NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030303].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 193294 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>03.03.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Picula: »Privođenje generala Ante Gotovine ostaje naša obveza, ako je on u zemlji«</p>
<p>Ako nije u zemlji, naravno, očekujemo da svoj doprinos rješavanju tog pitanja daju i drugi / Netko bi morao dokazati da ova Vlada svjesno opstruira rješavanje slučaja generala Gotovine, jer to apsolutno nije točno / Što se tiče generala Janka Bobetka, čekamo da Haaški sud donese svoje konačno očitovanje o tome smatra li taj slučaj zaključenim ili će njegovo procjenjivanje ostaviti za neka druga vremena</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Koje su najvažnije značajke političkog dijaloga koji je prošlog tjedna vodio u Bruxellesu, pitali smo hrvatskog ministra vanjskih poslova Tonina Piculu.</p>
<p>- Ovaj politički dijalog bio je održan do sada u najpozitivnijem ozračju - odgovorio je Picula. - Tome je svakako pridonijela i netom podnesena kandidatura za članstvo u EU, ali smo razgovarali i o pitanjima koja su prestala biti problem u odnosima Hrvatske i EU-a, poput Ustavnog zakona o pravima manjina ili Zakona o HRT-u, pa i određeni napredak u povratku izbjeglica. Važno je da se promijenio kontekst razgovora, jer hrvatska kandidatura, htjeli to neki priznati ili ne, mijenja agregatno stanje u kojem se Hrvatska doživljava u EU. Razgovarali smo o odnosima Hrvatske i EU-a, o stanju u regiji, ali i prvi put o stanju u Iraku. To je dokaz ne samo važnosti iračke krize nego i potrebe da EU jedno takvo pitanje otvori sa zemljom koja je aplicirala za punopravno članstvo.</p>
<p>Utoliko su Georgius Pappandreu, Chris Patten i Roberto Antonione, u ime Italije, koja nakon Grčke preuzima predsjedanje EU-om, ohrabrili Hrvatsku da čim prije riješi probleme koji su je udaljavali od EU-a. Kandidatura se može uistinu podnijeti, ali je važno da ona ima perspektivu. U ovom političkom dijalogu radilo se uistinu o supstanci. Grčki ministar vanjskih poslova je jasno rekao da se Hrvatska doživljava kao ključna točka suradnje i stabilnosti.</p>
<p>• Tu ocjenu treba i opravdati, zar ne?</p>
<p>- Naravno da je treba opravdati. Hrvatska mora pružiti dodatne dokaze da potpuno surađuje s Haaškim sudom, i to je posebno važno upravo sada, jer želimo da nas percipiraju kao zemlju čija kandidatura za EU ima relevantnost. To svakako znači održavanje jedne dobre radne temperature i senzibiliziranje pozitivne hrvatske javnosti o važnosti te suradnje. Osim toga, svakako je potrebno dovršiti priču o povratku izbjeglica i njihove imovine. To pitanje važno je zato da se Hrvatka percipira kao normalna europska i demokratska zemlja koja ni na koji način ne uvodi podjele među svojim građanima.</p>
<p>• Prva faza lobiranja je završila. Što će sljedećih mjeseci raditi diplomacija?</p>
<p>- Dijalog s EU-om se intenzivno nastavlja. Uskoro, u posjet Zagrebu dolazi Chris Patten, pripremamo se za Europsku konferenciju u travnju u Ateni, a u svibnju imamo niz aktivnost u vezi s proslavom Dana Europe. Summit u Solunu bit će doista prilika da EU još jednom rekapitulira svoju politiku, koja ima svoju početnu točku u rezultatima Zagrebačkog summita iz 2000. godine. Grčko predsjedništvo vrlo ambiciozno priprema Solunski summit, a kao prioritet je stavilo bolje integriranje zemalja jugoistočne Europe, Balkana. Tu grčku ambiciju, međutim, svaka zemlja mora ponaosob obraniti i učiniti je vjerodostojnom vlastitom politikom.</p>
<p>Ono što mogu najaviti čitateljima Vjesnika jest da nećemo sjediti skrštenih ruku. Za nas, lobiranje ide dalje. Osim sastanka premijera Ivice Račana s britanskim premijerom Tonyjem Blairom, mi ćemo se okrenuti i regiji. Ovog tjedna idemo u službeni posjet Sarajevu. Tom ćemo prigodom BiH ponuditi pomoć i podršku na putu, koji nam je zajednički - prema Bruxellesu. Važno je ovog trenutka poslati poruku našim susjedima da se Hrvatska svojom aplikacijom za EU ne izdvaja od svojeg susjedstva, već uistinu želi da to bude shvaćeno kao izraz podrške i njihovim euroatlantskim ambicijama.</p>
<p>Treba reći da će moj gost ovog mjeseca biti i ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Goran Svilanović. U Dubrovniku ćemo također s ministrima vanjskih poslova Makedonije i Albanije razgovarati o zajedničkom nastupu prema članstvu u NATO- u, jer vjerujem da ćemo do tada imati završen rad na Jadranskoj povelji, koju bi trebali supotpisati sa SAD-om. Hrvatska je ovog trenutka izdvojena u regiji ne samo činom apliciranja za članstvo u EU nego i uspješnošću i brzinom reformi, ali tu se ne smijemo zaustaviti i uljuljkati, jer se radi o procesima koji mogu i izgubiti na dinamici. Moramo paziti da se to ne dogodi.</p>
<p>• Što je s konkretnim problemima u odnosima s Haagom? Hrvatska još nije predala potrebnu dokumentaciju?</p>
<p>- Odnosi s Haagom uvijek imaju svoje oscilacije. No, neka netko opovrgne činjenicu da hrvatska Vlada nije više od 90 posto dokumenata, koje je Haag tražio, predala. Neka netko opovrgne da nismo desetak tisuća stranica arhivskog materijala također ustupili haaškim istražiteljima. Neka netko opovrgne da ova Vlada nije osigurala razgovore haaških istražitelja sa svjedocima i osumnjičenicima. Sve to apsolutno jesmo. Ono što doista i dalje ostaje kao otvoren problem, na čemu se percipira sva suradnja, slučaj je generala Ante Gotovine. Privođenje generala Gotovine ostaje naša obveza, ako je on u zemlji. Ako nije u zemlji, tada, naravno, očekujemo da svoj doprinos rješavanju tog pitanja daju i drugi. Što se tiče generala Janka Bobetka, čekamo da Sud donese svoje konačno očitovanje o tome smatra li taj slučaj zaključenim ili će njegovo procjenjivanje ostaviti za neka druga vremena.</p>
<p>Razumijem osjetljivost jednog dijela međunarodne zajednice, koja možda u ovom trenutku kad se Europa širi na 10 novih članica može pokazivati određenu nervozu što, evo ga, odjednom na poprište dolazi još jedan kandidat. Možda će Hrvatskoj biti teže, nego svim zemljama prije. Činjenica je da prilazimo EU, koji ima jedinstvenu valutu i vrlo brzo 25 članica. Tu se pojavljuje jedna Hrvatska sa svojom nedovršenom tranzicijskom pričom, opterećenom određenim problemima iznutra i hoće preskočiti jedan cijeli niz zadanih elemenata i postati članica EU-a. To možda izaziva određenu nelagodu i skepsu, koju je moguće razumjeti. Mi se tom skepsom nećemo dati obeshrabriti. Nećemo gurati probleme pod tepih, a skepsu ćemo odagnati rješevanjem tih problema.</p>
<p>• Bez obzira na to što ste rekli, i dalje postoji velika sumnja u predanost Vlade da uhiti Gotovinu?</p>
<p>- Tu sumnju je lako izreći, a teško ju je dokumentirati. Ona će postojati dok slučaj Gotovina postoji. Interes je hrvatske Vlade da on bude riješen čim prije. Netko bi morao dokazati da ova Vlada svjesno opstruira rješavanje slučaja generala Gotovine, jer to apsolutno nije točno. Svaki dokaz koji bi potkrijepio tu sumnju mi bismo uzeli s najvećom ozbiljnošću. Haaško pitanje će vjerojatno ostati zadnji kritičan element na sve kraćem popisu problema na hrvatskom putu prema EU. Siguran sam da ćemo u idućih nekoliko mjeseci nizom primjera dokazati da tu suradnju ova Vlada smatra i te kako relevantnom.</p>
<p>»Ne vjerujem da je moguće ne surađivati s Haagom«</p>
<p>• Cijelo vrijeme govorite o napretku i reformama. No, činjenica je da međunarodne institucije i dalje kritiziraju Hrvatsku u vezi s Haaškim sudom i povratkom izbjeglica i njihove imovine. Gotovina još nije uhićen, a povrat imovine i dalje ne ide kako bi trebalo. Hrvatska šepa u provedbi?</p>
<p>- Nisam siguran da su baš sve te ocjene korektne. One u jednom dijelu sasvim sigurno stoje i ne bježim od točnosti pojedinih kritika. To bi bilo doista neozbiljno. Stvarati, međutim, jednu opću sliku o hrvatskoj volji na temelju određenog broja primjera, naprosto je neozbiljno. Da hrvatska Vlada uistinu odbija ispuniti dio svojih ne samo međunardno preuzetih obveza nego i realizacije svog programa, Atena ne bi bila moguća. Problema, naravno, ima i od njih nitko ne bježi. Ako se u nekom razdoblju od šest mjeseci ne bi ništa dogodilo ili bi se čak nazadovalo u nekom od tih područja, bilo da je riječ o povratku izbjeglica ili o suradnji s Haagom, tada bi te ocjene imale dodatno utemeljenje.</p>
<p>Jednostavo ne vjerujem da je moguće ne surađivati s Haagom šest mjeseci ili ne učiniti ništa na programu povrata izbjelica i njihove imovine. Možda donošenje nekih dokumenata traje duže, nego što bismo to željeli, ali ne radi se o jednostavnim problemima. Koji put je bolje pričekati izradu jednog dokumenta duže, nego loše improvozirati. Siguran sam da taj ozbiljan posao, koji se radi u Ministarstvu obnove i graditeljstva i u samoj Vladi, nije zabašurivanje i izbjegavanje obveza, već realizacija u tempu jedinom koji Hrvatska može slijediti.</p>
<p>»Nama trebaju i SAD i EU«</p>
<p>• U javnosti se mnogo govori o tome da je Hrvatska u iračkoj krizi izabrala američku stranu. Jesu li Vam u Bruxellesu zamjerili zbog vilniuskog potpisa?</p>
<p>- O tome smo razgovarali, međutim, činjenica da je Hrvatska zajedno s drugih devet europskih zemalja usuglasila jednu političku izjavu ni na koji način nije inhibirala naš put prema EU i izazvala neke dodatne komentare, koji bi opteretili odnose Zagreba i Bruxellesa. Hrvatska je dugo zaostajala u procesima integracija u EU i NATO. Kad je došla u priliku da političkom voljom građana dobije vladu, koja doista iskreno želi integraciju Hrvatske u obje institucije, nije bilo dovoljno hodati. Čak nije bilo dovoljno ni trčati. Morali smo početi letjeti. No, za let su vam potrebna dva krila, jedno nije dovoljno. Prema tome, nama trebaju i SAD i EU da bismo doletjeli do naših ciljeva.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Politički pragmatizam tjera Račana i Tomčića na daljnju suradnju </p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Koalicijski partneri SDP-a i HSS-a te oporbene stranke nisu ni sumnjali u njihov dogovor o nekim važnim temama, poput dalje privatizacije, a ne iznenađuje ih ni to što se, po svemu sudeći, izbori ne mogu očekivati prije jeseni. Ali, komentirajući sastanak Ivice Račana i Zlatka Tomčića sa suradnicima, koji je u petak potrajao više od šest sati, čelnici Libre, HNS-a i LS-a poručuju dvama najjačim koalicijskim partnerima da njihovi dogovori moraju »na ocjenu« cijeloj koaliciji.</p>
<p>Čelnik Libre Jozo Radoš nema ništa protiv, ali ipak naglašava da dogovor SDP-a i HSS-a ne znači i dogovor cijele koalicije. »Kao ni šira javnost, ne znam jesu li njihovi razgovori urodili nečim pozitivnim ili su možda korak natrag u međusobnim odnosima«, kaže Radoš te napominje da se stajalište o daljnjoj privatizaciji ne može formulirati bez svih partnera. Ako Račan i Tomčić dođu s kvalitetnim rješenjima, dobit će i našu potporu, kaže. Ipak, sumnjičav je glede kvalitetnog dogovora ne samo o privatizaciji nego i o nizu drugih pitanja, i to zbog međusobna nepovjerenja u koaliciji, ponajprije između SDP-a i HSS-a. »Zato je teško očekivati da ćemo izgurati zajedno do kraja mandata. Optimalno je rješenje da izbori budu najesen, a dotad se samo trebamo dogovoriti što se još minimalno može ostvariti«, kaže Radoš te ocjenjuje da bi izbori ranije bili štetni, jer bi zaustavili već započete reforme.</p>
<p>Potpredsjednik LS-a Zlatko Kramarić smatra da su se Račan i Tomčić sigurno dogovorili samo o tome da izbora neće biti prije jeseni. »Izbori prije nikome od njih ne odgovaraju, jer žele što više politički utržiti od dolaska Pape u Hrvatsku početkom lipnja«, ocjenjuje Kramarić. Jako je nezadovoljan time što su se SDP i HSS »izdvojili« iz koalicije, ali kaže da je to više krivnja ostalih partnera. »Kad bi bilo malo više kohezije između Libre, HNS-a i LS-a, SDP i HSS ne bi nasamo pregovarali, a nas ostale dovodili pred svršen čin. Libra te HNS i LS imaju više zastupnika od HSS-a, ali to uopće ne koristimo. Libra se ponaša kao najbolji odvjetnik SDP-a i nije mi jasno zašto ta stranka, podržavajući loše Vladine zakonske prijedloge, olako troši svoj identitet i realnu snagu u Saboru«, govori Kramarić. </p>
<p>Razjedinjenost tih triju stranaka omogućava SDP-u i HSS-u da se dogovaraju bez nas, a njihovi dogovori sigurno nisu u korist hrvatskih građana. »Mi im dopuštamo da bez nas, zapravo, vode državu, a bojim se da to njihovo vođenje državnih poslova nije baš sjajno«, zaključuje čelnik LS-a. </p>
<p>Glasnogovornik HNS-a Boris Blažeković tvrdi da u toj stranci nikad i nisu ozbiljno uzimali »prijetnju« prijevremenim izborima, bez obzira na sukobe u koaliciji, posebno SDP-a i HSS-a. Neka HSS i SDP razgovaraju nasamo, ali im se ne smije dopustiti da nameću svoja rješenja cijeloj koaliciji, bez obzira što su najjači partneri i što imaju najveću odgovornost za funkcioniranje vlasti, naglašava.</p>
<p>»Ako hoće nametati svoja rješenja svima u koaliciji, sami će i snositi odgovornost. HNS neće sudjelovati u podjeli odgovornosti«, naglašava Blažeković. Sumnja u konkretan dogovor SDP-a i HSS-a o privatizaciji, jer imaju sasvim različita stajališta o tome. »Ali, politički pragmatizam će se tu pokazati jačim, pa vjerujem da će se suglasiti o nekim općim stvarima u vezi s privatizacijom. Ova koalicija nema više mnogo vremena, a HNS-u je najvažnije da se privatizacija ne zaustavi. Država se, kao loš upravljač, mora maknuti iz što većeg dijela portfelja kako bi krenuo privatni kapital i investicije«, smatra Blažeković.</p>
<p>Za zamjenicu predsjednika HDZ-a Jadranku Kosor, »ništa novoga« nema u Račanovim i Tomčićevim razgovorima. Sve je, kaže, bilo predvidljivo, pa i mogući dogovor da se na izbore ne ide prije jeseni. »Odnosi SDP-a i HSS-a nikad nisu bili gori. Naprosto se može opipati međusobno nepovjerenje. Nakon nedavno razmijenjenih teških optužbi najviših dužnosnika SDP-a i HSS-a, uključujući javnu svađu Tomčića i Linića, teško je povjerovati da je nakon petka zavladala idila. </p>
<p>Svima je jasno da nepovjerenje nije isparilo, ali njihova želja za vlašću još drži koaliciju na okupu«, ocjenjuje. Zbog dolaska Svetog Oca i moguće dobre turističke sezone, vladajuća bi se ekipa mogla do jeseni održati na okupu, smatra Kosor i dodaje da će nakon toga morati priznati da je to kraj. »Nas u HDZ-u njihovi razgovori i dogovori i ne zanimaju previše. Vjerujem da slično rezoniraju i tzv. obični ljudi - niti se uzbuđuju zbog njihovih svađa niti puštaju uzdah olakšanja kad im kažu da su se, navodno, ipak dogovorili«, zaključuje Kosor.</p>
<p>Potpredsjednik HSLS-a Joško Kontić je kaže da ga ne iznenađuje dogovor tih stranaka o nastavku suradnje niti ga zanima previše. »HSLS neće dopustiti da se na 'slučaj Sunčani Hvar' spusti gusta magla. Inzistirat ćemo u saborskoj raspravi da se sve do kraja raščisti i da javnost sa svime bude upoznata. Odnosi SDP-a i HSS-a za nas su nevažni, ali nam 'afera Sunčani Hvar' nije nevažna«, naglašava Kontić.</p>
<p>I čelnik HSP-a Anto Đapić kaže da nikad nije ni vjerovao da će SDP i HSS razvrgnuti koalicijski brak. »Medijski je to prezentirano kao mogućnost raspada koalicije, što je samo dio njihove predizborne kampanje. Nikad nisam vjerovao da će Tomčić izaći iz koalicije i izazvati prijevremene izbore makar se sa SDP-om ne slagao u mnogo toga. U obje je stranke jača želja da što dulje zadrže vlast«, tvrdi Đapić.</p>
<p>Ipak, dodaje, »sve je to mučenje«. »Ova je vlada istrošena. Sad bi, praktički na kraju mandata, htjeli progurati neke ozbiljnije projekte, poput izmjena ZOR-a. U tri godine to nisu uspjeli, a sad to hoće, kad nemaju ni objektivnu legitimaciju za krupne iskorake. Davanje prevelike važnosti njihovim sastancima samo je dimna zavjesa - umjesto da se govori o njihovim pogreškama, javnosti se kao top-tema serviraju njihovi novi dogovori. A svima je jasno da će oni uvijek postići neki kompromis«, tvrdi Đapić. Misli da na taj način ova koalicija može možda i do kraja mandata, a sigurno do listopada ili studenoga. »Možda odjednom iziđu i sa zajedničkim prijedlogom izbornog zakona, a ne bih se iznenadio ni njihovu dogovoru o zajedničkom izlasku na izbore, nešto sličnom onom između SDP-a i HSLS-a prije izbora 2000. godine«, zaključuje Đapić. </p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Mirovina saborskog zastupnika 7900 kuna, a akademika 3700 kuna </p>
<p>Povlaštenu mirovinu prima 269 saborskih zastupnika, ministara, sudaca Ustavnog i Vrhovnog suda / Njih 242 prima starosnu mirovinu, u prosjeku 7900 kuna, šest ih prima invalidsku mirovinu prosječno 6600 kuna, a povlaštene obiteljske mirovine prima 21 član obitelji, i to prosječno 5800 kuna / Najviša zastupnička mirovina je 12.850 kuna, ali taj iznos s nekim dodacima može narasti i na petnaestak tisuća kuna</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Po najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), s kraja prošle godine, mirovina 269 bivših državnih dužnosnika, među kojima su nekadašnji saborski zastupnici, ministri, suci Ustavnog i Vrhovnog suda, iznosi blizu 7900 kuna. Među njih će, kad ode u mirovinu, biti uvrštena i Šima Krasić jer i glavni državni revizor, po Zakonu o obvezama i pravima državnih dužnosnika, ima pravo na povlaštenu mirovinu.</p>
<p>U HZMO-u tvrde da nemaju izdvojene podatke o broju saborskih zastupnika koji primaju povlaštene mirovine. Naime, kažu da ne vode tu posebnu evidenciju jer da ima niz saborskih zastupnika koji su, primjerice, bili ministri ili neki drugi dužnosnici, pa podaci ne bi bili vjerodostojni. Među državnim dužnosnicima s privilegiranom mirovinom, zbog njihove brojnosti, sigurno je najviše saborskih zastupnika.</p>
