muzeja«.</p>
<p>Jakov Šašel je prikazan kao osebujna ličnost. U obitelji je kod oca izučavao puškarski zanat, a bio je i samouki slikar, graver i učitelj crtanja u franjevačkoj gimnaziji u Novom Mestu. Izrađivao je nacrte za crkveni namještaj i oltare, izrađivao je i ukrašavao puške. Ovom prigodom je izložen original njegova putopisa »Slike s Orijenta«, nastao na putovanju u katoličkoj misiji u Egipat, Nubiju i Sudan 1853. i 1854. Ilustriran je s 34 kolorirana crteža i predstavljen u izložbenom prostoru galerije uređenom kao šator u spomen na Šašelovo putovanje i nastanak putopisa.</p>
<p>Dio je izloženih slika i pušaka iz fundusa muzeja, a dio je posuđen iz Hrvatskoga povijesnog muzeja, Dijecezanskoga muzeja, Dolenjskoga muzeja iz Novoga Mesta i od drugih vlasnika. Lovačke puške i vojnički karabini svojim su bogatim gravirama na metalu i rezbarijama na drvu pretvorene u mala umjetnička djela.</p>
<p>Izloženi su nacrti za crkveni namještaj, za oltare i ikonostase za katoličke i pravoslavne crkve. Među izlošcima su slike sv. Ilije i sv. Blaža te portret književnice Dragojle Jarnević i često reproducirana slika panorame grada Karlovca. Uz otvaranje izložbe predstavljen je i »Glas muzeja«, publikacija koja bi trebala izlaziti dva puta godišnje: u svibnju, povodom Međunarodnog dana muzeja, i u prosincu. Filatelističko društvo, koje je aktivno u proslavi obljetnica vezanih uz rad muzeja, izdalo je prigodnu omotnicu i poštansku markicu kojom su obilježili taj jubilej. <hi rend="bold">Renata Tatara</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Slike kao kreativni nered</hi>
</p>
<p>Zašto mnogi kolekcionari diljem Europe, Amerike i Azije žele baš slike Miljenka Bengeza u svojim privatnim zbirkama djelomično je »pojasnila« i izložba njegovih radova otvorena u subotu 20. studenoga u galeriji »Mala« u Zagrebu. Jedan od mogućih odgovora je da njegova djela, tom prigodom izloženo je 17 izložaka, ulja na platnu (većeg i manjeg formata) jednostavno ne »opterećuju« već svojim šarenilom i vedrinom prikazuju život s njegove ljepše strane. Svojim prepoznatljivim rukopisom iz kojega se iščitava kreativni nered Bengez realistične datosti poput tornjeva, kuća, glazbala, bicikla, kupola, mostova... razmješta po pravilnim i nepravilnim plohama koje se međusobno sudaraju tvoreći skladnu cjelinu. Njegovi stvarni ili imaginarni urbani sklopovi, vertikalno uzdignuti ili horizontalno položeni, intenzivnog kolorita (dominira žuta, plava i crvena) žive i dišu. U njima nema prostora tišine i metafizičkog ugođaja - to su scene na kojima je prikazana dinamika života i njegova ludička komponenta.</p>
<p>
<hi rend="bold">Marija Samardžija</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>SINJ</p>
<p>
<hi rend="bold">»Božiću, raj nam daj!«</hi>
</p>
<p>Na svetkovinu sv. Obitelji, 26. prosinca, u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske dječji zbor svetišta i župe izveo je božićni glazbeno-scenski igrokaz »Božiću, raj nam daj«, pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić. Tekst je napisao don Luka Depolo, a glazbu Ivica Percl. U sivilo dana i obilnu kišu svjetlo i radost donijelo nam je mnoštvo »Gospinih anđela«, kako ih je na kraju u riječima zahvale nazvao gvardijan svetišta fra Zoran Kutleša. Djeca su puna zanosa kroz pjesmu i pokrete uputila božićnu čestitku svojoj obitelji, župi i cijeloj Hrvatskoj. Dječji zbor je prekrasni božićni ugođaj dočarao nakon mise u 9 sati, koju je predvodio gvardijan Kutleša.</p>
<p>Sjetnim glasom igrokaz je najavila Anđela Pletikosić riječima Marije Križanac-Vrgoč, koja je napisala svoje razmišljanje na priloženi tekst igrokaza, a koje glasi: »Moj Božiću, stvarni i živi - iza svjećica, kuglica, perlica, zvjezdica, zvončića, vjenčića girlanda i bora... hoću li te naći?</p>
<p>Moj skromni, siromašni Božiću - što nestaješ u mirisima i okusima purica, arambašića, salenjaka, medenjaka, pralina i božićnog piva...</p>
<p>Moj istinski, otajstveni Božiću - izobličen preko televizora, računala, kamera i mobitela, nagradnih igara, lutrija i božićnih akcija...</p>
<p>Ne daj se, moj katolički Božiću - dok te guše i stežu trgovački lanci i pretvaraju u kič i bajku...</p>
<p>Jer - prezren, izbačen iz grada, iz ustava i parlamenata - rodio se Bog na Zemlji...</p>
<p>Ti, Božiću, raj nam daj - drugdje ga nema za nas!«</p>
<p>Taj dojmljivi tekst djeca su protkala svojom savršenom izvedbom. To je bio ugođaj za uho, oko, a nadasve za dušu. Pjevane riječi solista i zbora popraćene su slikama svega stvorenog u očekivanju Obećanoga (trave, ptice, pčelice, sinje more, riječne vode, ovčice, pahuljice, maslinova grana, cvijet, srce) koga su naviještali i za njegov dolazak pripremali starozavjetni proroci. <hi rend="bold">(A. M.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>TROGIR</p>
<p>
<hi rend="bold">»Veselje ti navješćujem«</hi>
</p>
<p>Narodna glazba »Trogir 1825« održala je 19. prosinca šesti tradicionalni božićni koncert u trogirskoj katedrali sv. Lovre. U prvom dijelu koncerta izveli su neke od najljepših djela svjetske glazbe, a izabrani su autori poput Beethovena, Mozarta i Verdija. Posjetiteljima je u prepunoj katedrali predstavljen i dječji zbor Glazbene škole Melite Lorković iz Trogira. Zbor, koji postoji od 2000. godine, a u kojem pjevaju djeca od trećeg do šestog razreda, predstavio se s dvije pjesme pod ravnanjem voditeljice Rašeljke Bonačić, a zatim je ženska vokalna skupina glazbene škole u klapskoj verziji izvela pjesme poput »Jingle Bells«, »Little Drummer Boy« i »Božić je u mome mistu«.</p>
<p>U drugom dijelu koncerta narodna glazba je izvela repertoar božićnih kompozicija. Izbor pjesama u rasponu od tradicionalne hrvatske »Veselje ti navješćujem« pa sve do »We Wish You a Merry Christmas« bio je po ukusu publike, jer su glazbenici nakon svake skladbe bili nagrađeni velikim pljeskom. <hi rend="bold">Sandra Vudrić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>KAŠTEL-LUKŠIĆ</p>
<p>
<hi rend="bold">Božićni koncert prijateljstva</hi>
</p>
<p>U nizu božićnih koncerata koji su održani u svim krajevima Hrvatske posebno su u Kaštel-Lukšiću ponosni na svoj - održan u pastoralnom centru sv. Obitelji. Na »koncertu prijateljstva, bratstva i zajedništva« sudjelovalo je osam vokalno-instrumentalnih sastava i jedna klapa. Koncert je bio poseban po tome što je u prvome planu bilo druženje - kako za pozornicom tako i za obiteljskim stolom. Na koncertu su nastupili vokalno-instrumentalni sastavi: »Signum« iz Kaštel-Lukšića, »Abba« iz Splita (Poljud), »Simbol« i »Ivan Merz« iz iz Kaštel-Novoga, »Nebeski bend« iz Kaštel-Novoga i Kaštel-Štafilića, »Izidor« iz Splita (Sućidar), »Papa bend« iz Solina, »Dujam« (Nadbiskupija splitska) i klapa »Neverin« iz Kaštel-Lukšića. <hi rend="bold">(J. Z.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZAGREB</p>
<p>
<hi rend="bold">Šesnaesti »Božić u Ciboni«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Na koncertu »Božić u Ciboni«, koji je održan 26. studenoga u KC »Dražen Petrović«, Grad Zagreb je darovao sedam milijuna kuna za nastavak obnove zagrebačke katedrale.</hi>
</p>
<p>Na drugi dan Božića, 26. prosinca, na blagdan sv. Stjepana prvomučenika, u Košarkaškom centru »Dražen Petrović« u Zagrebu održan je tradicionalni, 16. po redu koncert »Božić u Ciboni« s kojega je sav prihod skupljen od prodaje ulaznica namijenjen za obnovu zagrebačke katedrale. Uz pratnju zbora, Simfonijskog i Tamburaškog orkestra HRT-a te župnih zborova iz Zagrebačke nadbiskupije, božićne pjesme izveli su popularni hrvatski pjevači Ćiro Gašparac, Josipa Lisac, Vanna, Sandra Bagarić, Nikša Radovanović, Martina Gojčeta, Tomislav Brajša, Ivo Šeparović i Bljesak te drugi. Ulogu voditelja, uz glumca Vida Baloga, imala su i djeca iz župe Brestje koja su svojim živahnim recitacijama najavljivala pojedine skladbe.</p>
<p>Nakon izvedaba božićnih pjesama već tradicionalnu božićnu čestitku svim sudionicima, izvođačima, organizatorima i gledateljima uputio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić istaknuvši da »gdje je Božić, tamo je i radost, mir i dobro«, te je izrazio zadovoljstvo što je ovogodišnje slavlje Božića proteklo mirno. Ističući da se raduje svemu dobru što je oko nas te da ima puno dobra u našoj sredini, kardinal je zaželio da Božić pomogne da možemo to dobro u sebi i oko sebe što bolje uočiti i više promicati. Posebice je zaželio svim hrvatskim obiteljima obilje mira, napretka i uspjeha u novoj 2005. godini.</p>
<p>I ove je godine, slaveći Božić u Ciboni, Grad Zagreb darovao novčanu pomoć za nastavak obnove zagrebačke prvostolnice. Stoga je uime Grada uručila gradonačelnica Vlasta Pavić kardinalu odluku Gradskoga poglavarstva o tradicionalnoj donaciji od milijun kuna za obnovu katedrale, a ove godine i o posebnom prilogu od šest milijuna kuna koje Grad Zagreb daruje za obnovu prvostolnice. Zahvaljujući na daru, kardinal je istaknuo da je Stepinčeva katedrala simbol, znak i dio hrvatskoga identiteta u koji spada i katoličko obilježje kao nezaobilazna sastavnica.</p>
<p>
<hi rend="bold">Mihael Sokol</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>SPLIT</p>
<p>
<hi rend="bold">»Hrvatski Božić« u katedrali</hi>
</p>
<p>Da Hrvati imaju svoj Božić, poseban i bogat, drukčiji od svih drugih, pokazao je i splitski katedralni zbor sv. Dujma izvodeći 20. prosinca oratorij »Hrvatski Božić«, glazbeno djelo maestra Šime Marovića, kapelnika i kanonika splitske katedrale. On je prošle godine, na temelju pučkih napjeva i hrvatskih božićnih pjesama, skladao taj oratorij za soliste, mješoviti zbor i orkestar uz pratnju orgulja. U oratorij su utkani pučki napjevi našeg priobalja koje puk još rado pjeva, ali i oni napjevi koji su se nekada pjevali a više se ne pjevaju.</p>
<p>Oratorij želi sačuvati i prenijeti budućem naraštaju življenu vjeru naših pradjedova te izraziti zahvalnost za dar njihove življene vjere. Nije zato čudo da u dodiru s tim napjevima vibriraju strune duše hrvatskog čovjeka, pjevajući stoljetnu melodiju u kojoj prepoznaje svoju povijest i svoj iskonski kršćanski poziv. Takvom doživljaju pridonijeli su, uz katedralni zbor, solisti (sopran Marija Bubić-Jaman, bariton Josip Alajbeg te tenori Mario Cikojević i Denis Meštrović), splitski puhački sekstet i orguljašica s. Mirta Škopljanac-Mačina.</p>
<p>U izvedbi koncerta skladatelj i dirigent maestro Šime Marović, zajedno s izvođačima, prošetao se od Kaštel-Staroga, Vodica, Šolte do Splita i Solina. Najduže se zaustavio u splitskoj župi Svetoga Križa u Velom Varošu iz čije glazbene baštine je izvukao i uklopio u oratorij čak pet pjesama (<hi rend="italic">Blažena utroba Divice Marije, Pismu novu, Kad se Bog čovik učini, Po Duhu Svetom i Veseli se</hi>), dok je iz ostalih mjesta uvrstio po jednu, uključujući i starodrevni božićni napjev iz <hi rend="italic">Evanđelja po Luki </hi>iz splitske katedrale. Posljednja postaja glazbenog božićnog hodočašća bio je napjev <hi rend="italic">Ovoga vrimena </hi>iz Solina, izvorišta i kolijevke nacionalne svijesti i kršćanskog identiteta.</p>
<p>Za izvanredni duhovno-glazbeni ugođaj koji su priredili nazočnima u splitskoj katedrali, među kojima je bio i nadbiskup mons. Marin Barišić, maestro Marović i izvođači nagrađeni su dugotrajnim pljeskom koji ih je »prisilio« da izvedu još nekoliko hrvatskih božićnih pjesama.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ivan Bodrožić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZADAR</p>
<p>
<hi rend="bold">»Tisuću glasova Božiću«</hi>
</p>
<p>U nedjelju 19. prosinca u sportskoj dvorani Jazine održan je šestu godinu zaredom božićni koncert »Tisuću glasova Božiću«, pod pokroviteljstvom Grada Zadra, Zadarske županije i Zadarske nadbiskupije. U njemu sudjeluju zborovi dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola Zadarske županije, crkveni zborovi i solisti te zadarski estradni umjetnici.</p>
<p>U nazočnosti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, predstavnika županije, grada i tisuće Zadrana, ove su godine nastupili sljedeći izvođači: zbor oko stotinu djece dječjeg vrtića »Radost« pod vodstvom s. Klare, zbor od 600-tinjak osmoškolaca iz cijele županije pod vodstvom Tatjane Zorić, zborovi zadarskih srednjih škola i biogradski srednjoškolski centar pod vodstvom Tomislava Pehara, Željka Marinović, Davor Pekota, Ivica Sikirić Ićo, Petar Špika, Šime Košta, Ankica Šoša, Nela Šarić, Vili Kalmeta i Amenda Stošić. Nastupio je i zbor mladih župe sv. Roka iz Bibinja pod vodstvom Ivice Kera i zbor Nadbiskupske klasične gimnazije iz Zadra pod vodstvom Katice Burić. Izviđači zadarskog odreda »Maestral« i taj su put, kao i svake godine, fenjer s Betlehemskim svjetlom predali živim jaslicama koje postave mladići iz komune u Jankolovici, odnosno mladiću koji prikazuje sv. Josipa.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ines Grbić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>HRVATSKI LIJEČNIK U SAD-U DR. LUKA MILAS NAGRAĐEN VISOKOM NAGRADOM</p>
<p>
<hi rend="bold">Hrvat osvojio vrhunac radioterapijske onkologije</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Zlatna medalja, koju je za 2004. primio američki Hrvat dr. Luka Milas iz Houstona na 46. godišnjoj skupštini društva ASTRO u Atlanti, predstavlja nagradu za životno djelo koju dodjeljuje najutjecajnije svjetsko društvo za liječenje raka. Slavljenik dr. Milas, autor više od 400 znanstvenih studija koje su od raka spasile bezbroj bolesnika diljem svijeta, otac je troje djece koja su također liječnici u Americi.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Na Mladence, 28. prosinca 2004. u župi Svih svetih u Zmijavcima (gdje je rođen dr. Luka Milas) blagoslovljeno je 7 vitraja (rad akademskog umjetnika Branimira Dorotića) od kojih je vitraj sv. Luke darovala obitelj Luke i Ljerke Milas iz Amerike - u znak zahvalnosti za Božju milost kojom je njihova obitelj obdarena i želje za prosperitetom ljubljene im hrvatske domovine.</hi>
</p>
<p>Doktor medicinskih znanosti iz američkog Houstona Luka Milas, profesor eksperimentalne radijacijske onkologije na Teksaškom sveučilištu »M. D. Anderson Cancer Center«, jedan je od tri znanstvenika koji su za 2004. godinu dobili zlatnu medalju od Američkog društva za terapeutsku radijacijsku onkologiju (American Society for Therapeutic Radiation Oncology - ASTRO). Zlatnu medalju za 2004. godinu od Američkog društva za radiologiju i onkologiju, uz našega dr. Milasa, primili su vrsni znanstvenici dr. Elijem J. Glatsteinom i dr. Paul Wallner. Milasu je zlatna medalja uručena početkom mjeseca prosinca na 46. godišnjoj skupštini društva ASTRO u Atlanti. »Dobivanje zlatne medalje je čast i duboko sam dirnut«, rekao je dr. Milas. »Sretan sam što sam imao priliku surađivati s tako mnogo predanih znanstvenika i liječnika u primjeni našeg istraživanja iz laboratorija u bolesnički krevet, gdje ljudi oboljeli od raka mogu imati korist od tog istraživanja.« Posvetivši velik dio svoje karijere istraživanju osnovne biologije tumora i učinkovitosti kliničke radijacijske onkologije, dr. Milas je dao značajne doprinose razumijevanju odnosa između primarnih tumora i metastaza. Jednostavno rečeno, dao je velik doprinos strategijama liječenja koje povećavaju terapeutsku djelotvornost zračenjem, posebno oblicima kombiniranog liječenja kod različitih vrsta raka. Mnogi od njegovih istraživačkih nalaza primijenjeni su i primjenjuju se u liječenju oboljelih od raka diljem svijeta.</p>
<p>
<hi rend="bold">Otac, znanstvenik, humanitarac</hi>
</p>
