NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030217].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 211005 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>17.02.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Velika odgovornost za masovne zločine, palež i progone</p>
<p>Svoj pohod na Hrvatsku, Šešelj je počeo propagandnim porukama o crti Karlobag-Karlovac-Virovitica kao budućoj granici tzv. velike Srbije / Slijedili su mitinzi na kojima se, poput onog u Jagodnjaku u Baranji, govorilo da svakog tko kaže da to nije srpska zemlja »treba ubiti kao kera« / Šešeljevi dobrovoljci taj su šovinistički i zločinački projekt provodili gdje god su mogli</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - I Vojislava Šešelja, predsjednika Srpske radikalne stranke, četničkog vojvodu i nekadašnjeg bliskog Miloševićevog suradnika u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, stigla je haaška optužnica. Šešelj je već kupio kartu za Amsterdam odakle će produžiti za Haag te, kako je rekao, neće dopustiti da ga se u međuvremenu uhiti i transportira. Osim za zločine u Hrvatskoj i BiH, Šešelja se tereti i za progon Hrvata iz Vojvodine. Tužiteljsto ga već u optužnici protiv Miloševića spominje kao sudionika zajedničkog zločinačkog pothvata, čiji je cilj bio etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i pripajanje trećine Hrvatske i velikog dijela BiH tzv. velikoj Srbiji.</p>
<p>Šešelju tužiteljstvo pripisuje odgovornost i za neke od najtežih zločina počinjenih u Hrvatskoj, poput pokolja 43 stanovnika sela Voćina ili 255 ubijenih nakon zauzimanja vukovarske bolnice. Svjedočeći protiv Miloševića, bivši šef KOS-a Aleksandar Vasiljević upravo je Šešeljeve jedinice označio kao krajnje izvršitelje pokolja vukovarskih ranjenika na Ovčari.</p>
<p>Svoj pohod na Hrvatsku, Šešelj je počeo propagandnim porukama o crti Karlobag-Karlovac-Virovitica kao budućoj granici tzv. velike Srbije. Slijedili su mitinzi na kojima se, poput onog u Jagodnjaku u Baranji, govorilo da svakog tko kaže da to nije srpska zemlja »treba ubiti kao kera«. U Glini 1995., Šešelj je rekao: »Mi srpski radikali trebali smo Slobodana Miloševića 1991. i 1992. On je tada pomagao zapadne srpske zemlje - republiku srpsku krajinu i Republiku Srpsku. One su stvorene uz njegovu pomoć. Nama srpskim radikalima dao je oružje za 30.000 dobrovoljaca, autobuse, uniforme, cijelu beogradsku kasarnu u Bubanj Potoku nam je dao. I kad smo poslije Borova Sela prebacivali oružje preko Dunava u istočnu Slavoniju, napravili smo to na Miloševićevu naredbu. Mi mu sve to nismo zaboravili. Podržali smo ga kad mu je bilo najteže«. Šešeljevi dobrovoljci taj su šovinistički i zločinački projekt provodili gdje god su mogli. U Voćinu su, pri povlačenju, poubijali svo civilno stanovništvo koje su zatekli, kuće zapalili, srušili katoličku crkvu, a njihova zvjerstva u Vukovaru (zločin na Ovčari samo je jedan u nizu) tek treba istražiti.</p>
<p>Međutim, već je sam Šešelj u svojim istupima otklonio mogućnost da su njegove jedinice djelovalo samostalno. Uvijek su bile pod zapovjedništvom MUP-a Srbije ili bivše JNA, rekao je, a to potvrđuju i drugi izvori koji govore o usklađenosti akcija paravojnih formacija i policijskih ili vojnih snaga pri etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva. Masakr hrvatskih policajaca u Borovu Selu opisao je kao »trijumf četničkog oružja«. Nakon pada Vukovara došao je u taj grad fotografirati se u četničkoj šubari i sa strojnicom oko vrata.</p>
<p>Godine 1992., u Hrtkovcima je na mitingu prozivkama počeo progon Hrvata. U Klinički centar Srijemska Kamenica, prema tvrdnji Josipa Gabrića, upao je s vojnom odorom i otjerao svo medicinsko osoblje pa i pacijente hrvatske nacionalnosti. Dok je bio gradonačelnik Zemuna počeli su se događati izgoni hrvatskih obitelji iz pojedinih stanova. U vezi s tim poznat je slučaj obitelji Barbalić. Odvjetnika te obitelji jedan od Šešeljevih tjelohranitelja jednostavno je pretukao. Danas se spominje brojka od 45 tisuća Hrvata koji su pod pritiskom morali napustiti Vojvodinu.</p>
<p>Vojislav Šešelj rođen je u Sarajevu. Tu je završio Pravni fakultet i ubrzo doktorirao. Političku karijeru počeo je kao član Saveza komunista. Međutim, zbog jednog neobjavljenog novinskog članka, 1984. godine komunističke vlasti su ga osudile zbog verbalnog delikta. U zatvoru u Zenici je proveo 22 mjeseca. Početkom devedesetih svratio je na sebe pozornost nakanom da posmrtne ostatke Josipa Broza »probode glogovim kolcem«. Početkom višestranačja, priključuje se Srpskom pokretu obnove Vuka Draškovića, svom vjenčanog kuma, s kojim se ubrzo posvađao. Osniva potom Srpski četnički pokret, ali, kako se nije mogao registrirati, mijenja mu ime u Srpsku radikalnu stranku. Početkom priprema za agresiju Srbije i bivše JNA na Hrvatsku, i Šešelj se stavlja na raspolaganje Miloševiću. »Nijedan od naših razgovora nije bio sniman i nikada sa sobom nisam imao papir i olovku kad bih s njim razgovarao«, rekao je svojedobno Šešelj, napominjući da se »ništa nije moglo dogoditi na srpskog strani bez Miloševićeva znanja ili naredbe«. Zato je Šešelj optuženik koji bi mogao i teretiti Miloševića. U Srbiji su ga neki pokušavali predstaviti kao Miloševićeva ekstremistu, a drugi su htjeli s bivšom JNA skinuti odgovornost za pojedine zločine. Sam Šešelj ih je već demantirao tvrdnjama da su njegove postrojbe djelovale pod zapovjedništvom srpskih policijskih ili vojnih snaga, kojima se, kazali su neki drugi svjedoci u Haagu, upravljalo iz Beograda.</p>
<p>Za srpski rjednik NIN je izjavio da pretpostavlja da objavljivanje transkripata njegovih razgovora sa Milanom Martićem u zagrebačkom tisku, u kojima je nagovarao Martića da bombardira Zagreb, ima nekakve veze s onima koji lansiraju te priče. »Ali, ja bih i danas to isto rekao, tražio bih ponovno da raketira Zagreb«,</p>
<p>Projektanti tzv. velike Srbije namijenili su Šešelju ulogu ratnog huškača i šovinista, političara koji je osobno prijetio izgonom svim nesrpskim narodima, koji se hvalio zločinima svojih jedinica i koji se osobno nije skanjivao fizički obračunavati s neistomišljenicima. On je trebao odraditi najprljaviji ali, u tom projektu, očito najvažniji posao uspostave etnički čistog područja za veliku srpsku državu. Vjerojatno je i on sam ponekad toga svjestan, što se očituje i iz dijela njegova vokabulara prema Miloševiću, a pogotovo njegovoj supruzi.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Opasan čovjek velike popularnosti odlazi u Haag</p>
<p>Pogubnost njegove političke orijentacije osjetili su na svojoj koži prije svega Hrvati, a pošteđeni nisu bili ni Mađari, muslimani, pripadnici bilo koje manjinske zajednice, napokon ni svi ljudi njegove nacije koji su mislili drukčije od njega</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Vojislav Šešelj, četnički vojvoda koji je tu titulu početkom rata dobio na američkom tlu od sljedbenika »glasovitog« popa Đujića, već je odavno bio viđen kao putnik za Haag. Međutim, čini se da je međunarodna zajednica čekala da vidi kako će proći na predsjedničkim izborima u Srbiji 2002. Iako su propala sva tri kruga izbora zbog nedovoljnog odziva, on je prošao odlično: osvojio je zavidnih milijun biračkih glasova uz podršku koju mu je iz zatvora pružio njegov zaštitnik Slobodan Milošević.</p>
<p>Šešeljev ugled u Srbiji danas nije upitan: unatoč svim spoznajama koje o organiziranju i tijeku rata u bivšoj SFR Jugoslaviji izlaze na vidjelo, Radikalna stranka ima istu ili veću podršku od Demokratske stranke premijera Zorana Đinđića i uživa ugled oko 12 posto populacije. Međutim, što je sve radio u Srbiji, znaju svi koji ne žele bježati od istine i kojima je dovoljno prisjetiti se njegove ideje »klanja zahrđalom žlicom«. Pogubnost njegove političke orijentacije osjetili su na svojoj koži prije svega Hrvati, a pošteđeni nisu bili ni Mađari, muslimani, pripadnici bilo koje manjinske zajednice, napokon ni svi ljudi njegove nacije koji su mislili drukčije od njega.</p>
<p>Milošević je osobno priznao da od cijele oporbe najviše cijeni baš njega (jer se navodno jedini nije prodao Zapadu), a Šešelj je zauzvrat obavljao prljave poslove u skladu s potrebama trenutka: bavio se etničkim čišćenjem što najbolje znaju protjerani mještani Hrtkovaca, sela koje je osobno Šešelj preimenovao u Srbislavce 1992. Zapisana je epizoda kad je u Klinički centar Srijemska Kamenica upao u vojnoj odori i otjerao svo medicinsko osoblje i pacijente hrvatske nacionalnosti. Svime se time toliko zanosio da si je ponekad pripisao i zločin na koji nije utjecao. </p>
<p>Na početku višestranačja, Šešelj je bio u Srpskom pokretu obnove svoga vjenčanog kuma Vuka Draškovića. Posvađali su se pa je osnovao Srpski četnički pokret kojeg nije mogao registrirati da bi na kraju uzeo ime Srpska radikalna stranka. Tri je godine bio koalicijski partner Miloševićevim socijalistima (do 1997.), a kao gradonačelnik Zemuna je, osim što je mjesto pretvorio u veliku švercersku tržnicu, poticao maltretiranje »nepoćudnih« od kojih je poznat izgon iz stana hrvatske obitelji Barbalić. Danas se spominje brojka od 45 tisuća Hrvata koji su pod pritiskom morali napustiti Vojvodinu.</p>
<p>Nije prezao ni od nasilja prema svojim sunarodnjacima: tukao se po skupštini, prijetio je pištoljem, radnicima, profesorima, sindikalcima nije opraštao, ako su izlazili na ulicu tražiti pravdu. »Ništa se nije moglo dogoditi na srpskoj strani bez Miloševićeva znanja ili zapovjedi«, govorio je Šešelj. Obrazlažući granicu Karlobag-Karlovac-Virovitica zastupao je i tezu da Drugi svjetski rat nije završen. Optužnica sadrži i njegovu izjavu da »za svakog Srbina treba poginuti sto Muslimana«. Prijatelje i istomišljenike pronalazio je među pobornicima ekstremnih nacionalista od Rusije, preko Le Pena do Iraka.</p>
<p>U skladu sa svojom agresivnom i egzaltiranom prirodom, danas Šešelj pokušava zastrašivati upozorenjima da ima tajne dnevnike (koje mu je navodno ostavio pokojni haaški optuženik Vlajko Stoljković), tvrdi da je Zoran Đinđić financirao svoju kampanju novcem od proizvodnje droge, nema ubojstva u političkom i kriminalnom miljeu posljednjih godina u koje se nije upetljao govoreći da samo on zna za tajne i veze i još tajnije počinitelje.</p>
<p>Čelnik radikala danas kaže da će svjedočenjem u Haagu nastojati prije svega »raskrinkati« ulogu Saveza komunista - Pokreta za Jugoslaviju na početku ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji, što bi mogla biti jedna od njegovih rijetkih dosljednosti budući da je Miru Marković, Miloševićevu suprugu i čelnicu JUL-a, oduvijek zvao »crvenom vješticom s Dedinja«. Rekao je i da će u Haagu govoriti o ulozi generala Branka Mamule i Veljka Kadijevića te da će »pomoći« bivšem predsjedniku Jugoslavije Slobodanu Miloševiću u »raskrinkavanju lažnih svedoka«. Ipak, politički prevrtljiv kakav jest, Šešelj bi za dobru cijenu mogao i teretiti Miloševića tvrdnjama da su njegove postrojbe djelovale pod zapovjedništvom srpskih policijskih ili vojnih snaga kojima se, kako su to već rekli neki svjedoci u Haagu, upravljalo iz Beograda. Sigurno je tek da ima dobro pamćenje i velik arhiv. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Naraštaji Hrvata pamtit će Šešeljeve zločine</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Josip Ivanović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV), najvišeg tijela koje predstavlja Hrvate u Srbiji i Crnoj Gori, izjavio je da je optužnica protiv Šešelja dočekana s velikim zadovoljstvom, jer je njezino iščekivanje već počelo izazivati skepsu i među vojvođanskim Hrvatima i među ostalim pripadnicima manjina, koji su posljedice njegove politike osjećali godinama. »Nikad neću zaboraviti dokumentarni snimak mađarske televizije iz 1991. godine na kojem se vidi i čuje kako Šešelj, zajedno s tada eksponiranim političarom i nacionalistom Milanom Paroškim, pod šatorom negdje u Baranji, pobunjuje i huška ljude jedne na druge«, kaže Ivanović. Potpredsjednik Hrvatskog akademskog saveza Dujo Runje ocijenio je da je odlazak velikog broja Hrvata iz Vojvodine rezultat izravne i neizravne Šešeljeve politike, jer su njegove riječi godinama odzvanjale u ušima pripadnika manjina. »Za nas je ovo satisfakcija, doduše zakašnjela, ali navodi na zaključak da će za zločine ipak većina počinitelja odgovarati, jer bez osobne odgovornosti neće biti mira ni katarze«, tvrdi Runje. </p>
<p>Predsjednik najbrojnije hrvatske stranke u Vojvodini Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata (DSHV) Bela Tonković, svjedočio je na ovoj dužnosti nasilju prema hrvatskoj manjini više od desetljeća. Po njegovoj procjeni, iz Srbije je nakon 1991. iseljeno oko 45.000 Hrvata, zabilježeno je oko 100 bombaških atentata i paljenja kuća i imanja Hrvata od 15. travnja 1991. do 1. prosinca 1995. , kao i 16 bombaških napada, paljenja i zauzimanja katoličkih crkava, samostana i drugih sakralnih objekata u mjestima nastanjenim većinom Hrvatima.</p>
<p>Predsjednik stranke Hrvatski narodni savez Franjo Vujkov ocijenio je da je podizanje optužnice protiv Šešelja logičan slijed poteza u interesu istine i raščišćavanja odnosa na svim razinama. Sumnja da je počinio ono što mu Tužiteljstvo stavlja na teret osnovana je i ima mnogo indicija koje ne bi trebalo biti teško dokazati. Preostaje, drži Vujkov, da nakon što se međunarodni sud pobrine za određene slučajeve, nacionalna pravosuđa dovrše osudu počinjenih zločina, jer će sigurno još najmanje dve naraštaja trpjeti njihove posljedice. </p>
<p>Nenad Čanak, predsjednik vojvođanske Skupštine, čelnik LSV-a i jedan od najvećih zagovornika Šešeljeva suđenja u Haagu, kaže da je podizanje optužnice »dokaz da za više od dvije godine nisu reformirane državne institucije, prije svega pravosuđe, da bi se u Srbiji moglo suditi optuženima za ratne zločine«. Potpredsjednik srbijanske vlade i predsjednik vojvođanskih reformista Miodrag Isakov prvi je otvoreno i sa sigurnošću prije mjesec dana najavio Šešeljevo uhićenje. </p>
<p>V. F. P.</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Šešelj je glasno govorio što su drugi mislili</p>
<p>Šešeljevi »Beli orlovi« igrali su važnu ulogu u zastrašivanju, napadima i protjerivanju vojvođanskih Hrvata, iako ih, kaže Marić, nisu previše odvajali od srpske policije i ostalih predstavnika srpskog režima koji su provodili Miloševićevu politiku</p>
<p>VIROVITICA, 16. veljače</p>
<p> - »Za Šešelja bi se prije moglo reći da je bio lakrdijaš, nego političar, ali je činjenica da je ratni zločinac koji je presudio mnogim nedužnim Hrvatima za velikosrpske agresije. Mnogi su se povodili za njegovim riječima, koje su bile mnogo manje 'uvijene', nego Miloševićeve, iako su zapravo govorili isto. Najviše smo to osjetili mi, vojvođanski Hrvati, jer je svaki Šešeljev nastup u vojvođanskim mjestima u kojima su živjeli Hrvati imao za posljedicu porast pritisaka i nasilja«, kaže Pero Marić, Hrvat protjeran početkom devedesetih iz vojvođanskog mjesta Beške, jedan od osnivača Zajednice prognanih i iseljenih Hrvata iz Vojvodine i prvi predsjednik virovitičkog ogranka Zajednice, osnovanog u ožujku 1992. godine.</p>
<p>Šešeljevi »Beli orlovi« igrali su važnu ulogu u zastrašivanju, napadima i protjerivanju vojvođanskih Hrvata, iako ih, kaže Marić, nisu previše odvajali od srpske policije i ostalih predstavnika srpskog režima koji su provodili Miloševićevu politiku. Pero Marić se prisjeća događaja u hrvatskom selu Hrtkovcima u Vojvodini. Tamo je 6. svibnja 1992. godine osnovana Srpska radikalna stranka i za tu je prigodu stiglo iz raznih mjesta Vojvodine i istočne Slavonije više od 2000 srpskih izbjeglica. Obraćajući im se, Šešelj je rekao da trebaju otići svi Hrvati »koji su zgriješili«. Poslije njegova govora, novoizabrani sekretar mjesnog ogranka Radikalne stranke odmah je i pročitao popis 17 Hrvata koji su »zgriješili«.</p>
<p>Nakon tog događaja, Hrtkovci su postali mjesto koje su svakodnevno obilazili srpski izbjeglice, prije svega Srbi iz Hrvatske koji su, u dogovoru s vlastima Srbije, upadali u hrvatske kuće, prijeteći oružjem ako im se kuća ne preda. Od svibnja do srpnja, dvadesetak obitelji je silom izbačeno iz domova, a ubrzo su odselili i ostali. Vlast u tome mjestu uspostavila je skupina Srba, članova Radikalne stranke. »Slična priča mogla bi se ispričati i o Kukujevcima, gdje je nakon Šešeljeva posjeta od 2000 Hrvata ostalo samo dvoje-troje, ali i o mnogim drugim vojvođanskim mjestima, gdje su živjeli Hrvati«, tvrdi Marić.</p>
<p>Kaže da su u početku metode progona bile nešto »blaže«: pritiskalo se na uglednije Hrvate, koji su odlazili i za sobom »povlačili« druge, ali kad to nije više išlo, primijenili su nasilje.</p>
<p>U obitelji Pere Marića, koji sada živi u Virovitici, zadovoljni su što je u Haagu podignuta optužnica protiv Vojislava Šešelja, ali ona im, kažu, znači jako malo. »Podrška koju mu je narod dao na nedavnim predsjedničkim izborima u Srbiji pokazala je da je, na žalost, još mnogo njegovih istomišljenika. Ne znam hoće li izdvajanje Šešelja kao pojedinca, ili Miloševića, pa čak i kazna koja će im biti izrečena, nešto promijeniti u razmišljanjima i spriječiti da se sve što smo mi proživjeli ne ponovi«, zaključuje Pero Marić, podsjećajući da od Osijeka do Dubrovnika sada živi oko 45.000 vojvođanskih Hrvata koji su Srijem, Banat i Bačku morali napustiti pod pritiscima.</p>
<p>Slavica Bakić-Gazdek</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>»Nitko iz Srijema ne bi otišao da nije bio prisiljen na to«</p>
<p>Jurić: Katolička crkva čvrsto je stajala iza svakog čovjeka i pomagala mu / Bičanić: Šešelj je pomoću svojih paravojnih formacija poticao na zločin i prisilno iseljavao Hrvate / Sekulić: Neka pravda presudi i istina pobijedi, jer mrtve nitko ne može oživjeti</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Predsjednik Udruge protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Mate Jurić rekao je Vjesniku da je nesporno da je Šešelj bio jedan od onih koji su perfidnim metodama prouzročili progon oko 40.000 Hrvata iz Vojvodine. »Vjerujem da će suđenje odgovornima koji su utjerivali strah u kosti omogućiti sigurnost Hrvatima koji su ostali u Vojvodini«, kaže Jurić. On podsjeća da je Udruga protjeranih osnovana upravo krajem 1991., kada su počeli progoni, radi pomoći protjeranima koji su utočište pronašli većinom u Hrvatskoj te kako bi upoznala javnost sa sudbinom i teškoćama vojvođanskih Hrvata.</p>
<p>Jurić navodi da je Nenad Čanak, sadašnji predsjednik Skupštine Vojvodine, tada branio tamošnje Hrvate i čvrsto se suprotstavio Šešelju. On opovrgava Šešeljeve tvrdnje da je Katolička crkva poticala progon Hrvata. »Katolička crkva čvrsto je stajala iza svakog čovjeka i pomagala mu koliko god je mogla«, naglašava Jurić, dodajući da to dokazuje i činjenica da nijedan svećenik nije napustio Vojvodinu, nego je bio čvrst oslonac Hrvatima koji su tamo ostali.</p>
<p>Milan Bičanić, prvi predsjednik Udruge protjeranih Hrvata i pisac knjige »Srijem, krvava kolijevka Hrvatske«, tvrdi da Šešelj mora odgovorati za genocid, jer je, uz Slobodana Miloševića i Vuka Draškovića, jedan od nositelja velikosrpske ideje. »On je pomoću svojih paravojnih formacija poticao na zločin i prisilno iseljavao Hrvate«, kaže Bičanić, dodavši da je samo iz Srijema protjerano 35.000 Hrvata. »Sam Šešelj je govorio da trećinu Hrvata treba asimilirati, trećinu iseliti, a trećinu 'neposlušnih' ubiti«, navodi Bičanić. Dodaje da se Šešeljeva nedjela vide, jer su, primjerice u Hrvatkovcima, koji su imali 2000 stanovnika, danas samo dvije hrvatske obitelji, a ista je stvar u Kukujevcima. »Odgovorno tvrdim da nitko iz Srijema ne bi otišao da nije bio prisiljen na to«, naglašava Bičanić, napomenuvši da u svojoj knjizi čak ima 500 potpisa ljudi spremnih svjedočiti o svemu što se tada događalo.</p>
<p>Pisac i poznavatelj prilika među bačkim Hrvatima Ante Sekulić tvrdi da je iznenađen, što Šešelj niječe sve patnje, progone i suze koje je prouzročio. »Šešelj je izgubio sposobnost prosudbe o zločinu i ljudima, koji trpe zbog tuđe prezauzetosti za tzv. veliku Srbiju«, rekao je Sekulić Vjesniku. »Trebalo bi u 10 godina, počevši od 1990., pobrojati sve koji su morali otići s ognjišta, a Hrtkovci su samo jedno od mnogih mjesta iz kojih su protjerani vojvođanski Hrvati«, ističe Sekulić. »Neka pravda presudi i istina pobijedi, jer mrtve nitko ne može oživjeti, a grobove nitko očistiti«, navodi Sekulić. On dodaje da se nada da će Šešelj možda u zatvorskim zidinama spoznati da bački Hrvati nisu imali drugog zavičaja, osim Bačke. »Čak je i država u ime koje je Šešelj ratovao nestala«, tvrdi Sekulić te dodaje da sažalijeva čovjeka koji je zaboravio biti čovjekom, a Šešelju se dogodilo upravo to.</p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Tko će pjevati Kostelićima</p>
<p>MARIN ŠAREC</p>
<p>Tri zlatne medalje Janice i Ivice Kostelića, osvojene na Svjetskom skijaškom prvenstvu u St. Moritzu, povod su za novi veliki doček na središnjem zagrebačkom trgu, već treći takav u posljednjih godinu dana. I dok je uoči Janičina povratka iz Salt Lake Cityja »glavna zadaća« nekih gradskih činovnika bila napraviti veći i spektakularniji doček od onoga Ivaniševićeva u Splitu, sada je glavno pitanje - tko će u ponedjeljak pjevati Kostelićima.</p>
<p>Jasno je da to pitanje nema nikakve veze s glazbom, nego je riječ o aluziji na nedavni doček zlatnih rukometaša koji je sasvim izmakao kontroli organizatora iz Gradskog poglavarstva i pretvorio se u svojevrstan Thompsonov politički miting. To se ovog puta neće dogoditi, unatoč samoironičnoj izjavi zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić da u ponedjeljak na Jelačićevu placu neće biti Thompsona, »barem koliko ona zna«. </p>
<p>Naime, s protokolom ili bez njega, glazbena kulisa dočeka naših najboljih sportaša uvijek je prilagođena profilu i mentalitetu samih sportaša. Tako je na dočeku nogometaša 1998. godine dominirala Severina, lanjski postolimpijski doček skijaša protekao je u dominantnu rock'n'roll ozračju, dok se doček rukometaša, eto, pretvorio u koncert Marka Perkovića Thompsona, dakako s »dodacima«. </p>
<p>I nikad sve nije ispalo točno prema predviđenom scenariju dočeka, jer je, kao što znamo, ovom podneblju puno bliža improvizacija od organizacije.</p>
<p>Tko će, dakle, pjevati Janici i Ivici? Iz tabora naših skijaša poželjeli su da im se u Zagrebu ne priređuje klasičan doček, nego obična pučka »veselica«, a Ante Kostelić čak smatra da će zbog brojnih obveza Ivica i naročito Janica teško uopće moći nazočiti nekakvom organiziranom dočeku. </p>
<p>Ono što je pritom paradoksalno jest to što o tome hoće li imati vremena ići na doček ili ne uopće ne dvoje deseci tisuća učenika i zaposlenih Zagrepčana. Njihove obveze, eto, nisu takve da ih se ne bi moglo eskivirati. Naročito kad se zna da su svi uspjesi naših sportaša ujedno i naši.</p>
<p>A što se tiče glazbenog programa na dočeku, Vlasta Pavić ne mora brinuti da će se prema želji Kostelićevih na pozornici nepozvan pojaviti nekakav Thompson. Poznato je, naime, da je omiljeni glazbenik Kostelićevih - Ivica Kostelić. Vjerojatno će i ovom prigodom uzeti u ruke gitaru i okupljenom mnoštvu zapjevati »Johnny, Be Good!«.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Igra mačke i miša</p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ </p>
<p>Masovni prosvjedi širom svijeta u kojima su sudjelovali milijuni ljudi jasno su dali do znanja kako ne podržavaju Bushove namjere da vojnim sredstvima svrgne Saddama Husseina. Brojke ne idu u Georgeu W. Bushu u prilog: u prosjeku, više od šezdeset posto Europljana ne podržava napad. </p>
<p>U UN-ovu Vijeću sigurnosti, mjestu mnogo važnijem za konačnu odluku od ulica Londona. Pariza, Atene ili Madrida, SAD je doživio nesumnjiv poraz. Sasvim neuobičajeno za dosadašnju praksu sve tvrdnje da za vojnu intervenciju nema dovoljno dokaza naišle su na odobravanje. Što se sada treba dogoditi ?</p>
<p>Bez obzira na konačni ishod, za koji se tvrdi da će se na kraju ipak završiti ratom, još neko vrijeme će se voditi diplomatska igra mačke i miša. U toj igri, premda i sam Tony Blair ima problema zbog podrške Bushu, na kraju će, tvrde mnogi, »pokleknuti« i Njemačka i Francuska. </p>
<p>Dosadašnja rasprava i sukobi mišljenja iskristalizirali su dvije različite stvari. Nitko, naime, ne spori da se Saddamov režim uporno opire već puno desetljeće svim odredbama UN-ova Vijeća sigurnosti, da je opasan po međunarodni mir i sigurnost, te da ga stoga treba razoružati. Sasvim je druga stvar to što agresivna Bushova administracija ovoga puta jače nego ikada pokušava nametnuti svoju samovolju. Svijet je nakon 11. rujna potpuno podržao borbu protiv međunarodnog terorizma, no irački totalitarni režim zatvoren je u sebe i u Europi se ne percipira kao opasnost međunarodnoj sigurnosti. Hussein većinom maltretira vlastite građane, posebno politički nepoćudne, a kemijsko i biološko oružje isprobava na vlastitim građanima. </p>
<p>Zbog toga se političko-diplomatska igra mačke i miša nastavlja. UN-ovi inspektori tvrde kako nemaju dokaza da Irak posjeduje zabranjeno oružje, jer im ga Hussein, dakako, ne želi pokazati, isto kao što i Colin Powell najvjerojatnije ne želi još iznijeti istinske dokaze. </p>
<p>Bushova arogancija ipak je prelila čašu snošljivosti Europljana koji su pokazali da ne žele samo jednu adresu na kojoj će se o svemu odlučivati.</p>
<p>Ipak, kada se donese konačna odluka, sasvim je sigurno da će je poduprijeti svi uključujući i one koji su svoje stajalište odredili zbog predizborne strategije, te one koji su vještom diplomacijom dosada sponzorirali odluke UN-ova Vijeća sigurnosti o iračkoj krizi. Posljedice odluke o vojnom napadu, naime, snosit će svi.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Koliko posto Hrvata doista ne voli saditi kupus</p>