<p>Od 269 spomenutih državnih dužnosnika, njih 242 prima starosnu mirovinu, u prosjeku od 7900 kuna, šest ih prima invalidsku mirovinu od prosječno 6600 kuna, dok povlaštene obiteljske mirovine prima 21 član obitelji, i to prosječno 5800 kuna. Najviša zastupnička mirovina je 12.850 kuna, ali taj iznos s nekim dodacima može narasti i na petnaestak tisuća kuna. </p>
<p>Valja reći da su prosječne zastupničke mirovine, do smanjenja prošle godine, bile i znatno više, i iznosile su i više od 10.000 kuna. Zakonodavac je tada nešto »pritegnuo slavinu«, te su zastupničke mirovine smanjene, i to osam posto na razliku između 2500 i 3000 kuna, 12 posto na razliku mirovine između 3000 i 4000 kuna, 16 posto na razliku između 4000 i 5000 kuna, te 20 posto na razliku mirovine od 5000 kuna naviše. </p>
<p>Osim samih visina dužnosničkih mirovina, »oči bodu« blagi i povoljni uvjeti za njihovo stjecanje, u odnosu na »obične smrtnike«. Tako, primjerice, saborski zastupnik može otići u mirovinu sa samo 15 godina radnog staža, ako je bio zastupnik uzastopce tri mandata, i ako je svaki mandat obnašao najmanje dvije godine. Ostali saborski zastupnici stječu pravo na povlaštenu saborsku mirovinu, ako imaju 20 godina mirovinskog staža i 55 godina života za muškarce, odnosno 50 godina za žene, uz uvjet da su u saborskim klupama sjedili dvije godine u jednom zastupničkom mandatu. Olakšano je i stjecanje mirovina za zastupnike kod kojih bi, zbog ozljede u vezi s obavljanjem zastupničke dužnosti, došlo do opće radne nesposobnosti. Ti zastupnici imaju pravo na invalidsku zastupničku mirovinu, neovisno o mirovinskom stažu, godinama života i duljini obnašanja zastupničke dužnosti. </p>
<p>Vrlo je povoljan i način izračunavanja saborske mirovine, jer im se mirovinska osnovica određuje od posljednje neto plaće saborskih zastupnika. Mirovina zastupnika s 20 godina radnog staža, i 50, odnosno 55 godina života, ne može biti manja od 65 posto njegove saborske plaće, do najviše 85 posto saborske plaće.</p>
<p>Saborski zastupnici koji su primjerice, bili i članovi HAZU-a, ili politički zatvorenici, ili borci NOR-a, mogli bi izabrati jednu od mirovina po tim osnovama. No, po zakonu, ako osiguranik stekne pravo na više mirovina, mora se odlučiti za jednu od njih. Nije teško zaključiti da će se u takvom slučaju zastupnici svakako odlučiti za saborsku mirovinu, jer su mirovine po drugim temeljima, znatno niže od saborske. Primjerice, prosječna mirovina redovnog člana HAZU-a iznosi oko 3700 kuna. Prosječna je mirovina u Hrvatskoj, pak, 1671 kunu. </p>
<p>Privilegirana mirovina od 1500 kuna?</p>
<p>Među »izabranike« s privilegiranim mirovinama, često se pribraja i oko 180.000 umirovljenika koji mirovine stječu po takozvanim posebnim propisima. No, sudeći po iznosima koje primaju neke od tih skupina, teško bi ih se moglo nazvati privilegiranima. </p>
<p>Po podacima HZMO-a, po posebnim propisima mirovinu od prosječno oko 3600 kuna dobiva 6676 umirovljenika iz djelatnog sastava HV-a, a prosječna mirovina 29.425 hrvatskih branitelja po tim propisima je oko 5000 kuna. Nadalje, prosječna mirovina 74.668 boraca NOR-a je oko 1700 kuna, 28.705 umirovljenih domobrana dobiva oko 1500 kuna, a 14.947 pripadnika bivše JNA oko 2000 kuna. Zatim, prosječna mirovina po posebnom propisu 5772 politička zatvorenika je oko 2800 kuna, 13.980 ovlaštenih osoba iz MUP-a i Ministarstva pravosuđa prosječno prima 2500 kuna mirovine, a redovni članovi HAZU-a oko 3600 kuna. Prosječna mirovina, pak, 408 saborskih zastupnika koji su to bili u bivšoj državi, članova bivšeg saveznog i saveznog izvršnog vijeća i nekih tadašnjih javnih službenika, iznosi oko 1700 kuna.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>EU pomirio HSS i SDP</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Sve je izvjesnije da nećemo ići na izbore prije jeseni. Sve se više čini i da dva najjača partnera koalicije na vlasti s partnerstvom računaju i nakon izbora. Izvjesno je i da se datum izbora neće određivati samo u skladu sa situacijom na domaćem terenu nego će se, ako treba i do početka sljedeće godine, čekati i na odluku EU-a o hrvatskoj aplikaciji za članstvo.</p>
<p>Nakon gotovo šestosatnog sastanka, SDP i HSS su u petak javnosti odaslali signale pomirenja iako su i sami priznali da se još nisu dogovorili niti jedno konkretno rješenje za dosad sporna pitanja. Ali očito je da su se dogovorili da im je najpametnije da se ipak dogovore. Ipak su Papin posjet i otvaranje prvih dionica autoceste prema Dalmaciji bodovi koji će i te kako dobro doći na izborima. Pogotovo ako Europska unija zaključi da je aktualna koalicija kombinacija koju u Hrvatskoj treba i dalje podupirati pa joj da i blagoslov službene kandidature s izgledom da Hrvatska u članstvo uđe 2007. S takvom će se prtljagom na izbore izići lakše nego bez nje. </p>
<p>Diplomatskim kanalima su posljednjih dana poslani mnogi znakovi europskih zemalja koji govore da je aktualna koalicija još favorit Europe. No da bi se dobila podrška Bruxellesa koja donosi i vrlo opipljive plodove, današnji partneri moraju vrlo brzo i energično rastjerati neke magle koje su se nakupile proteklih mjeseci. Poglavito oko privatizacije, a izvrdavanje neće biti dopušteno ni u odnosima s Haaškim sudom. </p>
<p>EU od Hrvatske, doduše, ne traži da što prije privatizira što više poduzeća, a pogotovo ne traži da se što više poduzeća proda strancima. Ali sasvim sigurno traži da se u privatizaciju ulazi s vrlo jasnim pravilima igre koja se poštuju bez iznimke, pogotovo ako se raspisuju međunarodni natječaji, bez kojih nema ozbiljne privatizacije. Prema izvorima bliskim vrhu vlasti, Europa se proteklih dana nije ustručavala upozoriti koalicijske partnere na posljedice kršenja tog pravila. A nagla pomirljivost HSS-a i SDP-a svjedoče da su upozorenja ozbiljno shvaćena i da nitko ne želi preuzeti odgovornost za zlovolju Bruxellesa koja bi Hrvatsku mogla skupo stajati.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Kako stezanjem remena produljiti život?</p>
<p>BISERKA LOVRIĆ</p>
<p>Prijedlog novog zakona o zdravstvenoj zaštiti trebao bi se uskoro naći na saborskim klupama. U njemu su, kako je najavljeno, mnoge novosti predviđene reformom zdravstva kojoj je cilj, kako je to lijepo i plemenito izrečeno, očuvanje i unapređenje zdravlja, te produljenje i poboljšanje kvalitete života pojedinca. Promjene, u dobroj vjeri, postat će pravila ponašanja. Ono čemu se narod možda čudi je uvjeravanje da se novim zakonom, odnosno reformom, popravlja zdravlje, a istodobno i štedi. Je li moguće »stezanjem remena« produljiti život?</p>
<p>I dok bi se s medicinske točke gledišta o tome dalo razgovarati, u glavama običnih ljudi koji dugo pamte to znači samo jedno: manje prava i više posezanja u vlastiti džep. </p>
<p>Većina je takvim doživjela i lanjsko uvođenje dodatnoga zdravstvenog osiguranja, osobito oni koji su očekivali da će im kao vlasnicima polica liječnici davati »rukoljube« i pitati »kako obitelj«, a ispalo je da polica oslobađa samo od participacije u osnovnom paketu zdravstvenih usluga. Riječ je o tome da bolno, ali postupno, dolazi do svijesti da su prošla vremena besplatnog zdravlja za sve i da treba početi razmišljati o tome koliko pregleda, dijagnoza, operacija, injekcija i lijekova možemo dobiti za svoj novac.</p>
<p>Predlaže se racionalizacija broja kreveta u bolnicama, uvođenje dnevnih bolnica kategorizacija bolnica, ujedinjavanje raznih državnih zdravstvenih zavoda i istraživačkih ustanova, te domova zdravlja, grupna praksa i da liječnici budu na raspolaganju svojim pacijentima u primarnoj zaštiti 24 sata... Predlagači tvrde da bi se smanjenjem broja uprava domova zdravlja, na plaćama uštedjelo oko 2,8 milijuna kuna na godinu, smanjenjem broja članova upravnih vijeća nešto manje od 400.000 kuna... Međutim, zna li se da hrvatski zdravstveni sustav troši od 13 do 14 milijardi kuna na godinu, to je kapljica u moru. Tek kad bi se prištedjela koja milijarda možda bi se moglo govoriti o štednji.</p>
<p>Kad se sve zbroji (i nepovjerenje nastalo zbog navodnih liječničkih pogrešaka i korupcije u zdravstvu) jasno je da nam novi zakon treba. Štoviše, i približavanje EU podrazumijeva prihvaćanje tržišne koncepcije zdravlja i više pojedinačne odgovornosti za svoje ponašanje.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Sve za Hrvatsku, svi protiv države</p>
<p>Zašto su sindikalci spremni po svaku cijenu stati u obranu polulegalnog direktora Željezare i krenuti u akciju protiv Vlade i države, kada baš ta ista država (koja, na posljetku, niti prodaje niti priječi prodaju Željezare) ovih dana čini gotovo sve kako bi i njih i sebe zaštitila od ponavljanja stare priče koja je Željezaru već jednom dovela do propasti?</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Nekome u ovoj državi nije stalo da Rusi kupe Željezaru, a ima i snaga koje uopće ne žele da Željezara radi«, rekao je u petak navečer Nasibulla Mukhatdinov, kojeg je još nepotvrđeni vlasnik postavio za direktora sisačke Željezare.</p>
<p>Zašto je to rekao? </p>
<p>Zato jer mu je u petak poslije podne Blanka Andučić, koordinatorica stečajnog postupka (a stečajni upravitelj još je jedini zakoniti šef Željezare) pokvarila planiranu predstavu uručivši mu zabranu pokretanja proizvodnje u čeličani prije konačnog potpisa na ugovoru. </p>
<p>Hrvatska strana, kaže Mukhatdinov, stalno pronalazi neke »sitnice i formalnosti u ugovoru, a to može potrajati u beskonačnost«.</p>
<p>Mukhatdinovljeve sitnice i formalnosti u ovom slučaju vrijede šest milijuna dolara, kolika je vrijednost bankarskog jamstva koje Vlada traži od novog vlasnika Željezare, a čime bi bila zajamčena šestomjesečna isplata plaća u slučaju da iz bilo kojih razloga ne započne proizvodnja. Rusi su, doduše, u četvrtak dostavili, vrlo fleksibilno shvaćenu, verziju bankovnog jamstva no sa sadržajem dokumenta nisu se složili ni ministar gospodarstva ni stečajni upravitelji Željezare. </p>
<p>Netko ima nešto protiv Rusa? To su gluposti - tvrde u Ministarstvu gospodarstva. Zašto bi, međutim, Željezaru država oslobodila poreza, a grad Sisak plaćanja komunalija dok novi vlasnik istodobno u Hrvatsku šalje direktora bez radne dozvole?</p>
<p>Mi samo tražimo da se poštuje hrvatski pravni sustav, kažu u Ministarstvu gospodarstva. </p>
<p>»Ne prihvati li Vlada u četvrtak naše uvjete, odustajemo od Željezare«, poručuje (prijeti?) Edin Todorović, predstavnik ruskog vlasnika (?) Željezare.</p>
<p>Istodobno u Sisku 1700 radnika Željezare prilično bespomoćno, sluša kako drugi odlučuju o njihovoj sudbini. Njihovi sindikalni lideri, doduše, prijete »akcijom«, što podrazumijeva sisačku ekskurziju u Zagreb i opsadu Markova trga, no je li to doista pravo mjesto za okupljanje? </p>
<p>Pitanje sindikalcima: za čije se interese i za kakvu državu u ovom slučaju zauzimaju? Oni su, naime, dosad bili najveći pobornici prodaje Željezare Mečelju (kao, uostalom, i pobjeglom, pravno nepostojećem, Truboimpexu). Oni, zajedno s Nasibullom Mukhatdinovom, najglasnije zamjeraju vladi ustrajnost na »sitnicama i formalnostima«. Što u svojem pohodu na Vladu namjeravaju zahtijevati?</p>
<p>Doista bih htio čuti odgovor, ali samo takav koji bi bio bez demagoških fraza o sudbini 1700 sisačkih obitelji.</p>
<p>Posebno me, naime, zanima zašto su sindikalci spremni po svaku cijenu stati u obranu polulegalnog direktora Mukhatdinova i krenuti u akciju protiv Vlade i države, kada baš ta ista država (koja, na posljetku, niti prodaje niti priječi prodaju Željezare) ovih dana čini gotovo sve kako bi i njih i sebe zaštitila od ponavljanja stare priče koja je Željezaru već jednom dovela do propasti? </p>
<p>Pitanje Vladi: ako njeni službenici znaju da Nasibulla Mukhatdinov vodi Željezaru bez radne dozvole (a to smo od njih čuli) zašto oklijevaju s pravnom procedurom na koju se pozivaju?</p>
<p>Dva odgovora sami se nameću, ni jedan mi se ne sviđa. Prvi i vjerojatniji - oklijevaju zato jer se boje socijalnih nemira u slučaju da Rusi zbog tih »sitnica i formalnosti« odustanu od Željezare. Drugi - oklijevaju zato što misle da će Rusi na kraju ipak pokrenuti posao u Željezari (i samim time ukinuti danas vrebajuću opasnost da se Markovu trgu dogodi Sisak) pa možda i ne treba toliko jahati na proceduri. Iskreno se nadam da postoji i treći, prihvatljiviji.</p>
<p>U svjetlu tih, ali i nekih drugih događaja (tu je i prijetnja općim štrajkom zbog Zakona o radu, liječnički i željezničarski štrajkovi, pa i neke još neriješene privatizacijske afere) dobio sam ovih dana zanimljivu sugestiju - budući da velikom dijelu javnosti još očito nije jasno o kome se to govori kada se kaže da bi »država« trebala nešto učiniti ili platiti, bilo bi dobro kada bi mediji ponekad neke stvari izravno objasnili: Tko će to, recimo, zaista platiti novo državno jamstvo šibenskom TLM-u ne bude li mogao plaćati još jedan kredit za sanaciju već dospjelih dugova? </p>
<p> Ili - kad već nismo prodali Sunčani Hvar Slovencima (a veliki dio javnosti bio je protiv takve »rasprodaje Hrvatske«) - tko će u ime države kao vlasnika prihvatiti troškove obnove hotela. Tko je dužan platiti plaće štrajkašima iz državnih ustanova? Tko mora platiti popravak pljesnivih braniteljskih stanova? S čijeg će se računa skinuti novac za plaće 1700 Željezarinih radnika odustanu li Rusi od biznisa, a s čijeg propadne li Željezara zajedno s Rusima? </p>
<p>Pitanje koje bi trebalo objasniti: Tko je, zapravo, ta država?</p>
<p>I građani, ali i državni činovnici (a to su i članovi Vlade i premijer i Predsjednik Republike), vrlo se često, naime, ponašaju kao da ne znaju odgovor.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Odgađajući isplatu duga država ne štiti svoje interese nego ministarske mandate</p>
<p>Državna su tijela sasvim promijenila sudsku taktiku: 2002. godine prvi put u nekoliko desetljeća država je tužiteljica u 16.345 sporova, 5000 više od sporova u kojima je tužena stranka</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Spajanjem državnog odvjetništva i negdašnjeg pravobraniteljstva u jedinstvenu tužiteljsku službu, došlo je i do krupnih promjena u položaju Hrvatske kao stranke pred nacionalnim sudovima. Lanjska je statistika prvi put u nekoliko desetljeća zabilježila više sporova u kojima država tuži od onih u kojima su njena tijela tužena stranka: 18.345 prema 11.104.</p>
<p>Dosad, dok su pravobranitelji bili jedna, a tužitelji druga služba zaštite, redovito se čekalo da se neki problem rješava tek nakon što građani potegnu tužbu. Nemoguće je izračunati koliko se novca odlilo iz državne blagajne zbog te pasivnosti, a još manje u koliko je slučajeva i po koju cijenu država glumila« pred građanima nemarnog dužnika. Sa svim posljedicama (materijalnim po građane, političkim po državu) takve sudske taktike.</p>
<p>U 56.707 parnica u kojima je Hrvatska stranka pred nacionalnim sudovima najviše je upravnih, 14.548, i parničnih predmeta - 11.574. Osim 7444 spora u kojima se traži mišljenje Državnoga odvjetništva, najviše je ovršnih predmeta - 5439.</p>
<p>Zanimljivi su i podaci da je najčešći parničar Ministarstvo financija. Ono se pojavljuje kao stranka u 7300 sporova, a od toga je baš ministarstvo tužilo svojih 6697 dužnika. </p>
<p>Parničiti se »vole« i Ministarstvo poljoprivrede, 6700 sporova, javnih radova 5627 parnica i policije - 4240 predmeta je u tijeku na sudovima. Resor ministra Božidara Pankretića tužilo je 3065 osoba u slučajevima u kojima postoji opravdana sumnja da su do zemljišta (stotine tisuća hektara) došle nezakonitim pravnim poslovima.</p>
<p>Iako takva statistika, skupljena i obrađena u Državnom odvjetništvu, komplimentira državi, stvari bi, prema tužiteljskoj ocjeni stajale i bolje. I to onda kad bi se u pojedinim slučajevima vodilo više računa o učincima poteza koji se povlače u vođenju pojedinih resora u odnosu prema njihovom mogućem pravosudnom učinku. Zamijećeno je, naime, da se resorna politika nekad manifestira i u tisućama predmeta u koje su zaposleni u tim sektorima jednostavno gurnuti prema načelu »ako vam se ne sviđa poduzeta mjera, tužite državu«.</p>
<p>S druge strane, u vođenju svog dijela reforme pravosuđa, Državno je odvjetništvo naletjelo i na naviku da se parnice, u kojima je država dužnikom, nepotrebno rastežu. Odgađajući isplatu duga (posebno u slučajevima kad je jasno da se parnica ne može dobiti, da je obveza državnoga tijela da isplati novac građaninu-tužitelju) država zapravo ne štiti svoje interese nego pojedine ministarske mandate. Uočeno je, da svaki ministar drži proračunsku kunu do zadnjeg časa u resornoj blagajni, bojeći se mogućeg predbacivanja da ne vodi računa o ukupnim interesima proračunske štednje.</p>
<p>Tužitelji znaju da se u takvim slučajevima zapravo čuva ministarska fotelja, a ne novčani integritet državne blagajne. Jer predmet stoji, kamate i zatezne kamate rastu, predmeti ostaju na sudovima neriješenima. Svi zapravo gube. </p>
<p>Stoga, tužiteljstvo, unatoč otporima sve češće traži način nagodbe s tužiteljima. Bez suda i parničenja, odvjetničkih i sudskih troškova, i bez moguće opaske da je riječ »o bahatoj državi koja jednostavno izbjegava plaćanje duga«.</p>
<p>Državni odvjetnici tvrde, da im uz takvo ponašanje državnih tijela koje, prema zakonu, zastupaju na sudu, blokira velik dio zaposlenih u građanskom odjelu. Nadalje, kažu, da zbog raspravnog taktiziranja nezadovoljstvo građana s tuženoga državnog tijela sasvim nezasluženo prelazi na njih, državne odvjetnike. I treće, smatraju se sposobnima da te slučajeve rješavaju optimalnim tempom, koji je korisniji za državu i njen ugled od rastezanja parnica. </p>
