NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20051229].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 138122 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>29.12.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>MORH osniva unutarnju kontrolu</p>
<p>Sustav MORH-a dobit će, zahvaljujući novom odjelu, mogućnost duboke provjere i preispitivanja vjerodostojnosti, svrhovitosti i zakonitosti financijskih transakcija i procesa</p>
<p>U Ministarstvu obrane počinje ustrojavanje samostalnog odjela za unutarnju reviziju, potpuno nove ustrojbene jedinice koja će ubuduće ispitivati valjanost sustava internih kontrola i upozoravati na moguće nepravilnosti u radu MORH-a.</p>
<p>Iz izvora bliskih Ministarstvu Vjesnik doznaje da su početkom ovog tjedna na snagu stupile Izmjene i dopune unutarnjeg ustrojstva. </p>
<p>Predložio ih je ministar obrane Berislav Rončević, a Vlada donijela na sjednici 14. prosinca ove godine. </p>
<p>Osnivanje unutarnje revizije najavljeno je i unutar Strategijskog pregleda obrane, dokumenta u kojem su prvi put naznačeni pravci razvoja hrvatskog obrambenog sustava do 2010. </p>
<p>Prema novom ustrojstvu, MORH će - umjesto dosadašnjih 12 - ubuduće imati 13 ustrojbenih jedinica. </p>
<p>Ostaju četiri uprave (za obrambenu politiku, ljudske resurse, materijalne resurse te financije i proračun), Kabinet ministra, Tajništvo Ministarstva, Pravne služba, Inspektorat obrane, Vojno-sigurnosna agencija, Služba za odnose s javnošću, Institut za istraživanje i Vojni ordinarijat.</p>
<p>Novost je Samostalni odjel za unutarnju reviziju koji će, stoji u Uredbi, neovisno i objektivno utvrđivati ostvarivanje cjelovitih zadaća i funkcija Ministarstva obrane i Oružanih snaga. </p>
<p>Novi odjel upozoravat će na nepravilnosti i neusklađenosti sa zakonskim i drugim propisima kojima je utvrđeno poslovanje, te ministru Rončeviću predlagati mjere za njihovo uklanjanje i unaprjeđenje poslovanja.</p>
<p>Od iduće godine MORH će tako dobiti novi sustav unutarnje revizije koja će se provoditi po metodologiji koju propisuje ministar financija. </p>
<p>U njemu će se kontinuirano ispitivati i ocjenjivati valjanost i svrhovitost sustava internih i upravljačkih kontrola te računovodstvenog sustava.</p>
<p>Ministar Rončević i cijeli sustav Ministarstva obrane dobit će, zahvaljujući novom odjelu, mogućnost duboke provjere i preispitivanja vjerodostojnosti, svrhovitosti i zakonitosti financijskih transakcija i procesa.</p>
<p>Nova služba provodit će i pojedinačne unutarnje revizije, davati preporuke Ministarstvu financija, raditi i podnositi izvješća ministru obrane, pratiti provedbu preporuka , te obavljati posebne revizije na zahtjev ministra.</p>
<p>Na čelu odjela Rončević će imenovati načelnika, no u MORH-u još ne žele otkriti tko je ministrov kandidat za tu odgovornu zadaću. </p>
<p>Tko god to bio, međutim, sigurno je da ga neće čekati lagan zadatak, pogotovo ako jedan od njegovih poslova bude budno praćenje poslova opremanja i modernizacije Hrvatske vojske. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Nedostaju ronioci i turistički animatori</p>
<p>Radne dozvole će se izdavati uz mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji jedini objektivno može procijeniti koliko doista nedostaje određenih zanimanja</p>
<p>Sukladno odluci Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), Vlada je odobrila dosad najmanju kvotu za uvoz radne snage. Tako će u sljedećoj godini radnu dozvolu moći dobiti 1837 stranaca, a njih 800 moći će produljiti postojeće dozvole. Vlada je zapravo time poslušala sindikate koji su se prije tri tjedana na sjednici GSV-a žestoko usprotivili većem uvozu radnika, koji su na temelju iskazanih potreba poslodavaca - predlagala ministarstva. </p>
<p>Primjerice, poslodavci su za brodogradnju tražili 548 dozvola (odobreno je 110), i to sve za zanimanja srednje ili niže stručne spreme (brodomonter, elektrozavarivač, brodocjevar, skelar, brusač i pomoćni ličilac). Sindikati su, kako su nam rekli predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever i potpredsjednik Hrvatske udruge sindikata Zdenko Mučnjak, upozorili da je zapravo riječ o dampinškoj radnoj snazi (radnici iz Bosne i Hercegovine, Albanije, Bugarske, Rumunjske te Srbije i Crne Gore), koji pristaju raditi po znatno nižoj cijeni, i to na crno. Poslodavci su takvom politikom zapošljavanja, a najviše malim plaćama - »proizveli« niz deficitarnih zanimanja. </p>
<p>Zato ne čudi da unatoč brojci s više od 300.000 nezaposlenih radnika Hrvatskoj nedostaju zanimanja poput ovih koje smo naveli te zidara, betoniraca, armirača, staklara, vozača transportnih vozila... Krivom pak politikom školovanja imamo mnogo vrlo kvalitetnih nezaposlenih hotelijersko-turističkih tehničara (koji uče tri strana jezika), a nemamo turističkih zastupnika i animatora. Iako ovo posljednje zanimanje zahtijeva i specifične osobine ličnosti, znanja i vještine (komunikativnost, otvorenost, duhovitost, poznavanje glazbe, sportskih vještina...), u nas nema škole koja bi se isključivo bavila selekcijom i edukacijom tog kadra. Zato je odobren uvoz 245 animatora i 160 turističkih zastupnika. </p>
<p>Kako je Vjesniku rekla jedna od ravnateljica hotelijersko-turističke škole, te škole bi, umjesto što obrazuju velik broj tehničara koji kasnije ne mogu naći posao, mogle vrlo lako educirati i spomenuta dva zanimanja, kada bi za to dobile potrebne dozvole. Slično je i sa zanimanjem 'turistički vodič'. Ostala zanimanja koja uvozimo (kuhari nacionalnih kuhinja, orkestralni, baletni, dramski i operni umjetnici, liječnici - specijalisti, inženjeri medicinske biokemije i magistri farmacije), nisu problem jer njihov broj nije velik odnosno potrebe za uvozom ne pokazuju veći poremećaj u sustavu obrazovanja i nerazmjer u plaćama. No brojka od 51 instruktora ronjenja ipak bode oči, tj. pokazuje da se gospodarstvo i školstvo, iako je ronjenje u nas već ustaljena turistička ponuda, ni u ovom dijelu nisu uskladili.</p>
<p>Sever i Mučnjak naglašavaju da je Vlada prihvatila i njihov prijedlog da se prilikom skorašnjih izmjena Zakona o strancima unesu odredbe kojima će se višestruko kontrolirati uvoz jeftine radne snage. Poslodavce koji traže radne dozvole ubuduće će se kontrolirati plaćaju li državi sve obveze iz radnog odnosa i isplaćuju li redovito plaće. </p>
<p>Također, nadzirat će se jesu li u posljednjih pola godine imali poslovno uvjetovanih otkaza (po Zakonu su dužni prvo primiti radnike koji su iz tih razloga dobili otkaz). Sugerirali su također da se dozvole izdaju uz konzultacije sindikata matičnih djelatnosti koji vrlo dobro znaju kako koji poslodavac posluje. </p>
<p>Tako bi se potpuno stalo na kraj onima koji, osim što oštećuju radnike, čine i nelojalnu konkurenciju onima koji pošteno rade. Iznimno je važno i to što će se radne dozvole ubuduće izdavati uz mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji jedini objektivno može procijeniti koliko doista nedostaje određenih zanimanja te koliko ih se može prekvalificirati i doškolovati. Pogotovo što će to školovanje u sljedećoj godini plaćati država. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Univerzijada od 108 milijuna eura</p>
<p>Borilišta za 10 sportova i 55 disciplina bila bi »razbacana« od Tršća, Brod Moravica, Mrkoplja, Delnica, Bijele Kose kod Vrbovskog do Bjelolasice, a bili bi uključeni Platak i Rijeke te Zagreb</p>
<p>Prije nešto više od dvije godine, nakon što Rijeka ni u trećem pokušaju nije uspjela dobiti organizaciju Mediteranskih igara, trener Mirko Novosel, inače čelni čovjek Univerzijade 1987. u Zagrebu, predložio je Riječanima neka se radije okrenu kandidaturi za neku od budućih zimskih univerzijada. Novosel je tada čak tvrdio da bi organiziranje Zimskih studentskih igara bilo za Rijeku i cijelu regiju isplativiji i korisniji projekt od Mediteranskih igara. </p>
<p>Dvije godine kasnije Inicijativni odbor kandidature za Zimsku univerzijadu 2011. godine upoznao je premijera Ivu Sanadera s idejom da se Gorski kotar kandidira za ovu manifestaciju. No, treba naglasiti da je riječ o inicijativi koja nije od jučer. Riječki turistički i skijaški radnik Milan Tumara tu je ideju iznio još 1985. godine, ali se od nje tada odustalo. Projekt je reaktiviran tek nakon što je Rijeka treći put izgubila u nadmetanju za organizaciju Mediteranskih igara.</p>
<p>Istina, u početku se nije govorilo o samostalnoj kandidaturi Rijeke i Gorskoga kotara, odnosno Hrvatske, nego su za tu univerzijadu trebale zajednički kandidirati Slovenija, Italija i Hrvatska, što bi Hrvatsku stajalo 28 milijuna eura. Prema drugoj varijanti, trebao je to biti zajednički projekt Hrvatske i Slovenije. O tome se razmišljalo prije svega stoga što mnogi smatraju da gradnja velike skakaonice od 120 metara u Hrvatskoj nema naročitog smisla jer taj sport u Hrvatskoj gotovo da i ne postoji, dok je Planica njegova »prapostojbina«. </p>
<p>Ako bi, pak, Hrvatska sama organizirala Zimsku univerzijadu, to bi je stajalo 108 milijuna eura, no upravo ta varijanta ima više zagovornika nego dvije spomenute. </p>
<p>Treba, međutim, reći i da je riječ o vrlo složenom projektu, čak i složenijem od Ljetne univerzijade koja je 1987. godine »sagradila « Zagreb i njegovu okolicu. Naime, borilišta za 10 sportova i 55 disciplina bila bi »razbacana« diljem Gorskoga kotara, od Tršća, Brod Moravica, Mrkoplja, Delnica, Bijele Kose kod Vrbovskog, Bjelolasice pa sve do Platka.</p>
<p>Natjecanja u sklizanju i hokeju mogla bi se održavati u Zagrebu, dok bi, prema nekim drugim zamislima, »ledenu dvoranu«, baš kao i skakaonicu, trebalo sagraditi u Delnicama. Oko 60 posto sportova moglo bi se, uz ne prevelika ulaganja, održati na već postojećim borilištima, što ponajprije vrijedi za alpsko i nordijsko skijanje te sklizanje i hokej na ledu. </p>
<p>Za Univerzijadu interes pokazuje i Ličko-senjska županija koja želi biti i organizator nekog natjecanja. S obzirom na velik broj raznolikih natjecateljskih disciplina na Zimskoj univerzijadi ni Rijeka ne bi trebala ostati izvan kruga gradova koji bi ugostili studente-sportaše, što bi za Riječane bila dobra prigoda da sagrade barem neke od sportskih objekata koje bi napravili da su dobili Mediteranske igre.</p>
<p>Nakon svih hrvatskih uspješnih i neuspješnih kandidatura, mnogi će se vjerojatno zapitati ima li kandidatura za Zimsku univerzijadu 2011. ikakvu sportsku opravdanost. Činjenica je, naime, da ni Univerzijada, baš kao ni brojna druga specijalna i regionalna natjecanja (Mediteranske igre, Panameričke igre, Panpacifičke igre) nema više onakvu sportsku važnost kakvu je imala nekad. No, s obzirom da je organizacija sportskih natjecanja hrvatskim gradovima i regijama i dalje jedina prigoda da obnove sportsku infrastrukturu, opravdanost i svrsishodnost ovog projekta je neupitna. </p>
<p>Oko 1000 novih radnih mjesta</p>
<p>Za Gorski kotar i Hrvatsku organizacija Zimske univerzijade ne bi imala naročito veliku sportsku važnost i odjek, ali bi predstavljala značajan razvojni projekt koji bi, pokazuju analize, omogućio otvaranje između 800 i 1000 novih radnih mjesta. Osim toga, organiziranje ovakvog natjecanja pospješuje izgradnju turističkih, ali i ostalih infrastrukturnih objekata, pa 108 milijuna eura za organizaciju sigurno ne bi bio uzaludno bačen novac. Pokazalo se, primjerice, da u Splitu nakon Mediteranskih igara 1979. godine nije sagrađen ni jedan novi značajan sportski objekt. Isto vrijedi i za Zagreb, u čije je sportske objekte, ali i infrastrukturu i opći izgled zahvaljujući Univerzijadi 1987. uloženo čak 330 milijuna eura. </p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Pravosudna istina za 2006.</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Ministrica je, istina u blagdanskom ozračju ali ipak odlučno, najavila vrlo ozbiljnu pravosudnu 2006. godinu. »Hrvatsko pravosuđe muči neefikasnost sudskih uprava, korupcija, zaostali predmeti, nesmanjena dugotrajnost sudskih postupaka, zaostajanje u obrazovanju sudaca«, komentirala je Vesna Škare-Ožbolt, ne skrivajući ljutnju pred šefovima ključnih pravosudnih institucija.</p>
<p>Ministrica iza sebe ima drugu godinu reforme koju vodi i nakon čega može reći da će do kraja 2006. na nulu biti svedeni zaostaci u ovršnom i zemljišnoknjižnom dijelu. Dakle, više od 800 tisuća aktualnih zaostataka u gomili od 1,2 milijuna starih spisa. S time se da opravdati ulaganje dvije milijarde kuna u sudnice iduće godine. Ali, ono o čemu ministrica govori u blagdanskom raspoloženju je reformska stavka koja ne rješava nevoljku sadašnjost, nego treba trasirati nešto povoljniju sudbenu budućnost.</p>
<p>Što znače sudski zaostaci? Barem tri stvari. Nerad, neznanje i izostanak prave upravljačke uloge predsjednika sudova. Naravno, kad se ne radi, predmeti se gomilaju. I nema tog zakonskog rješenja koje će potaknuti brže rješavanje sporova. Ima praktično rješenje: rad i odgovornost predsjednika sudova. Oni moraju, i više i bolje od službene statistike, znati odgovor na pitanje zašto neki suci imaju trostruku normu, a neki ni onu osnovnu. I to od Vrhovnog suda pa do općinskog suda u Pregradi. Učinku sudaca i objektivnoj radnoj ocjeni pridonosi verifikacija sudačkoga neznanja. Ako sudac nižeg suda ima 70 posto odbačenih prvostupanjskih presuda, onda on taj posao ne zna. Koliko takvih »sedamdesetpostotnih« sudaca ima među dvije, tisuće nacionalnih arbitara? To nitko ne zna, ali baš u njih ministrica upire prstom. Jer, tu nije u pitanju sudačka samostalnost. U pitanju je jednom (i zauvijek) stečena sudačka licenca kao pokriće za sve, pa i neznanje. </p>
<p>Je li hrvatsko pravosuđe samostalno i neovisno, ako se pod plaštom kriju i »kadrovske pogreške« Državnog sudbenog vijeća? Nije, i na to misli ministrica kad se ljuti.</p>
<p>Pa ako se novčani gabariti pravosuđa u Hrvatskoj znaju (spomenute dvije milijarde), ako se zna da bi ovršni i gruntovni predmeti trebali (morali!) biti na nuli istekom 2006. godine, onda će sljedećih 365 pravosudnih dana biti tvrdi. Ponajprije za predsjednike sudova, za potkupljive, za spore, za suce koji zbog »nerazumno dugih rokova« omogućavaju Ustavnom sudu da u sve više slučajeva dosuđuje građanima novčanu naknadu.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Zimski san zimske službe</p>
<p>RENATO IVANUŠ</p>
<p>Kada će napokon sve naše zimske službe spremno dočekati snijeg? Pitanje je to na koje bi vjerojatno teško odgovorili i najveći proricatelji budućnosti poput Nostradamusa.</p>
<p>A baš je posljednji snijeg dao naslutiti da će svi dijelovi zimske službe na vrijeme obaviti svoj dio posla. Jer radnici tih službi na autocestama već su nekoliko puta ove zime pokazali kako se čisti snijeg, kako se organizira posao i kako promet može teći bez većih poteškoća, neovisno o visini snijega. </p>
<p>No, neke druge zimske službe, na žalost svih nas, nisu ni do koljena kolegama s autocesta. Nitko, naravno, ne očekuje da ceste budu 'crne' dok snijeg još pada, pa ni istog trenutka kada prestane. Ali ako snijeg prestane u, primjerice, pet sati ujutro, zaista nema opravdanja da se vrlo prometne ulice ili ceste počnu pojačano čistiti nakon sedam sati. A upravo se to jučer događalo u Zagrebu ili Velikoj Gorici. </p>
<p>Zato se od zagrebačkog aerodroma do novozagrebačkih naselja, udaljenih samo desetak kilometara, putovalo više od sat vremena. Kada se tome dodaju neodgovorni vozači koji na automobilima nemaju zimsku opremu ili koji uopće ne znaju kako se vozi u zimskim uvjetima, sve pretpostavke za prometni kaos su ispunjene. Stoga jučerašnje prometno jutro u Zagrebu i nije moglo biti drukčije do kaotično. Jedina je sreća što je dobar dio poduzeća odredio korištenje kolektivnih godišnjih odmora pa je na cestama bilo upola manje automobila nego 'normalnim' danima. </p>
<p>Zimska služba u Zagrebu i okolici ponovo je malo pridrijemala. Kada će se pojaviti netko tko će im objasniti da nemaju pravo na zimski san?</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Očaj u Kašmiru</p>
<p>Srećom, mi ne znamo što je prava zima. Spavamo, ustajemo, radimo, živimo na toplom, siti smo, dobro obuveni i odjeveni. I gotovo nikad ozbiljno ne razmišljamo da u trenutku dok nam je malo hladno i dok se probijamo kroz gradsku bljuzgu na ovom svijetu ima i onih koji žive s hladnoćom i koji doista imaju pravo reći da im je mraz prodro do kostiju</p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>Prvi snijeg nakon Božića pobijelio je trg na kojem stanujem. Rano je jutro i još se nitko nije mašio lopate pa je gotovo užitak hodati kroz tu sleđenu vodu koja škripi. Hladno je koliko treba, bez vjetra. Pokraj mene prolazi zabundana žena, jedva hoda po snijegu mjerenom u centimetrima i primjećuje: »Susjed, došla nam je prava zima, kaj ne?!«.</p>
<p>Prava zima? Na svu sreću, mi ne znamo što je prava zima. Spavamo, ustajemo, radimo, živimo na toplom, siti smo, dobro odjeveni za ovo doba godine, obuća nam je nepropusna. I gotovo nikad ozbiljno ne razmišljamo da u trenutku dok nam je malo hladno i dok se probijamo kroz gradsku bljuzgu na ovom svijetu ima i onih koji žive s hladnoćom jer nemaju izbora i koji doista imaju pravo reći da im je mraz prodro do kostiju.</p>