<p>Uvoz je porastao 17,5 posto? Odlično. To znači da su građani imali toliko više novca za potrošiti, a to je opet jasan znak da nam je barem 17,5 posto bolje nego lani? Suhi kostur previše doslovno interpretiranih statističkih brojki očito vapi za pričom koja bi mu dala smisao</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Državni zavod za statistiku: Prošle je godine Hrvatska izvezla robe i dobara u vrijednosti 4,9 milijardi dolara, a vrijednost uvoza dosegla je 10,7 milijardi dolara. Lanjski se izvoz popeo za pet, a uvoz za 17,1 posto. Prema preliminarnim podacima, hrvatska međunarodna trgovina je 5,8 milijardi dolara u gubitku.</p>
<p>Krsto Cviić, savjetnik Europske banke za srednju i jugoistočnu Europu prošli tjedan u Nacionalu: »Konobarstvo je vrijedna profesija, a ako jedna zemlja dobro zarađuje na turizmu to nije loše. Neki misle da ako imate macho sliku visokih dimnjaka koji pušu dim, to znači da je riječ o prosperitetnoj i boljoj zemlji. To nije točno, premda treba paziti da Hrvatska doista ne prestane proizvoditi sva dobra, ali još je gore ustrajati na uzdržavanju industrije koja nigdje neće moći prodavati svoje proizvode...« </p>
<p>Znači li to da je Hrvatska dovoljno mala da može živjeti od prodaje usluga?</p>
<p>»Hrvati ne vole saditi kupus, i to je činjenica koju treba prihvatiti«, rekao je nedavno u jednom razgovoru bivši hrvatski ministar gospodarstva i biznismen Goranko Fižulić, govoreći o tome kako vanjskotrgovinski deficit i ne mora biti tragedija. Kakve veze ima kupus sa statistikom? </p>
<p>Ima, primimo li na znanje podatak da se jedan od najpoznatijih hrvatskih izvoznih proizvoda »Vegeta« proizvodi velikim dijelom od uvezenog povrća.</p>
<p>Koliko su, zapravo, realne i trebaju li nam biti alarmantne brojke koje stižu iz Državnog zavoda za statistiku?</p>
<p>Kratko rečeno, brojke same po sebi nikada ne znače mnogo. Posve je točno da Hrvatska ima velik trgovinski deficit, no i Fižulić je dobro znao što govori kada je pričao ono o Hrvatima i kupusu i još ustvrdio da u Hrvatskoj ne poznaje nikoga tko bi pristao raditi za današnju kinesku (a mirno ću ovdje dodati i tajvansku, korejsku, bugarsku...) dnevnicu.</p>
<p>Možemo, recimo, gledati i ovako - uvoz je porastao 17,5 posto? Odlično! To znači da su građani imali toliko više novca za potrošiti. Nije li to jasan znak da nam je barem 17,5 posto bolje nego lani? Suhi kostur previše doslovno interpretiranih statističkih brojki očito opet vapi za pričom koja bi mu dala smisao. Svi i bez posebnih analiza znamo da nam nije baš toliko bolje (iako bih još pomake u kvaliteti života u Hrvatskoj teško mogao izraziti u postotcima), a ni sama statistička činjenica da se trgovinski deficit popeo na 5,8 milijardi američkih dolara ne govori ništa više od spomenutog iznosa. </p>
<p>Započnemo li pak priču s petpostotnim izvoznim skokom; ima li tu razloga za optimizam? Ima, jer taj rast u prijevodu znači pet posto više hrvatskih proizvoda koji su sposobni konkurirati na međunarodnom tržištu, što znači barem toliko poduzetnika koji su napokon shvatili što i kako trebaju činiti. To u svakom slučaju jest premalo, ali je jasan znak da nije riječ o nečemu što bi bilo nemoguće. Zašto je, međutim, samo pet posto moguće?</p>
<p>Baš zato što Hrvati ne vole saditi kupus, kako je rekao Fižulić, i tom (već treći put spomenutom) rečenicom, toliko jednostavnom i istinitom da je nalik na citat iz nekog instant priručnika za otkrivanje drevnih istočnjačkih mudrosti, ušao u samu bit sustava razmišljanja prosječnog (opet statistika) hrvatskog gospodarstvenika. </p>
<p>Točno je - Hrvati ne vole saditi kupus - Hrvati vole prodavati kupus. Čemu, naime, proizvesti nešto za kunu i prodati za kunu i pol, ako to isto možete kupiti za četvrtinu kune, a prodati za pet? Samo zato da bi se smanjio državni (statistički) deficit?</p>
<p>Igra sa statistikom očito u našem nesavršenom sustavu (postoji li negdje savršeni?) ne daje baš previše rezultata, ali se zato pitanja samo nameću: ako smo doista 17 posto više kupovali, a tek pet posto više prodali, odakle nam novac za tu silnu kupovinu (statistika: u siječnju ove godine prodano je u Hrvatskoj 2843 novih osobnih automobila, 1230 više nego prošle godine)?</p>
<p>Hrvati kupuju na veresiju, tvrdi dio analitičara koji upozorava na moguće katastrofalne posljedice takva statističkog raskoraka. A što je najgore, kažu, riječ je mahom o bankovnim kreditima u čvrstoj valuti. Kupujući uvozno, kažu, mi prečesto dvaput pomažemo strancima - prvi put kada plaćamo njihovu robu, drugi put kada naša (opet najčešće »strana«) banka od koje smo uzeli kredit plaća kamatu na međunarodnom valutnom tržištu.</p>
<p>Postoji li izlaz iz te, naoko posve bezizlazne, a neodržive, situacije?</p>
<p>Tu bi Vladi doista mogla pomoći statistika, ali samo u slučaju da se napokon nađe netko tko bi je htio i znao približiti stvarnosti. Treba nam, naime, takva statistika koja će bolje od današnje pokazati strukturu zarada i troškova, što u prijevodu znači, takva koja će što je moguće točnije predstaviti utjecaj sivog (crnog) gospodarstva na ukupnu sliku u Hrvatskoj. </p>
<p>Vlada koja će dobro znati prepoznati siva gospodarska područja, znat će, dakako, izvući porez i iz dosad nedostupnih izvora. Ali bit je zapravo u nečem sasvim drugom - shvate li otkud ljudima »sav taj novac«, možda im postane jasnije i koji dio gospodarstva treba potaknuti da bi nam napokon svima krenulo. </p>
<p>Pogotovo zato jer je tom, Vladi i statistici, ali i većini građana, očito skrivenom dijelu Hrvatske krenulo i bez njihove pomoći.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Prosvjedni menu s domaćim specijalitetima</p>
<p>Ako je vijetnamski horror već bio u punom zamahu kada se krenulo demonstrirati, možda ovaj put postoji mogućnost da se zlokobni »fajrunt« spriječi u začetku? Usuglašenost protestnih skupova po svim meridijanima daje nadu da ipak nismo potpuni slijepci, zato ti skupovi nisu samo povici na zveckanje oružjem, koliko odraz bojazni ljudi da bi mogli biti preveslani žedni preko vode, odnosno nafte</p>
<p>HRVOJE HORVAT</p>
<p>Dobro ugođen orkestar građanskih inicijativa s istom antiratnom porukom na ustima, zasvirao je ovih dana omiljenu temu po trgovima naših i europskih gradova. Ako se prije vojne intervencije u Afganistanu, kao predvidljivoj posljedici terorističkih napada 11. rujna, sudionike sličnih skupova u Madridu, Londonu, i pogotovo New Yorku, još i moglo »nekažnjeno« optuživati za nedostatak patriotskih osjećaja - pa su mnogi bili proglašeni »mentalnim dezerterima« - ovih dana akcija je bila usuglašenija sa službenim inicijativama. Poduprto tvrdoglavim stavovima Francuske i Njemačke, ali ne i Hrvatske, istaknuto je drukčije razmišljanje kome ratna situacija ne samo da nije najdraža solucija, nego tvrdoglavo nepostojeća opcija.</p>
<p>Baš to što je Hrvatska kao članica Vilniuske skupine stala na stranu »koalicije« podiglo je obrve ovdašnjih ratnih kolebljivaca i dalo im »domaći proizvod« kao stvarni šlagvort za subotnje prosvjede. Ovaj puta nismo protestirali protiv dalekog neistomišljenika nego smo se borili protiv našeg problema. I na naše obale stigao je jači val prosvjeda, onaj koji je već ranije zapljusnuo Europu, a nekoliko antologijskih parola poput »Bush, idi sam po naftu« ili »Nije krv nafta«, dalo je duhovite priloge domaćeg mentaliteta. </p>
<p>I zašto svi spominju naftu kada je riječ o oružju za masovno uništenje koje, kaže voditelj UN-ovih inspektora Hans Blix pred Vijećem sigurnosti, opet nije nađeno? Riječ je o produljenju ranijih pobuna protiv G7+1 koje su, osim razbijenih izloga i glava, stvorile kritičnu masu svijesti i potrebu da se izvaninstitucionalno doda glas nebitnim stvarima poput ekologije i podigne protiv dehumanizirane globalizacije. Protagonist su vjerojatno isti. </p>
<p>I psihološki sklop prosvjednika je sličan: neki jednostavno ne vole autoritete i represivne aparate kakvi državni mehanizmi jesu, a prevladavajuće poruke prosvjeda bi se moglo skratiti u sintagmu »neću prstace, ali neću ni uniformu, hoću Internet«. </p>
<p>Neki su zapravo alergični na bilo kakvu uniformnost, a kvaka je vjerojatno u tome da je slatko dati glas protiv bilo kakvih asocijacija u kojima malo odabranih ima sve konce u rukama. Hoće li na kraju u medijskom dvoboju i animiranju još neopredijeljene većine pobjedu odnijeti »psi rata« ili »antiratni profiteri«, kako se pogrdno vole prozivati? </p>
<p>Sigurno je dobro da postoji glas civilnih udruga i građana koji na spomen zveckanja oružjem dobivaju ospice i nose transparente, ako treba i po vlastitoj sobi. S druge strane, neki pripadnici militarističkog ceha vjerojatno bi ih sve skupa najradije stjerali u crnu rupu, da se već jednom riješe kolebljivaca, »neupućenih« u više ciljeve, onih koji počnu »urlati kroz megafon«, a da i ne znaju o čemu je riječ. </p>
<p>I još stvaraju antiratnu psihozu u trenutku mobilizacije. </p>
<p>Ljude, osim toga što su se nedavno nagledali krvi, živcira to što najčešće ne znaju o čemu je riječ, odnosno naslućuju način funkcioniranja ratnog stroja koji se kreće prema vlastitim pravilima. Takva je priroda organizacija kojima je tajnost poslovanja pravilo službe. </p>
<p>Kao i u svakoj velikoj industrijskoj »zoni«, a i vrapci znaju da je ratna situacija jedna od najprofitabilnijih industrija, malo je onih koji iz prve ruke imaju važne podatke i znaju pravi omjer štete i koristi. </p>
<p>Je li bolje da nas zaspu bakterijama, ili da ih ipak »demontiramo«, skupa s vladajućom garniturom? Kao što se moglo pročitati u Vjesniku, jedan od inteligentnih zaključaka bio je da na terorističku akciju (u slučaju 11. rujna), ili nedefiniranu prijetnju masovnim oružjem i antipatičan režim (u slučaju Iraka), možda ne treba odgovoriti svjetskim ratom.</p>
<p>Pitanje je, je li uopće moguć konsenzus, najmanji zajednički nazivnik, trenutak u kojemu se može očekivati prisilan »brak bez interesa« zadrtih vojnika i kao komaraca dosadnih pacifista. U vrijeme kada te po forumima na Internetu mogu razapeti i skinuti do gola, umreženost i brzo »povezivanje stavova« uzrokom je da dovoljan broj ljudi kao čip u glavi ima zapisanu bojazan da je neki general potencijalni dr. Stranglove koji sigurno ima neke nepoznate razloge za vođenje »svoga«, maloga privatnog rata. </p>
<p>U šezdesetima je donekle bilo lakše: znalo se tko su dobri, a tko loši momci, a masovne demonstracije protiv Vijetnamskog rata - iz kojih kao da se vuku sve kasnije medijske antiratne postavke - sudionici su doživjeli kao moralnu katarzu. </p>
<p>Danas je stanje zamršenije, iako je pogonsko antiratno gorivo i model borbe isti. Čak i e-pošta koju dobivamo od, Wim Wenders bi rekao »američkih prijatelja«, u kojima se liberalni, za neke neosjetljivi intelektualci izruguju naznakama ratne retorike, pokazuju da je antiratni virus iznimno organizirano uzeo maha. </p>
<p>Gotovo kao civilna precrime jedinica iz Spielbergova filma »Specijalni izvještaj«, ljudi su prihvatili tezu da je bolje spriječiti nego liječiti. Ako je vijetnamski horror već bio u punom zamahu kada se krenulo demonstrirati, možda ovaj puta postoji mogućnost da se zlokobni »fajrunt« spriječi u začetku? Odgovor će stići prilično brzo, a usuglašenost protestnih skupova po svim meridijanima daje nadu da ipak nismo potpuni slijepci. </p>
<p>Ulog je veći nego što mislimo da znamo i tu je razlog panici koja hvata ljude. Zato antiratni skupovi, pa i ovi održani u subotu u Hrvatskoj, zapravo nisu samo povici na zveckanje oružjem, koliko odraz bojazni ljudi da bi mogli biti preveslani žedni preko vode, odnosno nafte, i to opet doznati s distance, kada sve već bude gotovo.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="10">
<p>Liječnički je štrajk pokušaj da se političkoj eliti u nas oduzme prvo mjesto na statusnoj ljestvici</p>
<p>U modernom društvu novac ne znači samo kupovnu moć nego ima i simboličku vrijednost. Tako novac simbolizira društvenu moć i ugled (status), odnosno određuje položaj svake profesije u društvenoj hijerarhiji, preciznije u društvenoj stratifikaciji. Taj simbolički element izražen je u zahtjevima liječničkog sindikata za linearno povišenje plaća... Poznato je da liječnici u razvijenim zemljama imaju prvo mjesto na ljestvici društvenog statusa. A poznato je i to da u ovoj zemlji nikada liječnička profesija nije bila na prvom mjestu. Prvo mjesto na statusnoj ljestvici uvijek su imale političke elite / Sukob između struke i politike nije u sadašnjem štrajku jasno definiran. Ceh toga sukoba ne plaćaju ni struka ni politika nego pacijenti, u prvom redu osobe »treće dobi«, odnosno umirovljenici od kojih se velikim dijelom i sastoji najstarija dobna skupina. Stoga je nedavno čelnik jedne umirovljeničke udruge izravno prozvao liječnički sindikat i optužio ga da je taj sindikat od umirovljenika napravio taoce. Danas je to vrlo teška optužba, jer ona svrstava štrajk kao oblik ponašanja u istu skupinu s otmičarima zrakoplova</p>
<p>JOSIP ŽUPANOV</p>
<p>Kad su jednom upitali Samuela Gompersa, jednog od osnivača Američke federacije rada (AFL), što žele sindikati, on je odgovorio jednom riječju: more, što znači više. Isti odgovor dobili bismo na isto pitanje upućeno bilo kojem sindikalnom čelniku, pa tako i na pitanje predsjedniku Liječničkog sindikata. Ali, više čega? Pa više novca u isplatnoj kuverti.</p>
<p>Ali u modernom društvu novac ne znači samo kupovnu moć nego ima i simboličku vrijednost. Tako novac simbolizira društvenu moć i ugled (status), odnosno određuje položaj svake profesije u društvenoj hijerarhiji, preciznije u društvenoj stratifikaciji. </p>
<p>Taj simbolički element izražen je u zahtjevima liječničkog sindikata za linearno povišenje plaća.</p>
<p>Taj je zahtjev obrazložen isticanjem visoke stručnosti liječničke profesije. Međutim, taj zahtjev za promjenu položaja liječnika u općoj strukturi plaća obrazlaže se visokom stručnošću kao temeljem opće strukture plaća u javnom sektoru.</p>
<p>Pa ipak, kad je riječ o zahtjevima da se poveća moć i ugled liječničke profesije, moguće su dvije stvari: dalje učvršćenje profesionalnog monopola dotične struke na medicinsku ekspertizu; povećanje statusa medicinske profesije na ljestvici društvenog ugleda. </p>
<p>Nije mi poznato da je monopol na stručnu ekspertizu hrvatskih liječnika dosad bio ugrožen pa da bi ga trebalo braniti štrajkom. </p>
<p>Međutim, točno je da je ugled, odnosno status medicinske profesije u Hrvatskoj manji nego u većini europskih zemalja, premda to ne možemo dokazati empirijskim podacima zbog pomanjkanja bilo kakvih istraživanja statusa pojedinih društvenih grupa u Hrvatskoj.</p>
<p>Nije mi poznato je li u prošlih pola stoljeća društveni status različitih grupa bio ikada predmetom empirijskih studija. No poznato mi je da liječnici u razvijenim zemljama imaju prvo mjesto na ljestvici društvenog statusa. A poznato je i to da u ovoj zemlji nikada liječnička profesija nije bila na prvom mjestu. Prvo mjesto na statusnoj ljestvici uvijek su imale političke elite kako u doba socijalizma tako i u doba tranzicije.</p>
<p>Egalitarni sindrom</p>
<p>Prema tome, može se pretpostaviti da zahtjevi liječničke profesije nužno idu na štetu političkih elita ili »političke klase«. Sadašnji štrajk očito znači prvi pokušaj da se političkoj eliti oduzme prvo mjesto na statusnoj ljestvici. A takva pozicija političkih elita i intelektualnih zanimanja u koje spada i medicina temeljila se na »radikalnom egalitarizmu«, kao temeljnoj društvenoj vrijednosti.</p>
<p>Taj sam sustav opisao još 1969. godine. Definirao sam ga kao »egalitarni sindrom«. Bitna komponenta toga sindroma bio je antiprofesionalizam. A antiprofesionalizam sam opisao prije više od četrdeset godina, a ta se analiza temeljila upravo na položaju medicinske profesije.</p>
<p>Međutim, taj dugogodišnji sukob između struke i politike nije u sadašnjem štrajku jasno definiran. Ceh toga sukoba ne plaćaju ni struka ni politika nego pacijenti, u prvom redu osobe »treće dobi«, odnosno umirovljenici od kojih se velikim dijelom i sastoji najstarija dobna skupina. </p>
<p>Stoga je nedavno čelnik jedne umirovljeničke udruge izravno prozvao liječnički sindikat i optužio ga da je taj sindikat od umirovljenika napravio taoce.</p>
<p>Danas je to vrlo teška optužba, jer ona svrstava štrajk kao oblik ponašanja u istu skupinu s otmičarima zrakoplova. A kako se danas definira otmica zrakoplova? Definira se kao teroristički čin.</p>
<p>Nije mi shvatljivo zašto čelnici liječničkog sindikata nisu uopće reagirali u medijima na takvu optužbu. Ali reagirali su na napise u medijima o štrajku - nazvali su ih medijskim linčem cijele medicinske profesije.</p>
<p>Nije mi cilj da opravdavam napise o štrajku u žutom tisku. Ali od novinara nije trebalo ništa drugo ni očekivati. Oni su jednostavno iskoristili prigodu da u svojim napisima što vrve senzacionalizmom, ekskluzivizmom, skandalima i aferama, jer takvi napisi prodaju novine, odnosno dižu im nakladu, a to znači da povećavaju i vlastiti dohodak svojih medijskih kuća, a time i svoje plaće.</p>
<p>Priče da time novinari izravno krše profesionalnu etiku medija jednako je relevantna kao i optužbe da liječnici u štrajku krše Hipokratovu prisegu. Svaka strana u tom sporu ima vlastitu mitologiju i liječnici i novinari. Iza te mitologije skrivaju se realni grupni interesi. </p>
<p>Prozivanje javnih medija vjerojatno bi trebalo objasniti zašto je kopnila potpora javnosti o liječničkom štrajku, jer, eto, javnost je dezinformirana medijskim pričama o štrajku. </p>
<p>Ali i nema sumnje da su promjene u javnom rejtingu štrajka i njegovih vođa djelovale kao vjetar u leđa hrvatskoj vladi. Sasvim je moguće da je taj »vjetar u leđa« naveo premijera da upotrebi vrlo oštru retoriku prema sindikalnim vođama kojom se on inače ne služi u sporenjima s vlastitim ministrima i koalicijskim partnerima.</p>
<p>Međutim, službeno je objašnjeno kako ni jedan bolesnik komu prijeti smrt ili krajnji invaliditet neće tijekom štrajka ostati bez medicinske pomoći. Tu se prodavala teorija da se sve bolesti mogu crno-bijelom tehnikom kategorizirati u hitne slučajeve ili pak u slučajeve koji su i prije štrajka trebali mjesecima čekati da dođu na red za pregled. </p>
<p>Pritom se zaboravilo da među pacijentima treće dobi ima popriličan broj ljudi koji na televiziji gledaju edukativne emisije u kojima nastupaju i na popularan način govore naši vrhunski medicinski specijalisti. </p>
<p>U njihovim iskazima ne može se naći nikakav argument za podjelu pacijenata na one hitne i one koji nisu hitni i koji i onako u vrijeme kad nema štrajka dugo čekaju da dođu na red. Netko je tu podjelu i dijagnozu nazvao »prijekim sudom«. </p>
<p>Osim toga, ta populacija ima i neka vlastita iskustva koja pokazuju da je i uz običajene dijagnostičke postupke često vrlo teško ustanoviti »diferencijalnu dijagnozu« koja zahtijeva da se neke vrlo uvjerljive dijagnoze isključe i da se dobije prava dijagnoza koja odgovara takvoj vrsti zdravstvenih tegoba.</p>
<p>A posebna je priča kako to dežurni liječnik bez nekih minimalnih testova može ustanoviti je li je netko hitan slučaj ili nije, pogotovo na prvi pogled ili čak da nije ni vidio tog pacijenta.</p>
<p>Ne znam što bih na to rekao osim da navedem našega poznatog pisca, s kojim sam često i osobno kontaktirao, Ranka Marinkovića. On je u vezi s nekom zagrebačkom zavrzlamom izjavio za novine: »Je li moguće, drugovi, da smo svi mi volovi!«</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor u mirovini, redoviti je član HAZU.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Proturatni prosvjedi: Najmanje je tri četvrtine hrvatske javnosti protiv oružane agresije na Irak</p>
<p>Vilniuska skupina zemalja za potporu oružanoj agresiji na Irak potvrđuje svoj podanički status u međunarodnim odnosima. Hrvatska vlada i vlade zemalja vilniuske skupine, te istaknuti pojedinci u tim zemljama koji podržavaju napad na Irak pristali su biti lutke na koncima američkih i proameričkih militanata povezanih s interesima američkoga i međunarodnog kapitala / Svjedoci smo da se na Srednjem istoku nasilje ne može iskorijeniti nasiljem. Ako zlo ne iskorjenjuje zlo, zašto se krvavi teror zla stalno ponavlja? Kako to da je »irački slučaj« zasjenio »slučaj izraelsko-palestinskog sukoba«?</p>
<p>FAHRUDIN NOVALIĆ</p>
<p>Američka administracija želi represiju, dominaciju i nepravdu prikazati kao demokratizaciju i uljuđeno djelovanje. U tome je najčešće pretjerano odvažna i isključiva. »Tko je odvažan preko mjere, izaziva nered«, primjećuje Konfucije. </p>
<p>Parafrazirajući misao filozofa možemo reći: Zato što je prekomjerno odvažan, i neodgovoran, američki vladajući vrh izaziva nepravdu i nered u zemlji i svijetu.</p>
<p>»U Americi gdje su svi ljudi jednaki«, piše italijanska La Repubblica, a prenosi Vjesnik od 20. siječnja ove godine, »obitelj Bush ima jednog predsjednika, jednoga bivšeg predsjednika, bivšeg čelnika CIA-e, guvernera Floride i bivšeg guvernera Teksasa«. </p>
<p>SAD svijetu demonstrira svoju moć i dominaciju.</p>
<p>Beskrajna spirala zla i pokoravanja drugih ne donose sigurnost. Sigurnost treba najprije tražiti u sebi. Nikad militarizam i prijetnja silom nisu stvarali sigurnost. Vojnim elitama i militarizmu »gospodarstvo treba biti sluga, a politika instrument s pomoću koga, u ime države, obitelji i Boga, vode naciju u suvremenom ratu«, lucidno primjećuje W. Mills u »Eliti vlasti«.</p>
<p>Kada su 1917. upitali predsjednika SAD-a Woodrowa Wilsona: »Što znači zaratiti?«, odgovorio je: »Znači pokušati mirnodopsku civilizaciju rekonstruirati prema vojnim standardima, tako da, kada se rat završi, ne bude dovoljno mirnodopskih standarda za rad...«.</p>
<p>»Američki militarizam, u potpuno razvijenu obliku«, piše Mills u istom djelu, »značio bi trijumf vojne filozofije u svim područjima života i, prema tome, subordinaciju svih drugih načina života militarizmu.« </p>
<p>Čini se da je u Americi, dolaskom na vlast vladajuće elite na čelu s Bushom, počelo zlatno razdoblje militarizma. Na to upućuje i iznimno visok vojni proračun koji je povećan na oko 360 milijardi dolara. U takvim okolnostima javljaju se, među ostalim, i vojne klike radi postizanja koristoljubivih i niskih ciljeva - prožimanje interesa i koordinacija političkih, ekonomskih i vojnih ciljeva. Za to su potrebni podanici i poslušnici diljem svijeta.</p>
<p>Zašto je Vlada, ili njen dio, dala potporu multinacionalnoj oružanoj agresiji na Irak? Zašto se prepustila diktatu destrukcije?</p>
<p>Zato što nema jasno definirana svoja stajališta i svoje ciljeve? Globalizam kao nepoželjan oblik globalizacije ne globalizira prava i ravnopravno odlučivanje, nego rasipnu potrošnju, profit, poniznost i pokoravanje. </p>
<p>Vilniuska skupina zemalja za potporu oružanoj agresiji na Irak potvrđuje svoj podanički status u međunarodnim odnosima. Hrvatska vlada i vlade zemalja vilniuske skupine, te istaknuti pojedinci u tim zemljama koji podržavaju napad na Irak pristali su biti lutke na koncima američkih i proameričkih militanata povezanih s interesima američkoga i međunarodnog kapitala. </p>
<p>Američka se administracija prema Iraku i svim zemljama potencijalnim ciljevima preventivna napada odnosi kao prema svom privatnom posjedu. Ona bi kada joj se prohtije i unilateralnom okupacijskom vojnom akcijom umarširala u svaku tu zemlju kao vazalnu tvorevinu. </p>
<p>Svjedoci smo da se na tom istom Srednjem istoku nasilje ne može iskorijeniti nasiljem. Ako zlo ne iskorjenjuje zlo, zašto se krvavi teror zla stalno ponavlja? Kako to da je »irački slučaj« zasjenio »slučaj izraelsko-palestinskog sukoba«? </p>
<p>Sprema li se i na Srednjem istoku, nakon sve bliže oružane agresije na Irak, palestinska verzija »humanog preseljenja«? Njemu idu na ruku, već uobičajene, rušilačke akcije izraelske vojske na palestinskom teritoriju i američki koncept »demokratizacije« Iraka. </p>
<p>I sve bi to bilo nazvano velikom pobjedom, koja nije ni primirisala ispravno djelovanje. </p>
<p>Civili, a ne vojnici, su oni koji sve više stradaju u ratovima. U ratovima dvadesetoga stoljeća bilo je oko 54 milijuna civilnih žrtava. U Prvom je svjetskom ratu među stradalima bilo pet posto civila. U Drugom svjetskom ratu broj civilnih žrtava povećao se na 48 posto. U današnjim je ratnim sukobima oko devedeset posto civilnih žrtava. To su pretežito žene, djeca i starije osobe.</p>
<p>Procjenjuje se da je od 1987. do 2000. u ratnim sukobima poginulo oko dva milijuna djece. U tom razdoblju svakodnevno je stradalo više od 450 djece. U istom je razdoblju više od šest milijuna djece ozlijeđeno ili je postalo trajnim invalidima. Iračkoj djeci trebaju hrana i lijekovi, a ne rakete i bombe. </p>
<p>Tijekom američke ratne kampanje Iraku se prijeti i upotrebom nuklearnog oružja. Količina mogućega iračkog oružja za masovno uništenje neusporediva je s količinom koju bi protiv Iraka mogli upotrijebiti SAD i Izrael.</p>
<p>Svjetski mediji nas informiraju da je Irak u »Pustinjskoj oluji« izgubio dvostruko više ljudi nego što je Amerika izgubila u Vijetnamskom ratu.</p>
<p>Cijeli svijet u više od petsto gradova, od Londona i Pariza, preko Beča, Islamabada i Hong Konga do Tokija, Washingtona i Melbournea, prosvjeduje protiv rata u Iraku. Najmanje tri četvrtine hrvatske javnosti je protiv oružane agresije na Irak.</p>
<p>Zauzimanje za rješavanje iračke krize mirnim putem i posredovanjem Ujedinjenih naroda nije zauzimanje za ostanak diktatorskog režima Saddama Husseina, nego zauzimanje protiv iskonstruirane oružane intervencije u kojoj bi stradali nedužni irački civili, u kojoj može doći do regionalne i globalne katastrofe.</p>
<p>Ovih se dana u nas čuju mišljenja da ne možemo ostati neutralni.</p>
<p>Ti ljudi moraju znati da nije neutralnost svrstati se među zemlje koje traže rješenje iračke krize putem Ujedinjenih naroda, kao što to sada čine Francuska i Engleska, kao čelne zemlje proeuropske orijentacije. </p>
