»O-ho-ho...! O-ho-ho! Gazda... ja sam... O-ho-ho...« roktao je Marko krvavih očiju, a iz usta mu zaudaralo kao iz bačve, pa je Eva s odvratnošću okrenula od njega glavu i udaljila se prema župnikovu plotu, puna jada i čemera.

Naprijed ide jih-jih-jih, jih-jih-jih...
Tak, tak! Tak, tak!

Da poludiš od veselja! Marko bacio šešir u zrak, gospodin Trbuhek rastezao zavinuti kolutić crnoga brka i na cementnoj se stepenici pred vratima dizao na prste, da što bolje vidi svatove. Kita blanjevine, što je visjela u sredini nad vratima, njihala se od vjetra amo-tamo baš ponad njegove glave. Gomila muškaraca stajala je pred njim, na ledini između krčme i ceste, sve njegovi stalni i dobri njegovi, koji mu pune krčmicu svake nedjelje i blagdana. Voli on njih, svim srcem voli... Ne trpi samoće.

A voli njih i gospodin Silberschein. Duboko je nabio na glavu kockastu kapu, počešljao ispranu prosijedu bradicu i smotao se među seljački svijet, da ih i time uvjeri, da je on njihov... i ne gadi se na njih... Pa zašto da se gadi? Svi smo ljudi, bili kršteni bili nekršteni. Ne stidi se on razgovarati s njima, da sazna, kad će mu platiti dug za petrolej, šećer... Kad mogu nositi Trbuheku, pošteno je da se sjete i njega, makar im za petrolej služi ljekarska bočica od stotinu grama... Pravednost iznad svega! Živjeti se mora. Danas si ovdje, za godinu dana stisnut ćeš se negdje u gradu u kakovu jednokatnicu... Pa ti nema, brate moj, više spomena, da si živio ovdje, među poštenim seljačkim svijetom. Zaboravit će te krštena braća, kao da si im bio pas i glodao ih do kosti.

Kad se povorka približila, skine gospodin Silberschein kapu, pozdravi se sa svatovima, a napose se pokloni mladencima, koji su mu ovih dana čestito praznili vreće s brašnom i škatulje sa šećerom.

»Bilo sretno!«, vikne, ali »pleh-mužika« je sve zaglušivala. Mladenka se samo smiješila, a muški skidali šešire. Naročito se gospodski klanjao Janko, podižući zelen šešir visoko i smjelo, dok mu se glava zamjetljivo trgnula natrag, a bujna plava kosa se rasipala i talasala kao zlatna pšenica.

Za Židovom se poveli i ostali te stali klicati svatovima, razigrani nešto vinom, a još više muzikom. U crkvenoj ogradi bjelasala se na jednoj strani skupina žena i djevojaka, koje

page prethodnih

page sljedećih