<p>Kada sam na sam Božić 20 minuta ostao bez rasvjete u stanu zbog kratkog spoja koji je izazvala neispravna žarulja, pošizio sam. Ne radi ni jedna lampa, ključne utičnice su u kvaru, dakle odsječen sam od televizije, radija, računala. Svega! Ostati u mraku makar i nakratko zbog takve sitnice, a svi susjedi imaju struje i za izvoz, za mene je panično i neugodno iskustvo. Konačno, uz malo pribranosti, baterijsku svjetiljku i par svijeća, osigurač koji je iskočio zamijenjen je novim, a onda je ponovo bljesnula spasonosna svjetlost. Pravi raj, Betlehem.</p>
<p>Sjetio sam se ta dva banalna doživljaja (potpunog mraka i snjegića u prohladno jutro) kad sam sjeo i počeo pisati kolumnu. Uvijek sam se grozio glamuroznog dijeljenja privatnosti kako to svjesno čine mnogi ljudi iz političkih i estradnih elita. Sada sam postiđen činjenicom da se nisam mogao oduprijeti mraku ni pet minuta i da se nisam mogao odreći makar malo svoje životne rutine. Sam sa sobom čovjek je najobjektivniji . Pitam se što bi bilo sa mnom kada bi život bez struje postao stalno stanje? Kako bih živio bez ugodnog centralnog grijanja i tople vode? Može li se uopće zamisliti cijeli dan bez nekoliko najvažnijih kanala na kabelskoj televiziji?</p>
<p>Na mojoj velikoj zemljopisnoj karti pogled zadržavam na omiljenoj Indiji. Ni glavu ne trebaš okrenuti da bi stigao u Pakistan. Uzimam debeli priručnik (ne volim Internet) i tražim natuknicu Kašmir. U toj debeloj knjižurini, zapravo vrlo suvremenom geopolitičkom atlasu, tisuće je podataka o tom dijelu Pakistana. Danas me zanimaju samo slike. Fotografije »kraljevskih« planina s pakistanske strane. U svojoj su ljepoti veličanstvene i na svijetu vjerojatno nema alpinista koji im se ne bi divio.</p>
<p>Ali upravo u tom pakistanskom dijelu Kašmira zbiva se drama koja se na stranim i našim televizijskim vijestima redovito obrađuje, ali u trajanju uvijek oko minute jer je, dakako, nešto drugo važnije, politički teže, pikantnije. Prirodna sila bila je nemilosrdna i neselektivna. Potres je sravnio sa zemljom sve ono što mi kao blagodat civilizacije imamo ovdje, a što je postojalo i u dobrom dijelu Kašmira. Ni prije stanovništvo u tom kraju nije živjelo tako da to može nazvati izobiljem. Ali u tim skromnim prohtjevima svatko je dolazio do svoje korice kruha, imao krov nad glavom i svoj električni kabel.</p>
<p>Sada se sve pretvorilo u kaos, bijedu i očaj. U surovoj planinskoj klimi na otvorenom žive i spavaju milijuni ljudi. Većina šatora što su im poslali iz Europe nalik je onim laganim češkim koje sam kao mali prvi put vidio na moru u autokampovima duž Jadrana. Kašmirski vjetar diže i cijepa čak i one teške vojničke šatore kakve na Grenlandu i Islandu razapinju američko ratno zrakoplovstvo i ratna mornarica. Snijeg ne pada uredno kao u nas. To su prave snježne mećave koje divljaju nekoliko dana.</p>
<p>A onda se iz tih ledenih nanosa počinju promaljati ljudi. Prvo najizdržljiviji muškarci zamotani u deke Crvenog križa. Trljaju udove ne bi li povratili cirkulaciju. Potom razgrću gomile snijega. Jedina zaštita koju imaju njihove brojne obitelji su velike kartonske kutije na koje su prišivene odbačene krpe i prilijepljeno nešto stiropora. Unutra, svi su stisnuti tijelo uz tijelo. Majke su iznad, djeca ispod. Dio muškaraca koji čiste snijeg na nogama imaju nešto nalik na vojničke cokule iz vremena britanske kolonijalne uprave. Šuplje tenisice su najčešće, a žene imaju jedino lagane plastične sandale ili japanke. Dječica su bosonoga. Od promrzlina ih štite majke stalno im pušući u ručice i sišući im modre prstiće na nogama. Koze su dobrodošle jer dodatno griju tu planinsku sirotinju, a daju i nešto mlijeka koje majke zagrijavaju u limenim lončićima na vatri napravljenoj od nekoliko upaljača. </p>
<p>Svježi kruh odnosno tradicionalna pogača samo je misaona imenica.</p>
<p>Silna pomoć iz svijeta skladišti se što dalje od područja pogođenih potresom. Službeno, zbog opasnosti da bijesna gomila ne raznese sve u nezaustavljivom stampedu. Beskućnici su očajni, ali su istodobno i skromni u svojoj patnji. Tješi ih da se zbog brojnosti neće smrznuti svi članovi obitelj, niti umrijeti sporom »bijelom« smrću. I dok među tim nesretnicima Al Qaida traži buduće novake, lokalne kašmirske ekstremističke skupine koriste priliku i pružanjem nužne pomoći prikupljaju političke poene.</p>
<p>Jer situacija je takva da bi američka svemirska posada prije stigla do Marsa nego što bi njima bliski i saveznički pakistanski režim organizirao učinkovito zbrinjavanje stradalnika. A one u svijetu koji bi ipak nešto mogli učiniti pa makar malo i pritisnuti sporu pakistansku vladu, ne samo da za dugih zimskih praznika nije briga za opisanu tragediju, nego se u to ne žele previše upuštati najviše zato što je u borbi protiv današnjeg dominantnog tipa terorizma pakistanska vlast jedna od ključnih karika.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Činjenice ne proizvode kaos </p>
<p>O (nedavnoj) prošlosti, npr. o velikosrpskoj agresiji, stalno »izviru« i izviru »vrela« i vrela, pa će tek naši nasljednici moći dati »približnu istinu« </p>
<p>PETAR STRČIĆ</p>
<p>Na zahtjev prof. dr. sc. Slobodana Langa da se utvrdi »znanstvena istina o 'Oluji'« rekoh (u ovoj rubrici Vjesnika, 14. prosinca) ono što o Domovinskome ratu sada znamo, hrvatski i strani znanstvenici-povjesničari. Rekoh i to da se nerijetko o događajima i u (starijoj) povijesti ne može utvrditi »ni približna«, a kamoli »cjelovita istina«, jer nema vrela.</p>
<p> A o (nedavnoj) prošlosti, npr. o velikosrpskoj agresiji, stalno »izviru« i izviru »vrela« i vrela, pa će tek naši nasljednici moći dati »približnu istinu«. No, za takav, znanstveni pristup Domovinskome ratu kod nas ima malo zanimanja općenito, pa se i sada javio (15. prosinca) jedan čitatelj tvrdeći primjerice da ja, »povjesničar (...) brkam lončiće«, »tj. arhivsku djelatnost i povijest koja nije povijest (nabrajanje) činjenica, nego vrednovanje i tumačenje, interpretacija činjenica (hijeroglifa!), tj. proces konstrukcije.« Jer: »Činjenice sakrivaju stvarnost (...i) proizvode kao konfuziju«.</p>
<p>Profesionalnome povjesničaru-znanstveniku i arhivistu ne treba objašnjavati metode povijesne znanosti. Moje ustrajavanje na važnosti pravodobnoga prikupljanja izvora o Domovinskome ratu i njihovoga čuvanja u skladu sa zakonom, naravno, uključuje i analizu, komparaciju, interpretaciju, kritiku, zaključivanje, objavljivanje rezultata itd. No, stalno u skladu s metodologijom povijesne znanosti, samo s uporištem u činjenicama.</p>
<p> Jer, ako to ne primijenimo, primjerice na velikosrpsku oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku i naš Domovinski rat, dakle, bez činjenica koje »sakrivaju stvarnost« i »proizvode kaos i konfuziju«, kako tvrdi čitatelj, onda se i dalje mirno može tvrditi, npr. da se Velika Srbija prostire do linije Virovitica-Karlovac-Karlobag, pa i dalje - da je pola Istre slovensko, da je naša obala talijanska - itd. Čitatelj nije izuzetak. Činjenica jest da je kod nas ozračje u kojemu za činjenice malo mari čak i znatan broj utjecajnih ličnosti u Republici Hrvatskoj, pa je činjenica da su sve očitiji kaos i konfuzija i u našemu svakidašnjem životu, a ne samo u odnosu prema (starijoj) povijesti i (nedavnoj) prošlosti. Mora li to tako biti?, ili da ustvrdimo: ma da ča ne!</p>
<p> Pa da već jednom povjesničari brinu o povijesti, liječnici o zdravlju, policajci o sigurnosti, pravnici o pravu, zabavljači o zabavljanju, svećenici o duhovnosti, željezničari o željeznici, poljoprivrednici o poljoprivredi - itd.? A da se političari i politikanti što manje čuju? Kao, npr., u Švicarskoj?</p>
<p>Činjenice ne proizvode kaos i konfuziju, niti sakrivaju stvarnost, već oni koji žele biti ili ostati moćnici činjenice zloupotrebljavaju za stvaranje svoje stvarnosti. I stravičnu, kakvu su stvorili, npr. u 20. st. samozvani slikar u Njemačkoj, propali sjemeništarac u Rusiji, morbidni poeta/liječnik u Bosni, itd., pa je ubijeno na desetke milijuna nevinih ljudi.</p>
<p>Autor je povjesničar i arhivist </p>
<p>iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Podržimo dobro i budimo dobri!</p>
<p>Građanstvo je svojim nedavnim stavljanjem potpisa na peticiju dalo do znanja da podržava bitku za informiranost, istinitost i čestitost u medijima, kulturi i društvu </p>
<p>BOŽIDAR RUČEVIĆ</p>
<p>Za pojam entropija iz znanosti o toplini jedna od definicija pojednostavljeno kaže da je ona ne samo oznaka za onaj dio energije koji više ne može prijeći u korisnost, nego, zapravo, i neka vrsta mjere za nered u energiji. Taj pojam bi metaforički mogli upotrijebiti i kao mjeru za zločestoću - koju sve snažnije neki autori i proturječni predsjednici ovih ili onih otvorenih društava, odbora ili udruga sve snažnije promiču kroz medije trujući bezličnošću naše društvo, kulturu i sport - koja više ne može prijeći u ljudsku dobrotu i/ili vrijednost.</p>
<p> Neistine se ponavljaju i promiču u medijima do beskraja dok slušateljstvu, čitateljstvu i gledateljstvu, nažalost često nedovoljno obrazovanom, ne postanu istini izjednačene činjenice! I takva borba za neku vrstu hedonističkog društva nije među sijačima neistina dosljedna. </p>
<p>Dopuštena je samo do trenutka dok tuđa ugoda ne počinje ugrožavati njihovu. Kod nas su prvi put, a koliko puta još poslije toga, bili osobito vidljivi kad su pobunili dječurliju, koja zbog godina nije ni znala što je Dinamo, a protiv Croatije?! I željeni rezultat je postignut. Puni maksimirski stadion na utakmicama postao prazan!? Sva hrvatska sreća je da nekoliko skupina sportaša našoj mladeži sjaji vrhunskim pozitivnim svjetskim ozračjem i primjerom te umjesto stadiona ponosom i pjesmom puni i splitsku Rivu i zagrebački Trg bana Jelačića!</p>
<p>Stoga i treba pohvaliti građanstvo koje je svojim nedavnim stavljanjem potpisa na peticiju dalo do znanja svima da podržava bitku za informiranost, istinitost i čestitost u medijima, pa i da bitne izvjestiteljske novosti, kako zagorska uzrečica veli »obrnute pile na istinu«, budu usmjerene tako da se bar dozvoli temeljna sloboda i ravnopravnost u ophođenju suprostavljenih strana, i to, u svakoj temi pripremljenoj za objavljivanje uz poštivanje uobičajenoga kodeksa časti. Svakako je lijepo i pored uvodno kritički označenih raznih predstavnika otvorenog društva vidjeti voditeljicu, te naravno i neke predstavnike stranaka i manjina, kojima usput i čestitam na radu u Hrvatskom saboru, jer mi uvijek ostave utisak da jedino oni tamo uvijek znaju što i kako treba da rade!? </p>
<p> Isto tako lako je u medijima jednom sveprisutnom gospodinu cinično tvrditi da hrvatska inteligencija šuti – dok istovremeno izvan svakog odgoja u rijetkoj i slušanoj takvoj emisiji suprotstavljenom neistomišljeniku upadicama onemogućuje da izgovori suvislu rečenicu, a sve ponekad i uz blagoslov voditelja! I on je sada pun hvale i podrške peticiji! Izgleda da je latinska poslovica: »Tempora mutantur et nos mutamur in illis! t.j. Vremena se mijenjaju i mi se mijenjamo u njima!« i točna i bezvremena!</p>
<p> Kako drugačije shvatiti tolike pozitivne promjene u mnogo ljudi kod nas, pa izražene i potpisivanjem peticije za zaštitu i autora i istine u medijima, kulturi i društvenim zbivanjima!?</p>
<p>Na svršetku red je vratiti se na početak. Ako sva energija u tehničkom smislu i/ili sva dobrota u metaforičkom smislu prijeđe u entropiju - preostaje samo mrtvilo. Stoga podržimo dobro i budimo dobri!</p>
<p>Autor je diplomirani inženjer</p>
<p> iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Koga poslušati i prihvatiti</p>
<p>Profesor nam Radoslav Katičić preko televizije kaže da je bolje pisati ne ću nego neću, podatci nego podaci, mladci nego mlaci...</p>
<p> Onda se javi književnik Miljenko Jergović tvrdnjom kako je pisanje ne ću – političko pitanje. (Danas, u suverenoj i demokratskoj državi, opet – političko pitanje! Nevjerojatno!) Zatim se izjasnio, također na televiziji, predsjednik hrvatske vlade (i književnik, suautor legendarne ratne antologije U ovom strašnom času, 1992.); poziva na strpljenje, dobra su, veli, oba oblika, on će ipak i dalje pisati neću dok se za godinu-dvije i to »pitanje« napokon ne riješi. Dakle, opet politika u hrvatskom pravopisu. (Čak i neki hrvatski jezikoslovci izlaze s tvrdnjom da oblik neću u Hrvatskoj ima respektabilnu tradiciju od četrdesetak i nešto godina, pa smo se na nj već toliko navikli da nema smisla vraćati se na prvotni hrvatski oblik – ne ću.)</p>
<p>Uzimam u ruke svoj studentski primjerak Boranićeva pravopisa (Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, deseto izdanje, Zagreb, 1951.) gdje na 50. stranici nalazim oblike ne ću, ne ćeš, dakako, kao pravilne. Onda smo dobili novosadski pravopis sastavljen, kako je poznato, pod otvorenim političkim pritiskom na nezadovoljne hrvatske suradnike. I svi smo vrlo brzo, ne čekajući dvije-tri godine, prešli na pisanje neću, nećeš (po Beliću), jer je to bilo u »interesu« bratstva i jedinstva – dakle politike. Nitko se nije usuđivao javno pitati moramo li se radi toga odricati svoje pravopisne tradicije.</p>
<p>I sad: što i kako da rade u iduće dvije-tri godine učitelji hrvatskoga jezika i pravopisa u osnovnim i srednjim školama? Koga da poslušaju i prihvate. </p>
<p>KAZIMIR ŠĆIRANZAGREB</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Građani ne drže do svog dostojanstva</p>
<p>Kao građanin zemlje koja se uistinu može dičiti iznimnom baštinom kulture, tradicije i uljudbe, smatram da bi u medijima i javnosti više trebalo poticati svijest o dostojanstvu običnoga čovjeka, pojedinca i građanina, a koje kao da nismo svjesni. Naime, neobično me smeta i žalosti što naši građani na svim razinama i prostorima zagađuju svoju okolinu glasnim i neumjesnim razgovorima i nadasve psovkama. Koliko god se to možda činilo »puritanskim«, ne bi li bilo ljepše i dostojanstvenije da, primjerice, jedan sudac prekršajnog suda u Zagrebu više drži do sebe pa, prolazeći hodnikom, pred strankama i kolegama ne govori na sav glas da će za blagdane na televiziji gledati ženske stražnjice i pritom svoje opise ilustrira obiljem sočnih psovki. Ne bi li u tako razvikanom Dubrovniku, na glavnoj gradskoj plaži pored hotela Excelsior, gdje kava košta 15-ak kuna, osoblje moglo više držati do dostojanstva i gostiju i sebe samih i svoga grada i zemlje, pa ne komentirati na sav glas grudi stranih turistkinja, i to pred obiteljima s malom djecom i drugim gostima. Ne bi li liječnici kirurzi dok uspavljuju pacijente mogli barem pričekati da zaspu pa da krenu s ostatkom osoblja zbijati šale i pošalice, opet seksističke naravi. Ne bi li djelatnici mnogih odgovornih profesija izvan svojih radnih mjesta mogli malo manje otkrivati svoje delikatne poslovne detalje i shvatiti da ogovarajući i otkrivajući slabosti drugih, zapravo najviše govore o vlastitim slabostima i plitkosti. Smatram da sve te vrijednosti i vi, mediji, možete i trebate više afirmirati jer snosite veliku odgovornost za izgradnju ovoga društva. </p>
<p>ILIJA STADLERZAGREB</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Snijeg - Zimska služba 1:0</p>
<p>Unatoč nadljudskim naporima i cjelonoćnom radu ralice nisu u srijedu ujutro uspjele očistiti grad </p>
<p>Zimska služba Zagrebačkih cesta, unatoč nadljudskim naporima i cjelonoćnom radu, nije u srijedu ujutro uspjela očistiti grad. Očišćene su samo ulice najvišeg prioriteta u centru, dok su ulice šireg središta i periferije do devet sati bile neočišćene. Čak 182 ekipe na terenu očigledno nisu bile dovoljne da bi grad normalno funkcionirao dok pada jači snijeg.</p>
<p>Dramatična slika na prometnicama mogla se ponovno opisati kao - kolaps. Tramvajski zastoji, neočišćena parkirališta te automobili koji se kroz bljuzgavicu probijaju prema gradskom centru - opis je grada prekrivenog s 22 centimetra snijega. Stoga je čak i zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić, zamolio građane da pomognu gradskim službama u čišćenju snijega i očiste ulaze u svoje domove.</p>
<p>Prometnih je nezgoda, srećom, bilo manje nego u utorak - devet nesreća u kojima su lakše ozlijeđene dvije osobe, rekli su u Policijskoj upravi zagrebačkoj. Zimska služba Zagrebačkih cesta davala je sve od sebe da očisti gradske prometnice, ali to je, čini se, bio nemoguć zadatak. Zato su ih ujutro dočekale brojne žalbe ljutitih građana, koji su se opet sklizali po velikoj bljuzgavici.</p>
<p>Glavni dežurni Zimske službe, Darko Štefan, priznaje kako građani udaljeniji od centra, čak i ako se nalaze uz glavne prometnice, imaju pravo na nezadovoljstvo. Ipak, ne treba okrivljavati ralice jer, kaže, kada snijeg pada gusto i neprekidno Zimska služba mora održavati isključivo prometnice prvog stupnja prioriteta - prilaze bolnicama, mostove i linije javnog prijevoza, a takvih cesta u Zagrebu ima čak 867 kilometara. Dok snijeg pada, ta se područja moraju čistiti uvijek iznova, a ostale prometnice tek kad se ukaže vremena. </p>
<p>U glavnoj bazi službe na Žitnjaku Vjesnikovi su se reporteri uvjerili u užurbanost i rad bez stanki. Građani su neprekidno nazivali, a dežurni je usmjeravao ralice i na područja koja nisu u planu prioritetnog čišćenja, ali samo kad ne bi jako odstupala od ucrtane trase.</p>