<p>Nije neutralnost ni misliti i postupati drukčije nego što misle i postupaju američke elite predodređene za »veliko vodstvo« koje se prepoznaje u velikoj tiraniji. Hrvatska ne smije biti partner u ubijanju nedužnih civila u Iraku i u mogućoj svjetskoj katastrofi. Povlačenje potpisa s vilniuskog dokumenta potpore agresiji na Irak nužan je moralni čin hrvatske vlade. Neka logos i dijalog kultura zamijene ratni pohod i govor oružja.</p>
<p>Autor je sveučilišni nastavnik u mirovini, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Nasilje svuda oko nas, a mi ga mirno promatramo </p>
<p>Maloljetnik učini dva kaznena djela, ozlijedi četiri policajca, biva uhvaćen s opojnim sredstvom u džepu, no pronađe mu se olakotna okolnost u njegovoj osobnosti. U posljednje vrijeme štitimo maloljetne nasilnike, gotovo od njih stvaramo zaštićenu kategoriju. A to što maloljetnici čine drugima, ponašaju se nasilnički, rušilački i narušavaju ravnotežu u socijalnim skupinama gotovo zanemarujemo... U društvu kao što je naše, gdje se kao sustav vrijednosti daje »kruha i igara«, teško je promijeniti socijalne navike skupine koja nasilje doživljava kao radost</p>
<p>ANA JURIĆ-ŠIMUNČIĆ</p>
<p>Ovih smo dana mogli pročitati škandaloznu izjavu sutkinje Vesne Abramović koja, među ostalim, kaže: »Ocijenjeno je da bi kazneni progon maloljetnog V. A. bio nesvrsishodan s obzirom na osobnost tog mladog čovjeka«. Bez obzira na diskreciono pravo suda i autonomnost sudca, izjava je skandalozna.</p>
<p>Maloljetnik učini dva kaznena djela, ozlijedi četiri policajca, biva uhvaćen s opojnim sredstvom u džepu, no pronađe mu se olakotna okolnost u njegovoj osobnosti. U posljednje vrijeme štitimo maloljetne nasilnike, gotovo od njih stvaramo zaštićenu kategoriju. A to što maloljetnici čine drugima, ponašaju se nasilnički, rušilački i narušavaju ravnotežu u socijalnim skupinama gotovo zanemarujemo. </p>
<p>I ovdje je riječ o sinu poznatog oca, kao i u »slučaju Makarska«. Prije tridesetak godina na ovim je našim prostorima bila slična situacija. Djeca pojedinih visokih oficira JNA, visokih partijskih funkcionara činila su slične ispade i bivala na sličan način zaštićena.</p>
<p>Običan čovjek može imati razumijevanja za roditeljski očaj kad se susretne s takvim problemom u odgoju svoje djece, ali javna osoba ne bi smjela iskoristiti svoj položaj da bi pomogla sinu. Bilo bi svrhovitije da otac prihvati sve zakonske odredbe u takvom slučaju, javno izrekne osudu ponašanja svojeg sina i prepustiti ga instituciji sustava. Dobiva se dojam da u maloljetničkim sudovima rade plačljivi suci koji se rasplaču nad sudbinom maloljetnog delinkventa. </p>
<p>Vidjeli smo to i u emisiji »Latinica«, gdje je majka govorila o ubijenoj kćeri, a sutkinja mirno pojašnjavala blagu kaznu maloljetniku Srđanu. Taj mladić iza sebe ima četiri ubojstva i koješta drugo. I tu je riječ o osebujnosti ličnosti.</p>
<p>Danas imamo više različitih profila stručnjaka koji se bave djecom (učitelji, defektolozi, pedagozi, psiholozi, liječnici mentalne higijene, suci za maloljetnike...) i sve više djeci opraštamo i sve više izmišljamo dijagnoze koje idu za tim da ispadi djece, delinkventno ponašanje pa i krivična djela pripisujemo »osebujnosti« ličnosti. Koje su to osebujnosti!?</p>
<p>Možemo govoriti o sniženom intelektualnom funkcioniranju, ali ne znatnom. To su djeca koja imaju šanse učiti, oponašati, pa i uočavati probleme, ali nemaju šanse kritički sagledati problem i kritički se odnositi prema problemu. Djeca iz te skupine su »najopasnija«.</p>
<p>Psiholog uoči njihovu razinu funkcioniranja, ali ništa ne poduzima da bi se mijenjale njegove socijalne navike. Ta djeca čine različite nepodopštine i to osjećaju kao radost, zadovoljenje svojih želja, uljepšanu sliku o sebi pred sobom, osjećaju se velikima. Tragedija je na pomolu kad ta skupina ima dobre ekonomske uvijete života, »ugledne« očeve koji svojim položajem i socijalnim statusom zaštićuju svoje sinove i kćeri.</p>
<p>U društvu kao što je naše, gdje nije definiran sustav vrijednosti, ili gdje se kao sustav vrijednosti daje »kruha i igara«, teško je promijeniti socijalne navike skupine koja nasilje doživljava kao radost.</p>
<p>Što nam je trebalo da na Jelačićevu trgu organiziramo doček rukometaša, prije toga Kostelića, sada se opet organizira doček Kostelića? A na čelu organizacijskog odbora za doček gradonačelnica metropole?! Tako su u starom Rimu dočekivali ratnike koji su sa sobom vukli plijen, opljačkanu imovinu. </p>
<p>Kada smo dočekali nekog znanstvenika, glazbenika, s takvom euforijom? Nikada, i ne treba, ali stavimo na vagu vrijednosti sporta i dirigiranje Miroslava Šuteja, muziciranje Ive Pogorelića, znanstveni domet prof. dr. Miroslava Radmana. Nikome nije palo na pamet da ih dočekamo na Jelačićevu trgu uz zvuke filharmonije.</p>
<p>Svakodnevno je neka od zemalja prvak u nekom sportu, no jesmo li čuli da gradonačelnici metropole dočekuju svoje sportaše na takav način kako to mi organiziramo? Od Kostelića stvaramo kult i pri tome zaboravljamo da svaki sportaš čini ono što čini ponajprije radi sebe.</p>
<p>Poistovjećivanje sportaša s državom i nacijom nije umjesno, nije dobro i dovodi nas na razinu primitivnih društava. Te relacije sustava vrijednosti moramo čim prije promijeniti, ako želimo naraštaju koji dolazi osigurati prave vrijednosti. Jednako tako, prevenciju neprihvatljivog ponašanja treba sanirati i procesuirati kod djece poznatih očeva i djece bez očeva, jednakom metodom i jednakim ciljevima.</p>
<p>Opraštati dječaku koji ozlijedi policajca i nosi marihuanu u džepu, minimalno kažnjavati sina poznatog oca iz Makarske kad ubije dvije djevojke znači osigurati razvoj poroka i pretvarati ih u vrline. Onima koji su nasilni da bi zadovoljili svoje niske porive i tome se raduju ne treba opraštati, jer će se njihovo nasilje multiplicirati.</p>
<p>Kad dođe do ratne situacije kakvu smo imali, oni će biti oni koji će mirno počiniti ratne zločine. To što mirno promatramo poruke nasilja na zidovima neće izaći na dobro. Nasilje je za sve kategorije nasilje manjine. Vlast mora osigurati miran život većini, a nasilnike koji čine to što čine da bi oćutjeli radost treba svim sredstvima odgajati, preodgajati i kažnjavati. Bez obzira na socijalno podrijetlo. </p>
<p>Jer svako dijete ima pravo na osebujnost ličnosti, ali nema pravo u ime toga činiti kaznena djela, kao što su otimanje mobitela i novca manjoj djeci, uništavanje imovine, opijanje i uživanje droge, provale u stanove, nasilje nad starima i nemoćnima i druga nasilnička ponašanja. </p>
<p>A suci moraju suditi i presuditi, a ne plakati nad sudbinom maloljetnika. </p>
<p>Kamo ide naše društvo ako nastavimo tako kao što se događa gotovo u svim sredinama? </p>
<p>Promislite vi, ugledni očevi, koji svojim ugledom zaštićujete svoje sinove.</p>
<p>Autorica je profesorica defektologije, vlasnica je tvrtke »Dijak« za dnevno učenje djece svih uzrasta u Karlovcu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="13">
<p>Gradonačelnici Bandić navrh glave?</p>
<p>Zagrepčani će u ponedjeljak u podne na glavnom gradskom trgu po drugi put dočekati snježnu obitelj. </p>
<p>Nadajmo se samo, da se i ovaj sportski doček neće u međuvremenu pretvoriti u politikantski.</p>
<p>Građanima je, naime, stavljanja vlastitih političkih interesa ispred onih grada - dosta! Predstavnici gradske vlasti to još uvijek nisu shvatili, pa se u zadnje vrijeme non-stop događa da gradonačelnica ne zna što njeni podređeni rade. A podređeni se očito ne osjećaju takvima, pa se ponašaju kao da gradonačelnicu ne moraju obavijestiti o nečemu tako važnome, kao što je na primjer kupovanje nekretnine vrijedne nekoliko milijuna eura.</p>
<p>Tako konkurencija nije samo prisutna na relaciji vlast-oporba, nego i između istostranačkih gradskih čelnika - gradonačelnice Vlaste Pavić i njezinog zamjenika za društvene djelatnosti (!?), Milana Bandića.</p>
<p>Samo nekoliko dana nakon »slučaja metro«, kada je Bandić u medijima, po 'ko zna koji put, obznanio, da će se u Zagrebu graditi podzemna željeznica, a gradonačelnica izjavila da je za gradnju metroa čula iz novina, pojavio se novi kamen smutnje u nekad skladnim i prijateljskim odnosima prve žene Zagreba i njenog zamjenika. </p>
<p>Pojavio se »slučaj Ferimport«. Na dan kada se gradonačelnica vraćala sa službenog puta iz Moskve, Milan Bandić je održao konferenciju za novinare na kojoj je nekim čudom »riješio« 82 godine dugo pitanje podstanarstva Muzičke akademije. Smjestio ju je u zgradu Ferimporta na Trgu maršala Tita, koju grad još nije ni kupio. </p>
<p>Bandić je novinarima dao do znanja, da će grad, iako ponude za kupnju zgrade još nisu ni bile otvorene, biti taj koji će kupiti arhitektonsko ruglo Maršalova trga.</p>
<p>Dan poslije gradonačelnica je sazvala svoju novinarsku konferenciju, na kojoj je vidno uzrujana, javnosti poručila, da se »nikoga ne može smještati u gradsku imovinu, koja to još zapravo i nije!«. </p>
<p>Da je gradonačelnici prekipjelo i da joj je do grla došla samovolja nekih članova Poglavarstva, govori njezino spontano bacanje mikrofona i lupanje šakom o stol. A kad bi prva Zagrepčanka odlučno lupila šakom o stol, možda se ovakvi skandali ne bi više ponavljali, a gradski bi oci u javnost izlazili s usuglašenim i promišljenim odlukama. Možda bi tada Zagrepčani konačno doživjeli osjećaj, da se u gradu ozbiljno radi i da se vide pozitivni rezultati tog rada.</p>
<p>Je li gradonačelnica upoznata s najnovijim obećanjem koje je njezin zamjenik dao zagrebačkim Romima, uskoro ćemo saznati. Grad će, naime, kako je najavio Bandić, u roku od mjesec dana naći lokaciju na kojoj će se graditi romski kulturni centar. </p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Nastavlja se arheološko istraživanje na Opatovini </p>
<p>Što će još o povijesti Zagreba otkriti novčići nađeni u najdubljem sloju groblja uz crkvu sv. Franje, te zid čiji su temelji duboko u zemlji?</p>
<p>Arheološki muzej u Zagrebu nastavit će s iskapanjima na Opatovini. Istražit će dio terena koji se nalazi uza zid u parku, kako bi se provjerilo nije li se groblje širilo i u tom pravcu, rekao je u razgovoru za Vjesnik Željko Demo, voditelj iskapanja ispred ulaza u crkvu sv. Franje, što se obavljalo proteklog ljeta. Tamo je, podsjetimo, na površini od samo dvadesetak četvornih metara pronađeno 167 kostura.</p>
<p>Ako grad odobri novac, istražio bi se i zid koji dijeli park od ulice Opatovina. Željko Demo objasnio je kako se prilikom probnih iskapanja proteklog ljeta otkrilo da su temelji zida duboko u zemlji, tako da postoji mogućnost da je i taj zid iz srednjeg vijeka. Zid bi mogao dokazati, između ostaloga, da je tu bila granica Kaptola. </p>
<p>To iskapanje otvorilo bi nova pitanja o povijesti Zagreba, njegovu izgledu i položaju. Za sada se zna da je groblje iz vremena između 13. i 15. stoljeća, no srebrni novčići koji su pronađeni u jednom grobu u najnižem sloju groblja, mogli bi povijest Zagreba vratiti unazad za još koje stoljeće. Ipak, treba pričekati da se novčići odvoje od tkanine, koju također treba sačuvati, pa će se onda moći reći nešto više s tim u vezi.</p>
<p>Demo ne sumnja u to da će se nastaviti kopanje u parku, no upozorava da će ga otežati stabla i njihovo korijenje, koje se ne smije oštetiti.</p>
<p>Inače, očekivani radovi u vrtu zaustavili su i izradu spomen ploče koja će biti postavljena na podu, točno iznad istraženog groblja pokraj crkve sv. Franje. Sredstva su odobrena, ploča se izrađuje, no čeka se tekst koji pak ovisi o stručnim i znanstvenim zaključcima. »Želim biti sasvim siguran da je riječ o 13. i 15. stoljeću i zato treba pričekati kopanje u vrtu, o kojemu sve ovisi«, zaključio je razgovor Željko Demo iz Arheološkog muzeja u Zagrebu.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>U zagrebačkim školama i vrtićima pojavile su se uši</p>
<p>Uši su neugodne jer izazivaju svrbež, no ne prenose nikakve bolesti / Kosu treba ispirati octom i toplom vodom, a stare savjete, poput pranja kose u petroleju i benzinu, bolje je ne poslušati, jer su to preagresivne tvari koje uništavaju kožu</p>
<p>Zimsko doba idealno je za razvoj ušiju, nametnika koji obitavaju na glavi, a najčešće »napadaju« predškolsku i djecu u nižim razredima osnovne škole. Od 346 slučajeva ušiju u Hrvatskoj, prošle ih je godine u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji prijavljeno 30. Ove godine, pak u Zagrebu je zabilježeno već sedam slučajeva, no može se pretpostaviti da ih je više, ali da nisu svi napadnuti zatražili liječničku pomoć. </p>
<p> »Nametnici poput ušiju su česta i uobičajena pojava koja nije nužno vezana samo uz loše higijenske navike. Iako neugodna pojava koju prati svrbež, uši su zapravo nedužne bubice koje ne izazivaju nikakve bolesti«, naglasio je dr. Borislav Aleraj, epidemiolog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Najgore što se može desiti, jest da zbog svrbljenja vlasišta nastanu krastice koje se mogu inficirati. </p>
<p>U Zagrebu, doznajemo, nema zona koje bi ušima bile osobito omiljene ili pak onih u koje ne bi zašle. Tako se uši već godinama pojavljuju u školama i vrtićima na periferiji grada i u njegovu centru. Ranije su se pojave ušiju vezivale uz ratna razdoblja, no na našim prostorima najviše ih je bilo rasprostranjeno sredinom 80-ih. </p>
<p> »Na pojavu ušiju kod nekog djeteta najviše trebaju paziti učitelji i školski liječnici jer se uši, tijekom bliske igre mališana, mogu vrlo brzo proširiti na drugu djecu, pa i članove obitelji, posebno majke«, kaže dr. Aleraj. Dodao je kako uši u pravilu napadaju djecu, jer se ona tek uče higijeni, a odrasli su i malo otporniji. </p>
<p> Srećom, borba protiv ušiju nije teška. Najbolje je doskočiti im s prirodnim praškom biljke buhač ili jednako učinkovitim sintetičkim insekticidom koji sadrži tvar piretrin, a nije opasan za čovjeka. Osim praška, postoje i šamponi i sapun protiv ušiju. Nametnici se mogu tretirati i preko noći, kako bi djeca mogla nesmetano ići u školu. Tretman je potrebno ponoviti za deset dana, kako bi se uništile i sljedeće generacije. U međuvremenu kosa se može ispirati i octom i toplom vodom. Od samih živih ušiju, koje od insekticida umiru za 30 sekundi, puno su otpornija njihova jajašca - gnjide, zbog kojih se procedura mora i ponoviti. Stare savjete, poput pranja kose u petroleju i benzinu, bolje je ne poslušati, jer su to preagresivne tvari koje uništavaju kožu. Uši koje se mogu uloviti i »ručno«, najuputnije je baciti u vatru, jer mogle bi se ugnijezditi na nekom vlažnom mjestu pa i u posteljini. </p>
<p> Uz uši glave dosta su česte i stidne uši koje uglavnom obitavaju na »skrovitim« mjestima, a uništava ih se također insekticidom. Uši tijela, pak, iznimna su rijetkost, te je tijekom rata zabilježeno samo nekoliko slučajeva. Danas su rijetke i stjenice, jer je bolja higijena stanovanja, kao i ljudske buhe. Te buhe koje se moglo pokupiti i odlaskom u kino, nestale su otprilike kad i crno bijeli filmovi. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Pliva organizira zbrinjavanje starih lijekova </p>
<p>Od ovog vikenda Pliva je ponovno počela sa skupljanjem i zbrinjavanjem starih lijekova u zagrebačkim ljekarnama. Lijekove kojima je istekao rok valjanosti, stare i nepotrebne lijekove građani će u sljedećih mjesec dana moći odložiti u specijalne spremnike koji će bili postavljeni u 12 zagrebačkih ljekarni. </p>
<p>Lijekovi će se moći odlagati u ovim ljekarnama: Siget 18a, Saraga (Hribarov prilaz 6a), Ljubić - Kavur (Kauzlarićev prilaz 7), Drusany (Trg I. Meštrovića 16), Dvoržak (Avenija Dubrovnik 15), Šimac (Nova Cesta 120), Primapharama (Harambašićeva 28), Palac (Martićeva 51), Udovičić - Martinis (Dobri dol 49), Zeus (Budakova 17), Kaić (Gruška 22), Bamapharm (Supilova 7).</p>
<p>U sličnoj akciji prošle je godine u mjesec dana prikupljeno gotovo pola tone starih lijekova.</p>
<p>Pliva je pokrenula i javnozdravstvenu akciju »Znam što je najvažnije...« koja će trajati do svibnja, a svaki mjesec biti će posvećen određenoj javnozdravstvenoj temi ili bolesti. Ožujak je posvećen alergijama, travanj mladima i bolestima ovisnosti, a svibanj rizičnim faktorima kardiovaskularnih oboljenja. Tijekom akcije bit će organizirano mnogo predavanja, tribina, kontakt radio emisija i druge aktivnosti, a u cilju educiranja najšire javnosti o očuvanju zdravlja i sprečavanju bolesti. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Norenje samo što nije počelo</p>
<p>Pripreme za 177. Samoborski fašnik pri samom su kraju. </p>
<p>Organizator najpoznatije karnevalske svečanosti u kontinentalnom dijelu Lijepe naše - Turistička zajednica grada Samobora od 21. veljače do 4. ožujka očekuje oko 500 tisuća zamaskiranih noraca. Kako bi im pružili što bolju zabavu iz gradske lisnice izdvojit će se 1.6 milijuna kuna. Karnevalski program će se za razliku od proteklih godina odvijati na više lokacija. </p>
<p>Svečano otvorenje praćeno spektakularnim vatrometom dodatno će začiniti Zli bubnjari te estradnjaci Maja Šuput & Enyoj i Jasmin Stavros. U Hotelu Lavica održat će se pravosudni bal kojeg organiziraju Sudec i Fiškal. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Slavi se 150 godina meteoroloških mjerenja, i sto godina Zvjezdarnice</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače </p>
<p> - Daleke 1789. Krsto Mazarović balonom je uzletio s tornjeva zagrebačke prvostolnice i prvi put u Hrvatskoj izmjerio tlak zraka, dok je 17. veljače 1853. Danijel pl. Stanisavljević započeo prva meteorološka mjerenja.</p>
<p>U sjećanje na te datume, te za obilježavanje 100 godina zagrebačke Zvjezdarnice i 50 godina planinske postaje Zavižan, Hrvatke pošte izdale se dvije marke pod nazivom »Pogled u nebo« autora Krešimira Grancarića. </p>
<p> Nakon što je Mazarović, uzletjevši balonom, prvi put izmjerio tlak zraka u Zagrebu, povremena mjerenja temperature zraka objavljivale su novine Agramer politische Zeitung, pa su tako opisale i vrlo oštru zimu 1829./30. Već 1841. i 1842. povremeno su objavljivane vrijednosti temperature, tlaka, vjetra i vodostaja Save te podatci o atmosferskim pojavama. </p>
<p>Na zahtjev Danijela pl. Stanisavljevića, financijskog savjetnika, da i u Zagrebu počne sustavno meteorološko mjerenje, 1853. je godine bečka Akademija znanosti poslala je meteorološke instrumente. </p>
<p> Osnovana je postaja koja je nazvana »Meteorologički observatorium družtva gospodarskog za Hervatsku i Slavoniju«, a bila je postavljena u Opatičkoj 18 u zgradi Narodnog doma. </p>
<p> Prve podatke o temperaturi i tlaku zraka, te padanju snijega i »germljavini gromovitoj« objavile su Gospodarske novine 18. veljače 1853. </p>
<p>Antun Otokar Zeithammer i dr. Ivan Kiseljak provodili su motrenja od 1856. do 1860. u Klasičnoj gimnaziji na Katarinskom trgu, a ljeti 1858. motrio je, kao student, i hrvatski književnik August Šenoa. Meteorološka se motrenja sele na Grič 1. prosinca 1861., gdje su i danas. </p>
<p>Nakon 2. svjetskog rata osnivaju se Geofizički odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (1946.), Državni hidrometeorološki zavod (1947.) i Seizmološka služba (1985.). </p>
<p> Iako je meteorologija mlada znanost, a školovanih hrvatskih meteorologa ima samo stotinjak, popularna je i priznata znanost u javnosti jer prožima sve grane ljudske djelatnosti. </p>
<p>Zvjezdarnica na zagrebačkom Gornjem gradu utemeljena je na poticaj Hrvatskog prirodoslovnog društva, a Gradsko poglavarstvo dalo joj je prostorije u Popovu tornju, postavilo astronomske kupole i teleskop. Zvjezdarnica je svečano otvorena 5. prosinca 1903., a njezin prvi upravitelj bio je poznati popularizator prirodnih znanosti i tehnike Oton Kučera. </p>
<p> Međunarodnom ugledu prve gradske zvjezdarnice u ovom dijelu Europe pridonio je hajdelberški astronom August Kopff. On je u čast otvaranja zvjezdarnice 1906. otkriveni planetoid nazvao »Croatia«. </p>
<p>Zvjezdarnica je danas prisutna u svim značajnijim projektima i programima astronomske edukacije, a znanstveni rad na području fizike Sunca provodi se u suradnji s Opservatorijem Hvar. </p>
<p>U povodu tih obljetnica u ponedjeljak će u Muzeju grada Zagreba biti otvorena izložba koja će trajati do 3. travnja. Izložbu organiziraju Hrvatsko meteorološko društvo, Zvjezdarnica Zagreb i Klub sabirača maraka »August Šenoa«. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="19">
<p>Novi album Pipsa na tržištu od 14. travnja</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Novi album skupine Pipschips »Drveće i rijeke« na tržištu će se pojaviti 14. travnja. Na novom studijskom materijalu naći će se 15 novih pjesama, koje su miksali u SAD-u s najvećim producentom današnjice Davidom Fridmannom. Publika je dosad mogla jedino čuti pjesmu »Porculan«, dok se pjesma »Ultraoptimizam« može nabaviti jedino u obliku maxi singla. </p>
<p>Na albumu će se tako naći pjesme »Dobro«, »Mak«, »Glavom pod vodu«, »Sebastijan«, »Kfs«, »Mrgud, gorostas i tat«, »Susjedi«, »Baka Lucija«, »Vjetar«, »Lula s dedom«, »Ne igraj se Isusa«, »Spava«, »2 x 2«, »Bajka« i »Porculan«. Bit će to ujedno prvi album Pipsa na kojem će solo dionice pjevati i Jadranka Bastajić-Ivaniš, odnosno Ripperova supruga - Yaya, koja je također s bandom boravila u Americi. </p>
<p>I. M.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Bokelji proslavili svoju noć</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Članovi Hrvatske bratovštine »Bokeljska mornarica 809« okupili su se u subotu navečer u hotelu Sheraton gdje su tradicionalno proslavili Tripunjdan. Ta najstarija hrvatska udruga svake godine slavi Tripunjdan, dan zaštitnika grada Kotora te tisućljetni blagdan Hrvata Boke kotorske. </p>
<p>Na Bokeljskoj večeri su se okupili najugledniji predstavnici udruge iz više gradova u Republici Hrvatskoj. Članovi su izveli staro Kolo Mornarice, kojim dostojanstveni Bokelji u svojim odorama pokretima dočaravaju mornarske čvorove. Autor i izvođač pjesme »Bokeljska noć«, Vice Vukov nastupio je kao gost, a sve članove udruge u Sheratonu zabavljao je Đani Stipanićev.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Salon.com pred gašenjem?</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Salon.com, jedan od najuglednijih časopisa na Internetu mogao bi se uskoro ugasiti, objavilo je više američkih listova i agencija. Elektronički list koji je godinama bio slavljen kao »jedno od najinspirativnijih i najuglednijih mjesta na webu« u velikim je dugovima, ne može platiti čak ni najamninu za uredski prostor u San Franciscu, pa je vrlo vjerojatno da će, čak i preživi li kraj mjeseca, morati u stečaj. Prije dvije godine Salon.com zatvorio je dio sadržaja i počeo ga naplaćivati jer se više nije mogao održavati prihodima od reklama. Zatvaranje sadržaja nije, međutim, donijelo dovoljno pretplatnika, a smanjilo je utjecaj i ugled časopisa, što je onemogućilo izvlačenje iz financijskih problema. </p>
<p>D. B.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Unatoč uhićenju karijera pjevača R. Kellyja u usponu</p>
<p>NEW YORK, 16. veljače</p>
<p> - Kada je tijekom siječnja poznati glazbenik R. Kelly po drugi puta uhićen zbog optužbi za dječju pornografiju, mnogi su predviđali kako će to loše utjecati na njegovu karijeru. No, čini se kako karijera R. Kellyja za sada ipak ne trpi nikakve posljedice jer se trenutačno dvije njegove pjesme nalaze na vrhovima glazbenih top lista. </p>
<p>Nekadašnji dobitnik Grammyja napisao je hit broj jedan na Billboardovoj ljestvici za tinejdžerski »boy bend« B2K, a na istoj se listi nalazi i hit »Ignition« u njegovoj vlastitoj izvedbi, koji je nabijen seksualnim aluzijama. Video spot za njegovu pjesmu jedan je od najtraženijih na BET-u, vrti se na MTV-u, a njegova izdavačaka kuća Jive u utorak izdaje novi album »Chocolate Factory«. </p>
<p>»On je vjerojatno popularniji sada nego u vrijeme njegova hita 'I Believe I Can Fly' iz 1996. godine«, izjavio je Kedar Massenburg, predsjednik Motown Recordsa. </p>
<p>Poznavaoci zbivanja u glazbenoj industriji slažu se kako skandali poznatih osoba danas ne utječu na njihove karijere kao prije nekoliko desetljeća, a za R. Kellyja su dodali kako većina njegovih obožavatelja ionako ne vjeruje u optužbe smatrajući ih pokušajima gušenja karijere uspješnog crnog glazbenika. </p>
<p>Problemi za ovog R hitmakera počeli su u veljači prošle godine kada se u javnosti pojavila video kaseta koja prikazuje R. Kellyja u krevetu s trinaestogodišnjom djevojčicom. Tijekom ljeta iste godine je optužen za dječju pornografiju, a prijetila mu je kazna do 100.000 dolara i najviše 15 godina zatvora. Međutim, R. Kelly je zanijekao sve optužbe, te se našao na slobodi očekujući suđenje ali je početkom ove godine ponovno uhićen zbog istih optužbi nakon čega se opet našao na slobodi zahvaljujući određivanju jamčevine. </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Duh Laurencea Oliviera u garderobi Dereka Jacobija </p>
<p>LONDON, 16. veljače</p>
<p> - Sir Derek Jacobi trenutačno slovi kao jedan od najvećih klasičnih glumaca, no njegova je garderoba još uvijek ispunjena duhom glumca smatranog najvećim na klasičnoj sceni - Laurencea Oliviera.</p>
<p>Olivier je upravo mladome Jacobiju pružio prvu veliku prigodu kada je prije 40 godina pokrenuo National Theatre.</p>
<p> »Još uvijek osjećam da je (Olivier) ovdje«, izjavio je Jacobi u svojoj garderobi u čuvenom kazalištu Old Vic dok se pripremao za izlazak na scenu kao Prospero u Shakespeareovoj »Oluji«, jednoj od njegovih najčuvenijih uloga. </p>
<p> On se te uloge ponovno prihvatio nakon 20 godina, a »Oluja« je u Old Vicu ovoga puta na sceni od 16. siječnja do 15. ožujka.</p>
<p> Jacobi, koji je svjetsku slavu dosegnuo 1970-ih utjelovljujući mucavog i šepavog rimskog cara Klaudija u seriji »Ja, Klaudije«, ustrajno čuva sjećanje na zlatno doba druženja u glumi s Olivierom.</p>
<p> »Imao sam 25 godina. Bila je to nirvana, pravi Olimp. Olivier je imao Bogom dani talent i uvijek mu je izbor bio hrabar, mudar i opasan«, kaže Jacobi koji u 64. godini i sam pokapa neke duhove kazališta Old Vic.</p>
<p> Prije 20 godina upravo je uloga Prospera bila ta koja ga je privukla natrag teatru nakon trogodišnje paraliziranosti strahom od izlaska na kazališnu scenu.</p>