<p>Država ne bi smjela ući u inače standardni opis razloga zbog kojih parnice u kojima nasuprot potraživanju stoji obveza isplate duga traju beskonačno. Jer izvaditi novac iz džepa i platiti dug za pojedince se i može razumjeti, a onda na to reagirati zakonom. No za parničnu gnjavažu države nema zakona. Ona ih, država, sama protiv sebe teško može izglasati u Saboru.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Pravni položaj žene u Katoličkoj crkvi nema uporišta u Svetom pismu: stvarna žena i obredno štovanje svetica</p>
<p>Položaj žena u Katoličkoj crkvi doživljavamo u prvom redu kao omalovažavanje, kao diskriminaciju. Znam, kako glase protuargumenti: ma nije to diskriminacija, ma kakvo omalovažavanje - nego: žene ne mogu biti svećenice, jer to nije u skladu s Isusovom voljom, ali zato žene imaju drukčije, važne uloge... Neke se vjernice možda zadovoljavaju takvim obrazloženjima. No to su njihova uvjerenja, moja su drukčija / Što se tiče uloge ili položaja žene u Crkvi, iskustva žena su bitno, stubokom drukčija od onih muškaraca. To je temeljna razlika između spolova koja se raspravama ili uvjeravanjem u suprotno ne može ukloniti. Zato svaka strana, svaki spol ima pravo na svoja osebujna iskustva. Ona nisu »pogrešna«, kao što tuđa (vaša) nisu »ispravna«. Ne možete tuđa iskustva »ispraviti« zbog svojih, suprotnih</p>
<p>ANNA MARIA GRÜNFELDER</p>
<p>Za razliku od drugih koji se kriju pod raznim pseudonimima, ja sam uvijek istupala svojim punim imenom i prezimenom, i u vrijeme navodnih »olovnih vremena« (ali nikada za sebe nisam tvrdila da sam »ugledna«, »glasovita«, »poznata« i sl.). I na napis novinara Glasa Koncila »Tomislava Vukovića« (»U hrvatskom je medijskom šarenilu, nakon dugo vremena, vidljiv povratak 'prakse trojanskog konja', Vjesnik, Stajališta, 24. veljače 2003.) osvrnut ću se, ni manje ni više, svojim pravim prezimenom. </p>
<p>Istina je da je moje javljanje u Vjesniku od 19. veljače 2003. bilo puno ironije - iza ironije stoji gorčina, a ne mržnja ili blaćenje, kao što je novinar brzopleto zaključio. </p>
<p>Moja tvrdnja da kao žena nemam razloga biti osobito dobrohotna prema Katoličkoj crkvi, a to je u tom kontekstu Crkvena, odnosno muška hijerarhija, posljedica je mojih iskustava s tom hijerarhijom: Moja se iskustva ne razlikuju od onih drugih žena koje, kao i ja žive kao njezine pripadnice i vjernice, ali svjesne i - zašto ne - kritične.</p>
<p>Pravni položaj žena u Katoličkoj crkvi doživljavamo u prvom redu kao omalovažavanje, kao diskriminaciju.</p>
<p>Znam, kako glase protuargumenti: ma nije to diskriminacija, ma kakvo omalovažavanje - nego: žene ne mogu biti svećenice, jer to nije u skladu s Isusovom voljom, ali zato žene imaju drukčije, važne uloge itd. </p>
<p>Neke se vjernice možda zadovoljavaju takvim obrazloženjima, i čak će se složiti s tvrdnjom da su žene u Crkvi važne, nezaobilazne, cijenjene. No to su njihova uvjerenja, moja su drukčija, pa je i moje doživljavanje drukčije, manje pozitivno, manje potvrdno. </p>
<p>Dijelim taj odnos s (ne baš beznačajnim) brojem žena; o tome postoji obilje literature, npr. zbornika u Crkvi aktivnih žena; upućujem na već drugo izdanje knjige Ljiljane Matković-Vlasić »Žena i Crkva«).</p>
<p>Doživljavanje nekoga ili nečega, ili iskustva ovise o dotičnoj osobi - i o tome kojem spolu ta osoba pripada. Što se tiče uloge ili položaja žene u Crkvi, iskustva žena su bitno, stubokom drukčija od onih muškaraca. To je temeljna razlika između spolova koja se raspravama ili uvjeravanjem u suprotno ne može ukloniti. </p>
<p>Zato svaka strana, svaki spol ima pravo na svoja osebujna iskustva. Ona nisu »pogrešna«, kao što tuđa (Vaša) nisu »ispravna«. Ne možete tuđa iskustva »ispraviti« zbog svojih, suprotnih. </p>
<p>No iskustva se promišljaju - i tu vrlo bitnu ulogu ima nezadovoljstvo: nezadovoljstvo, a ne sklad i suglasnost, djeluju kao poluge i potiču na osmišljavanje novih spoznaja. Negativna percepcija Crkve u žene može se podići i na razinu objektivne teze: Pravni položaj žene u Katoličkoj crkvi nema uporišta u Svetom pismu, tako da mu nedostaje važan stup crkvenog naučavanja. </p>
<p>Crkveno učenje o ulozi žene u Katoličkoj crkvi zasniva se na tradiciji i brani crkvenim autoritetom (Felix Haffner, Konrad Hillberg). Treba, dakle, ustanoviti da ne samo da imam pravo na svoja iskustva, bilo negativna, bilo pozitivna. I moju negativnu sliku potvrđuju argumenti. </p>
<p>Ne niječem da je u povijesti Katolička crkva mnogo učinila za to da se položaj žene u braku i obitelji mijenja na bolje - može se reći da Katolička crkva vrjednuje i priznaje ženu zbog njezinih funkcija majke i supruge, ali ne i ženu samu po sebe. </p>
<p>Štovanje svetica nema (pozitivne) veze s odnosom muškaraca u crkvenoj hijerarhiji prema ženama, odnosno taj odnos može čak biti dijalektički: Što je stvarna žena manje cijenjena, to je važnije obredno štovanje svetica. </p>
<p>Argumentiram ovdje u skladu sa svojim feminističkim uvjerenjem, koga se ne stidim i ne smatram ga pogrešnim. Svaki stav, pa i feministički zavrjeđuje da se on mjeri po svojoj »samosvijesti«.</p>
<p>Feminističke teologinje, a ne romanopisac Coelho osmislile su govor o »Bogu Ocu i Majci«, jer su feminističke teologinje u Starom zavjetu otkrile ženske-majčinske crte i osobine. Teolozi oslobođenja su, također, osjećali potrebu nadopuniti jednostrani autoritarni diskurs o Bogu (strogom sucu i osvetniku, vojskovođi i pobjedniku) zaokružiti ženskim crtama. </p>
<p>Papa Ivan Pavao I. je prvi put preuzeo u svoje propovijedanje takav diskurs o Bogu; papa Ivan Pavao II. služio se njime u svojoj meditaciji o »Posebnom poslanstvu i dostojanstvu žene«. </p>
<p>To nije jedini doprinos feministkinja koji je ušao čak u službeni »rječnik« crkvenog naučavanja. Dakako, ima i feminizma koji iz negativnog iskustava žena sa Crkvom zaključuje da su feminizam i kršćanska vjera nespojive suprotnosti. </p>
<p>Osvrt koji želi biti nešto više od običnog napada, zahtijevao bi uvažavanje činjenice da je riječ o vrlo različitim pristupima i tezama. Priznati to i voditi računa o tome da se različiti smjerovi misli ne mogu strpati u »isti koš« bilo bi i znak intelektualnog poštenja, koje nedostaje u tom napisu. Autor ga je napisao zbog potrebe da se obračuna i napadne. </p>
<p>Autorica je doktorica znanosti, teologinja i povjesničarka, publicistica iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Hrvatska je u svojevrsnom političkom dječjem vrtiću</p>
<p>Glavni zahtjevi Europske unije upućeni Hrvatskoj su suradnja s Haaškim tribunalom, reformiranje pravosuđa, povratak izbjeglih Srba i pretvaranje HRT-a u ustanovu javnog prava. Nijedan od tih zahtjeva nije toliko predimenzioniran da bi mogao Hrvatskoj zatvoriti ulazna vrata u Uniju... Reforma hrvatskog pravosuđa bolna je stvar, jer je riječ o ljudima koji su svoj zanat ispekli u komunizmu, pa rade i reagiraju onako kako je to definirao Josip Broz Tito: »Suci se ne bi trebali držati zakona kao pijan plota«. To je više stvar mentaliteta kao i pomanjkanja financijskih sredstava nego zle volje pravosuđa. Strancima bi se to moglo objasniti</p>
<p>GOJKO BORIĆ</p>
<p>Lobiranje predsjednika Vlade Ivice Račana i predsjednika Republike Stjepana Mesića po glavnim gradovima Europske unije u svrhu podupiranja hrvatske kandidature za članstvo u Uniji ima pozitivno značenje, a imalo bi još veće da su u svoje delegacije uključili i predstavnike važnijih oporbenih stranaka. Neka se vidi da golema većina hrvatskih građana želi ući u klub Unije kojoj pripadamo uljudbeno, kulturno, povijesno i gospodarski. </p>
<p>No čini se da neke prepreke koje su pred hrvatskim članstvom gotovo namjerno podižu neki hrvatski javni djelatnici i mediji. Sjećamo se da su neki govorili kako Hrvatska nikad neće ući u EU ako na izborima pobjedi HDZ ili da će to biti najranije za trideset dana. Također se tvrdilo da ako ne izručimo generala Bobetka i ne uhitimo generala Gotovinu, datum hrvatskog učlanjenja u Uniju bit će na »sveto nigdarjevo«.</p>
<p>Glavni zahtjevi Europske unije upućeni Hrvatskoj su suradnja s Haaškim tribunalom, reformiranje pravosuđa, povratak izbjeglih Srba i pretvaranje HRT-a u ustanovu javnog prava. Nijedan od tih zahtjeva nije toliko predimenzioniran da bi mogao Hrvatskoj zatvoriti ulazna vrata u Uniju. </p>
<p>Suradnja je s Haagom manje-više uspješna, premda Carla del Ponte nedokazano tvrdi da zna gdje je vižljasti bivši pripadnik francuske Legije stranaca general Gotovina (svi njezini »svjedoci« su stranci!), a hrvatska tijela gonjenja nemaju pojma o tome, i mora im se vjerovati sve dok nervozna gospođa Del Ponte ne dokaže odakle joj podaci o boravištu generala Gotovine. </p>
<p>»Slučaj Bobetko« je prošlost, ali ga Sud u Haagu »drži na ledu«, što je apsurdno kad se zna da zdravlje ostarjelog i bolesnog generala neće s vremenom biti bolje, baš obratno.</p>
<p>Ali premarljiva Carla bi mogla izvući iz optuženičkog tobolca još neke otrovne strelice, jer nakon prebacivanja Miloševića i Šešelja u Haag, na redu su Hrvati. </p>
<p>Njezin postupak nas podsjeća na recipročnu zastupljenost republika u državnim tijelima propale Jugoslavije, a to je u krajnjoj liniji svaljivanje jednake krivnje na sve sudionike jugoslavenskog »nasljednog rata«, kako srpsko-crnogorsku invaziju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu nazivaju neobjektivni zapadni analitičari.</p>
<p>Reforma hrvatskog pravosuđa bolna je stvar, jer je riječ o ljudima koji su svoj zanat ispekli u komunizmu, pa rade i reagiraju onako kako je to definirao Josip Broz Tito: »Suci se ne bi trebali držati zakona kao pijan plota«. To je više stvar mentaliteta kao i pomanjkanja financijskih sredstava nego zle volje pravosuđa. Strancima bi se to moglo objasniti.</p>
<p>I pitanje povratka izbjeglih Srba nije teško protumačiti. Prema svemu se čini da se više od pedeset posto hrvatskih Srba ne želi vratiti u svoju domovinu, jer nisu voljni živjeti bez bivših povlastica konstitutivnog naroda, a tu konstitutivnost su stekli, kako je rekao Vladimir Bakarić zbog »svoga natprosječnog sudjelovanja u NOB-u«. Oni ne žele shvatiti da biti pripadnik neke nacionalne manjine nije ni teret, niti sramota. </p>
<p>U Hrvatskoj ima mnogo onih koji bi naše Srbe htjeli obdariti »pozitivnom diskriminacijom«, dakle, dati im veća prava nego ostalim građanima. S druge strane mnogim Hrvatima nije lako prihvatiti masovni povratak srpskih izbjeglica kad vide što njihovi predstavnici rade u Donjem Lapcu i drugim srpskim enklavama, ponašajući se kao da nije bilo Domovinskog rata, čak i gore, kao da nikad nije oboren Aleksandar Ranković i njegovi pripuzi u hrvatskom vodstvu.</p>
<p>Hrvatski bi Srbi napokon morali shvatiti da su u prvom redu hrvatski građani, a onda pripadnici svoga naroda. To isto važi i za Hrvate i ostale građane naše Republike.</p>
<p>Za mene kao novinara koji je cijeli radni vijek proveo u radio-televizijskoj postaji Deutsche Welle u Njemačkoj teško je shvatiti zašto se u Hrvatskoj političari i novinari toliko svađaju zbog reformiranja HRT-a, kad se zna da postoji BBC-jev i njemački model koji je dosad najuspješniji u pretvaranju neke državne radiotelevizijske postaje u ustanovu javnog prava. Koplja se lome u vezi sa sastavljanjem Nadzornog vijeća kao i pitanjem koliki bi utjecaj u njemu trebali imati političari.</p>
<p>Za razliku od privatnih i državnih takvih postaja, one javnog prava ne smiju se ravnati samo prema komercijalnim interesima, niti se služiti političkim naredbama vlade i oporbe. Njihov je cilj posredovati informacije, obrazovanje i zabavu. U programu mora doći do izražaja pluralizam mišljenja, dakle, ne smije služiti samo određenim političkim interesima i svjetonazorima. </p>
<p>Javnopravne radiotelevizijske postaje nadzire Vijeće u kojemu su predstavnici »društveno relevantnih skupina«, a oni su predstavnici parlamentarnih stranaka, velikih vjerskih zajednica, sindikata, poslodavaca, omladinskih udruga i karitativnih organizacija itd. </p>
<p>U Hrvatskoj se neki bune zbog utjecaja politike (valjda političara) u Nadzornom vijeću HRT-a. To je neosnovano, jer političke stranke, legitimirane na izborima, najveći su dio stanovništva, dakle, slušatelja i gledatelja, pa je opravdano da imaju odgovarajuću ulogu u Nadzornom vijeću. </p>
<p>Isto se može reći i za predstavnike vjerskih zajednica i sindikata; iza njih stoji veliki dio pučanstva. Svi ostali predstavnici u Vijeću zastupaju manje skupine i logično je da ne smiju imati većinu u njemu.</p>
<p>U Njemačkoj tzv. Rundfunkrat (Radijsko vijeće, stoga što je bilo osnovano prije televizije) raspisuje javni natječaj za ravnatelja (ovdje se naziva intendantom) i glavnog urednika neke radiotelevizijske postaje, a oni kad budu izabrani biraju svoje uže suradnike. Svi ostali se natječu za pojedine pozicije, oboružani potvrđenim znanjem i profesionalnim uspjesima. Pripadnost političkim strankama ne igra ulogu, barem ne u većini slučajeva.</p>
<p>No očito u Hrvatskoj sve mora biti kompliciranije nego u uhodanim demokratskim zemljama, a i to treba objasniti strancima, jer je naša Republika još u svojevrsnom političkom dječjem vrtiću.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Kölna.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Hrvati u BiH najteža prepreka nacionalnoj i kulturnoj identifikaciji muslimana, kojima ostaje samo islam</p>
<p>Ubrzano se razvija muslimanska plemenska historiografija, koja se poigrava s povijesnim činjenicama i dokumentima prema vlastitom odabiru, a prema unaprijed skrojenim tezama. Stvoren je konfliktan odnos prema dosadašnjoj historiografiji toga prostora, a oštrica je uperena ponajviše na hrvatske povjesničare... Na institucionalnom planu kontinuitet bosanskohercegovačke državnosti prati samo Bosna Srebrena i njeni samostani. Sutješčanke i danas nose crne marame na glavama u čast posljednje bosanske kraljice majke Katarine Kosače, žene Stjepana Tomaša / Povijesno je valjda nepobitno da je Bosna i Hercegovina bila daleko prije kršćanska i katolička negoli muslimanska, a to što su katolici oduvijek bili Hrvati nije povijesno ništa novo. Oni su tamo autohton narod. Nisu došljaci kao Srbi, niti su Bošnjaci koji su to samo po islamu. A Bosna je franjevačka, polivena mučeničkom franjevačkom krvlju. I sam Alija Izetbegović za ratnih je godina kazao tadašnjem bosanskom provincijalu fra Petru Andjeloviću da je Bosna franjevačka / Bosanskohercegovački Hrvati nisu se smjeli izjašnjavati ni kao Hrvati kao ni katolici. Sve je to bilo jako za život opasno. Oni su od turske okupacije pa do danas pod silnim političkim pritiskom koji prijeti njihovu nacionalnom i vjerskom identitetu. Hrvati su i najteža prepreka nacionalnoj i kulturnoj identifikaciji tamošnjih muslimana, pa im ostaje samo islam kao konstitutivni element nacionalnog identiteta</p>
<p>IVICA MLIVONČIĆ</p>
<p>U Bosni i Hercegovini provodi se revizija povijesti »zemljice« Bosne, kako ju je nazvao car povjesničar Konstantin Porfirogenet. Ubrzano se razvija muslimanska plemenska historiografija, koja se poigrava s povijesnim činjenicama i dokumentima prema vlastitom odabiru, a prema unaprijed skrojenim tezama. Stvoren je konfliktan odnos prema dosadašnjoj historiografiji toga prostora, a oštrica je uperena ponajviše na hrvatske povjesničare. </p>
<p>Otvoreno se atakira na istaknute suvremene hrvatske povjesničare dr. Srećka Džaju, dr. fra Ljubu Lucića i dr. Dubravka Lovrenovića, ali i na bosanske franjevce koji su jedini institucionalni kontinuitet Bosanskog Kraljevstva do naših dana uobličen u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj.</p>
<p>Najnoviji historijski galimatijas potekao je, ponovno, iz pera Mustafe Spahića na stranicama tjednika Ljiljan, a u povodu poznate izjave dr. Zdravka Tomca o neriješenosti hrvatskoga nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini. Što to tvrdi Mustafa Spahić pokazat ćemo na nekoliko primjera, koje ćemo i komentirati.</p>
<p>Spahiću silno smeta tvrdnja, a koja je povijesna istina, da je 1463. godine »Bosna ostala bez krune, bez državnih ustanova, institucija i svih državnih znamenja i simbola i srednjovjekovne vlastele, srednjovjekovne Crkve bosanskih krstjana«. Za njega je ta povijesna činjenica gotovo blasfemija. On ne priznaje da je turski osvajač 1463. nasiljem uništio, s povijesne pozornice skinuo tada jednu međunarodno priznatu državu, Bosansko Kraljevstvo, a njenoga posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića prijevarom se domogao i okrutno ga umorio oderavši mu kožu.</p>
<p>Smeta Spahiću i što bosanskohercegovački fratri smatraju da su oni »jedini kontinuum i unutrašnji identitet Bosne otprije 11. stoljeća« i »pošto su franjevci jedini identitet i kontinuitet Bosne, a pošto su oni iznutra katolici a izvana Hrvati, to je zemlja Bosna, u slijedu takve logike i argumentacije, u povijesno-kulturnom smislu ponajprije ili samo hrvatska zemlja za Hrvate-katolike i Hrvate-islamske vjeroispovijesti«.</p>
<p>Time se Spahić upleo u, po njega, vrlo sklisko pitanje etnogeneze Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini. Povijesno je valjda nepobitno da je Bosna i Hercegovina bila daleko prije kršćanska i katolička negoli muslimanska, a to što su katolici oduvijek bili Hrvati nije povijesno ništa novo. </p>
<p>Oni su tamo autohton narod. Nisu došljaci kao Srbi, niti su Bošnjaci koji su to samo po islamu. </p>
<p>A Bosna je franjevačka, polivena mučeničkom franjevačkom krvlju. I sam Alija Izetbegović za ratnih je godina kazao tadašnjem bosanskom provincijalu fra Petru Andjeloviću da je Bosna franjevačka.</p>
