Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa   English
   naslovnica |  Riznica |  dokumentacija |   
Jakša Kušan [1954], U procijepu (Zora, Zagreb), 316 pp. [broj pojavnica] [Kusan_U_procijepu].
page prethodnih

page sljedećih

-- 71 --

kosi, išle su duge prosjede obrve i davale licu začuđen izraz. Kao da se čudi svemu i svačemu, pa čak i sebi. Kukast i omašan nos skoro se gubio u čekinjastim brkovima.

Išao je tako, išao i prebirao po svome šarenom rabošu mekim i lijepim prstima: brojao je groševe. Misli su mu skakale od jednog čvora na drugi, bježale u prošlost i uvijek bile kod pojedinih događaja, kao da se sve to istom juče dogodilo.

Nekoć je raboš visio na samaru, ali jednom, za jedne mećave, napiše ga na romanijskoj karauli i odriješiše mu sve uzlove. Imao je muke dok je ponovno sastavio »knjigu«. Sada je oprezniji i nosi ih na sebi.

Sam se nazivao turmarom. Govorio je, često, kad bi ga izazvali, obescjenjujući njegov rad, kako je nekada, u mladim godinama, vodio karavane cijelom turskom carevinom, i Evropom i Azijom, pa da mu je to ostalo u krvi, taj nemir. Nije bio trgovac, a nije htio da bude kiridžija. Bio je, u neku ruku, svoj gazda. Onako, da prehrani svoje.

Od Rogatice do Sarajeva, sve handžije i kavedžije, age i begovi, a i raja, postadoše, pomalo, njegovi dužnici. Svaka je kuća imala na kiti gajtana svoju boju. Često, u svađi i ljutnji, zavađeni ljudi, predbacivajući jedan drugome prekršaje i zlodjela, cijenili su čovjeka prema tome, koliko ima čvorova na Ješuinom rabošu.

— Slušaj ti, kahveni, odriješi najprije uzlove, nikogoviću.

— Oho, žuti, još stoje oni tvoji kao pesnica veliki, ihi, ihi, još od tvog djeda. Tha, ala mi slavna potomka.

I slično. Zloba je tada ujedala kao seoske vaške uz drumove.

Jušua je kupovao samo po narudžbama. Kupio ih je od Rogatice do Sarajeva, svraćao u hanove i kuće uz carsku džadu, pamtio želje mušterija i donosio: čevrme, jeleke, mušemu, fesove, kavu, šećer i ibrišim, sve što je sivac samo mogao da ponese. Ženama je kupovao čerestva za uljepšavanje. Kada bi vidio, da netko želi toga mnogo, ili bi se njemu učinilo da je previše, on bi, braneći se i kao u nekoj ljutnji, govorio:

— Dosta... Ne, ne može više. Gdje je sebe šeher... Eeeeee, još valja obići konaka — a žuti zubi krenu naprijed kao da će poispadati.



page prethodnih

page sljedećih


Jakša Kušan [1954], U procijepu (Zora, Zagreb), 316 pp. [broj pojavnica] [Kusan_U_procijepu].

© 2006-2009 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Powered by PhiloLogic
i doprinosi D. Ćavara