<p> »Znao sam da, ne prihvatim li tu ponudu, nikad više neću izići na scenu«, izjavio je Jacobi koji je u posljednje vrijeme ostvario uloge u filmovima »Gladijator« i »Gosford Park«. Bio je i jedan od kandidata za ulogu ubojice Hannibala Lectera u filmu »Kad jaganjci utihnu«, no izgubio je tu utrku s Anthonyjem Hopkinsom.</p>
<p> Za tim, međutim, ne žali, jer su kazališne uloge, od Hamleta do Cyrana, ipak njegova prva ljubav. Preostaje mu svladati tek jedan veliki izazov iz Shakespearova svijeta.</p>
<p> »Još ne osjećam da bih se mogao prihvatiti uloge kralja Leara. Moram još malo proživjeti prije nego što pokušam. To je doista divovska uloga«, ističe Jacobi.</p>
<p> Jednoga bi dana to mogao pokušati upravo u Old Vicu kojega njegov novi umjetnički direktor, dobitnik Oscara Kevin Spacey, kani vratiti u slavne prošle dane.</p>
<p> Jacobi ipak žali za nečim što je vezano uz najvažniji alat njegova zanimanja - svoje lice.</p>
<p> »Imam okruglo lice poput Mjeseca koje teško može izgledati paćeničko. Pate ispijena, izdubljena lica. Svakoga Božića priželjkujem za dar koštunjave obraze, no nikad ih ne dobijem«, kaže Jacobi. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Bojkot novog filma Romana Polanskog </p>
<p>LOS ANGELES, 16. veljače</p>
<p> - Britanski borci za zaštitu djece pozvali su na bojkot redatelja Romana Polanskog i njegovog novog filma »The Pianist«, koji je nominiran za Oscara, zbog toga što je 1977. godine spavao s 13-godišnjom Samanthom Geimer. </p>
<p>Slavni redatelj prije 25 godina uspio je pobjeći iz Los Angelesa, nakon što je priznao da je spavao s maloljetnicom. Polanski je, naime, već upozoren da će, ukoliko dođe na dodjelu Oscara, biti uhićen, što su poručili iz ureda okružnog tužilaštva Los Angelesa. </p>
<p>Skupina The Phoenix Survivors pozvala je britansku filmsku publiku da preispita svoju savjest ukoliko odluče otići u kino i pogledati njegov najnoviji film »The Pianist«. </p>
<p>Poljskom redatelju ovo nije prvi put da se suočava s optužbama ovakve vrste, budući da je 1977. godine protiv njega podignuta i optužnica za silovanje, kao i pet prekršaja nakon što je spavao s maloljetnicama.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Ne, nisu Austrijanci praznovjerni, samo vole djetelinu s četiri lista</p>
<p>BEČ, 16. veljače </p>
<p> - Unatoč tome što većina Austrijanaca tvrdi da nisu praznovjerni, svaki se treći ispitanik u provedenoj anketi raduje ako nađe djetelinu sa četiri lista, svaki četvrti čuje li kukanje kukavice trese svoj novčanik, a svaki peti preplaši se ako mu se razbije zrcalo.</p>
<p> U anketi Instituta za fundamentalna istraživanja iz Salzburga 46 posto muškaraca i 34 posto žena u Austriji odgovorilo je da nisu praznovjerni.</p>
<p> Austrijanci uz sklonost prema djetelini imaju i osobitu sklonost prema zvijezdama padalicama. Oko 32 posto žena i 22 posto muškaraca veseli se tom romantičnom nebeskom znaku. Svaki četvrti ispitanik vjeruje da nalazak potkove znači i sreću. Isto ih toliko vjeruje u uspjeh ako sretnu dimnjačara.</p>
<p> Zanimljivo je da osobita naklonost prema pojedinim donosiocima sreće varira i prema stranačkoj pripadnosti: stabilna većina je za djetelinu sa četiri lista - 41 posto glasača Socijalističke stranke Austrije i 39 posto iz Austrijske narodne stranke pretpostavlja da je ta rijetka biljka dobar znak. Zeleni sa 43 posto su za sanjarske zvijezde padavice, a samo ih je 27 posto za (zelenu) djetelinu. Pristaše Slobodne stranke Austrije ne preferiraju ništa - ali ih je 48 posto sklono vjerovati u znake i čuda.</p>
<p> Ipak, ni to nije sve: razbije li se kome zrcalo - eto ti sedam godina »smole«, misli svaki peti Austrijanac. Proći ispod ljestava znači gotovo za svakog desetog ispitanika - propao dan - a ako se kojim slučajem vrata samo od sebe otvore, pet posto Austrijanaca koči se od straha. (APA/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Mali mužjak i sto puta veća ženka</p>
<p>ZAGREB/LONDON, 16. veljače </p>
<p> - Mužjak čija je partnerica 40 tisuća puta teža i sto puta veća od njega! Baš je tako s jednom vrstom hobotnice čiji je živi mužjak nedavno prvi put otkriven uz sjeverne obale Australije. </p>
<p> Australski i britanski biolozi otkrili su mužjaka dugog 2,4 centimetra, na području Velikog koraljnog grebena. Njegova ženka može narasti i do dva metra, piše National Geographic.</p>
<p> »Zamislite ženku veličine odrasle osobe i mužjaka velikog poput oraha«, izjavio je Tom Tregenza, biolog sa Sveučilišta Leeds u Engleskoj. »To je zacijelo najdrastičniji primjer dismorfizma u životinja«, dodao je.</p>
<p> Dismorfizam je pojava kada su mužjak i ženka određene vrste znatno različite veličine.</p>
<p> Tu vrstu hobotnice, Tremoctopus violaceus, vrlo je teško otkriti jer cijeli život provede plutajući toplim otvorenim oceanima.</p>
<p> Mužjak, koji se iz dubine naglo pojavio pred roniocima, bio je težak oko četvrtinu grama i dugačak 2,4 centimetra. Najveći primjerci ženki mogu narasti do dva metra i težiti 10 kilograma, 40 tisuća puta više od mužjaka.</p>
<p> »Šanse da mužjak nađe družicu su 'u rukama sudbine'«, rekao je Treganza dodavši, međutim, da niti izgledi većih mužjaka nisu puno veći. »Umjesto da gube vrijeme čekajući da narastu, bolje im je da partnericu nađu što prije«, ustvrdio je.</p>
<p> Kada dobije priliku oploditi ženku, mužjak svoje krakove ispuni spermom, otkine ih, »ponudi« ženki i potom ugine. Ženka uvuče krakove u tijelo i pričeka dok sazriju jajašca. Tada iz krakova iscijedi spermu, kao što se iz tube istisne pasta za zube.</p>
<p> Znanstvenici ističu potrebu daljnjih istraživanja, jer otkriće mužjaka te vrste hobotnice pokazuje kako malo znaju o životinjama koje žive na otvorenom oceanu i u dubokom moru. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Mont St. Michel oslobodit će se blata i ceste</p>
<p>MONT SAINT-MICHEL, 16. veljače - Povijesni francuski otočni samostan Mont-Saint-Michel trebao bi uskoro biti oslobođen od desetljetnih nakupina pijeska i sluzavog blata koje su gotovo u potpunosti unakazile njegov čarobni vodeni ambijent.</p>
<p> Upravo dovršeno istraživanje pokazala je da većina stanovnika koji žive u blizini te turističke atrakcije na sjevernoj obali Francuske, podržava planove o uklanjanju nakupina starih čak pola stoljeća i ponovnog vraćanja nekadašnjeg prirodnog opkopa. </p>
<p>U planovima se predviđa uklanjanje ceste napravljene 1879. koja spaja otočić s kopnom te izgradnja električnog »shuttlea« već do početka iduće godine. Sa strane će biti i staza kojom će ljubitelji hodanja do samostana, izgrađenog prema legendi 708., moći doći pješice.</p>
<p> »Razlog zbog čega je Mont-Saint-Michel tako čaroban upravo je to što dva puta dnevno, tijekom plime, doista izgleda kao otok«, kazao je jedan lokalni dužnosnik. »Ako se ne riješimo tih blatnih naslaga, sve što ćemo vidjeti kroz nekoliko godina bit će automobili i kamp-kućice na prostoru koji je nekad ukrašavala svjetlucava morska voda«, dodao je on.</p>
<p> Mont Saint-Michel, sa svojim tornjevima koji za vedra vremena strše prema nebu ili jezovito proviruju u vrijeme guste magle, jedna je od najvećih francuskih turističkih atrakcija nakon Pariza. Posjećuje ga oko 3,5 milijuna turista godišnje.</p>
<p>Cesta je omogućila dolazak do samostana bez opasnosti propadanja u živo blato za oseke, kako su u prošlosti nastradali brojni hodočasnici. </p>
<p>Međutim, ta je cesta priječila plimni nadolazak mora, a time i prirodno odnošenje morskom vodom nataloženih blatnih nakupina.</p>
<p>Uklanjanje blatnih naslaga stajat će 134 milijuna eura. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="28">
<p>Teret usiljene komike pod svaku cijenu </p>
<p>Srećom, ono čime je »Lizinka« ostala uskraćena na sceni, nadoknadila je glazba / Solistički ansambl visokih kvaliteta dostojan je suvremenog povratka na pozornicu djela koje je praizvedeno 1878. u starom kazalištu na Markovu trgu i obnovljeno u HNK 1898. / Dirigent Saša Britvić sigurno je vodio izvedbu s pouzdanom pratnjom u arijama i muzikalno oblikovanim ansamblima </p>
<p>Jesu li doista Staljin i Mao Ce Tung prikladno društvo za Lizinku, Aleksija i ostale junake Puškinove pripovijetke »Vlastelinka kao seljanka«, što su kroz libreto Josipa Eugena Tomića uglazbljeni u operi »Lizinka« Ivana pl. Zajca? Jesmo li svjesni da je Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, glazbena ustanova i prva stalna operna kuća u ovome dijelu Europe koju je Zajc osnovao, tek na subotnjoj premijeri, prvi put od godine 1937. postavila i izvela neko cjelovito Zajčevo glazbeno-scensko djelo koje nije opera »Nikola Šubić Zrinjski«? A ni toga vjerojatno ne bi bilo da vjerni i uporni promicatelj Zajčeva opernog opusa maestro Zoran <FONT COLOR="#CC3300"><b>Juranić</b></FONT> nije postao ravnateljem Zagrebačke opere.</p>
<p>To su neka od pitanja, među koja svakako spada i ono što je redatelj zapravo htio reći, što su se nametnula poslije subotnje premijere vesele romantične opere u tri čina. Dok su se u proteklo desetljeće i pol Zajcom bavili Riječka i Osječka opera, Zagreb nije osjećao dug prema skladatelju koji je bio organizator i pokretač našeg profesionalnog glazbenog života, tako da najstarije hrvatske glazbene institucije vuku korijene i tradiciju iz Zajčeve ere.</p>
<p>Zajčevo skretanje na sporedni kolosijek razvoja europske umjetničke glazbe odvelo je najveći dio njegova stvaralaštva također na sporedni kolosijek zanimanja glazbenika i publike. Zajc je »skrenuo« svjesno, bio je izgrađena umjetnička i skladateljska ličnost s izgrađenim stilom i skladateljskim zanatom. Njegovu se stilu i danas uglavnom nalaze mane, a zanemaruju vrline. Ne može mu se odreći velik utjecaj onodobnih talijanskih opernih skladatelja, ali mu se niti ne može poreći uspješnost, prepoznatljivost, tehnička dotjeranost, svježina pojedinih djela.</p>
<p> »Lizinka« je jedna od ponajboljih Zajčevih opera. Krasi je odličan Tomićev libreto. Jednostavna, prostodušna pričica o ljubavi vlastelinskog sina i prerušene vlastelinke, uz obilje veselih zgoda, donesena je s mnogo vedrine i šarma te zaodjenuta u pitku, raspjevanu glazbu. Malo je od dramaturških odlika djela došlo do izražaja zbog grozomorno nerazumljive dikcije cijelog ansambla, s tek pokojom rijetkom muškom iznimkom, i neujednačene režijske postave.</p>
<p> Neki su likovi, poput Naste i Berestova, bili pretjerano karikaturalni, neki, poput Lizinke i Aleksija, prepušteni sentimentalnoj igri, neki su, poput Igora, uspješno isplivali zahvaljujući nadarenosti tumača, Davora Radića, a neki su pali s neba, poput Miss Jackson, za koju nije bilo jasno tko je uopće ona i čemu služi njezina pojava usred trećeg čina bez ikakve komunikacije s ostalima. </p>
<p>Kada se tome doda rekvizitarij redateljskih dječjih bolesti koje je Petar Vujačić trebao odavno preboljeti, poput čitanja »Die Zeita« usred neke ruske gubernije, snjegovića, suncokreta s kojih sluge s anđeoskim krilima brišu prašinu, plišanih medvjedića i zečića (Zajc!), brada s mašlekima te Staljina i ostale komunističke bratije na projekcijama s kojima završava svaka arija, onda od same »Lizinke« nije ostalo mnogo. Ljupkost djela nije izdržala teret usiljene komike pod svaku cijenu.</p>
<p> Manja je šteta i veća vrlina poštovati i prilagoditi se zadanostima dekora i kostima Doriana Sokolića i Ružice Nenadović Sokolić, posuđenih od Riječke opere, nego narušiti njihovu stilsku cjelovitost da bi se bilo originalnim, pa makar taj izvorno stilizirani romantičarski okvir namjerno »upotpunjavali« otkriveni reflektori.</p>
<p> Srećom, ono čime je »Lizinka« ostala uskraćena na sceni, nadoknadila je glazba. Solistički ansambl visokih kvaliteta dostojan je suvremenog povratka na pozornicu djela koje je praizvedeno godine 1878. u starom kazalištu na Markovu trgu i obnovljeno u HNK 1898. Virtuoznim koloraturama istakla se Mira Vlahović u naslovnoj ulozi, bogatim glasovnim preljevima Zorica Antonić kao Nasta, delikatno ujednačenim lirskim tenorskim pjevanjem Miljenko Đuran kao Aleksij, basovski raskošnim i sonornim Berislav Puškarić kao Berestov, pouzdanim nastupom, kao uvijek, Sotir Spasevski kao Vasilij, Davor Radić kao Igor, Cecilija Car kao Miss Jackson i Marijan Jurišić kao Muromski.</p>
<p> Zbor je bio scenski razigran i lijepo raspjevan, orkestar dobro uređen. Dirigent Saša Britvić sigurno je vodio izvedbu s pouzdanom pratnjom u arijama i muzikalno oblikovanim ansamblima. Možda bi tek nešto više žustrijih tempa pridonijelo još boljemu dojmu ove vedre opere.</p>
<p>Davor Schopf</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Pusti me na miru!</p>
<p>Predstava je na granici što povezuje ples i neverbalno kazalište, a govori o urbanim nedoumicama mladih, o sazrijevanju u životu i ljubavi / Teško da će brejk postati suvremeni standardni ples, ali će atraktivnošću privući mnoge </p>
<p>Break dance ne posustaje! Naprotiv, postao je glavni plesni izraz nove predstave, to jest, plesnog performancea Studija »Liberdance« i koreografa Rajka Pavlića. Predstava »Give me a break!«, izvedena u Tvornici, sučeljava značenje fraze sadržane u njezinu naslovu. Pusti me na miru, kada je izgovoreno, poziva na povlačenje, osamljenje, dok to isto otplesano poziva na komunikaciju, odmjeravanje, sjedinjenje.</p>
<p> Rajko Pavlić od svojih početaka bavljenja koreografijom na specifičan način tretira plesni pokret. Ostvario je mnogobrojne predstave kao autor, koreograf ili suradnik za scenski pokret.</p>
<p> Sada je želio istaći vještinu i vratolomije brejka, kao simbola urbane kulture. Teško da će brejk postati suvremeni standardni ples, ali će atraktivnošću privući mnoge.</p>
<p> Četvorica brejkera i jedna dama, »gimnastičarka«, protagonisti su međusobne komunikacije fizičkim vokabularom brejka. On nije nimalo lagan, fizički je naporan i traži veliku snagu. Balansiranje zaustavljenog tijela u zraku, u položaju koji se kosi sa zakonom gravitacije, i najčudesnija okretanja i preokretanja, pretopljena su u izražajno sredstvo ove specifične predstave na granici što povezuje ples i neverbalno kazalište, a govori o urbanim nedoumicama mladih, o sazrijevanju u životu i ljubavi. </p>
<p> Uz Rajka Pavlića predstavu su ostvarili redatelj Ivan Leo Lemo i dramaturginja Nina Skorup. Pronašli su dobru mjeru između parade vratolomija i poruka što su ih protkali. Kostimografkinja Ivana Popović duhovito je, djetinjom razigranošću, odjenula plesače. Robert Franjo, Goran Kolarek, Siniša Križaj i Hrvoje Rešetar s entuzijazmom su i zadovoljstvom publici predstavili svoje umijeće. Zrinka Užbinec bila je razlog zbog kojeg je nježnost nadvladala grubost.</p>
<p> Predstava je realizirana uz pomoć Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH. </p>
<p>Mladen Mordej Vučković</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Arhitekti s glazbenicima do Muzičke akademije </p>
<p>Pravi odgovor na pitanje prenamjene zgrade »Ferimporta« u Muzičku akademiju trebao bi dati arhitektonski natječaj te prethodno stručno izrađena Studija izvodljivosti s prostornim, namjenskim, strukturalnim, tehnološkim, oblikovnim i investicijskim parametrima - stav je Društva arhitekata Zagreba</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Na sastanku Izvršnog odbora Društva arhitekata Zagreba 15. veljače 2003. ocijenjena je pohvalnom inicijativa kojom je Grad Zagreb krenuo u rješavanje prostora zgrade »Ferimporta«, kao i u rješavanje gorućeg problema primjerenog smještaja Muzičke akademije - navodi se u Priopćenju za javnost Društva arhitekata Zagreba, što ga za Izvršni odbor DAZ-a potpisuje prof. Ljubomir Miščević, predsjednik DAZ-a. </p>
<p>Pravi odgovor na pitanje prenamjene zgrade »Ferimporta« u Muzičku akademiju smatramo da bi trebao dati arhitektonski natječaj te prethodno stručno izrađena Studija izvodljivosti s prostornim, namjenskim, strukturalnim, tehnološkim, oblikovnim i investicijskim parametrima, kao podloga za natječaj.</p>
<p>Ta feasibility studija, osim što bi se trebala osvrnuti na zanimljivu povijest zgrade »Ferimporta« te rezultate dosadašnjih prijedloga i natječaja (krajem 80-ih) na temu njenog redizajna i okolnog prostora, prije svega bi se trebala temeljiti na funkcionalnom programu potreba i sadržaja Muzičke akademije. Bez tog programa razgovor o bilo kojoj lokaciji je preuranjen. Proteklih desetljeća govorilo se o lokaciji na Vranicanijevoj poljani, ili uz Koncertnu dvoranu.</p>
<p>Društvo arhitekata Zagreba nema spoznaja o postojanju takvog predprojektnog programa naše Muzičke akademije. Od arhitektonskih strukovnih tijela i Društva arhitekata nije zatražena stručna analiza, niti pomoć u njegovoj izradi.</p>
<p>Osim što izražavamo žaljenje zbog dosadašnjeg izostanka suradnje s Društvom arhitekata - kaže se na kraju Priopćenja DAZ-a - glazbenicima želimo ponuditi i stručnu pomoć na ovom projektu od iznimnog javnog i stručnog interesa za kulturu ovoga Grada i hrvatsku kulturu.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Glazbene analogije kandinskoga i suvremenika </p>
<p>MADRID, 16. veljače</p>
<p> - Madridski Muzej Thyssen- Bornemisza i zaklada Caja Madrid predstavljaju od 11. veljače do 25. svibnja izložbu o glazbenim analogijama Vasilija Kandinskog i umjetničkih suvremenika toga ruskoga slikara. Ta izložba, koju zajednički priređuju madridska Pinakoteka i zaklada Madridske štedionice, postavljena u sjedištima dviju ustanova, predstavlja »trend međunarodnog zanimanja za proučavanje veza slikarstva i glazbe«, izjavio je glavni kustos Muzeja Thyssen-Bornemisza Tomas Llorens tijekom predstavljanja izložbe.</p>
<p> Nakon ove izložbe pod nazivom »Glazbene analogije: Kandinsky i suvremenici« uslijedit će izložba o podrijetlu apstrakcije, koja će biti postavljena u Muzeju Orsay u Parizu krajem ove godine, na kojoj će čitav jedan odjel biti posvećen vezama slikarstva i glazbe. Zatim se priprema tematska izložba slikarstvo-glazba u Centru Georges Pompidou u Parizu, i to oko 2005./06. godine, dodao je Llorens.</p>
<p> Na madridskoj izložbi 251 djelo 48 autora, među kojima su Kandinsky, Paul Klee, František Kupka, Francis Picabia, Alexei von Jawlensky, Robert Delaunay i Antoine Bourdelle, pokazuje »odnos slikarstva i glazbe u razdoblju 1910.-1920. te konfiguraciju apstraktnog jezika slikarstva«, pojasnio je povjerenik izložbe Javier Arnaldo.</p>
<p> Izložena djela, koja potječu iz 47 svjetskih muzeja i 32 privatne kolekcije, od skica baleta ili slavnih plesačica poput Isadore Duncan do ruske avangarde, djela slikara-skladatelja poput Litvanca Mikalojusa Ciurlionisa ili Austrijanca Arnolda Schoenberga, sve do slikovne transpozicije glazbe kod Kandinskog i Kleea. (Hina/AFP)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>U znaku instalacije</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - U Galeriji Studentskog centra upravo izlaže grafičarka Ivana Gagić (1980.) čiju okosnicu rada označuje propitivanje crteža, vlastite osobnosti i želja za interakcijom s posjetiteljem. Ta traženja autorica nastoji opredmetiti u mediju instalacije te crtežu koji se u njezinu radu, osim na papiru, javlja i kao prostorni crtež, što ga čini žica te sjena rečene žice na zidu, a koja se mijenja ovisno o svjetlu. Glavne točke ambijenta jesu »Housewife« - čajnik sa zemljom, simbolom ženskih atributa, »Communio« - variran motiv hostije, kao poticaj za okupljanje oko stola, te »Voices« - zvučna sastavnica ambijenta. Na izložbi su i dvije ljuljačke, one pak unose pokret i simboliziraju muško ženski odnos. Ivana Gagić završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Sada je apsolventica na grafičkome odjelu Akademije likovnih umjetnosti, u klasi prof. Ante Kuduza. Izlaže od godine 1996. u Strasbourgu, Zagrebu i Balatonu. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>18. slavonski biennale u Đakovu </p>
<p>ĐAKOVO, 16. veljače</p>
<p> - U Izložbenom prostoru Muzeja Đakovštine u subotu je otvorena izložba dijela radova 18. slavonskog biennala. To je, kako je prilikom predstavljanja izloženih djela rekao Vlastimir Kusik, autor izložbe i član Ocjenjivačkog odbora, jedina međunarodna žirirana kulturna manifestacija na ovom prostoru. Izloženi su nagrađeni urbanistički i arhitektonski radovi, te dio nagrađenih likovnih radova. Drugi je to put da Slavonski biennale dolazi u Đakovo, istaknuto je prilikom otvorenja uz napomenu d će se suradnja Galerije likovnih umjetnosti Osijek i Muzeja Đakovštine nastaviti i dalje, posebno nakon što su se, uređenjem te pripremom novih prostora Muzeja, stekli još bolji uvjeti za to. Među izloženim djelima je i rad Hrvoja Duvnjaka, prvog đakovačkog akademskog slikara. Izložbu, koja se može razgledati do 8. ožujka, otvorio je gradonačelnik Zoran Vinković. </p>
<p>M. Lj.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Verdijev »Falstaff« na riječkoj sceni</p>
<p>RIJEKA, 16. veljače</p>
<p> - U riječkome HNK-u Ivana pl. Zajca u tijeku su pripreme nove premijere, Verdijeve komične opere »Falstaff«, čiji je libreto prema Shekespeareu napisao A. Boito. Povodom 110. obljetnice praizvedbe »Falstaffa«, riječka će premijera biti 21. veljače. Odigrat će se niz od ukupno pet predstava (21., 23., 25., 27. veljače i 1. ožujka). Predstava će biti ostvarena u suradnji s talijanskim Teatrom iz Roviga (scena i kostimi), a redatelj, scenograf i kostimograf je poznati talijanski slikar Gabris Ferrari, koji je predstavu postavio i u Rovigu. Dirigentica je Nada Matošević, a solističke role pjevaju: Paolo Rumetz/Bojan Šober, Carlo Morini/Robert Kolar, Sergej Kiselev, Davor Lešić, Fabio Buonocore, Riccardo Barattia, Olga Šober/Olga Kaminska, Ingrid Jambriško, Anđelka Rušin, Kristina Kolar/Milena Storti i Lucia Mastromarino. Prva izvedba »Falstaffa« u Rijeci bila je 1923. godine, a u Narodnom kazalištu 1958. godine. Nakon 45 godina vraća se na riječku opernu scenu. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="35">
<p>Ivica izdržao sva iskušenja i uzeo slalomsko zlato!</p>
<p>Ivica Kostelić u nedjelju je uzeo ono što mu zapravo pripada već drugu godinu zaredom. U nedjelju je najbolji slalomaš svijeta postao i svjetski slalomski prvak. Iako bi se to laiku činilo logičnim, nije isto biti najbolji i pobijediti. Ivica je danas i najbolji i pobjednik</p>
<p>IZVJEŠTAVA: ROMANA EIBL</p>
<p>ST. MORITZ, 16. veljače</p>
<p> - Kakvu su nam priču opet ispričali Kostelići! Priču o trijumfu i slavi, zajedništvu i slozi, snazi i neslomljivosti. Kakva emotivna priča o dosad neviđenom i nezabilježenom sportskom pothvatu! Brat i sestra, dvoje svjetskih prvaka i - tri zlata. Prva priča dana u sportskome svijetu. Janica i Ivica u zagrljaju simbolički su zatvorili Svjetsko prvenstvo u St. Moritzu koje su obilježili u svome tjednu, tjednu trostruke svjetske krune. Baš kao što su mnogi i najavljivali - tjednu Kostelićevih. Janica i Ivica umotani u hrvatsku zastavu u ciljnoj areni, ispod planine koja je prije tri godine teškom Janičinom ozljedom surovo zaprijetila sportskoj bajci. </p>
<p> Ivica Kostelić u nedjelju je uzeo ono što mu zapravo pripada već drugu godinu zaredom. U nedjelju je najbolji slalomaš svijeta postao i svjetski slalomski prvak. Iako bi se to laiku činilo logičnim, nije isto biti najbolji i pobijediti. Ivica je danas i najbolji i pobjednik. Ispred olimpijskog pobjednika Jean-Pierre Vidala, ispred moćnoga Bodea Millera, i Kallea Palandera, i Benjamina Raicha... Uz velike Janičine rezultate Ivica je u svijetu »velikih igrača« odrastao nekako preko reda i prije vremena. Kao da smo još jučer slušali priču njihova oca o dva mala čovječuljka, gotovo izgubljena i golim okom nevidljiva na pustim planinskim vrhovima. Danas, jedno uz drugo, stoje svjetski prvak i višestruka olimpijska i svjetska prvakinja. A svaka strmina na koju zakorače čini se pitomom, i više nije ni pusta, nego pomalo i naša, hrvatska. Jer otkud god se spuštaju Kostelići uz njih je uvijek i svugdje stotine i tisuće hrvatskih navijača. I uvijek nezaobilazna priča o trijumfu. Baš kao i ovog prekrasnog, emotivnog vikenda u St. Moritzu. Zar je moralo završiti...</p>
<p>Pitali su nas domaćini, Švicarci, nakon Ivičine slavodobitne druge vožnje, imamo li u Hrvatskoj dosta šampanjca da nazdravimo svim našim uspjesima. Kakvi su burni i sjajni sportski tjedni za nama. Svjetsko rukometno zlato iz Portugala sustigla je pobjeda hrvatske teniske reprezentacije protiv Sjedinjenih Američkih Država, teniski trijumf sustigle su svjetske krune Kostelićevih. Hrvatska sportska godina zaista je počela pod navijačkim sloganom »Svi smo mi Kostelići!«.</p>
<p>Ivica je na najbolji način zapečatio hrvatski nastup u St.Moritzu i svojim prvim, a hrvatskim (Kostelićevim) trećim zlatom na ovom prvenstvu svrstao našu reprezentaciju u konačnom poretku prema osvojenim medaljama na nevjerojatno drugo mjesto. Ispred Hrvatske po broju zlatnih medalja samo je Austrija, sav drugi svijet ostao je iza! Iako se cijelo vrijeme od Ivičina odustajanja u veleslalomskoj utrci sredinom drugog tjedna SP-a između redaka provlačila priča o Ivici kao prevelikom emotivcu, koji nije tako mentalo jak kao Janica da podnese silan pritisak, Ivica je u nedjelju elitu lomio i psihom. Nikada Ivica do nedjelje nije izgubio slalomsku utrku u kojoj je bio vodeći nakon prve vožnje. Pa, ipak, nisu mu ovdje još uvijek do kraja vjerovali. </p>
<p>Čin prvi: Ivica najbrži, Miller ostao bez štapa</p>
<p>Na startu se pojavilo sunce, ali temperatura se nije podizala iznad minus 15 stupnjeva Celzijevih. Ivica je prvi trebao »prerezati« ledeni uzduh i ciljnu vrpcu. Vozio je kostelićevski tečno, njegov je ujednačeni ritam oduzimao dojam brzine, pa smo vi u ciljnoj ravnini morali sačekati prvog idućeg skijaša kako bismo provjerili koliko je Ivica bio brz. Kada je olimpijski slalomski prvak Francuz Jean-Pierre Vidal već na prvih 14 sekundi zaostao za Ivicom 48 stotinki, na drugom prolazu više od sekunde, a u cilju sekundu i 81 stotinku, svima je bilo jasno da 23-godišnji Hrvat vozio ne samo nepogrešivo nego i jako brzo. To je potvrdio idući skijaš, Finac Kalle Palander koji je kako je staza odmicala sve više zaostajao za Ivicom, u cilju je bio u zaostatku 60 stotinki. Onda se uz burno odobravanje na startu pojavio dvostruki svjetski prvak Bode Miller, po mnogima najveći favorit i slalomske utrke. Na prvom mjerenju prolaznoga vremena Amerikanac je imao najmanji zaostatak na Ivicom, samo 10 stotinki, no negdje na polovici staze Miller je ostao bez štapa u lijevoj ruci, što mu je sigurno otežalo ples među kolcima, u cilj kasnio 90 stotinki za Ivekom. </p>
