zaokružene pete. U njih se ne trusi snijeg, jer su sare visoke ne navire voda kroza čvrsto sašivene i isklinčane šavove na potplatima. Mihine čizme! Koliki su, gledajući ih, ukrutili i nakrenuli opruženu nogu zamišljajući ih na sebi.

Ali nakon prvog neuspjelog prepada na temelju otisaka, Mihina lukavština bijaše otkrivena. Odsada je bio žrtva vlastite stupice.

Pratio jednom neke svježe stope u snijegu, upravljene k lovištu. Po mjeri bijaše trag Petra Lenca, susjeda Tučinog i poznatog zvjerokradice. Kružio je trag neprestano oko svih draga, peo se na najviše pećine, spuštao se u najdublje vrtače i gubio se duboko u šumi, vijugajući među deblima. Satovi su prolazili. Miha se zaduhao, zasopio — a nema tragu kraja. Napokon nestade za stijenom punom pukotina, koju je Miha znao kao leglo lisičje — i nije mu bilo vidjeti odlaska. Šuljao se tiho oko pećine, zaobišao ju oprezno s naperenom dvocijevkom. Sigurno će ga zaskočiti! Zaletio se naglo spram ulaza spilje.

Miha je pozelenio i stao kao ukopan: pred samom jamom netko se opoganio.

Kada je malo pažljivije pogledao, opazi, da se drznik, udaljio na krpljama i tako ga dovevši u zabunu — nasamario.

Dugo su sela grohotala za Mihom, a Petar Lenac mu se jednom u lice unesao prsnuvši u smijeh.

U mrkoj tami žmirkaju užežene lampe po kućama. Puše se utuljene petrolejke štedeći petroleum i škaklja u podgrlcu žuka, gusta čađa udahnuta zrakom. Dremljivo svijetlo titra sjenama i sklapaju se njima uljuljane trepavice. Vani pada snijeg, snijeg i snijeg — neprestano, neprekidno. Čini se, padaju oblaci, ruše se nebesa. Krskaju grane pod teretom i lome se vršci voćaka. Gaze muškarci u šljivike ili jabučnjake i tresu prenatrpane voćke — kao u jeseni plodom prebogate. Penju se na kućna sljemena i grnalom ruše s krovova snijeg, koji se bučno uhrpava pod kapovima. Od kuće do kuće vode kao tuneli duboki prosjeci u snijegu, a sela vežu uske prtine, visokih, nagnutih stijena. Muški noću odlaze među goveda i konje u štale, da se utople i prištede drva; a žene i djeca lijegaju oko peći. Muževi su već petnaest dana prikovani uz dom i štalu, slušajući mrgodno kuknjavu i zapomaganje žena, koje se vrzu po kući, trčkaraju u susjedstvo i uzaimaju sô ili zamjenjuju vunu za šećer. Kad pritijesni,

page prethodnih

page sljedećih