<p>Ne znam kako Spahić može mirno progutati činjenicu da njegovi sunarodnjaci do novijih vremena nisu ni razmišljali o kontinuitetu bosanskohercegovačke državnosti od Kulina bana pa do naših dana. Njima je povijest Bosne počinjala destrukcijom njene države turskom agresijom. Tek sada oni govore o nekakvim našim banovima i kraljevima, ali još stidljivo.</p>
<p>Nasuprot tome su tamošnji Hrvati u svom povijesnom pamćenju zadržali svijest o Bosanskom Kraljevstvu kao svojoj državi i domovini, a bosanske banove i kraljeve su smatrali svojim vladarima i nerijetko isticali da njihovim krvnim žilama i danas teče ista krv koja je tekla u žilama bosanskih banova i kraljeva. </p>
<p>Na institucionalnom planu kontinuitet bosanskohercegovačke državnosti prati samo Bosna Srebrena i njeni samostani. Sutješčanke i danas nose crne marame na glavama u čast posljednje bosanske kraljice majke Katarine Kosače, žene Stjepana Tomaša.</p>
<p>Otac suvremene bosanskohercegovačke historiografije fra Filip Lastrić Oćevac u kapitalnom djelu Illyricum sacrum Daniela Farlattija, u četvrtom tomu, piše da je u Kraljevoj Sutjesci živa uspomena na kralja Stjepana Tomaša, koji je tu pokopan. </p>
<p>Bilo je to sredinom 18. stoljeća i Lastrić tada zapisuje da je njegova domovina u »ropstvu pod kojim stenjemo do dana današnjega«, on je nostalgičan za samostalnom i slobodnom Bosnom. </p>
<p>Izriče stav da je turska uprava kočnica razvoju Bosne i stoga sanja o novom vladaru, koji će je osloboditi turskog jarma, a njegova potajna želja bila je da to učini neki kršćanski vladar.</p>
<p>Kada je Bosna stekla međunarodni subjektivitet?</p>
<p>Spahić hoće da je to bilo 1189. godine s poveljom Kulina bana. Teško je prihvatiti da trgovački ugovor, makar bio i s Dubrovnikom, ima karakter međunarodno priznatog suvereniteta neke države u to doba. U pravilu, u srednjem vijeku države postaju međunarodno priznatim kada ih priznaju pape. Prema tome se može reći da je Hrvatska stekla međunarodni subjektivitet za kneza Branimira i pape Ivana VIII. 879. godine, a ne, kako to piše Spahić, u 19. stoljeću.</p>
<p>Bosna je tek mnogo kasnije ušla u zajednicu europskih država i to 1461. godine kada je papa Pijo II., glasoviti humanist Enea Silvio Piccolomini, poslao svog legata s krunom i drugim kraljevskim insignijama, čini se da je to bio ninski biskup Božo, u Bosnu. </p>
<p>Vjerojatno u Jajcu papinski legat je na glavu Stjepana Tomaševića stavio kraljevsku krunu i uručio mu kraljevske insignije. Prema tadašnjim standardima to je bio čin međunarodnog priznanja Bosne kao suverene i samostalne države.</p>
<p>Posebna je historijska zabluda Mustafe Spahića ovo što piše: »Peto, što je posebno bitno, u Bosni nitko do druge polovice 10. stoljeća nije znao niti je uopće bio svjestan da se zove Hrvat ili Srbin.« </p>
<p>Spahić je tu u velikom raskoraku s povijesnom istinom, što ćemo pokazati na nekoliko primjera. No temeljna mu je naša zamjerka što prešućuje da su se sve do novijeg vremena bosanskohercegovački muslimani smatrali Turcima ili jednostavno muslimanima, ali nitko nije ni pomišljao da je Bošnjak.</p>
<p>Šibenčanin Antun Vrančić (1504. - 1573.), kardinal i diplomat, piše na latinskom 1559. Pismo Hasan-begu, »sandžaku hatvanskom«, smještenom blizu Budima. Kardinal Vrančić Hasan-begu piše da su »bliski, jer pripadamo hrvatskom narodu«, spominje »srodstvo po hrvatskom rodu« i moli ga za uslugu »u ime ovog susjedstva i srodnosti našega hrvatskog roda, koji nam je obojici drag«. </p>
<p>Godine 1586. olovski fratri u Mlecima tiskaju »Pistole i Evanyelya po sfe godischie harvatskim yazichom stumacene«. Nadlaje Alićehaja u ime Hodaverdija čauša bosanskog paše 1589. godine službeno piše »turske i horvatske knjige«.</p>
<p>Bosanski franjevac, pokršteni musliman, fra Lovro Sitović u svojoj knjizi Grammatica latino-illyrica, Mleci 1713., pita se zašto »mi Hrvati« ne možemo tako brzo naučiti gramatiku kao Francuzi, Španjolci, Talijani. Sitović je u Mlecima 1727. tiskao »Pismu od Pakla«, koju je kako kaže »u hrvatski jezik i pisanje složio«. Umro je dvije godine kasnije u Splitu. Fra Nikola Lašvanin, umro 1750. u Jajcu, u svojoj glasovitoj »Kronici za Ramu« kaže da je u »gornjoj Hrvatskoj«, a za njega su bosanski katolici »Harvaćani«.</p>
<p>I na kraju još jedan Spahićev historiografski biser. On napisa: »Državne teritorije današnje Bosne rijetko su ili gotovo nikada nisu bile u sastavu sadašnjih teritorija Hrvatske i Srbije, a sadašnji veliki dijelovi teritorija i Srbije i Hrvatske bili su u sastavu Bosne.</p>
<p>Najprije razlikujmo bitnu stvar, a to je da tada nije bilo države Bosne i da je dijelove Srbije i Hrvatska osvajao turski agresor. Hoće li se to Spahić hvaliti time da se identificira s turskim agresorom?</p>
<p>Za pobijanje njegovih fantazija o povijesti Spahiću ćemo samo navesti jedan, ali pametnome dovoljan primjer. Hrvatski kralj Petar Krešimir IV. (1058. - 1074.) kraljevstvu svome napokon je pripojio dalmatinske gradove i otoke, koji su bili pod bizantskom vlašću te svoju vlast proširio na Bosnu i Neretljansku oblast. </p>
<p>Tako su u Hrvatskoj bili Bihać, Livno, Duvno, Glaž, Vrbaski grad ili župe Pliva, Usora, Soli, Livno. Petar Krešimir IV. je za bana Posavske Hrvatske i Bosne postavio Zvonimira, kasnije kralja Dmitra Zvonimira. </p>
<p>Historiografija zna da su titulu bana nosili samo vladari u Hrvatskoj i Bosni, a taj termin mnogo govori o prijepornim pitanjima etnogeneze, kulture i jezika u Bosni i Hercegovini.</p>
<p>Spahić ima pravo kada kaže da je samosvijest bosanskohercegovačkih Hrvata bila jako slaba, a kako i ne bi kada je silom osvajača potiskivana iz više razloga. Bosanskohercegovački Hvati nisu se smjeli izjašnjavati ni kao Hrvati kao ni katolici. Sve je to bilo jako za život opasno. </p>
<p>Oni su od turske okupacije pa do danas pod silnim političkim pritiskom koji prijeti njihovu nacionalnom i vjerskom identitetu. Hrvati su i najteža prepreka nacionalnoj i kulturnoj identifikaciji tamošnjih muslimana, pa im ostaje samo islam kao konstitutivni element nacionalnog identiteta.</p>
<p>To su njihove muke, u kojima im nitko ne može pomoći. Imaju pravo biti zasebnim nacionalnim i kulturnim identitetom, ali ne tako da posežu za pravima drugih pa se nacionalno identificiraju Bošnjacima kao da to nisu i Hrvati i Srbi u BiH, a svoj jezik hoće silom imenovati bosanskim, a u BiH Hrvati od pamtivijeka govore svojim, hrvatskim jezikom.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Splita.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Maskama protiv zlostavljanja djece </p>
<p>Princeze i prinčevi, teletubiesi, klaunovi, Zorroi i ostali dječji junaci u nedjelju su vladali glavnim zagrebačkim trgom. U sklopu velike humanitarne akcije udruge Hrabri telefon »Pokaži ljubav«, na Trgu bana Jelačića organiziran je dječji maskenbal u kojem su podjednako uživali i nešto stariji sugrađani. </p>
<p>»Odaziv građana pokazuje koliko je našoj djeci potreban ovakav događaj. Sretna sam jer je atmosfera odlična, maske su predivne i svi se dobro zabavljamo. Iako je osnovni cilj akcije podizanje svijesti da zlostavljana djeca žive u našoj neposrednoj blizini, danas ne želimo govoriti o tim tužnim stvarima«, ispričala nam je predsjednica udruge Hrabri telefon Gordana Buljan Flander.</p>
<p>U karnevalskoj povorci maskirane djece, u pratnji uglavnom nemaskiranih roditelja, svakako se izdvajala obitelji Lučić. »Redoviti smo posjetitelji fašničkih parada, a za ovu smo prigodu odjenuli kostime inspirirane bajkom Mačak u čizmama. Naravno sami smo ih sašili«, rekla je gospođa Lučić. Iako je većina djece u nedjelju poželjela izgledati kao što izgledaju junaci njihovog djetinjstva, na trgu se našao i vrlo originalni »Zagorec« s demižonom Rajnskog rizlinga. Među brojnim posjetiteljima maskenbala bile su, doduše s kapama na glavi teško uočljive, i saborska zastupnica Milanka Opačić i ministrica Gordana Sobol. »Kao članica udruge Hrabri telefon, već tri godine sudjelujem u svim humanitarnim događanjima«, rekla je Milanka Opačić. »Svi građani, a pogotovo mi, sudionici političkog života koji smo u mogućnosti pokrenuti konkretne poteze, imamo obavezu pojaviti se na ovakvim skupovima«, dodala je zamaskirana ministrica od koje doznajemo da u SDP-u ne namjeravaju organizirati sličnu, karnevalsku zabavu. </p>
<p>U zabavnom programu uz goste iz poznatog fašničkog odredišta Samobora, zamaskirane Zagrepčane zabavljali su Tina i Nikša, Crveni koralji, Emilija Kokić, Ivana Brkić i mnogi drugi. </p>
<p>Volonteri Hrabrog telefona na štandovima su uz najpoznatiju karnevalsku poslasticu - krafne, prodavali i kape, pregače, papuče i čestitke. Prihod od prodaje pripomoći će u skupljanju 3 milijuna kuna koliko je potrebno za rad udruge koja se bavi prevencijom zlostavljanja i zanemarivanje djece.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>»Tri kune za ispraćaj putnika, pa to nema nigdje« </p>
<p>Većina putnika i onih koji su ih došli ispratiti na zagrebački Autobusni kolodvor, bili su i u nedjelju neugodno zatečeni činjenicom, da njihovi pratitelji, ako žele s njima do autobusa, moraju platiti prolaznu peronsku kartu od 3 kune. </p>
<p>»To je sve nepotrebno i nema smisla«, novosti je komentirao nezadovoljni Miro Poturac, kojega smo zatekli na peronu za Poreč. »Sa sobom na kolodvor mogu povesti koga hoću, ženu, djecu itd. Zašto bih za svakoga plaćao po tri kune, samo da bi me ispratili na desetak minuta. Pa toga nema nigdje«, smatra Poturac. Vodene mlazove postavljene kao pregrade između dolaznog i odlaznih perona smatra posebno smiješnom, jer ju i »dijete može preskočiti«. </p>
<p>»Bez riječi sam«, oduševljeno je komentirala sustav Iva Križanec, studentica iz Tomislavgrada, dok joj je djelatnik Autobusnog kolodvora pokazivao kako provući kartu. To je ujedno bila i jedina dobra kritika novog sustava. </p>
<p>Djelatnici kolodvora, koji upućuju građane kako se služiti novim sustavom, kažu, pak, da su ljudi zbunjeni, ali polako prihvaćaju novi sustav. »Sad je dobro jer nije gužva. Vidjet ćemo kada bude gužva kako će sve funkcionirati«, kaže pripravnik Tomislav Katalinić. Ljudima koji često putuju, savjetuje, da se više isplati kupiti mjesečnu peronsku kartu za pedeset ulazaka po 30 kuna.</p>
<p>Od 1. je ožujka, kako je Vjesnik već pisao, Uprava Autobusnog kolodvora, »zbog veće sigurnosti i komfora putnika«, uvela novi elektronski sustav kontrole ulaska putnika na odlazne perone. Svi koji su autobusnu kartu kupili na šalteru, peronsku kartu ne moraju kupovati, već samo provuku njezin barcode kroz senzor postavljenih pregrada. Svi ostali - pratitelji, te oni koji imaju povratnu, mjesečnu ili karnet kartu kupljenu izvan Zagreba - za dolazak do autobusa moraju platiti peronsku kartu po cijeni od tri kune.</p>
<p>A što o svemu misle vozači? Oni s kojima smo pričali smatraju, da sigurnost i komfor putnika s ovim nemaju nikakve veze. »Ovime se pokušava spriječiti da putnici kartu kupuju u autobusu«, kaže Marin Kvartuč, vozač zadarskog Contusa. Od svake karte prodane na šalteru Kolodvoru, naime, ide pet kuna provizije.</p>
<p>»Nije ovo loše zamišljeno, ali je realizacija loša. U svakom slučaju, ovakvo nešto nisam vidio nigdje vani. Tamo se kolodvorima slobodno hoda«, kaže Kvartuč. I dalje će, dodaje, biti prodaje karata u autobusu. Ljudi dođu u zadnji čas i morate im prodati kartu, komentira vozač.</p>
<p>U Autobusnom kolodvoru najavili su da u ponedjeljak s desne strane ulaza počinje s radom stalna kontrola koja više nikog neće puštati u prostore bez karte. Među djelatnicima kolodvora moglo se u nedjelju, međutim, čuti, da bi bilo bolje, da se Autobusni kolodvor oko prodaje karata međusobno dogovorio s prijevoznicima, nego da se ljudima naplaćuje još jedna nepotrebna usluga.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>POS važniji od GUP-a</p>
<p>Politička volja ponovno je prevladala nad mišljenjem struke. Postalo je to još jednom vidljivo iz načina na koji je, nakon sastanka Ivice Račana i Vesne Pusić s čelnicima Zagreba, najavljen novi GUP i, samim time, realizacija »Čačićevih stanova« u glavnom gradu.</p>
<p>Kako se gradski koalicijski partneri oko tih dvaju problema sami nisu mogli dogovoriti, u pomoć je morao priskočiti i sam premijer. Dogovoreno je da se GUP donese bez javne rasprave, najkasnije do svibnja, a dotad će se s novim prijedlozima u GUP-u uskladiti i Prostorni plan grada Zagreba (PPZG). </p>
<p>»Projekt POS-a je jedan od prioriteta Vlade i ovim sastankom najavljujemo da će ove godine u Zagrebu u izgradnji biti 4000 stanova«, poručio je sa sastanka Račan.</p>
<p>Zvuči lijepo, ljudi sa zagrebačke liste na vrijeme će dobiti stanove, pa u čemu je onda problem?</p>
<p>Većina tih stanova će se, naime, graditi na području bivše svinjogojske farme u Sesvetama. Stručnjaci arhitekture i urbanizma, koje je zbog GUP-a okupila sama gradonačelnica, tvrde, da je prenamjena te farme u GUP-u iz isključivo gospodarske u mješovitu, pretežno stambenu zonu, stručno neprihvatljiva?!</p>
<p>Stručnjaci u svom izvješću gradonačelnici kažu da bi se, proceduralno gledano, prenamjena mogla provesti, ako se izmijeni i Prostorni plan grada Zagreba (PPZG). »Mješovita namjena, međutim, na bivšoj farmi nije prihvatljiva, jer je čestica kompromitirajuća za stanovanje i bila bi ukliještena unutar gospodarske namjene«, upozorili su stručnjaci. </p>
<p>Prenamjenu zone političari opravdavaju Vladinim programom poticane stanogradnje. Struka, pak, smatra, da POS nije argument za takvu promjenu u GUP-u. »Obveze jedinica lokalne samouprave jesu da prati program POS-a, ali tako da osigura zemljište, a ne da jednostavno GUP-om prati raspored vlasništva«, smatraju stručnjaci.</p>
<p>»Bitno je da ide program Vlade. A da bi on išao moramo neke stvari i u GUP u mijenjati«, tim je riječima opravdala prenamjenu sesvetske farme gradonačelnica Vlasta Pavić. </p>
<p>A mišljenje samih Sesvećana? Ima li ono kakve vrijednosti za ovdašnje političare? </p>
<p>Sesvete su najnapučenija gradska četvrt, a imaju najlošiju infrastrukturu, vrtići i škole su im prekapacitirani. Je li tko, u blizini te nove »Čačićeve« zone, predvidio izgradnju škola i vrtića za barem još dvije do tri tisuće djece koja bi se u te stanove mogla uskoro useliti?</p>
<p>I još jedna stvar. Gradonačelnica kaže, da će se takozvanim javnim uvidom, koji traje 30 dana, uskladiti prijedlozi GUP-a s Prostornim planom. Ne radi se o novoj javnoj raspravi, a što osim tog usklađivanja znači »javni uvid«, gradonačelnica ne zna. Samo kaže, kako je javni uvid preporučilo i Ministarstvo zaštite okoliša. </p>
<p>Ministarstvo, međutim, inzistira na novoj javnoj raspravi, jer je prošle godine bilo raznih malverzacija s naknadno usvojenim primjedbama na prijedlog GUP-a. A kako upravo Kovačevićevo ministarstvo treba dati suglasnost da se prenamjena farme u Sesvetama unese u Prostorni plan, za pretpostaviti je, da će rasplet događanja oko svega gore navedenoga ovoga tjedna biti jako zanimljiv. Hoće li prevladati mišljenje struke i volja građana ili, pak, politička volja i stranački kompromisi, nažalost, i nije tako teško dokučiti. </p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Tržnice Zagreb grade 200 novih kućica</p>
<p>Nove kućice postavit će se do kraja godine na tržnicama Špansko, Volovčica, Trnsko, Branimirova i Dubrava</p>
<p>Tržnice Zagreb izgradit će do kraja godine oko 200 novih kućica koje će smjestiti na tržnicama Špansko, Volovčica, Trnsko, Branimirova i Dubrava. Dugoročni je plan da se jednog dana svi štandovi, a ima ih više od 1000 na 22 tržnice, zamijene kućicama. Naravno, ako to financijske mogućnosti budu dopuštale. </p>
<p>Za investiciju vrijednu 2,4 milijuna kuna, natječaj za izradu, dobavu i postavu tipskih montažno-demontažnih kućica na prostorima tržnica objavljen je krajem prošle godine, a između četiri stigle ponude na otvaranju ponuda, 13. siječnja, izabrana je ponuda stolarske radnje Kurija iz Karlovca koja upravo završava postavljanje 136 tipskih kućica u Rupi na Tržnici Trešnjevka. </p>
<p>Vlasnik te tvrtke, Slavko Kurija, rekao je da kućice još nisu počeli graditi, no sigurno je da će biti napravljene od jele i smreke, a prema ugovoru, moraju biti postavljene do kraja 2003. godine. No, oko svih detalja dogovorit će se s Tržnicama tek nakon dovršetka radova u Rupi.</p>
<p>»Tržnice na kojima ćemo postaviti te kućice veličine 2,2 puta 2,2 metra izgledat će uredno, a kao i na Trešnjevci, bit će zadovoljni i kupci i prodavači«, pretpostavlja Branko Spajić, pomoćnik direktora u Tržnicama Zagreb. Objasnio je da ponuda Kurije ne bi bila prihvaćena da nije bila najpovoljnija, a uz to Tržnice su zadovoljne otprije radom ove tvrtke koja je izgradila i montirala i kućice na Zrinjevcu.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="15">
<p>U Splitski krnjeval uvukla se politika</p>
<p>SPLIT, 2. ožujka</p>
<p> - Na račun udruge »Cukuni«, organizatora osmog po redu Splitskog krnjevala, poglavarstvo je uplatilo 70 tisuća kuna od predviđenih 140 tisuća. Članovi »Cukuna« ljuti su na nepravedan i nekorektan odnos gradskih vlasti prema njima te se nadaju da će ostatak novca do pokladnog utorka ipak biti uplaćen, a nesuglasice izglađene.</p>
<p>»Već godinama imamo problema s gradskim poglavarima koji nikako ne shvaćaju da Krnjeval gradu može donijeti korist, osobito kada je riječ o turističkoj ponudi. Najveća žalost je što se u Krnjeval uvukla politika i tome treba stati na kraj. Ako Grad Split ne promijeni svoje stavove prema toj fešti, 'Cukuni' će odustati od daljnje organizacije Krnjevala«, istaknula je Suzana Kunac, predsjednica udruge »Cukuni«.</p>