<p>Benjamin Raich jedini se uspio približiti vodećem na manje od 20 stotinki, a mnogobrojni Austrijanci vjerovali su da će to, pa i više, uspjeti i Raineru Schoenfelderu. No, temperamentni Austrijanac koji je ove sezone u Svjetskom kupu od ukupno sedam slaloma otpao samo jednom, nije uspio završiti prvu vožnju na Svjetskom prvenstvu. Uspio je zato treći Austrijanac Manfred Pranger, sa 24 stotinke za Ivicom. U jednu sekundu uguralo se 10 skijaša, i svi oni računali su nakon prve vožnje da mogu dohvatiti postolje.</p>
<p>Rezultati prve vožnje: 1. Kostelić 50.81, 2. Raich (Aut) +0.16, 3. Pranger (Aut) +0.24, 4. Rocca (Ita) +0.34, 5. Buraas (Nor) +0.48, 6. Palander (Fin) +0.60, 7. Zurbriggen (Švi) +0.72, 8. Miller (SAD) +0.90, 9. Stiansen (Nor) +0.95, 10. Aamodt (Nor) +0.98... </p>
<p>Čin drugi: Zurbriggen preskočio sve osim Ivice</p>
<p>U pauzi između dviju vožnji Ivica je bio opušten i dobro raspoložen. Kako se približavao početak odbrojavanja, usredotočenost je rasla. Prvi je sa staze izletio olimpijski pobjednik Vidal, koji je ionako imao preveliki zaostatak iz prve vožnje. Pravi delirij kod domaćina izazvao je njihov Silvan Zurbriggen koji ostavio za sobom dotad vodećega Millera za više od pola sekunde. Slijedili su Palander, pa Buraas, pa Rocca, Pranger i Raich, ali nitko nije mogao skinuti Švicarca s prve pozicije. A onda je sa svoje 72 stotinke prednosti pred Zurbriggenom počeo svoj posljednji napad na zlato Ivica. Na prvom prolazu Ivičina je prednost porasla za još pola sekunde, ali tek tada je slijedio drugi dio staze koju je Zurbriggen odvezao savršeno. Na tom dijelu Ivičina se prednost istopila za velikih 70 stotinki, ali ostalo mu je ipak dovoljno da u svom rimičnom stilu prođe ciljem kao pobjednik. </p>
<p>• Konačni redoslijed slaloma: 1. IVICA KOSTELIĆ (HRV) 1:40.66, 2. Silvain Zurbriggen (Švi) 1:40.99, 3. Giorgio Rocca (Ita) 1:41.02, 4. Benjamin Raich (Aut) 1:41.12, 5. Manfred Pranger (Aut) 1:41.25, 6. Bode Miller (SAD) 1:41.54, 7. Kalle Palander (Fin) 1:41.90, 8. Tom Stiansen (Nor) 1:42.11, 9. Kjetil Andre Aamodt (Nor) 1:42.27, 10. Markus Larsson (Šve) 1:42.29...</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Ili ispadam ili pobjeđujem!</p>
<p>ST. MORITZ, 16. veljače</p>
<p> - Najbolji slalomaš svijeta Ivica Kostelić nije mogao, sve i da je htio, sakriti emocije kad je oko vrata dobio zlatnu medalju svjetskog prvaka. Suze su potekle još u areni, dok je grčevito grlio sestru Janicu i pogled upirao prema nebu, kao da zahvaljuje Bogu za svoju veliku pobjedu.</p>
<p>- Ovo je poseban doživljaj. Danas je jedan od najsretnijih dana u mom životu. Prepun sam emocija... Čuo sam u kućici da je Silvain (Zurbriggen op.) išao odlično i znao sam da trebam napasti. Tako sam i krenuo, svom snagom, stalno sam bio na rubu ispadanja. Dok sam vozio, u donjem dijelu staze sam slušao komentatora. Izgubio sam nešto stotinki, ali sam još uvijek imao prednost. Bio sam maksimalno koncentriran i nimalo nervozan, odlično je bilo, pričao je Ivica oduševljeno.</p>
<p>- Rekao sam Silvainu na zagrijavanju: »Čuj, ti bi mogao danas pobijediti, a ja ću biti drugi«. No, nasmijao se i odgovorio mi: »Ma ne, danas ćeš pobijediti ti!«. Ispada da smo se ranije dogovorili oko podjele medalja, nije prestajao govoriti Ivica.</p>
<p>Na Zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju naš je najbolji skijaš ispao u drugoj vožnji i njegov je san o olimpijskoj medalji ostao neispunjen. Prije dvije godine, za vrijeme SP u St. Antonu, Ivica je ležao u baselskoj bolnici, nakon operacije koljena.</p>
<p>- Salt Lakea se nisam sjetio, ali sam se sjetio St. Antona i sebe u krevetu. Znao sam da ću se vratiti skijanju i da ću uspjeti, koliko god bilo teško. Prije drugog »laufa« rekao sam tati: »Sad idem na glavu, ili ispadam ili pobjeđujem!«</p>
<p>Prva čestitarka kralju slaloma bila je njegova najveća navijačica, trostruka olimpijska pobjednica i dvostruka svjetska prvakinja, Janica. Koliko ona bila hladnokrvna kad se radi o njezinoj vožnji, toliko je nervozna i emotivna kad gleda brata. Sva se njezina sreća vidjela na njoj kad je utrčala u arenu i zagrlila brata kao najveće blago na svijetu.</p>
<p>- Užasno sam bila nervozna, skakutala sam, onda više od nervoze nisam mogla ni stajati, pa sam klekla. Tako sam u cilju klečala kao u crkvi, priznala je Janica.</p>
<p>Dok je Janica pričala, Ivica je uletio u zagrljaj svome serviseru, Ivicu Franjku Frenkiju. Gledajući ih kako skakuću i viču poput djece, Janica je rekla:</p>
<p>- Ovo je super. Veselim se dolasku u Zagreb i dočeku. Nadam se da će nam svima biti veselo.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Mesić, Tomčić, Račan, Strugar i Mateša čestitali Ivici Kosteliću</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Ivici Kosteliću na osvojenoj zlatnoj medalji u slalomu na Svjetskom prvenstvu u skijanju u St. Moritzu čestitali su u nedjelju hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, predsjednik Sabora Zlatko Tomčić, premijer Ivica Račan, ministar prosvjete i sporta Vladimir Strugar i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša.</p>
<p> »Čestitam, Ivice, na tom izvanrednom uspjehu. Zlato svjetskog prvaka potvrda je i rezultat tvog zalaganja i upornosti. Ali samo svjetski prvak i vrhunski sportaš zna i može ostati na vrhu, godinu za godinom. Još jednom je cijela Hrvatska pratila tvoju zlatnu pobjedničku vožnju, a vjerujem da će ih biti još mnogo«, navodi se, među ostalim, u Mesićevoj čestitki. </p>
<p>Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić čestitao je Kosteliću, njegovoj obitelji i cijelom timu na fantastičnom uspjehu, zaželjevši mu da što duže ostane u svjetskom skijaškom vrhu, na ponos i radost cijele Hrvatske. </p>
<p>»Dragi Ivice, raduje nas što si uspio ponoviti uspjeh svoje sestre i osvojiti najsjajnije odličje Svjetskog prvenstva Skijaški svijet morat će upamtiti ime Hrvatske - male zemlje velikih sportaša«, istaknuo je Račan. </p>
<p> Ministar Strugar čestitao je Ivici i cijeloj obitelji Kostelić na velikom uspjehu naglasivši: »Izuzetno smo sretni zbog tvog uspjeha - osvajanja naslova svjetskog prvaka u slalomu na Svjetskom prvenstu u skijanju. U ime Ministarstva i svoje osobno upućujem ti najiskrenije čestitke, sa željom da i na kraju ovogodišnjeg Svjetskog kupa proslavimo Tvoj veliki uspjeh - osvajanje kristalnog globusa u slalomu«.</p>
<p>U čestitku koju jeIvici Kosteliću uputio Zlatko Mateša stoji:</p>
<p> »Dragi Ivica, sreća i veselje obuzeli su naša srca jer Hrvatska ima svjetskog slalomskog prvaka. Tvojim zlatom stigla je i konačna potvrda o maloj Hrvatskoj kao skijaškoj velesili. Hvala tebi i cijeloj obitelji Kostelić na iznimnim uspjesima i trenucima radosti i veselja koje ste nam podarili, hvala obitelji koja piše svjetsku skijašku povijest. Iskrene čestitke upućujem tebi kao i treneru Vicenciju Jovanu i ostalim članovima ekipe koji su dali dio sebe u ostvarenju ove grandiozne pobjede«.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Bode Miller i Janica Kostelić najuspješniji</p>
<p>Svi osvajači medalja na Svjetskom skijaškom prvenstvu St. Moritzu:SKIJAŠISuperveleslalom:</p>
<p>1. Stephan Eberharter (Aut)</p>
<p>2. Hermann Maier (Aut)</p>
<p>2. Bode Miller (SAD)Kombinacija:</p>
<p>1. Bode Miller (SAD)</p>
<p>2. Lasse Kjus (Nor)</p>
<p>3. Kjetil Andre Aamodt (Nor)Spust:</p>
<p>1. Michael Walchhofer (Aut)</p>
<p>2. Kjetil Andre Aamodt (Nor)</p>
<p>3. Bruno Kernen (Švi)Veleslalom:</p>
<p>1. Bode Miller (SAD)</p>
<p>2. Hans Knauss (Aut)</p>
<p>3. Erik Schlopy (SAD)Slalom:</p>
<p>1. IVICA KOSTELIĆ </p>
<p>2. Silvan Zurbriggen (Švi)</p>
<p>3. Giorgio Rocca (Ita)SKIJAŠICESuperveleslalom:</p>
<p>1. Michaela Dorfmeister (Aut)</p>
<p>2. Kirsten Clark (SAD)</p>
<p>3. Jonna Mendes (SAD)Spust:</p>
<p>1. Melanie Turgeon (Kan)</p>
<p>2. Alexandra Meissnitzer (Aut)</p>
<p>2. Corinne Rey Bellet (Švi)Kombinacija:</p>
<p>1. JANICA KOSTELIĆ </p>
<p>2. Nicole Hosp (Aut)</p>
<p>3. Marlies Oester (Švi)Veleslalom:</p>
<p>1. Anja Paerson (Šve)</p>
<p>2. Denise Karbon (Ita)</p>
<p>3. Allison Forsyth (Kan)Slalom:</p>
<p>1. JANICA KOSTELIĆ </p>
<p>2. Marlies Schild (Aut)</p>
<p>3. Nicole Hosp (Aut)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Moja obitelj nije ni toliko veličanstvena niti toliko problematična kako nas neki vide</p>
<p>»Među brojnim e-mailovima podrške koje smo primali od naših ljudi iz cijeloga svijeta u vrijeme našega čerečenja po novinama, jedan mi je posebno drag, od jednog mladog Hrvata iz Njemačke, koji je napisao: '1. Ivica Kostelić, 2. Kalle Palander, 3. Bode Miller..., gospodine Kostelić, jedino je to istina, sve ostalo nije važno'« / »Uistinu je zastrašujuće da netko tako olako - neovisno o tome što znam da je bez osnove - može nekome imputirati tako ozbiljne stvari. I da to, onako usput, prihvati desetak kolumnista, koji redom pišu o meni, a da me pritom nijedan nikada nije osobno upoznao«, kaže Ante Kostelić</p>
<p>Kostelići su opet ispisali jednu raritetnu stranicu sportske povijesti. U razmaku od 24 sata brat i sestra okrunjeni su naslovima svjetskih skijaških prvaka. Ante Kostelić Gips, koji je prije 15-ak godina odlučio od svoje djece učiniti prvake, dočekao je potpunu zadovoljštinu, u subotu je na najvišem postolju gledao kćer, u nedjelju sina. Dugo je intimno patio što je Ivica pokraj nezaustavljive Janice u drugom planu, iako je istodobno bio svjestan da rezultati u muškom skijanju stižu u kasnijim godinama. Ante Kostelić je u St. Moritzu s mnogo rezerve i zapravo rijetko dolazio među novinare. Nedavna afera s nekim njegovim i Ivičinim izjavama ostavila je traga kako na Kostelićevoj duši, tako i na njegovim javnim nastupima. Obzirom da od prvoga dana do danas isključivo on trenira svoju kćer, da s njom provodi praktički 24 sata dnevno, te da je Janica bila u središtu javne pozornosti posljednjih 10-ak dana čak više zbog svojih ozljeda nego zbog dvostrukog svjetskog zlata, da su se mnogi osjetili pozvanima govoriti o Janičinim problemima, Ante Kostelić najpozvanija je osoba koja vjerodostojno može govoriti o Janici.</p>
<p>• Prije dvije godine, na početku Janičina povratka na američkoj turneji, nakon teške ozljede i rehabilitacije, rekli ste da je i vas iznenadila sjajnim rezultatima te da je i za vas Janica nepoznanica. Iznenađuje li vas i danas?</p>
<p>- Danas ipak manje, sad sam se već naučio da Janica svašta može izdržati i da se neprestano obnavlja. Zna ona još uvijek često i zabrljati, pogotovo u veleslalomu, ali u slalomu je strahovito stabilna.</p>
<p>• Što je vaš i Janičin slijedeći cilj? Olimpijske su medalje, osvojene, nadomak ste druge ukupne pobjede u Svjetskome kupu, upravo je proslavljen dvostruki naslov svjetske prvakinje. Svakim danom sve su iscrpljeniji vaši sportski motivi.</p>
<p>- Još uvijek imamo mnogo motiva. Jedan od naših motiva je i da se skijamo, jer to volimo. Jasno, volimo i pobjeđivati, ali ne zadovoljava nas samo prvo mjesto. Veliko nam je zadovoljstvo da sudjelujemo u svjetskom vrhu, iako Janica stvarno strahovito voli pobjeđivati i uvijek ju nešto dodatno motivira. Kao što su je sad, primjerice, motivirale priče da njoj zapravo nije ništa, da je niš' ne boli.</p>
<p>• Konkurencija je u St. Moritzu bila zločesta, počeli su naglas pričati kako Janica zapravo fulira da je boli koljeno. Vi ste bili 24 sata uz nju, u kakvom je fizičkom stanju dočekala kraj Svjetskog prvenstva?</p>
<p>- Ah, jadnica. Čujte, najviše ju sad bole ruka i leđa, jer ju je kolac u veleslalomskoj vožnji opalio po leđima i jako je ozlijedio, tako da je između dviju slalomskih vožnji imala imobiliziranu desnu ruku. Ima problema i s meniskom desnoga koljena. No, Janica je, iako fizički nije »fit«, jako zadovoljna i vesela, jer se riješila, da tako kažem, jedne obaveze. Znate da nama svjetska prvenstva nisu najvažnija natjecanja, ali kako je već bila sve osim svjetske prvakinje, opterećivale su je priče kako je sad red da i to postane. Čujem da nam priređuju doček u Zagrebu, ali teško nam je sudjelovati, nemamo vremena za feštu, čeka nas nastavak Svjetskoga kupa, Janica mora na preglede, mora se odmoriti, mora trenirati. Ni u kojem si slučaju ne možemo sada dozvoliti proslave.</p>
<p>l Svi se slažu da je Janičina moć regeneracije upravo fantastična, pravi sportski fenomen. I sami ste kazali da u kritičnim trenucima pronalazi u sebi nove rezerve energije. Je li genetika presudna? </p>
<p>- Dispozicija koju čovjek dobije rođenjem ne mora biti presudna, ali ako se dobro iskoristi, onda je to dobitna kombinacija. Janica je iznimno hrabra osoba. I odučna, što je također jako važno. Znate, čini mi se da ljudi od Janice očekuju da neprestano pobjeđuje, a to je teško i na mnogo nižoj razini, gradskoj ili državnoj. Pobjeđivati, i to stalno, strahovito iscrpljuje.</p>
<p>• Rekli ste prije nekoliko mjeseci da će Janica nakon Olimpijskih igara u Torinu 2006. godine završiti svoju sportsku karijeru. Je li ta procjena nikla na činjenici da je potrošnja Janičinog tijela i energije golema, da je izmaltretirana ozljedama koje je nisu mimoilazile, te da će na kraju, zaključno sa OI u Torinu, iscrpiti gotovo sve sportske motive?</p>
<p>- Sve što ste rekli stoji, ali ne želim poput nekakvoga stroja isprogramirati njezin početak i kraj. Bilo bi logičnije da se ona natječe do svoje 28. godine. No, stvarno je teško i zamisliti što se sve u tih sedam godina može učiniti i doživjeti. Ne mislim pritom samo na ono što nas čeka na stazi, nego na veće razne druge pritiske. Mnogo je izmišljenih stvari o nama i izravnih uvreda. Ona u nedavnoj aferi nije bila izravno pogođena, ali ona je dio nas, mi smo dio nje i to nije moglo proći bez traga i na njoj. U sportu, osobito egzaktnom poput skijanja, čovjek se bori sam pred sobom dokazati istinu. Među brojnim e-mailovima podrške koje smo primali od naših ljudi iz cijeloga svijeta u vrijeme našega čerečenja po novinama, došao mi je jedan osobito dragi e-mail, jer je u mome duhu. Jedan mladi Hrvat iz Njemačke je napisao: »1. Ivica Kostelić, 2. Kalle Palander, 3. Bode Miller..., gospodine Kostelić, jedino je to istina, sve ostalo nije važno«. Sport privlači toliko gledatelja upravo zato što u njemu nema laži, jer kad frajer pogodi sa 30 metara u rašlje, na otvorenoj sceni, pred 50.000 ljudi, onda nikakav političar ne može reći da to zapravo nije to. To je bio samo i jedino gol!</p>
<p>• Kako ste podnosili posljednih tjedan dana u St. Moritzu svu tu silnu brigu zvanih i nezvanih oko Janice i njezinoga koljena?</p>
<p>- Prihvaćao sam to potpuno normalno. Ljudi su bili iskreno zabrinuti za Janicu i na tome im zahvaljujem.</p>
<p>• Je li uzrok Janičinih problema s koljenima u tome što su nakon brojnih ozljeda ona neravnomjerno opterećena, pa uvijek više trpi ono koje je u datom trenutku u boljem stanju, a nikada teret nije ravnomjeran?</p>
<p>- Nisam tako stručan da bih na taj način mogao razgovarati. Janicu bi trebao pratiti cijeli niz stručnjaka da se točno utvrdi o čemu se radi, ali mi za to jednostavno nemamo vremena. Ljudi se počinju baviti sportom radi zdravlja, ali kod dospijete u vrhunski sport, tu više zdravlja nema. Janičin slučaj nije izdvojen, baš suprotno, manje-više je normalan, 90 posto skijaša ima stalne ili povremene probleme s raznoraznim ozljedama neovisno o tome što i kako rade, i kakva im je povijest bolesti.</p>
<p>• Vidite li i kako svoju djecu izvan skijanja?</p>
<p>- Ne mogu ih sada vidjeti izvan skijanja. Ne mogu si to uopće zamisliti. Trenutno smo zaokupljeni pripremama za OI u Torinu 2006., sve su naše misli okrenute tome, isprogramirali smo gotovo svaki dan do tada.</p>
<p>• Niste se previše ni vidjeli ni čuli za vrijeme ovoga SP-a. Jeste li se povukli zbog neugode i medijskoga razapinjanja, kojima ste bili izloženi nedavno zbog nekih vaših i sinovljevih izjava?</p>
<p>- Da, bile su to teške objede. Nisu to izmišljene ljubavne afere kojima će se ljudi nasmijati ili će ih ironizirati. To su objede od kojih se ne možeš obraniti. Netko mi je poručio u novinama neka »začepim labrnju«, što nije nimalo pristojno, ali zapravo nema drugoga načina, jer što god bih kazao, mogao bih se zaplesti još više. Uistinu je zastrašujuće da netko tako olako - neovisno o tome što znam da je bez osnove - može nekome imputirati tako ozbiljne stvari. I da to, onako usput, prihvati desetak kolumnista, koji redom pišu o meni, a da me pritom nijedan nikada nije osobno upoznao. To je opis nepoznatoga čovjeka. Znate što je Međunarodni skijaški savez odgovorio jednoj austrijskoj udruzi koja je zatražila da se Ivici zabrane nastupi? Odgovorio je da bez sudskoga pravorijeka o nečijoj aktivnosti oni ne smiju nikome oduzeti građansko pravo, pravo javnoga djelovanja, a to je u Ivičinu slučaju pravo nastupanja. Ne može se nekoga samo tako lišiti građanskoga prava. • Iako su danas vaša djeca punoljetna, jeste li katkada pred moralnim dvojbama obzirom da kao otac i trener odlučujete o njima?</p>
<p>- Uvijek postoje dvojbe, ali svi ih proživljavamo zajedno, svi o njima pričamo, ako je Ivica sa nama, i Ivica se ravnopravno uključuje u razgovore, ako je moja supruga sa nama i ona u svemu sudjeluje. I s Vedranom Pavlekom mnogo razgovaramo. </p>
<p>• Znači niste apsolutist, ne mora se čuti i na kraju poslušati samo vas?</p>
<p>- Nisam apsolutist, niti mogu biti niti bih to želio biti. </p>
<p>• Kostelići su čvrsta simbioza. Kako biste opisali svoju nomadsku obiteljsku zajednicu, koje je, iako stalno na putu, stalno zajedno, te ulogu vaše samozatajne supruge?</p>
<p>- Mislim da u našem slučaju nema ništa posebno. Siguran sam da mi nismo ni toliko veličanstveni niti toliko problematični kako nas neki vide. Mi smo standardna obitelj sa svim problemima, kompromisima i s određenom dozom razumijevanja.</p>
<p>• Kad ste vi bili najsretniji, a kad vaša djeca?</p>
<p>- Sportski smo Janica i ja bili najsretniji nakon njezinog prvog olimpijskoga zlata u kombinaciji. Taj njezin trijumf na otvorenoj sceni ostat će mi u trajnoj uspomeni kao najzvjezdaniji trenutak. Ivica je takvu zadovoljštinu dobio lani u Flachauu u završnici Svjetskoga kupa kad je osvojio slalomski globus, pobijedivši izravno svoga velikoga konkurenta Bodea Millera, koji je stvarno dostojan suparnik, zanimljiv kao osoba i kao sportaš, talentiran i inteligentan. </p>
<p>Romana Eibl</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Crvena zvezda na Trofeju Marjan?</p>
<p>ANDRIJA KAČIĆ - KARLIN</p>
<p>Spoznaja da je za gledatelje nogometni Trofej Marjan u Splitu bio potpuno nezanimljiv, očito je uzrokovala određenu pomutnju u splitskom klubu. Umjesto da se klub malo financijski oporavi, nakon ovakvog turnira ostat će troškovi koji će se morati podmirivati iz vlastitih tankih rezervi. Doista, gostovanje poljske, makedonske i hrvatske reprezentacije na Poljudu pokazalo se promašajem, unatoč svesrdnom trudu Hajdukovih čelnika.</p>
<p>Nakon mizerne posjete utakmicama, dijelom zbog loših vremenskih uvjeta, ali ponajprije zbog nezainteresiranosti gledatelja za prijateljske utakmice, u Hajduku su se već okrenuli razmišljanju kako dogodine napuniti tribine na turniru. Rješenje je pronađeno u - Crvenoj zvezdi!</p>
<p>- Ako dovedemo Beograđane na turnir, tribine će biti pune, čulo se po poljudskim hodnicima.</p>
<p>Takvo razmišljanje nije daleko od onoga kojeg smo već čuli u košarci, rukometu, hokeju na ledu... »Ako nema publike na domaćim natjecanjima, onda je najbolje igrati protiv Srba«, razmišljaju pojedini sportski djelatnici pokrivajući time vlastitu nesposobnost, nerad i neambicioznost.</p>
<p>U košarci koja je zbog nerada u Savezu i, dakako, klubovima došla do najnižih grana, spasonosno rješenje je pronađeno u Jadranskoj ligi. Igraju, tako, Cibona, Zagreb i Zadar protiv Crvene zvezde. Neredi se malo-malo pojavljuju i kod nas i u Srbiji, igrači okrvavljenih glava odlaze s terena i nikome ništa. Natjecanje je, eto, zanimljivije, a nitko usput ne pita što će biti s košarkaškim Šibenikom u kojeg, ako se tako nastavi, više nikada neće doći ni Zadar ni Cibona. Šibenik će košarkaški umrijeti, ako već i nije, a naši će mladi igrači i dalje biti žrtveni jarci u ligi koja prije liči na bojno polje negoli na regularno natjecanje. Da se, pak, u košarci radilo kako treba i hrvatska bi liga bila kvalitetnija. Igrači bi stasali, klubovi bi se zbog kvalitete izmjenjivali u osvajanju naslova (Cibona u košarci ima 11 uzastopnh naslova!) i nikome ne bi palo na pamet svoj nerad pokrivati zazivanjem srpskih klubova, znajući da će publika nahrupiti kako bi izvrijeđala dojučerašnje neprijatelje.</p>
<p>U nogometu se, ipak, radilo malo bolje, liga je postala sve izjednačenija, pa i kvalitetnija i dosad nitko nije razmišljao o Partizanu i Crvenoj zvezdi na našim stadionima, samo zato da bi se napunile prazne tribine. No, sada je nekima zbog neatraktivnosti Barićeve reprezentacije i slabijih rezultata njihovog kluba došla u glavu ideja o »srazu sa Srbima« koji bi napunio poljudske tribine. Bit će prije da je tu riječ o pokrivanju vlastitih promašaja...</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Niti Denilson i Amarildo ne mogu zaustaviti Dinamo</p>
<p>»Ovo je veliko ohrabrenje uoči nastavka prvenstva. Postigli smo pet pogodaka na terenu na kojem nije lako zabiti gol. Drago mi je da se Silvio Marić diže. 'Generalka' je uspjela«, kaže Miroslav Blažević</p>
<p>ČAKOVEC, 16. veljače</p>
<p> - U nedjelju čak niti dvojac Denilson - Amarildo nije mogao zaustaviti Dinamo! Maksimirski su nogometaši u pripremnoj utakmici u gostima pobijedili drugoligaša Čakovec 5-0 (1-0), a zanimljivo je da su se na posve bijelom, snijegom prekrivenom terenu, relativno dobro snalazila i dvojica čakovečkih Brazilaca - Denilson i Andre Silva. Onaj treći, Ze Renato, ostao je na klupi i nije ulazio u igru.</p>
<p> Posebnu su pažnju, dakle, privlačili igrači zvučnoga imena - Denilson i Amarildo. Ovaj Denilson, doduše, nema nikakve dodirne točke sa svojim proslavljenim imenjakom iz španjolskoga Betisa, nekad najskupljim nogometašem svijeta. No, ipak je ostavio dobar dojam na snježnoj podlozi, neovisno o visokom porazu njegove momčadi. Amarildo je također samo imenjak nekad proslavljene zvijezde »carioca«. Čakovečki Amarildo, naravno, nije Brazilac. Prezime mu je Zela i iza sebe već ima iskustvo igranja u Prvoj ligi.</p>
<p> Maksimirski trener Miroslav Blažević je ovaj put ponovno na raspolaganju imao »plave« reprezentativce. No, ipak nije postavio momčad koja će za tjedan dana istrčati u ogledu protiv Zagreba na startu proljetnog dijela prvenstva. U Čakovcu, naime, nije nastupio Ivica Olić zbog bolova u leđima, nije bilo ni Tomislava Butine zbog viroze, a Ćiro je ujedno odmarao i Gocu Sedloskog. Nije želio uigravati ni Kristijana Polovanca i Jasmina Agića, koji zbog žutih kartona ionako nemaju pravo nastupa na spomenutoj utakmici protiv Zagreba.</p>
<p> Blažević je u poluvremenu posve promiješao momčad i izveo posve drukčiju postavu. Ona udarna »garnitura« je u prvih 45 minuta tek jednom zatresla mrežu kad je Marić iskoristio sjajno Mujčinovo proigravanje. A upravo je Mujčin bio ponajbolji igrač utakmice. U veznome je redu ovaj put zasjenio Niku Kranjčara. U drugom poluvremenu se »slavina« dodatno otvorila, pa su u razmaku od nekoliko sekundi »plavi« dvaput zatresli čakovečku mrežu. Na kraju je Dinamo domaćima »podario« čak pet pogodaka.</p>
<p> Posljednjih 10-ak minuta gosti su igrali s igračem manje. Cesar je zbog lakše ozljede morao napustiti teren, a u tim trenucima na Dinamovoj klupi više nije bilo niti jednog rezervnog igrača.</p>
<p> - Srećom, Cesarova ozljeda nije ozbiljnije prirode, pojasnio je Blažević. - Dobio je udarac, ali sve će biti u redu. Što se tiče same igre moje momčadi, mogu reći da sam zadovoljan. Ovo je veliko ohrabrenje uoči nastavka prvenstva. Postigli smo pet pogodaka na terenu na kojem doista nije jednostavno zabiti gol. Osim toga, igrali smo protiv vrlo angažiranoga protivnika. Svi su bili jako dobri, a drago mi je da se Silvio Marić diže. »Generalka« je uspjela.</p>
<p> Posljednju probu uoči nastavka sezone Dinamovi će igrači imati u utorak protiv gradskog suparnika Lokomotive u Maksimiru.</p>
<p>• SRC Mladost</p>
<p>ČAKOVEC - DINAMO 0-5 (0-1)</p>
<p>ČAKOVEC: Matas - Šarić, Tomić, Andre Silva, Pletikosić - Denilson, Kovačić, S. Krznar; Mihalic - Zela, Haxhiu; još su igrali: Ružić, Mesarić, Jagić, Katanec, Cvek, Jagec, Tot, Nosek</p>
<p>DINAMO; 1. poluvrijeme: Jozić - Mikić, Drpić, Smoje, Cesar - Marić, Poldrugač, Kranjčar, Mujčin - Balaban, Mitu; 2. poluvrijeme: Jozić (od 60. Šimić) - Cvetković, Drpić, Cesar, Krivić - Jurić, Janjetović, Čale, D. Krznar - Dragičević, Zahora</p>
<p>Sudac: Križarić (Čakovec); Gledatelja: 500.</p>
<p>Strijelci: 0-1 Marić (9.), 0-2 Dragičević (59.), 0-3 Zahora (60.), 0-4 Janjetović (87.), 0-5 Janjetović (89.)</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Ergotić preskočio rekordnih 8.10 metara</p>
<p>LJUBLJANA, 16. veljače</p>
<p> - Siniša Ergotić pobijedio je na atletskom mitingu u Ljubljani, doskočivši ponovno do novog hrvatskog rekorda u skoku u dalj. Ergotić je u Ljubljani u drugoj seriji doskočio do 8,10 metara čime je za dva cm popravio vlastiti i hrvatski dvoranski rekord star svega tjedan dana. Drugo mjesto je sa 8.00 osvojio Slovenac Cankar dok je Luka Aračić nakon duge stanke uzrokovane ozljedom, u Ljubljani zauzeo treće mjesto s osobnim rekordom - 7.94 metara. </p>
<p>Na mitingu u Celju novi hrvatski rekord postavio je i Dean Vojnović koji je 60 metara istrčao za 6.64. </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="43">