<p>Karijera dr. Luke Milasa bogata je događajima u profesionalnom i privatnom životu. Biomedicinski znanstvenik svjetskog glasa dr. Milas iz Houstona brižan je suprug i otac troje djece doktora medicine. Od zaigranog učenika iz Zmijavaca u Dalmatinskoj zagori, koji je vješto igrao nogomet te osvojio srca zagrebačkih studenata s kojima je dijelio ljubav za tu najvažniju sporednu stvar na svijetu, postao je u Zagrebu odličan nogometaš i student medicine. Dr. Milas je nakon svršetka studija na Medicinskom fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1963) neko vrijeme radio u Odjelu za biologiju na Institutu »Ruđer Bošković« te u zdravstvenim ustanovama Zagreba. Na Sveučilište »M. D. Anderson« Luka Milas odlazi 1967. u okviru poslijedoktorskih studija na Odsjek za eksperimentalnu terapiju zračenjem, gdje je radio do 1969. Tijekom 1970-ih radoznali se liječnik raznovrsnih vrsta raka kretao između Zagreba i Houstona. Milas se trajno vratio u SAD godine 1980. na »M. D. Anderson« gdje je postao ravnatelj Odsjeka za eksperimentalnu radijacijsku onkologiju i, zahvaljujući znanstvenim uspjesima, tu dužnost obnašao do 2002, tj. duže od dva desetljeća.</p>
<p>Od g. 1986. nosi počasni naslov profesora »United Energy Resources, Inc.«, tj. profesora za istraživanje raka. Dr. Luka Milas član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Premda ima američko državljanstvo, nikada se nije prestao osjećati Hrvatom. Ljubav za rodnu domovinu ispreplela se s ljubavlju za novu domovinu Sjedinjene Američke Države, koje su mu omogućile neslućena znanstvena postignuća na dobrobit čovječanstva, u liječenju ljudi oboljelih od raka.</p>
<p>Među američkim Hrvatima i njihovim prijateljima diljem Amerike uspio je dr. Luka Milas, uz predani rad na klinici i podršku svoje obitelji, odvojiti vrijeme za promidžbu istine o borbi hrvatskoga naroda za neovisnost i njezin današnji prosperitet u međunarodnoj zajednici 1990-ih. Zaboravu nije prepušten angažman dr. Milasa u Americi u Hrvatskom odboru Washingtonu od 1991. do pretvorbe toga odbora u Veleposlanstvo Republike Hrvatske. Bio je utemeljitelj i predsjednik "Professional Emergency Action for Croatian Excellence" (PEACE), organizacije koja je djelovala od 1991. do 1994. i svojom humanitarnom, obrazovnom i stručnom djelatnošću mnogo pridonijela obnavljanju Hrvatske. Obitelj Milas bila je uključena u mnoge humanitarne aktivnosti, kao što su »Spasite djecu Hrvatske«, pisanje članaka u američkim novinama i u drugim medijima, gdje se u SAD-u trebalo boriti za afirmaciju hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta. »Luka je divan mentor mladim ljudima u medicini. Mnogi su fakulteti imali korist od toga, no najvažniji je dokaz njegovih iznimnih pedagoških sposobnosti činjenica da je sve troje njegove djece odabralo medicinu kao struku svog života«, rekao je dr. James Cox, voditelj odsjeka i profesor radijacijske onkologije pri 'M. D. Andersonu'. Njegovu obitelj liječnika čine njegove dvije kćeri: Krešimira (koja je postala kirurg endokrinolog) i Dubravka (koja je uspješan obiteljski liječnik), te sin Zvonimir(koji je kirurg na specijalističkom stažu).</p>
<p>
<hi rend="bold">Američki Milasi - obitelj godine</hi>
</p>
<p>Mnoge su američke novine prenijele vijest: Radijacijski onkolog iz Houstona dr. Luka Milas dobit će nagradu Gold Medal Award. Prema riječima Luke Milasa, njegova supruga Ljerka (profesorica anglistike, rođena u Badljevini kod Pakraca u Hrvatskoj), te njegova djeca bili su mu velika potpora. U temelju Božjega nauma o obitelji utkane su samo dvije riječi: ljubav i život. Tata Luka (već i djed), mama Ljerka (već i baka), kćeri Krešimira i Dubravka te sin Zvonimir prepoznali su te riječi i djelom je posvjedočili, i kao ljudi i kao liječnici. »Gold Medal, najveća počast koju dodjeljuje ASTRO, daje se kao priznanje za istaknuta ostvarenja i doprinose na području radijacijske onkologije«, rekao je dr. Joel E. Tepper, predsjednik ASTRO-a, prigodom uručenja zlatne medalje dr. Milasu. Naime, pojasnio je dr. Luka Milas, ASTRO je najveće društvo za radijacijsku onkologiju na svijetu, s više od 8000 članova, koji se specijaliziraju za liječenje pacijenata pomoću terapija zračenjem. Kao vodeća organizacija za radijacijsku onkologiju, biologiju i fiziku, društvo se posvetilo razvijanju prakse radijacijske onkologije promoviranjem vrhunske razine brige za pacijente, pružanje mogućnosti za obrazovni i profesionalni razvoj, promoviranje istraživanja i širenje rezultata istraživanja i predstavljanje radijacijske onkologije u društveno-ekonomskom okruženju zdravstva koje se brzo razvija. Godišnja skupština ASTRO-a obično okuplja više od 9000 zdravstvenih stručnjaka. »Bio sam jako sretan i duboko dirnut kad su me obavijestili da sam dobitnik nagrade za 2004. 'ASTRO Gold Medal'. Nema veće časti od one koja mi je dodijeljena od strane najvećeg društva za radijacijsku onkologiju na svijetu za moj doprinos razvoju radijacijske onkologije, odnosno liječenju ljudi oboljelih od raka«, zaključio je dr. Milas. Nekoliko sveučilišta dodijelilo je dr. Milasu čast počasnog profesora, uključujući Šangajsko medicinsko sveučilište i bolnicu za rak »Shaanxi Cancer Hospital«, Ksian u Kini, te Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.</p>
<p>I sam gorljivi čitatelj i pisac, dr. Milas je bio pomoćnik urednika časopisa »Clinical and Experimental Metastasis« (Kliničke i eksperimentalne metastaze) punih 15 godina. Sadašnji je urednik časopisa »International Journal of Radiation Oncology, Biology, Physics« (Međunarodni časopis za radijacijsku onkologiju, biologiju i fiziku). Milas je objavio više od 400 izvornih znanstvenih studija, dok je kao urednik knjiga potpisan na znatno većem broju publikacija uglednog nakladnika koji se zove »Cancer Invasion and Metastasis: Biologic and Therapeutic Aspects and Biological Modification of Radiation Response« (Širenje raka i metastaze: Biološki i terapeutski aspekti i biološka modifikacija reagiranja na zračenje). Na kraju, među najvišim prioritetima dr. Luke Milasa ostala je ipak očinska predanost podučavanju budućih generacija liječnika i znanstvenika za karcinome različitih vrsta. <hi rend="bold">Vesna Kukavica</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Primalja</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">U čekaonici. Jedna žena me uporno gleda s nasuprotnoga stolca. Tek, kad je onoj kraj mene zazvonio mobitel, svratila je na nju pogled. Ova, spremivši užurbano mobitel u torbu, ustala je i odžurila. Na njeno mjesto sjela je neznana mi gospođa što me ono stalno gledala.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Jeste li vi velečasni Golub?« upitala me.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Glavom« odgovorih.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»U onom ratu vi ste bili kod nas u Đurđevcu, kod Mihaljevih. Ja sam bila onda djevojčica. Vidim vas na televiziji, pa sam vas prepoznala«, reče. »Drago mi je da ste mi se oglasili. Dobro se sjećam, kada me je moj svak Živkov doveo iz Kalinovca k vašima u Đurđevec i kako su nas vaši prigrnuli u onom ratu na nekoliko najopasnijih dana. Vaša je iža v glavnoj vulici od cirkve do kolodvora« - prijeđoh na zavičajno narječje.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Još je ista«, reče.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»A što ste vi u životu radili?« upitah. Jedno od dvaju pitanja, koja uvijek postavljam nepoznatima, koje su gore list i što rade.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Primalja. Bila sam primalja«, reče ponosno.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»To je lijep poziv«, rekoh.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Prelijep. Uživala sam u veselju drugih«, nasmijala se.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Majke i oca...« upadoh.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»A rodiljama sam u porođajnim bolima govorila: 'Samo veselo. Čeka vas najljepše ime na svijetu: majka'«, i pogledala me kao da me pita je li to tako.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Kako je to istinito«, odgovorih.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»U Virju su me zvali 'teta Roda'«, nasmijala se.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Puno su djece dočekale vaše ruke, stotine?« upitah ili ustvrdih.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Ne stotine, nego hiljade«, ponosno će.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Vas čeka dika nebeska. Djeci je obećano kraljevstvo nebesko a vi ste toliku dječicu dočekivali u dolasku njihovu na ovaj svijet«, rekoh s osmijehom. Sjetih se »majke Kirinove babice« u Kalinovcu koja je i mene kao petnaesto dijete mojih roditelja Luke i Bare dočekala, gle, prošlog mjeseca, tome su 74 godine.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Taj posel se more obavlati samo z voljom«, prešla je na narječje.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»Ne samo taj. I svaki drugi«, rekoh »po gospocki«, ja koji sam uvjeravao u osnovnoj školi učiteljicu kako ne ću nikad govoriti književno, »po gospocki«. Kroza smijeh nastavih: »Znate kakva je razlika između kapelana i primalje? Kapelan, makar je kako star, zove se mladi gospon, a primalja, makar je kako mlada, zove se babica.«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Nasmijali smo se glasno.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Ja joj položih blago dlan na obraz sa zahvalom njezinim pokojnim roditeljima koji su me za najžešćih ratnih borba kao stranca sjemeništarca primili na nekoliko božićnih dana, dali mi jesti i spati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Podigoh oči. U čekaonici tajac. Oči sviju uprte u nas. Čak i oni koji su čitali novine položili ih na krilo. Neka su slušali. Imali su što čuti.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Zagreb, 29. srpnja 2004. Sv. Marta koja je ugostila Isusa. Koja igra Providnosti. </hi>
<hi rend="bold">Ivan Golub</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZAGREB</p>
<p>
<hi rend="bold">Slikari »ostavili trag u dječjem srcu«</hi>
</p>
<p>Svečana predaja čeka s iznosom od 83.700 kuna Dječjemu domu sv. Terezije od Maloga Isusa u Zagrebu u četvrtak 23. prosinca bila je vrhunac akcije »Ostavi trag ljubavi u dječjem srcu« za 2004. godinu koju su organizirali sakralna galerija »Laudato« i Nacionalni centar udruge Vojske Bezgrešne.</p>
<p>Akcija, kojoj je cilj bio pomoći 32 djece, započela je likovnom kolonijom održanoj u lipnju ove godine u župi u Mađarevu i Podrutama na kojoj je pod stručnim vodstvom prof. Stanka Špoljarića sudjelovalo 27 umjetnika. Likovna kolonija završena je dobrotvornim koncertom »Ljubav svih vjekova« koji su održali »Apostoli mira«. Tada je dječjem domu predan ček s iznosom 20.000 kuna.</p>
<p>Drugi korak akcije bila je aukcija slika nastalih na koloniji koja je održana 14. prosinca u zagrebačkom hotelu »Palace«, a vodio ju je televizijski voditelj Davor Meštrović. Budući da akcije sakralne galerije »Laudato« i Nacionalni centar Udruge Vojske Bezgrešne rijetko prolaze bez »glazbene podloge«, na aukciji su pjevali mladi iz zbora »Navještenje« iz Velike Gorice i tako aukciju učinili jedinstvenom. Na aukciji je prodano slika u vrijednosti 63.700 kn, pa je tako sveukupno prikupljeno 83.700 kn.</p>
<p>Akcija »Ostavi trag ljubavi u dječjem srcu« traje i dalje, a dobrotvori sredstva mogu donirati na žiroračun Zagrebačke banke 2360000-1101243025 Dječjega doma sv. Terezije od Maloga Isusa« iz Zagreba. <hi rend="bold">(bs)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Natječaj</hi>
</p>
<p>Upravno vijeće Ljekarni Diakonia, Zdravstvene ustanove za ljekarničku djelatnost, Zagreb, Kaptol 1, osnivač Hrvatski Caritas, objavljuje natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja Ljekarni Diakonia Zdravstvene ustanove za ljekarničku djelatnost Zagreb, Kaptol 1</p>
<p>Uvjeti: VSS stručna sprema s najmanje 5 godina radnog iskustva, ljekarnički smjer; položen državni ispit; državljanin Republike Hrvatske; organizacijske sposobnosti i poznavanje ljekarničke djelatnosti razine primarne zdravstvene zaštite.</p>
<p>Na natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja Ljekarni Diakonia, Zdravstvene ustanove za ljekarničku djelatnost, Zagreb, Kaptol 1, osnivač Hrvatski Caritas, zdravstvene ustanove Hrvatske biskupijske konferencije, podnositelji ponude trebaju ispunjavati uvjete da su vjernici katolici. Mandat ravnatelja traje 4 godine.</p>
<p>Uz ponudu na natječaj potrebno je priložiti: dokaze o ispunjavanju uvjeta natječaja i životopis.</p>
<p>Rok za podnošenje prijave s dokumentacijom je 15 dana od dana objave natječaja na adresu: 10000 Zagreb, Kaptol 1, Ljekarne Diakonia, osnivač Hrvatski Caritas.</p>
<p>Rok za obavješćivanje podnositelja prijave o izboru i imenovanja je 30 dana od dana zaključenja natječaja.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>SPLIT</p>
<p>
<hi rend="bold">Koncert za starije</hi>
</p>
<p>U utorak 21. prosinca u splitskom je Nadbiskupijskome sjemeništu održan svečani božićni koncert namijenjen starim i nemoćnim osobama grada Splita i čitave Splitsko-makarske nadbiskupije. Koncert u organizaciji Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije nosio je naziv »Dijete nam se rodi«, a okupio je umirovljenike triju splitskih mirovnih domova, ali jednakim žarom svaka je župa organizirala dolazak svojih najstarijih i nemoćnih osoba.</p>
<p>Svim okupljenima na samom početku koncerta obratio se prigodnim riječima splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić ističući kako je sretan i ponosan jer ispred sebe ima generacije koje su pridonijele očuvanju same biti Božića. Zbog toga ih danas ne smiju biti zaboravljeni već im treba pomoći i uveseliti njihove dane, ali ne samo blagdanske nego i svakodnevnicu.</p>
<p>Nadbiskup je ujedno iskoristio prigodu i čestitao rođenje betlehemskog Djeteta umirovljenicima, svima nemoćnima, ali i ostalima koji su svojom prisutnošću uveličali taj koncert.</p>
<p>Na božićnom koncertu mlade su generacije darivale one starije pjesmom, a sve je započelo u dalmatinskom dijalektu kako bi se oživjeli dalmatinski običaji i probudile slike badnje večeri i Božića koje su već pomalo izblijedjele u pamćenju sviju. Svoj »cvit veseja« pružili su mnogi izvođači: splitski bogoslovi, VIS »Sperantes«, VIS »Dujam«, klapa »Cetina« te zboraši iz staračkog doma sa Zente koji su oduševili publiku svojim izvedbama pjesama »Radujte se narodi« i »Slušaj mati ove riči moje«.</p>
<p>Nakon jednosatnog koncerta priređen je prigodni domjenak i druženje za sve okupljene u predvorju Nadbiskupijskoga sjemeništa.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ljubica Jelušić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZAGREB</p>
<p>
<hi rend="bold">Mladi za kninsku obitelj</hi>
</p>
<p>Više od 500 mladih posjetilo je adventski H-epicentar što je pod nazivom »Night of ADVENTures« održan u utorak 21. prosinca u »Papayi« na zagrebačkoj Šalati.</p>
<p>Gosti adventske večeri bili su salezijanski animatori koji su se prisutnima predstavili kroz plesove te tako direktno animirali prisutne. Svoju prezentaciju salezijanci su upotpunili posebnim štandom s informacijama te prigodnim filmskim isječcima. Glazbeni dio večeri bio je posvećen »rock'n rollu«, a zabavni je animiran s karaoke showom. Nagrade su osigurali Avon kozmetika, restoran »Stari fijaker«, »Pogled« - list mladih, »Mani« d.o.o., te Maba-com.</p>
<p>Humanitarna akcija večeri bila je za pomoć deseteročlanoj kninskoj obitelji Lozo koja se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji prouzrokovanoj deložacijom zbog povrata stana. Sredstva za tu obitelj skupljena su od svake kupljene ulaznice, kupljenih slastica, te svake kupljene čestitke kampanje Hrvatskoga Caritasa »Za 1000 radosti«.</p>