<p>Međutim, trodnevne karnevalske svečanosti u nedjelju su počele dječjim karnevalom. U ponedjeljak će splitskim ulicama i glavnim trgovima zavladati duh krnjevala za mlade. Na rivi će se održati glazbena revija splitskih alternativnih bandova pod vodstvom punkera Svete Dalmatinskoga. Središnja fešta održat će se na pokladni utorak, a počet će okupljanjem karnevalske povorke ispred zgrade HNK.</p>
<p>Na Pjaci će se održati veliki karnevalski bal s bogatim glazbenim i zabavnim programom, pod vodstvom Jakše Matošića, meštra karnevala. Na Severovoj poljani u Dioklecijanovoj palači koncert će održati Franci Blašković, dok će na Matejuški biti priređena pučka fešta za »fetive« uz srdele, vino, klapsku pjesmu i lutriju. </p>
<p>Tri sata prije ponoći u Lučkoj kapetaniji bit će spaljen Krnjo - krivac za sve nedaće tijekom prošle godine. </p>
<p>M. Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Pjevač grupe Great White nudi svjedočenje u zamjenu za imunitet </p>
<p>NEW YORK, 2. ožujka</p>
<p> - Odvjetnik Jacka Russella, pjevača i frontmena skupine Great White, zatražio je imunitet za svoga štićenika u zamjenu za njegovo svjedočenje o nedavnom požaru koji je izbio na koncertu ovog heavy metal benda. Tijekom njihova koncerta </p>
<p>u jednom noćnom klubu na Rhode Islandu proteklog mjeseca, izbio je požar u kojemu je smrtno stradalo čak 97 osoba, među kojima se našao i gitarist benda Ty Longley. Velika porota se u srijedu sastala iza vrata zatvorenih za javnost kako bi raspravila o tome tko je odgovoran za požar, ali do tada nije bilo niti jednog iskaza svjedoka. Stoga je Russellov odvjetnik ponudio svjedočenje svog štićenika u zamjenu za imunitet, o čemu se tužiteljstvo još nije izjasnilo. Velika porota trenutačno razmatra postojeće dokaze kako bi se mogla odlučiti hioće li optužbu dići protiv benda Great White ili protiv braće Micahaela i Jeffreyja Derderiana, vlasnika kluba. </p>
<p>Požar je izbio zbog pirotehnike koju je bend imao sa sobom na pozornici, ali ključno pitanje istrage mora odgovoriti je li bend imao dozvolu od vlasnika kluba za korištenje pirotehnike ili su to učinili na vlastitu odgovornost. Vlasnici klubova u kojima su Great White nastupali prije toga tvrde kako su članovi benda pirotehniku postavljali na pozornicu bez njihovih posebnih dozvola. S druge strane istražitelji su upozoreni kako se u klubu koji prima maksimalno 300 ljudi nalazilo puno više posjetitelja za što su pak odgovorni vlasnici kluba. Do sada je već prikupljeno 500.000 dolara za pomoć žrtvama. Članovi obitelji i prijatelji preminulog gitariste Longleyja žele organizirati glazbeni događaj na kojemu bi nastupila bendovi iz njegove rodne Pennsylvanije kako bi prikupili novac za fondaciju s njegovim imenom.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Bečki dječaci s Madonninim pjesmama</p>
<p>BEČ, 2. ožujka</p>
<p> - Bečki dječaci, poznati u cijelom svijetu po svojim višeglasnim interpretacijama Bacha, Mozarta i Straussa, prešli su na pop glazbu s pjesmama Beatlesa i Madonne. </p>
<p> Zbor dječaka između 10 i 14 godina, osnovan 1498. na bečkom carskom dvoru, upravo je izdao CD s obradama poznatih pjesama Beatlesa, Madonne i Robbieja Williamsa. </p>
<p> »Prodaje se kao halva«, tvrdi glasnogovornica zbora Tina Breckwoldt. »Već smo rasprodali 40.000 primjeraka«. Dječaci su počeli pjevati pop glazbu već 1980-ih godina, ali ovo je prvi nosač zvuka s takvom glazbom, pojašnjava Breckwoldt. »Ipak više vole pjevati klasičnu glazbu, pogotovo mise«.</p>
<p> Bečki dječaci su istovremeno u potrazi za novim glasovima. »Otkad smo objavili oglas u novinama, preplavljeni smo«, kaže Breckwoldt. Prošli tjedan se na audiciju javilo tridesetak kandidata. »Nikad ih nije bilo toliko. Uzet ćemo onoliko kandidata, koliko god budemo imali slobodnih kreveta u internatu«, izjavila je ona. </p>
<p> Bečki dječaci ulaze u zbor s manje od deset godina i pjevaju u jednom od četiri zbora do svoje 14. godine ili do mutacije glasa. Prosječno imaju 300 koncerata godišnje, u Austriji i inozemstvu. Školovanje im je usklađeno s glazbenim obavezama, a smješteni su u internatu koji napuštaju na desetak tjedana godišnje zbog svjetske koncertne turneje. U 2003. će pjevati Mozarta, Salierija, Schuberta i Haydna u SAD-u, Indiji, Meksiku, Kini i Njemačkoj. Prošlo je gotovo šest stoljeća otkad je car Maksimilijan I. preselio svoj dvor i »dvorsku glazbu« iz Innsbrucka u Beč, i šest dječaka učinio svojim »dvorskim zborom«. To je bio početak Bečkih dječaka, koji su u to vrijeme pjevali samo u kapeli carske palače u Beču, a poznati skladatelji kao što su Mozart, Salieri i Anton Bruckner pisali su za njih. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Nizozemski princ platio tuđu kaznu</p>
<p>AMSTERDAM, 2. ožujka</p>
<p> - Nizozemski princ Bernhard, otac kraljice Beatrix, održao je riječ i platio kaznu dosuđenu prodavaču u jednom samoposluživanju, koji je pretukao kradljivca nakon što je ovaj zatečen na djelu.</p>
<p> Sudac je kaznio rabijatnog trgovca sa 600 eura uz 300 eura uvjetno, rekavši da je nasilje bilo nepotrebno jer je kradljivac već bio uhvaćen. Nakon incidenta, koji se izbio u kolovozu prošle godine, vremešan ali dobro držeći princ je rekao kako razumije »da neke stvari nisu dopuštene«, dodajući međutim za trgovčev postupak da je to »dobro učinjeno« i obvezavši se da će preuzeti isplatu kazne. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Borba za zvono sa »Santa Marije«</p>
<p>MADRID, 2. ožujka</p>
<p> - Kada je posada matičnoga broda Santa Maria Kristofera Columba ugledala prvi put obale Amerike, barem se tako tvrdi u priči, počeli su frenetično udarati u zvono prije nego se začuo povik »kopno«. Pet stoljeća kasnije bakreno zvono postalo je predmetom pravne razmirice između Španjolske, Portugala i talijanskog lovca na blago, koji ga je pokušao ponuditi na aukciji, tražeći kao početnu cijenu za zvono milijun američkih dolara. </p>
<p> Zvono teško 14 kilograma i visoko 25 centimetra, te načeto pozelenjelom rđom, zaplijenila je španjolska policija u trenutku kada su ga trebali razgledati potencijalni kupci u madridskom hotelu Ritz. Policija je priopćila da je Portugal pokrenuo zakonski postupka provjere autentičnosti zvona, kao i mogućeg podnošenja zahtjeva za vraćanjem istoga, nakon što je izvađeno iz ostataka španjolskog galeona u portugalskim vodama.</p>
<p> Drugi pravni stručnjaci tvrde da zvono pripada Španjolskoj, a također ga svojata talijanski ronioc Roberto Mazzara, koji ga je izvukao iz olupine broda 1994. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Sudac isključio sve igrače jedne momčadi</p>
<p>RIO DE JANEIRO, 2. ožujka</p>
<p> - Susret Prve brazilske lige Bangu - Olaria prekinut je deset minuta prije kraja jer je sudac isključio svih jedanaest nogometaša Olarie. </p>
<p>Sudac je dosudio jenaesterac za domaćine u 80. minuti kod rezultata 0:0, što je izazvalo gnjev gostiju. Cijela klupa Olarie, na čelu sa trenerom Sergiom Cosmeom, stala je na bijelu točku, spriječivši izvođenje jedanesterca. Nakon 20-minutnog prekida, sudac Jose Ezequiel je pozvao kapetana gostiju i priopćio mu da je cijela momčad isključena. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Ako želite imati kraću trudnoću - promijenite muža</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Očevi geni mogu povećati vjerojatnost produljene trudnoće za 30 posto, tvrde danski znanstvenici. Oni su otkrili da je među ženama koje su imale neuobičajeno dugu prvu trudnoću vjerojatnost za drugu dugu trudnoću manja ako drugo dijete ima drugog oca, piše New Scientist.</p>
<p> To pokazuje da trenutak rođenja djeteta djelomično određuju i očevi geni, kaže Annette Wind Olesen sa sveučilišta u Aarhusu.</p>
<p> Danski znanstvenici su u razdoblju od 1980. do 1994. promatrali 22.000 tisuće žena koje su prenijele prvu trudnoću, a potom imale i drugo dijete. U kontrolnoj skupini bilo je sedam tisuća žena s dvoje ili više djece.</p>
<p> Opasnost da će i druga trudnoća biti prenesena iznosila je 19,9 posto. S druge strane, rizik od produžene druge trudnoće među ženama kojima je prva trudnoća trajala između 37 i 41 tjedna iznosio je samo 7,7 posto.</p>
<p> No u slučajevima kad su žene koje su imale dugu prvu trudnoću promijenile partnera, vjerojatnost druge produljene trudnoće bio je 15,4 posto.</p>
<p> Istraživači sad žele odrediti gene koji mogu uzrokovati produljenu trudnoću, odnosno ustanoviti moguće evolucijske prednosti koje bi mogle proizlaziti iz mogućnosti očevih gena da utječu na trajanje trudnoće. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="22">
<p>Mlade pjevačice oduševile </p>
<p>Ulogu Romea prvi put je pjevala mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović - snažnim i bogatim glasom s lakoćom je ostvarila raznorodne zahtjeve te teške pjevačke uloge koja traži i koloraturnu pokretljivost, velik ujednačen raspon, briljantne visine i pune duboke tonove</p>
<p>Šesta i zadnja ovosezonska izvedba opere »Capuleti i Montecchi« Vincenza Bellinija u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu donijela je, dan nakon izvrsnog »Simona Boccanegre«, još jednu iznimno uspješnu opernu večer punu ugodnih iznenađenja. Ulogu Romea u petak, 28. veljače, prvi put je pjevala mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović, a partnerica joj je bila sopranistica Martina Zadro koja je Giuliettu već pjevala u prvome bloku izvedbi.</p>
<p> Puno gledalište oduševljeno je pozdravilo mlade pjevačice. Pitanje je kada će one moći ponovo predstaviti svoje umijeće, kada se opera ove sezone više ne izvodi, a zanimanje publike je veliko.</p>
<p> Martinu Zadro i Dubravku Šeparović Mušović operni je umjetnički put neobično spojio zajedno. Obje su se uspješno prije nekoliko godina otisnule u inozemstvo, gdje su nedavno postigle nove uspjehe i dobile pozive za daljnje nastupe. Obje su krajem 1999. godine osvojile nagrade na međunarodnom pjevačkom natjecanju »Antonin Dvorak« u Karlovym Varyma, Martina Zadro prvu, a Dubravka Šeparović drugu nagradu, te obje posebnu nagradu Državne opere u Pragu - nastup u Bizetovoj »Carmen«. Same su nastudirale uloge Micaele i Carmen, te uspješno u njima prvi put nastupile.</p>
<p> Martina Zadro dobila je nakon toga poziv praškoga Narodnog kazališta za ulogu Pamine u Mozartovoj »Čarobnoj fruli«, koju je otpjevala dvadesetak puta i sudjelovala na turneji u Japanu. Dubravka Šeparović otišla je na audiciju u Operu u Brnu za ulogu Amneris u Verdijevoj »Aidi«, koju je pjevala na premijeri i još dvije izvedbe sredinom siječnja ove godine. S Operom u Brnu krenut će kao Amneris također na turneju po Japanu početkom ljeta, a zainteresirani su i za njezinu Carmen.</p>
<p> Obje pjevačice sudjeluju na ovogodišnjem uglednom festivalu Praško proljeće u svibnju. Martina Zadro pjevat će u Berliozovu »Requiemu«, a Dubravka Šeparović u Beethovenovoj Devetoj simfoniji. Martina Zadro ujedno priprema »Traviatu« u Ljubljanskoj operi. Dubravka Šeparović Mušović po svemu je idealan Romeo. Visoka i stasita, izgledom je i držanjem izvrsno utjelovila lik strastveno zaljubljenog mladića. Snažnim i bogatim glasom s lakoćom je ostvarila raznorodne zahtjeve te teške pjevačke uloge koja traži i koloraturnu pokretljivost, velik ujednačen raspon, briljantne visine i pune duboke tonove. Predstavu je, bez režijskog pokusa, svladala zrelo i uvjerljivo u glumačkom i scenskom izrazu, s dosta složenih mizanscenskih rješenja i pjevanja u težim fizičkim položajima.</p>
<p> Martina Zadro istaknula se obiljem delikatnih, muzikalnih Giuliettinih fraza, zvonkim visinama i pianima te žarom interpretacije i potpunim predanjem nesretnom djevojačkom liku koji moć dužnosti, zakona i časti doživljava jačom od moći ljubavi.</p>
<p> Predstava se izvodi u režiji Caterine Panti Liberovici, scenografiji prema ideji Matka Trebotića, kostimima Cristine Aceti i scenskom pokretu Silvije Gatti. Dirigent Zoran <FONT COLOR="#CC3300"><b>Juranić</b></FONT> bio je na čelu vrlo dobre glazbene izvedbe što su je upotpunili raspoloženi i dobro disponirani orkestar i zbor, tenor Tvrtko Stipić i bas Dalibor Hanzalek s odlično ostvarenim ulogama Tebalda i Capellija te bas Ivica Trubić kao Lorenzo.</p>
<p>Davor Schopf</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Jakov gotovac nekima je »naš« i nije hrvatski </p>
<p>Zbornik izlazi u povodu 20. obljetnice smrti Jakova Gotovca, a posjeduje vrijednost temeljnog kamena kojim će se početi dokumentirati građa i podatci o tome hrvatskom skladatelju / Još uvijek se ponegdje izbjegava reći da je Jakov Gotovac rođen u Hrvatskoj i da je hrvatski skladatelj </p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - »Skandal se nedavno dogodio kada je u povodu izvedbe Gotovčeva 'Ere s onoga svijeta' u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu u tamošnjim medijima to Gotovčevo djelo nazvano 'ni hrvatskim, ni srpskim, nego našim'. Ovaj Zbornik posjeduje vrijednost temeljnog kamena kojime će se početi dokumentirati građa i podatci o Jakovu Gotovcu kao hrvatskom skladatelju, jer on to jest i uvijek je bio, što će bilo kakvu proizvoljno tumačenje u budućnosti načiniti nemogućim« - rekla je Jagoda Martinčević predstavljajući u Zbornik radova o Jakovu Gotovcu. </p>
<p>Predstavljanje je održano u Hrvatskom društvu skladatelja u petak, unutar ciklusa Glazbenih tribina Hrvatskoga društva skladatelja, a o njemu su govorili Iva Lovrec Štefanović, autorica Zbornika Jagoda Martinčević te sin Jakova Gotovca, dirigent i skladatelj Pero Gotovac, predsjednik HDS-a. U izvedbi Ansambla za duhovnu glazbu čuli smo Gotovčevu »Ave Mariu«, a Josip Lešaja je otpjevao skladbu »Moj Hat«, uz glasovirsku pratnju Damira Gregurića.</p>
<p>Među ostalim, Jagoda Martinčević napomenula je da spomenuta tvrdnja o Gotovcu iznesena u Novom Sadu nije jedina. Nedavno je objavljen nosača zvuka u Njemačkoj s izborom iz opusa Jakova Gotovca, a u tekstu piše da je Gotovac »rođen u Splitu, Dalmaciji«, no ne i u Hrvatskoj. </p>
<p> Ništa manje važna razina ovog izdanja jest da ona predstavlja put k novoj afirmaciji Jakova Gotovca i u širokim krugovima kulturne javnosti, ali i struke, među kojom, smatra Jagoda Martinčević, danas postoji naraštaj mladih muzikologa - koji su upravo na obljetničarskoj izvedbi opere oratorija »Petar Svačić« u rujnu 2002. pokazali zamjetno zanimanje i pogled na Gotovčev opus koji je dugo godina često bio smatran nekorespondirajućim sa suvremenim glazbenim izrazom.</p>
<p> Naglašavajući vrijednost takvog novog pristupa Gotovčevu opusu, autorica Zbornika navela je i skladateljev credo »Prava na izbor« što je temeljno ljudsko, odnosno stvaralačko pravo. Sam Gotovac o tome je rekao: »Pravo na vlastiti glazbeni jezik nije pravo, nego dužnost, dužnost.« </p>
<p> Posebno mjesto pripada diskografiji - dakle, objavljivanju Gotovčevih djela na nosačima zvuka. To je pitanje - jer glazba do slušatelja ipak najlakše put pronalazi kroz nosače zvuka, naglašeno i kao potreba za mnoge druge hrvatske skladatelje (Baranović, Brkanović, Štolcer-Slavenski...), a tu je i pitanje izdavanja nota, partitura, za koje je Pero Gotovac kao predsjednik HDS-a rekao da će HDS nastojati pokrenuti. </p>
<p>U Zborniku je objavljeno 15 autorskih tekstova, uvod i pogovor urednice, svjedočenja samog Gotovca o njegovu radu, izabrani navodi iz kritika, poglavlja s biografskim podatcima o Gotovcu, potom s podatcima o recepciji opere »Ero s onoga svijeta« u svijetu, opisi skladateljevih djela, izvedbi njegovih glazbeno-scenskih opusa u Hrvatskoj do 1980. i diskografije. Zbornik sadrži i rezimirane prijevode tekstova, no podjednako bi bilo važno da ovo, kao i slična izdanja, svoj put nađu i do svjetskih knjižnica, knjižara, opernih kuća i drugih glazbenih institucija.</p>
<p>Zbornik izlazi u pobodu 20. obljetnice smrti Jakova Gotovca, koja je obilježena lani. Izdavač je Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb. Zbornik sadrži i niz vrlo zanimljivih i vrijednih fotografija, potom fotokopija koncertnih ili opernih programa, a oblikovao ga je Luka Gusić. </p>
<p>Dodi Komanov</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Atraktivna nova Julija </p>
<p>U ulozi Julije Olja Jovanović-Zurovac ocrtala je nizom glumačkih detalja i plesne izražajnosti različita raspoloženja / Odlični Tebaldo i Mercuzio u izvedbi Svebora Sečaka i Staše Zurovca, a zanimljiva je nova grofica Capuleti Elise Klein</p>
<p>Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu ovoga je vikenda izvelo ciklus o Romeu i Juliji. Tragedija nesretnih veronskih ljubavnika ishodište je ove kazališne sezone HNK i njegove glavne teme, sukoba naraštaja i problema žrtvovanja u tome srazu. Zagrebačka publika imala je neuobičajenu priliku tri dana za redom vidjeti opernu, baletnu i dramsku inačicu toga motiva. Nakon opere »Capuleti i Montecchi« Vincenza Bellinija u petak, baleta »Romeo i Julija« u subotu, ciklus je zaokružen premijerom Shakespeareove drame u nedjelju.</p>
<p> U baletu »Romeo i Julija« što se izvodi u koreografiji i režiji Dinka Bogdanića, scenografiji Dinke Jeričević i kostimografiji Ike Škomrlj i Diane Kosec-Bourek, pojavila se nova Julija, prvakinja Baleta Olja Jovanović-Zurovac na svome drugom nastupu u toj ulozi.</p>
<p> Olja Jovanović-Zurovac od završetka Škole za klasični balet 1986. godine angažirana je u Zagrebačkom baletu. Ostvarila je niz velikih uloga kao što su Odetta/Odilija u »Labuđem jezeru«, Aurora u »Trnoružici«, Vila šećera u »Ščelkunčiku«, Swanilda u »Coppeliji« i Nikija u »Bajaderi«, uz niz uloga u modernim baletima. Specijalizirala se u Kijevu, a jedno vrijeme plesala je u ansamblu Vasca Wellenkampa u Portugalu.</p>