<p>U srijedu su ralice vozili svi djelatnici, pa i oni koji su u pričuvi. Tako je i Ilija Suša, vozač s dvadesetogodišnjim iskustvom, krenuo prema Dumovcu, kako bi očistio put do tamošnjeg azila za pse, zakrčen s pola metra snijega. »Svaka čast, dečki iz Zimske službe uvijek nas spase«, hvalio je vozača Iliju djelatnik azila, Marijan Mucko. Sušec je usput očistio i jedva prohodnu cestu, za koju su inače zadužene Hrvatske ceste.</p>
<p>Povratak u bazu za Iliju Sušu nije bio konačan, jer su ga čekali daljnji zadaci. Ipak, uz činjenicu da Zimska služba radi neprestano i neumorno, izlazeći u susret građanima, otvara se pitanje - jesu li 182 ekipe u ralicama zaista dovoljne da pravodobno očiste čitavi grad od jačih snježnih nanosa?</p>
<p>Igor Weidlich</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Na Sljemenu 25 tisuća navijača? </p>
<p>Za sigurnost građana i prometa pobrinut će se 800 policajaca i 540 zaštitara </p>
<p>Na Svjetskom kupu za žene »Snježna kraljica 2006.«, 4. i 5. siječnja na Sljemenu očekuje se od 20 do 25 tisuća ljudi koje će osiguravati 800 policijskih službenika iz prometne, specijalne i interventne policije te 540 zaštitara tvrtke Sokol Marića. U Policijskoj upravi, saznali smo u srijedu, ne očekuju bitne razlike u organizaciji od lanjske godine. Policija će osigurati nesmetan dolazak i odlazak sa Sljemena te regulirati promet koji bi trebao teći bez zastoja. </p>
<p>Zaštitari iz Sokola Marić pregledavat će posjetitelje, kojima se zabranjuje unošenje alkohola, pirotehnike i drugih opasnih predmeta. Dubravko Novak, zamjenik načelnika PUZ-a rekao je da će dan prije i na dan održavanja utrke organizirati odlazak novinara i natjecatelja na Sljeme. U PUZ-u obećavaju i dovoljno ZET-ovih autobusa za prijevoz građana jer će osobnim vozilima bez akreditacije tih dana biti zabranjen promet. Posljednji autobusi polazit će sa Sljemena u 24 sata ispred Doma željezničara i sa Ženskog sedla. Zimske službe brinut će se za prohodnost cesta i dovoljan broj ralica, a bit će u pripravnosti i gorske službe spašavanja. </p>
<p>Dolazak natjecatelja i ekipa u Hotel Westin predviđen je za utorak 3. siječnja. U srijedu u 8:45 će se održati prvi trening natjecatelja, koji će istoga dana u 18.30, na Trgu bana Jelačića sudjelovati u javnom izvlačenju startnih brojeva i zatim otići u Gradsku kavanu. U četvrtak će, točno u podne, natjecatelji krenuti prema Sljemenu prolazeći Zelenim valom, Draškovićevom i Mihaljevcem. </p>
<p>U 15.30 počinje prva vožnja, u 18.15 druga, a pobjednici će biti proglašeni u 19.15 na Krumpirištu. Građani će moći pratiti utrku na videozidu kraj pozornice na Trgu bana Jelačića, gdje će se održavati i koncert. Očekuje se 50 tisuća posjetitelja.</p>
<p>Martina Pauček</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Građani uzeli lopate u ruke</p>
<p>Središte Zagreba radnici Zrinjevca i Čistoće očistili su u četvrtak od 22 centimetra novoga snijega odmah ujutro, dok su rubna gradska naselja na red za čišćenje došla kasnije. I stanovnici Ulice Bartolići na Jarunu uzeli su lopate u ruke čim je svanulo i čistili snijeg ispred svojih »haustora«.</p>
<p>»Nećemo čekati Zrinjevac«, rekao je umirovljenik Dragan Srbljanin kojemu su u čišćenju pomagali kći Matea Osrečki i unuka Mirjana. Rekao je da će, nakon što završe s čišćenjem snijega ispred ulaza, čistiti parkiralište i prilaznu stazu zgrade. Njegova kći rekla je da snijeg treba očistiti odmah, prije nego što se razgazi. »Ima susjeda koji su lijeni i uvijek pitaju zašto snijeg nije očišćen, a sami se boje uzeti lopatu u ruke«, zamjerila je Matea Osrečki. S njom se složila i susjeda Vesna Martinjaš koja kaže da je građanska dužnost očistiti snijeg ispred ulaza, no da ima ljudi koje je baš briga za to, te da ih zato treba kazniti.</p>
<p>Radnici Zrinjevca i Čistoće već su u svitanje očistili od snijega glavne pješačke staze u Prečkom, Vrbanima i Staglišću. Tramvajske stanice počele su se čistiti oko devet sati. A sporedne ulice i staze bijelile su se od snijega sve do večernjih sati. Slično je bilo i u ostalim rubnim dijelovima grada.</p>
<p> Glavni gradski trg, Trg bana Jelačića, u podne je već bio očišćen od snijega jer su ga lopate radnika te ralice Zrinjevca i Čistoće čistile od ranih jutarnjih sati. </p>
<p>Radnicima su u tom poslu, uz standardne ekipe iz središta grada, pomagale i ekipe iz drugih dijelova Zagreba. Ralice su gomilale snijeg na jednu hrpu dok su ih mehaničke »ruke« s dvaju kamiona trpale u kontejnere.</p>
<p>»Do navečer ćemo u potpunosti očistiti Gornji grad. Od jutra imamo na terenu diljem grada osam ralica i 40 miniralica koje čiste tramvajska i autobusna stajališta«, rekao je Drago Bandić, šef stožera Zimske službe u Zrinjevcu. Kaže da se na listi prioriteta za čišćenja snijega nalaze svi domovi zdravlja, pošte i ostale ustanove, važne za život građana. Branko Pintarić, tehnički direktor Čistoće, rekao je da je u jutarnjoj smjeni 250 radnika sa sedam traktora i dvije ralice počelo čistiti sve važne točke u gradu: pješačke prijelaze, prilaze bolnicama i stepeništa. »Snijeg ćemo čistiti i noću«, rekao je.</p>
<p>Branimir MarkačTomislav Marinović</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Odlagalište šljake i pepela ipak u Županiji</p>
<p>Odlagalište pepela i šljake iz zagrebačke spalionice bit će u području Zagrebačke županije, utvrđeno je sporazumom koji su u srijedu potpisali gradonačelnik Milan Bandić i župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić. </p>
<p>Mjesto na kojemu će biti spalionica, utvrđeno je Prostornim planom Grada Zagreba, a nalazit će se na savskom rukavcu između Struga i Resnika, nedaleko od pročistača otpadnih voda. Izgradnju spalionice u cijelosti će financirati Grad Zagreb, a Županija mora pronaći mjesto za odlagalište pepela i šljake koju će spalionica proizvoditi. </p>
<p>Gradonačelnik Milan Bandić rekao je kako je to samo početak suradnje Grada i Županije, a očekuje da će se već u siječnju postići dogovor o suradnji na području poljoprivrede i prostornog planiranja. Predsjednica Skupštine Županije Palma Klun-Posavec rekla je za Vjesnik kako Županiji neće biti lako naći mjesto za odlagalište. »Za razliku od Zagreba, Županija nema površina u svom vlasništvu, pa ćemo o lokaciji morati pregovarati s 26 općina i osam gradova«, rekla je. Župan Stjepan Kožić smatra da bi se gradnja spalionice i odlagališta mogla dijelom financirati iz pretpristupnih fondova Europske unije. </p>
<p>Hrvoje Dorešić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>U Zapruđu osmica iskočila iz tračnica</p>
<p>Na okretištu u Zapruđu u srijedu u 6.40 tramvaj broj osam iskočio je iz tračnica te na skoro tri sata zaustavio tramvajski promet prema centru grada. </p>
<p>Srećom nije bilo ozlijeđenih jer je osmica iskočila iz tračnica već na prvoj stanici, kad u kabini još nije bilo putnika. »Okrenuo sam se na okretištu i krenuo prema stanici, kad mi je na skretnici iskočila zadnja lijeva osovina«, rekao je vozač tramvaja Darko Jakić. Dugo je trebalo da radnici ZET-a vrate tramvaj u tračnice, tako da je promet prema Folnegovićevu naselju i prema centru grada bio zaustavljen sve do devet sati.</p>
<p>Tridesetogodišnji stanovnik Zapruđa Aleksandar Kresić svakodnevno se vozi tramvajem na posao. »Čim padne i malo snijega, ZET je u kolapsu«, požalio se Kresić. Glavni ZET-ov prometnik, Husein Hećimović rekao nam je da se ne zna točno što je razlog iskakanju tramvaja iz tračnica sve dok detaljno ne pregledaju kola. Vjeruje da su ipak uzrokom nezgode zimski uvjeti. </p>
<p>Zimske uvjete krive i za kvar tramvaja broj pet koji je stao kod okretišta na Savi i zaustavio promet od 8 do 9 sati, a po Savskoj se nanizala duga kolona tramvaja. </p>
<p>Marijan BračuljNebojša Lujanović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Lansiran europski satelit Galileo</p>
<p>Projekt vrijedan 3,6 milijardi eura: Europski odgovor GPS-u američke vojske u srijedu je poletio u svemir</p>
<p>BAJKONUR</p>
<p> – Europska je unija u srijedu uspješno lansirala prvi pokusni satelit svoga navigacijskog sustava Galileo, europski odgovor na američki vojni sustav, poznati GPS (sustav za globalno pozicioniranje). Satelit težak 600 kg iz svemirskog je centra u Kazahstansu lansirala ruska raketa Sojuz.</p>
<p>Pokusni satelit imena »Giove A« do svoje je orbite 23.200 km iznad Zemlje stigao za 14 sati. Po dolasku do odredišta satelit će početi testirati nove tehnologije – na njemu je najtočniji atomski sat ikad poslan u svemir. Do 2010. u orbitu će biti poslano još 30 sličnih satelita, čiji je vijek trajanja oko 20 godina. </p>
<p>Europski je to odgovor na projekt američke vlade - Global Positioning System, no za razliku od GPS-a, Galileo će se koristiti isključivo u civilne svrhe poput izbjegavanja prometnih gužvi, praćenja opasnog tereta... Bude li sve išlo po planu, Galileo će posve operativan biti već 2010., otkad bi trebao omogućiti točno pozicioniranje na Zemljinoj površini s pogreškom od desetak centimetara. Usporedbe radi, američki GPS dopušta pogrešku od desetak metara, a povrh svega, kritičari tvrde da njegove »civilne mogućnosti« nisu ni upola tako korisne i precizne kao one koje se koriste u vojne ili obavještajne svrhe. Čelnici EU-a u srijedu stoga nisu krili oduševljenje – tvrde da će Galileo »osigurati neovisnost Europske unije«. [akb]</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Dioklecijanovi podrumi pod vodom</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Sedamnaest stoljeća stari Dioklecijanovi podrumi u utorak su navečer opet bili pod vodom, no sada ne zbog obilnih kiša kao često puta dosad, već zbog kvara na crpnom sustavu. Kad pregore osigurači na pumpama koje trebaju biti stalno uključene, Unescovim podrumskim zidinama prijeti poplava jer se cijeli taj dio palače nalazi ispod razine mora. Voda je uništila brojne knjige na policama Sajma knjiga, a najviše posla imali su vatrogasci koji su je ispumpavali. Što će se napraviti s 30-ak godina starim sustavom tek treba vidjeti, no incident upozorava na hitnost. [M. J.]</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Odobren lijek za rak bubrega </p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Američka agencija FDA nedavno je odobrila novi protutumorski lijek farmaceutske tvrtke Bayer - sorafenib. To je višestruki inhibitor kinaza (vrste enzima), a koristit će se za liječenje uznapredovalog karcinoma bubrežnih stanica. Prvi je to lijek za liječenje raka bubrega odobren nakon više od desetljeća. Klinička su istraživanja pokazala da sorafenib udvostručuje preživljavanje pacijenata s uznapredovalim rakom bubrega. Novi ciljani protutumorski lijekovi napadaju tumore blokirajući njihov rast, te nemaju tako visoku razinu toksičnosti poput starih citostatika. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Novog papu susrelo 3,8 milijuna ljudi</p>
<p>VATIKAN</p>
<p> – Papina opća audijencija u srijedu bila je posljednja u ovoj godini. Prema podacima Tiskovnog ureda Svete Stolice na javnim susretima novog pape, Benedikta XVI., s vjernicima u Vatikanu, sudjelovalo je više od 2,85 milijuna osoba. Na ukupno 32 opće audijencije, sudjelovalo je 810.000 vjernika, a na molitvama Anđeoskog pozdravljenja njih 1,4 milijuna. Uz to, sa Svetim ocem vjernici su se susretali i na raznim liturgijskim slavljima, a tome treba pribrojiti i ljetošnji susret s oko milijun mladih u Kőlnu. [D. M.]</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Policajac omeo strasnu čestitku</p>
<p>WELLINGTON</p>
<p> – Revni novozelandski policajac omeo je strastvenu djevojku (20) koja je svome momku htjela isporučiti vruću božićnu čestitku. Oko 2.30 sati zaustavio je vozilo u kojem je u krilu gologa vozača tijekom vožnje sjedila gola suvozačica. Kad ih je pitao zašto se tako voze, djevojka je rekla: »Ma dajte, doba je darivanja«. Policajca to nije zbunilo, već je ocijenivši vozačev postupak glupim i opasnim, kaznio i njega (21) zbog neoprezne vožnje, i nju zbog nekorištenja pojasa.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Htjeli drugog sina, dobili šestorke</p>
<p>SANTO DOMINGO</p>
<p> – Bračni par Maxima i Emilio Figuero iz Dominikanske Republike imaju jednoga sina, ali su htjeli još jednoga pa su se odlučili na umjetnu oplodnju. Maxima (33) u utorak je rodila zdrave šestorke – tri djevojčice i tri dječaka.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Predsjednica surfa na odmoru</p>
<p>SAN JUAN</p>
<p> – Filipinska predsjednica Gloria Macapagal Arroyo ovih se dana nalazi na odmoru. Putovala nije nigdje, već se odmara na sjeveru države kojoj je na čelu, a većinu vremena provodi s obitelji. U srijedu je pak skočila na dasku za surfanje želeći tako dokazati da je, osim u politici, vješta i u vodenim sportovima.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Pismo uzbune zbog »Europe«</p>
<p>Hoće li kino »Europa« postati druga scena HNK? Zašto Ladislav Galeta predlaže otvaranje Hrvatskoga filmskog instituta u tome omiljenu zagrebačkome kinu?</p>
<p>Tužna vremena došla su za kultna zagrebačka kina. Ne samo da se u tišini (toj vjernoj prijateljici zaborava) zatvorila Kinoteka, već se razmišlja i o zatvaranju omiljena zagrebačkoga kina »Europa« u koje bi trebala biti smještena druga scena HNK _ »Habunek«. Ivan Ladislav Galeta, pročelnik Odsjeka za animirani film i nove medije na Likovnoj akademiji u Zagrebu, predlaže pak da kino »Europa« postane dom kinotečnog programa.</p>
<p> U Kordunskoj ulici davno su utihnule besmrtne rimske gozbe Fellinijeva Satyricona, melankolični Vrt Finci Continijevih Vittorija de Sice, tjeskobne ulice Beča s Orsonom Wellesom, mračne obiteljske drame pune ljubavi i smrti Ingmara Bergmana i tolikih drugih majstora od kojih su generacije Zagrepčana učile osnove filmske umjetnosti.</p>
<p>Pismo uzbune svim važnim osobama, a koje se tiče kina »Europe« i Kinoteke, uputio je ovih dana Ivan Ladislav Galeta.</p>
<p> Kako ističe Galeta, u suvremenim filmskim multiplexima u kojima se poglavito prikazuje američka produkcija, filmsku klasiku i velik dio neameričkog filma, koji ionako za te prostore nisu komercijalno zanimljivi, spomenute kino dvorane ne mogu adekvatno prikazivati jer im to »suvremeni« tehnički uvjeti filmske projekcije ne omogućuju.</p>
<p> Također, nastavlja Galeta, izjava da se Kinoteka iz Kordunske seli na Tuškanac jest veliki nesporazum jer kino dvorana koja se do sada zvala Kinotekom nije prošlih godina imala »nikakve veze s prikazivanjem kinotečnog materijala«. Štoviše, ta je kino dvorana svojim neprikladnim nazivom već dugi niz godina unosila zabunu u javnost. Zato pita Galeta: »Kada će se konačno riješiti dugogodišnji akutni problem službene dvorane hrvatske Kinoteke«? Što se tiče kina »Europe«, Galeta podsjeća na prijedlog Andree Zlatar od prije dvije godine u kojem ona navodi da bi grad mogao kupiti kino »Europu« i još jedno manje kino »kako bismo stvorili mrežu art-kina i očuvali kinematografsku djelatnost«.</p>
<p>Ukoliko bi se to dogodilo, taj bi »čin bez velikih ulaganja u njegovu osnovnu prilagodbu, omogućio vrlo atraktivan i elegantan izlaz iz ove naše dugogodišnje kinematografske krize«, pojašnjava Galeta. Kino »Europa« ima oko 500 mjesta, što je za kinotečnu dvoranu previše, ali bi se moglo vrlo lako montažnom pregradom unutar kina napraviti dvije manje kino dvorane.</p>
<p> Kad bi se to realiziralo, ističe Galeta, ne bi Grad morao ulagati sredstva za kupnju još jedne kino dvorane. Takva bi se institucija, predlaže Galeta, mogla zvati Hrvatski filmski institut.</p>
<p>Kako, s druge strane, Grad predlaže da se kinotečni program održava u »Tuškancu«, sudbina kina »Europe« je neizvjesna.</p>
<p>Ljuština: Kinoteka u Tuškancu</p>
<p>O tome hoće li kino »Europu« dobiti HNK, Duško Ljuština, član Gradskog poglavarstva za kulturu, obrazovanje i šport, kaže :»Ne postoji rješenje, već samo zbir želja. Nisu još postignuti nikakvi konkretni dogovori, međutim, grad će sasvim sigurno učiniti sve da pomogne u rješavanju problema prostora za ansamble HNK, poglavito za Dramu. Što se tiče Kinoteke, na žalost, u toj priči ima puno više dezinformacija nego pravih informacija.« Ljuština kaže da »radi cjelovita upoznavanja javnosti treba istaknuti nekoliko bitnih činjenica: prva je da je u Kinoteci u Kordunskoj zadnji kinotečni program prikazan 1990. godine, pa se radi samo o prostoru, a ne kinotečnim programima. Drugo, Kinoteka se nalazi u sastavu državnog arhiva i u vlasništvu je države, a ne grada. No, kako sam se svojevremeno zalagao da nastavimo s kinotečnim programom, mislim da smo na domak konačnu cilju, da ćemo poslije Nove godine u kinu 'Tuškanac' zajedno s art filmom imati i kinotečne programe«, ističe Ljuština.</p>
<p>»Zato nam naravno treba pomoć same Kinoteke i naravno Ministarstva kulture. Što se Grada tiče, sasvim sigurno dolaze bolji dani za kinotečni program. Kako sam osobno prozivan, moram reći da niti sam sudjelovao u donošenju zakona o nacionalizaciji, niti zakona o denacionalizaciji, niti sam sada sudjelovao u povratu zgrade u Kordunskoj njezinim vlasnicima«. </p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Osamljena gromada</p>
<p>Dobro je da se Krležin status u hrvatskoj književnosti povremeno podvrgava kušnjama. I on je sam neprekidno izazivao svoje suvremenike, rušio zatečene vrijednosti, uspostavljao nove idole</p>