<p>Adventski H-epicentar posjetila je i delegacija Katoličke malonogometne lige iz Osijeka koji su svakom posjetitelju poklonili prigodnu poruku, a večer je posjetio i povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije Božidar Tenšek.</p>
<p>
<hi rend="bold">(T. G.)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ZAGREB</p>
<p>
<hi rend="bold">Vladimir Lončarević - doktor filozofije</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Disertacija »Hrvatska katolička književnost 1900-1945« baca novo svjetlo ne samo na stvaralaštvo hrvatskih katoličkih književnika toga vremena nego i na cjelokupnu hrvatsku književnost prve polovice 20. stoljeća.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">»</hi>Hrvatska katolička književnost 1900-1945« - naslov je disertacije koju je u srijedu 16. prosinca na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu obranio mr. Vladimir Lončarević. Ispitna komisija u sastavu dr. Ivan Šestak, predsjednik, prof. dr. Tonči Trstenjak, mentor, te članovi prof. dr. Ivan Koprek, prof. dr. Krešimir Nemec i prof. dr. Tihomil Maštrović ocijenila je rad kao posve nov prinos dosada slabo poznatoj temi, koji baca novo svjetlo ne samo na stvaralaštvo hrvatskih katoličkih književnika toga vremena nego i na cjelokupnu hrvatsku književnost prve polovice 20. stoljeća. Nakon uvodnih napomena, u kojima je obrazložio razloge zanemarenosti istraživanja spomenute teme, među kojima posebice ističe raširenu zabludu o nesrodnosti kršćanstva i slobode književnoga stvaranja, spomenuvši uz to važnije prinose poznavanju pojedinih pisaca (Pavelić, Poljak, Košutić, Maraković), autor je u drugom dijelu dao pregled duhovno-idejnih kretanja na prijelazu između 19. i
20. st. (književna moderna i polemika <corr sic="»stari«-«mladi«),">»stari«-»mladi«),</corr> koja su generirala da se književno pitanje mnogo aktivnije i ažurnije tretira među katoličkim intelektualcima od Prvoga hrvatskoga katoličkoga sastanka 1900. godine do nasilnoga prekida katoličkoga književnog stvaralaštva godine 1945. Treći, nosivi dio disertacije obrađuje njezin razvoj s obzirom na program, ciljeve, poetiku, pisce, periodiku i ključne događaje te osobe koje su odredile njezin programsko-poetički razvoj (Mahnić, Velimir Deželić kao i one koji su znatno podigli njezinu umjetničku vrsnoću (Jenko, Sabić, Poljak, Pavelić, Jakovljević, Šop, Sudeta, Remeta, Košutić, Klarić, Kos, Lendić, Kupareo...). Četvrti dio autor je posvetio razvoju i značenju časopisa »Hrvatska prosvjeta«, koji je 27 godina bio stožer, ujedno pregled i presjek sila katoličkoga književnoga stvaralaštva u nas, ali i u svijetu. U zaključnom dijelu dan je pregled ključnih značajki katoličke književnosti kao koherentne književne formacije kroz sve njezine faze. Šesti dio, kao svojevrsni dodatak, sadrži bibliografiju časopisa »Hrvatska prosvjeta 1914-1940«, iz koje se mogu uočiti pisci koji su pripadali krugu katoličkih pisaca, razvidjeti njihova tematska zaokupljenost, stilsko-formalne značajke, prijevodni angažman i dr.</p>
<p>Opsežan popis uporabljene literature u posljednjem dijelu rada mnogim će budućim istraživačima te teme olakšati potragu za relevantnim materijalom.</p>
<p>Tim radom novi je doktor znanosti unio novo svjetlo u istraživanje naše književnosti u spomenutom razdoblju, pokazavši da je katoličkim svjetonazorom i evanđeoskim ciljevima nadahnuta književnost toga vremena imala važne, nezaobilazne protagoniste u tom razdoblju hrvatske književnosti, pa se bez poznavanja njihova prinosa i utjecaja nijedan budući prikaz hrvatske književnosti toga razdoblja neće moći smatrati cjelovitim.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ana Kühner</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ŠIBENIK</p>
<p>
<hi rend="bold">U kući »Velikoga Oca«</hi>
</p>
<p>»Big Father - Veliki Otac«, duhovna je obnova koju su mladi šibenske župe Srca Isusova - Baldekin osmislili potaknuti TV-emisijom Big Brother. Dvodnevna obnova započela je u subotu 18. prosinca kada je petnaestak sudionika ušlo u župne prostorije i započelo s programom koji se sastojao od duhovnih, meditativnih, društvenih i razonodnih sadržaja, te nekoliko radionica i vjeronauka u kojima su mladi razmišljali o predstojećoj svetkovini Božića.</p>
<p>Ideja za takvu obnovu došla je od samih mladih. Obnovu je osmislila Lucija Bedrica, mlada vjernica aktivna u župi Baldekin, koja je, govoreći o danu provedenom u »Big Fatheru«, kazala kako će takva duhovna obnova, koja je mladima ujedno zabavna i korisna za duhovni rast, biti i daljnji poticaj u vjerskom životu jer mladima je kršćanske i duhovne vrijednosti potrebno približiti na njima prihvatljiv način. Mladi Šibenčani htjeli su napraviti nešto suprotno od spomenute TV-emisije: hitjeli su na način koji je zanimljiv mladim ljudima afirmirati ljudske i kršćanske vrijednosti te stvoriti zajedništvo i povezanost među sobom. Ta će obnova, mišljenja je don Marinko Mlakić, župnik župe Srca Isusova i povjerenik za mlade Šibenske biskupije, mlade još više povezati te će oni nakon susreta biti spremi povezanije djelovati kao župna zajednica mladih. Mladi su tom obnovom htjeli na jedan drugačiji način unijeti duhovni sadržaj među svoje vršnjake, a stvari koje su popularne među mladima - a nisu kršćanki intonirane - drugačije doživjeti i uz to od njih nešto dobro i korisno napraviti, istaknuo je Zvonimir Bilušić, kateheta koji je sudjelovao u toj obnovi koju vodi dio mladih koji je prošle godine prošao formaciju animatora pod motom »Mladi za mlade« u organizaciji biskupijskog povjerenstva za mlade, Ureda HBK za mlade i Salezijanske obitelji.</p>
<p>
<hi rend="bold">Ivo Kronja</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>ĐAKOVO</p>
<p>
<hi rend="bold">Božićni koncert s meditacijom</hi>
</p>
<p>U posljednju adventsku nedjelju, 19. prosinca, Mješoviti zbor župe Dobroga Pastira održao je u prekrasnom ambijentu svoje župne crkve, sagrađene prije 9 godina, večernji božićni koncert za župljane i goste. Program od jedanaest točaka sadržavao je božićne četveroglasne skladbe, dijelom poznate, dijelom manje poznate, što s hrvatskim što s latinskim tekstom. Zborom je dirigirao stalni župni dirigent Dario Kustura, a za orguljama je bio župni organist i student teologije Ivan Rakonca. Izveo je i jednu prigodnu skladbu na orguljama. Slušatelja je bilo iznenađujuće mnogo; među njima desetak đakovačkih svećenika i veći broj bogoslova i studenata Teologije u Đakovu. Svi su snažnim pljeskom nagradili svaku izvedenu skladbu. Posebni čar i naglašeno duhovnu crtu cijelom koncertu dao je meditativni tekst čitan kao kratak i sažet uvod u svaku pjesmu. Na temelju biblijskih, poetskih i teoloških predložaka, priredio ga je mladi dirigent Dario Kustura a impresivno iščitavala studentica Ksenija Molnar. Na samom početku koncerta prisutne je pozdravio župnik domaćin Zvonko Mrak.</p>
<p>
<hi rend="bold">Antun Jarm</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">naši pokojnici</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Elizabeta Maltar</hi>
</p>
<p>U Remetincu kod Novoga Marofa u noći 23. prosinca umrla je uzorna vjernica Elizabeta Maltar.</p>
<p>Rodila se je u obitelji Antuna i Magdalene Đurin u Remetincu kod Novoga Marofa 3. rujna 1918. godine. Živeći u pobožnoj i uzornoj obitelji, pohađajući redovito nedjeljnu misu, primajući sakramente, polako i radosno pripremala se za svoj daljnji život koji se preselio tik do župne crkve k Maltarima gdje se udala za sada već pokojnog Franju Maltara. Rado je sudjelovala na svim crkvenim događanjima u župi, a bila je i članica Djevojačkog društva Srca Isusova te do svoje smrti čuvala svoju medaljicu s likovima Srca Isusova i Marijina. Život joj nije uvijek bio bezbolan ni lak. Dubok pečat je svakako ostavila prerana i tragična smrt njezina supruga Franje na željezničkoj pruzi 1960. godine, kada se vraćao svojoj obitelji i svome domu, sa svojim konjima i kolima i kad je sav teret brige za sedmero djece pao na njezina leđa. Djeca su rasla i napredovala, sva se poženila i poudala, osnovala obitelji, tako da se mogla radovati 17 unuka, od kojih je svećenik Anđelko Košćak duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu, a doživjela je i 20 praunuka. Njezin je život bio darivanje, a to darivanje u sebi je sažimalo ljubav, žrtvu, sebedarje, radost, pravednost, mudrost, osmijeh, primjer i savjet. Posljednju godinu života provela je prikovana za bolesnički krevet. Nije puno tražila, samo to da može predati svoj život Bogu u obiteljskom domu gdje je i umrla u prisutnosti svojih najdražih, doslovno u njihovu zagrljaju i stisku ruke. Prije smrti pri punoj svijesti lijepo se ispovjedila, primila sakrament bolesničkog pomazanja i sveto tijelo Spasiteljevo.</p>
<p>Pokopana je na Badnjak na mjesnom groblju.</p>
<p>
<hi rend="bold">Anđelko Košćak</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Ana Adamec</hi>
</p>
<p>U Zagrebu je 22. prosinca u 76. godini života preminula jedna od naših najeminentnijih povjesničarka umjetnosti, muzejska savjetnica Gliptoteke HAZU, vjernica dr. Ana Adamec.</p>
<p>Rodila se je 11. ožujka 1928. u mjestu Bunjani kod Ivanić-Grada. Godine 1959. diplomirala je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a g. 1961. nastupila je na radno mjesto kustosa u Gliptoteci HAZU, a potom muzejskog savjetnika kao voditeljica zbirke skulptura 19. i 20. st. Godine 1965. obranila magistarsku radnju o temi »Život i djelo Roberta Frangeša Mihanovića«. Koncizno je nastavila svoj predani istraživački rad koji je već 1967. rezultirao izložbom »Kiparstvo XIX. stoljeća« i »Secesije u Hrvatskoj«. U periodu kriznog stanja Gliptoteke HAZU (1971/72. godine) Ana Adamec je uz potporu akademika Grge Novaka realizirala izložbe: »Kiparice Hrvatske« i »Obljetnica rođenja R. Valdeca i R. Frangeša«.</p>
<p>Sudjelovala je na znanstvenim skupovima, predlagala postavljanje spomenika (npr. Meštrovićev »Povijest Hrvata« koji je smješten ispred Rektorata Sveučilišta u Zagrebu i dr.) Inicirala je Triennale hrvatskoga modernog kiparstva, promovirajući time i suvremeno kiparsko stvaralaštvo. U katalogu monografskog karaktera »Secesija i secesijsko u skulpturi Ivana Meštrovića« obradila je Meštrovićeve skulpture. Svoja istraživanja o kiparstvu XIX. i XX. stoljeća, izdvojivši razdoblje od g. 1897. do 1916, ujedinila je i dovršila 1988, a 1990. obranila je disertaciju, koja je g. 1999. izdana u skraćenom obliku u liku monografije naslovljene »Hrvatsko kiparstvo na prijelazu stoljeća«. Godine 2001. objavila je knjigu »Rudolf Valdec«.</p>
<p>Svojim aktivnim istraživačkim radovima predstavlja značajnu ličnost suvremene hrvatske povijesti umjetnosti. Njezini stručni radovi obogatili su znanost i samu struku, približivši stručnim krugovima i mnogobrojnoj publici hrvatsko stvaralaštvo na polju kiparstva. Njezin doprinos poimanju umjetnosti s religijskog aspekta bio je od velikog značenja, kao i njena kontinuirana suradnja sa isusovačkim redom. Bila je velik poznavalac likovnih umjetnosti i ostavila je za sobom brojne znanstvene radove.</p>
<p>Na njezinu ispraćaju u utorak 28. prosinca na zagrebačkom groblju Mirogoj govorili su prof. Arijana Kralj, akademska kiparica Vera Dajht-Kralj i dr. o. Vladimir Horvat, koji je ujedno zahvalio za njezinu svesrdnu suradnju s isusovcima (počevši s mladim kiparom Marijanom Gajšekom, pa sve do nedavnoga međunarodnog simpozija o religijskim temama u umjetnosti, održanog u Zagrebu). Pokopana je na župnom groblju Sveti Križ.</p>
<p>
<hi rend="bold">Mirela Lenković</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Petar Sajković</hi>
</p>
<p>U Pitomači je u 77. godini života iznenada 21. prosinca preminuo uzorni vjernik Petar Sajković.</p>
<p>Rodio se je 28. lipnja 1928. godine u Suhoj Kataleni u župi Kozarevac. Godine 1956. vjenčao se sa Slavom Franjić iz Otrovanca u župi Pitomača. U složnom i sretnom zajedništvu braka sa Slavom, s kojom je živio u Pitomači, rođena su djeca Branko, danas svećenik Varaždinske biskupije i župnik u Strahonincu, i kći Marijana. Niz se godina bavio poljoprivredom, a kasnije je jedno desetljeće bio mlinar obrtnik. Također je deset godina radio u GK »Međimurje« kao tesar. Čitav svoj radni i životni vijek marljivo je i strpljivo radio nastojeći za svoju obitelj osigurati skromne, ali prikladne životne uvjete, ne zanemarujući ni duhovni život, sebe osobno i svoje obitelji. Predanost Bogu i privrženost Kristovoj Crkvi te redovita obiteljska molitva donijeli su i plod u duhovnom zvanju sina jedinca. Zbog nemogućnosti da dalje privređuje radom za svoju obitelj, od 1990. godine bio je u invalidskoj mirovini, a godine 1993. obitelj je snašao i prerani gubitak voljene supruge i majke Slave.</p>
<p>Sprovodne obrede 22. prosinca na mjesnom groblju u Pitomači vodio je mons. Antun Perčić, kancelar Varaždinske biskupije, zajedno s pokojnikovim sinom Brankom Sajkovićem te još 15-ak svećenika. Među brojnim vjernicima koji su došli Bogu zahvaliti za Petrov život, izraziti sućut i podijeliti žalost s obitelji, bili su i oni iz župe Strahoninec kod Čakovca. U oproštajnom govoru župnik u Pitomači Mato Vonić podsjetio je na Petrov životni put, istaknuvši kako je bio jednostavan čovjek vjere koji je redovito dolazio na nedjeljne i blagdanske mise svjedočeći svoju vjeru i povezanost sa župnom zajednicom. Zahvalio mu je na svom doprinosu u životu župe te na susretima i razgovorima koje su podijelili kod crkve prije misa.</p>
<p>Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Vida nakon sprovoda predvodio je kancelar Perčić u zajedništvu s drugim svećenicima zahvalivši pokojniku na predanom vjerničkom životu te na daru sina svećenika mjesnoj varaždinskoj Crkvi. <hi rend="bold">(jbk)</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">u spomen</hi>
</p>
<p>Sjećanje na dragoga brata<lb/>
<hi rend="bold">JURJA ĐUKE HOLIJA</hi>
</p>
<p>10. I. 2004. - 10. I. 2005.</p>
<p>Hvala svima koji te se sjećaju. Uvijek ćeš biti u našim mislima.</p>
<p>Sestre Marija i Anica</p>
<p>Sjećanje na<lb/>
<hi rend="bold">Vlč. JERONIMA IVANČIĆA</hi>
</p>
<p>1. I. 2003. - 1. I. 2005.»O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati. Ti reče: 'Zauvijeke je sazdana ljubav moja.' U nebu utemelji vjernost svoju...« Marko, Ivan, Ivona</p>
<p>U spomen i vječnu zahvalnost premiloj materi<lb/>
<hi rend="bold">ANĐI PEŠORDI</hi>
</p>
<p>* Grude, 28. I. 1921. - † Split, 12. I. 2004. koja nas sveudilj hrani i čuva svojom kristovskom ljubavlju i svojom životvornom vjerom, punom mira i blagosti.</p>
<p>Misa zahvalnica služit će se u zagrebačkoj crkvi sv. Franje, Kaptol 9, u srijedu 12. siječnja 2005. u 18,30 sati. Sin Mile</p>
<p>U spomen<lb/>
<hi rend="bold">MARIJI OLGI KUJUNDŽIĆ</hi>
</p>
<p>* 1. I. 1915. † 8. XI. 2004. Draga majko, što ti drugo reći nego: Hvala što si me učila pošteno živjeti i što si mi vjeru u Boga usađivala poštujući čovjeka! Hvala što si mi bila uzor. Jednostavno - HVALA. Hvala i svima koji su bili s nama i za nas u ovim bolnim trenucima gubitka naše drage majke, svekrve i bake.</p>