<p>Blair u novu diplomatsku ofenzivu jer se Bushu žuri u rat prije iračkih vrućina </p>
<p>Predsjednik Bush navodno je rekao britanskom premijeru da će, samo njemu za volju, nastojati dobiti zeleno svjetlo UN-a za napad na Irak. No ako željeni signal ne dođe, Amerika je i bez toga spremna ići u rat, piše Sunday Express / Belgijski prijedlog da NATO treba istaknuti kako je pomoć Turskoj isključivo obrambena, trebao bi prevladati rascjep među saveznicama / Nakon sastanka Arapske lige u Kairu, Mubarak sazvao izvanredni arapski sastanak na vrhu o Iraku</p>
<p>LONDON, 16. veljače (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Stotine tisuća ljudi u nedjelju je sudjelovalo na masovnim demonstracijama protiv rata u Iraku, održanim u Sydneyu i drugim australskim gradovima. Bile su to zadnje od oko 600 mirovnih manifestacija koje su tijekom vikenda održane diljem svijeta. Veliki marševi upriličeni su u subotu u Londonu, New Yorku, Rimu, Parizu, Berlinu i još nizu svjetskih gradova. No, usprkos velikom valu proturatnih protesta, Sjedinjene Države užurbano nastavljaju pripreme za rat protiv Saddama Husseina. </p>
<p>Nakon drugog izvješća o Iraku koje je glavni UN-ov inspektor za oružje Hans Blix u petak podnio Vijeću sigurnosti, Amerikanci su navodno već potvrdili Tonyju Blairu da kane u rat protiv Saddama, ma što se dalje događalo u svjetskoj organizaciji.</p>
<p> Sunday Express tvrdi u nedjelju kako je američki predsjednik George Bush rekao britanskom premijeru da će, samo njemu za volju, nastojati dobiti zeleno svjetlo UN-a za napad na Irak. No ako željeni signal ne dođe, Amerika je i bez toga spremna ići u rat. </p>
<p>Nakon subotnjih londonskih demonstracija u kojima je prema navodima policije sudjelovalo milijun, a prema tvrdnjama organizatora čak dva milijuna ljudi, Blair je bolno svjestan žestine proturatnog raspoloženja na Otoku. Britanski premijer planira stoga novu frenetičnu rundu diplomacije, u pokušaju da osigura međunarodnu podršku za rat protiv Iraka. Takva podrška, izražena kroz glasove u Vijeću sigurnosti, bit će mu potrebna ako želi barem malo umiriti domaće javno mnijenje. </p>
<p>Blairov ionako nezahvalni zadatak na prikupljanju takve podrške otežava zadnje Blixovo izvješće od petka, u kojem je glavni UN-ov inspektor zatražio još vremena za svoju ekipu u Iraku. </p>
<p>S druge strane Atlantika, američki vojni stratezi žele pak već do kraja mjeseca sastaviti međunarodnu koaliciju protiv Saddama. Američke snage spremne su da možda već sredinom ožujka krenu u rat - bez obzira kako će UN reagirati na treće i posljednje Blixovo izvješće, koje mora podnijeti 28. veljače. Američkim političkim i vojnim šefovima žuri se u akciju prije početka žestokih iračkih vrućina u travnju.</p>
<p>U Vijeću sigurnosti Amerikanci i Britanci neugodno su zatečeni time da uza sebe trenutačno imaju samo Španjolsku - jedinu zemlju koji bi zajedno s njima odmah bila spremna glasati za rat protiv Iraka. Energičnim lobiranjem među članicama, London i Washington nadaju se povećati broj glasova na potrebnih devet i pridobiti stalne članice, Rusiju, Francusku i Kinu, da ne stave veto na vojnu akciju.</p>
<p> Taj je zadatak vrlo težak, ali ne i neizvediv, drže britanski diplomati. </p>
<p>No, ma kako budu tekle stvari u Vijeću sigurnosti, Amerika i Britanija neće ostati izolirane, izjavio je tijekom vikenda američki ministar obrane Donald Rumsfeld. Nabrojao je Španjolsku, Italiju, Australiju, Tursku, Rumunjsku, Grčku i Poljsku, kao neke od niza zemalja koje su spremne poduprijeti Ameriku. Rumsfeld je također naveo da su Sjedinjene Države primile privatna obećanja od gotovo svih zemalja iz Zaljeva da će i one podržati rat protiv Iraka. </p>
<p>Potkraj veljače diplomatska akcija ponovo seli u UN, gdje Hans Blix mora još jednom podnijeti izvješće o Iraku.</p>
<p> Koplja oko moguće intervencije protiv Saddama trenutačno se lome i u NATO-u. Na sastancima u sjedištu tog vojnog saveza u Bruxellesu nastojalo se tijekom vikenda prevladati unutarnji rascjep zbog iračke krize, nastao nakon što su Francuska, Belgija i Njemačka odbile podržati plan jačanja obrane Turske. </p>
<p>Veleposlanici u NATO-u razmatrali su tijekom vikenda novi belgijski prijedlog, sastavljen da bi se prevladala jedna od najgorih kriza u NATO-u nakon prestanka hladnog rata. Belgija predlaže da NATO jasno dade za znanje kako bi pomoć Turskoj bila samo obrambena i da se ne bi radilo o prvoj fazi priprema za rat protiv Iraka. </p>
<p>Činjenica ostaje da podjele oko Iraka ovog trenutka razdiru Vijeće sigurnosti, NATO i Europsku uniju. Tijekom vikenda o iračkoj krizi raspravljalo se i u nekim novim forumima. Arapska liga sastala se zbog toga u Kairu, a egipatski predsjednik Hosni Mubarak sazvao je za tjedan dana i izvanredni arapski sastanak na vrhu u Egiptu. </p>
<p>Stav je Arapske lige da UN-ovim inspektorima treba dati dovoljno vremena kako bi završili posao u Iraku. </p>
<p>U Ženevi su pak predstavnici 29 zemalja sudjelovali na konferenciji koja bi trebala pripremiti teren za rješavanje posljedica mogućeg rata u Iraku. Sastanak je organiziralo švicarsko ministarstvo vanjskih poslova, a na njemu su bili predstavnici vodećih humanitarnih organizacija, kao što su UNHCR i Crveni križ. Te su organizacije već apelirale da treba osigurati sto milijuna dolara, radi dostave hrane i lijekova ako izbije rat u Iraku. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Papadopoulos pobijedio na predsjedničkim izborima na Cipru </p>
<p>NIKOZIJA, 16. veljače</p>
<p> - Oporbeni vođa ciparskih Grka Tasos Papadopoulos pobijedio je u nedjelju u prvom krugu predsjedničkih izbora, dobivši više od 51 posto glasova.</p>
<p> Sadašnji predsjednik Glafcos Clerides, koji se natjecao za treći mandat kako bi pokušao zaključiti pregovore s turskom zajednicom na Cipru, pozvao je Papadopoulosa kako bi mu čestitao na pobjedi i priznao poraz.</p>
<p> »Narod je odlučio. Pozvao sam Papadopoulosa kako bi mu poželio sreću«, rekao je 83-godišnji Clerides.</p>
<p> Papodopoulosovi pristaše izišli su na ulice glavnog grada Nikozije i drugih gradova kako bi proslavili pobjedu.</p>
<p> Papadopoulos, 69 godina, čija je Demokratska stranka sklopila savez s komunističkom strankom Akel i Socijaldemokratima, dobio je 12 posto glasova više od Cleridesa. Papadopoulos je dobio 51.49 posto, a Clerides 38.82 posto glasova.</p>
<p> Papadopoulos je obećao da će formirati vladu jedinstva te da će nastojati postići pošteno i održivo rješenje za tu otočnu državu, koja je podijeljena već 29 godina. (Dpa/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Nakon belgijskoga, Robertson iznio svoj prijedlog kompromisa </p>
<p>BRUXELLES, 16. veljače (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Nakon osam sati vijećanja Vojni odbor NATO-a razišao se u nedjelju navečer neobavljena posla, dakle bez rezultata koji je trebao naznačiti početak pokretanja s mrtve točke na kojoj NATO stoji od prošlog ponedeljka. </p>
<p> Kompromis u NATO-u je bio na vidiku od subote kasno navečer, kada je premijer jedne od tri zemlje optužene da su rezerviranim stavom prema trenutnom slanju pomoći Turskoj »dovele u pitanje sam Atlantski savez«, objavio novi prijedlog raspleta. Naime, belgijski je premijer Guy Verhofstadt najavio da će NATO-savezu podastrijeti belgijsko viđenje načina izlaska iz ove (sporne) krize. </p>
<p>Nakon konzultacija s kolegama iz Francuske i Njemačke, Verhofstadt je izašao s prijedlogom prema kojemu NATO izlazi u susret traženju jedne saveznice, u ovom slučaju Turske, potvrđujući njezino pravo da temljem članka IV. NATO-ove Povelje dobije vojna pojačanja za obranu. Belgija želi jamstvo da će svi oblici pomoći Turskoj biti striktno obrambene naravi: »Ono što naša zemlja prvenstveno želi jest da NATO-ova odluka ne predstavlja prvi korak prema ratu, stoga ona treba naglasiti objašnjenje da pomoć Turskoj ne pretpostavlja uključivanje Saveza u vojne operacije protiv Iraka«. </p>
<p>Vojni odbor NATO-a, u kojemu su predstavnici 18 od 19 članica (Francuska se 1966. godine samoisključila iz vojne strukrute Saveza) imao je u nedjelju zadaću razraditi stručna pitanja - kako u Turskoj angažirati zatražena pojačanja projektilima »patriot«, koliko na tursko-iračku granicu poslati specijalista za atomski, biološki i kemijski rat i koliko će AWACS-a nadzirati zračni prostor a da se Turska osjeća sigurnom. </p>
<p> No, ni nakon osam sati razmatranja vojna struka nije dala rezultata koji bi zadovoljio sve, pa su konzultacije nastavljene. Glavni tajnik NATO-a George Robertson, nakon što je o belgijskom kompromisnom prijedlogu razgovarao s premijerom Verhofstadtom, u nedjelju navečer predstavio je izmijenjenu verziju svoga kompromisnog prijedloga, izjavio je belgijski diplomatski izvor. O kakvom je prijedlogu riječ, nije rekao. </p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Priprema Vijeća sigurnosti za nagodbu o Iraku </p>
<p>Bushova administracija računa da će Rusija, zbog svojih sve boljih odnosa sa SAD-om, na kraju popustiti, a i Kina bi mogla odustati od ometanja napada na Irak (ne mora sudjelovati u glasovanju) / Ruski zaokret utjecao bi da se u posljednji trenutak i Francuzi, pa i Nijemci, priklone Amerikancima </p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - U bujici riječi koje su izgovorene u Vijeću sigurnosti i koje su zapljusnule svijet, uočena je i priprema zasad podijeljenih članica za kolosalnu nagodbu: Sjedinjene Države i Britanija pričekat će da inspektori UN-a za razoružanje nastave posao u Iraku, a Francuska, Rusija i ostali protivnici rata pristat će na novu rezoluciju ako Irak ne bude surađivao s inspektorima. </p>
<p>Zato su sadašnji zagovornici mirnog rješavanja spora izgovarali ključne riječi, da Irak mora iskreno surađivati, a ako inspektori izvijeste da nailaze na teškoće, tada bi se ozakonila vojna akcija. Time se otvaraju razne opcije pogodne za čuvanje obraza - omogućavaju da se poslije novog inspektorskog izvješća promijeni mišljenje. </p>
<p>Još nije dogovoreno koliko će se čekati da inspektori dovrše posao. Američki državni tajnik Colin Powell nije pristao da se odgoda računa u mjesecima - inzistirao je da se novi javni sastanak VS-a održi za dva tjedna, 1. ožujka, što je i prihvaćeno. Valjda zato što neće biti bitnih promjena ili zato da se ministri vanjskih poslova ne bi morali previše crvenjeti zbog mogućeg mijenjanja mišljenja, novi se sastanak neće održati na njihovoj razini nego na razini veleposlanika. </p>
<p>Zašto se Amerikancima toliko žuri kad se odlično zna, pa i Powell reče u petak, da ih Saddam Hussein već 12 godina vuče za nos? Dosad se navodilo brojne razloge za užurbanost: uništenje opasnog oružja koje bi Irak mogao upotrijebiti ili dati teroristima, rušenje neposlušnog diktatora Saddama Husseina koji ugnjetava svoj narod, drastično smanjenje američkih naftnih rezervi, a Irak posjeduje druga najveća ležišta nafte na svijetu, demokratiziranje i nadzor Srednjeg istoka, sigurnost Izraela. </p>
<p>Sve češće se spominje i oživljavanje zastalog američkog gospodarstva. Šef Federalnih rezervi, Alan Greenspan, najveći autoritet za određivanje kamatnih stopa i vrijednost dolara, izjavio je da nastavak nesigurnosti oko Iraka predstavlja najveći oblak koji visi nad američkim gospodarstvom i postavlja najozbiljnije zapreke rastu gospodarstva, a rat je poslovično najekstravagantniji potrošač, a potrošnja pokreće proizvodnju...</p>
<p>Pentagon je tim razlozima dodao i nekoliko tipično svojih. Dokazuje da bi zbog pustinjskog i polupustinjskog terena i klime, odgađanje napada za nekoliko mjeseci bilo ravno potpunom odustajanju. Generali bi također željeli maksimalno iskoristiti tehnološka prednost koju im pruža oprema za djelovanje noću - najtamnije će biti u vrijeme mladog Mjeseca u prvom tjednu ožujka, tada će loše opremljeni irački vojnici slabije vidjeti, a američkima noćna tama neće smetati. Washington, naravno, ne treba veliku koaliciju za razbijanje Iraka, dovoljan mu je i London, a mogao bi i sam, kako njegovi dužnosnici često naglašavaju. No, pristanak VS-a donosi saveznike, a to bolje zvuči, prihvatljivije i za domaću javnost (i u SAD-u i u Britaniji), a korisno je i za obnovu Iraka - Amerikanci ne bi morali snositi sav teret ili se sami izlagati vrlo vjerojatnim nevoljama u srcu arapskog muslimanskog svijeta. Ako predsjednik Bush otuđi moguće saveznike, izgubio bi i korisne suradnike u miru, kada će mu biti dobrodošli svi mogući pomagači. </p>
<p>Bushova administracija računa da će Rusija, zbog svojih sve boljih odnosa sa SAD-om, na kraju popustiti, a i Kina bi mogla odustati od ometanja napada na Irak (ne mora sudjelovati u glasovanju). Ruski zaokret utjecao bi da se u posljednji trenutak i Francuzi, pa i Nijemci, priklone Amerikancima. </p>
<p>Iako se trenutačno baš i ne spominje previše, upitno je koliko daleko Vijeće sigurnosti može popuštati Washingtonu, a da ne bude proglašeno impotentnim, odnosno, koliko se može protiviti, a da ga Washington ne zanemari. Sadašnje podjele i moguće približavanje ostalim stajalištima SAD-a i Britanije, moglo bi ugroziti uvjerljivost pa i budućnost Vijeća sigurnosti, u svakom slučaju smanjilo bi mu ugled. Kampanja NATO-a na Kosovu, 1999., provedena je mimo VS-a, a ako se i vojna akcija protiv Iraka izvede bez njegova blagoslova ili uz iznuđeni blagoslov, bila bi to nova i snažna potvrda da se VS, pa i cijela Svjetska orgnizacija, gura na marginu svjetskih zbivanja. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Bin Laden nazvao Busha faraonom i najavio nove borbe protiv SAD-a </p>
<p>DUBAI, 16. veljače</p>
<p> - Teroristički vođa Osama bin Laden ponovo se obratio javnosti najavivši nastavak borbe protiv Sjedinjenih Država. Upozorio je i da će nakon Iraka američke mete biti i druge arapske zemlje, objavio je u subotu arapski dnevnik Al-Hayat citirajući novu, navodno Bin Landenovu audiosnimku. Na toj novoj snimci, nabavljenoj u Kairu, Bin Laden naziva američkog predsjednika »glupim« i »faraonom našega stoljeća«. Muslimane poziva da »vjeruju u mogućnost pobjede nad Amerikancima«, podsjećajući na različite napade počinjene posljednjih godina na američke ciljeve u svijetu. Osuđujući »križarske ratove« koje SAD vodi protiv arapskih zemalja, vođa terorističke mreže Al Qaide ocjenjuje i da će američki rat protiv Iraka »biti samo jedna faza u nizu agresija protiv drugih zemalja, poput Sirije, Irana, Egipta i Sudana«. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Propali pregovori Narodne stranke i Zelenih o formiranju austrijske vlade </p>
<p>BEČ, 16. veljače </p>
<p> - Pregovori o formiranju nove austrijske vlade između Narodne stranke (ÖVP) i Stranke zelenih (G) propali su u nedjelju ujutro, objavio je čelnik Stranke zelenih Alexandar van der Bellen. Austrija je tako i dalje bez nove vlade, gotovo tri mjeseca nakon održavanja parlamentarnih izbora.</p>
<p> »Iako su u pregovorima postignuti znatni pomaci, to nije bilo dovoljno da bi se usuglasio koalicijski program«, rekao je Van der Bellen. Dodao je da se dvije stranke nisu usuglasile o mirovinskoj reformi, studentskim školarinama koje Zeleni žele ukinuti, te o kupnji novih borbenih zrakoplova, čemu se Zeleni protive.</p>
<p> Glavna tajnica Narodne stranke Maria Rauch Kalat odbacila je tvrdnju da je njezina stranka odgovorna za neuspjeh pregovora. Izjavila je da je potrebno »pronaći novu opciju«, a manjinska vlada bila bi »krajnje rješenje iz nužde«.</p>
<p> Narodna stranka dobila je 42 posto glasova na izborima 24. studenoga i najjača je austrijska stranka, ali nema dovoljno mjesta u parlamentu da bi sama sastavila vladu. Izbori su održani nakon raspada koalicije Narodne stranke i krajnje desničarske Slobodarske stranke (FPÖ). Da su pregovori uspjeli, to bi bila prva čisto konzervativno-zelena koalicija u Europi. Čelnik Slobodarske stranke (FPÖ) Herbert Haupt rekao je u nedjelju da je njegova stranka spremna ponovo ući u koaliciju s Narodnom strankom, ali »ne po svaku cijenu«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Pio XII. - papa koji je spašavao i žrtve i zločince?</p>
<p>Papa Ivan Pavao II. koji je čvrsto uvjeren u ispravnost Pia XII., i koji ga želi kanonizirati, odlučio je otvoriti arhiv / Postoje istraživanja koja danas žele dokazati da je Sveta Stolica za pontifikata pape Pia XII., spasila svojim diplomatskim kanalima 840.000 Židova</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Vatikan je u subotu otvorio tajne arhive o papi Piju XII., (Eugenio Pacelli, rođen 1876., bio papa od 1939. do smrti 1958.). Otvoreni arhivi odnose se na razdoblje između 1922. i 1939., kada je Pacelli bio papinski nuncij u Berlinu (1920. - 1930.) i državni sekretar Svete Stolice (1930. - 1939). Kako je u tom razdoblju Pacelli nesumnjivo presudno utjecao na međunarodnu politiku Vatikana, pa tako i prema Trećem Reichu, svjetska javnost ga je u posljednjih pola stoljeća učestalo prozivala za popustljiv stav prema nacizmu, prikriveni antisemitizam te prešutno i pasivno mirenje s holokaustom. Međutim, ima i drukčijih istraživanja koja danas žele dokazati da je Sveta Stolica za pontifikata pape Pia XII., spasila svojim diplomatskim kanalima oko 840.000 Židova, više nego sve humanitarne organizacije zajedno u to vrijeme. Kako je djelovanje pape Pija XII., u tom razdoblju još uvijek nedovoljno osvijetljeno, prije nekoliko godina u Vatikanu je počela s istraživanjem međunarodna komisija povjesničara, no izraelski tim se povukao iz te komisije prije dvije godine. Vatikan su optužili da onemogućuje pristup tajnim arhivima iz razdoblja Pacellijeva djelovanja u Berlinu i na mjestu državnog tajnika. </p>
<p>Sveta Stolica se isprva pozivala na praksu da se arhivi otvaraju na uvid javnosti nakon 70 godina, no papa Ivan Pavao II. koji je čvrsto uvjeren u Pacellijevu ispravnost i koji ga još za života želi kanonizirati, odlučio je otvoriti arhiv za javnost i prije isteka tog roka. Nema sumnje, da je Pio XII. vodio Crkvu u jednom od najtežih razdoblja u čitavoj njenoj povijesti. S jedne strane zatočen (ne samo metaforički) u srcu fašističke Italije i suočen s teškim položajem Katoličke crkve u Trećem Reichu, a s druge strane uplašen od potencijalne komunističke invazije s Istoka, Pio XII. je u nekim svojim stavovima i izjavama ostavljao utisak čovjeka koji uhvaćen u zamku između dva zla pokušava izabrati ono manje. </p>
<p>Poznato je da je Pio XII. u svibnju 1939. pokušao diplomatskom akcijom kod Hitlera spriječiti izbijanje rata u Europi ili bar zadržati Italiju izvan sukoba. Međutim, akcija je posve propala, a potom su se pogoršali odnosi i s Hitlerom i s Mussolinijem. </p>
<p>Praktički zatočenik na otočiću usred nacifašističke osovinske tvorevine Pio XII. je morao strogo paziti da sačuva neutralnost u ratu. No, sjećanja suvremenika i fragmenti državničke korespondencije (sačuvano je i nekoliko pisama njegove prepiske s američkim predsjednikom Franklinom Rooseweltom) svjedoče kako se intimno nadao da će Hitler satrti Staljina, a zatim i sam biti poražen od zapadnih saveznika. Pa kad se rat već nije mogao izbjeći, takav rasplet događaja Pacelliju se očito činio najkorisnijim. </p>
<p>Što se tiče njegova javnog zauzimanja za progonjene Židove i nearijevce, kritičari su skloni upozoravati da Pio XII. nije bio dovoljno odriješit u osudi nacifašističkih zločina dok će branitelji uporno podsjećati da je papa umjesto glasnih, a nemoćnih riječi izabrao tihi rad čime je praktično uspio spasiti mnogo više neposredno ugroženih. </p>
<p>Ono što Pia čini dodatno kontroverznim je i činjenica da je za njegova pontifikata Crkva zdušno spašavala ne samo žrtve već i zločince. Naime, Pio je kao nepomirljivi protivnik komunizma organizirao čitavu mrežu kanala kojom je Vatikan nakon poraza fašističke osovine i njihovih kvislinških satelita pomogao nemalom broju ratnih zločinaca da izmakne sudu pravde i prebjegne u zemlje (uglavnom Latinske Amerike). </p>
<p>Perfidna politika - reći će oponenti, kršćanski caritas koji ne pravi razliku među onima koji zatraže utočište pod okriljem Crkve - reći će simpatizeri... Što je istina? Sada kad je tajni arhiv otvoren najbolje je ovo pilatovsko pitanje prepustiti - povjesničarima.</p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Kim Jong Il ustoličuje sina za nasljednika </p>
<p>SEOUL/PYONGYANG, 16. veljače </p>
<p> - Sjeverni Korejci u nedjelju su proslavili 61. rođendan svojega »dragoga vođe« Kim Jong Ila, a sjevernokorejski mediji izvještavaju kako se njegov rođendan slavi »od Bangladeša do Francuske«. Kimov je rođendan proglašen »najvećim praznikom«, a slavi se, među ostalim, održavanjem sportskih natjecanja, umjetničkih priredaba, seminara i filmskih festivala.</p>
<p> »Naporni marš korejskoga naroda tijekom proteklih godina bio je obračun s neprijateljem... u sferama ideologije, ideja, vjere i volje«, ocijenila je sjevernokorejska novinska agencija KCNA, hvaleći »dragoga vođu« Kim Jong Ila. »Naporni marš« odnosi se na sredinu 1990-ih, kada je u Sjevernoj Koreji, prema zapadnim procjenama, od gladi umrlo dva milijuna ljudi.</p>
<p> Prema službenoj biografiji, Kim Jong Il rođen je 1942. u šumama svete planine Paekdu, iz koje su korejski gerilci napadali japanske okupatore. No, stručnjaci za Koreju tvrde kako je, zapravo, rođen blizu Vladivostoka, te da je tijekom Korejskoga rata od 1950. do 1953. bio u Kini.</p>
<p> Njegov otac, Kim Il Sung umro je 1994., nakon čega je Kim Jong Il preuzeo vlast. Nikada se, međutim, nije nazvao predsjednikom, jer je svojega oca proglasio »vječitim predsjednikom«.</p>
<p> KCNA opisuje ga kao »vojnog, umjetničkog i političkog renesansnog čovjeka«. A državni mediji prikazuju ga kao skromnoga radoholičara, koji se poneki put šiša u ponoć za svojim radnim stolom kako bi uštedio vrijeme te se za ručak zadovoljava kuglicama riže s algama. </p>
<p> No, unatoč njegovoj navodnoj briljantnosti, Sjeverna Koreja je tijekom njegove vladavine doživjela drastičan gospodarski pad i glad. Trenutačno, približno trećina Sjevernih Korejaca ovisi o inozemnoj pomoći u hrani. No, Kim Jong Il poveo je u posljednje vrijeme svoju zemlju u još veću izolaciju od svijeta, izbacivši inspektore Međunarodne agencije za atomsku energiju i istupivši iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja s ciljem da se, kako se sumnja, domogne nuklearnog oružja.</p>
<p>Japanska novinska agencija Kyodo nedavno je javila kako je Kim Jong Il pokrenuo kampanju kako bi jednoga od svoja dva sina ustoličio za svojega nasljednika. Agencija iznosi tajne sjevernokorejske vojne dokumente u kojima se sadašnja Kimova žena Ko Yong Hee naziva »majkom« i »vjernom podanicom«. Slično je sredinom 1970-ih počela idolatrija Kimove majke, kada je njegov otac odlučio promovirati njega za svojega nasljednika. Kim ima troje djece, svako od njih od različite majke. (AP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Hrvatske stranke i Crkva protive se eksproprijaciji za širenje »Arizone«</p>
<p>BRČKO, 15. veljače</p>
<p> - Četiri stranke, HSS, HDZ, NHI, HSP i Katolička crkva u Distriktu Brčko izrazile su ponovno protivljenje Zakonu o eksproprijaciji za proširenje tržnice »Arizona« kojim se hrvatskim vlasnicima oduzima privatno zemljište i dodjeljuje firmi »Italprojekt« na dalje korištenje.</p>
<p>U zajedničkom priopćenju za javnost oni ističu kako se ovim zakonom isključuju hrvatski vlasnici iz procesa ulaganja i da je ovaj zakon istovjetan Zakonu o nacionalizaciji donesenom nakon Drugoga svjetskog rata. Četiri hrvatske stranke i Katolička crkva dale su potporu i dogradonačelniku distrikta Ivanu Krndelju koji se otvoreno protivi eksproprijaciji, zbog čega mu supervizor za Brčko Henry Lee Clarke prijeti smjenom. </p>
<p>»Hrvatskom narodu je stalo do toga da dođe do što većeg ekonomskog napretka ovog kraja, pa i tržnice Arizona. Ali isto tako smatramo da sve to ne smije biti na našu štetu. To nas dovodi do zaključka i stava da i privatnim vlasnicima, Hrvatima, treba na pravičan način omogućiti sudjelovanje i ulaganje u razvoj tržnice Arizona i u tom leži ključ razrješenja problema« stoji u priopćenju.</p>
<p> Spor između hrvatskih vlasnika privatnog zemljišta i brčanskih vlasti, koje im žele oduzeti posjede na prostoru tržnice »Arizona« i dodijeliti ga »Italprojektu«, izbio je prošle godine. Skupština distrikta novi je zakon donijela nadglasavanjem svih hrvatskih zastupnika a što je u suprotnosti i sa Statutom distrikta. </p>
<p>Z. Matkić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>U Prištini održan europski kongres Aškalija</p>
<p>PRIŠTINA, 16. veljače </p>
<p> - Pripadnici Aškalija, manjinske zajednice slične Romima, počeli su postupno stvarati vlastiti identitet te su u subotu, na prvome Kongresu Aškalije Europe, održanom u Prištini, predstavili i svoju zastavu.</p>
<p> Kosovski Aškalije imat će vlastitu nacionalnu zastavu a albansku će poštivati kao državnu zastavu, kazali su sudionici kongresa. </p>
<p> »Aškalije i sve druge zajednice na Kosovu trebaju uživati ista prava kao i albanski narod Kosova. Kosovo će biti slobodna i demokratska zemlja samo onda kada svi njezini građani budu ravnopravni«, rekla je na Kongresu Flora Brovina, liječnica, pjesnikinja, humanitarna djelatnica i bivša zatvorenica srpskog zatvora.</p>
<p> Većina aškalijskih zajednica živi u svijetu u krajnjoj izolaciji i inferiornosti i poboljšanje njihova položaja velik je zadatak koji društvene sredine u kojima žive moraju riješavati. </p>
<p> Prema sudionicima Kongresa, zajednica Aškalije vuče podrijetlo iz Perzije i diči se vrlom starom poviješću i kulturom. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="53">
<p>»Ferimport« je odlično rješenje za Muzičku akademiju</p>
<p>Na sastanku Izvršnog odbora Društva arhitekata Zagreba 15. veljače 2003. ocijenjena je pohvalnom inicijativa kojom je Grad Zagreb krenuo u rješavanje prostora zgrade »Ferimporta« kao i u rješavanje gorućeg problema primjerenog smještaja Muzičke akademije.