<p>Prije dvije-tri godine, kad sam u Leksikografskom zavodu otpočinjao rad na Hrvatskoj književnoj enciklopediji, pregledavao sam enciklopedijski abecedarij s kolegicom, poznatom teatrologinjom. U jednom je trenutku primijetila: »Kako to da među djelima koja će biti interpretirana u samostalnim natuknicama nemaš Krležina Areteja? Parova interpretacija tog teksta na Dubrovačkim ljetnim igrama ide među najveće događaje hrvatskog teatra druge polovice dvadesetoga stoljeća!« </p>
<p>Odgovorio sam zdvojno se braneći kako u abecedariju već imam šest Krležinih drama koje će biti pojedinačno obrađene (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda, Vučjak, U logoru, Kraljevo), a niti jedan drugi hrvatski dramski pisac nije zastupljen s više od tri pojedinačna dramska naslova, pa se pribojavam da me ne optuže za preveliku sklonost Krleži. Naposljetku smo se složili da u enciklopediju moraju kao samostalne natuknice ući još uz Areteja i Kristofor Kolumbo i Michelangelo Buonarroti. Radi se o tekstovima koji još uvijek žive na pozornicama hrvatskih kazališta, koji doista ulaze u najuže jezgro kanona hrvatske književnosti. Ukupno će Krleža biti u toj enciklopediji zastupljen s dvadesetak pojedinačnih naslova, više od bilo kojega drugog hrvatskog pisca. A vjerujte, bit će i tada glasova zašto je neko bitno djelo ispušteno s tog popisa.</p>
<p> Govorim sve to stoga što se nakon neuspjelih pokušaja detronizacije Krleže u devedesetima, koji su uglavnom izvođeni metodom političke diskvalifikacije, i u novom mileniju pojavilo nekoliko glasova, u književnom svijetu doista uvaženih ljudi, koji su govorili o Krleži kao o društvenoj i književnoj nepogodi, prenapuhanoj veličini. Prisjetimo se samo osječkog referata Radovana Ivšića, pročitanog na simpoziju koji se zove (sve to zvuči paradoksalno) Krležini dani, potom Novakove negativističke obradbe u Povijesti hrvatske književnosti, ali i nešto pristojnije upakiranih sudova poput onoga Krešimira Nemeca, po kojima je Milan Begović daleko bolji pisac od Krleže. Sam Begović vjerojatno bi se nasmijao i odmahnuo rukom. </p>
<p> Sve te revalorizacije ne mogu opstati kad se suoče s konkretnim književnim djelima, kad se Krležine knjige usporede s ekvivalentnim knjigama njegovih suvremenika. Pa pogledajmo samo kako bi hrvatska književnost izgledala bez desetak njegovih drama (koje se sve još uvijek izvode, koje žive na pozornicama), bez bar četiri njegova romana, bez bar desetak novela, bez Balada, bez desetak kapitalnih eseja, bez dvije najbolje polemičke knjige hrvatske književnosti (Moj obračun s njima, Dijalektički antibarbarus), bez najbolje putopisne knjige (Izlet u Rusiju), bez golemih dnevničkih knjiga, memoarskog Djetinjstva u Agramu, bez najbolje knjige političke publicistike u hrvatskoj povijesti Deset krvavih godina.</p>
<p>Razumijem potrebu pisaca da pokažu kako su oni najbolji, bolji i od Krleže; razumijem i potrebu književnih povjesničara da ostave svoj trag u književnoj historiografiji, jer oni su _ eto _ detronizirali mitsku veličinu i taj glomazni spomenik koji se nadvio nad Hrvatskom samljeli u prah i pepeo.</p>
<p> Mislim da je čak i dobro da se Krležin status u hrvatskoj književnosti povremeno podvrgava takvim kušnjama. I on je sam neprekidno izazivao svoje suvremenike, rušio zatečene vrijednosti, uspostavljao nove idole.</p>
<p> Ali, uvijek će oni koji ga ruše biti suočeni s tom osamljenom gromadom u povijesti hrvatske književnosti, s tim opusom od kojih pedesetak svezaka, opusom koji doista daje novu mjeru svemu što se događalo i što će se događati u hrvatskoj kulturi i političkom životu. Opusom koji uspješno prevladava i ideološke mijene i promjene književnog ukusa.</p>
<p>Kao i sva velika umjetnička djela, i njegova nadrastaju ideologijski obzor svojega autora; veliki umjetnici uvijek svoju viziju čovjeka i tajne njegova postojanja motre poliperspektivno, kompleksno; njihov bogat umjetnički izraz nadrasta okvire reduktivne političke pragmatike. Stoga je semantički i formalno bogat Krležin opus prošao uspješno i veliki ispit smjene političkih paradigmi i rekonstitucije državnih okvira, a proći će zasigurno i književna propitivanja.</p>
<p>Velimir Visković</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>ULUPUH-ove nagrade</p>
<p>Tradicionalna dodjela godišnjih nagrada Udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske od ove je godine bogatija za nekoliko novih kategorija.</p>
<p> Prvi dobitnik Velike ULUPUH-ove nagrade za životno djelo je Mario Beusan, nagrađen za svoj dugogodišnji projekt »Hrvatski umjetnički unikatni nakit« kojim se predstavljaju najeminentniji hrvatski oblikovatelji nakita. </p>
<p> Projekt za koji je nagradu primio u srijedu u Starogradskoj vijećnici Beusan je započeo 1997. godine skupnom izložbom 13 umjetnika. Od tada je pripremio 17 samostalnih izložaba umjetnika čija će djela ući u vrhunac Beusanova projekta - monografiju »Hrvatski umjetnički unikatni nakit« koja će izaći u proljeće 2006.</p>
<p>Nova je i nagrada za najbolju izložbu u proteklih pet godina. U razdoblju od 2000. do 2005. godine bila je to izložba grafičkog dizajna »Zgraf 9«, održana 2004. godine u Umjetničkome paviljonu. Nagradu za izložbu dobili su članovi najužeg Organizacijskog odbora Zgrafa 9 _ Nevena Tudor, Janja Ferić, Tomislav Vlainić, Mila Marina Burger, Vanja Ilić i Milan Štrbac. </p>
<p>Od ove je godine ULUPUH ustanovio i instituciju počasnih članova, a prvi su dobili tu čast Duško Ljuština, Damir Fabijanić, Zlatko Kauzlarić Atač, Mirko Ilić, Ana Lendvaj i Feđa Vukić. ULUPUH-ova godišnja priznanja ove su godine primili predsjednica ULUPUH-a Ivana Bakal, Irena Bekić, Đurđica Cvitanović, Ivan Doroghy, Branka Hlevnjak, Davor Klarić, Matko Meštrović, Srećko Puntarić, Tomislav Rastić, Esad Ribić, Sanja Stani i Stiv Šinik. </p>
<p>Uz predsjednicu Skupštine grada Zagreba Tatjanu Holjevac nagrade je podijelio predsjednik umjetničkog savjeta ULUPUH-a Ivan Doroghy. [Martina Kalle]</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>»Iskušenja« Borislava Vujčića</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Predstavljajući novu knjigu priča nedavno preminuloga pisca Borislava Vujčića »Iskušenja«, u utorak u Profilovu megastoreu, njegov je prijatelj Miljenko Jergović rekao da je Vujčić bio dobar čovjek te da je to važnije od književnosti i od samoga pisanja. Vujčić pisanje nije shvaćao kao zanat, već kao približavanje Apsolutu, po čemu je bio duboko različit od pisaca svoga naraštaja, ustvrdio je Velimir Visković. I u ovoj knjizi, kazao je on, očituje se njegova potreba da svaku priču učini posebnom. Vujčićev prijatelj Rade Šerbedžija, koji je čitao ulomke iz knjige, zaključio je pak da je taj samozatajan pisac i suosnivač Kazališta Ulysses pisao i briljantnu dramsku literaturu, koja, međutim, nije stavljena pod pravo povećalo kritike. [S. V. A.]</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Koncert Yuan-Chuan Pan u »Maloj sceni«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Dobitnica brojnih međunarodnih priznanja i jedna od najpoznatijih svjetskih solistica na kontrabasu Yuan-Chuan Pan nastupit će 4. siječnja u kazalištu »Mala scena« u Zagrebu. To je prvi nastup u Hrvatskoj te bivše članice bečkoga Radijskog simfonijskog orkestra. Na zagrebačkom koncertu nastupit će i glasovirist Simon Schuller, saksofonist Vojkan Jocić i bubnjar Adam Regoes, koji će će zajedno s Yuan-Chuan Pan izvesti Kvartet za kontrabas, glasovir, bubanj i saksofon. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="28">
<p>Pärson uzela sve</p>
<p>Šveđanka je »pojela« stazu i sada je prva u ukupnom redoslijedu, slalomu, veleslalomu... </p>
<p>LIENZ</p>
<p> – Na veleslalomu u Lienzu, četvrtom ove sezone, švedska skijašica Anja Pärson uzela je sve - pobjedu, prvo mjesto u redoslijedu veleslaloma i vodstvo u ukupnom redoslijedu. Srijeda je, dakle, bio švedski dan, dan Anje Pärson, a ostali su dobili »mrvice«. Janica Kostelić je osvojila šesto mjesto, Nika Fleiss 22., a Ana Jelušić je ostala bez druge vožnje. </p>
<p>Karakteristika dvije veleslalomske vožnje u Lienzu bila je jednostavnost i mikroskopske razlike. Naime, nije se imala gdje dobiti ili izgubiti prednost, pa su na neritmičnom veleslalomu odlučivale sitnice ili, pak, pokoja »zamka«. Anja Pärson možda nije bila umjetnički najbolja u tim dijelovima, ali je ostatak staze vozila najbrže.</p>
<p>Primjerice, nakon su prve vožnje razlike bile gotovo nevidljive. Prvih je sedam u prvoj vožnji bilo skučeno u pola sekunde, a prvih deset u jednoj sekundi. Tako je druga vožnja donosila dramu i nastavak borbe u stotinkama. </p>
<p>Na Janičinu je štetu druga vožnja donijela borbu najboljih pet, a hrvatska se skijašica nije uspjela probiti u taj krug na vrhu. Pri ulasku u cilj Janica Kostelić je, istina, preuzela vodstvo (dvije stotinke pred Riendom Contreras), ali nakon toga su sve suparnice bile mnogo brže od Janice. Schild, Zettel, Maze i Hosp imale su međusobni boj, koji je bačen u sjenu tijekom nastupa Anje Pärson. Šveđanka je ponovno »pojela« stazu i pobijedila. Tako je nakon ovog veleslaloma Pärson na vrhu gdje god pogledaš. Prva je u ukupnom poretku, u slalomu, u veleslalomu... </p>
<p>Zapažen nastup imala je Nika Fleiss. Sa startnim brojem 51 ušla je u krug trideset najboljih (23. nakon prve vožnje), a utrku je završila na 22. mjestu. Ana Jelušić, pak, nije izborila drugu vožnju (39. u »prvom poluvremenu«). </p>
<p>• Rezultati, veleslalom: 1. Pärson (Šve) 2:09.94, 2. Hosp (Aut) +0.19, 3. Maze (Slo) +0.40, 4. Zettel (Aut) +0.44, 5. Schild (Aut) +0.51, 6. KOSTELIĆ +0.95... 22. FLEISS +2.57...</p>
<p>• Redoslijed, veleslalom: 1. Pärson (Šve) 285, 2. KOSTELIĆ 270, 3. Zettel (Aut) 240... </p>
<p>• Ukupni redoslijed Svjetskoga kupa: 1. Pärson (Šve) 540, 2. KOSTELIĆ 538, 3. Dorfmeister (Aut) 511... [S. K.]</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Dado pršo treći put najbolji</p>
<p>Prvi puta Večernji list odlučio je dati priznanje i sportašima s invaliditetom, koja su pripala plivaču Mihovilu Španji i Mariji Iveković, nogometna nada godine je Leon Benko iz Varteksa</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Tradicionalne ankete Večernjeg lista, koje proglašavaju najboljeg nogometaša, košarkaša i vaterpolista godine te sportsko postignuće godine, ujedinjene su u atraktivnu i veliku priredbu, na kojoj su proglašeni svi Večernjakovi laureati. Tako smo ovog puta na istoj priredbi prisustvovali proglašavanju Dade Prše za najboljeg nogometaša godine, Nikole Vujčića za najboljega košarkaša, Josipa Pavića za najboljeg vaterpolista i teniskih reprezentativaca u kategoriji najboljeg postignuća godine. </p>
<p>Uz to, organizatori ovog puta nisu pružili priliku estradnim zvijezdama da svojim dugotrajnim nastupima unakaze priredbu sportaša, proglašenja su prekidana tek zgodnim snimljenim skečevima Željka Pervana i njegovih prijatelja iz »Večernje škole«, koji su bili vezani upravo uz sport. </p>
<p>Prvi puta Večernji list odlučio je dati priznanje i sportašima s invaliditetom, koja su pripala plivaču Mihovilu Španji i Mariji Iveković. Dado Pršo je, očekivano, proglašen najboljim nogometašem u ovoj godini, iako mu je konkurencija bila jaka u Robertu Kovaču i Dariju Srni. </p>
<p>Najbolji vaterpolist godine je vratar Josip Pavić, a iako najmlađi u konkurenciji vaterpolista, uz Ratka Štritofa i Tea Đogaša, zaslužio je epitet prvog čovjeka hrvatskog vaterpola u 2005. godini. Za najboljeg je košarkaša proglašen član europskog prvaka Maccabija Nikola Vujčić, koji je zbog klupskih obaveza ostao u Tel Avivu. Ipak, javio se telefonom i poručio da bi mogao opet nastupiti za hrvatsku reprezentaciju, iako je najavio da se od nje oprostio. </p>
<p>»Mi Hrvati poznati smo po promjeni stavova, pa mislim da ću i ja svoj do novog europskog prvenstva promijeniti«, rekao je Vujčić. </p>
<p>Za najbolje je sportsko postignuće godine Večernji list glasovima sportaša i javnosti izabrao najsvježiji uspjeh hrvatskog sporta, tenisku reprezentaciju, koja je nedavno osvojila Davisov kup, iako joj je opasno konkurirala Janica Kostelić s tri medalje sa Svjetskog prvenstva u Bormiju. </p>
<p>Na kraju vrijedi napomenuti da je Večernji list proglasio i najbolju nogometnu nadu Hrvatske, a taj je naslov pripao Leonu Benku iz varaždinskog Varteksa. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Armstrong sportska osoba godine </p>
<p>MADRID</p>
<p> – Američki biciklist Lance Armstrong, koji je u srpnju sedmi put zaredom pobijedio na Tour de Franceu, proglašen je sportskom osobom godine u izboru španjolskog dnevnika El Pais. Drugo je mjesto u izboru zauzeo svjetski prvak u formuli 1 Španjolac Fernando Alonso, a treće motociklistički prvak Talijan Valentino Rossi. Za sportaša godine u Španjolskoj izabran je Alonso, dok je za otkriće godine proglašen 19-godišnji tenisač Rafael Nadal, pobjednik Roland Garrosa i još 10 drugih ATP turnira u 2005. U El Paisovu izboru sudjeluje 100 najistaknutijih osoba iz španjolskog sporta. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>»Posebne potrebe« mijenjaju softver</p>
<p>Službeno je priopćenje iz HNS-a da je razlog odgode pogreška u Fifinu softveru, a zapravo se radi o dodatnim kombinacijama unutar Saveza </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Iako su u srijedu u podne na internetskoj adresi Hrvatskoga nogometnog saveza www.hns-cff.hr trebale startati prijave za ulaznice za utakmice hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, početak prijava je odgođen. Počet će za dan-dva, pa će za toliko biti produžen i rok prijava. </p>
<p>Razlog odgode, kako kažu u HNS-u, tehnički su problemi u softveru Međunarodnoga nogometnog saveza (Fifa), koji testira sustav. No, točnija je definicija problema ipak nešto drugačija. Uzrokovana je iznenadnim, dodatnim kombinacijama unutar Saveza uz ulaznice namijenjene slobodnoj prodaji. Zbog toga Fifa način predbilježbi (softver) mora prilagoditi posebnim potrebama. </p>
<p>Uostalom, zbog opipljivosti koju nosi raspodjela raspoloživih ulaznica dodatno se odužila sjednica Izvršnog odbora HNS-a, na kojoj se ne samo trebao službeno osnažiti način diobe ulaznica, nego je svatko s pozicije svog utjecaja pokušao nešto ušićariti. Ipak, gorući su problem sponzori, i HNS-ovi i klupski, koji se pitaju kakva je svrha sponzoriranja ako nemaju zajamčenu ulaznicu. </p>
<p>U vezi s načinom raspodjele ulaznica za potrebe Saveza načela su uglavnom ostala ista. Već je otprije poznato da Hrvatska za utakmicu s Brazilom ima 5112 ulaznica, za utakmicu protiv Japana 2935, a za posljednji ogled u skupini protiv Australije 3712 ulaznica. Članovi IO-a potvrdili su prijedlog da svaki hrvatski reprezentativac ima pravo na osam ulaznica, a brončani sa SP-a u Francuskoj po tri ili četiri ulaznice. </p>
<p>Klubovima prve lige pripast će po osam ulaznica, druge lige po četiri, a još nije dogovoreno koliko će dobiti županijski savezi. Zasad egzistira prijedlog o četiri ulaznice. </p>
<p>Sponzorima će, pak, pripasti osam posto ulaznica od ukupnoga kontingenta, dok je za navijačke skupine rezervirano 10-ak posto, što je oko 300 ulaznica po utakmici, znatno manje u odnosu na prvotnu najavu. Od te će brojke BBB dobiti 40 posto, Armada, Torcida i Ultrasi po 15 posto, a ostatak ostale navijačke skupine. </p>
<p>Ponovimo kako je na stranicama HNS-a postavljen Fifin program za popunu obrazaca prijave. Svaki je obrazac jedinstven, zaštićen korisničkim imenom i lozinkom kojim raspolažu samo naručitelj i organizator. Ulaznice mogu naručiti isključivo osobe s hrvatskom putovnicom. Nakon što završe prijave, Fifa će održati ždrijeb, a potom će biti poznato koji će sretnici imati pravo na kupnju ulaznica. </p>
<p>Navijači koji su se već ranije prijavili na Fifin portal www.FIFAworldcup.com neće se moći prijaviti preko HNS-a, jer će ih sustav odbiti. Bitno je dodati da se ulaznice za drugi krug natjecanja neće moći prijaviti nakon ovoga roka. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Ivanišević nastupa sredinom siječnja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Prema svemu sudeći, još samo formalnosti dijele Gorana Ivaniševića od izborničke klupe, odnosno Nikolu Pilića od uloge stručnog savjetnika. Predsjednik Hrvatskoga teniskog saveza Radimir Čačić prošlih je nekoliko dana razgovarao sa svim igračima i aktualnim izbornikom, a u srijedu je na red stigao i Goran Ivanišević. Očekivala se i službena potvrda preuzimanja izborničke dužnosti najboljega hrvatskog tenisača svih vremena... </p>
<p>»Dogovorili smo se da ćemo sredinom siječnja sjesti zajedno s Pilićem i napraviti strateški plan razvoja hrvatskog tenisa«, kratko je rekao Čačić. </p>
<p>Dakle, očito postoje još neki detalji koje treba riješiti. No, kad se sredinom siječnja dogovore oko zamjene uloga, ostaje još dovoljno vremena da Upravni odbor HTS-a jednoglasno ozakoni njihov prijedlog prije dvoboja prvoga kola Davis kup protiv Austrije u Grazu, koji je na rasporedu od 10. do 12. veljače. Pohod na obranu naslova pobjednika Davisova kupa vodit će Ivanišević, dok će Pilić biti izbornik u sjeni. </p>
