a Boga mi, i oni meni), pa da će prvom zgodom vratiti posjet Bugi i meni. Po cijele smo dane morali ići od kuće do kuće, kisnuti, jesti, piti, stiskati znojne ruke, ljubiti se, govoriti, smijati se, pripovijedati i slušati anegdote i šale, pa opet jesti i piti. Jelo se puno, masno, slatko, slano i papreno, kako se kome više sviđalo, i sve to obilno zalijevalo vinom i rakijom. Iz dana u dan padale su kiše. Jutro bi osvanulo blijedo i bistro, s raskidanim maglenim odrazima, osvijetlilo bi ga zlatno, treptavo sunce, kroz prozor bi se nagnule u kuću, zanjihane vjetrom, grane jabuka i šljiva, bubnjajući mokrim lišćem po staklima, a onda su brzo stali pristizati mokri oblaci, čupavi i raskalašeni, koji su žurno prekrili čitavo nebo. Kiša je padala tiho i strpljivo, poplavila livade, prekrila sve ceste i počela se penjati uz stube u kuće. Od tih mnogih kiša ležale su svuda po dvorištima (i isparivale se otrovno na suncu) bezbrojne lokve i mlake, u kojima su dan i noć kreketale žabe. Žabe su skakutale za nama, kad smo brali cvijeće u ružičnjaku, ili su se oprezno, oklijevajući i istražujući, zavlačile u prvi mrak u sobe, gdje su čučale uz zid prestravljene i penjale se po našim nogama, kad bismo naišli na njih. Kreketale su tužno, jalovo, ogorčeno i zloguko od jutra do mraka i od mraka do jutra. Za njima su domiljeli u kuću sitni, žuti, krilati mravi i neke puzave, trome bube, koje se zadržavaju samo u vlažnim prostorijama, pa se zavukli u krevete, ormare, u ladice stolova, u rublje i u odjeću. Cijele mravinje vojske, brze i uporne, žurile su se kroz pukotine na zidu u pravilnim jednoredima i dvoredima napadajući naročito šećer, voće i slatke stvari. Za njih nisu postojale zapreke. Noću smo se budili s punom košuljom mravi i s opekotinama po tijelu od njihovih sitnih, nevidljivih ugriza. Hodali su po rublju i po koži oprezno i lukavo, zavlačili se u nosne i ušne školjke i svuda ostavljali svoje tragove. Pravili smo uz zid nasipe od smrvljenog kiselog kamena, polijevali otvore, na koje su oni ulazili, petrolejem i razrijeđenim salmijakom, ili ih zagrađivali sadrom, trovali ih otrovanim šećerom i mlijekom, ali sve uzalud. Zbog njih nam je život u sobama postao nesnosan i neizdržljiv. Kreketale su žabe nevidljive u bujnom, lisnatom draču, koji je, sličan šikari (kiše su mu pogodovale), izrastao skoro u visini taraba, među koprivama, bunikom, lobodom, divljom mrkvom i bodljikavim čičkovim busenjem. Novi rođaci bili su općinski pisari, trgovački pomoćnici, kancelisti i

page prethodnih

page sljedećih