<p>Počivala u miru Božjem! Sin Ante s obitelji</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">naši razgovori</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Kako se uvjeriti da me Bog ipak voli?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Na božićnoj ispovijedi rekla sam da ne želim rađati više djece. I to stoga što već imamo dosta godina, šestero djece i zbog narušenoga fizičkog zdravlja. Zato ja i muž koristimo zaštitu - kondome. Svećenik me toliko »pošpotao« da se više ne osjećam dobro. Božić se bliži, a ja bih najradije - umrla.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Otprilike, svećenik mi je rekao da sama sebi lažem i da gubim vrijeme misleći da sam vjernik. Nakon te ispovijedi osjećam se kao da me pred svima u crkvi ispljuskao. Osjećam se kao nepoželjan gost kod vrata, a s oltara zamišljam kako me Isus gleda kao da sam smeće.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Niti jedna prirodna metoda meni ne pomaže. Htjela bih samo znati: Je li nečija obveza i dužnost rađati djecu do 55 godina, a drugih do 35? Kažu da nas Bog sve voli. Mi smo najstariji u obitelji i našoj četvrti, s najmlađom djecom. Prije nas završile su rađanje djece dvije generacije mlađe od nas. I mnogi drugi. I svi se čuvaju od rađanja, uglavnom imaju po dvoje djece. I svi idu u Crkvu i pričešćuju se. Zar svi imaju pravo na to osim mene? Da li ići dalje u crkvu, kako se ponašati? Želim pripadati Bogu, ali mi nije jasno kako svi koji se suzdržavaju od djece da su dobrodošli na misu, osim mene?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Kako uvjeriti sebe da me Bog ipak voli? Molim vas objavite mi odgovor na moje pismo u »Glasu Koncila« što prije i pomozite mi!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Zahvalna R.</hi>
</p>
<p>Tragično bi bilo kada biste o sebi i dalje razmišljali kao o »smeću«, kao što pišete, jer to nikako niste. Po onome što ste napisali zaključuje se da ste hrabra, odgovorna supruga i majka koja nastoji doista živjeti i živi u ljubavi Božjoj. Junaštvo je i izraz velikoga čovjekoljublja roditi šestero djece, osobito u današnjim, životu nesklonim, prilikama! To mora biti Vaše polazište: Bog Vas voli, i nije postao čovjekom zato da bi nekoga isključio već da bi sve uključio u svoju ljubav i u svoj spasenjski plan. Bog je veći od svakoga našeg problema, od svakoga našega prijestupa i grijeha. Katekizam nas podučava da je Bog čovjeka stvorio kao muško i žensko, a kad ih je stvorio - blagoslovio ih je i nazvao - čovjek. Otada čovjek živi u milosti Božjoj, zaogrnut plaštem ljubavi Božje. I kada pogriješi, Bog ga ne ostavlja, kako nam potvrđuje prorok: »Može li žena zaboravit svoje dojenče...? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboravit neću« (Iz 49, 15). Nema te i takve životne situacije u kojoj Bog nije na strani čovjeka, ma što mu se dogodilo. Jer, kako i sami kasnije u pismu kažete, »Bog nas sve voli«, voli cijeloga čovjeka, uključujući i njegovu spolnost. A ona je usmjerena k supružničkoj ljubavi muškarca i žene.</p>
<p>U braku intimna tjelesnost supružnika postaje znak i zalog duhovnog zajedništva. »Spolnost, kojom se muž i žena jedno drugome predaju činima svojstvenim i isključivim supružnicima, nije tek nešto biološko, već zadire u samu jezgru ljudske osobe kao takve« (KKC 2361). Papinsko vijeće za obitelj u dokumentu »Ljudska spolnost: istina i značenje« ističe da je spolnost »temeljna sastojnica osobnosti, jedan njezin način postojanja, očitovanja, ophođenja s drugima, osjećanja, izražavanja i življenja ljudske ljubavi. Ta sposobnost ljubavi kao sebedarja ima... svoje 'utjelovljenje' u zaručničkom značaju tijela u koji se upisuje muško i žensko obilježje osobe. 'Ljudsko tijelo sa svojim spolom te njegovo muško i žensko obilježje, viđeno u samom otajstvu stvaranja, nije tek izvor plodnosti i rađanja, kao u čitavom naravnom redu, već 'od početaka' sadrži 'zaručničko' svojstvo, tj. sposobnost izražavanja ljubavi: baš one ljubavi u kojoj čovjek-osoba postaje dar i - po tom daru - ostvaruje smisao svojega postojanja i življenja« (br. 10). Ako je način suodnosa i otvorenosti drugima, spolnost ima za svoj nutarnji cilj - ljubav. Još točnije: ljubav kao darivanje i prihvaćanje, kao davanje i primanje. Odnos između muškarca i žene u svojoj je biti odnos ljubavi. Kada se takva ljubav ostvaruje u ženidbi, u braku, onda sebedarje preko tijela izriče komplementarnost i cjelovitost dara.</p>
<p>Bračna ljubav stoga postaje snagom koja obogaćuje osobe i daje im rasti te istodobno pridonosi gajenju civilizacije ljubavi. Kada, tomu nasuprot, nedostaje smisao i značenje dara u spolnosti, tada ulazi »civilizacija stvari« a ne »osoba«, civilizacija u kojoj se osobe rabe kao što se rabe predmeti. Unutar civilizacije uživanja žena može postati predmetom za muškarca a djeca za roditelje zapreka. No, spolnost je i vrelo radosti i zadovoljstva: »Čini kojima se supruzi međusobno u čistoj intimnosti sjedinjuju jesu časni i dostojni. Kad se vrše na doista ljudski način, izražavaju i produbljuju međusobno darivanje, kojim su supruzi, u radosnoj zahvalnosti, uzajamno obogaćuju... Sam Stvoritelj... je odredio da u tom posvemašnjem fizičkom darivanju supružnici osjećaju užitak i zadovoljstvo tijela i duha. Supružnici, dakle, ne čine ništa zlo tražeći taj užitak i uživajući u njemu. Oni prihvaćaju sve što im je Stvoritelj namijenio. Ipak, supružnici moraju znati držati se granica prave umjerenosti«, uči nas Katekizam (br. 2362), koji navodi da se sjedinjenjem supružnika ostvaruje dvostruki cilj ženidbe. Na prvome mjestu navodi dobro samih supružnika, na istoj razini je otvorenost novom životu.</p>
<p>Ako ste pred Bogom sigurni da ste zahtjev odgovornog roditeljstva ispunili, onda potražite one oblike uzajamne bračne nježnosti u kojima nećete vi morati stvarati umjetne zapreke mogućem novom životu. Ispovjednik Vam je ispravno rekao da je grijeh služiti se kondomima, ali nije imao pravo biti grub da se vi - kako pišete - »više ne osjećate dobro«, jer Bog Vas, ako i pogriješite, ipak neizmjerno voli.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">iz RTV-programa preporučujemo</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Šume i ljudi. Bukve, </hi>2. epizoda<hi rend="bold">. </hi>Pitoreskno gorskokotarsko mjesto Crni Lug na svom rubu čuva tragove stare staklarske radionice. U okolici je nekada bilo silikatnih naslaga, dok su okolne šume bile izdašan izvor bukovog pepela, aditiva za snižavanje tališta mineralne sirovine. Crni Lug se u staro doba crnio od pepela i drvenog ugljena. Razdoblje intenzivnog iskorištavanja bukve u te svrhe i danas se prepoznaje u strukturi šuma u Nacionalnom parku Risnjak. Bukve u naše doba daju obilje drveta za namještaj, a imaju i vrlo značajan ekološki utjecaj. Najljepše se razvijaju u zajednici s jelama, ali uspijevaju i ondje gdje druge vrste drveća ne mogu. O značaju bukovih šuma svjedoče stari Gorani, šumarski stručnjaci i suvremene goranske prilike. Ponad svega stoji žarka jesenska smirenost naizgled beskrajnih bukovih šuma Gorskoga kotara. <hi rend="bold">HTV 2, utorak 11. siječnja u 13.30 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Bratovo obećanje: Priča o Danu Jansenu. </hi>Kanadsko-američka biografska drama iz 1996. Dan Jansen još je kao malo dijete prvi put stao na klizaljke i nerado ih je izuvao. Njegov je otac naporno radio kako bi prehranio brojnu obitelj, a svaki je slobodni trenutak koristio kako bi djecu vodio na obližnje klizalište. Dan je pokazivao znatan potencijal i talent za brzo klizanje, pa je uskoro počeo i profesionalno trenirati. Iako je imao podršku roditelja, prijatelja i djevojke Natalie, najviše je inspiracije pronalazio u brojnim razgovorima s voljenom sestrom Jane. Kad su liječnici otkrili da Jane boluje od leukemije, Dan joj je obećao da će jednog dana osvojiti olimpijsku medalju. Bolest je napredovala, a Danovi nastupi na Olimpijadama u Sarajevu i Calgaryju nisu donijeli željene rezultate. Jane je u međuvremenu podlegla bolesti, a shrvani je Dan čvrsto odlučio kako će u sestrino ime osvojiti toliko željenu medalju. Pred njim je još bila Olimpijada u Lillehammeru 1994. godine… Film je 1997. osvojio nagradu Christopher za promicanje ljudskih vrijednosti i vrlina. <hi rend="bold">HTV 2, četvrtak 13. siječnja u 12.00 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Iz vjerskoga TV-programa</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Biblija. </hi>Emisija o Bibliji u kojoj sudjeluju profesori teologije - bibličari. <hi rend="bold">HTV 2, nedjelja 9. siječnja u 10.50 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Izravni prijenos misnoga slavlja. HTV 2, nedjelja 9. siječnja u 11.00 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Mir i dobro. </hi>Vjerska informativna emisija koja donosi tjedna događanja u Katoličkoj Crkvi i ostalim vjerskim zajednicama. <hi rend="bold">HTV 2, nedjelja 9. siječnja u 14.25 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Res publica. </hi>Riječ i život. <hi rend="bold">HTV 2, ponedjeljak 10. siječnja u 14.00 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Duhovni izazovi. HTV 2, subota 15. siječnja u 12.45 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">HRVATSKI KATOLIČKI RADIO</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Biokovo 107,9 MHz - Josipovac 98,6 MHz - Lička Plješivica 104,1 MHz - Psunj 103,9 MHz - Sljeme 103,5 LIvD MHz - Split 97,9 - Učka 106,7 MHz - Ugljan 95,5 MHz IftH - Velika Petka 91,3 MHz</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Sedam dana Crkve u Hrvata</hi>. Emisija donosi pregled tjednih crkvenih događaja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, s izborom posebne, aktualne teme vezane uz središnji vjerski događaj toga tjedna. Urednica emisije je Svjetlana Martinović. <hi rend="bold">U nedjelju 9. siječnja u 17.30 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Lice zemlje</hi>. Mozaična emisiju o ekologiji, poljoprivredi i srodnim temama koju uređuju Dubravka Malić i Željka Tubić. <hi rend="bold">U četvrtak 6. siječnja u 18.00 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">7 u 45</hi>. Pregled najvažnijih vijesti protekloga tjedna iz zemlje i svijeta, s analizama i pojašnjenjima. U sklopu su emisije, koju uređuju Anto Mikić i Robert Borojević, i prilozi snimljeni sa sudionicima pojedinih događaja ili stručnjacima za pojedina područja. <hi rend="bold">U subotu 15. siječnja u 11.00 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Iz radijskoga programa izdvajamo</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Radioigra za djecu. </hi>Marin Gazarović: Prikazanje sv. Beatrice, Faustina i Simplicija bratje. <hi rend="bold">HR 1, nedjelja 9. siječnja u 13.15 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Filmološki ogled. </hi>Randolph Jorda: Praznina. Dokumentarna istina između stvarnosti i percepcije. <hi rend="bold">HR 1, četvrtak 13. siječnja u 13.00 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Vjerske emisije na Hrvatskome radiju</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Izravni prijenos misnoga slavlja iz crkve sv. Tri kralja u Karlovcu. </hi>Prijenosu prethodi 10-minutna reportaža. <hi rend="bold">HR 1, nedjelja 9. siječnja u 10.50 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Mali radiovjeronauk. HR 1, nedjelja 9. siječnja u 10.30 sati. Duhovna misao. </hi>Emisija za meditaciju u kojoj tijekom tjedna govore predstavnici različitih vjerskih zajednica. <hi rend="bold">HR 1, od ponedjeljka 10. do petka 14. siječnja u 6.03 i 19.20 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Susret u dijalogu. </hi>Emisija o temama iz vjerskoga života. <hi rend="bold">HR 1, ponedjeljak 10. siječnja u 9.03 sati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Trag vjere</hi>. Emisija koja prati život vjerskih zajednica. <hi rend="bold">HR 1, petak 14. siječnja u 18.05 sati.</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>DUBROVNIK</p>
<p>
<hi rend="bold">Susreti mladih</hi>
</p>
<p>Vijeće za pastoral mladih Dubrovačke biskupije i ove godine tijekom došašća organiziralo je nekoliko susreta za mlade. Tako je u utorak 14. prosinca u Biskupskom sjemeništu u Dubrovniku održana radionica za dubrovačke srednjoškolce o temi »I Riječ je tijelom postala«. Na temelju proslova Evanđelja po Ivanu mladi su razmišljali o Božjem silasku u ljudsku povijest te o važnosti biranja riječi u međuljudskoj komunikaciji. Uočavali su kako pojedine izgovorene riječi mogu zaboljeti onoga kojem su izrečene, kako se često govore riječi iza kojih se ne stoji, kako se ponekad ne misli ono što se kaže te kako lijepe riječi nose i nadahnjuju ljude. Upoznali su i Isusove riječi o odgovornosti čovjeka za svaku izgovorenu riječ, razvijajući na taj način u sebi spoznaju o mogućnosti odabira između dobra i zla i kada se radi o riječima, a ne samo o djelima.</p>
<p>Tjedan dana kasnije, a povodom Nedjelje Caritasa, u pastoralnim prostorijama župe sv. Mihajla na Lapadu i u suradnji sa dubrovačkom podružnicom Crvenoga križa organizirana je akcija dobrovoljnoga darivanja krvi kojoj se odazvalo tridesetak punoljetnih vjernika, a prikupljeno je dvadesetak doza te dragocjene tekućine.</p>
<p>Bliža duhovna priprava mladih za Božić održana je u samostanskoj crkvi sestara Službenica milosrđa na Pilama 21. prosinca za mlade animatore u dubrovačkim srednjim školama. Nakon zajedničkoga pokorničkog bogoslužja okupljeni mladi su primili sakrament pomirenja. Na raspolaganju im je bilo više svećenika kako bi se mogli mirno i polagano ispovjediti te što bolje doživjeti susret s Isusom u tom sakramentu.</p>
<p>Uime Vijeća za pastoral mladih svim okupljenim animatorima koji su tijekom protekle kalendarske godine aktivno sudjelovali u različitim programima te njihovim obiteljima sretne Božićne i novogodišnje blagdane poželio je predstojnik vijeća Krešimir Marković.</p>
<p>
<hi rend="bold">Angelina Tadić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>GRAČAC - SRB</p>
<p>
<hi rend="bold">Pomoć zaboravljenim Hrvatima u Srbu</hi>
</p>
<p>Potaknuti novinskim tekstom, skupina prijatelja iz Zagreba, predvođena Antom Šimićem, Mariom Todorićem, Krešom i Zdravkom Pavkovićem, a u suradnji sa župnikom u Gračacu fra Matom Matićem, posjetili su u subotu 18. prosinca u Srbu kod Gračaca prognane Hrvate koji su 2001. godine protjerani iz Bosne. Susret je započeo misnim slavljem u dvorani na Trgu Oslobođenja (nekadašnjem disko-klubu) u kojoj se prognani Hrvati iz Kaknja i Kraljeve Sutjeske redovito okupljaju jer u Srbu nemaju crkve. Nakon mise zagrebački "hodočasnici" obišli su selo, podijelili pomoć te vidjeli teške uvjete u kojima žive Hrvati u Srbu.</p>
<p>Prvo su posjetili šest hrvatskih obitelji koji žive "u zgradama" u kojima su nekada stanovali srpski učitelji i vojna lica. Donijeli im pakete u kojima su bili brašno, sol, ulje, meso, <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT>, vegeta, riža, kava, školski pribor, odjeća, obuća, higijenske potrepštine, igračke... Među njima je i obitelj Mate Kasala, ratnoga invalida, koji u jednosobnom stanu živi sa suprugom i 30-godišnjim sinom. Zadnje prebivalište im je bilo u Drvaru u kojem su se po treći put snašli, okućili, nabavili su i neke domaće životinje, a onda su došli službenici SFOR-a i rekli im da sve moraju napustiti. Posjetili su i staricu Katu Topić koja živi sa sinom koji je obolio u ratu.</p>
<p>Potom su posjetili i Hrvate koji žive u udaljenijim kućama, među kojima je i obitelj Zvonimira Dabića koji ima šestero djece, obitelj Cmilje Babić koja ih ima troje, a bili su i kod Bože Pavlovića čija je supruga teško bolesna i već dva je mjeseca u bolnici u Šibeniku.</p>
<p>U Srbu, koji pripada župi Gračac, 2001. godine doselilo je 18 hrvatskih obitelji iz Bosne koje prosječno imaju između 4 i 5 članova. Vjernici su isticali povezanost s franjevcima koji ih redovito posjećuju. Svi koji žele pomoći prognanim Hrvatima mogu se obratiti na adresu: Župni ured Gračac, Kneza Branimira 1, 23440 Gračac, ili na tel./faks: 023/773090.</p>
<p>
<hi rend="bold">Mariangela Todorić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">radujmo se životu</hi>
</p>
<p>U nedjelju 14. studenoga u župi Presvetoga Trojstva u Ludbregu generalni je vikar Varaždinske biskupije Ivan Godina krstio Mariju Moniku, peto dijete ludbreške obitelji Marija i Jasmine Kišiček, i Barbaru, također peto dijete Dražena i Renate Šestak iz Sigeteca Ludbreškog.</p>