Pravi odgovor na pitanje prenamjene zgrade »Ferimporta« u Muzičku akademiju smatramo da bi trebao dati arhitektonski natječaj te prethodno stručno izrađena Studija izvodljivosti s prostornim, namjenskim, strukturalnim, tehnološkim, oblikovnim i investicijskim parametrima kao podloga za natječaj.</p>
<p>Ta feasibility studija, osim što bi se trebala osvrnuti na zanimljivu povijest zgrade »Ferimporta« te rezultate dosadašnjih prijedloga i natječaja (krajem osamdesetih) na temu njenog redizajna i okolnog prostora, prije svega bi se trebala temeljiti na funkcionalnom programu potreba i sadržaja Muzičke akademije.</p>
<p>Bez tog programa razgovor o bilo kojoj lokaciji je preuranjen. Proteklih desetljeća govorilo se o lokaciji na Vranicanijevoj poljani, ili uz Koncertnu dvoranu.</p>
<p>Društvo arhitekata Zagreba nema spoznaja o postojanju takvog pred-projektnog programa naše Muzičke akademije. Od arhitektonskih strukovnih tijela i Društva arhitekata nije zatražena stručna analiza, niti pomoć u njegovoj izradi.</p>
<p> Osim što izražavano žaljenje zbog dosadašnjeg izostanka suradnje s Društvom arhitekata, glazbenicima želimo ponuditi i stručnu pomoć na ovom projektu od iznimnog javnog i stručnog interesa za kulturu ovog Grada i hrvatsku kulturu.</p>
<p>Prof. LJUBOMIR MIŠČEVIĆ, dipl. ing. arh. za Izvršni odbor Društva arhitekata Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Zar još uvijek žarulje kupujemo na »svijeće«?</p>
<p>Svaka je promjena teška! Promislite samo kako je to bilo s promjenom imena novčane jedinice u kunu. »Inči« (coli) još i danas krase brojne kataloge alata i građevinskog materijala, ali to je jedna druga priča. </p>
<p>Oni, koji jako dugo pamte sjećaju se da je snaga elektromotora nekad davno bila izražavana u KS, pa zatim u KS (kW), pa onda u kW (KS) i već dugo vremena samo u kW. Pa i žarulje su se kupovale prema broju »svijeća«. </p>
<p>Jedinica za snagu KS službeno je već odavno otišla u ropotarnicu, ali se je zaslugom (nemarnih, pa i neukih) proizvođača, trgovaca, ali i odgovornih u medijima nepotrebno zadržala još i danas pri obilježavanju snage motora s unutarnjim izgaranjem - a time i jedne od glavnih značajki automobila, traktora i drugih pogonskih strojeva u poljodjelstvu. Dakako nije pri tome zanemariv i otpor onih, kojima tako izražena značajka nekog uređaja ili stroja iskustveno izaziva prividni osjećaj njegove »veličine« (čitaj snage).</p>
<p>Ako se radi, a to je ovdje slučaj, o jedinici izvan bilo kojeg sustava ili nedopuštenoj jedinici sustava prije prihvaćanja Međunarodnog sustava (SI), njezina primjena kao i primjena njezine kratice (KS) nije dopuštena!</p>
<p>Izvedena veličina i jedinica SI za snagu je: snaga (P) - naziv Watt - znak W (čitaj »vat«). Watt je snaga koja obavi rad od jednog joulea u 1 sekundi: 1 W = 1 J / 1 s, 1000 W = 1 kW 1 kW = 1,36 KS (zaokruženo) / 1 KS = 0,736 kW (zaokruženo).</p>
<p>Da je tome tako, uvjerit ćete se, ako pogledate rubriku 24 u prometnoj dozvoli vašeg automobila: snaga motora je navedena samo u kW (nažalost u mojoj dozvoli piše Kw, možda je u vašoj to već ispravljeno!).</p>
<p>Uostalom sve je to dio opće kulture jednog naroda, koja se ustrajno gradi odgojem u obitelji, u odgojno-obrazovnim ustanovama, u društvu i na radnom mjestu, pa ako baš treba reći i domoljubljem, jer poštovati dogovorene norme, njegovati međusobnu snošljivost, čuvati okoliš i ne na kraju svoj jezik, znači biti odgovoran član obitelji, svojeg naroda i čovječanstva.</p>
<p>Ako pak bez zadržaja prihvaćamo i dalje prenosimo »učene« strane riječi naših uvaženih političara pa i školovanih novinara (najoptimalnije, parlament za Hrvatski sabor, transparentno, kompanija, decenij, tabela, inostranstvo ...) kao i davno nedopuštene jedinice zaboravljenih sustava (pa i nemarnost sa Kw), onda sigurno krećemo u smjeru željenih »slave«, koji će informatički osposobljeni i s poznavanjem stranih jezika, bolje nego našeg, biti dobri i poslušni djelatnici u globalnom svijetu, pod vladavinom jednog drugog kruga prividnih (?) - recimo to tako - »tajkuna«.</p>
<p>ŽELJKO MEDVEŠEK Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Svjetovna ambicija nepomirljiv je protivnik duhovnosti</p>
<p>Budući da nemam onoliko prostora na raspolaganju koliko je imao čitatelj Krešimir Cerovac, kritizirajući u rubrici »Stajališta« (Vjesnik, 14. veljače) moj tekst »Vatikan pojednostavljuje i iskrivljuje ideju New Agea« (Vjesnik, 7. veljače). odgovorit ću ukratko.</p>
<p> Gospodin Cerovac me u svom tekstu na tri mjesta proziva, imputirajući da je moja ocjena vatikanskog dokumenta o New Ageu negativna, paušalna, ničim obrazložena i bez ikakvih dokaza. Iako se nije bavio analizom mog teksta kako bi argumentirao svoju kritiku, već me je rutinski, u nekoliko poteza perom, diskvalificirao a potom se posvetio sitnozorničkoj apologiji vatikanskog dokumenta. Pritom je bjelodano pokazao da govoreći o New Ageu samo doslovno prepisuje ono što nalazi u crkvenim izvorima. Osobno, nemam ništa protiv da gospodin Cerovac preuzme na sebe ulogu katoličkog apologeta, međutim želi li u ovom slučaju držati lekcije drugima, bilo bi korektno da konzultira autentične izvore na kojima se napajala ideja New Agea. Tada mu se ne bi dešavalo da piše apsurde, poput sljedeće rečenice: »Za New Age pristup Isus je samo čovjek, na primjer jedan od avatara poput Bude i Zaratustre...« </p>
<p>Avatar je pojam koji dolazi iz hinduizma i upravo označava Boga koji se utjelovio kao čovjek da bi obnovio sanatan dharmu (vječni duhovni zakon) na Zemlji. U tom kontekstu hindusi priznaju Isusa Krista kao jednog od avatara (uz Ramu, Krišnu, Budu...) a mahom i sljedbenici New Age ideje. </p>
<p>Nadalje, gospodin Cerovac samovlasno i bez rezerve diskvalificira mističku dimenziju ljudske duhovnosti kada kaže: »To da je čovjek Bog odnosno da je božanstven i potencijalno savršen, a i mnoge druge stvari, bizarno je rastezanje mašte i neshvatljivo je kako tako mnogo ljudi vjeruje u te nebulozne stvari«, čime pokazuje da nije u stanju respektirati ono što ne razumije. Međutim, povijest svih mističkih tradicija, pa tako i kršćanske, potvrđuje da najviše stanje mističkog jedinstva (lat. unio mystica) otkriva čovjeku upravo njegovu božanstvenost. </p>
<p>Da ne ulazimo u detalje za koje ovdje nema prostora; preporučio bih gospodinu Cerovcu da čita autentične mističke spise, svakako kršćanske mistike, poglavito Ivana od Križa, Majstora Eckharta, Angelusa Silesiusa... Tada će mu možda biti jasnije »kako tako mnogo ljudi vjeruje u te nebulozne stvari«, a možda i shvati zašto svim religijskim institucijama i hijerarhijama (bez obzira na vjersku denominaciju) smeta autentična mistička duhovnost. Jer materijalizam i svjetovna ambicija (čega su jednako pune i velike religije i male sljedbe, dakle i Crkva i New Age) ostaje nepomirljivi protivnik svakoj autentičnoj duhovnosti, a ponajviše kad je zaogrnut plaštom dogme. </p>
<p>GORDAN PANDŽA novinar Vjesnika</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="56">
<p>Jedina smo policija bez psihologa i bez policijske akademije</p>
<p>»Mi nismo u proteklih deset godina bili na sistemskom liječničkom pregledu«, tvrdi Dubravko Jagić / Požalio se da rukovodstvo MUP-a uopće ne surađuje sa Sindikatom policije</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije Hrvatske, u povodu tragedije koja se dogodila u Sesvetama izrazio je ogorčenje i osudu postupka kolege policajca.</p>
<p>»Ubio je ženu, a potom je pucao i na kolegu koji je došao na intervenciju. Apsolutno ga ne branim, no, svemu je sigurno pridonijelo i njegovo psihičko stanje, o čemu će konačnu riječ dati vještaci- psihijatri. No, bojim se da tu ima mnogo upliva, stresan posao, svakodnevni pristisak od nadređenih, navodno je bolovao i od PTSP-a, pa kad se sve složilo.... no, nisam ni psihijatar ni psiholog«, rekao je Jagić.</p>
<p>Odgovarajući na pitanje podliježu li policajci liječničkom pregledu i koliko često tijekom službe, predsjednik sindikata naglasio je da po Zakonu o radu to bi se trebalo obavljati svake dvije godine. Što se pak tiče vojske i policije svake godine, no »no, mi nismo išli na pregled već deset godina; ali isto tako treba naglasiti da sistematski pregledi ne bi trebali biti kriteriji za otpuštanje, već preglede treba raditi zato da se preveniraju profesionalna oboljenja ili da se saniraju oboljenja nastala tijekom službe; kada sam s 24 godine ušao u policiju sigurno sam imao drugačije psihofizičke sposobnosti nego danas s 35 godina«. Jagić je dodao kako ovaj slučaj ne bi trebalo generilizirati.</p>
<p>Što se pak tiče prijema u policiju, potrebna je ili građanska srednja škola ili policijska akademija, koja je u međuvremenu ukinuta, jer MUP do daljnjega neće primati nove policajce, objašnjava Jagić. Ako se dolazilo iz građanske škole, tada su se polazili tečajevi koji su trajali, ovisno o službi, godinu dana ili manje. »Početkom rata nije trebala ni srednja škola, bili smo desetkovani jer su mnogi otišli 'na drugu stranu'. No, od 1994. godine se to promijenilo i prijem u policiju je 'pod svekolikom kontrolom', iako nemamo psihologa što ima svaka policija kao što i svaka mora imati policijsku akademiju«, smatra Jagić.</p>
<p>Na kraju je Jagić ustvrdio kako rukovodstvo MUP-a uopće ne surađuje sa sindikatom, te da je »činjenica da se ovaj ministar ne bavi stvarima važnim za policiju«. Napomenuo je kao je bio u subotu na sprovodu ubijenom policajcu, Željku Murku, ali nije održao govor »no, možda i bolje jer bi ga izviždali«. Osvrnuo se i na izjavu ravnatelja policije, Ranka Ostojića, u povodu tog ubojstva, kada je na novinarsko pitanje je li policajac imao pancirku ravnatelj odgovorio da to i nije važno, jer bi ga napadač ionako ubio. Jagić pita treba li to budućim napadačima sugerirati da policajcima pucaju u glavu, ako ubuduće slučajno budu imali pancirku. »Radi se o samovolji i samozadovoljstvu, a napravili su samo sistematizaciju u MUP-u«, zaključio je Jagić. </p>
<p>J. I.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Maskirani razbojnik bio je policajac na bolovanju, ovisnik o drogama</p>
<p>Utvrđeno je da je osumnjičeni nedavno dvaput opljačkao benzinsku crpku »Dezel« u Branimirovoj ulici, te kiosk »Tiska«/ Liječnici kod kojih se liječio nisu obavijestili policiju da je narkoman, iako su znali da je policijski službenik </p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Zagrebački policajci u subotu su, oko 19,50 sati, neposredno nakon izvršenog razbojništva u trgovini »Konzum«, u Slavonskoj bb, uhitili počinitelj tog kaznenog djela, priopćeno je u nedjelju navečer iz Policijske uprave zagrebačke. </p>
<p> Provedenom kriminalističkom obradom utvrđeno je da je riječ o hrvatskom državljaninu, rođenom 1980. godine, policijskom službeniku koji je zaposlen u PU zagrebačkoj od 1999. godine, a trenutno je na višemjesečnom bolovanju.</p>
<p> U istrazi je također utvrđeno da je uhićeni počinitelj počinio ukupno četiri kaznena djela razbojstava, i to, osim već spomenutog, 2. veljače u 4,35 sati, i 23. siječnja oko 24 sata na benzinskoj postaji »Dezel«, Kneza Branimira 121; te 26. siječnja oko 11,55 sati u kiosku »Tiska« u Slavonska bb. Sva kaznena djela razbojstava počinio je prethodno se maskiravši crnom potkapom sa prorezima za oči, uz prijetnju pištoljem, ističe se u priopćenju PU zagrebačke.</p>
<p> Osim kaznenih djela razbojstava, tereti ga se i za kazneno djelo sprječavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti.</p>
<p> Uhićeni je kaznena djela počinio za vrijeme dok se nalazio na bolovanju, a kroz kriminalističku obradu utvrđeno je i da je ovisnik o opojnim drogama, što do sada nije bilo poznato njegovim neposrednim rukovoditeljima, stoji u priopćenju PU zagrebačke.
Također se navodi kako liječnici kod kojih se liječio, iako su znali da je riječ o policijskom službeniku, taj podatak nisu prijavili policiji. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Policajac osumnjičen za ubojstvo priveden istražnoj sutkinji</p>
<p>Zoran Horvat zasad se brani šutnjom/ Lakše ranjeni policijski načelnik Goran Burušić u nedjelju došao na posao</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Policajac Zoran Horvat (33) osumnjičen za ubojstvo svoje supruge Veronike Horvat (28) i pokušaj ubojstva policijskog načelnika Gorana Burušića priveden je u subotu popodne dežurnoj istražnoj sutkinji Županijskog suda u Zagrebu Mirjani Rigljan gdje se branio šutnjom.</p>
<p>Kako smo pisali Horvat, inače šef smjene u policijskoj postaji Sesvete, svoju je suprugu Veroniku ubio hicima iz pištolja u petak oko 20,20 sati u njihovoj obiteljskoj kući u Sesvetama.</p>
<p> Drama time nije bila okončana jer je nakon dolaska policije Horvat hodao po kući držeći svoje dvoje djece starih dvije i tri godine u naručju, što je onemogućilo bilo kakvu akciju.</p>
<p>U 3,35 sati ujutro Horvat je sišao do ulaznih vrata kuće i kad se očekivalo da će se predati ispalio je hitac kroz staklena vrata i pogodio Gorana Burušića. Nakon toga u akciju su stupili specijalci koji su svog kolegu uhitili pritom ga i lakše ozlijedili udarcem u čelo.</p>
<p>Kako smo saznali Načelnik Sektora policije PU zagrebačke Goran Burušić u nedjelju je došao u policiju na svoje radno mjesto. Od ozbiljnijih ozljeda spasila su ga staklena vrata kroz koja je metak prošao te remen hlača koji je dodatno ublažio udarac projektila.</p>
<p>Kako je rečeno u PU zagrebačkoj njihov djelatnik Horvat dosad nije evidentiran kao počinitelj bilo kakvih izgreda. Kako smo saznali Zoran Horvat je kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a sudjelovao u obrani domovine. Početkom rata je teže ranjen u nogu, a odlikovan je Spomenicom domovinskog rata. Krajem 1993. godine primljen je u djelatni sastav, a zbog posljedica ranjavanja obavljao je uglavnom kancelarijske poslove.</p>
<p>D. Gr.</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Kraći put do priznanja nije uvijek i »uzor profesionalnosti«</p>
<p>Poznati je slučaj talijanskoga državljanina Riccarda Cetine, kojeg su policajci teško ozlijedili, pa je preminuo u bolnici/ Na varaždinskom Županijskom sudu po treći put je tadašnji aktivni policajac Franjo Dolenc oslobođen, a teretilo ga se za ubojstvo umirovljenog policajca Zvonka Preloga 1991. godine</p>
<p>ZAGREB, 6. veljače</p>
<p> - Ovo ubojstvo te pokušaj ubojstva bio je povod da podsjetimo na neke slučajeve u kojima su se na »zločestoj strani« također našli djelatnici policije. Kako smo nedavno pisali o slučajevima u kojima su policajci ubijeni ili je pak pokušano njihovo ubojstvo, tako ćemo spomenuti i ubojstva, pokušaje ubojstva, te prekoračenja ovlasti od strane policije.</p>
<p>Na Splitskom je sudu u tijeku suđenje bivšem zapovjedniku specijalne policije Vinku Budiši za ubojstvo Milenka Đekića iz 1996. godine. Naime, kako se navodi u optužnici, nakon svađe sa Željkom Đekićem u splitskom diskoklubu »Palladium« 26. listopada 1996. godine, Budiša je svađu s Đekićem, njegovim bratom Milenko i prijateljima nastavio ispred kluba, te je u jednom trenutku izvadio pištolj i iz neposredne blizine ispalio Milenku hitac u zatiljak, ubivši ga na mjestu. </p>
<p>Na varaždinskom je pak Županijskom sudu po treći put oslobođen tadašnji aktivni policajac Franjo Dolenc kojeg se teretilo za ubojstvo umirovljenog policajca Zvonka Preloga 1991. godine. Tada se navodilo kako je Prelog ubijen ispred vikendice nakon svađe s Dolencom. Premda je ubojstvo počinjeno Dolenčevim službenim pištoljem, te su na njegovim rukama pronađeni tragovi baruta, zbog nedostatka dokaza Županijski ga je sud 1992. godine oslobodio. Tužiteljstvo se žalilo, ponovno je bilo suđenje, no, i tada je 1997. godine oslobođen. Tužiteljstvo se ponovno žali i spis je trenutno na Vrhovnom sudu. </p>
<p>Zagrebački je policajac Dražen Petrović 14. studenoga 2001. godine jednim hicem iz pištolja ubio svoju bivšu djevojku Eminu Devkić. </p>
<p>Također valja napomenuti i suđenje Zlatku Plazibatu i Miroslavu Tarnaju, zaposlenima u SZUP-u, centar Osijek, zbog kaznenog djela protiv života i tijela te slobode i prava čovjeka i građana, nasilnim iznuđivanjem iskaza, pri čemu je preminuo Šefik Mujkić, za kojeg su oni tvrdili da je surađivao sa Srbima tijekom rata. </p>
<p>Još jedan slučaj prekoračenja ovlasti i zlostavljanja od strane policije zbio se u noći na 2. rujan 1998. godine kada su Josip Bačić i Nikica Gulin kod Kremika nanijeli talijanskom državljaninu Riccardu Cetini teške tjelesne ozljede te ga zlostavljali u obavljanju službe. Preostala se četvorica bivših policajaca: Petar Blažević, Ivica Karabatić, Ivan Kartelo i Mirko Nakić sumnjiče da su prekoračili ovlasti u obavljanju službe. Nakon incidenta Cetina je završio u bolnici gdje je i preminuo. </p>
<p>Na optuženičkoj se klupi prošle godine našao i djelatnik PU primorsko-goranske Perica Prpić kojeg se tereti da je 27. prosinca 1997. godine ispred bakarskog lokala »Viktory« nakon svađe izvadio pištolj te s udaljenosti od 5-6 metara uperio ga u Kristijana Duišina u namjeri da ga usmrti, navodi se u optužnici. Ispalio je tri hica, pogodivši ga u lijevu natkoljenicu i desnu stranu grudnog koša.</p>
<p>Međusobni »vatreni« obračun dvojice policajaca dogodio se u svibnju prošle godine u selu Kutleše Selo prilikom čega su ranjeni Ivan Petričević te bivši policajac Ivan Kutleša koji je i prvi otvorio vatru. </p>
<p>Trojicu djelatnika PU zagrebačke državno je odvjetništvo krajem 2000. godine optužilo za iznuđivanje iskaza. Naime, 18. studenoga 1993. godine Davor Turkalj i Kristijan Vujica su zbog sumnje za krađu automobila privedeni u postaju gdje su ih policajci Darko V. i Hrvoje Š, navodilo se u optužnici, ispitivali, a u dobivanju priznanja služili se fizičkom silom tukući osumnjičene. Također se navodilo kako je Darko V. uzeo revolver, zavrtio bubanj i držeći ga u smjeru Turkalja tri puta povukao obarač »igrajući se ruskog ruleta«. »Obrada« koja je uključivala i sklekove, batinjanje đonova, trajalo je dvadesetak sati, kada su »izmrcvaljeni« osumnjičenici pristali priznati djelo. </p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Poginuo prevrnuvši se autom na krov</p>
<p>KORČULA, 16. veljače</p>
<p> - Na otoku Korčuli, pokraj mjesta Dubovo, u nedjelju se oko 5,30 sati dogodila teška prometna nesreća u kojoj je poginuo Antun Cebalo ( 32), iz Žrnova. </p>
<p>Naime, zbog neprilagođene brzine Cebalo je u jednom zavoju izgubio nadzor nad automobilom nakon čega se auto prevrnuo. Teško je ozlijeđen i njegov suputnik A. K. (24), također iz Žrnova. On je prevezen u Opću bolnicu Dubrovnik i, kako doznajemo, izvan je životne opasnosti. </p>
<p>Zbog nesreće promet je bio zatvoren u oba pravca, a normaliziran je tek oko devet sati.</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Pronašao ga smrznutog ispod snijega u polju </p>
<p>VARAŽDIN, 16. veljače</p>
<p> - Sedamdesetpetogodišnji Stjepan Štefičar pronađen je smrznut u polju kod Crkovca. </p>
<p>Kako se doznaje Štefičar je od kuće otišao 13. veljače, a budući da se nije vraćao kući u Kameničkom Vrhovcu u kojoj je živio s bratom , prijavljen je njegov nestanak. </p>
<p>U polju ispod snijega pronašao ga je Ivan M. iz Crkovca, a istražni sudac varaždinskog Županijskog suda odredio je obdukciju kako bi se odredio točan uzrok smrti. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Pronađeno tijelo nestalog ribara?</p>
<p>SILBA, 16. veljače</p>
<p> - U subotu je u rano jutro između otoka Silbe i Premude pronađen mrtav muškarac i njegova brodica.</p>
<p>Identitet poginulog još nije utvrđen, no pretpostavlja se da je riječ o ribaru čiji je nestanak prijavila njegova supruga nakon što se nije vratio iz ribolova. Tijelo je prevezeno na Odjel za patologiju zadarske Opće bolnice, a uzrok smrti i način kako je došlo do nesreće bit će poznati nakon obdukcije i policijskog očevida. </p>
<p>M. V.</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Uhićen krivotvoritelj poštanskih uplatnica</p>
<p>ZADAR, 16. veljače</p>
<p> - Zadarska je policija u petak uhitila A.P. (25), koji je s krivotvorenim poštanskim uplatnicama u tjedan dana oštetio tri prodavaonice za 70.000 kuna.</p>
<p> Kriminalističkom obradom je utvrđeno da je A.P. prevario vlasnike prodavaonica u Splitu, Rijeci i Trstu. On je u prodavaonicama tehničke robe tražio predračun za kupnju odabranih mobitela ili glazbenih linija, a nakon toga bi poštanskom uplatnicom za to uplatio tek nekoliko kuna. Potom bi nadopisivao znamenke do potrebnog iznosa. Protiv njega je podnesena kaznena prijava.</p>
<p>M. V.</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Zabio se u tramvajsko stajalište</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - U neobičnoj prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju prije podne na tramvajskom stajalištu na Držićevoj avenij srećom nitko nije stradao a počinjena je veća matrijalna šteta. </p>
<p>Kako smo saznali na mjestu događaja vozač »zastave 101« zagrebačkih oznaka koji je dolazio iz smjera Vukovarske izgubio je kontrolu nad automobilom i zabio se u staklenu nadtrešnicu na tramvajskom stajalištu.</p>
<p>»Stojadin « nakon nezgode nije bio u voznom stanju pa ge je odvezlo vozilo vučne službe, a ZET će imati dosta posla na popravci nadstrešnice.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="65">
<p>Hrvatska među pet najtraženijih odredišta na njemačkom tržištu </p>
<p>MÜNCHEN, 16. veljače (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - Dok najveći njemački i svjetski turoperatori bilježe dvoznamenkasti pad bukinga u odnosu na lanjsku veljaču, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja čiji se aranžmani među turoperatorima prodaju kao na prošlogodišnjoj razini. A to je trenutku njemačke recesije i 4,6 milijuna nezaposlenih velik uspjeh. </p>
<p>»Na njemačkom tržištu Hrvatska je među pet najtraženijih destinacija. O Hrvatskoj se govori, a turoperatori nam daju najveće šanse na Mediteranu«, rekao nam je Selimir Ognjenović, direktor I.D. Riva Toursa, vodećeg njemačkog turoperatora specijaliziranog za Hrvatsku, tijekom drugog dana CBR-a, münchenskog turističkog sajma. Uz Hrvatsku, velike šanse ima Bugarska (no, riječ je, o sasvim drukčijem obliku ponude). Prodaja aranžmana u Italiji i Španjolskoj stagnira, a o Turskoj se nitko ne izjašnjava jer će njezina turistička sezona ovisiti o razvoju iračke krize. </p>
<p>Upravo predratna psihoza zajedno s recesijom i sve većim brojem socijalno ugroženih Nijemaca trenutačno paralizira buking za cijeli Mediteran (u pojedinim slučajevima ne pomažu ni veliki popusti koji su već počeli). </p>
<p>U uspješnu sezonu politikom malih kvalitetnih koraka uvjeren je i Zlatko Deželjin, direktor Hrvatske turističke zajednice u Frankfurtu. Procjenjuje da će ove godine Nijemci birati odredišta po sigurnosti i po tome što u ponudi dobivaju za svoj novac.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Tjedni rast cijene američke nafte pet posto</p>
<p>Prošlog je tjedna cijena WTI nafte na newyorškom tržištu NYMEX dosegnula 36,8 dolara po barelu, što je gotovo pet posto više nego tjedan dana ranije. Vrijednost nafte tipa Brent na londonskom tržištu po zatvaranju u petak iznosila je 32,5 dolara po barelu, što je tjedni rast od 0,5 posto. Vrijednost OPEC-ove košarice u četvrtak je bila 31,91 dolar po barelu, što je porast od 3,7 posto u odnosu na sedam dana ranije. </p>
<p>Otkad su SAD 1970. godine dosegnule vrhunac u proizvodnji nafte od oko 11,3 milijuna barela dnevno, pitanje nafte postalo je pitanje američke nacionalne sigurnosti jer je potrošnja tog energenta intenzivno rasla. Od tada je proizvodnja nafte u Americi pala za trećinu, na oko 8 milijuna barela dnevno, a potrošnja je porasla također za trećinu - na gotovo 20 milijuna barela dnevno. Stoga je nekad neto izvoznik, postao neto uvoznikom nafte i najvećim svjetskim potrošačem, koji sad proguta svaki četvrti barel nafte u svijetu. Stoga je lažna dilema je li sukob s Irakom pitanje nacionalne sigurnosti vezano isključivo uz obranu od terorizma koje nema veze s naftom ili je u pozadini ipak pitanje nafte. SAD, naime, svakodnevno uvoze oko 11 milijuna barela nafte, a od toga četvrtina potječe s Bliskog istoka. Irak pak leži na jednom od najvećih naftnih nalazišta u svijetu, odnosno ima 112,5 milijardi barela dokazanih rezervi, što je 11 posto svjetskih rezervi.</p>
<p>Prema studiji iz 2001. koju je izradila američka vlada na čelu sa sadašnjim potpredsjednikom SAD-a Dickom Cheneyem, potrošnja energije u SAD-u tijekom idućih 20 godina strahovito će porasti, a Amerikance najviše plaši da će time porasti ovisnost o uvozu.
