Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa |
naslovnica | Riznica | dokumentacija | |
Ranko Marinković [1948], Proze (Matica hrvatska, Zagreb), 337 pp. [broj pojavnica] [Marinkovic_Proze].
prnja, kao šećer od repe, slatki moj umniče! A ja ću vas… ha-ha… u knjigu, hej, nek se čuje, hej, nek se zna! A vi, doktore Peskaroviću, otpustite s mirom vašeg klijenta, koji je sutra namjeravao moliti vas da tužite ovog vašeg Fintiju, što biste vi, uostalom, rado i učinili, bome, kao advokat. Laku noć, plemići! U desetak krupnih koračaja Tomy izađe iz kluba, tiho zatvorivši za sobom vrata. VESELE SLIKE Vani ga je poklopila noć kao tamna voda. Dugo, možda i nekoliko sati, koracao
je sagnute glave smišljajući svoju knjigu o zmaju Sabundaloviću i svetom
Jurju po imenu Tomi, sinu Sabundalovu na otoku isejskom. Još ondje kod
stora, motreći onu ispupčenu hemoroidalno ljubičastu usnu doktora
Sabundalovića, svu nabreklu i tromu od krvi kao pijavica, rodila se u njemu
želja da napiše knjigu, veliku i debelu, skandaloznu knjigu. I sada se
veselio toj misli i zavjerenički se smiješio svojim kombinacijama s
advokatom Sabundalovićem, koji eto sada pleše u njegovoj koreografiji kao
primabalerina i prolazi kroz situacije kako god zaželi njegova fantazija,
kao Gašpar u marionetskoj predstavi. On ga je sa podsmješljivom živahnošću i
matematičkom pomnjom graditelja brodova ili igrača šaha oprezno pomicao po
svojoj koncepciji, kao truntavoga kralja na šahovskoj dasci, sve do one
infinitezimalne riskantne točke egzaktnosti, preko koje se sve strovaljuje u
grotesku i ruši svaka logična i estetska konstrukcija. On ga je i gurao
pomalo u taj irealni apsurd i negaciju, i uživao. I u tim momentima
nestajalo je u njemu one obične, građanskim zakonom propisane,
zainteresirane mržnje, kojom je Sabundalovića mrzila recimo njegova mati
Prospera. U tim Tomyevim veselim slikama, njemu je Sabundalović postajao čak
na neki način i smiješno
Ranko Marinković [1948], Proze (Matica hrvatska, Zagreb), 337 pp. [broj pojavnica] [Marinkovic_Proze]. |