<p>* U nedjelju 28. studenoga u župnoj crkvi sv. Frane u Crivcu, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, župnik o. Bone Bilić krstio je Šimuna Domazeta, šesto dijete Stjepana i Jagode.</p>
<p>* Mariju Marković, deseto dijete Marijana i Suzane r. Paušim u Vugrovcu je u petak 3. prosinca krstio pomoćni zagrebački biskup Josip Mrzljak.</p>
<p>
<hi rend="bold">Djeca, kao živi članovi obitelji, na svoj način pridonose posvećenju roditelja. Zahvalnošću, odanošću i povjerenjem odgovorit će na dobročinstva svojih roditelja, te će im, kao što se djeci pristoji, biti pri ruci u teškoćama života i u staračkoj osamljenosti.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu</hi>
</p>
<p>Đakovački i srijemski biskup Marin Srakić krstio je u subotu 4. prosinca u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Posavskim Podgajcima Gabrijela, deseto dijete Ivanke i Ivana Ignjačića.</p>
<p>* Biskup Mrzljak krstio je u subotu 4. prosinca u župnoj crkvi u zagrebačkom Retkovcu Klaru Glasnović, šesto dijete Dominika i Marte r. Ivanović.</p>
<p>* Na drugu nedjelju došašća, 5. prosinca, varaždinski biskup Marko Culej krstio je u župnoj crkvi u Svetom Iliji Nikolinu, trinaesto dijete Josipa i Mirjane Minđek.</p>
<p>* U subotu 11. prosinca u župnoj crkvi sv. Kvirina u Zagrebu pomoćni biskup zagrebački Josip Mrzljak krstio je Katu, peto dijete u obitelji Medić.</p>
<p>* Petra Krešimira Dvorskog, peto dijete u obitelji Krešimira i Marije r. Štetić, u župnoj crkvi u Jastrebarskom u nedjelju 12. prosinca krstio je zagrebački biskup Mrzljak.</p>
<p>* U župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Požegi u petak 19. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević krstio je Tihanu Boženu, osmo dijete Tomislava i Tifije Marine Profus.</p>
<p>* Noa Pavlić, deseto dijete u obitelji Dejana i Sandre r. Fijuček, krštena je po pomoćnom zagrebačkom biskupu Mrzljaku u petak 19. prosinca u zagrebačkoj župnoj crkvi u Vrapču.</p>
<p>* Na blagdan sv. Obitelji, 26. prosinca, u župnoj crkvi Srca Isusova u Zagrebu zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić krstio je Stjepana, deveto dijete Zlatka Čajka i Zrinke r. Jazvić.</p>
<p>* Kardinal Bozanić krstio je u ponedjeljak 27. prosinca u župnoj crkvi sv. Ivana evanđelista Mihovila Odaka, šesto dijete obitelji Ivana i Andreje.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>HKM RUSSELSHEIM</p>
<p>
<hi rend="bold">Božićna kap dobrote</hi>
</p>
<p>Svake godine vjernici HKM u Rüsselsheimu organiziraju pečenje i prodavanje božićnih kolača. Oni koji iz bilo kojega razloga ne mogu peći kolače, kupuju ponuđene kolače ili umjesto kolača daju novčane priloge. Dobiveni novac od prodanih kolača i novčanih doprinosa šalje se siromasima koji su zatražili pomoć od misije.</p>
<p>Dobiveni novac od prodanih kolača i novčanih doprinosa vjernika za Božić 2004. godine nadvisio je dosadašnje božićne dobrotvorne akcije. Svi su dobrotvori bili velikodušniji nego dosadašnjih godina, a sve ih je nadmašio bračni par Snježana i Goran Šošić koji su dali 500 eura.</p>
<p>Ovogodišnji novac poslan je jednoj obitelji iz okolice Varaždina za pokriće troškova teške operacije. Na dvije adrese u Hrvatskoj poslano je 300 eura, a u Bosnu i Hercegovinu 350 eura. Za gradnju bolnice i škole u biskupiji Mbeya, Evaristo Cengula, u Zambiji, poslano je 350 eura.</p>
<p>Vjeroučenici svih dobi HKM iz Rüsselsheima posjetili su 19. prosinca 2004. starije u staračkom domu. Pjevali su im božićne pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku. Obišli su i nepokretne starce i starice i svakome su od njih poklonili »anđela čuvara«, koje su napravili od papira.</p>
<p>Tako lijepa gesta hrvatskih mališana svidjela se svima, a na poseban način starijima i bolesnima, jer oni ne trebaju velikih stvari, već »sitnice« koje su povezane vezama ljubavi.</p>
<p>
<hi rend="bold">Branko-Berislav Nikić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>MAKARSKA</p>
<p>
<hi rend="bold">Spomen na o. Pericu</hi>
</p>
<p>Vjernici Makarske, učitelji i učenici, osobito štovatelji uspomene mučenika o. Petra Perice, rodom iz Kotišine ponad Makarske, okupili su se u petak 17. prosinca u staroj franjevačkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije uz više od pet stoljeća stari franjevački samostan da se svečanim koncertom, koji je priredila makarska OŠ o. Petra Perice, zajednički spomenu 60. obljetnice stradanja o. Perice, 90. obljetnice njegova svećeničkog ređenja i 100. obljetnice objavljivanja njegove najljepše i najomiljenije hrvatske marijanske pjesme »Zdravo, Djevo«.</p>
<p>Na koncertu je sudjelovala prvakinja splitske Opere Božena Svalina, uz klavirsku pratnju Aleksandra Srzića i Ljerke Srzić na saksofonu, koji su izveli niz božićnih i klasičnih napjeva, među njima i pjesmu posvećenu makarskom zaštitniku sv. Klementu »Viteže slavni«, koju je također napisao o. Petar Perica. Zbor makarskih osnovnoškolaca otpjevao je obje pjesme o. Perice »Zdravo, Djevo« i »Do nebesa nek' se ori«, a svima nazočnima na svečanosti je podijeljena kopija prvog izdanja pjesme jubilarke.</p>
<p>Predavanje o o. Perici, isusovcu, intelektualcu, koji je poseban trag svoga svećeničkog djelovanja ostavio u Splitu, govorio je isusovac o. Marijan Bešlić iz Dubrovnika, istaknuvši između ostaloga široku duhovno-pastoralnu lepezu njegova djelovanja: vodio je Marijine kongregacije građana, gospođa i mladih, bio duhovnik katoličkih križarskih organizacija, držao rado pučke misije i duhovne vježbe, a u Dubrovniku ga je stigla i mučenička smrt. U spomen na toga hrvatskog velikana, intelektualca i mučenika, rođenog 27. lipnja 1881. u Kotišini, obnavlja se njegova rodna kuća koju su prigodom proslave pohodili sudionici trostruke uspomene na mučenika bezbožnog komunizma.</p>
<p>
<hi rend="bold">Željka Valentinčić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>VARAŽDIN</p>
<p>
<hi rend="bold">Prvi samostalni biskupijski adresar</hi>
</p>
<p>S početkom nove crkvene godine izdan je prvi samostalni adresar i telefonski imenik župnih ureda, dijecezanskih svećenika, redovničkih zajednica i vjeroučitelja Varaždinske biskupije za 2005. godinu, kojem su podaci zaključeni u studenome ove godine. Adresar također donosi podatke o raznim biskupijskim uredima i ustanovama, Zbornom kaptolu čazmansko-varaždinskom, ordinarijatima svih (nad)biskupija u Hrvatskoj te druge korisne brojeve. Priredio ga je Josip Koprek a izdala Varaždinska biskupija, odnosno Biskupski ordinarijat. Želja je izdavača da se adresar ažurira podacima i izdaje svake godine. Adresar za 2005. po cijeni od 10 kuna može se nabaviti u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu.</p>
<p>
<hi rend="bold">J. Bakoš-Kocijan</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>RUMA</p>
<p>
<hi rend="bold">Deklaracija o suradnji</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Održan prvi koordinacijski susret hrvatskih kulturno-umjetničkih institucija s područja Srijema i Zajednice kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Podršku koordinacijskom skupu uputili su mons. mr. Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovački i srijemski i generalni vikar za Srijem, Nikola Šafer, župan vukovarsko-srijemski, Josip Ivanović, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća, Tonči Staničić, veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu, i Davor Vidiš, generalni konzul u Subotici.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Podršku koordinacijskom skupu uputili su mons. mr. Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovački i srijemski i generalni vikar za Srijem, Nikola Šafer, župan vukovarsko-srijemski, Josip Ivanović, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća, Tonči Staničić, veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu, i Davor Vidiš, generalni konzul u Subotici.</hi>
</p>
<p>U Rumi je 19. prosinca 2004. održan koordinacijski susret hrvatskih kulturno-umjetničkih institucija s područja Srijema i Zajednice kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije (ZAKUD). Susretu su prvi put nazočili predstavnici svih udruga iz Srijema.</p>
<p>U cilju boljega međusobnog povezivanja i suradnje Hrvata s područja Srijema, državne zajednice Srbije i Crne Gore i matične države Republike Hrvatske, na susretu je donesena Deklaracija o trajnoj suradnji srijemskih hrvatskih institucija sa zajednicom kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije i mogućnostima poticanja jedinstvenoga oblika djelovanja svih udruga u Srijemu u cilju povezivanja i stvaranja okvira za očuvanje tradicijskih znanja i kulture na cjelokupnom području Srijema.</p>
<p>Doneseni su i sljedeći zaključci: Kako bi se uistinu pridonijelo očuvanju tradicijskih vrednota hrvatskog naroda na prostoru na kome živi, prije svega je potrebno istražiti povijesnu građu kako bi se pronašlo sve što je autentično za određeno područje. Osim toga, treba uložiti i ugraditi napor u planove rada pojedinih udruga kako bi se arhiviralo što je moguće više kulturnog nasljeđa koje još nije pohranjeno, sačuvano isključivo usmenom predajom ili na neki drugi nesustavan način. To treba biti jedna od prvih misija svake institucije koja svoj rad zasniva na kulturno-umjetničkoj djelatnosti. Zaključeno je da ZAKUD može pomoći srijemskim društvima u stvaranju fonoteke, odnosno u posredovanju kod hrvatskih institucija kojima je zadaća da skrbe za kulturno nasljeđe kroz povijest i na prostorima gdje žive Hrvati.</p>
<p>U cilju proširenja repertoara kojim raspolažu pojedina društva u Srijemu i koji prikazuju na smotrama i festivalima, treba organizirati izobrazbu voditelja pojedinih odjela, tako da se u programima nađu igre i pjesme te drugi načini manifestiranja kulture iz matične domovine, posebice iz Vukovarsko-srijemske županije i Slavonije.</p>
<p>Uspostaviti razmjenu informatora koji će sadržavati programe rada svih društava iz Srijema, s jedne strane, odnosno pregled manifestacija tijekom godine na području Vukovarsko-srijemske županije, s druge strane. To treba učiniti kako bi se moglo planirati gdje, kada i na koji način mogu sudjelovati pojedina društva. Informator također treba sadržavati i osnovne potrebe i probleme s kojima se društva susreću u radu te prijedloge za njihovo rješavanje.</p>
<p>Svi nazočni na susretu obvezali su se da će se maksimalno založiti da suradnja što prije dobije i konkretne oblike, dakle da se ostvari dvosmjerna komunikacija. Nakon iznošenja problema tiska na hrvatskom jeziku dogovoreno je da se dostavi popis dnevnih, tjednih ili mjesečnih listova te adrese gdje i u kojem opsegu treba dostavljati suradnju. Distribuciju bi na sebe preuzeo ZAKUD.</p>
<p>ZAKUD je iskazao i izrazito veliko razumijevanje materijalne situacije u kojoj se nalaze većina društava u Srijemu, kao i za rješavanje krupnih pitanja, primjerice, neposjedovanje vlastitih prostorija za rad.</p>
<p>Dogovoreno je da već početkom siječnja Vinkovačka televizija posjeti sva društva u Srijemu i napravi kratak film o radu svakog društva koji će biti prikazan odmah nakon toga, uz gostovanje u TV-emisiji predstavnika ZAKUD-a i dopredsjednika HNV-a za Srijem.</p>
<p>Dogovoreno je će se barem jednom godišnje takav koordinacijski susret organizirati na području Srijema ili Vukovarsko-srijemske županije, i to po mogućnosti svaki put u drugom mjestu.</p>
<p>Podršku koordinacijskom skupu uputili su mons. mr. Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovački i srijemski i generalni vikar za Srijem, Nikola Šafer, župan vukovarsko-srijemski, Josip Ivanović, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća, Tonči Staničić, veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu, i Davor Vidiš, generalni konzul u Subotici.</p>
<p>
<hi rend="bold">Mato Groznica</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">mali bračni savjeti dr. pavla brajše</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Demistificiranje bračnih rastava</hi>
</p>
<p>Na početku smo nove kalendarske godine. Ulazimo u petu godinu izlaženja »Obiteljskih i bračnih savjeta dr. Brajše«. Moj je prijedlog da ustupim mjesto nekom drugom, možda mlađem i modernijem obiteljskom i bračnom savjetniku - odbijen. Uredništvo Glasa Koncila me uvjerava i moli da nastavim. Moj je odgovor na kraju bio ipak pozitivan i, drage čitateljice i čitatelji Glasa Koncila, i ove godine bit ćemo zajedno. Drago mi je da se moja kolumna pojavljuje i na internetu svake srijede popodne, tako da je dostupna i onima koji nemaju prilike pročitati je u samom listu. Dakle, na posao!</p>
<p>Nastavit ćemo s gorućom temom i problemom modernih brakova, a to je rastava. Pokušat ću demistificirati taj problem. Nastojat ću odgovarati redom na sljedeća pitanja: Što se mora promijeniti u braku da ne bi došlo do rastave? Zašto su naši brakovi toliko krhki? Zašto brak i njegovi problemi izgledaju tako misteriozni? Kako njegovati i održati bračni odnos? Zašto neki brakovi uspijevaju a drugi se rastavljaju? Koje su razlike, između parova koji ostaju u braku i onih koji se rastavljaju? Kako izgledaju rani signali kasnije poremećenih brakova koji završavaju rastavom? Koji su specifični procesi, koji vode prema rastavi? Koji načini ponašanja, tjeraju brak u rastavu? Koji će parovi ostati zajedno a koji će se rastati?</p>
<p>Kada prepoznamo te procese koji vode prema rastavi u stanju smo u mnogo slučajeva spriječiti da do nje dođe ili je učiniti manje bolnom, kvalitetnijom, sa što manje štete kako za bračne partnere tako i za djecu iz tih brakova.</p>
<p>Jedan mi je župnik predbacio da moji tekstovi nisu pobožni, da pišem za one koji ne idu u crkvu a ne one koji u crkvu idu, da ne pišemo o nadnaravnom, sakramentalnom aspektu braka i tako dalje. Njemu i svima vama odgovaram da je nisam teolog i ne pišem tu kolumnu u smislu vjerničkog svjedočenja. Pišem je kao stručnjak, psihijatar, bračni i obiteljski psihoterapeut i u njoj iznosim stručne i znanstvene aspekte bračne problematike.</p>
<p>Kada sam prije dvije godine držao predavanje u Međugorju bračnim parovima iz čitavoga svijeta o važnosti bračnog dijaloga, a moji su supredavači bili pater Jozo Zovko i sestra Elvira, rekao sam da nastupam kao stručnjak za bračnu »horizontalu«, a ostala dva predavača će im govoriti o bračnoj »vertikali«. Braku je potrebna kvalitetna »vertikala«, ali i kvalitetna »horizontala«. Jedno bez drugoga ne ide. Obje razine braka međusobno se nadovezuju. Dakle, »i - i«, a ne »ili - ili«; i jedno i drugo, a ne ili jedno ili drugo!</p>
</div>
<div type="članak">
<p>VARAŽDIN</p>
<p>
<hi rend="bold">Novi dizajn web-stranice</hi>
</p>
<p>Varaždinska biskupija objavila je sredinom prosinca novi dizajn svoje službene biskupijske web-stranice, koji je darovala svim njezinim sadašnjim i budućim posjetiteljima kao božićni dar. Prvi je put web-stranica na adresi <hi rend="italic">http://varazdin.hbk.hr</hi> objavljena 5. srpnja 1997. godine u prigodi 5. obljetnice osnutka biskupije, a nakon dvije godine prišlo se njezinu redizajnu kako bi vrlo sadržajna stranica i svojim oblikovanjem bila ukorak s vremenom. Stranica predstavlja osnutak i djelovanje biskupije, kao i aktivnosti na raznim pastoralnim područjima te donosi aktualnosti iz života mjesne Crkve. Od samih početaka vrlo je bogata sadržajem. Stranica se ažurira i obnavlja svakodnevno, odnosno redovito objavljuje najave važnijih vjerskih događaja na području biskupije te, prema mogućnostima, izvješća s njih popraćena fotografijama. Kako Varaždinska biskupija nema osnovan tiskovni ured, ta službena web-stranica smatra se "tiskovnim uredom na internetu", budući da je koriste mnogi svjetovni javni mediji kao izvor podataka i opširnu arhivu. Stranicu od početka uređuje i održava novinarka Jasminka Bakoš-Kocijan koja od samog utemeljenja biskupije izvještava za katoličke medije. Za dizajn stranice zaslužan je dipl. informatičar Robert Kelemen iz Varaždina.</p>