<p>Ustvari, Ivanišević je prije pet godina već iskusio i izborničku funkciju. Točnije, kad je hrvatska teniska reprezentacija krenula s dna, kad je bila u Euroafričkoj skupini 2, odnosno »trećoj teniskoj ligi«, Ivanišević je na sebe preuzeo dvostruki teret. Osim što je bio prvi reket, uspješno je obavljao i posao izbornika. Gostovanja u Latviji i Irskoj te domaćinstvo u Rijeci protiv Obale Bjelokosti 2000. godine okončana su bez poraza. Stoga se Ivanišević može pohvaliti još jednim savršenim omjerom: pod njegovim je vodstvom Hrvatska upisala 15-0. </p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Zadar i Zagreb bez ispaljenog metka</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U utakmici 13. kola košarkaške Goodyear lige Zagreb je na gostovanju u Beogradu pred 2.000 gledatelja upisao poraz od Crvene zvezde 66-89 (13-18, 21-25, 14-24, 18-22).</p>
<p>Domaćin je dominirao u svim segmentima igre. Od prve minute nametnuo je svoj ritam i Zagreb nikako nije uspijevao posložiti igru. Najefikasniji u redovima beogradske momčadi bili su Vladislav Dragojlović (23), Miroslav Raičević (18) i Milan Gurović (13), dok su Zagreb predvodili Bernard Taylor (22), Anthony Broyles (18) i Nikola Garma (13). Crvena zvezda je ovom pobjedom skočila na prvo mjesto ljestvice sa deset pobjeda i četiri poraza. </p>
<p>Poraz je upisao i Zadar i to na gostovanju u Vršcu kod Hemofarma sa 72-90 (16-22, 18-32, 21-12, 17-24). Zadrani su tako upisali osmi poraz, uz pet pobjeda, dok je Hemofarm dobio devet, a izgubio pet utakmica. Utakmica je riješena već u prvom poluvremenu u kojem su domaćini došli do 20 koševa razlike (54-34). Najefikasniji u redovima Zadra bili su Dean Oliver (16), Pankracije Barač (16 i Todor Gečevski (11), dok su domaćine predvodili Vladan Vukosavljević (24), Zlatko Bolić (21) i Robert Conley (18). [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Netsi misle ozbiljno </p>
<p>Utah Jazz svladao je »osakaćeni« Houston. Mehmet Okur bio je najbolji sa 20 poena i 17 skokova, a Giriček je za sedam minuta ubacio isto toliko koševa</p>
<p>Božićni blagdani na Floridi za košarkaše Milwaukee Bucksa bili su sve samo ne radosni. Iako su dosad većinu pobjeda skupili na Istoku, nakon Orlanda, momčad Tonija Kukoča poražena je i od Miamija rezultatom 89-109. </p>
<p>Stara-nova metla očito bolje mete, trener Heata Pat Riley nakon povratka 12. prosinca u osam je dvoboja ostvario šest pobjeda. »Krvnik« Bucksa bio je Dwyane Wade sa 35 koševa, od toga 14 u posljednjoj dionici igre. Shaq O'Neal dodao je 23, a kod Bucksa je Mo Williams postigao 24 poena. Kukoč i australski Hrvat Bogut bili su prosječni, Toni je ubacio šest, a Andrew 11 poena.</p>
<p>U blagdansko doba posebno je raspoložen i Allen Iverson, omaleni igrač Philadephije u posljednjih sedam dana prosječno ubacuje 42 koša uz osam asistencija, a Denveru je ubacio »samo« 36 uz 10 dodavanja. No, njegov je posljednji koš bio odlučujući, četiri sekunde prije kraja pogodio je pobjedu i konačnih 108-106. Uz Iversona, odličnu je partiju pružio Chris Webber (32 poena, 15 skokova). Duo 76ersa bio je previše za Nuggetse, kojima nije pomoglo ni 45 poena Carmela Anthonyja. </p>
<p>Probuđeni New Jersey očito misli ozbiljno, dokaz tome je i lagana pobjeda nad Clevelandom sa 96-91. Konačni rezultat vara, jer su Netsi tijekom cijelog dvoboja imali 15-ak poena prednosti, a na kraju su Cavsi uspjeli tek smanjiti razliku. Očekivao se dvoboj Vincea Cartera i LeBrona Jamesa, no glavni je protagnost dvoboja bio Richard Jefferson s 28 poena. Kidd je dodao 14 uz devet asistencija i skokova, Carter 21, previše i za više nego solidne Cavse. </p>
<p>Utah Jazz Gordana Giričeka svladao je »osakaćeni« Houston sa 82-74, koji je zbog ozljeda lišen usluga Minga, Alstona, Andersona i Barryja. Frustracije trenera Jeffa van Gundyja tim su veće, jer je prva zvijezda Rocketsa Tracy McGrady napustio dvoboj u prvom poluvremenu i otišao u bolnicu. Za samo osam minuta na parketu postigao je čak 21 koš i otišao... Ne zbog ozljede, već je želio biti uz zaručnicu pri porodu. Jazzeri su čestitali novopečenom ocu, ali bodovi su otišli u Salt Lake City. Mehmet Okur predvodio je Utah sa 20 poena i 17 skokova, a Giriček je za sedam minuta ubacio isto toliko koševa. </p>
<p>Branitelj naslova, San Antonio svladao je Indianu sa 99-86 i proslavio povratak Emanuela Ginobilija. Argentinac je zbog ozljede noge propustio osam utakmica, a prije dvoboja nije ni znao hoće li nastupiti. No, uvjerio je trenera da je spreman i postigao bitne koševe u trećoj četvrtini. </p>
<p>Rezultati NBA lige </p>
<p>Atlanta – Charlotte 90-93, New Jersey (Planinić - nije igrao) – Cleveland 96-91 , Miami – Milwaukee (Kukoč - 6 poena, 1 asistencija, 3 skoka; Bogut – 11 koševa, 6 skokova, 2 asistencije) </p>
<p>109-98, Detroit – Toronto 113-106, Houston - Utah (Giriček - 7 koševa, 1 skok, 1 asistencija) 74-82, Denver - Philadelphia 106-108, San Antonio – Indiana 99-86, </p>
<p>LA Clippers – Sacramento 93-110. [D. J.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="35">
<p>Spor zbog skupljeg plina </p>
<p>Ruski ministar obrane Sergej Ivanov zaprijetio je da revizija statusa Sevastopolja može otvoriti opasne sporove o uzajamnoj granici</p>
<p>Između Rusije i Ukrajine izbio je oštar spor zbog plina koji je u jednom trenutku prijetio da se pretvori u otvoreni sukob. Sve je počelo kad je ruski naftni koncern Gazprom najavio peterostruko povećanje cijene plina od 1. siječnja 2006. godine, kako bi ih doveo na »europsku razinu« i najavio da će u protivnom obustaviti isporuke plina Ukrajini. </p>
<p>Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko najprije je zaprijetio da će povećati cijene transporta plina koji Rusi isporučuju zapadnoj Europi (oko 80 posto plina ide kroz Ukrajinu).</p>
<p> Zatim je najavio tužbu Međunarodnom arbitražnom sudu u Stockholmu, a šokirao je Moskvu kad je najavio mogućnost da za vrijednost povećanih cijena plina poveća Rusima najamninu za ustupanje pomorske baze ruske Crnomorske flote u Sevastopolju. Rusi, naime, još od 18. stoljeća imaju ugovor, koji je na snazi do 2017., za iznajmljivanje pomorske baze na Krimu, koji je 50-ih godina prošlog stoljeća Nikita Hruščov poklonio Ukrajini i po kojemu Moskva plaća Kijevu 98 milijuna dolara godišnje. </p>
<p>Ruski ministar obrane Sergej Ivanov zaprijetio je da revizija statusa Sevastopolja može otvoriti opasne sporove o uzajamnoj granici, jer je, po njegovim riječima, sastavni dio tog ugovora i bilateralni ugovor o priznanju granica. Napetu situaciju smirio je ukrajinski ministar obrane Anatolij Hričenko izjavom da Kijev neće poduzimati jednostrane korake koji bi ugrozili pozicije ruske Crnomorske flote.</p>
<p>U međuvremenu je ulje na vatru dolio ukrajinski ministar energetike Ivan Plačkov izjavivši kako je postignut dogovor prema kojemu je ruska strana pristala da poveća cijenu plina na samo 80 dolara te da će se, kao što traži Ukrajina, povećanje odvijati postupno. No, Moskva je odmah demantirala tu izjavu, a za njom i Gazprom koji je ujedno optužio ukrajinskog premijera Jurija Jehanurova da Kijev želi krasti ruski plin. Gazprom se pritom pozvao na izjavu Jehanurova koji je rekao da prema ugovoru s Rusijom Ukrajina može zadržati čak 15 posto plina, koji »teče« prema zapadnoj Europi.</p>
<p>Budući da je 1. siječnja 2006. pred vratima a Ukrajini prijeti obustava opskrbe plinom, u Kijevu vlada panika. Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko optužio je ruskog predsjednika Vladimira Putina da se na taj način sveti Ukrajini zbog njene prozapadne orijentacije nakon »Narančaste revolucije«. Uz to, za tri mjeseca u Ukrajini će se održati parlamentarni izbori na kojima, nakon razlaza Juščenka i Julije Timošenko, proruske stranke imaju dobre izglede, dakako uz jaku podršku Moskve. </p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Snježni kaos u Europi</p>
<p>Val hladnoće i obilan snijeg u Europi uzrokovali su u srijedu prometni kaos, otkazivanja vlakova, kašnjenja u polijetanjima zrakoplova i prometne nesreće.</p>
<p>U Francuskoj su tisuće ljudi bile blokirane zbog snijega na autocesti od Toula do Nancyja. Na zapadu zemlje više stotina kamiona i vozila blokirano je zbog hladnoće na autocesti, a 300 do 400 ljudi moralo se smjestiti u prihvatilišta i motele. Francuske vlasti pronalaze smještaj za beskućnike zbog temperatura koje su se spustile na minus 15 stupnjeva Celzija. Zbog obilnog snijega Francuska je zatvorila granice prema Italiji koja je pak zatvorila dijelove autoputova, što je dovelo do zastoja prometa na sjeveru zemlje. </p>
<p>U Velikoj Britaniji je otkazano prometovanje nekoliko vlakova.</p>
<p>U Češkoj je bila zatvorena autocesta između Praga i Brna zbog sudara četiriju kamiona uzrokovanog velikim snijegom i ledom. Zatvorena je bila i cesta od Brna do Beča. Kod Beča je pak prekinuta opskrba električnom energijom za najmanje 300 kućanstava, a u prometnim nesrećama poginuo je jedan vozač. U Slovačkoj su vlasti upozorile na opasnost od lavina u Visokim Tatrama. </p>
<p>I Njemačka je gotovo potpuno pokrivena snijegom. Letovi su kasnili u zračnoj luci u Frankfurtu te u Stuttgartu. </p>
<p>Najveći val hladnoće pogodio je istočnu Tursku gdje je u noći na srijedu izmjeren 31 stupanj ispod nule, a već su nekoliko dana zatvorene ceste koje vode do 1000 zaselaka. Četiri osobe poginule su od smrzavanja, javlja agencija France presse. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Napad u Beslanu mogao se spriječiti</p>
<p>Teroristički napad na školu u Beslanu u rujnu prošle godine mogao je biti spriječen da je policija poslušala zapovijed da pojača mjere sigurnosti, izjavio u srijedu pred zastupnicima obaju domova ruskog parlamenta Aleksandr Toršin, čelnik ruskog parlamentarnog povjerenstva zaduženog za istragu tog napada.</p>
<p>Toršin je rekao da nije bilo konkretnih informacija o napadu na školu, ali je istaknuo da je »čelništvo ruskog ministarstva unutarnjih poslova poslalo upozoravajuće brzojave 21. i 31. kolovoza u kojima je predloženo da se pojačaju mjere sigurnosti prvoga dana škole, 1. rujna«.</p>
<p>Toršin, potpredsjednik Vijeća Federacije, gornjeg doma ruskog parlamenta, naveo je u svom izvješću da je regionalna policija u Sjevernoj Osetiji ignorirala upute o pojačanju mjera sigurnosti oko škola i optužio ju je za nemar koji je omogućio militantima upad u školu i uzimanje talaca. Prije 16 mjeseci naoružani islamski militanti zauzeli su školu u Beslanu i uzeli za taoce 1100 učenika, učitelja i roditelja. Talačka kriza trajala je tri dana i završila krvoprolićem. Poginula je 331 osoba, a među njima i 186 djece. Također je ubijen 31 otmičar. Toršin je kritizirao regionalne vlasti da nisu istinito izvijestile koliki je bio broj talaca. »Približan broj talaca znao se već 1. rujna poslijepodne. Međutim, idućega dana dužnosnici su i dalje tvrdili da otmičari drže 354, umjesto više od 1100 ljudi«, kazao je. </p>
<p> »Protuteroristička operacija bila je puna krivih procjena i nedostataka«, ustvrdio je Toršin i dodao da trenutačni sustav za sprječavanje terorističkih napada nije adekvatan. Rođaci žrtava uvjereni su da su teroristima pomogli korumpirani dužnosnici.</p>
<p> Obitelji talaca snažno su kritizirale spasilačku operaciju, izjavivši da su taoci bespotrebno ginuli jer su specijalne snage koristile bacače plamena, bacače granata i tenkove. »Povjerenstvo je utvrdilo da je teroristički napad u Beslanu bio dobro isplanirani zločin i uvjereno je da je cilj tog napada bio narušiti stabilnost u regiji ... Pripremu napada vodili su separatisti poznati po svojoj žestini - Šamil Basajev, Aslan Mashadov, Magomet Hašijev i njihovi suradnici, a također i strani plaćenici. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Prisluškivalo se i prije Busha?</p>
<p>Ključno pitanje je: može li 11. rujna doista biti opravdanje za orwelovsku invaziju na privatnost?</p>
<p>NEW YORK (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Sve više je dokaza da kontroverze oko prisluškivanja američkih građana uz odobrenju Bijele kuće i zaobilaženje sudova rastu poprimajući opasne dimenzije. Jedno od pitanja na koje će predsjednik George Bush morati odgovoriti je: jesu li događaji od 11. rujna 2001. poslužili samo kao povod da se započne, ili čak nastavi s praksom tajnog prisluškivanja koja je možda započela i prije nego što je aktualni predsjednik ušao u Bijelu kuću.</p>
<p>Amerikanci bi, naravno, htjeli doznati je li ilegalno prisluškivanje zaista okončano 1978., nakon burne afere Watergate, u kojoj su, odmah nakon vijetnamskog rata, prisluškivani ne samo političari već i građani. </p>
<p>Mediji bi htjeli saznati kako je, tridesetak godina kasnije, tajna obavještajna agencija NSA, navodno bez velikih poteškoća, prikopčala prislušne uređaje na glavne telefonske vodove. Mnogi se Amerikanci pribojavaju da je McCartyjev duh ponovo izašao iz boce.</p>
<p>Busheva će administracija imati velikih problema bude nastojala legalizirati prisluškivanje. Naročito zato što ono, izgleda, traje bez znanja javnosti duže nego što se isprva mislilo. New York Times navodi primjer jednog takvog prisluškivanja koje je trajalo godinama, a započelo je prije 11. rujna 2001. Navodi se slučaj, na doživotni zatvor osuđenog Alija al Timimija zbog toga što je u predgrađu Washingtona, kako je to sud ustvrdio, poticao na »sveti rat« protiv Amerike. Njegov odvjetnik, Edward MacMahon, doveo je u pitanje vrijeme Timimijevog uhićenja, upravo sa ovim pitanjem: »Otkad zapravo traje ilegalno prisluškivanje američkih građana?«</p>
<p>Timimi je uhićen samo nekoliko dana poslije 11. rujna 2001, i već tada je izgledalo da tužitelj o njemu zna sve. Njegov odvjetnik sada želi konkretno znati koliko dugo je bio Timimi prisluškivan te je li vlada osigurala sudski nalog za prisluškivanje njegovog klijenta? Na ovom se primjeru otvara cijeli niz pravnih pitanja i nedoumica. Na njih će Busheva administracija morati odgovoriti iz političkih, moralnih i pravnih razloga; čak i ako se utvrdi, da se zakon kršio i u vrijeme Clintona.</p>
<p>Amerikanci žele znati jesu li su prisluškivani zaista samo »loši momci«, kao što to tvrdi Bush, ili su i mnogi drugi žrtve vladine želje da zna skoro sve svakome. Izgleda da je ključno pitanje: može li 11. rujna doista biti opravdanje za orwelovsku invaziju na privatnost</p>
<p>Predsjednikov glasnogovornik Trent Duffy tvrdi da se prisluškuju samo loši momci te daje prisluškivanje »ograničeni program«. Ovdje se ne radi o praćenju telefonskih poziva koji se vode oko organiziranja dječje lige sportskih aktivnosti ili o tome što se kuha večeru. Program je dizajniran da prati telefonske pozive vrlo loših ljudi, onih koji [iza sebe] imaju dizanje u zrak vlakova, vjenčanja i crkvi. On je ipak odbio izravno komentirati navode New York Timesa koji tvrdi da vladini dužnosnici ne isključuju mogućnost, da je program bio korišten i u drugim kriminalnim slučajevima, te da je određen broj odvjetnika obrane izjavio kako su ih dokazi s terena naveli da se pitaju je li prisluškivanje njihovih klijenata od strane obavještajnih agencija povod njihovoj identifikaciji. </p>
<p>Bez odgovora zasad ostaje i pitanje koje poput kolektivne paranoje ostaje lebdjeti u zraku, a koje sebi postavlja vjerojatno svaki Amerikanac koji čita ovakve novinske napise: »Jesam li možda i ja, i zbog čega, predmet ovakvog prisluškivanja? </p>
<p>Erol Avdović</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>»Sveti Bob« savjetnik </p>
<p>Bob Geldof već se 20 godina bavi pitanjima svjetskog razvoja, te posjeduje prvorazredne veze i stručno iskustvo </p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Bob Geldof, irski rocker i aktivist u borbi protiv siromaštva, savjetovat će oporbene britanske konzervativce o pitanjima globalne bijede. </p>
<p>Novi konzervativni vođa, David Cameron koji želi pomladiti stranku ponosno je najavio da pokreće stranačku komisiju koja će se baviti globalizacijom i siromaštvom u svijetu. Geldof je već pristao biti savjetnik tom tijelu. </p>
<p>Imenovanje 51-godišnjeg osnivača Band Aida i Live Aida ne znači da se Geldof politički opredijelio za konzervativce. On, naime, ne pridaje veliku važnost političkim predznacima. U tome nalikuje drugom irskom rockeru i aktivistu Bonou koji je ignorirao gnjev nekih boraca protiv siromaštva da bi pregovarao s američkim predsjednikom Bushem. Borba protiv gladi i bijede »mora biti iznad politike - politički je vrlo važna, ali se ne smije pretvoriti u političku nogometnu loptu«, tvrdi Geldofov glasnogovornik.</p>
<p>Kao neslužbeni svjetski ambasador siromašnih, Bob Geldof se već 20 godina bavi pitanjima svjetskog razvoja te posjeduje prvorazredne veze i stručno iskustvo. Za konzervativnog vođu Davida Camerona, koji posebno želi osvojiti naklonost mladih birača i žena, pridobivanje Geldofa velik je zgoditak.</p>
<p>Britanski konzervativci stekli su reputaciju stranke koja zagovara sebične interese pojedinca, ali njihov novi vođa želi odagnati taj dojam. On zagovara »suosjećajni konzervativizam« za kakav se, inače, zauzima i George Bush. I Geldof je ranije otvoreno hvalio Bushev angažman u Africi, nazvavši ga »najradikalnijim od Kennedyjevog doba«. </p>
<p>Geldofovi novi prijatelji iz Konzervativne stranke sretni su što su pridobili osobu tako istaknutog profila. No, vjerojatno su svjesni i pratećeg rizika. </p>
<p>»Sveti Bob«, kako ga ponekad zovu u Britaniji gdje danas živi, bit će prvi koji će se javno okomiti na svoje nove saveznike, ako zaključi da se oni dovoljno ne trse oko smanjivanja planetarne bijede. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Memorijal na mjestu logora Omarska </p>