Procjene pokazuju da će u sljedećih 20 godina potrošnja sirove nafte u SAD porasti za 33 posto, prirodnog plina za više od 50 posto, a električne energije za 45 posto. Amerika će za 20 godina uvoziti dvije trećine svojih potreba za sirovom naftom, što će je činiti vrlo osjetljivom na međunarodnoj pozornici. Prema riječima američkog predsjednika Georga Busha, »Amerika mora imati tako oblikovanu energetsku politiku koja odgovara današnjim potrebama, ali uključuje planirane potrebe u budućnosti«. Stoga iračko pitanje uistinu jest pitanje američke nacionalne sigurnosti u smislu obračuna s terorističkim organizacijama na područjima bogatim naftom, odnosno uspostave stabilnosti na Bliskom istoku. </p>
<p>V. Radeljić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Kuna gubi dah </p>
<p>Deprecijacija kune nastavljena je i prošloga tjedna. Kuna je na tjednoj razini oslabila u odnosu na sve svjetske valute, s izuzetkom britanske funte i japanskoga jena. </p>
<p>Prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, kuna je na tjednoj razini oslabila u odnosu na euro za 0,36 posto, prema švicarskom franku za 0,2 posto, te prema dolaru za 0,04 posto. Nacionalna valuta deprecirala je prema slovenskom tolaru za 0,31 posto. </p>
<p>S druge strane, prema srednjem tečaju HNB-a kuna je ojačala u odnosu na britansku funtu za 0,69 posto, a prema japanskom jenu za 0,07 posto. </p>
<p>Euro je krajem prošlog tjedna dosegnuo najvišu vrijednost u odnosu na kunu u posljednjih sedamnaest mjeseci, dok se dolar drži iznad 7 kuna za USD.</p>
<p>Na svjetskom tržištu odgoda američkog udara na Irak pridonijela je jačanju dolara u odnosu na euro. Inače, euro je od početka godine ojačao prema dolaru za 3,14 posto. </p>
<p>Analitičari poslovnih banaka pak očekuju kratkoročno (u sljedećih tjedan dana) daljnje slabljenje kune u odnosu na euro, dok na mjesečnoj razini očekuju stabilan tečaj na sadašnjoj razini. To znači da će se euro kretati u rasponu od 7,6 do 7,7 kuna za euro, a takvo kretanje moglo bi promijeniti Ministarstvo financija odluči li promijeniti sredstva dobivena najnovijim plasmanom euroobveznica. </p>
<p>D. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="68">
<p>Nažalost, kao i Mesić, iz novina sam saznao za Piculin potpis, kaže Tomac</p>
<p>HDZ često optužuje ovu vlast da postupa po diktatu izvana, a sad se baš Sanader hvali time što je prvi dao podršku Americi, ističe predsjednik saborskog odbora za vanjsku politiku dr. Zdravko Tomac </p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - U utorak će u Hrvatskom saboru biti održana zajednička sjednica dvaju odbora - za vanjsku te za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Na sjednicu, na kojoj će izvješća o stavu Hrvatske prema iračkoj krizi podnijeti predsjednik Vlade Ivica Račan i ministar vanjskih poslova Tonino Picula, pozvani su svi zainteresirani zastupnici, a nakon izvješća predviđena je rasprava.</p>
<p> Premijer Račan i ministar Picula objasnit će zastupnicima zašto je Hrvatska potpisala izjavu Vilniuske skupine kojom se podupire američka politika. Također se očekuje da će premijer u ime Vlade izvijestiti je li se Hrvatska i na koji način pripremila za eventualni rat u Iraku, posebice na gospodarskom planu.</p>
<p> »Oni koji misle da Hrvatska treba odstupiti od glavnih načela svoje vanjske politike i podržati američku intervenciju u Iraku, moraju doći u Hrvatski sabor i dobiti podršku za to.« Tim je riječima predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora dr. Zdravko Tomac najavio u nedjelju u razgovoru za Vjesnik ovotjednu sjednicu tog odbora. </p>
<p>Prije okupljanja zemalja Vilniuske skupine, Tomac tvrdi da je zamolio Piculu da se, prije iznošenja bilo kakvih naših stajališta vani, održi sjednica Odbora. </p>
<p>»Tražio sam od njega da informira članove Odbora, da nam kaže što on misli da je naš interes pa da za to dobije podršku kako bi Hrvatska vani bila jača. Nažalost, kao i predsjednik države Mesić, iz novina sam saznao za Piculin potpis«, kaže predsjednik vanjskopolitičkog odbora. </p>
<p> Prema njegovoj ocjeni, riječ je o preozbiljnom pitanju s mogućim dramatičnim posljedicama i za naše nacionalne interese. »Na tom se pitanju mora očitovati jedinstvena državna i nacionalna politika. Ali, problem je što Hrvatska nema jedno tijelo - poput vijeća nacionalne sigurnosti kakvo imaju stare demokratske države - koje bi donosilo važne državne odluke i okupljalo sve koji kreiraju vanjsku politiku«, napominje Tomac. </p>
<p>Na pitanje zašto se usprotivio Piculinu potpisu, odgovara podsjećanjem na tri glavna načela naše vanjske politike koja su dosad bila nesporna - Hrvatska kao mala zemlja vidi budućnost čovječanstva u jačanju međunarodnog pravnog poretka i uloge UN-a, a ne u dopuštanju bilo kome da sam odlučuje o ratu i miru; Hrvatska zastupa politiku mira i izbjegavanja rata do krajnjih mogućnosti; Hrvatska se protivi tome da ikoja zemlja, bez obzira na svoju snagu, ima pravo mimo UN-a napasti drugu zemlju. </p>
<p>Tragično je, kaže Tomac, da se neke stranke utrkuju u tome tko je prije podržao ratnu opciju, a ne vode računa o raspoloženju hrvatske javnosti koja se protivi ratu. </p>
<p>»HDZ često optužuje ovu vlast da postupa po diktatu izvana, a sad se baš Sanader hvali time što je prvi dao podršku Americi. HDZ bi kao demokršćanska stranka ipak trebao voditi računa o tome da je Papa poslao svog kardinala u Irak, da se čak razmišlja i o tome da osobno ode u Irak«, zaključuje Zdravko Tomac. </p>
<p>Ivka Bačić i Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Babić čeka Vlahušićev pismeni poziv na pregovore </p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Uvođenjem radne obaveze vlast je vratila liječnike redovnom poslu, ali nije prekinula štrajk. Dijalog između Ministarstva zdravstva, odnosno Vlade, i Hrvatskog liječničkog sindikata nastavlja se, što su potvrdile obje strane, iako nije sasvim jasno o čemu će se dalje pregovarati.</p>
<p> Ministar zdravstva dr. Andro Vlahušić rekao je da povećanje liječničkih plaća promjenom Uredbe o koeficijentima plaća javnih djelatnika ne dolazi u obzir vjerojatno do jeseni, kad će se raspravljati o novom proračunu. </p>
<p>Ostale su sindikalne zahtjeve, tvrdi, prihvatili i po toj logici Sindikat bi trebao proglasiti štrajk završenim. </p>
<p>Dr. Ivica Babić, predsjednik HLS-a i Glavnog štrajkaškog odbora, kaže da štrajk nije gotov, a još manje da su ispunjeni zahtjevi. </p>
<p>O završetku odlučuje Odbor, a koliko će štrajk još trajati, nitko se ne usudi predviđati. </p>
<p>Do daljnjeg Sindikat će poštovati radnu obvezu, rekao je u nedjelju dr. Babić u izjavi Vjesniku. Smatra neutemeljenim ministrove izjave o javnim pregovorima, jer se »on ni inače ne pridržava dogovora«, te stoga traži njegov pismeni poziv i očitovanje. </p>
<p>Na pitanje o čemu će se dogovarati ako su pregovori o koeficijentima odgođeni do jeseni, Babić kaže da dok traje štrajk, vrijede njihovi legalni i legitimni zahtjevi, a ministrov je osobni problem što neke stvari doživljava drukčije.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Skidanje dvojezične ploče na zgradi Istarske županije bilo je ustavno </p>
<p>ZAGREB, 16. veljače </p>
<p> - Ustavni je sud e nakon više od četiri godine ustvrdio da je skidanje dvojezične, hrvatsko-talijanske ploče sa zgrade Istarske županije bilo ustavno, odnosno u skladu s tadašnjim, ali i važećim propisima. Dvojezična ploča postavljena je na zgradu županije u Pazinu 1998. iako je to propisima bilo dopušteno samo općinama i gradovima u kojima su pripadnici manjina činili više od polovice stanovništva. </p>
<p> Prema rješenju Ministarstva uprave, ploča je skinuta nakon čega je bivši istarski župan Stevo Žufić podnio tužbu Upravnom sudu. Ona je odbačena uz objašnjenje da rješenje Ministarstva nije upravni akt pa je župan podnio tužbu i Ustavnom sudu.</p>
<p> Nju je nedavno jednoglasno odbilo Vijeće šestorice za rješavanje ustavnih tužbi iako je utvrdilo da je odluka Upravnog suda bila pogrešna, odnosno da rješenje Ministarstva jest upravni akt.</p>
<p> No, Ustavni sud nije ukinuo odluku za koju je utvrdio da je nezakonita i vratio je Upravnom sudu na ponovno odlučivanje, kako je to uobičajeno. Vijeće šestorice učinilo je tako presedan u rješavanju ustavnih tužbi, utvrdivši da greška Upravnog suda »nije ustavnopravno relevantna« jer ni vraćanje predmeta tom sudu ne bi dovelo do drukčijih pravnih posljedica.</p>
<p> U međuvremenu je donesen Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji dopušta postavljanje dvojezične ploče sada i u županijama, ali tek ako je to predviđeno njihovim statutom ili međudržavnim ugovorom te ako je riječ o stečenom pravu. Istarska županija, međutim, nema ni jedan od tih preduvjeta.</p>
<p> Ustavni sud utvrdio je tako da postavljanje dvojezičnih ploča na zgradi Istarske županije nije ni ustavno, ni zakonsko, ni statutarno, ni ugovorno, a ni stečeno pravo. Stoga je zaključio da skidanjem ploče nisu kršena prava na ravnopravnu službenu upotrebu jezika nacionalne manjine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Tko huška branitelje protiv testa na PTSP </p>
<p>Pančić i prof. Krizmanić tvrde da je to psihijatar Vukušić / Vukušić uzvraća: Pančića loše savjetuju oni koji su to činili i za HDZ-ove vlasti i već godinama dobro žive na račun branitelja/ I Krizmanić i Vukušić savjetuju Pančiću individualno, a ne grupno testiranje </p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - O testu MMPI-2, koji se i prije provodio u Hrvatskoj, a sad je obvezan za sve branitelje, digla se prevelika i nepotrebna buka, poručuju iz Ministarstva branitelja. </p>
<p>Branitelji misle da je test postao obvezan ne bi li se prepolovio broj oboljelih od PTSP-a (posttraumatskog stresnog poremećaja). Ministar Ivica Pančić tvrdi da je 4700 branitelja podnijelo zahtjev za invalidnost upravo na temelju testiranja na PTSP. Ministar ujedno ukazuje na glavnog krivca koji uzbunjuje branitelje - »psihijatra Hermana Vukušića«.</p>
<p>Psihijatar Vukušić pak u izjavi Vjesniku oštro uzvraća: »Istim argumentom - da je to sve politiziranje branitelja - služila se i HDZ-ova vlast 1992. kad smo dirnuli temu suicida. A stručnjaci koji su tada savjetovali HDZ-ovu vlast, danas savjetuju Pančića«. </p>
<p>Vukušić ne osporava vrijednost testa MMPI-2 za širu psihodijagnostičku upotrebu. No njegova upotreba radi dijagnosticiranja PTSP-a, kao što to nalaže Ministarstvo branitelja, može biti »samo priručna«, i njime se ne može »razlikovati lažne od pravih PTSP-ovaca« jer je to »znanstveno vrlo dvojbeno«. </p>
<p>Dok psiholozi koje je angažiralo Ministarstvo, Zvonimir Knezović i Tomislav Bunjevac, brane opravdanost postupka, Vukušić se tome protivi. Ističe da je i Hrvatsko psihološko društvo ukazalo na bitne pogreške. </p>
<p> »Preporučuje se da se u izradu pravilnika o utvrđivanju postotka invalidnosti uključe i braniteljske udruge. Isto tako, navodi se da branitelji koji već imaju psihološki ili psihijatrijski nalaz ne stariji od šest mjeseci, ne idu opet na testiranje«, kaže. Pančićevi stručnjaci savjetnici trebali bi shvatiti da taj test ne mogu uvoditi radi vještačenja nego radi bolje dijagnostike.Vukušić podsjeća i da je Ministarstvo branitelja 1999. godine platilo 1,3 milijuna kuna specijalan dijagnostički elaborat za PTSP i pita što je s tim projektom. </p>
<p>Predlaže da PTSP dijagnosticiraju ravnopravno psihijatar i psiholog, i to individualnim pristupom, umjesto da se branitelje prisiljava na obvezno testiranje, propisano podzakonskim aktom što je, tvrdi, svjetski presedan. To je u suprotnosti sa zakonom o zaštiti osoba s duševnim tegobama, naglašava Vukušić. </p>
<p>»U njemu piše da pacijent može odbiti bilo koju psihološku terapijsku obradu koju ne želi. U Saboru treće čitanje čeka zakon o psihološkoj djelatnosti u kojem se također navodi da klijent ima pravo odbiti dijagnostičku metodu koju ne želi. Kako je onda moguće da Ministarstvo branitelja to nameće kao obvezno, bez alternative«, pita Vukušić Pančića. </p>
<p>Smatra da je u svemu tome »najmanji krivac Pančić. On ima svoju tezu o hiperinflaciji invalida što je naravno netočno, ali ga ne osuđujem, jer nije u tome stručan. Pančić mene vidi kao glavnu sotonu; njega je zaveo krug stručnjaka koji ga savjetuju, a već godinama jako dobro žive na račun hrvatskih branitelja. Oni su ga dezinformirali s pričom da će testom MMPI-2 razlučiti lažne od stvarnih invalida i srušiti broj invalida u Hrvatskoj i shodno tome proglasili ga obveznim«.</p>
<p> Profesorica psihologije dr. Mirjana Krizmanić, kao zagovornica osporavanog testa, napominje da se MMPI-1 u Hrvatskoj upotrebljava 35 godina, te da je test MMPI-2 mnogo bolji.</p>
<p> »Njime se mogu obuhvatiti ne samo poremećaji, nego ljudski, obiteljski i zdravstveni problemi. Daje širu sliku o pacijentu, a ne ukazuje samo na PTSP. I nikad se nitko nije bunio protiv tog testa; nikad nije proglašavan američkim. Ali sad je došao psihijatar Vukušić koji branitelje zlonamjerno huška, jer će im tako biti uskraćena pomoć. To je kao da invalidu kažete: 'Pa nećeš se valjda voziti u kolicima koja su napravljena u Americi'«, rekla je u razgovoru za Vjesnik. </p>
<p>Braniteljske prigovore kako su pitanja primjenjiva na američke vojnike a ne i na hrvatske ratnike posve odbacuje: »Pitanja iz testa koriste se u 120 zemalja. U Europi test se upotrebljava i radi odabira skrbnika za djecu ili posvojitelja. A to što branitelji kao papige ponavljaju da odgovaraju na pitanja zbog kojih će dobiti haaške optužnice, zlonamjerno je huškanje. Nitko ne kopa po njihovim ranama. Oni su izmanipulirani, a to se vidi i po pitanjima koja su se pojavila u javnosti a nema ih u testu, poput sudjelovanja u silovanjima i mučenjima«. </p>
<p> Glavni je krivac, po njezinu mišljenju, »Vukušić i njemu slični«. </p>
<p> Ipak, profesorica zamjera način primjene testa - masovno a ne individualno, odjednom po nekoliko sati umjesto u nastavcima, s predahom. Ministarstvu preporučuje da se to promijeni, a braniteljima poručuje: »Ne dajte se ustrašiti i nagovarati, tim testom ništa ne gubite već dobivate ciljanu medicinsku pomoć«. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>»Nemam više nikakvih obveza prema SDP-u na državnoj razini«</p>
<p>Blizu sam odluke da uopće ne idem na izbore; najmanja je šansa da na izbore idem na SDP-ovoj listi/ Odluke trebaju donositi Vlada i Sabor, a ne koordinacija šefova stranaka, kao nekakav politbiro iz starih vremena; i to nesložan politbiro, u kojem nema gazde/ Do promjene vlasti može doći i bez izbora, konstituiranjem nove saborske većine/ Već se tri godine o nekim važnim pitanjima sve više razilazim s vodstvom SDP-a; na prvome je mjestu Haag/ Neoprostiva je pogreška što se svi branitelji sumnjiče, što moraju dokazivati da nisu prevaranti </p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Potpredsjednik Hrvatskog sabora i član Glavnog odbora SDP-a dr. Zdravko Tomac je »na rubu« izlaska iz stranke. U intervjuu Vjesniku objašnjava zašto, a komentira i sve zategnutije odnose u vladajućoj koaliciji, prije svega između SDP-a i HSS-a. </p>
<p>• Svjedočimo li raspadu koalicije, s obzirom na to da su Vesna Pusić i Ivo Banac demonstrativno najavili da više neće ići na zajedničke seanse? </p>
<p>- Koalicija se još nije formalno raspala, ali je izgubila sposobnost uspješna vođenja države. Nije ni dosad, doduše, bila previše uspješna. Ali, krivnja je u modelu, ne u ljudima. Kad je Budiša ljetos otišao, rekao sam da se varaju oni koji misle da će sad nastupiti idila. Osam mjeseci kasnije pokazalo se da je još gore. Model proizvodi krizu. Odluke trebaju donositi Vlada i Sabor, a ne koordinacija šefova stranaka, kao nekakav politbiro iz starih vremena. I to nesložni politbiro, u kojem nema gazde. Račan je pokušao biti gazda, ali mu ostali to ne priznaju, pa nastaje lom.</p>
<p>• Hoće li se taj lom razriješiti skorim izborima?</p>
<p>- Model je potrošen, međusobni odnosi su sve gori, koalicija je sve manje sposobna rješavati probleme. Ali, u ovoj je situaciji gotovo nemoguće ići na izbore.</p>
<p>• Zašto?</p>
<p>- Zato što je velika vjerojatnost da će doći do rata u Iraku. A kad rat krene, razbuktat će se svi mogući radikalizmi u svijetu, doći će do novih pritisaka na Hrvatsku, pa i do ugrožavanja naših nacionalnih interesa. U takvoj je situaciji suludo ići na izbore i političko nadmetanje koje može još više destabilizirati zemlju. </p>
<p>• Ne pretjerujete li malo s tom crnom opcijom? </p>
<p>- Pogledajte našu situaciju: ako dođe do rata, doći će do krize nafte, a ako se rat produži i dođe do jačih terorističkih napada u svijetu, ode naš turizam. Bio bih sretan da do toga ne dođe. Ali, naivno je vjerovati da su izbori u ovakvoj situaciji lijek koji sve rješava. Uostalom, još nemamo ni izborni zakon. Možda će rasprava o njemu iznjedriti neku novu koaliciju. A do promjene vlasti može doći i bez izbora. </p>
<p>• Nije valjda da zagovarate tako nešto?</p>
<p>- Ne zagovaram, ali Hrvatska ne bi bila prva demokratska zemlja u kojoj je jedna vlada pala i oformila se nova nakon što se u parlamentu konstituirala nova većina. </p>
<p>• To me podsjeća na ono ljetos, kad je SDP ostao na vlasti i nakon odlaska HSLS-a, iako su zajedno osvojili vlast 2000. </p>
<p>- Nije to isto. Tad se, zapravo, Vlada i nije promijenila, jer je većina ministara ostala. Govorim o situaciji u kojoj se, u raspravi o novom izbornom zakonu, može stvoriti nova saborska većina. To bi dovelo do pada Vlade, čime bi se otvorila ustavna mogućnost šefu države Stjepanu Mesiću da povjeri mandat onome tko može dobiti većinu u Saboru. </p>
<p>• Jesu li zbog afere 'Sunčani Hvar' odnosi SDP-a i HSS-a toliko zahladili da ne dolazi u obzir koaliranje nakon izbora?</p>
<p>- Mislim da odnosi nisu u toj mjeri zaoštreni. Kod nas se svaka međustranačka svađa tretira kao neprijateljski čin. U svim su koalicijama u svijetu takvi sukobi normalni.</p>
<p>• Normalno je da partneri javno razmjenjuju tako žestoke optužbe?</p>
<p>- Nije normalno da se to čini javno. Ali, iza zatvorenih vrata vode se još žešće bitke. Problem je ove koalicije i u tome što se, kad iskrsnu problemi, ne sastaju vodstva, nego samo šefovi stranaka. Prije su sporove rješavali Račan i Budiša, danas Račan i Tomčić. Račan nas u pravilu ni o čemu ne informira, pa nemam pojma o čemu raspravlja s Tomčićem. Zapravo, više mi o tome kaže Tomčić. </p>
<p>• I, što vam kaže Tomčić?</p>
<p>- Kaže kako obojica žele da se sastanu stranačka vodstva te da se dogovore ili o daljnjem radu po tvrdim pravilima, ili o kulturnom razlazu.</p>
<p>• Jeste li razočarani ponašanjem SDP-ovaca u slučaju smjenjivanja vaše sestre s mjesta pomoćnice ministra hrvatskih branitelja? </p>
<p>- Već se tri godine o nekim važnim pitanjima sve više razilazim s vodstvom SDP-a. Na prvome je mjestu Haag, za koji sam tvrdio da nije tek tehničko pitanje. Govorio sam da moramo obraniti Domovinski rat od povijesnih falsifikata i pokušaja da ga se prikaže kao građanski rat. Suprotstavio sam se pokušaju haaškog tužiteljstva da naše oslobodilačke akcije prikaže kao genocidne akcije, koje je planiralo i provelo državno i vojno vodstvo. </p>
<p>Govorio sam, međutim, i da Hrvatska mora procesuirati pojedinačne i grupne zločine te pomoći Haagu da se kazne i neposredni izvršitelji i oni koji su po neposrednoj zapovjednoj odgovornosti za njih krivi. Ali, ako se želi izjednačiti žrtva i agresor, optužiti hrvatsko državno i vojno vodstvo za genocid - onda gospodi iz Haaga treba reći dosta! Kad sam to rekao na vukovarskom groblju, uslijedili su napadi i iz vodstva SDP-a. </p>
<p>• Jeste li stvarno na rubu izlaska iz SDP-a?</p>
<p>- Već sam rekao da su moje političke ambicije iscrpljene. Ali, još želim pomoći u stvaranju stabilne, demokratske i europske Hrvatske. Zato sam se i angažirao u Forumu hrvatske sloge, udruzi koja se postojećoj destrukciji hoće suprotstaviti pozivom na dijalog i toleranciju. </p>
<p>• Možete li to ostajući i u SDP-u?</p>
<p>- I prije ružnih napada na mene zbog referata na simpoziju u povodu 3. godišnjice Tuđmanove smrti i prije sramnog smjenjivanja moje sestre, počeo sam razmišljati o odlasku iz SDP-a. Nakon tih događaja, ljudi s kojima sam bio prijatelj i stranački kolega nisu imali snage ni nazvati me i pitati o čemu se radi. Moja sestra, kao klinička psihologinja, koja je deset godina radila s našim braniteljima, javno se usprotivila gaženju njihovih ljudskih prava. Ponosan sam na nju. Njeno smjenjivanje neće biti razlog odlaska iz SDP-a, ali je pojačalo osjećaj gorčine i razočaranja u neke ljude. </p>
<p>• Otkud tolika ustrajnost baš na reviziji prava hrvatskih branitelja? Da je i dio te energije utrošen na reviziju pretvorbe, na čemu je i SDP dobio izbore, možda bi danas imao bolji rejting u javnosti? </p>
<p>- Nema dvojbe da ima i lažnih branitelja, ali teško mogu shvatiti zašto se tako uporno i s toliko strasti otkrivaju lažnjaci samo među njima. Neoprostiva je pogreška što se svi branitelji sumnjiče, što moraju dokazivati da nisu prevaranti. To je kršenje ljudskih prava onih koji su najzaslužniji za ovu Hrvatsku. Što se tiče pretvorbe, nije problem samo u neraščišćavanju onoga iz doba HDZ-a, nego u nastavljanju po HDZ-ovu modelu. Mnogo je sumnji da se i danas u privatizaciji događaju ružne stvari, ali je to, čini se, manji problem. Veći je ako staneš u obranu branitelja. </p>
<p>• Hoćete li na izbore kao kandidat Foruma hrvatske sloge?</p>
<p>- Forum će sigurno na izbore. Predložit ćemo amandman na izborni zakon kojim bi i udruge poput Foruma mogle na izbore kao liste građana, ali da zadrže svoje ime. To vjerojatno neće proći, pa će se Forum morati formalno registrirati kao stranka. Blizu sam odluke da uopće ne idem na izbore. Najmanja je šansa da na izbore idem na SDP-ovoj listi. Imam, doduše, moralne obveze prema zagrebačkom SDP-u, čiji sam potpredsjednik. Prema SDP-u na državnoj razini nemam više nikakvih obveza! </p>
<p>Haag traži bilo kakve dokaze protiv bivših hrvatskih premijera </p>
<p>• Jako ste ogorčeni? </p>
<p>- Više sam zabrinut, jer mislim da sve to nije slučajno: i haaške optužnice i napadi na Domovinski rat i pokušaji da se diskreditira cijeli bivši državni i vojni vrh... U podtekstu toga je namjera izjednačavanja krivnje, namjera da se Domovinski rat prikaže kao građanski, a Hrvatska kao agresor u BiH. Time se stvaraju pretpostavke da se ovo područje konstituira kao zaokružena regija, gdje će se izjednačiti i pravni i gospodarski sustav i otvoriti granice, a to nije moguće ako je samo jedna zemlja agresor, a druge žrtve.</p>
<p>Radi se o projektu u kojem Hrvatska mora prihvatiti da dijeli sudbinu tih zemalja i bude faktor stabilizacije regije. To je njen specijalni zadatak. Nema nikakve sumnje u to da haaško tužiteljstvo u provođenju tog projekta grozničavo traži koga će idućeg iz Hrvatske izvući iz šešira. A izvući će nekoga tko je po rangu visoko, ne po mogućoj krivnji. Njih samo zanima mogu li naći bilo kakve dokaze protiv nekog od bivših predsjednika hrvatske vlade kao ravnotežu za Miloševića i Milutinovića. </p>
<p>Odstupili smo i od dogovora da nećemo vraćati stare kadrove</p>
<p>• Jesu li vaša stajališta odbačena i među širim članstvom? Je li SDP podijeljen oko haaškog pitanja?</p>
<p>- Neizravno ću vam odgovoriti podsjećanjem na konvenciju 1996., na kojoj je bilo osam kandidata za potpredsjednika SDP-a. Od 500 izaslanika, samo njih 15 nije mi dalo glas. I 2000. sam bio jedan od kandidata za potpredsjednika, ali sam od 900 glasova dobio samo 300. Mislim da se ja nisam promijenio. Mogu objaviti sve svoje tekstove, pa će se vidjeti da dosljedno zastupam politiku kojom smo dobivali izbore. To znači da se promijenio odnos snaga u SDP-u, pa su me i stranački izaslanici počeli tretirati kao nekog desničara.</p>
<p>• Sukobili ste se i zbog hrvatske uloge u ratu u BiH?</p>
<p>- Suprotstavio sam se tvrdnji da smo bili agresori u BiH. Zato sam bio veliki zagovornik saborske Deklaracije o Domovinskom ratu, koja isprva nije imala podršku ni u SDP-u. Bilo je sukoba i zato što sam isticao parolu s kojom smo i dobili izbore. Naša je parola bila - Hrvatska ide dalje, što znači da nastavljamo, a ne da Hrvatska počinje s nama. Bio je strašan pritisak iz dijela koalicije i SDP-a, jer su neki htjeli revolucionarne promjene. Kad smo dolazili na vlast, dogovorili smo se i da nećemo vraćati stare kadrove, jer mi nismo prerušeni komunisti, nego želimo biti istinski hrvatski socijaldemokrati. Ali, i od toga se odstupilo. </p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Probijena druga cijev tunela Ledenik</p>
<p>ZADAR, 16. veljače</p>
<p> - U noći na nedjelju, pola sata poslije ponoći, probijena je i druga cijev tunela Ledenik na dionici trase autoceste Zagreb - Zadar - Split između Svetoga Roka i Masleničkoga mosta, duga 730 metara. Pri noćnoj temperaturi od minus pet Celzijevih stupnjeva posao su obavili graditelji splitske tvrtke Konstruktor-Inženjering. </p>
<p>Prije desetak dana, Konstruktorovi radnici prokopali su prvu cijev iste dužine. Radovi na trasi autoceste na južnoj strani Velebita obavljaju se danonoćno uz iznimno teške uvjete, no ni hladnoća ne sprečava graditelje da ispune zadane rokove.</p>
<p>Svi radovi na najzahtjevnijoj dionici buduće autoceste - na proboju i gradnji triju tunela Čelinka, Bristovac i Ledenik - svladavaju se na vrijeme i bit će okončani do kraja lipnja, istodobno s dovršenjem svih radova na dionici Maslenički most - tunel Sveti Rok. Vrijednost radova na sva tri tunela iznosi 180 milijuna i 981 tisuću kuna. </p>
<p>Lj. I. B.</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Operirani Orešković vraćen iz Zagreba u Rijeku </p>
<p>RIJEKA, 16. veljače</p>
<p> - Prvooptuženi iz »gospićke skupine« Tihomir Orešković je u nedjelju predvečer iz bolnice u Zagrebu vraćen u riječki zatvor. U ponedjeljak ujutro trebao bi nazočiti nastavku suđenja optuženima za ratne zločine u Gospiću potkraj 1991. godine.</p>
<p> »Nepunih tjedan dana nakon operacije nosne kosti i odstranjenja polipa iz nosa Orešković još nije spreman pratiti suđenje, a posebice ne iznositi svoju obranu«, izjavio je za Vjesnik u nedjelju navečer jedan od troje Oreškovićevih branitelja, zagrebački odvjetnik Željko Olujić.</p>
<p> Olujić se nadao da će Orešković još koji dan ostati u bolnici u Zagrebu, jer u nosu ima tampone, u očima krvave podljeve, a osjeća glavobolju i vrtoglavicu. </p>
<p> Međutim, liječnici u Zagrebu su ocijenili da je Orešković sposoban za put do Rijeke, gdje će u ponedjeljak sudski medicinski vještaci odlučiti je li zdravstveno sposoban pratiti nastavak suđenja. </p>
<p>Orešković je operiran minulog utorka, a Olujić smatra da bi njegov branjenik mogao biti sposoban za nastavak suđenja za tri do četiri dana. </p>
<p>Da podsjetimo, suđenje »gospićkoj skupini« je prekinuto prije mjesec dana zbog Oreškovićeve bolesti i to u času kad je on trebao početi iznositi svoju obranu. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Olakšati dobivanje hrvatskoga državljanstva</p>
<p>ZAGREB, 16. veljače</p>
<p> - Nakon dva dana rada, u zagrebačkom hotelu »Internacional« u nedjelju je završen Prvi kongres Roma Hrvatske na kojem se razmatralo problematiku pripadnika ove nacionalne manjine kojih po službenom popisu iz 2001. ima oko 10.000, a neslužbeno, po nekim romskim čelnicima, i više od 60.000. </p>
<p>Kongres, koji je zajedno s predstavnicima Vladinog Ureda za nacionalne manjine pripreman nekoliko mjeseci, pokazao je koliko su problemi Roma teški i kako o njihovu rješavanju ne postoji jedinstven stav. Dojam je ipak da ih romska zajednica želi početi rješavati, ali i da za sustavno rješavanje nema uvjeta. </p>
<p>Vladin Ured zbog toga je kongresu ponudio strategiju koju je velik broj sudionika ocijenio prihvatljivom, ali i prigovorio da ju se radilo bez konzultacija s Romima. </p>
<p>Osim zaključka da će se ubuduće Kongres održavati jednom u dvije godine, Romi predlažu da se toleriranjem manjeg poznavanja hrvatskoga jezika i kulture ubrza proces dobivanja hrvatskoga državljanstva za Rome koji nisu rođeni u Hrvatskoj, kao i uključivanje romskih predstavnika u rad MUP-a. Traži se i financiranje predškolskog odgoja i osnovnog obrazovanja te osiguravanje stipendija za srednje i visoko obrazovanje. </p>
<p>U sklopu socijalne skrbi traži se organiziranje edukacije socijalnih radnika i drugih djelatnika u socijalnoj skrbi za senzibilizaciju prema Romima. Od države se traži da zdravstveno budu osigurani svi korisnici socijalne pomoći, kao i obvezno cijepljenje djece iz romskih naselja, sistematski pregled predškolske djece i obvezno posjećivanje mobilnog zdravstvenog tima po kritičnim naseljima barem dvaput godišnje.</p>
<p>S obzirom na uvjete stanovanja i način života, Kongres traži osiguravanje socijalnih stanova prije svega za Rome koji žive u nastambama od mekog materijala, rješavanje komunalne infrastrukture u romskim naseljima, legalizaciju i sanaciju terena, uvođenje zaštićene najamnine za Rome lošeg materijalnog statusa, sprječavanje prisilne deložacije... </p>
<p>Što se zapošljavanja tiče, zahtijeva se uvođenje cenzusa zapošljavanja za Rome. </p>
<p>U zaključcima se velik značaj daje i medijskom predstavljanju romskih problema i potreba. Predlaže se tako uvođenje radio emisija te tjedne polusatne tv emisije na romskom i hrvatskom jeziku. </p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030217].
|