<p>Inače, već 14 od 104 župe na području Varaždinske biskupije ima svoju vlastitu web-stranicu. Među njima je od početka prosinca i župa Lepoglava na adresi <hi rend="italic">http://varazdin.hbk.hr/ </hi>
<hi rend="italic">lepoglava. </hi>Do ostalih župa može se putem linkova s biskupijske web-stranice. <hi rend="bold">(BK)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>MARTINSKA VES</p>
<p>
<hi rend="bold">Tamburama domaće i svjetsko</hi>
</p>
<p>Mladi tamburaški orkestar Kulturnoga umjetničkog društva »Martinčani« iz Martinske Vesi pokraj Siska zajedno su s prijateljima u utorak 21. prosinca u crkvi sv. Martina biskupa u Martinskoj Vesi održali tradicionalni božićni koncert. Uz tradicionalni repertoar hrvatskih božićnih pjesama, orkestar je izveo i neke tradicionalne, svjetski poznate pjesme »Merry Christmas« i »Zvončiće«. Glazbene aranžmane za tambure napisao je voditelj orkestra Ivan Kleković, a uz mlade tamburaše, koji su na ovogodišnjem 27. festivalu tamburaške glazbe u Osijeku nagrađeni srebrnom plaketom, nastupile su solistice Ana, Marija i Jelena Sremić te gosti solisti Filip Štengl na klarinetu i Damir Kukuruzović na gitari.</p>
<p>Koncert su zajedno organizirali mjesni župnik Ivica Berdik, predsjednica KUD-a Katica Juračak i načelnik općine Martinske Vesi Stjepan Ivoša.</p>
<p>
<hi rend="bold">Domagoj Sremić</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">ROMAN BOŽIDARA PROSENJAKA: PUT U SREDIŠTE SRCA</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Ples s Kineskinjom</hi>
</p>
<p>(2)</p>
<p>
<hi rend="italic">Tomislav je zaokružio pogledom po dvorani. Hotelska sala bila je uređena diskretno i ukusno. Muškarci u elegantnim odijelima, žene u svečanim toaletama, stilski namještaj, posuđe od finoga porculana, kristalne čaše, ljupki cvjetni aranžmani nasred stolova i uljudni konobari koji su se otmjeno i vješto kretali između stolova, činili su lijep ugođaj. Na plesnom podiju bio je priličan broj parova koji su se njihali u ritmu glazbe. Orkestar je svirao klasične plesove, no neki su plesali razdvojeni, na disko način.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Zamišljao je te iste ljude u ordinacijama kako primaju pacijente, kako obučeni u bijele kute ispisuju recepte, kako stoje za operacijskim stolovima sa skalpelom u ruci ili ozbiljno raspravljaju o teškim medicinskim slučajevima na sastancima bolničkih konzilija. No, ipak, bili su to isti ljudi, liječnici, koji su došli s raznih strana njihove male države, Sperancije, na zajednički banket i proslavu svoga strukovnog udruženja. Bilo je tu i liječnika iz susjednih, ali i nekih dalekih država jer se Sperancija spremala pridružiti velikoj europskoj zajednici naroda.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Gospodine Maljkoviću! - Tomislav začuje ugodan muški bariton iza sebe. On se osvrne i preko ramena pogleda čovjeka u besprijekornom tamnom odijelu. Prođe mu blaga sjenka preko lica jer je bio uvjeren da ga ne poznaje, a obratio mu se kao znanac.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Govori li vam nešto riječ Punktovec? - upita elegantni muškarac kao da je prozreo njegove misli.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Meni da! - odgovori Tomislav. - Ali, otkud vi znate za Punktovec?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Hm? - nasmije se čovjek. - Dopustite, moje ime je Branko Svilić. Ali, iza mene čeka jedna dama. Vidim da ovdje imate dvije prazne stolice... Smijemo li se pridružiti?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Naravno, izvolite! - odgovori Tomislav, ustane i propusti mladu ženu. Bio je iznenađen vidjevši da je Kineskinja.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Hvala! - rekla je na sperancijskom jeziku, ali s neobičnim naglaskom.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Gospođica Čeng Li! - predstavi je muškarac, a zatim se zagleda u Tomislava.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Vidim da ne znate kamo biste me smjestili u svom sjećanju, a ja, kao što vidite znam podosta o vama. Vi ste stručnjak, mikrobiolog. Čitao sam i neke vaše članke...</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Tomislav odšuti jer nije znao što bi odgovorio.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Mi smo iz istog zavičaja, selo do sela! Vi ste iz nekad bogate Šenice, a ja iz siromašnog Punktovca. Mi smo tada odlazili u vaše selo na ispomoć kao sezonska radna snaga... Moji roditelji, moja starija braća, sestre i ja radili smo na vašem imanju...</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Tomislava sjećanje odjednom odvede u dane djetinjstva. Pamtio je dobro obitelj sa sedmero male, polugole i musave djece. Svi su oni, od najmanjega do najvećega, radili u polju. Dolazili su gladni i bosi. Tomislavovi su ih roditelji plaćali u naturi. Radili bi od zore do mraka za nekoliko košara kukuruza i besplatan obrok. A poneki stari kaput ili iznošene sandalice za djecu primali su sa suzama zahvalnicama u očima. Za njih je to bilo nedostižno bogatstvo. Gledao je sada ovoga elegantnog čovjeka pred sobom i pokušavao u njemu otkriti crte nekoga od onih dječjih lica koja su nekad u njemu izazivala sućut.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Tomislav je imao sretno djetinjstvo. Njegovi roditelji nisu bili bogati, ali imali su vlastitu kuću i polja. Za tadašnje prilike stajali su prilično dobro. A Punktovčani nisu imali ništa osim svoje dvije ruke i žarke želje da prežive. Za njih su posebno duge i teške bile zime. Gledajući svu tu mnogobrojnu djecu, seljaci u Šenici su se pitali kako će svi oni završiti. Kako će izgledati njihov život za petnaest, dvadeset ili trideset godina?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Gospodine Sviliću, čime se danas bavite? - upita Tomislav.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Ja sam bankar!... Zapravo, samo sam jedan od direktora!... Moja banka je glavni sponzor i za sve ovo što vidite!...</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- A biste li dali potporu i za znanstvena istraživanja? - sine odjednom Tomislavu.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Vaša? - upita čovjek. - Zašto ne?... Evo vam moja posjetnica. Dođite jednom u moj ured na kavu, pa ćemo vidjeti što se može učiniti!... Ali, molim vas, ne odmah jer odlazim službeno na mjesec dana u Kinu!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Tomislav pogleda vizitku. Na njoj je bio logotip jedne od najbogatijih banaka u Speranciji. I najmoćnijih. Znatiželja ga je počela progoniti i zato je upitao:</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- A vaša braća i sestre, gospodine Sviliću, što je s njima?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Svi su oni danas situirani ljudi. Jedna mi je sestra profesorica ovdje u Agronu, jedan brat je automehaničar, drugi ima malo poduzeće. Raštrkani smo na svim stranama, ali smo u vezi. Najstariji brat je ostao s roditeljima u Punktovcu. Hej, da nas vidite kad se okupimo! Prošle godine nas je bilo sedamdeset i troje, s djecom i unučadi. Ali, ni Punktovec više nije što je bio. Danas tamo imaju moderne kuće i traktore.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»A Šenica!« pomisli Tomislav pun žalosti. Šenica je nekad bilo najbogatije i najnaprednije selo u okolici. Ali, tamo je vladao nepisani zakon da svaka obitelj smije imati samo jedno dijete. Žena koja bi se drznula roditi drugo dijete bila bi izvrgnuta javnoj sramoti. Zato je danas Šenica bez stanovnika. Svaka druga ili treća kuća je prazna, a u ostalima samo još poneki starac, sam kao ukleta sablast čeka svoju posljednju uru. Kakav preokret! Sad je Šenica siromašna a Punktovec moderno mjesto koje više sliči na gradić. Povijest se osvetila Šenici jer je prezrela djecu. Tomislav i nehotice pomisli: Ne prijeti li cijeloj Speranciji takva sudbina? Hoće li se to dogoditi i cijeloj njegovoj zemlji? Tomislav je, naime, puno putovao zemljom, a svuda je bila ista slika. Mogao si voziti kilometrima a da nisi sreo ni starca, ni djeteta. Nemaš koga pitati za put. Već ga je duže vrijeme progonio osjećaj da njegova lijepa domovina postaje pustinja. Može li Sperancija opstati bez ljudi? Tko će je braniti i voljeti? Zašto vodeći ljudi u Speranciji o tome šute? Zašto ne dižu uzbunu? Vole li oni ovu zemlju?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Bankar Svilić se nagne prema Tomislavu i prekine njegove misli, blagim glasom:</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Nešto bih bas zamolio. Ova mlada dama treba partnera za ples a ja za to nisam stvoren. Ne bih želio da se osjeća manje vrijednom od ovdašnjih žena!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Tomislav pogleda Kineskinju. Imala je čist i bezazlen pogled. Pročitao je čak blago ohrabrenje u njezinim očima ili mu se tako samo činilo.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Čeng Li voli plesati! - naglasi bankar Svilić. - I ona je liječnica kao većina ovdje prisutnih!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Tog trena orkestar zasvira engleski valcer. Čeng Li bez oklijevanja prihvati ponuđenu ruku i pođe s Tomislavom prema plesnom podiju. Ali, odmah se uzvrpolji:</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Gospodine, ovo je engleski valcer, a mi nismo u ritmu!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Nakon nekoliko trenutaka ona se još jednom pobuni:</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Opet nismo u ritmu!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Čeng Li je prosvjedovala tako dugo dok se Tomislav nije potpuno usredotočio na ritam. Kad je napokon uspio, osjetio je zadovoljstvo. Sad je to bio engleski valcer.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Tomislav odjednom shvati. Razlika između stranaca i domaćih je u tome što stranci uzimaju pravila ozbiljno. Ako orkestar svira engleski valcer, onda oni plešu engleski valcer. I tu nema mjesta nikakvoj improvizaciji. A u Speranciji netko može biti visoki državni službenik a da nema pojma o struci. I onda on improvizira kao da tobože radi po pravilima struke. Eto, kad bih ja sad plesao s jednom od domaćih žena ili djevojaka, mi bismo mogli improvizirati i bio bi to neki ples. Ali, ovoj Kineskinji to nije samo neki ples. Ona želi da to bude ono što jest. I Tomislav se zadivi. Dakle, i od drugih se naroda može nešto o sebi naučiti! Počeo je još bolje paziti na ritam i ona mu se odmah zahvalno nasmiješi. I nije se prestala smiješiti sve do kraja. On pomisli: »Bože, upravo sam naučio kako je velika i lijepa stvar kad je netko s tobom ljubazan!«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">U pauzi između dva plesa Čengi Li reče:</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Bila sam s gospodinom Svilićem u vašem rodnom kraju! Divna zemlja, krasni ljudi! Ali...</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Ali...? - iznenadi se Tomislav. -Nešto vam se nije svidjelo?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Jedno ne razumijem. Svi seljaci tamo blizu sela imaju vinograde i u njima vikendicu!... Znate, vi Sperančani kažete da niste baš bogati, a desetak kilometara od svoje kuće gradite još jednu isto tako veliku kuću u kojoj nitko ne živi!... Zašto?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Tomislav je bio zatečen načinom njezina razmišljanja. Ali, je li joj mogao odgovoriti da seljaci te kuće grade samo zato da bi se jedni pred drugima napravili važni?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Kad se vratio kući, zatekao je svoje dvije kćerke u svađi s majkom. Bile su nezadovoljne novcem koji su dobile za novu odjeću i kozmetiku. Planuo je.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Stid vas bilo!... Stid vas bilo!... Ormari su vam puni robe, a iz ormarića u kupaonici ispadaju kreme i maskare ako se vrata prenaglo otvore!... Stidite se!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Njegove se kćerke pogledaju iznenađene tonom njegovih riječi i oštrinom pogleda kojim ih je šibao.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Smiri se, što ti je!?... Zar ne vidiš kako si staromodan?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Vidim, a vidio sam danas i jednu Kineskinju koja je došla na svečani liječnički banket u jednostavnoj haljini kakvu vi ne biste obukle ni na ulicu. A ipak je ona liječnica u jednoj stranoj zemlji!... U ovoj se kući izgubila skromnost!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Kakva skromnost?... Tata, gdje ti živiš!?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Gdje ja živim?... To se i ja pitam danas cijeloga dana!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Njihovu prepirku prekine telefonska zvonjava. Tomislav podigne slušalicu.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">- Halo, Ivane!... Da?... Da?.. I ja!... Kada?... Bit ću tamo!</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Imamo li pravo na istinu o Titu?</hi>
</p>
<p>U dnevniku <hi rend="bold">Glas Slavonije </hi>kolumnist <hi rend="bold">Tihomir Dujmović </hi>piše o rušenju Titova spomenika u Kumrovcu te ističe: <hi rend="italic">Da je rušenje spomenika anno Domini 2004. anticivilizacijski čin, da se radi o divljaštvu par excellence, da su spomenik i dinamit dva potpuno suprotna pojma i da se povijest više ne piše rušenjem spomenika to je valjda svima jasno. Sve to dakako vrijedi i glede nedavnog rušenja spomenika Josipu Brozu Titu u Kumrovcu i u tom smislu valja se pridružiti brojnim osudama tog događaja. Osudama da se dinamitom pod spomenik piše povijest! No, u istom dahu valja reći da se tko zna koji put kroz ovakve osude piše povijest kakva se nije dogodila, otvoreno se zapravo laže i o povijesti i o ulozi Tita u toj povijesti i uporno se ignorira mogućnost da netko drugi, a ne notorna ekstremna desnica stoji iza ovakvih barbarskih poteza. To se zove klasična manipulacija. Jer, kad aktualni hrvatski predsjednik Mesić kaže da mu je čudno što se u Hrvatskoj ruši spomenik onome koji je zaslužan za to što danas imamo hrvatsku državu, onda je to doista klasičan primjer povijesne manipulacije, krivotvorine i povijesne neistine. Mi, naime, po Titu nikada ne bismo imali državu i kako ne bismo imali tu nikakvih dilema, Tito je sam eksplicitno rekao da će prije Sava teći uzvodno negoli će Hrvati dobiti državu. Sve što je radio bilo je protiv afirmacije hrvatske, a za afirmaciju jugoslavenske države. To što je Tito bio čelnik antifašističkog pokreta u Drugom svjetskom ratu je jedno i neosporno, a sve što je radio od 1945. do svoje smrti to je nešto posve drugo.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">I dok se povijesna istina o tome što se događalo od 1945. do 1990. ne napiše, ove rasprave neće prestati.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Naravno da su i Mesić i Račan već mogli pozvati Hrvatsku akademiju, Maticu i sve te naše silne povijesne institute da počnu pisati povijest tih godina, ali oni to ne rade jer znaju da nakon temeljito analizirane povijesti ne bi mogli izvaliti ono što je ovom prigodom izvalio Mesić. U jednoj temeljito pisanoj povijesti mi bismo vidjeli i drugu stranu medalje. Do kuda se u tom ludilu glorifikacije jednog diktatora ide najbolje svjedoči rečenica novinara Novog lista, Branka Mijića, koji je ustvrdio da »je za tragediju Bleiburga Pavelić kriv koliko i partizani«. Ta izjava pretpostavlja da je pokolj na Bleiburgu gotovo razumljiv, ona znači da je krvožednost partizana na Bleiburgu samorazumljiva i siguran sam da kolega Mijić nikada ovu rečenicu ne bi napisao glede nekog ratnog zločina u Domovinskom ratu. Ali, kad se radi o Titu, tu vrijede posebna pravila! (...) U Titovo vrijeme niste smjeli pjevati hrvatsku himnu naglas da bi nam danas Mesić pričao da je baš taj Tito zaslužan što imamo hrvatsku državu! Osim toga, unatoč činjenici da smo na suđenju Miloševiću jasno i glasno čuli iskaz jednog agenta KOS-a kako je KOS postavio dinamit pred Židovsku općinu u Zagrebu 1991. i unatoč ranijim spekulacijama da to nije bila jedina akcija tog tipa, unatoč činjenici da Šime Lučin nikada nije otkrio tko je ubojica Milana Levara ni tko je postavio eksploziv pod partizanski spomenik na Mirogoju, unatoč dakle podjednakoj mogućnosti da su i ovaj put Udba ili KOS organizirali akciju, o toj se opciji uopće ne govori. Kako to da kad god Hrvatska krene s Balkana, bilo to 1991. kad stvaramo državu ili 2001. kada krećemo prema Uniji, uvijek se pojave slične bombaške akcije? Mogućnost da je tu svaki put umiješana ekstremna desnica ravna je mogućnosti da svaki put to rade Udba ili KOS! Zanimljivo da su našoj ljevici uvijek krivi desničari za takvo nešto!</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Medijski djelatnici - kasta nedodirljivih!?</hi>