<p>SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Na području koncentracijskog logora Omarska kod Prijedora u ratu je ubijeno blizu 4000 Hrvata i Bošnjaka, a skandalozna činjenica da ni na koji način nije obilježeno ovo mjesto stradanja ipak će biti ispravljena. Kompanija »Mittal Steel« koja je kupila rudnik željezne rude u Ljubiji, mjesto gdje je u masovnim grobnicama pokopana većina žrtava, predstavila je projekt izgradnje memorijalnog centra na ovom području. </p>
<p>Planovi o izgradnji memorijala vremenski su koincidirali s kritikama u javnosti da je neprimjereno da teški strojevi započnu izvlačiti rudu i donositi profit indijsko-britanskoj kompaniji na neobilježenom stratištu Hrvata i Bošnjaka. Priču o koncentracijskom logoru u Omarskoj prvi je 1992. godine objavio ratni izvjestitelj Guardiana Ed Vulliamy, i ona je možda predstavljala prekretnicu u načinu na koji je Zapad gledao na rat u BiH. </p>
<p>Budući memorijalni centar trebao bi biti izgrađen na području od 34.000 četvornih metara, a »Mittal Steel« je angažirao nevladinu organizaciju »Duša Europe« kako bi se odredio izgled memorijalnog centra prihvatljiv za sve narode.</p>
<p>Memorijal bi trebao biti otvoren 6. kolovoza 2006. godine, na 14. obljetnicu zatvaranja logora u Omarskoj, no poteškoću pri izgradnji moglo bi predstavljati protivljenje lokalnih političara. Načelnik općine Prijedor Marko Pavić rekao je da nijedno općinsko tijelo nije sudjelovalo u planiranju memorijalnog centra. »Bude li to remetilo veoma dobre međuljudske odnose u Prijedoru, tako nešto neću moći odobriti«, kazao je. I Savez logoraša Republike Srpske priopćio je da neće dopustiti izgradnju memorijalnih centara dok to pitanje ne bude zakonski regulirano na razini države.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="41">
<p>Prizivanje dobrih vibracija</p>
<p>Slavljenička vjerovanja i običaje njeguju svi narodi. Neki će se odjenuti u »sretne« boje, a drugi će jesti samo ono za što vjeruju da će im donijeti uspjeh i sreću </p>
<p>Doček nove godine, jednima je vrijeme velikih odluka, drugima prigoda za dobar provod, druženje s prijateljima i obitelji. No bez obzira na to kako doživljavali strku novogodišnje noći, dolazak nove godine razni narodi i kulture slave na brojne načine, obilježavajući simbolično novi početak. </p>
<p>Da će nam nadolazeća godina proći u raspoloženju u kojem smo bili na novogodišnju noć i da će osoba koju prvu vidimo obilježiti novu godinu, samo su neka vjerovanja koja vežemo uz taj praznik. Osim toga mnogi vjeruju da hrana u obliku prstena donosi sreću jer simbolizira »puni krug« koji upotpunjuje godišnji ciklus. Zbog toga će se na stolu Nizozemaca obvezno naći krafne. Amerikanci će većinom poslužiti grašak sa svinjskim vratom ili šunkom. U Georgiji i mnogim drugim državama vjeruje se pak da bijeli grah predstavlja novac. Za materijalni prosperitet u novoj godini potrebno je tako pojesti 365 zrna graha. Osim graška, graha ili drugog povrća i mesnih proizvoda koji simboliziraju prosperitet, mnogi i kupus smatraju »sretnim«. U Njemačkoj se kulturnoj baštini svinja i njezino meso smatra sretnom životinjom, jer označava napredak i sreću.</p>
<p>Za razliku od Amerikanaca i Nijemaca, Japanci će, za sreću u novoj godini i kako bi odbili zle duhove, ispred svojih kuća objesiti slamnato uže koje prema njihovu uvjerenju donosi sreću i uspjeh. Također se u trenutku kada otkuca Nova godina Japanci počinju smijati, jer vjeruju da će im smijeh donijeti sreću u nadolazećoj godini. Kineska Nova godina proslavlja se između 17. siječnja i 19. veljače za vrijeme mladog Mjeseca i zove se Yuan Tan. Svi Kinezi u svijetu obilježavaju taj praznik, koji uključuje i uličnu povorku, a festival svjetiljki simbolično osvjetljava put u novoj godini. Kinezi također vjeruju da se oko Nove godine kreću zli duhovi, koje će plamen vatre preplašiti, a na svoje će prozore staviti i papirnate ukrase koji će spriječiti zle duhove da uđu u kuću. </p>
<p>U Grčkoj je u vrijeme novogodišnjih praznika i festival svetog Basila. Sveti Basil je bio poznat po svojoj dobroti, tako da djeca na Novu godinu ostavljaju obuću kod vatre, vjerujući da će je on napuniti darovima. Škoti će pak zapaliti bačve katrana koje se zatim kotrljaju ulicama. Tako, vjeruju, stara godina izgori, a nova može nesmetano doći. Škoti također vjeruju da prva osoba koja uđe za Novu godinu u njihovu kuću donosi dobru ili lošu sreću, a najpoželjnije bi bilo kada bi prvi posjetitelj, s darom, bio visok i tamnokosi muškarac. U Kanadi se pak održava tradicionalno zimsko kupanje. Svi stanovnici, i mlađi i stariji, odijevaju kupaće kostime i zarone u ledeno hladnu vodu. I Argentinci će novu godinu početi s kupanjem. Naime, nakon kasne večere koja se organizira oko 23 sata, slijedi vatromet i luda zabava. Jutro poslije 1. siječnja Argentinci idu na rijeke, jezera ili javne bazene na kupanje. I Brazilci novu godinu čekaju na plažama uz vatromet, odjeveni u bijelu odjeću, za koju vjeruju da donosi sreću. Brazilske proslave, osobito one na plažama Rio de Janeira, privlače više od dva milijuna ljudi. I na Tajlandu je novogodišnja noć obilježena vodom. Oni se, naime, njome prskaju. Osim tog običaja Tajlanđani na taj dan iskazuju poštovanje prema starijima, pa mnogi putuju u svoje rodne gradove i sela u posjet djedovima i bakama. U Koreji pak postoji vjerovanje da u noći Nove godine ne smijete spavati, jer će vam obrve posijedjeti. Običaj je tako da ljudi idu na obale mora i čekaju izlazak sunca. Plaže su tada prepune ljudi, koji s prvim zrakama sunca zažele svoje novogodišnje želje.</p>
<p>U zapadnom Bengalu (sjeverna Indija) muškarci se kite ružičastim, crvenim, purpurnim i bijelim cvijećem dok žene više vole žuto cvijeće, jer se žuta smatra bojom proljeća. Hindusi pored kreveta ostavljaju svete relikvije kako bi ih, nakon što se probude u prvom danu Nove godine, ugledali i time si osigurali sreću. Danci pak na Silvestrovo dolaze pred prijateljeva kućna vrata da bace barem jedan tanjur. Tako ćete ujutro prema broju tanjura vidjeti koliko je prijateljima stalo do vas. U Rumunjskoj je običaj da djeca požele odraslima sreću lagano ih dodirujući buketom zvanim sorkova. Buket se sastoji od grančica jabuke, kruške, višnje ili šljive koje predstavljaju plodnost, zdravlje i čistoću. Običaj je da se grančice 30. studenoga stave u vodu kako bi procvjetale na Silvestrovo. </p>
<p>Armenci peku kruh u koji stavljaju novčić, a onoga, tko ga nađe u svome komadu odlomljenog kruha, pratit će sreća cijele godine. Španjolci pak Novu godinu dočekuju grožđem. Prema tradiciji, kada se čuju ponoćna zvona iz srca Madrida, sa Puerto del Sola, Španjolci moraju pojesti 12 bobica tog slatkog voća. I u Venezueli i Meksiku, postoji tradicija jedenja slatkih bobica. I oni kao Španjolci, sa svakim otkucajem sata, moraju pojesti po jednu bobicu grožđa i zaželjeti želju. U Venezueli će mnogi također odjenuti žuto donje rublje, za koje vjeruju da će im donijeti sreću. Također će, oni koji u nadolazećoj godini žele putovati, spakirati kovčege i vući ih po kući. </p>
<p>Neobičan običaj imaju i Vijetnamci. Oni, naime, Novu godinu slave čak deset dana od koji su tri glavna. Prvi dan u ponoć bake i mame pale petarde i pozdravljaju novu godinu. Prvo jutro Vijetnamci odijevaju novu odjeću, a stariji članovi će sjesti na stolac ispred mlađih i, čestitajući im novu godinu, zaželjeti dug život.</p>
<p>Antonija Jurica</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Najbolji kinofilmovi ove godine</p>
<p>Kako se Hollywood nije iskazao velikim brojem kvalitetnih filmova u pomoć su priskočili dokumentarci, te azijska kinematograija </p>
<p>Ova će filmska godina ostati prije svega zapamćena po katastrofalnom padu gledanosti koji je digao na noge čitav Hollywood. Iako se još sa sigurnošću ne može ustvrditi koliki je stvarni pad, jer su se pred kraj godine pojavila dva potencijalna hita (»Kronike iz Narnije«, koje su izvrsno startale, i »King Kong«, koji nije ispunio očekivanja), uglavnom se barata s cifrom između šest i osam posto, što je malo tko očekivao. To više što su ove godine u distribuciju pušteni nastavci dugo očekivanih hitova i visokoproračunski spektakli koji su bili planirani kao počeci uspješnih franšiza. Očito je hollywoodskim studijima postalo sve teže predvidjeti ukus publike. Nedostatak ideja i podcjenjivački stav prema inteligenciji prosječnog kinoposjetitelja ove se godine obio o glavu hollywoodskim moćnicima. Bučno najavljivani »Stealth – Nevidljivi lovac« uspio je od uloženih 135 milijuna dolara na američkom tržištu vratiti svega 31 milijun, a isto je prošao i »Otok« Michaela Baya. Razočarao je i Ridley Scott s »Kraljevstvom nebeskim«, ne uspjevši ponoviti dobitnu »gladijatorsku« formulu. »Fantastična četvorka« zadovoljila je dolarskim utrškom, ali ne i kvalitetom. Isto vrijedi i za »Rat svjetova«, te novog »Batmana«. Spielberg je, na žalost, uspio snimiti svoj najlošiji film u posljednjih petnaest godina, a talentirani Nolan ipak nije uspio opravdati očekivanja. Nakon što je Schumaher serijal o tamnom vitezu pretvorio u najobičniji kičeraj, mnogi su s oduševljenjem dočekali povratak Batmanovim mračnim korijenima. No Nolan je snimio predugačak i na trenutke zamoran film, koji se kvalitetom ne može mjeriti s prva dva »Batmana« Tima Burtona. On je pak oduševio s »Charlijem i tvornicom čokolade«. Uspio je snimiti dječji klasik i još jednom dokazati da je jedan od najmaštovitijih hollywoodskih redatelja. »Ratovi zvijezda: Epizoda III-Osveta Sitha« zasluženo nosi titulu najgledanijeg filma godine, jer je riječ o najkvalitetnijem izdanju »novih« »Ratova zvijezda« i spektakularnom završetku Lucasove svemirske sage. »Harry Potter i plameni pehar« nastavlja držati visoko kvalitetnu razinu serijala, a mnogi Newellov film nazivaju najmračnijim i najboljim dosad. Ovogodišnje kreativne vrhunce ipak su dosegnuli Robert Rodriguez i Peter Jackson. Rodriguez je u suradnji s kultnim strip-autorom Frankom Millerom snimio »Sin City«, najbolju strip-ekranizaciju viđenu na filmskom platnu. Jackson je, kao i Rodriguez, dokazao da pametna uporaba specijalnih efekata ne mora nužno »ubiti« film. Iako su mnogi razočarani slabim startom »King Konga«, Jackson je snimio jedan od onih filmova zbog kojih volite odlaziti u kino. </p>
<p>Ova je godina označila i povratak kultnih autora poput Jima Jarmuscha (»Slomljeno cvijeće«) i Davida Cronenberga (»Povijest nasilja«). Iako već godinama snimaju cijenjene filmove, napokon im se dogodio i komercijalni uspjeh (dakako, u njihovim uvjetima), a pomalo je nestvarno bilo vidjeti Cronenbergov film sedam dana među pet najgledanijih u Americi. George Clooney je svojim drugim redateljskim uratkom pokazao kako na njega treba ozbiljno računati. »Laku noć i sretno« je oduševio publiku gdje god se pojavio pa je tako bilo i na Zagreb film festivalu. Posebnu pozornost ipak zaslužuje Clint Eastwood i njegova »Djevojka od milijun dolara«. Iako je film iz 2004., naša ga je publika mogla vidjeti početkom ove godine i još se jednom uvjeriti da je riječ o najvećem živućem američkom redatelju. </p>
<p>Hollywoodskim uradcima sve veća konkurencija postaju filmovi koji stižu iz drugih krajeva svijeta, jer je filmofilima očito dosta ispraznih spektakala pa ne čudi da odlično prolaze i dokumentarni filmovi, animirani itd. Takav je trend bio i u Hrvatskoj gdje su revije azijskih i dokumentarnih filmova redovito bile posjećene do posljednjeg mjesta što nije uspjelo niti razvikanim naslovima. </p>
<p>Iako donekle iritira činjenica da je riječ o klasičnom slučaju pomodarstva, te su odjednom svi oduševljeni naslovima što pristižu iz nešto egzotičnijih kinematografija nesumnjivo je pomodarstvo posljedica očite kvalitete. Naime, samo se nekoliko suvremenih američkih naslova može mjeriti s genijalnim ostvarenjima poput izvrsnog korejskog trilera »Sjećanja na ubojstvo« u kojem se redatelj Joon-ho Bong na prilično nekonvencionanalan i poetičan način bavi istinitim slučajem prvog serijskog ubojice u Južnoj Koreji, donoseći odavno potrošenom žanru toliko potrebnu svježinu. Jednako je dojmljiva meditativna također korejska drama Ki-duka Kima »Proljeće, ljeto, jesen, zima... i proljeće«, a vjerojatno je najdojmljiviji azijski uradak u domaćim kinima ove godine bio posljednji uradak kultnog kineskog filmaša Yimoua Zhanga »Kuća letećih bodeža«, rijetko viđen spoj baletno impresivne borilačke koreografije i prekrasne fotografije u kojem gotovo svaki kadar djeluje kao zasebna umjetnička slika. Žestoki hongkonški policijski krimić »Prljavi poslovi« (prvi dio trilogije) stilizirano je djelo u kojem se naglasak više stavlja na likove i njihove unutarnje moralne dvojbe nego na akcijske prizore, a koliko su redatelji Andrew Lau i i Siu Fai Mak napravili dobar posao najbolje svjedoči činjenica da je veteran Martin Scorsese prionuo rađenju remakea u kojem glavne uloge tumače Leonardo DiCaprio i Matt Damon. Pridodajte svemu jedan od najstrašnijih suvremenih azijskih horora »The Eye« braće Pang (Hollywood također priprema remake), te izvrstan crtić »Pokretni dvorac« legendarnog Hayaoa Miyazakija, animatora koji je na ovogodišnjem festivalu u Veneciji dobio priznanje za životno djelo.</p>
<p>Kad je riječ o dokumentarcima barem su dva sigurno oduševila filmofile: »Carsko putovanje«, topla francuska priča o pingvinskoj odiseji, ali ispričana kroz humaniziranu vizuru, te sportska priča o kvadroplegičarima »Smrtolopta«. I jedan i drugi su odlično prošli na svjetskim kinoljestvicama. Osim njih pažnju zaslužuju dva izvrsna glazbena dokumentarca prikazana tijekom Zagreb film festivala - brazilski »Favela Rising«, te njemački »Crossing the Bridge: Sound of Istanbul« Fatiha Akina. Tu su i plesni »Rize«, u režiji poznatog fotografa Davida LaChapellea, te »Grizzly Man« Wernera Herzoga. Svi su odreda zanimljiviji od dobrog djela igranih naslova što smo ih mogli vidjeti ove godine na redovnom kinorepertoaru. </p>
<p>Već je iz gore spomenutih naslova jasno da su se hollywoodske limunade teško mogle izboriti za svoju publiku, a ništa bolje nisu prošli niti neki europski naslovi prikazani u nas iako su kvalitetom takvo što itekako zaslužili. Među njima je izvrsni britanski politički triler »Brižni vrtlar«, koji je prema romanu Johna Le Carrea režirao daroviti brazilski redatelj Fernando Meirelles. Britanci su zaslužni i za najbolji crtić godine. Naravno, riječ je o prvoj dugometražnoj avanturi Wallacea i Gromita višestruko nagrađivanog Nicka Parka koja je, iako rađena već zaboravljenom stop motion tehnikom, superiorna većini računalno animiranih crtića poput najuspješnijeg ovogodišnjeg crtića »Madagascara«. Drama »Život je more« darovita Španjolca Alejandra Amenabara, temeljena na istinitoj priči, jedan je od najtoplijih i najdirljivijih filmova što su ih domaći filmofili mogli pogledati tijekom ove godine u kinima, a najveći ruski uspjeh posljednjih godina »Noćna straža« (spektakularna priča o finalu tisućljetne borbe sila dobra i zla na ulicama suvremene Moskve snimljena je za svega pet milijuna eura, ali izgleda kao bilo koji drugi hollywoodski višestruko skuplji blockbuster) pokazuje da europski filmovi ne moraju nužno biti isprazni poput hollywoodskih ili francuskih u produkciji Luca Bessona. </p>
<p>Nakon što je prošle godine hrvatska kinematografija iznjedrila nekoliko uspjelijih naslova isto se dogodilo i ove godine kada se domaći filmaši mogu pohvaliti nizom više nego solidnih filmova kao što su »Što je muškarac bez brkova« Hrvoja Hribara, »Što je Iva snimila 21. listopada 2003.« Tomislava Radića, »Dva igrača s klupe« Dejana Šorka, Sviličićev »Oprosti za kung fu«, te dva Matanićeva filma »100 minuta Slave« i »Volim te« (potonji je zaobišao kina i prikazan je na HTV-u). Na žalost, publika nikako da se vrati na projekcije domaćih filmova pa su rezultati još daleko od željenih. </p>
<p>Primjerice, »Snivaj zlato moje« Nevena Hitreca u mjesec je dana pogledalo samo 2380 gledatelja, najhvaljeniji domaći film »Što je Iva snimila...« u sedam je tjedana vidjelo nešto više od 5500 gledatelja, dok su Šorkovi »igrači s klupe« u tri tjedna skupili oko 2800 gledatelja. </p>
<p>Marijan BralaDenis Vukoja</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="43">
<p>Invalid ubio zbog parkirnog mjesta</p>
<p>Osumnjičeni Perković je ratni vojni invalid, koji je u ratu ostao bez noge a boluje i od PTSP-a. Priča se da je i inače poznat kao konfliktna osoba</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Banalna svađa oko parkirnog mjesta u srijedu popodne u Velikoj Gorici završila je ubojstvom. Kako je potvrđeno u zagrebačkoj policiji 51- godišnji Luka Pereković je na parkingu trgovine mobitelima u Zagrebačkoj ulici oko 15 sati ispalio jedan hitac iz pištolja u 32- godišnjeg Irfana Ajrulija i usmrtio ga.</p>
<p>Osumnjičeni za ubojstvo je nakon tragičnog događaja mirno pričekao dolazak policije, koja je pred robnu kuću ubrzo stigla s desetak policijskih vozila, a ubrzo je potpuno blokirano šire područje. Pereković se nije opirao uhićenju, a priveden je na kriminalističku obradu u policijsku postaju Velika Gorica. </p>