<p>U ulozi Julije Olja Jovanović zasjala je ljupkošću i toplinom staložene, inteligentne mlade djevojke. Nizom glumačkih detalja i plesne izražajnosti ocrtala je njezina različita raspoloženja. </p>
<p>Koreograf i redatelj Dinko Bogdanić prepoznao je u njoj sve te kvalitete i dao joj mogućnost da ostvari jednu od svojih najljepših uloga. Osim toga, tehnički je kao uvijek bila na doličnoj visini, s atraktivnim piruetama i balansima. Dueti s partnerom Ilirom Kernijem odavali su pravi karakter ljubavnog motiva Romea i Julije.</p>
<p> Među ostalim izvođačima treba ponovo izdvojiti odlične Tebalda i Mercuzija u izvedbi Svebora Sečaka i Staše Zurovca, i zanimljivu novu groficu Capuleti Elise Klein. Istaknimo i promijenjeni te u odnosu na premijeru poboljšani nastup patera Lorenza kojega je decentno i uvjerljivo ostvario Sorin David.</p>
<p>Mladen Mordej Vučković</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Optimistični autsajderi </p>
<p>Pod spretnim vodstvom redatelja Damira Mađarića sjajan Draško Zidar te fleksibilan i dovitljiv Mijo Pavelko stvorili su petnaestak efektnih karaktera</p>
<p>Veliki kazališni užitak priredilo nam je proteklog vikenda »Kazalište Virovitica« s predstavom »Kamenje u njegovim džepovima« u režiji Damira Mađarića na zagrebačkoj Maloj sceni. Za to djelo spisateljica i glumica Marie Jones (1951.), Irkinja rođena u Belfastu, dobila je nagradu »Oliver« za najbolju komediju. Potonji podatak zanimljiv je to više što se, gledajući virovitičku izvedbu, ne možemo oteti dojmu da je tu žanrovski riječ o melodramatskom komadu s naglašenim tragičnim pasažima. </p>
<p>Očito je kazališna igra (i prevođenje na hrvatski, koje je napravila Tanja Novak) u ovom djelu, koje je lokalizirano te mu je radnja smještena u Podravinu, otvorila nova obzorja, pa je na taj način »udomaćena«, poprimila i neku sasvim neočekivanu zavodljivu i nama blisku melankoličnu notu. </p>
<p>U sat i pol čiste i žustre igre, koju su s eruptivnom glumačkom energijom iznijeli sjajan Draško Zidar (Joža) te fleksibilan i dovitljiv Mijo Pavelko (Čarli), u dramaturški dobro razrađenom tekstu i redateljski jasno vođenoj, kreirali su petnaestak efektnih karaktera. Odmjerena gesta, smisao za humor, profinjena komika kojoj nisu dopustili da prijeđe u grotesku, glumačke su odlike njihovih interpretacija. Joža i Čarli, bivši gastarbajter i bivši vlasnik videoteke, trenutačno statisti u filmu hollywoodske produkcije, nisu tipični simpatični gubitnici dobrog srca. Oni su osviješteni »autsajderi« koje ulazak velikog kapitalističkog svijeta u njihov mali svijet doživljavaju kao svojevrstan udarac, no u kojem ipak pronalaze način za izbavljenje. </p>
<p>Scenograf Tomica Hrupelj je dvojac smjestio unutar »logorske« žičane ograde naglašavajući zatvorenost njihovih sudbina te suprotstavljajući ju blještavom filmskom svijetu. Funkcionalne kostime osmislila je Vanda Grba, nenametljivu glazbu skladao je Igor Karlić, a svjetlo je oblikovao Damir Gvojić. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Ciklus Vatroslava Mimice u Kinoteci </p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Ciklus filmova redatelja Vatroslava Mimice održat će se od 4. do 25. ožujka u zagrebačkoj Kinoteci, u organizaciji Filmskoga centra. Ciklus otvara film »U oluji« (1952.), drama smještena u dalmatinski ambijent, koja prati sudbinu udovice Roze. To je prvi Mimičin igrani film, u kojem u glavnoj ulozi briljira Mia Oremović. Od njegovih kratkih filmova 4. ožujka prikazat će se i animirani filmovi »Strašilo« (1957.), »Samac« (1958.), »Happy End« (1958.), »Inspektor se vratio kući« (1959.), »Kod fotografa« (1959.) i »Mala kronika« (1962.) te kratkometražni igrani film »Ženidba gospodina Marcipana« (1963.). Film »Hranjenik« (1970.), priča o logorašima u Drugom svjetskom ratu, na rasporedu je 18. ožujka. Tjedan dana poslije, 25. ožujka, prikazat će se film »Makedonski dio pakla« (1971.). Među ostalim, snimio je »Prometej s otoka Viševice« (1965.), »Kaja, ubit ću te!« (1967.) i »Banović Strahinja« (1981). Mimičini filmovi u Kinoteci mogu se pogledati besplatno. (Hina) glazba</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Repušić i Cukrov s Hrvatskim komornim orkestrom</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Hrvatski komorni orkestar će u ponedjeljak, 3. ožujka u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda održati četvrti koncert u ovoj sezoni. Za pultom će biti mladi dirigent Ivan Repušić, a solistica Martina Cukrov, glasovir. Na programu toga zanimljivog koncerta je uvertira operi Figaro pir Wolfganga Amadeusa Mozarta, Mozartov 24. Koncert za glasovir i orkestar u c-molu KV 491 i 4. Simfonija u A-duru op. 90 »Talijanska« Felixa Mendelssohna-Bartholdyja. Ivan Repušić dobitnik je Nagrade HGZ-a za najuspješnijeg diplomanta te nagrade Zagrebačke filharmonije i Atlas American Expressa za najuspješnijeg mladog glazbenika 2001. Sada je dirigent Opere HNK u Splitu. Martina Cukrov rođena 1973. u Varaždinu, diplomirala je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, usavršavala se u Münchenu i Italiji te New Yorku gdje je u klasi Jeroma Rosea završila i poslijediplomski studij i gdje sada živi kao slobodna umjetnica i pedagog. V. P.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Slike juga Lade Luketić</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - U Art point centru, Gundulićeva 21, postavljena je izložba slika zagrebačke umjetnice Lade Luketić (1967.), skupljenih u ciklus »Slike juga«. Otoci i obala Istre i Dalmacije, maslinici, vinogradi, gustiš i kamenjar, svjetlost koja zasljepljuje i mirisi koji opčinjavaju - to je, zabilježeno je, glavni motiv rečenog opusa slikan na granici između apstraktnoga i figurativnoga, prepoznatljivoga i naslućivanoga, kao svojevrstan mediteranski vrt ili, točnije, intimistički herbarij. Lada Luketić rođena je u Sarajevu. U Zagrebu je završila Školu primijenjene umjetnosti i diplomirala na Tehnološkom fakultetu, dizajn tekstila i odjeće, te na Akademiji likovnih umjetnosti, u slikarskoj klasi prof. Miroslava Šuteja. Skupno izlaže od godine 1992. u Zagrebu, Rovinju, Rijeci i Hvaru, a samostalno od 1996. Njezina izložba u Art point centru može se pogledati do 30. ožujka. J. Š.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="29">
<p>»Igrači su strpljivi, vjeruju Grgiću i ne pitaju za novac«</p>
<p>»Ne želim govoriti o politici kluba, ali me smeta što se moram baviti stvarima koje i nisu u opisu mog radnog mjesta. Ja ne bih trebao brinuti o loptama, gdje su i koliko ih je, na kvalitetu travnjaka, kada će se sijati trava, kada ćemo putovati, gdje ćemo spavati i slično« </p>
<p>SPLIT, 2. ožujka</p>
<p> - Zoran Vulić, Hajdukov trener i pomoćnik hrvatskog nogometnog izbornika Otta Barića, pred razdobljem je velikih ispita. Sa svojim »bijelima« u borbi je za naslov prvaka i kup Hrvatske, dok ga s najboljom hrvatskom vrstom očekuje ključna kvalifikacijska utakmica za odlazak na EP u Portugalu protiv Belgije u Zagrebu 29. ožujka. </p>
<p>U prva dva prvenstvena kola Hajduk je pokazao snagu i vrlo uvjerljivo pobijedio Slaven Belupo i Pomorac. Ohrabreni dobrim startom nogometaši Hajduka smatraju da prednost Dinama nije nedostižna, a dodatni su optimizam svojim igrama uštrcala pojačanja Turković i posebno Rapaić. I, ma koliko mnogo bodova nudi idilično ozračje, ipak »bijeli brod« plovi nemirnim morem. Prazna blagajna muči i upravu i igrače, a za sada je otvoreni istup predsjednika Branka Grgića omekšao prvotimce, pa trener Vulić ima radno ozračje u svlačionici. O prva dva prvenstvena uspjeha Vulić kaže:</p>
<p>- Ovo je tek zagrijavanje, uvertira za, prema mojim očekivanjima, dramatičnu Ligu za prvaka. Rapaić i Turković su prava pojačanja, ali i njima treba vremena da se upoznaju sa suigračima, te sa načinom igre. U prva smo dva kola igrali dobro i baš stoga smatram da imamo mnogo prostora za još bolja izdanja. </p>
<p> Često se kaže da je taktika potreba siromašnih klubova, jer nisu u stanju kupovati skupocjene igrače. U hrvatskim okvirima splitski klub ima vrhunski arsenal nogometaša, no mnogi treneri ukazuju da je ključ Hajdukovih dobrih igara baš sustav igre. Naime, na Vulićevih 3-3-3-1 suparničke momčadi se teško prilagođavaju. Treba još dodati da je Hajduk pod Vulićevim kormilom osvojio prvenstvo 2001. godine, a njegovao je sustav 3-4-1-2. Evidentno je da Vulić nije rob svojih zamisli.</p>
<p>• Kako ste iskristalizirali ovaj sustav igre?</p>
<p>- Ne bih se želio hvaliti, niti govoriti o svojem radu. Pogotovo, jer mi se čini da u sredini u kojoj živim mnogi ne žele primijetiti moj rad. Da je možda netko drugi na mom mjestu o njemu bi se govorilo kao o nekom novom Beenhakkeru...</p>
<p>• Gdje ste izvukli Nizozemca Lea Beenhakkera?</p>
<p>- Beenhakker je veliki trener Real Madrida iz mog igračkog doba. Bio je inovator poput danas Capella. Sigurno je da mi je drago kada neki trener suparničke momčadi istakne Hajdukov način igre. Ali, tek ću istaknuti da neke svoje ideje pokušavam prilagoditi kvaliteti igrača. To je jedini mogući put prema uspjehu u uvjetima života hrvatskog nogometa. Ja ne mogu reći treba mi taj i taj igrač, dovedite mi ga! </p>
<p>• Koliko nedostatak novca i klupska dugovanja remete rad prvotimaca?</p>
<p>- Svi volimo biti pošteno plaćeni za svoj rad. Kada radiš, a ne primaš plaću postaješ nervozan. Grgić je hrabro i pošteno rekao igračima, obećao im je da će im sve biti isplaćeno, samo da se malo strpe. Moram kazati da mu igrači vjeruju i da se o tome ni ne govori mnogo. Ma, nije samo problem u Hajduku, ili u Hrvatskoj. Recesija je zahvatila cijeli europski nogomet, rijetki su klubovi u financijskom plusu, pa se svi trebaju prilagoditi i strpiti.</p>
<p>• U posljednje vrijeme tribine poljudskog stadiona nude rat transparentima. Smetaju li vas natpisi s negativističkim porukama?</p>
<p>- Ponovit ću da smo u demokraciji i da svatko može kazati što želi. Što god i da kažem moglo bi se krivo protumačiti.</p>
<p>- Jeste li zadovoljni ozračjem u klubu?</p>
<p>- Ne želim se baviti klupskom politikom. Trener sam i plaćen sam za rad na travnjaku. Stoga i rijetko, skoro nikad, ne idem na drugi kat u kancelarije uprave. Prema tome, ne želim ni govoriti o politici kluba, ali me smeta što se moram baviti stvarima koje i nisu u opisu mog radnog mjesta. Ja ne bih trebao brinuti o loptama, gdje su i koliko ih je, na kvalitetu travnjaka, kada će se sijati trava i što treba raditi, kada ćemo putovati, gdje ćemo spavati i slično. </p>
<p>• Približava se utakmica protiv Belgije. Kako vi gledate na kvalifikacijski dvoboj koji je ključan da bi Hrvatska uopće počela otvarati vrata europske smotre nogometa u Portugalu 2004.? </p>
<p>- Utakmica protiv Belgije je dvoboj godine za hrvatski nogomet. Jer se bez reprezentacije na tako značajnom natjecanju gubi ugled i klubova i trenera i igrača. Prema tome, moramo se svi mobilizirati, podržati reprezentaciju, da bi spremni dočekali utakmicu protiv Belgije. Bit će to vrlo teška, taktički zahtjevna, utakmica koju će odlučiti jedan pogodak.</p>
<p>• Posljednji nastupi reprezentacije ukazali su na nedostatak napadača. Natječaj za strijelca je otvoren, a kandidat je Dado Pršo napadač Monaca? Je li on rješenje za Barićeve brige? </p>
<p>- Pršo je kvalitetan nogometaš i sigurno može pomoći. Uostalom, redoviti je strijelac i član udarne postave vodeće momčadi francuskog prvenstva Monaca. Pozorno pratim francuski nogomet i znam koliko je potrebno za ostanak u momčadi u tako zahtjevnoj konkurenciji. </p>
<p>• A Rapaić? U svojim je uvodim predstavama na hrvatskim travnjacima pokazao da je klasa!</p>
<p>- Nezgodno mi je govoriti o Rapaiću, jer sam mu sada trener, a bili smo i suigrači. Za mene je Rapaić ekstra klasa.</p>
<p>• Kakva je vaša suradnja s izbornikom?</p>
<p>- Meni je suradnja s Barićem i te kako korisna. On je trener iznimnog znanja i iskustva, a još je važnije da je spreman prenositi, surađivati, pokazivati. Iako nas rezultati nisu poljubili na početku, što je dovelo do nervoze. Nadam se da će nakon Belgije slika biti optimstičnija i da će biti mnogo manje nepotrebnih otrovnih strelica prema Bariću.</p>
<p>• Igrali ste dugo vremena i u francuskom Nantesu i u španjolskoj Mallorci. Nadate li se pozivu za trenersku karijeru iz jednog od tih klubova?</p>
<p>- Nakon Hajduka, to su moja dva kluba. Ostao sam u prijateljskim odnosima s ljudima iz oba kluba. Velika mi je želja voditi barem jedan od ta dva kluba, a priznat ću da imam snažan osjećaj da će se to i ostvariti.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Montpellier ima iskustvo, Zagreb mladost i hrabrost</p>
<p>U Ledenoj je dvorani izostao sudar dva najbolja vratarska tandema na svijetu - Matošević i Kelentrić protiv Martinija i Omeyera. No, u nedjelju u Montpellieru vratari će biti golema prevaga na putu prema polufinalu Lige prvaka</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Nakon što su rukometaši Zagreba i Montpelliera odigrali 28-28 (17-16) u prvoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka, nezadovoljnih nije bilo. Zagreb je oslabljen i s lošom obranom izvukao remis, Montpellier u uzvratu neće krenuti iz minusa, a gledatelji su mogli uživati u atraktivnim potezima obje momčadi, no ponajprije svojih ljubimaca, zagrebaša. Uostalom, igrali su svjetski prvaci protiv brončanih sa SP, to uvijek vrijedi vidjeti. Zato je i Ledena dvorana ponovno bila krcata i vrela.</p>
<p>U redovima hrvatskog prvaka su uvjereni kako imaju rezerve za uzvrat. U nedjeljnom dvoboju u Montpellieru trebao bi braniti Valter Matošević, koji je preskočio zagrebački ogled zbog ukočenih leđa. Naime, u četvrtak na treningu, igrajući košarku, Matoševića je ukočilo, fizioterapeuti su bili nemoćni i to je bio minus za zagrebačku momčad.</p>
<p>- Valter je trebao biti naš prvi vratar i tako smo se pripremali. No, kad smo vidjeli da neće moći igrati, Mario je stao umjesto njega. Možda sam predugo držao Marija na vratima, ali sam čekao da ga krene. Mario i Tomislav Sladoljev nisu bili loši, ali su premalo obranili da bismo napravili bolji rezultat. U ovakvim utakmicama vratar bi trebao imati do 20 obrana za pobjedu, objašnjavao je trener Zagrebovih vratara, Mirko Bašić.</p>
<p>Svi su zagrebaši jednoglasni da će još kako trebati u Montpellieru odigrati mnogo bolju obranu, ako žele u polufinale. A žele, još kako. No, problem je što u Zagrebu su neki igrači skloni birati utakmice kad će dati sve od sebe, a kad će statirati. A to sreća i Bog kažnjavaju. Imali su sreće što je to prošlo bez posljedica u subotu, no sreću ne treba izazivati previše.</p>
<p>Isto tako dojam zagrebaša je da Montpellier ne može odigrati bolje nego što je odigrao u Zagrebu. Na to se trener francuskog prvaka, Partice Canayer samo nasmijao i rekao: »To oni misle!«. Činjenica je da je Canayeru manjkalo devet igrača koji su bili na SP, nisu imali vremena za odmor i zasad malo šepaju. No, Canayer ima dovoljno iskusnih i kvalitetnih igrača na dispoziciji da može vrtjeti momčad. U vanjskoj liniji može promijeniti šest igrača, a da ne pogriješi. A time se Zagreb ne može pohvaliti, ponajprije zbog neiskustva svojih igrača. Zanimljiva je činjenica da su Zagreb i Montpellier dvije momčadi s najboljim vratarskim tandemima na svijetu. Da je Matošević bio zdrav, gledali bismo dva zlatna (Matošević i Kelentrić) protiv dva brončana (Thierry Omeyer i Bruno Martini), s time da je Omeyer bio i najbolji vratar SP-a. U Zagrebu se to nije toliko vidjelo, ali u Montpellieru bismo mogli gledati vratarske obračune koji bi mogli biti prevaga.</p>
<p>Montpellier se može pohvaliti svojim iskustvom, ali Zagreb se može pohvaliti svojom mladošću i drskosti. Tako je zvijezda subotnjeg dvoboja bio Renato Sulić čija dva pogotka, od pet, zaslužuju čistu peticu. Oba je puta pucao u posljednjim sekundama poluvremena, prvog i drugog. Prvi je put pogodio mrežu pucajući s gotovo polovice terena, a drugi je na noge podigao dvoranu. Četiri sekunde prije kraja, pripremajući deveterac, Tomislav Farkaš je zatvorio dvojicu suparnika u obrani, Blaženko Lacković je skočio, a Sulić je pucao kroz noge. Kad je Omeyer vidio otkud lopta dolazi, bilo je prekasno... Bravo za ideju i hrabrost!</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Paović i Tošić dvostruki pobjednici</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Sandra Paović i Roko Tošić pojedinačni su prvaci Hrvatske u stolnom tenisu. Paović je u finalu bila bolja od Cornelie Vaide, dok je Tošić sa 4-2 pobijedio Jakova Krivića, nakon što je pomalo iznenađujući finalist Prvenstva Hrvatske vodio 2-1 u setovima. Budući da su Tošić i Paović osvojili prvo mjesto i u igri mješovitih parova, nesumnjivo je da su upravo njih dvoje obilježili ovo prvenstvo.</p>
<p>Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u stolnom tenisu - na kojem su nastupili svi naši najbolji stolnotenisači i stolnotenisačice osim Zorana Primorca i Tamare Boroš - proteklo je bez posebnih iznenađenja. Najugodnije je, svakako, napravio spomenuti Jakov Krivić koji je na putu do finala pobijedio, između ostalih, Nevena Juzbašića i Dadu Šurbeka. Pritom je Krivić u polufinalu preokrenuo Šurbekovo 3-0 vodstvo u setovima.</p>
<p>• Rezultati finala, stolnotenisači: Tošić - Krivić 4-2, stolnotenisačice: Paović - Vaida 4-1, muški parovi: Šurbek, Krivić - Zubčić, Gaćina 3-0, ženski parovi: Aganović, Bobetić - Bakula, Paović 3-1, mješoviti parovi: Tošić, Paović - Krivić, Bobetić 3-2.