</p>
<p>Predsjednik Hrvatskoga sabora <hi rend="bold">Vladimir Šeks </hi>u razgovoru za tjednik <hi rend="bold">Fokus </hi>među ostalim temama govorio je i o medijima te istaknuo: <hi rend="italic">Znatan dio hrvatskih medija su uistinu dosegli onu razinu koja je opasna za demokraciju jer se ponašaju kao nedodirljiva kasta. Oni stvaraju novu stvarnost, virtualnu stvarnost, koja je irealna i nepostojeća. Oni tako postaju ne izraz javnoga mišljenja, nego se nameću kao javno mišljenje. Oni nastoje kreirati i voditi politiku. Ali opet s pozicije da svaki kritički odgovor napadnu organiziranom i povezanom baražnom vatrom. Neki mediji danas ljude dižu i ruše. Diskvalificiraju ih. Javno im sude i to bez profesionalne etike i objektivnosti istraživačkoga novinarstva. Zapravo se ponašaju kao nadvlast. U tom, uglavnom monopoliziranom, medijskom prostoru to je vrlo opasno za razvoj demokracije. Ta nova irealna stvarnost koja se konstruira daje potpuno izopačenu sliku o stvarnome životu Hrvatske. Zato smo mi obasipani raznim destruktivnim konstrukcijama te njihove takve irealne stvarnosti. Jadna bi bila Hrvatska da je uistinu onakva kakvom je oni prikazuju. Kad bi mediji bili odraz stvarnoga života u Hrvatskoj, tada bi hrvatska stvarnost bila vrlo tmurna, a budućnost vrlo pesimistična. Onda bi to bila Hrvatska bez nade. Bila bi to Hrvatska beznađa. (...) Crkvu se nastoji prikazati kao organizaciju koja se nedopušteno miješa u društvene tijekove te da se bavi sama sobom, tj. materijalnim probicima itd. Sve te radnje imaju za cilj poljuljati povjerenje hrvatskih građana u cjelokupni hrvatski sustav. Sve je to prodor jednoga destruktivno anarhičnoga svjetonazora koji u sebi nosi nihilizam, destrukciju svih socijalnih vrijednosti na kojima se temelji ustavni poredak.</hi>
</p>
<p>Ispričavamo se kolumnistu »Glasa Slavonije« <hi rend="bold">Ivici Šoli </hi>što je u GK 52/2004. u rubrici »Iz tiska« (str. 47) pogreškom napisano <hi rend="italic">francuski tjednik »La Croix«, </hi>umjesto <hi rend="bold">dnevnik</hi>, dok autor u svojemu tekstu ispravno piše o »La Croixu« kao dnevniku.</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">osvrti</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Zašto pisati Katolička Crkva velikim početnim slovima?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Čitajući u božićnom trobroju »Vjesnika« intervju sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, veoma mi je zasmetalo nedosljedno pisanje pojma Crkva koje je dijelom pisan velikim početnim a dijelom malim slovom. Tako naprimjer govoreći o Ustavu Europske unije kardinal Bozanić kaže: »U njemu se izričito spominje crkva kao institucija koja nije stavljena u isti položaj s ostalim udrugama civilnoga društva«, misleći pri tome na Katoličku Crkvu, a »Vjesnikovi« lektori u tom apsolutno nedvojbenom kontekstu umjesto velikim početnim slovom pišu pojam Crkve malim početnim slovom.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Nije riječ o nekom cjepidlačarenju, a i navedeni primjer iz »Vjesnika« samo je ilustracija onoga što se veoma često događa u pisanju medija, katkad čak i crkvenih, pojma Crkve. Poznato je da se po odredbi hrvatskoga pravopisa ustanove s nazivom složenim od više riječi pišu samo s početnim velikim slovom prve riječi. Također je poznato da po odredbi toga istoga pravopisa kad se za točno određenu ustanovu uzima umjesto cjelovitoga naziva druga riječ da se ona onda obvezno piše velikim slovom. Naprimjer kad se umjesto cijelog naziva Hrvatski sabor upotrijebi samo druga riječ Sabor, onda se ona obvezno piše velikim slovom. Tako bi bilo obvezno postupati i s pojmom Katolička crkva odnosno Crkva, no to se ne poštuje.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Svjesni takve činjenice određeni krugovi iz Katoličke Crkve zalažu se da se kao svjesna konvencija pri pisanju Katoličke Crkve odstupi od pravopisne odredbe te se obje riječi pišu velikim početnim slovom. Takvu praksu već više do 40 godina primjenjuje »Glas Koncila«, a i mnogi drugi u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Da je takva konvencija doista potrebna i da Katoličku Crkvu treba pisati obje riječi velikim početnim slovom radi jasnoće i preciznosti pokazuje npr. sljedeća rečenica: »Katolička crkva doživjela je u ratu teško stradanje.« Ta rečenica može značiti da je teško stradala neka katolička crkva - građevina, a može - ako se ne prihvati konvencija - značiti da je stradala katolička zajednica. Svaka bi dvojba i nejasnoća otpala da je napisano »Katolička Crkva doživjela je u ratu teško stradanje« jer bi taj izričaj i velika slova jasno označio da je riječ o stradaju katoličke zajednice, a ne neke građevine.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">U spomenutom intervjuu također se kaže, odnosno napisano je: »Za crkve i vjerske zajednice osobito je važan članak I-52.« Riječ »crkve« u tom kontekstu znači isključivo Crkve pa bi to i po važećem pravopisu trebalo biti očitovano pisanjem riječi početnim velikim slovom. No, i pisanje riječi Crkva u pluralu, kad se to odnosi na više samostalnih crkvenih zajednica, bilo bi jasnije kad bi bila prihvaćena konvencija da se svaka samostalna crkvena zajednica piše velikim početnim slovima prva riječ u nazivu i pojam Crkva te bi se pisalo: Katolička Crkva, Evangelička Crkva, Baptistička Crkva ili Srpska pravoslavna Crkva i slično. </hi>
<hi rend="bold">(m)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Još o »tabu-temama« hrvatske historiografije</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">U Glasu Koncila rado čitam članke Stipana Bunjevca (jednako tako i gđe Đurđice Lieb) koji nas istinom upozorava da ne zaboravimo našu nedavnu prošlost koju su nam proteklih godina krivo prikazivali, a pokušavaju nam je neki i danas zamagljivati. Tako sam s užitkom pročitao i posljednji Bunjevčev članak u dva nastavka (GK br. 50, 51). Budući da i mene zanimaju slične teme, pa povremeno o njima pišem, pokušat ću ovim pismom na neki način dopuniti Bunjevčev članak s mojim saznanjima o toj temi.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Stipan Bunjevac piše da su za NDH postojala načela protiv pljačke, protiv etičke, vjerske ili klasne nesnošljivosti kao i protiv ubijanja bez dokazane krivnje sudskim putem. Postoje prigovori, što i on priznaje, da se to u praksi nije dosljedno primjenjivalo, ali jednako navodi primjere kažnjavanja onih koji su se ogriješili o navedena načela.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Navest ću ovdje primjer, kojemu sam ja bio neposredni svjedok, o kažnjavanju počinitelja zločina iz vlastitih redova. Bilo je to u jesen 1942. godine. Stanovao sam kao đak u Đačkom domu u Donjem Miholjcu koji su vodili redovnici salezijanci. U mjestu je bilo nešto policije i vojske i oko 20 mladih ustaša. Često smo ih gledali kako stupaju pored našega doma. Bili su simpatični i, koliko smo znali, nisu još bili ni u jednoj akciji niti su bilo kome učinili i najmanju nepravdu. Jednoga su dana kamionom krenuli u pravcu sela Gložđa gdje su ih dočekali četnici ili partizani i sve ih pobili. Tek te jeseni počelo se govoriti i o partizanima, a dotada samo o četnicima, s tim da su isti protivnici NDH samo promijenili kape. Pokopani su na miholjačkom groblju pored našega doma, pa smo i mi domari bili na sprovodu. Sjećam se poredanih 18 ljesova. Sav narod, koliko smo vidjeli, osuđivao je ubojice hrvatskih mladića koji nisu nikome učinili nikakva zla.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">U isto vrijeme dobivam od kuće pismo, iz požeškog kraja, u kojem mi javljaju da su početkom listopada te 1942. godine četnici i partizani zauzeli najljepše i najbogatije selo između Požege i Pakraca - Španovicu. Selo su opljačkali i zapalili a žiteljstvo protjerali s tim da su u dva dana pobili u selu oko 150 civilnih osoba od djeteta do starca. Ubijanje se nastavlja (pa će kasnije na spomeniku biti upisano bez suda ubijenih 400 Španovčana). Za ubijanja nevinih od strane četnika i partizana nije nikada nitko odgovarao.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">A sada suprotan slučaj, kojim želim dopuniti pisca Bunjevca. Tih jesenskih dana 1942. godine došla su u Donji Miholjac dvojica ustaša iz nedalekog Drenovca, gdje izgleda nisu navikli na vojnu stegu.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Nakon što su izišli iz jednog lokala u Kolodvorskoj ulici, u kojem su vjerojatno nešto popili, opaze na vrhu vatrogasnog tornja dvojicu dječaka. Jedan od ustaša kaže drugomu: Hajde da se kladimo da ću jednoga od njih skinuti. Podigne šmajser i ubije jednoga dječaka. Cijeli se Miholjac zgrozio nad tim činom. Nakon nekoliko dana došao je u Donji Miholjac prijeki sud i ubojicu osudio na smrt. Ubojica se žali, pa na kraju i poglavniku Paveliću. Iz Zagreba je stigao odgovor: Ako je ustaša ubio dječaka bez ikakva razloga, nema pomilovanja. Presuda se ima izvršiti. Na mjestu gdje je izvršavana sudska presuda o strijeljanju bile su postrojene sve donjomiholjačke vojne postrojbe: ustaše, domobrani, oružnici i financi. Održan im je govor u kojem je rečeno da će se tako svakom dogoditi tko se ne bude držao vojnih pravila i vojne stege. Naš ispovjednik iz Đačkog doma Jakob Žalar, salezijanac, ispovjedio je ustašu prije strijeljanja i bio uz njega do kraja izvršene kazne. Žalar nam je pripovijedao da tako iskrene i pokajničke ispovijedi nije doživio u svome svećeničkom životu.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Navest ću još jedan slučaj kažnjavanja izvršitelja zločina. Početkom listopada, iste te 1942. godine, upravitelj jasenovačkog logora sa svojim ustašama upao je u selo Crkveni Bok i još dva srpska sela u okolici Sunje i sve žiteljstvo tih sela, njih oko 2000, odveo u logor. Augustin Kralj, župnik iz Sunje, odmah je pošao do nadbiskupa Alojzija Stepinca moleći ga za intervenciju jer se radi o Srbima prijelaznicima na katoličku vjeru.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Napisao je i pismo Anti Paveliću. (Pismo je Viktor Novak objavio u svojoj knjizi »Magnum crimen«.) Intervencija je potpuno uspjela i za desetak dana svi su oni iz logora vraćeni svojim kućama. Međutim, upravitelj logora je zbog toga čina, ili zločina, kažnjen tako da je smijenjen s dužnosti upravitelja, a proveo je jedno vrijeme i u zatvoru. Svjedočanstvo o tom događaju opisao je u veljači 1988. u sisačkom tjedniku »Jedinstvo« svjedok, i zapravo sudionik tih događaja, moj dobri znanac, Srbin Savo Skrobo.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Zar nije već došlo vrijeme da se prestane s neistinama (lažima) i da se počne pisati puna istina o našoj nedavnoj prošlosti?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Lojzo Buturac, </hi>Sisak</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Primitivni atavizam društvene elite</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Začudo, u Zagrebu su upravo intelektualci ti koji imaju više djece, natprosječni i genijalni češće dolaze iz brojnih obitelji (kardinal Kuharić je 13. dijete, Matija Vlačić Ilirik imao ih je 17, zatim glazbenička obitelj Bach, Ruđer Bošković i braća...). Ali kad i ne bi bili, zar bi takvu djecu trebalo ostaviti u mraku elektroničke nepismenosti. Jer kad već nemaju za kruh, što će siromašnoj djeci čokolada?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">U ponedjeljak 20. prosinca 2004. godine u prostorijama još nedovršenoga pastoralnog centra na Malešnici započeli su djelatnici Ministarstva za obitelj s božićnom donacijom osobnih računala za obitelji s osmero i više djece. Članovi Udruge brojnih obitelji »Alojzije Stepinac« dočekali su ih s radošću i zahvalnošću. Uime ministarstva pozdravila ih je Zdenka Ninić zaželjevši im sretan Božić i uspješnu nadolazeću godinu, čemu će sigurno pridonijeti i donacija. Predsjednica udruge Nedjeljka Golubić uzvratila je istim željama u nadi da će takve udruge društvo doživljavati sve pozitivnije, a računala utjecati na kvalitetu obrazovanja njihove djece.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Ta vijest bila bi po sebi sasvim obična i gotovo neprimjetna da se sve to ne odvija u ozračju političkih podvala, što opet ne bi po sebi bilo vrijedno spomena da u žaru takve borbe ne dolazi do neprimjerenih i nekontroliranih izjava na račun i onako marginaliziranih ljudi kakve su brojne obitelji. Nevjerojatno je kako neki ljudi, bez imalo upućenosti u pravila lijepog ponašanja, dozvoljavaju sebi ponižavajuće poredbe. Tako izvjesni Damir Hoyka u »Jutarnjem listu« od 12. prosinca 2004. godine uspoređuje one obitelji koje rađaju više djece (a da im, kao on, kod toga nisu u mogućnosti dati »kvalitetnu naobrazbu«) s »krokodilskim razmnožavanjem«. U tom društvenom trućanju saborska zastupnica Milanka Opačić, protivi se »rađanju sirotinje« (a tko čini sirotinju sirotinjom doli oni koji imaju visoke plaće na teret poreznih obveznika?!). Ona smatra »nakaradnim organizirati akciju za donaciju računala obiteljima s osmero i više djece kada oni žive u uvjetima gdje nema struje ni vode«. Kao da ona koja je tako dugo u saborskim klupama ne bi bila odgovorna što neki nemaju struje i vode. A koliko ja znam, to jednako nedostaje siromašnim obiteljima s dvoje djece kao i s desetoro. Sve to ona spominje unutar vlastitog zalaganja za kvalitetu školstva. Pa kad već nemate standarda, ne treba vam ni kvalitetnija izobrazba. Utopljenika treba veslom po glavi.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Takvim stavovima izlazi na vidjelo da se brojne obitelji smatraju odgojno zapuštenim i primitivnim društvenim slojem. Začudo, u Zagrebu su upravo intelektualci ti koji imaju više djece, natprosječni i genijalni češće dolaze iz brojnih obitelji (kardinal Kuharić je 13. dijete, Matija Vlačić Ilirik imao ih je 17, zatim glazbenička obitelj Bach, Ruđer Bošković i braća...). Ali kad i ne bi bili, zar bi takvu djecu trebalo ostaviti u mraku elektroničke nepismenosti. Jer kad već nemaju za kruh, što će siromašnoj djeci čokolada? Siromasima dakle ništa drugo ne češće dolaze iz brojnih obitelji (kardinal Kuharić je 13. dijete, Matija Vlačić Ilirik imao ih je 17, zatim glazbenička obitelj Bach, Ruđer Bošković i braća...). Ali kad i ne bi bili, zar bi takvu djecu trebalo ostaviti u mraku elektroničke nepismenosti. Jer kad već nemaju za kruh, što će siromašnoj djeci čokolada? Siromasima dakle ništa drugo ne</hi> <hi rend="italic">treba dok su siromašni, a da bi to prestali biti, tu društvo nema nikakve odgovornosti. Po logici takvih ljudi trebalo bi ih pretvoriti u šudru, ograničiti ih na razinu radne snage za najniže poslove... ili pak izmisliti neki novi »križni put« i »Bleiburg« na toj hrvatskoj vjetrometini, da ih se riješimo kao biblijski bogataš Lazara. Nije li jedan soc-ministar za kulturu svojedobno govorio da brojnu djecu imaju samo nacionalisti i klerikalci, pa se stoga treba bojati te subverzivne djelatnosti »krokodilskog razmnožavanja«.