Ja svojom žilavošću, čvrstoćom i rastegljivošću ne zaostajem mnogo za vama. Mojoj lijepoj crvenoj boji i divnom sjaju ne naudi tako lako ni uzduh ni vlaga. Toplinu i munjinu vodim odlično. Moja je upotreba najrazličitija. Moja žica prenosi vijesti i svjetlost kroz cio svijet. Moje posude, moji kotlovi svagda su u velikoj cijeni. Spajam se veoma dobro s drugim kovinama i tvorim čvrste slitine. S kositrom ili kalajem dajem broncu od koje se kuju sitni novci i kolajne. Od bronce lijevaju kipove, spomenike, zvona i topove. Od tutije (cinka) i mene dobiva se žuta mjed ili mesing, a kolika nam je tada upotreba, to svatko znade. Recite sada: tko je od mene korisniji?«

Uto se javi i olovo:

»Od mene ste svi vi niži. Mojim se slovima štampaju knjige. Iz njih se uči cio svijet, a bez nauke vi nijeste ništa.«

Napokon se javi i živa koja se nalazila u maloj bočici:

»Što se vi prepirete? Zar ne znate da sam i ja ovdje. Tko će od vas sa mnom? Svi ste vi neki tvrdoglavci. Ja sam hitrija i žustrija od vas sviju. U meni vi gotovo svi nestajete. U meni se topi zlato, srebro, bakar i olovo kao šećer u vodi. U meni je takva moć, da mogu mjed ili drugu koju kovinu posrebriti ili pozlatiti. Ljudi me osobito cijene i meću me u toplomjere i tlakomjere, a trebaju me i u ljekarstvu. Mene se i čovjek boji, jer moje pare ne podnosi nikako. Od nje uhvati ljude neka drhtavica, pa mogu i životom postradati. Sad recite: tko je od vas jači od mene!«

Zatim su se javljali redom kositer, nikalj i ostale kovine hvaleći svaka svoju vrijednost.

Da se uvjere tko je bolji, odluče da čovjek presudi tko od njih ima prvenstvo.

Čovjek, koga su pozvali da presudi, reče ovako:

»Zlato i srebro su lijepe kovine, ali su samo za kićenje, a nijesu dobre, jer stvaraju kod ljudi taštinu, tvrdičenje i

page prethodnih

page sljedećih