></p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Može li aktualni prvak u Ligu za prvaka?</p>
<p>Tri kola uoči završetka prvoga dijela prvenstva Hrvatske Slaven Belupo ima dva boda više od Zagreba, ali i teži raspored / Slaven gostuje u Varaždinu i Šibeniku, te dočekuje Rijeku, dok Zagreb igra kod kuće protiv Pomorca i Hajduka, te u gostima sa Zadrom</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Međusobni dvoboj 19. kola nogometnog prvenstva Hrvatske Slavena Belupa i Zagreba trebao je razjasniti situaciju oko toga koji će se od ova dva kluba plasirati u Ligu za prvaka, a koji će nakon 22. kola ostati na sedmom mjestu i ostatak proljeća provesti u Ligi za ostanak. No, zbog obostrano opreznije igre utakmica je završila rezultatom 0-0, te je razlika ostala dva boda u korist Koprivničanaca, te je konačna odluka odgođena do daljnjega.</p>
<p>Kako su Cibalia i Kamen Ingrad ostvarili sigurne domaće pobjede protiv Rijeke (3-1), odnosno Šibenika (4-0), ti sastavi praktički su osigurali Ligu za prvaka, jer Cibalia tri kola prije završetka prvog dijela prvenstva ima sedam bodova viška u odnosu na sedmi Zagreb, a Kamen Ingrad pet bodova prednosti ispred aktualnog prvaka, te ih samo teorija može udaljiti od novih dvoboja protiv Dinama, Hajduka i Varteksa, koji će na njihove stadione privući veći broj gledatelja.</p>
<p>Slaven, dakle, u posljednja tri kola ulazi s dva boda prednosti ispred Zagreba, ali u ta tri kola Koprivničanci će dva puta biti gosti, dok će Zagreb odigrati dva dvoboja na svom terenu u Kranjčevićevoj ulici. Također, veliki problem treneru Slavena Rajku Magiću predstavljat će odsutnost ključnih igrača. Zbog ozljede mišića Magić ne može računati na najboljeg strijelca svog sastava Marija Dodika, dok je standardni član koprivničke obrane Pavo Crnac kažnjen sa četiri utakmice zabrane igranja zbog crvenog kartona dobivenog prije tjedan dana u Splitu. To ustvari znači da Crnac neće moći igrati niti u jednoj od tri naredne utakmice Slavena.</p>
<p>A raspored Koprivničancima prvo donosi gostovanje u susjednom Varaždinu protiv vrlo jakog Varteksa, zatim na Gradski stadion u Koprivnicu stiže Rijeka, koja je u svojih 10 dosadašnjih gostovanja osvojila tek bod, da bi u posljednjem kolu Slaven morao u goste Šibeniku kojemu je svaki bod važan u borbi za ostanak.</p>
<p>Zagreb, pak, nema takvih »kadrovskih« problema, trener Nikola Jurčević može računati na gotovo sve igrače koji su ostali u Kranjčevićevoj nakon »egzodusa« uvjetovanog nedostatkom novca u klupskoj blagajni. Jedini kažnjeni igrač je Domagoj Verhas, koji je »zaradio« crveni karton u Koprivnici. Raspored u sljedećem kolu Zagrebu donosi relativno laganu utakmicu protiv Pomorca u Kranjčevićevoj, zatim će aktualni prvak bodove vrijedne Lige za prvaka pokušati potražiti u Zadru, dok mu posljednje kolo donosi nimalo ugodan zadatak, razigrani Hajduk u Kranjčevićevoj.</p>
<p>Nije nemoguće da će Slaven i Zagreb nakon 22 kola imati jednak broj bodova, a tada će u prednosti biti Zagreb, jer je bolji u međusobnim dvobojima. Jesenas je u Zagrebu bilo 2-0 za Zagreb, a u subotu u Koprivnici 0-0.</p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Kamen Ingrad - Šibenik 4-0</p>
<p>VELIKA </p>
<p> - Nogometaši Kamena Ingrada pobijedili su Šibenik sa čak 4-0 u 19. kolu Prve HNL. Veličane je u vodstvo u 22. minuti doveo Popović nakon dodavanja Kopunovića. Šibenik je nakon gola igrao otvoreno, ali je Kamen Ingrad povećao vodstvo. Na asistenciju Popovića, Rendulić je u 45. minuti svladao vratara Slavicu.</p>
<p>Tek što je lopta u drugom dijelu krenula s centra domaćin je povećao rezultat. Netko je u obrani Šibenika Balaškovićevu loptu »proslijedio« do Popovića kojemu ni ovaj put nije bilo teško pogoditi gol. Garba je pogotkom u 88. minuti postavio i konačni rezultat.</p>
<p>• Stadion Kamena Ingrada</p>
<p>KAMEN INGRAD - ŠIBENIK 4-0 (2-0)</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 7, Gusić 7, Bešlić 7,5, Zekić 7 (od 86. Garba -), Balašković 7, Kopunović 7,5 (od 65. Jakirović -), Rendulić 7, Popović 7,5, Kralj 7, Smoje 7, Vuica 7.</p>
<p>ŠIBENIK: Slavica 5, Pranjić 6 (od 46. Martins -), Bulat 5, N. Jović 5, D. Jović 5, Puljiz 6, Bedeković 6, Raić 5,5 (od 88. Alviž -), Karega 5, Jurčić 5, Župan 5 (od 60. Schildenfeld -)</p>
<p>SUDAC: Edi Šunjić (Split) 7. GLEDATELJA: 3500.</p>
<p>STRIJELCI: Popović (22., 47.), Rendulić (45.), Garba (88.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Vuica (Kamen Ingrad), Raić, Martins (Šibenik).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Joško POPOVIĆ. </p>
<p>D. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Cibalia - Rijeka 3-1</p>
<p>VINKOVCI </p>
<p> - U 19. kolu Prve HNL Cibalia je sa 3-1 slavila protiv slabih Riječana. U 12. minuti riječki vratar Tafra je prvi puta kapitulirao. Svladao ga je Bartolović, udarcem s 11 metara. Na 2-0 povisio je Žgela sedam minuta prije odmora. U međuvremenu Klić je propustio realizirati dobru priliku, a utakmicu je svake neizvjesnosti lišio Lajtman, trećim Cibalijinim pogotkom u 66. minuti. Počasni pogodak za Rijeku postigao je kapetan Mijatović, također iz kaznenog udarca. </p>
<p>Cibalia sada s puno optimizma dočekuje srijedu i kup dvoboj protiv Hajduka. </p>
<p>• Stadion HNK CIBALIA</p>
<p>CIBALIA - RIJEKA 3-1 (2-0)</p>
<p>CIBALIA: Marić 7, Pavličić 6,5, Lajtman 7 (od 88. Parmaković -), Lučić 6, Leutar 6, Pernar 6, Jurić 6 (od 77. Čutura -), Maroslavac 6,5, Ratković - (od 20. Abramović 6,5), Žgela 7, Bartolović 7,5.</p>
<p>RIJEKA: Tafra 6, Butić 5 (od 70. G. Brajković), Čaval 5,5, Milinović 5,5, Mijatović 5, Halilović 5,5, Šarić 5,5, Linić 5, Duro 5, Klić 5 (od 50. Shkembi 5), M. Brajković 5 (od 62. Samardžić -).</p>
<p>SUDAC: Goran MARIĆ (Zagreb) 7. GLEDATELJA: 1800.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Bartolović (12., 11 m), 2-0 Žgela (38.), 3-0 Lajtman (66.), 3-1 Mijatović (71., 11 m).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Abramović, Jurić, Leutar, Pavličić (Cibalia), Linić, Butić, Samardžić (Rijeka).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mladen BARTOLOVIĆ. </p>
<p>D. B.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Slaven Belupo - Zagreb 0-0</p>
<p>KOPRIVNICA</p>
<p> - U 19. kolu Prve HNL Slaven Belupo i Zagreb odigrali su neriješeno, 0-0. </p>
<p>Slaven Belupo u prvom je poluvremenu imao više prilika. U 13. minuti P. Bošnjak je pucao s krila, a Vasilj je obranio. U 23. minuti Posavec je iz slobodnog udarca pucao malo iznad gola, a osam minuta kasnije Jurčić je glavom pogodio prečku. </p>
<p>U drugom poluvremenu Slaven je opet napadao, ali je Zagreb bio opasniji. U 54. minuti Štrok je pogodio gornji dio prečke. U 62. minuti Božac je dobio drugi žuti karton, a u 69. je Verhas grubo srušio Jurčića i dobio izravni crveni karton. U 72. minuti ozlijedio se domaći vratar Solomun, pa ga je zamijenio Lisjak. </p>
<p>• Gradski stadion</p>
<p>SLAVEN BELUPO - ZAGREB 0-0</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 6 (od 72. Lisjak -), Gal 6, Jurić 6,5, Božac 5,5, P. Bošnjak 5,5, Ferenčina 6, Jurčić 5,5, Amižić 5,5, Posavec 5,5, Kovačić 6 (od 82. Filipović -), Geršak 5,5 (od 53. Šimek 5,5).</p>
<p>ZAGREB: Vasilj 6, Stavrevski 5,5, Ješe 6, Milas 5,5, Žilić 5,5, Biskup 5,5, Ćaćić 6,5, Verhas 5,5, Štrok 7, Lovrek 6, Đalović 6 (od 80. Brunčević -).</p>
<p>SUDAC: Edo Trivković (Split) 6,5. GLEDATELJA: 2500.</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Božac (Slaven Belupo), Stavrevski, Verhas (Zagreb).</p>
<p>CRVENI KARTONI: Božac (62., drugi žuti), Verhas 69. (prekršaj s leđa).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Hrvoje ŠTROK (Zagreb). </p>
<p>I. Č. M.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Zadar - Osijek 1-0</p>
<p>ZADAR</p>
<p> - U 19. kolu Prve HNL Zadar je svladao Osijek sa 1-0. Zadar je bio rastrčaniji, otuda i njihova vrijedna pobjeda, koju je u 24. minuti osigurao Blatnjak. Njegov udarac vratar Osijeka Turina nije uspio zaustaviti., a prethodno je Blatnjaku loptu idealno dodao Jakov Surać. Osječani su imali prigodu za izjednačenje u 39. minuti, ali udarac Mešanovića Šarlija je lako zaustavio. Mešanović je u 60. minuti opet bio pred vratima Zadra, ali je Šarlija na vrijeme pokupio loptu. U 80. minuti, nakon prekršaja, Jurića je »pocrvenio«. Zajedno s njim u svlačionicu je morao i Božinovski, a potom i dvojica s klupe, vratar Zadra Tomislav Rogić i trener Osijeka Stanko Poklepović.</p>
<p>• Stadion u Stanovima</p>
<p>ZADAR - OSIJEK 1-0 (1-0)</p>
<p>ZADAR: Šarlija 6,5, Medić 6, Zebić 6,5, Bilokapić 6, Sablić 6,5, Surać 7, Mugi 6,5 (od 65. Dedaj 5), Lamešić 6 (od 70. Vulić -), Jurić 6, Blatnjak 7, Brašnić 6.</p>
<p>OSIJEK: Turina 6, Radić 5, Tkalčević 5, Mikulić 5, Božinovski 5, Lalić 5 (od 86. Balatinac -), Brkić 5, Franjić 5, Ljubojević 5, Mešanović 5, Buljat 5,5 (od 61. Čordaš 5)</p>
<p>SUDAC: Slavko Čulina (Zagreb) 6. GLEDATELJA: 2500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Blatnjak (24.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Jurić i Surać (Zadar).</p>
<p>CRVENI KARTONI: Jurić i Rogić (Zadar), Božinovski i Poklepović (Osijek).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dragan BLATNJAK. </p>
<p>I. K.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Janica osigurala Veliki globus </p>
<p>Janica je i praktički i teoretski osvojila Svjetski kup, jer Dorfmeister, Montillet i Putzer neće voziti sve utrke do kraja sezone. Kako je ostalo još šest utrka, onda je posve jasno da je Janica pobjednica Svjetskog kupa u sezoni 2002./2003. </p>
<p>INNSBRUCK, 2. ožujka</p>
<p> - Janica Kostelić osvojila je osmo mjesto u utrci superveleslaloma za Svjetski kup u Innsbrucku i time s nova 32 osvojena boda zapravo i teoretski osigurala naslov ukupne pobjednice cijelog natjecanja. Naime, Janica Kostelić u ukupnom poretku ima sada 1412 bodova, njena prva pratilja Austrijanka Michaela Dorfmeister 887, što je 525 manje, dočim je treća Talijanka Karen Putzer sa 847 i četvrta Francuskinja Carole Montillet sa 806 bodova. </p>
<p>- Janica je osvojila Svjetski kup. Dorfmeister, Montillet i Putzer neće voziti sve utrke do kraja. Kako je ostalo još šest utrka, onda je posve jasno da je Janica pobjednica Svjetskog kupa za 2003. godinu, kazao nam je direktor hrvatske reprezentacije Vedran Pavlek. - Janica je ipak praktički Svjetski kup osvojila u Mariboru, gdje je bolesna osvojila drugo mjesto!</p>
<p>Pobjednica nedjeljnog superveleslaloma bila je Austrijanka Brigitte Obermoser (1:28,06), druga je bila Francuskinja Montillet (+0,21), a treća Austrijanka Renate Goetschl (+0,26). Janica je na osmom mjestu imala zaostatak od samo 0.41 sekunde. Dakle, Janici je za osvajanje drugog mjesta nedostajalo samo 20 stotinki. </p>
<p>- Ispalo je sve super. S osmim mjestom moram biti zadovoljna, nastavila sam sakupljati bodove da mogu ostati na vrhu, govorila je odmah nakon utrke Janica. - Ispast će da se opet žalim, ali i ova superveleslalomska staza je bila zaista grbava. Užasno su mi se tresle skije. Ipak, vidljivost je bila dobra, baš mi je sunce zasjalo kada sam se spuštala. Zadovoljna sam, sakupila sam ovdje u tri utrke dovoljno bodova da mogu do kraja sezone biti ležerna i mirna. Ma, bila sam ležerna i mirna i ovdje, tu mi je u Innsbrucku bilo ugodno, osjećala sam se baš onako kako želim. Da, osvojila sam praktički i teoretski Svjetski kup, a nitko mi još nije čestitao. Možda bi bilo bolje da mi sada čestitaju, a ne kada dobijem pokal, onda će biti prevelika gužva, ha, ha... </p>
<p>- Dakako, Janica nije mogla zaobići što se dogodilo s njenim bratom Ivicom na slalomu u Južnoj Koreji.</p>
<p> - Jadničak, sigurno je sada jako nesretan, bio je tek 15., a draga mu se sva strgala, aludirala je Janica na Caroline Lalive koja je dan prije imala nezgodan pad. - Direktor reprezentacije Vedran Pavlek također je više govorio o Ivici nego o Janici. </p>
<p>- Ivica sad ima samo 16 bodova ispred Palandera. To je i dobro i loše. Zašto je dobro? Pa sada se Ivica mora potpuno mobilizirati, a tada je najjači. On sada više nema prostora za kalkulaciju. Čujemo da je staza u Južnoj Koreji bila na rubu regularnosti. Što je tu je, ne smije se plakati nad prolivenim mlijekom. Ivica sad zadnja dva slaloma mora voziti punom snagom. </p>
<p>Janica Kostelić i naša skijaška ekspedicija odmah u nedjelju otputovali su u München na kratki dnevni ili možda dvodnevni zasluženi odmor, a potom će se pripremati za ostala dva ciklusa Svjetskog kupa u Aareu i Lillehameru. - Sad se mogu opušteno skijati, ali ja ne znam drugačije nego skijati se do daske. Možda sam samo malo neopterećenija prije starta, sve je ostalo isto. I ove tri utrke u Innsbrucku sam željela voziti, iako mi možda nisu bile potrebne. No, ja se obožavam skijati, završila je Janica, ovdje u sva tri dana izvrsno raspoložena svoj kratak dijalog s novinarima i otišla se potpisivati brojnim Hrvatima koji žive u Innsbrucku i koji nisu žalili truda doći bodriti našu skijašicu.</p>
<p>• Rezultati: 1. Obermoser (AUT) 1:28,06 2. Montillet (FRA) +0,21, 3. Götschl (AUT) +0,26, 4. Meissnitzer (AUT) +0,33, 5. Ceccarelli (ITA) +0,33, 6. Dorfmeister (AUT) +0,35, 7. Gerg (NJEM) +0,38, 8. KOSTELIĆ (HRV) +0,41, 9. Clark (SAD) +0,46, 10. Putzer (ITA) +0,83.</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Palander za vratom Ivici Kosteliću </p>
<p>Kostelić je nakon prve vožnje držao šestu poziciju, doduše sa zaostatkom od 1.88 sekundi za sjajnim Palanderom, a u drugoj vožnji osjećao je jake bolove u leđima i jedva je završio utrku </p>
<p>YONGPYONG, 2. ožujka</p>
<p> - Vodeći slalomaš svijeta Ivica Kostelić završio je na 15. mjestu slaloma za Svjetski kup sa 2.56 sekundi zaostatka za pobjednikom Fincem Kalleom Palanderom. Kostelić nije najbolje prošao premda je nakon prve vožnje držao šestu poziciju, doduše sa zaostatkom od 1.88 sekundi za sjajnim Palanderom. U drugoj je osjećao jake bolove u leđima i jedva je završio utrku, osvojivši 16 bodova. </p>
<p>Finac se pobjedom približio na samo 16 bodova Kosteliću dvije utrke prije kraja, a sljedeća je u japanskom Shiga Kogenu 8. ožujka. Sada je posve jasno da će se borba za naslov pobjednika u slalomu voditi između Ivice i Palandera, budući da su svi ostali zaostali. </p>
<p>Drugo mjesto u Južnoj Koreji pripalo je Talijanu Giorgiu Roci, a treće Austrijancu Benjaminu Raichu. </p>
<p>• Rezultati slaloma: 1. Palander (Fin) 1:42.12 (50.73 + 51.39), 2. Rocca (Ita) 1:42.65 (50.92 + 51.73),, 3. Raich (Aut) 1:43.56 (51.60 + 51.96), 4. Bourgeat (Fra) 1:43.81 (52.78 + 51.03), 5. Albrecht (Aut) 1:43.99 (52.83 + 51.16), 6. Miller (SAD) 1:44.08 (52.30 + 51.78), 7. Grandi (Kan) 1:44.10 (54.16 + 49.94), 8. Pranger (Aut) 1:44.13 (53.17 + 50.96), 9. Bergamelli (Ita)1:44.16 (52.63 + 51.53), 10. Kunc (Slo) 1:44.36 (52.79 + 51.57), 11. Imboden (Švi) 1:44.42 (54.30 + 50.12), 12. Lund Svindal (Nor) 1:44.45 (54.38 + 50.07), 13. Tom Rothrock (SAD) 1:44.46 (54.43 + 50.03), 14. Mlekuž (Slo) 1:44.63 (53.72 + 50.91), 15. KOSTELIĆ (HRV) 1:44.68 (52.61 + 52.07). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Podravka i dalje nedodirljiva</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Rukometašice Podravke Vegete i dalje čvrsto drže prvo mjesto u hrvatskom prvenstvu. U dvoboju 16. kola ogledale su se sa drugima na ljestvici, igračicama Lokomotive i pobijedile ih 31-30 (18-13). No, rezultat je više odraz opuštanja Podravkinih igračica u posljednjim minutama, nakon što su vodile sa sedam pogodaka razlike, negoli ranopravnosti prvakinja i Zagrepčanki. Od toga nije bježao ni Lokomotivnin trener, Velimir Kljaić.</p>