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Naravno, taj stav zauzet je tek da bi gospođa Opačić kritizirala Jadranku Kosor. I ja bih se pridružio takvoj kritici kad bi Milanka Opačić radila nešto korisnije i pametnije. Neka mi oprosti ako sam previdio njezinu korisnu društvenu djelatnost, koju inače s pravom od nje očekujem jer njezina stranka nosi socijalnu atribuciju. Nepotvrđenu za vladavine te stranke.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Da se vratimo obiteljima s brojnom djecom. Što ako takve obitelji, inače navikle na žrtvu, radije pregrme standard u korist kvalitetnog obrazovanja?! To društvenoj eliti koja si uvijek ugađa ne može pasti na pamet. Napokon, nisu li mnogi velikani znanosti i duha poniknuli u socijalno oskudnim sredinama i među brojnim obiteljima, a da su kod toga dali svijetu mnogo više od onih koji ishitrenu mudrost za saborskim klupama ili u javnim medijima naplaćuju odveć velikim honorarima.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Usput budi rečeno, ne stvaraju li nove vrijednosti upravo siromašni članovi brojnih obitelji od kojih će gotovo svatko podići svoj životni prostor, plaćajući državi porez, dok jedinci nasljeđuju i rasiplju čak i ono što im ne pripada jer su navikli na standard s velikim apetitom.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">To su samo neka razmišljanja nastala pod neposrednim dojmom vrednovanja brojnih obitelji koje podnose žrtve za budućnost našeg naroda. Tko to ne vidi, može li se smatrati prijateljem hrvatskog naroda?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Oni koji stoje na pozornici društvenih događanja trebali bi misliti što govore jer su odgovorni pred publikom. Zbog istog razloga moraju znati prihvaćati i kritiku kao javni djelatnici. Iako s malo gorčine, ovaj osvrt nije zlonamjeran. Obitelji pak s brojnom djecom znaju biti zahvalne. To su članovi UBO »Alojzije Stepinac« izrazili zaprimajući osobna računala. Djeca će zasigurno informatički biti pismenija, i danas-sutra korisniji od onih javnih djelatnika koji bi, zbog svoje neučinkovitosti (povijesne, društvene, moralne, a možda i osobne), trebali biti tiši i obazriviji prema onima koji pridonose zajedničkoj blagajni, a rijetko kad imaju od nje korist. Treba se naviknuti na činjenicu da siromašni imaju svoj ponos i da duhovno nipošto nisu inferiorni.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Mirko Ivanjek</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">»Crkva je nezadovoljna socijalnom i gospodarskom politikom«</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Crkva u Brazilu sve češće i jače kritizira socijalnu i gospodarsku politiku koju provodi predsjednik Brazila. U zemlji je poraslo nasilje i vlada ozračje neodgovornosti i bezakonje. Javlja se Crkva po biskupu Tomasu Balduinu, kao i nadbiskupu Sao Paula u miru kardinalu Everistu Arnsu. Što je uzrok korupcija i pohlepa, ne samo tajkuna već i onih na vlasti koji donose krive zakone u korist pojedinaca i grupa. A ne na dobro većine i onih koji su sve ugroženiji, a to su seljaci i radnici. U Brazilu ima i savjesnih te podnose ostavke svom predsjedniku ne podržavajući takvu politiku. Seljaci su se nadali lakšem pristupu obradivoj zemlji. Brazil ostaje rekorder s najnepravednijom podjelom zemlje u svijetu, a to jest da 20% stanovništva posjeduje 90% obradive zemlje. To je iznijeto u članku u GK (broj 50, od 12. prosinca 2004). Moje je pismo i osvrt na članak, koji prikazuje stanje u Brazilu, a izvješćuje Kathpress.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Zvona zvone ne samo u Brazilu već u Europi i cijelim svijetom. Pitam se što je i kako je to u Hrvatskoj (Slavonija, Srijem i Baranja). Je li je to poznato javnosti, a time Katoličkoj Crkvi u Hrvata. Koliko pratim informiranost, to je vrlo malo ili ništa. Ispada da je to problem samo seljaka na selu, koji su najslabija karika u lancu upravljanja i vođenja strategije. Seljak je prepušten sam sebi, a nadao se da će za njega sve dobro odraditi oni koji se deklarativno izjašnjavaju da su na usluzi naroda. Narod im je izglasao povjerenje ili pak ima povjerenje u institucije koje bi trebale služiti na korist širem sloju, a to su u prvom redu seljaci i radnici. Seljak tako razmišlja i nada se. Ali tako već više od 10 godina. No zakoni koji se donose nisu povoljni za običnog seljaka na selu, jer zemlja je u posjedu tajkuna, a prodaja ide slabo s previsokom cijenom. Seljak je propadao sustavno kroz ovih 10-ak i više godina. On je sada najslabiji unazad nekoliko desetljeća. Znaju li to oni koji vode brigu o tom seljaku? Radi se ovdje o poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, koje je izgubilo vlasnika-seljaka na poznate nam metode od g. 1945. pa nadalje. Hrvatskom zemljom uvijek je netko gospodario, a najmanje seljak u povijesti Hrvatske kome ta zemlja i pripada po Božjem i naravnom zakonu. Sada je seljak ucijenjen s visokom cijenom da otkupi zemlju svojih djedova. Tu istu hrvatsku grudu dijelili su razni osvajači (Turci, austrougarski grofovi, srpski dragovoljci) a zatim oduzeli sluge komunističkoga režima Moskve i Beograda. Danas, kad je zemlja oslobođena u krvi, ranama i životima hrvatskih branitelja, taj isti branitelj-seljak tu zemlju treba skupo platiti i sebe osuditi unaprijed na propast, jer cijena i otplata anuiteta je 2000 kn godišnje po hektaru, time da je u pitanju početna cijena. A po cijeni koju se može postići na natječaju, onda je to dvostruko. Zna li netko od odgovornih koliki je prihod od usjeva po hektaru. Takav je način prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. U Hrvatskoj će 90% poljoprivrednog zemljišta otići u vlasništvo, ne 20% stanovništva kao u Brazilu, nego znatno manje. Naprimjer u KO Marijanci-Kunišinci, Osječko-baranjska županija, gdje se i ja nalazim, to će biti u rukama 5-7 osoba, ne 5% ili 7%. Tim ćemo primjerom srušiti Brazil s rekordne ljestvice najnepravednijom podjelom zemlje u svijetu. Odgovorni u društvu koje se zove suverena Republika Hrvatska, imate li savjesti još uvijek govoriti kako ste u službi hrvatskog naroda koga je član i taj seljak. Pokazalo se u ovih 15 godina da to niste, ali to pišem da čuje Katolička Crkva u Hrvata, te na primjeru Brazila zauzme svoj stav i pomogne hrvatskom seljaku.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">Šimo Markser</hi>, Marijanci, tajnik Stožera za obranu interesa obiteljskih gospodarstava Slavonije i Baranje</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">HHO-ova nagrada? Hvala, bolje ne!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Javljam se s malim zakašnjenjem povodom prošlogodišnjeg Dana ljudskih prava, jer se u vašem listu niste osvrnuli, barem koliko je meni poznato, na njega, i na nagrade Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava. Kao što je poznato, sredinom prosinca HHO je tim povodom dodijelio tri godišnje nagrade za poseban doprinos i zaštitu ljudskih prava. Tako su nagrade dobili gradonačelnik Hrvatske Kostajnice Davor Govorčinović, novinarka Helena Puljiz i novinar Feral Tribunea Luka Brailo. Potonjem je nagrada dodijeljena za doprinos u zaštiti ljudskih prava na području medijskog djelovanja, kako je to stajalo u obrazloženju HHO-a. Nekoliko je medija prenijelo i mišljenje te profesionalne udruge za zaštitu ljudskih prava kako »uz najbolju volju među članovima vjerskih zajednica nisu mogli pronaći osobu koja bi nagradu zaslužila«. Tako po HHO-u prošle godine niti jedan vjernik bilo koje vjerske zajednice nije pridonio širenju vjerske snošljivosti, tolerantnosti, suživota i sl. Neću govoriti koliko je ta tvrdnja besmislena, ne samo spram Katoličke Crkve nego i prema drugima (nije li se među samozatajnim i djelotvornim vjernicima, koji nastoje širiti pozitivno ozračje u međuljudskim odnosima istaknuo npr. zagrebački rabin koji je kao Židov došao u Hrvatsku, trudi se naučiti hrvatski jezik, svojim istupima u javnosti djeluje vrlo odmjereno i dr.).</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Ipak, kao katolik izražavam zahvalu HHO-u i zadovoljstvo što ni jednom katoličkom vjerniku nije dodijelio svoju nagradu. Naime, prilično bih se jadno osjećao da je bilo koji katolički klerik ili laik primao nagradu i stajao pored novinara čije novine redovito donose najprizemnija vrijeđanja vjerskih osjećaja i svetinja. Dopustite mi samo jedan u mnoštvu primjera. Svojedobno je u »Feralu« objavljena pjesma »Rađa se novo bratstvo i jedinstvo«, koja donosi i ove stihove:</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">»U tebi se u zlosritno vrime, oplodilo junačko nam sime. U tebi ga Bog smistija pravo, da se rodi živo i zdravo. Iz te Božje simenove radnje, bez jalove seksualne radnje, utravanjem Božjeg srednjeg prsta, začela se dva momčića čvrsta.« Kojim pravom i u ime koga ili čega u Hrvatskoj netko ima pravo pljuvati po nečijim, u ovome slučaju vjerskim, vrijednostima? Je li barem jedanput HHO izišao u javnost s osudom gaženja ljudskih prava vjernika?</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Zato bih zaključio: HHO-ova <corr sic="nagrda?">nagrada?</corr>nagrada? Hvala, bolje ne!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">S. K., </hi>Zagreb</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">Ljubaznost riječi</hi>
</p>
<p>Danas se govori kao nikada prije. Preko ljudskih glava kotrlja se lavina praznih riječi. Svatko želi govoriti. Svatko želi dati oduška svome srcu. Svatko traži pravo da govori. Ali malo njih ima što reći. Jer malo njih se trudi primiti iscrpnu informaciju. Malo njih podnosi tišinu razmišljanja. I jedva je tko spreman staviti se u kožu drugoga.</p>
<p>Prihvati da je drugi drugačiji, da drugačije razmišlja, drugačije djeluje, drugačije osjeća, drugačije razgovara. Budi oprezan u svojem govorenju. Riječi su moćno oružje koje može nanijeti mnogo nesreće. Ne pljuj ni po kome svojim jezikom i svojim neobuzdanim ustima, nikoga ne prikraćuj i ne ponižavaj. Gruba riječ, oštra riječ - to može jako raniti, povrijediti, dugo u srcu boljeti i ostaviti ožiljke.</p>
<p>
<hi rend="italic">Gospodine, pomozi mi<lb/>zauzdati jezik</hi>
<lb/>
<hi rend="italic">sve dok ne znam što</hi>
<lb/>
<hi rend="italic">želim reći.</hi>
<lb/>
<hi rend="italic">Zalažem se za tišinu.</hi>
<lb/>
<hi rend="italic">Ljubav ne pravi buku.</hi>
</p>
<p>Riječi pokreću. Kako? Riječi koje su pune sitničave kritike, pune mržnje i žele dotući druge, rastavljaju ljude. Stvaraju nemir i dovode do nasilja.</p>
<p>Riječi koje su pune snage ljubavi, sastavljaju ljude. Zrače radošću, čine ljude novima i stvaraju jedan bolji svijet.</p>
<p>
<hi rend="italic">Svaka riječ je kao</hi>
<lb/>
<hi rend="italic">rađanje.<lb/>Riječ koja prodire u srce<lb/>mijenja srce. Riječ u pravi trenutak<lb/>kazana, saslušana,<lb/>napisana ili pročitana<lb/>kao kruh je u vrijeme</hi>
<lb/>
<hi rend="italic">gladi.</hi>
</p>
<p>Budi ljubazan u svojim riječima. Riječi moraju biti svjetlo, riječi moraju miriti, moraju približavate ljude ljudima, uspostavljati mir. Gdje riječi postanu oružje, tu nastaju i neprijatelji.</p>
<p>
<hi rend="italic">Život je prekratak,<lb/>a naš svijet jako mali<lb/>da bismo iz njega<lb/>stvarali bojno polje.</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>
<hi rend="bold">»Svi za desetoga igrača«</hi>
</p>
<p>Pod motom »Svi za desetoga igrača« u OŠ »Malešnica« odigran je u srijedu 29. prosinca humanitarni malonogometni turnir za pomoć kupnje opreme i drugih potrepština prigodom rođenja jedanaestoga djeteta Davida. U daruvarskoj višečlanoj obitelji David je rođen na Božić među petero braće i pet sestara. Turnir su organizirali Društvo za kulturu demokracije i Hrvatski Caritas. Među malonogometnim momčadima: Društva za kulturu demokracije, Glasa Koncila, Hrvatskoga katoličkog radija, na turniru su sudjelovali i kadeti Dinama. Svojim prilogom u akciji su sudjelovali i hrvatski karmelićani iz Remeta. Dinamovci, predvođeni Krešimirom Ročićem i sponzorom Andrijom Kčirom, za tu su prigodu dali izraditi dres s brojem 10 i prezimenom malog Davida. To je učinjeno po uzoru na slavne desetke kao kreatora igre u momčadi. Tako će i David svojim rođenjem mijenjati odnose u svojoj obitelji jer će stvarati nove odnose i novu ljubav. Kako ističe Krešimir Ročić, Dinamovi kadeti uključili su se u tu akciju kako bi pomogli novi život u Hrvatskoj koja pomalo izumire. »Nastojimo odgajati djecu u kršćanskom duhu da budu otvoreni novom životu«, kaže Ročić. »Aktivni sportaši, pogotovo nogometaši iz bogatijih klubova, imaju ono što drugi nemaju. Materijalno ne oskudijevaju i zato ih treba neprestano učiti solidarnosti. U njima treba razvijati i izgrađivati svijest za potrebne, te da se nauče dijeliti«, ističe Ročić.</p>
<p>Poseban doprinos akciji dao je ravnatelj OŠ »Malešnica« Boro Šarušić, koji je za tu prigodu ustupio sportsku dvoranu, te prof. Ante Sučić, koji je organizirao tehnički dio turnira. <hi rend="bold">(v)</hi>
</p>
</div>
<div type="članak">
<p>TROGIRSKE CRKVE (3)</p>
<p>
<hi rend="bold">Crkva sv. Sebastijana</hi>
</p>
<p>Na gradskom trgu, nasuprot južnomu katedralnom ulazu, naslonjena na istočni zid gradske lože i položena sjever-jug nalazi se crkva sv. Sebastijana s gradskim satom i zvonikom na pročelju. Venecija je 22. lipnja 1420. zavladala Trogirom koji je uspješno odolijevao njezinim nasrtajima još od g. 1409. Tada je cijelu Dalmaciju ugarsko-hrvatski kralj Ladislav Napuljski prodao Mlecima, koji su Trogirom vladali do g. 1797. Uz nevolju talijanizacije sve je više bila prisutna turska opasnost, ali i pošast kuge. Grad se zavjetovao sv. Sebastijanu, a kada se uspješno obranio od opake bolesti, podigao je njemu u čast g. 1476. zavjetnu kapelicu. Četvrtasta unutrašnjost s bačvastim svodom završava polukružnom apsidom i skromnim kamenim oltarom. Pročelni zvonik je djelo Nikole Firentinca i na njemu su renesansni kipovi Isusa i sv. Sebastijana, dva reljefna grba i okrugli otvor prozora. Njezin je zapadni zid posvećen braniocima iz Domovinskoga rata. Na spomen-ploči je upisano 40 imena poginulih. Njezin istočni zid je naslonjen, ali i otvoren prema šesterolisnoj starohrvatskoj ruševnoj crkvici sv. Marije Rotunde (od Plokate). Nju su morali srušiti g. 1851. zbog urušavanja kupole. Danas se sanira taj iznimno vrijedni objekt datiran u 9. st. U crkvu sv. Sebastijana ugrađeno je dosta dekorativne plastike iz Svete Marije, a njezin oltar je prenesen u gradski lapidarij. Dovratak prema crkvici sv. Marije na istočnom zidu Svetoga Sebastijana ukrašen je prekrasnim hrvatskim tropletom. Tri sarkofaga, koja su pronađena ispod njezina pločnika sada su smještena uz zapadni zid Svetoga Sebastijana. Spomenuti reljef (vidi: crkva sv. Barbare) banu Berislaviću u gradskoj loži, tik do sv. Sebastijana, izradio je Ivan Meštrović, a reljef »Pravda« Nikola Firentinac g. 1471.</p>
<p>Mise za poginule branitelje služe se u obližnjoj katedrali zbog skučenosti crkvice. Blagdan sv. Sebastijana i Fabijana je 20. siječnja.</p>
<p>
<hi rend="bold">Zdenko Galić</hi>
</p>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
Ivan Miklenić [1962], Glas Koncila: novo lice Crkve: katolički tjednik (Nadbiskupski duhovni stol; Glas Koncila) [broj pojavnica] [GK_02_05].
|