<p>Kako smo čuli od očevica događaja Luka nije mogao izaći s parkinga jer je izlaz blokirao irfanov automobil. Zatim je posalo svoju kćer po torbicu. U torbici koju je ova donijela bio je pištolj kojim je ubojstvo počinjeno. Irfan je kako smo čuli, Irfan se prije pucnjave pokušao pješke udaljiti s mjesta događaja, međutim Perković ga je sustigao i ubio. Od susjeda smo čuli da je osumnjičeni Perković ratni vojni invalid, koji je u ratu ostao bez noge a boluje i od PTSP-a. Priča se da je i inače poznat kao konfliktna osoba. [Elizabeta Stipetić, Zvonimir Kosinjski]</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Tužitelj : hladnokrvno smaknuće </p>
<p>»Časni sude neka me sada i ovdje Bog kazni ako lažem«, rekao je optuženi Davidović te ustvrdio da bi pobjegao u Kanadu da se smatrao krivim</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Na zagrebačkom Županijskom sudu u srijedu je završeno suđenje Slobodanu Davidoviću (52) pripadniku srpske paravojne jedinice »Škorpioni« koja je sudjelovala u pokolju u civila u Srebrenici. Davidović je optužen za ratni zločin - ubojstvo šestorice Bošnjaka u selu Trnovo nedaleko Srebrenice u lipnju 1995. godine i zlostavljanje hrvatskog branitelja Željka Junačka u improviziranom zatvoru u Boboti kraj Vinkovaca u listopadu 1991. godine. Uhićen je ljetos nakon što je u javnosti puštena snimka streljanja šestorice Bošnjaka, na kojoj su svjedoci prepoznali i njega.</p>
<p> U završnom govoru tužiteljstva, koje je potkrepljeno analizom iskaza svjedoka i snimki egzekucije šestorice Bošnjaka, tužiteljstvo je zaključilo kako se očito radi o monstruoznom, hladnokrvnom i brutalnom smaknuću zarobljenika od kojih su trojica bila maloljetnici. Na snimkama, kazao je tužitelj, jasno se vidi kako optuženi djeluje kao supočinitelj likvidacije civila, a iskaz optuženog da je držao pištolj samo kao da izgleda da ga koristi jer bi suprotnom pripadnici »Škorpiona« i njega likvidirali, tužitelj smatra neosnovanim. </p>
<p> - Niti je bio prisiljen sudjelovati u toj akciji, niti je išta poduzeo da je spriječi«, rekao je tužitelj tražeći od suda da ga proglasi krivim i osudi na najtežu kaznu (20 godina zatvora op.a.). Tužiteljstvo ga smatra krivim i po drugoj toči optužnice za nanošenje teških tjelasnih ozlijeda, fizičko i psihičko zlostavljanje zarobljenog hrvatskog branitelja Željka Junačka, a što je potkrijepio iskazima svjedoka i medicinskom dokumentacijom. </p>
<p> Branitelj optuženoga u svojoj je završnoj riječi inzistirao da Davidović nije kriv niti po jednoj točki optužnice, te je stoga zatražio oslobađajuću presudu. Obrazložio je to tvrdnjom kako je Davidović bio primoran sudjelovati u akciji smaknuća Bošnjaka jer mu je prijetila opasnost da i sam bude likvidiran.</p>
<p> Po drugoj točki optužinice obranu potkrijepio podatkom srbijanskog MUP-a da je jedinica »Škorpioni« osnovana tek u lipnju 1992. godine pa Davidović kao njihov pripadnik nije niti mogao sudjelovati u zlostavljanju zarobljenih branitelja. </p>
<p> Završnim rječima sudskom vijeću obratio se i sam Davidović. I dalje ostaje pri iskazu da nije počinio kaznena djela za koja se tereti. Ukazao je na nelogičnosti iskaza svjedoka u slučaju Bobot, te je ustrajao na izjavi da se netko tada predstavljao njegovim imenom i prezimenom.</p>
<p> Osobu koju su svjedoci naveli kao jednog od zlostavljača u Boboti pod nadimkom Crnogorac, Davidović je prepoznao kao Duška Pantelića koji danas živi u Rumi. Rekao je će naći načina kako da dođe do njega i da mu kaže tko se lažno predstavljao njegovim imenom. </p>
<p> Optužbu za ubojstvo Bošnjaka nije priznao, ali je rekao da osjeća »moralnu i ljudsku odgovornost što se uopće našao tamo«. Ispričao se obiteljima ubijenih, koji su kako je rekao, stradali samo zato što komandant Slobodan Medić nije imao milosti . Da se, kako je rekao, osjećao krivim za ta djela, pobjegao bi u Kanadu gdje ga je zvao jedan prijatelj da se priključi četničkoj organizaciji. »Časni sude neka me sada i ovdje Bog kazni ako lažem« rekao je na kraju Davidović. </p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>»Uziji« potiču iz »kućne prozvodnje«</p>
<p>Činjenica da na oružju nema niti otisnutoga imena proizvođača, kako niti serijskoga broja bez dvojbe govori o njegovome porijeklu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Deset strojnica koje je policija u petak zaplijenila u Novom Zagrebu, kada su uhićeni Branimir Miljić i Ivan Miličević, uopće nisu »Mikro Uziji«, kako je to priopćila policija, već je najvjerojatnije riječ o oružju napravljenome u ilegalnoj radionici, te namijenjenom isključivo crnom tržištu. Kao što je Vjesnik već pisao, običnim uvidom u fotografiju zaplijenjenog oružja, vidi se čitav niz koji zaplijenjeno oružje razlikuje od jednoga od najsofisticiranijih kratkih oružja u svijetu.</p>
<p> Činjenica da na oružju nema niti otisnutoga imena proizvođača, kako niti serijskoga broja bez dvojbe govori o njegovome porijeklu. </p>
<p>Naime, čitava konstrukcija i samo tijelo oružja napravljeni su veoma grubo i robusno, dok su na pravome »uziju«, lijepo zaobljeni. Na oružjima dostaje kundak, dok izraelske strojnice imaju sklopivi kundak.</p>
<p> Zatvarač, koji je kod svih modela »uzija« postavljen na gornjoj strani oružja, te je napravljen tako da kod repetiranja oružja ostaje u zadnjem položaju, na »pseudo-uzijima« je postavljen sa lijeve strane, te je najjednostavnijeg tipa (vraća se u početni položaj). Na oružju uopće ne postoji regulator paljbe, koji je karakteristika svih uzija. Stručnjak kojega je Vjesnik u srijedu konzultirao u vezi zaplijenjenoga oružja, opisao ga je, kada smo mu pokazali fotografiju, kao kratko oružje nepoznatoga tipa, na kojemu su primjenjena određena riješenja iz konstrukcije »Uzija« ili »Era«, ali to ono svakako nije. </p>
<p>Naime, na »uzi« podsjeća osnovni dizjan oružja, sa šaržerom utaknutim u ručku, zatim sam dizajn ručke, mehanizam za bravljene šaržera, te (u što nije posve bio siguran zbog kakvoće fotografije), sigurnosna kočnica koja se nalazi za stražnje strane rukohvata. Takvu kočnicu je između ostaloga preuzeo i konstruktor strojnice »Mini Ero«, te karlovački »HS Produkt«, koji je rabi na svojim vrlo popularnim »hrvatskim samokresima«. Također, oružje je prema zaplijenjenom streljivu razvijeno za kalibar 9mm luger. Naš sugovornik također nam je tvrdio da ne može sa sigurnošću reći da li je riječ o oručju automatskog ili poluatomatskog tipa, te dodao da usprkos vrlo neugledom dizajnu oružja, za njegovu proizvodnju mora postojati odgovarajuća radionica sa vrlo sofisticiranim strojevima. </p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Stranci se potukli s policijom</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Slavka G. N., 31-godišnja Bugarka i 38-godišnji Ukrajinac Serhij K., potukli su se sa dvojicom policajaca na peronu Glavnog kolodvora, u utorak oko 11.15 sati, nakon što su policajci, pregledavajući dokumente, utvrdili da je ženi stekla putovnica još 2. kolovoza. Naime, žena je sa sobom vodila 9-mjesečnu djevojčicu s kojom su putovali vlakom. Policajac je ženi zapriječio ulazak u zemlju i zatražio od nje da izađe iz vlaka kako bi ju vratili u Sloveniju. Slavka i Serhij su počeli vikati na policajce a na izlasku iz vlaka Bugarka je ogrebala jednog policajca po licu, a Ukrajinac drugog po ruci. Oboje su privedeni u postaju na obradu, a dijete je smješteno u Dom za djecu u Nazorovoj ulici. Ukrajinac je smješten u jedinicu za zadržavanje, a majka je, nakon što je otpratila dijete u Dom, također odvedena na obradu.</p>
<p>Marina Kovačević</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Slovenci švercali Bosance</p>
<p>BUJE</p>
<p> - U ponedjeljak oko 21.30 sati djelatnici policijske postaje Buje su na graničnom prijelazu Kaštel u automobilu »renault clio«, koparskih registarskih oznaka, zatekli slovenske državljane S.S. (26) i A.K. (24) iz Kopra, a pregledom njihova vozila na stražnjem je sjedalu pronađena putna torba s osobnim stvarima nepoznate osobe. Istovremeno, slovenska je policija u ilegalnom prijelazu državne granice zatekla državljanina BiH, N.S. (30) iz Banja Luke, te ga vratila u Hrvatsku. Kriminalističkom obradom utvrđeno je da je s njime S.S. dogovorio ilegalno prebacivanje u Italiju, za 1000 eura naknade, a nakon toga je A.K. angažirao kao vozača. Zajedno su N.S. dočekali i odvezli ga oko 21 sat do mjesta u blizini prijelaza Kaštel, uputivši ga kako će pješice prijeći granicu, dok će ga oni čekati s druge strane. Budući da ih je policija spriječila, S.S. i A.K. su u utorak navečer privedeni u istražni centar Županijskog suda u Puli, a N.S. je u srijedu ujutro prepraćen u Ličko Petrovo selo, odakle će biti vraćen u BiH. [Daniela Knapić]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="48">
<p>Poticaji za mlijeko svaka tri mjeseca</p>
<p>Riječ je o jedinom novcu koji na selo dolazi redovito, svakog mjeseca, i od kojega živi 43.000 proizvođača mlijeka u Hrvatskoj</p>
<p>Poticaji po jedinici sjetvene površine, odnosno hektaru dosegnuli su gornju granicu i više se neće povećavati, sukladno Zakonu o poticajima u poljoprivredi i ribarstvu.</p>
<p>No, prema predloženim izmjenama i dopunama Zakona o poticajima, primjerice, poticaji za mlijeko se više ne bi isplaćivali svaki mjesec već svaka tri mjeseca, uz rok plaćanja od 60 dana. Dakle, novac za predano mlijeko seljaci bi u praksi dobivali svakih pola godine.</p>
<p>Inače, riječ je o jedinom sigurnom novcu koji na selo dolazi redovito, svakog mjeseca, i od kojega živi 43.000 proizvođača mlijeka u Hrvatskoj. No, proizvođači mlijeka moraju voditi računa da se s dvije do tri krave proizvodnja mlijeka za tržište ne isplati. Problem je što samo 300 proizvođača mlijeka ima više od 15 krava.</p>
<p>EU konzultanti preporučuju hrvatskim proizvođačima mlijeka da više ulože u domaću proizvodnju mlijeka dok su poticajni i subvencije po litri mlijeka relativno visoki.</p>
<p>Naime, poticaji se u EU, uz proizvodne kvote, isplaćuju po farmi, a ne po proizvodnoj jedinici (hektaru ili grlu). Osim toga, nužni su i veći proizvodni standardi jer sada 50 posto domaćih proizvođača mlijeka ispunjava EU standarde.</p>
<p>Hrvatski poljoprivredni proizvođači pritisnuti su i poskupljenjima u razdoblju od posljednje dvije godine. Tako je, primjerice, sjemenski kukuruz poskupio za 200 kuna po hektaru, sjeme soje 1,5 kuna po kilogramu, a umjetno gnojivo za 250 do 300 kuna po toni te plavi dizel sa 2,12 kuna - koliko je stajao 1. rujna 2003. godine - na 4,48 kuna u rujnu ove godine.</p>
<p>S druge strane, cijene poljoprivrednih proizvoda u pale su u prosjeku 10 do 20 posto. Osim toga, zapinje i govedarski program, posebno kada je riječ o govedarskoj proizvodnji, jer dok je povećanje proizvodnje i otkupa mlijeka bilo veće 15 posto, povećanje ovogodišnjeg uvoza hrane od 11 posto gotovo isključivo se odnosi na uvoz mesa.</p>
<p>Cilj je u što kraćem razdoblju ojačati stočarsku proizvodnju, odnosno proširiti matično stado da bi govedarski dio u proizvodnji mogli što lakše prilagoditi zahtjevima EU.</p>
<p>Primjerice, otvorene su prve staje iz operativnog Programa razvoja govedarske proizvodnje, a u sljedećih nekoliko godina trebalo bi biti završeno 1200 novih staja. Poljoprivredni izvoz ove je godine bio 30 posto veći od prošlogodišnjeg, te će dosegnuti gotovo milijarda dolara u izvozu.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Traže čvrstu podršku države </p>
<p>U ovome trenutku oko 4000 junadi teške između 550 i 700 kilograma čeka plasman na hrvatsko tržište </p>
<p>NOVSKA</p>
<p> – Iz mjeseca u mjesec položaj proizvođača junetine u Hrvatskoj se pogoršava, a u ovome trenutku oko 4000 junadi teške između 550 i 700 kilograma čeka plasman na hrvatsko tržište, koje je proteklih mjeseci zasićeno nekvalitetnim junećim mesom uvezenim iz Poljske i Brazila.</p>
<p>Proizvođači junetine, njih 200 okupljenih u Udruzi za tov i uzgoj junadi Baby Beef sa sjedištem u Bjelovaru, svakodnevno trpe gubitke, a prema procjeni Udruge zbog uvoza i nepružanja državne pomoći u izvozu na strano tržište ove godine ostvarit će gubitak veći od četiri milijuna kuna. </p>
<p>Stoga su se prije Božića članovi Udruge sastali s ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Petrom Čobankovićem. Uzgajivači junetine Ministarstvu, prema riječima tajnika Udruge Zvonimira Nemeta, zamjeraju: </p>
<p>– Sporo ili loše odrađivanje onoga što se dogovorilo. Ministarstvo takvu praksu opravdava činjenicom da za govedarstvo nema čovjeka, a ministar i njegovi najbliži suradnici preopterećeni su obvezama. To je za govedarstvo grozno - ističe Nemet i nastavlja:</p>
<p>– Kad god zatreba, mogu do ministra i to bi mi trebalo imponirati. Ali, to mi ne imponira, jer on ništa ne odrađuje, a tržište i dalje funkcionira na loš način.</p>
<p>U Udruzi se, a potvrdio je to Vjesniku i Željko Mirosavljević, vlasnik tvrtke Korina, koja u neposrednoj blizini Novske uzgaja junad, ne boje svjetske konkurencije. </p>
<p>– Naša roba je po kvaliteti i cijeni takva da se sa svim proizvođačima u Europskoj uniji možemo nositi bez teškoća. Izvoza se ne bojimo ali država nam treba otvoriti vrata - kaže Mirosavljević, čije je tovilište puno, a s više od 100 junadi teških više od 550 kilograma ne zna kud će.</p>
<p>– Što je junad teža, gubici su nam iz dana u dan sve veći, a kraj godine na uzgoju junadi dočekat ću s gubitkom od 500.000 kuna - ističe Mirosavljević.</p>
<p>Mirosavljević ukazuje i na sivo tržište protiv kojeg se, slučajno ili ne, ne poduzimaju odgovarajuće mjere. I dok hrvatsko tržište godišnje potroši oko 60.000 tona junećeg mesa, a domaći uzgajivači proizvedu 40.000 tona, za njih je neshvatljivo da domaća kvalitetna junetina zbog uvoza ne može naći mjesto na hrvatskom tržištu. </p>
<p>– Budite uvjereni da možemo uzgojiti dovoljno kvalitetne junetine i za domaće tržište, ali i za izvoz. No, treba nam čvrsta podrška države i sređivanje stanja na hrvatskom tržištu - istaknuli su Nemet i Mirosavljević.</p>
<p>Svoju tvrdnju Mirosavljević potkrepljuje činjenicom da u okolici Novske postoje gotovo idealni uvjeti za uzgoj junadi. Prije rata uzgajivači junadi iz okolice Novske na domaće tržište i izvoz godišnje su plasirali više od 5000 grla. Danas je ta brojka višestruko manja. </p>
<p>I na posljednjem predbožićnom sastanku s ministrom poljoprivrede doneseni su zaključci. U Udruzi se nadaju da će napokon početi njihova stopostotna realizacija, a kao pozitivan pomak navode poticaje. No, ne dogodi li se više reda na domaćem tržištu, ali i pomoći u plasmanu na strano tržište, i dalje će uzgajivači biti opterećeni neriješenim problemima. </p>
<p>– No, riješe li se pozitivno te stvari, stvorit će se pretpostavke za uzgoj junadi ne samo u bjelovarsko-križevačko-koprivničkom stočarskom bazenu i Novskoj, već i u cijeloj Hrvatskoj, a time i otvoriti nova radna mjesta - završio je Nemet. </p>
<p>Zdravko Sever</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Milijuni kuna za projekte </p>
<p>U suradnji sa 10 poslovnih banaka, IDA je ove godine realizirala osam kreditnih linija, vrijednih 376,6 milijuna kuna</p>
<p>PULA</p>
<p> – »IDA je najstarija i najuspješnija, pa zato i uzor svim ostalim hrvatskim razvojnim agencijama«, ustvrdio je u srijedu, na predstavljanju ovogodišnjih aktivnosti IDA-e (Istarske razvojne agencije) njezin direktor Darko Lorencin. Tvrdnju je potkrijepio nizom podataka, koji to potvrđuju. Osnovna je djelatnost IDA-e provođenje kreditnih linija Istarske županije, a ove su godine realizirane tri.</p>
<p>Od 2000. godine, kad je agencija osnovana, u suradnji sa 10 poslovnih banaka realizirano je osam kreditnih linija u vrijednosti 376,6 milijuna kuna, raspoređenih na 580 poduzetničkih projekata. Od prosinca 2004. godine, u sklopu IDA-e djeluje i Područni ured HBOR-a za Istru, koji je u prvih devet mjeseci rada plasirao Istarskoj županiji 514,983.381 kunu. Počeo jke radom i Konzorcij za jamstva »Istra 21«.</p>
<p>Do danas je IDA u Istri, na površini oko 1080 hektara, osnovala 22 poslovne zone i u razvoj njihove infrastrukture uložila 79,073.902 kuna i to: 14 posto od države, 21,83 posto od županije, 61,95 posto od gradova i općina te 2,21 posto od javnih poduzeća. Samo ove godine u tu je svrhu izdvojeno 24,315.875 kuna te su otvorene četiri nove zone. Koncem godine zaključene su i dvije velike izravne, greenfield investicije: britanske tvrtke Rockwool, koja je u zonu Podpićan uložila 70 milijuna eura, te Benettona, koji je u zonu Vinež ušao s oko 17 milijuna eura.</p>
<p>U suradnji s USAID-om i Svjetskom bankom, IDA je kao nositelj projekta ove godine otvorila i tzv. CIPO ured u Beču radi privlačenja izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku. U izradi je i krovni dokument IDA-e, Regionalni operativni program 2006.-2010. godine, s temeljnim sastavnicama potrebnim za korištenje pretpristupnih fondova Europske unije.</p>
<p>Cilj IDE je i jačanje međunarodne suradnje, a trenutno je najvažniji međunarodni projekt ribarska veletržnica u pulskoj luci za što je upravo dobivena građevinska dozvola, pa bi projekt mogao zaživjeti već do idućeg ljeta.</p>
<p>Tim više, jer su partneri iz nekoliko regija sjeverne Italije za njega već osigurali 717.000 eura. Velik naglasak IDA daje i na edukaciju poduzetnika, pa je ove godine organizirano 20 seminara o raznim temama, koje je pohađalo 337 polaznika. Na raspolaganju im je i tzv. poduzetnički inkubator sa svom infrastrukturom, info-centar te web stranica, koji daju korisnicima sve informacije o poduzetništvu.</p>
<p>Danijela Knapić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Hrvatska kupovna moć veća od EU kandidata</p>
<p>Hrvatska je 2004. godinu zaključila s BDP-om po stanovniku, iskazanom u paritetu kupovne moći, od 46 posto prosjeka EU</p>
<p>Kupovna moć hrvatskih građana krajem prošle godine iznosila je manje od polovice prosjeka Europske unije, pokazuju najnovije procjene Eurostata, statističkog ureda EU iz Luxembourga.</p>
<p>Prema tim podacima, Hrvatska je 2004. godinu zaključila s bruto domaćim proizvodom po stanovniku, iskazanom u paritetu kupovne moći, od 46 posto prosjeka EU. Radi se o pokazatelju koji se obično uzima kao pokazatelj kupovne moći i životnog standarda, te razvijenosti neke zemlje.</p>
<p>U usporedbi s članicama Unije, životni standard u Hrvatskoj viši je od onoga u Latviji, u kojoj je BDP po stanovniku, u paritetu kupovne moći, 2004. dosezao samo 43 posto prosjeka Unije. Ipak, sličnu razinu životnog standarda ima većina novih članica EU. Tako je BDP po stanovniku, u paritetu kupovne moći, u Litvi lani iznosio 48 posto prosjeka Unije, u Poljskoj 49 posto, u Estoniji 51 posto, a u Slovačkoj 52 posto. Od ovoga pravila donekle odstupaju Mađarska, čiji je BDP po stanovniku 2004. dosegao 60 posto Unijina prosjeka, i Češka, s BDP-om po stanovniku od 71 posto prosjeka Dvadesetpetorice.</p>
<p>Susjedna je Slovenija, pak, 2004. zaključila s BDP-om po stanovniku koji je dosegao 79 posto prosjeka EU, što je više čak i u usporedbi s nekim starim članicama Unije, poput Portugala. Razmjerno visoku razinu životnog standarda bilježe i Malta (69 posto prosjeka EU-a) i Cipar (84 posto prosjeka Dvadesetpetorice), koji je i najbogatija nova članica Unije.</p>
<p>Prošlogodišnje proširenje EU umanjilo je prosječnu kupovnu moć njenih građana, potvrđuje euro-statistika. Naime, 15 starih članica EU 2004. je završilo s BDP-om po stanovniku, u paritetu kupovne moći, koji je za devet posto veći od prosjeka proširene Unije. Još viši prosjek, za devet posto iznad onoga u Dvadesetpetorici, ima zona eura.</p>
<p>Najbogatija članica i dalje je Luksemburg, čiji je BDP po stanovniku, iskazan u paritetu kupovne moći, lani bio više nego dvostruko, ili za 127 posto, veći od prosjeka ove integracije. Za oko dvije petine viši životni standard od Unijina prosjeka ima Irska, dok građani Nizozemske, Austrije, Danske, Belgije, Švedske i Velike Britanije uživaju u životnom standardu koji za otprilike petinu prelazi prosjek Dvadesetpetorice.</p>
<p>Još manju mogućnost usporedbe Hrvatska ima sa zemljama Efte. Prema izračunu euro-statističara, naime, BDP po stanovniku, iskazan u paritetu kupovne moći, na Islandu je za 23 posto veći od prosjeka EU-a, a u Švicarskoj za 32 posto, dok je u Norveškoj on za čak 54 posto iznad prosjeka Dvadesetpetorice.</p>
<p>Hrvatima, pak, slabu utjehu može predstavljati podatak da imaju najvišu razinu životnog standarda među kandidatima. Tako je BDP po stanovniku, iskazan u paritetu kupovne moći, u Rumunjskoj krajem prošle godine dosezao jedva 31 posto Unijina prosjeka, u Bugarskoj on iznosi 30 posto, a u Turskoj samo 29 posto prosjeka Dvadesetpetorice.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>U Hrvatskoj ove godine prodano 70.700 novih automobila</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ukupna prodaja novih automobila u Hrvatskoj u 2005. vjerojatno će dosegnuti brojku od 70.700, a kako ih je lani prodano 69.600, rast ovogodišnje prodaje novih osobnih vozila bit će oko 1,5 posto, procjenjuju iz specijalizirane agencije Promocija plus. Podsjećaju da prvi dio godine nije mogao naslutiti da će broj prodanih automobila premašiti 70.000, jer je u šest mjeseci zabilježen pad prodaje od tri posto u odnosu na isto razdoblje lani.</p>
<p>Najveći skok prodaje bio je na tržištu novih lakih komercijalnih vozila, kojih je prodano 16,4 posto više, te će na kraju godine, kako se procjenjuje, dostići 7700 prodanih automobila.</p>
<p>Tržišni vrh na hrvatskom tržištu automobila i ove je godine vrlo sličan lanjskom. Prvi je Opel, a slijede Renault, Volkswagen, Peugeot, Citroen. Prema podacima za prvih 11 mjeseci, u Hrvatskoj je prodano 351 Suzukijevih vozila, a u istom razdoblju lani 47. Značajniji padovi prodaje zabilježeni su kod Rovera, Chryslera, Fiata, Mazde i Jaguara. Prodaja tih marki pala je za više od 15 posto. Srebrni i sivi automobili su najčešći izbor kupaca novih automobila u Hrvatskoj. Četiri od deset kupaca biraju vozila upravo u ovim tonovima. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>T-HT isplatio izvanrednu dividendu za 2004.</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatske telekomunikacije d.d., sukladno odluci Glavne skupštine, isplatile su u srijedu svojim dioničarima izvanrednu dividendu za 2004., u ukupnom iznosu nešto većem od 1,638 milijardi kuna, potvrđeno je iz T-HT-a. Odluku o isplati dividende donijela je Glavna skupština T-HT-a, održana 22. prosinca ove godine. Dividenda je isplaćena dioničarima razmjerno broju dionica u njihovom vlasništvu, odnosno udjelima u temeljnom kapitalu. Tako je Republici Hrvatskoj, odnosno proračunu uplaćeno ukupno 687.969.385,55 kuna, Deutsche Telekomu AG 835.391.393,67 kuna, a Fondu hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji 114.661.554,42 kune. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="54">
<p>Građani ogorčeni štrajkom</p>
<p>Na graničnim prijelazima su se zbog štrajka stvorile kolone, pa se na Bregani čekalo više od tri sata, a u Maclju, Razvoru i Lupinjaku oko sat </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Iako su iz Državnog ureda priopćili da se jednodnevnom štrajku državnih službenika i namještenika u srijedu do 13 sati odazvalo samo 12 posto zaposlenika, čelnici Sindikata državnih službenika i namještenika (SDLSN) štrajk smatraju uspjelim jer mu se, tvrde, odazvalo između 75 i 80 posto članstva.</p>
<p>Na dvjema konferencijama za novinare, ispred Općinskog suda i MORH-a, ustvrdili su da je bilo pritisaka vlasti, zbog čega će, kako su rekli Dubravko Jagić (Sindikat policije) i Ivica Ihas (predsjednik SDLSN-a), vjerojatno podići kaznene prijave protiv rukovoditelja te obavijestiti Međunarodnu organizaciju rada. Sindikalci su svima koji su štrajkali obećali pomoć, te zahvalili građanima što nisu koristili usluge državnih službi.</p>
<p>Građani su pak, osobito oni koji su se našli u zagrebačkoj gruntovnici i na graničnom prijelazu Bregana, različito reagirali. Većina ih nije ni znala da je štrajk, pa je njihov bijes zbog neobavljenog posla ili čekanja tim bio veći. Ipak, rijetki su htjeli stati pred objektiv fotoaparata i reći što stvarno misle o štrajku. </p>
<p>Na graničnom prijelazu Bregana se zbog »bijelog štrajka« graničnih policajaca odnosno temeljite provjere putnika i automobila, čekalo više od tri sata, a u Macelju, Razvoru i Lupinjaku oko sat. Putnici su s čuđenjem pitali što se događa, a oni s djecom bili su prilično ljuti. »Zašto to ne rješavaju u Vladi, a ne preko naših leđa«, komentirao je jedan putnik.</p>
<p>U PU zagrebačkoj, u Petrinjskoj ulici, gdje se izdaju dokumenti, bila je gužva, iako tamo nisu štrajkali. Kako je kasnije pojašnjeno iz MUP-a, izdavanje dokumenata spada u poslove koji se ne smiju prekidati.</p>
<p>Splićani su poslušali preporuku sindikata da se u srijedu ne koriste uslugama tijela državne uprave, pa tako na šalterima u sjedištu Policijske uprave nije bilo uobačajenih gužvi, a ista slika mogla se vidjeti i u susjednoj zgradi Županijskoga suda, kao i na Trgovačkom i Prekršajnom sudu.</p>
<p>U Rijeci su štrajkali svi službenici i namještenici, osim Porezne uprave koja je bila u tzv. bijelom štrajku. Carinski pregled vozila trajao je mnogo dulje nego obično, potvrdila je povjerenica Sindikata Slavica <FONT COLOR="#CC3300"><b>Juranić</b></FONT>. </p>
<p>Iako je većina službenika i namještenika u Osijeku podržala štrajk, dio ih je ipak morao raditi. Tako su, primjerice, održane sve rasprave zakazane na sudovima, dok su djelatnici policije, pravosudne policije i carine bili u tzv. bijelom štrajku.</p>
<p>Sindikati su organizirali jednodnevni štrajk zbog, tvrde, odbijanja Vlade da se najavljeno povećanje plaće od tri posto rasporedi tako da svaki zaposleni dobije istu mjesečnu naknadu od 150 kuna. Drže da bi se tako donekle popravio položaj većine radnika koji imaju plaću između 2600 i 3100 kuna. Ovako će, tvrde, oni s velikim plaćama dobiti povećanje do 500, a oni s manjim koeficijentima - 80 kuna. Vlada je pak ponudila da se do 31. ožujka 2006. zajednički donese novi kolektivni ugovor, Uredba o koeficijentu složenosti poslova, kao i drugi akti kojim bi se trajno i pravično riješilo to pitanje. </p>
<p>Potporu štrajku pružilo je i 70 članova podružnice Sindikata državnih službenika i namještenika u Saboru, Vladi i Ustavnom sudu, koji drže kako Vladi treba dati šansu da popravi stanje u upravi stupanjem na snagu Zakona o državnoj službi od 1. siječnja 2006. odnosno da uredbama i aktima ispravi postojeće nepravilnosti.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
<p>Surađivali: S. Dobrila, Z.Gregurek, M. Jurković, M. Sajler, Lj. M. Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Kašnjenje 'teško' 43 milijuna kuna</p>
<p>Oko 40 posto zaposlenih u Hrvatskoj, odnosno njih 565.000, kasnilo je u srijedu na posao</p>
<p>Početak radnog vremena u srijedu, 28. prosinca, većina hrvatskih zaposlenika nije dočekala na radnom mjestu, nego u snijegu do koljena i lopatom u ruci. I dok su zaposlenici gubili vrijeme i živce probijajući se kroz gužve na cestama koje je prouzročio gusti snijeg, poslodavci su brojali financijski gubitak. Samo kašnjenje na posao u srijedu moglo bi stajati hrvatske tvrtke oko 43 milijuna kuna!</p>
<p>Kako je prosječna bruto plaća u Hrvatskoj 6202 kune (prema podacima Državnog zavoda za statistiku od listopada ove godine), a zaposlenik radi u prosjeku osam sati dnevno, što je 160 sati mjesečno, ispada da po satu zarađuje oko 38 kuna bruto. S obzirom na to da su građani, zbog snijega i prometnih kolapsa u gradovima, kasnili na posao i po dva sata, tvrtke su po tom proračunu izgubile oko 76 kuna po zaposleniku.</p>
<p>Uzme li se u obzir da je zbog blagdanskih praznika mnogo građana na godišnjim odmorima, te da je snijeg zameo samo dio Hrvatske, ispada da je oko 40 posto zaposlenih, odnosno njih 565.000, kasnilo na posao. Ako su u prosjeku kasnili dva sata, hrvatske tvrtke su u samo jednom danu izgubile nevjerojatnih 43 milijuna kuna.</p>
<p>Čini se da tvrtke ipak toleriraju takve izvanredne slučajeve. »Ne kažnjavamo ljude ako nisu krivi. Ako je kašnjenje uzrokovano vremenskim neprilikama, to toleriramo«, kaže Dragica Zubalj, šefica Kadrovske službe u Badelu 1862. Objašnjava da u tim slučajevima kolege koje stignu na vrijeme pokrivaju one koji kasne. </p>
<p>U Agrokoru također toleriraju izvanredne situacije. »Nezgode i vremenske nepogode ne mogu se predvidjeti, tako da radnici ne moraju ništa nadoknaditi«, kaže Anja Linić iz Agrokorova Ureda za odnose s javnošću. U Plivi kažu da je najveći dio njihovih zaposlenika stigao na posao na vrijeme i da nema problema u procesu rada.</p>
<p>Tamara Pećarević Šušanj, direktorica komunikacija Plive, kaže da se evidencija prisustva na radu provodi identifikacijskom iskaznicom. »U pravilu svi Plivini zaposlenici na vrijeme dolaze na posao. Pritom veliku ulogu igra način odabira zaposlenika pri zapošljavanju, te cjeloviti sustav motivacije koji uključuje motiviranost za sam posao, ali i sustav nagrađivanja«, završava Tamara Pećarević Šušanj. </p>
<p>Relja Dušek</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Ukinute sporne odluke HZZO-a</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ministar zdravstva i socijalne skrbi Neven Ljubičić, zatražio je u srijedu da se ponište zadnje dvije odluke Upravnog vijeća HZZO-a prema kojima je ukinuto pravo specijalistima da svojim pacijentima odrede terapiju konkretnim lijekom te hitne stomatološke službe.</p>
<p>»Nadam se da će u 2006. godini liječnici specijalisti i dalje propisivati lijekove po tvorničkom imenu i da će dežurstvo u zubozdravstvenoj zaštiti ostati«, kazao je ministar Ljubičić.</p>
<p>Iako su zdravstveni krugovi na svim razinama, od stručnih i sindikalnih do udruge pacijenata, već prvi dan od donošenja odluke HZZO-a negodovali, ministar je kazao da na njegovu odluku nije utjecala javnost. </p>
<p>»Napravio sam niz konzultacija prema kojima smo došli do saznanja da su donesene odluke preuranjene, te smo zaključili da bi trebale biti povučene«, kazao je Ljubičić.</p>
<p>Ministar je u srijedu uručio ugovore o financijskoj potpori za 34 studenta, bivših štićenika domova za djecu, koji će u 2006. godine mjesečno primati 1500 kuna. [A. Tadin]</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Kleveta i uvreda bez zatvorskih kazni </p>
<p>Kleveta i uvreda, pa tako i novinarska, ostaju kaznena djela, ali za njih se više ne bi mogla izreći zatvorska kazna. Prijedlog je to Ministarstva pravosuđa koje je predvidjelo da se za oko 30 najlakših kaznenih djela iz svih glava Kaznenog zakona (KZ), više ne bi mogla izreći zatvorska nego novčana kazna, a iznimno rad za opće dobro na slobodi.</p>
<p>Naime, novčana kazna za najlakša kaznena djela, ako je počinitelj ne bi platio u roku, naplaćivala bi se prisilno, ovrhom putem Ministarstva financija.</p>
<p> U slučaju da ovrha ne uspije, ta kazna se ne bi zamjenjivala supletornim zatvorom, nego isključivo radom za opće dobro na slobodi.</p>
<p>No, za razliku od sadašnjeg rješenja gdje je počinitelj morao dati svoj pristanak da radi za opće dobro, ubuduće bi to moglo biti i uz prisilu. Naime, kad bi ostalo rješenje prema kojem se kazna rada za opće dobro može izreći samo uz pristanak, počinitelj koji bi to odbio mogao bi ostati nekažnjen. </p>
<p>Rad za opće dobro određivao bi se tako da se jedan dnevni dohodak koji prima osoba kojoj je ta mjera izrečena zamijeni jednim danom takva rada, ali najdulje dva mjeseca.</p>
<p>Dr. Željko Horvatić, voditelj radne skupine Ministarstva pravosuđa za izmjenu KZ-a, kaže da je povod za ovakvo rješenje rasprava o novinarskoj kleveti i uvredi, a cilj je da se smanji broj zatvorenika koji služe kratkotrajne zatvorske kazne između tri i šest mjeseci jer za njih u pravilu nema nikakva penološkog opravdanja.</p>
<p>Zatvorske kazne time bi bile »rezervirane« ponajprije za teža kaznena djela, za koja se može izreći više od godine dana zatvora.</p>
<p>Horvatić upozorava i na činjenicu da, iako je u nas i dosad postojala i uvjetna kazna i rad za opće dobro, sankcije su se primjenjivale prerijetko. Primjerice, 2005. uvjetna osuda uz zaštitni nadzor (primjerice, zabrana posjećivanja određenih lokala i priredbi, podvrgavanje liječenju, javljanje službama za zaštitni nadzor, raspolaganje dohocima prema potrebama uzdržavanih osoba...), primijenjena je samo u 140 slučajeva, a rad za opće dobro na slobodi samo u 100 slučajeva.</p>
<p>Predložene promjene uvrstit će se kroz izmjene KZ-a u drugom čitanju, koje prvo ide u Vladinu proceduru, a usvajanje se očekuje u siječnju 2006. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Laureat Božidar Novak</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Čelnici Centra za demokraciju i pravo »Miko Tripalo«, Josip Kregar i Vesna Pusić, uručili su u srijedu istaknutom novinaru, književniku i publicistu Božidaru Novaku nagradu »Miko Tripalo« za doprinos razvoju demokracije i slobode medija. </p>
<p>Novak je, nakon primanja priznanja, rekao da se novinari, danas više nego ikad, moraju držati profesionalne etike i upozoravati društvo kada ide pogrešnim smjerom, te se oslanjati na građanske slobode, a ne ovisiti o kapitalu i profitu.</p>
<p>U povodu 10. godišnjice smrti Mika Tripala Centar je organizirao raspravu na temu slobode medija u Hrvatskoj danas.</p>
<p>Tom prigodom predsjednik Stjepan Mesić izrazio je nezadovoljstvo stanjem u hrvatskim medijima, zbog toga što danas više nije najvažnija istinita i objektivna informacija, nego proizvod koji se na tržištu može dobro prodati.</p>
<p>Mesić je dodao da politika često koristi medije kao sredstvo za osvajanje ili zadržavanje vlasti. »Naša je demokracija zato manjkava i ne može se uspješno razvijati kako bi trebala«, rekao je Mesić.</p>
<p>Predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva Dragutin Lučić rekao je da bi mediji trebali podići standarde novinarske etike i oduprijeti se moći kapitala. Komentirajući slobodu medija u Domovinskom ratu, Lučić je rekao da je tada nije bilo dovoljno. »Da je tada bilo više slobode medija, danas bi manje časnika Hrvatske vojske bilo u Hagu«, rekao je Lučić. </p>
<p>Komentator Vjesnika Tihomir Ponoš ocijenio je 2005. kao godinu u kojoj nije bilo širenja slobode medija, nego kriza i zastoja. Kao najveće probleme u hrvatskoj medijskoj sceni Ponoš je izdvojio saborsku raspravu o HRT-u, postojanje klevete u kaznenom zakonu, temeljem čega je Predrag Matvejević osuđen na uvjetni zatvor, te oglašivače koji imaju velik utjecaj na medije. [Tomislav Tadić]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20051229].
|