<p>- Kako je išlo, zadovoljan sam rezultatom, Podravka je od nas realno bolja za pet-šest pogodaka, ipak ima iskusnije igračice, pričao je Kljaić.</p>
<p>Lokomotivina se mladost borila, a na ruku im je išlo i opuštanje Podravke.</p>
<p>- Istina je da smo malo stale kad smo imale sedam razlike, bile smo umorne. No, za pobjedu se nismo bojale. Nismo odigrale za pamćenje, ali smo osvojile bodove, rekla je Snježana Petika.</p>
<p>Najlošiji dio derbija bili su varaždinski suci Posavec i Sokol, iako svojim odlukama nisu utjecali na krajnji rezultat. Tek su svojom nesnalažljivošću pokvarili opći dojam. Kljaić se žalio da su suci tolerirali Podravki pogreške u koracima i zbog prebrzog dizanja ruke (pasivna igra) tjerali njegove igračice u pogreške, prigovora na suđenje je imala i Petika.</p>
<p>- Nije to razina. Teško je povjerovati da na meni nije dosuđen nijedan sedmerac ili isključenje, a stalno sam bila pod prekršajem. Žao mi je zbog toga, misli iskusna Petika.</p>
<p>• Dvorana II Sportskog doma</p>
<p>LOKOMOTIVA - PODRAVKA VEGETA 30-31 (13-18)</p>
<p>LOKOMOTIVA: Jelčić, Galkina, Hečimović 2, Martinović, Golubić 5, Skaramuca, Pasičnik 10 (4), Penezić, Arslanagić 4, Pušić 6 (5), Starček, Čelina, Trivić</p>
<p>PODRAVKA: Stančin, Petrarkova, Vresk 5, Hobjila 3, Harlanjuk, Palčić 5, Hodak 4, Raguž 3 (3), Bilobrk 3, Sirovec, Petika 7, Tarle, Jurić, Franić 1</p>
<p>SUCI: Posavec i Sokol (obojica iz Varaždina). GLEDATELJA: 400</p>
<p>SEDMERCI: Lokomotiva 10 (9), Podravka Vegeta 6 (3)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Lokomotiva 10 minuta (Penezić 2+2, Skaramuca, Arslanagić, Pušić), Podravka 10 minuta (Bilobrk 2+2+2, Hobjila, Palčić). CRVENI KARTON: Bilobrk (60 - treće isključenje)</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Sježana PETIKA</p>
<p>I. Markulin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="40">
<p>Amerika može u rat i bez turskih baza </p>
<p>Vojni stratezi razradili planove da zrakoplovi s vojnicima u prvo vrijeme slijeću u improvizirane zračne luke na sjeveru Iraka koje bi bile proširene / Amerikanci skloni tvrdnji da je riječ samo o poslovnim nesporazumima sa Turskom, a da budućnost prijateljskih odnosa nije upitna / Sve to nije velik problem, kažu u Pentagonu</p>
<p>NEW YORK, 2. ožujka (Od Vjesnikova posebnog izvjestitelja)</p>
<p> - Odluka turskog parlamenta koji je odbio dopustiti američkim vojnicima pristup u turske vojne baze, u Americi nije izazvala preveliki šok, ali je mnoge iznenadila.</p>
<p>Američki vojni stratezi izjavili su da je Amerika spremna i za slučaj da Turska potpuno odbije suradnju iako se očekuje da će parlament na kraju donijeti drukčiju odluku. Hitno se razrađuju novi planovi, a u Pentagonu tvrde da zbog turskog odbijanja nije ugrožena eventualna akcija u Iraku.</p>
<p>»I dosad smo imali razrađene sve planove koji predviđaju iznenadne, neočekivane i posebne situacije, kao što bi bila ova nakon turskog odbijanja suradnje«, izjavili su u nedjelju ujutro vojni stratezi iz Pentagona, uz napomenu da svi planovi omogućuju efikasno vođenje ratnih operacija i bez nekih saveznika na koje se računalo.</p>
<p> U konkretnom slučaju, razmatra se mogućnost da se u sjeverni Irak ubaci velik vojnika zrakoplovima koji bi slijetali na improvizirane piste ili u male zračne luke, koje bi potom odmah bile preuređene i proširene. To bi donekle zakočilo akciju američkih vojnika, ali samo u početku. Američki vojni stratezi ocjenjuju da bi i na taj način akcija bila posve efikasna.</p>
<p>Prve reakcije ipak ukazuju na to da bi američko-turski odnosi mogli biti dugoročno ugroženi, a da je sadašnja odluka parlamenta rezultat nedavnih izbora u Turskoj. Citiraju se izjave turskog premijera Abdullaha Gula da se partnerstvo sa SAD-om nastavlja, ali i člana parlamenta Murata Mercana koji je kritizirao Amerikance tvrdeći da je sadašnje stanje samo rezultat »poslovnih« nesporazuma vezanih uz novac, a ne pitanje samog prijateljskog odnosa. </p>
<p>I u Americi prevladava stav da je sadašnje zahlađenje isključivo rezultat neuspjelih poslovnih pregovora te da prijateljstvo i savezništvo s Turskom nije upitno. State Department je odmah reagirao zaključkom kako je riječ o demokratskoj zemlji i da Turska ima pravo donijeti odluku za koju smatra da je za nju najbolja, te da će Amerika poštivati želju turskog naroda i nastaviti suradnju kao dosad.</p>
<p>»Sve to nije veliki problem«, izjavio je visoki dužnosnik Pentagona, uz uvjeravanje da će sve biti u redu.</p>
<p>General Tommy Franks ima već gotove planove za ratne operacije u sjevernom Iraku i navodno bi oni samo trebali u najbržem roku biti modificirani s obzirom na novonastalu situaciju. Ipak, Amerikanci ostavljaju i otvorena vrata da bi se na kraju mogao postići sporazum s Turskom, pa će dvije verzije ratnih operacija biti potpuno spremne. </p>
<p>U Americi se naglašava kako je najvažnije da Turska nastavi suradnju s Međunarodnim monetarnim fondom, koji je dao Ankari upute kako reformirati gospodarstvo i smanjiti goleme gubitke.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Američke slobode žrtvovane nacionalnoj sigurnosti </p>
<p>Amerikanci se susreću s dvojbom kako uspostaviti ravnotežu između nacionalne sigurnosti i vlastitih sloboda, koje su opasno ugrožene nakon mogućnosti da bi mogle biti kontrolirane i sve privatne kreditne kartice, elektronska pošta i telefonski razgovori / Amerikanci su sve svjesniji da je vrijeme ležernosti, blagostanja, lagodnog života i nedodirljivih sloboda iza njih </p>
<p>NEW YORK, 2. ožujka (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - Je li došao kraj američkom načinu života? S tom dvojbom, gotovo s istom dramatičnošću, u predvečerje velikog rata, susreće se demokratska Amerika koja grčevito traži uspješnu formulu za ravnotežu između nacionalne sigurnosti i privatnih sloboda.</p>
<p>Da se događa nešto neobično vidljivo je ovih dana u Americi na svakom koraku. U zemlji uzbudljive demokracije najviše se govori o mjerama koje zadiru u policijski i obavještajni milje, a gotovo bez pogovora Amerikanci prihvaćaju činjenicu da će ubuduće biti umreženi na svakom koraku. Na dobrom je putu usvajanje zakonske odredbe koja će omogućiti provjeravanje svake privatne kreditne kartice, a Kongres nije potpuno zatvorio vrata ni mogućnosti da agenti mogu kontrolirati strance u bilo koje vrijeme, ulaziti u njihove stanove i nadzirati privatnost svih američkih građana.</p>
<p>Nikom nije potpuno jasno što raditi da bi se zemlja i građani zaštitili, ali je svima jasno da je rat, barem neizravno, i na putu za Ameriku. Strah od terorizma uvukao se u sve pore života, pa je Bushova administracija donijela preporuku o stvaranju trodnevnih zaliha hrane i vode, a također je preporučeno da svi građani uza se imaju tranzistor sa svježim baterijama i prvu pomoć, te još neke potrepštine. Većina američkih građana poslušalo je tu preporuku, a samo 10 posto odbilo je i reklo da je to preuveličavanje straha od terorizma.</p>
<p>Najnovija Gallupova anketa pokazuje da je 43 posto građana spremno za eventualni napad na Sjedinjene Države, dok je 57 posto nespremno. Gotovo 44 posto vjeruje da su bolnice dobro pripremljene, 52 posto vjeruje u policiju, a 54 posto vjeruje u spremnost administracije.</p>
<p>Ipak, od svega je najzanimljivije da je čak 38 posto Amerikanaca pripremilo unutar kuće »sobu panike«, prostoriju u koju su smjestili zalihe i sve najpotrebnije ako dođe do najgorega. Mnogi su pokupovali i trake s kojima bi oblijepili prozore u strahu od posljedica terorističkog napada, a potrošeno je nekoliko milijuna dolara za kampanju pripreme za samozaštitu. Rat je na putu i to se osjeća u Americi na svakom koraku. U subotu ujutro newyorška policija je za nekolicinu američkih i inozemnih novinara organizirala obilazak luke, u želji da pokažu najnoviji sofisticirani sustav koji omogućuje otkrivanje bombaša samoubojica. Nisu nam previše govorili o detaljima, ali to bi bilo i nepotrebno, jer i ono što smo vidjeli, za laika je posve nerazumljivo.</p>
<p>Najkraće, cijela luka isprepletena je specijalnim elektronskim mrežama koje su, zapravo, barijere za sve koji ondje prolaze. Pod kontrolom su i kopno i more, a mogu biti uočeni i najsitniji predmeti.</p>
<p>Policija, koja prati kretanje svih osoba, može pouzdano otkriti bombaše prije aktiviranja bombe. Policijski službenici, koji su ljubazno odgovarali na sva pitanja, trudili su se da novinari dobiju dojam kako je policija spremna i kako je nevjerojatno velik broj ljudi angažiran u ovome trenutku duž Amerike na čuvanju najvažnijih objekata. Prije nekoliko dana odobreno je novih 5,8 milijuna dolara za obuku i ekipiranje federalnih agenata koji će taj posao voditi.</p>
<p>Mnoge pojedinosti od policije nismo mogli saznati, ali od svega je bilo najintrigantnije pitanje jednoga novinara: je li riječ o elektronskom sustavu koji omogućuje ranjavanje, pa čak i smrt osobe koja se nađe u nekoj zabranjenoj zoni i prije nego policija provjeri identitet radi li se doista o mogućem teroristu? Precizni odgovor nismo dobili, ali je newyorška policija potvrdila da takvi sustavi postoje, ne kazavši gdje su instalirani. </p>
<p>Amerikanci se očito moraju tek naučiti živjeti pod stalnom kontrolom, uz rutinska pretraživanja, od kojih najviše zebnje izaziva mogućnost da agenti pokucaju na vrata stana i pretraže ga. Taj strah da će vlastita sloboda u ime državne sigurnosti biti »predana« nekom drugom sve više je predmet oštrih kritika, iako svaka nova vijest o mogućem terorističkom napadu to zasjeni.</p>
<p>Još drastičnije mjere sigurnosti već su u pripremi. Glavni tužitelj John Ashcroft i ministar domovinske sigurnosti Tom Ridge, ključni ljudi zaduženi za nacionalnu sigurnost, najavili su mnogo strože mjere i teži pristup vladinim zgradama i uredima. FBI je poslao i specijalne agente u Izrael i još neke zemlje kako bi proučili njihova iskustva u borbi protiv bombaša samoubojica, kojih se sada u Americi najviše i boje. Posljednja Ashcroftova izjava kako je »novi napad neizbježan« unijela je i novu količinu straha u već i tako isprepadanu Ameriku.</p>
<p>Plinske maske postale su dio standardne opreme koju nose američki policajci, a u blizini stanica podzemne željeznice nalaze se prostorije u kojima su pohranjene maske. U pripremi su i opsežne mjere za zaštitu sigurnosti u podzemnoj željeznici, koje uključuje stalnu kontrolu na peronima, a bit će provjeravan zrak kako bi se spriječio eventualni biološki ili kemijski napad.</p>
<p>Od svega, ipak, Amerikance najviše zabrinjava to što će biti nadgledana sva elektronska pošta. Posebni programi koji skeniraju sumnjive riječi već se duže vrijeme upotrebljavaju i nisu neka posebna novost. Poznato je i to da obavještajne službe kontroliraju i velike sustave, ali ubrzo bi mogle biti pod kontrolom i sve e-mail poruke i milijuni telefonskih razgovora širom svijeta.</p>
<p>Uoči rata teško je zaključiti čega se Amerikanci više pribojavaju - onoga što slijedi ili onoga što bi tek moglo slijediti. U jednome se gotovo svi slažu: vrijeme ležernosti, blagostanja, lagodnog života i nedodirljivih sloboda jest iza njih. Uskoro, vlada bi mogla znati kada se netko osjeća dobro, a kada loše.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>SAD prisluškuje izaslanstva u Vijeću sigurnosti </p>
<p>Britanski list »Observer« piše da je dobio tajni američki dokument koji prvi put otkriva domete američkog prisluškivanja stranih misija u New Yorku</p>
<p>LONDON, 2. ožujka (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Amerika je povela kampanju »prljavih trikova« u borbi za glasove neodlučnih članica Vijeća sigurnosti, tvrdi u nedjelju Observer. Britanski list navodi kako je dobio dokument koji otkriva da Amerikanci provode agresivno elektronsko praćenje pojedinih izaslanstava u Vijeću sigurnosti.</p>
<p> Članovima tih delegacija prisluškuju se telefoni u uredu i kod kuće te čitaju njihove e-mail poruke, tvrdi Observer na temelju »provaljenog« memoranduma, što ga je napisao jedan od visokih dužnosnika Nacionalne agencije za sigurnost (NSA). Riječ je o američkoj tajnoj službi koja se uz ostalo bavi elektronskim prisluškivanjem komunikacija.</p>
<p>Dužnosnik NSA svoj je dopis uputio agentima i šefovima vlastite organizacije te jednoj prijateljskoj tajnoj službi, tražeći od njih suradnju i pomoć. U dokumentu se kaže kako je osoblju NSA naređeno da pojačaju nadzor, posebice nad članicama Vijeća sigurnosti, (»osim, naravno Sjedinjenih Država i Britanije«). </p>
<p>Dokument također otkriva da su američkim elektronskim prisluškivačima posebno zanimljive delegacije neodlučnih članica Vijeća sigurnosti - Angole, Kameruna, Čilea, Meksika, Gvineje i Pakistana. O tim će zemljama najviše ovisiti ishod skorog glasanja za novu američko-britansku rezoluciju o Iraku koja bi trebala odobriti vojnu intervenciju. </p>
<p>U »provaljenom« američkom obavještajnom memorandumu također se naređuje da se »obrati pozornost« i na komunikacije zemalja koje nisu u Vijeću sigurnosti, u odnosu na sve što bi moglo imati veze s odlukama Vijeća. Cilj je elektronskog prisluškivanja da otkrije kako pojedine delegacije kane glasati o Iraku, zatim koji su njihovi stavovi i pregovaračke pozicije, te s kojim su drugim zemljama u savezništvu. Ukratko, traži se »cijela lepeza informacija koje bi mogle dati prednost američkim političarima i pomoći im da postignu rezultate u skladu s američkim ciljevima - ili spriječiti iznenađenja«, otkriva dopis datiran 31. siječnja.</p>
<p>Dokument je potpisao stanoviti Frank Koza, šef sekcija »Strani ciljevi« unutar NSA, koja se bavi špijuniranjem zemalja strateški važnih za SAD. Koza u dopisu spominje mogućnosti da analitičari NSA, osim elektronskog prisluškivanja, možda imaju i neki drugi doseg na korisne informacije. On navodi da je njegov zahtjev zasad neformalan, ali primateljima dopisa najavljuje da će o svemu uskoro čuti više putem »formalnih kanala«. </p>
<p>Otkriveni američki memorandum pokazuje međutim prvi put domete i opseg američkog prisluškivanja usmjerenog protiv stranih misija u New Yorku, tvrdi Observer, dodajući da je prisluškivanje zatražila Condoleezza Rice, savjetnica za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika. </p>
<p>U pokušaju da provjeri vjerodostojnost tog dokumenta, list se obratio trojici bivših obavještajaca, koji su ocijenili da je memorandum autentičan po jeziku i sadržaju. Također je utvrđeno da Frank Koza doista radi za NSA. </p>
<p>Ostaje, naravno, pitanje, tko je londonskom listu provalio pojedinosti o američkim špijunskim akcijama u UN-u? Observeru se čini da su cijelu operaciju »primijetile konkurentske organizacije u Europi«. Učinila je to, dakle, vjerojatno neka europska tajna služba, koja je i sama jako zainteresirana za ishod predstojećeg glasanja o Iraku.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Za prolaz Amerikanaca kroz Tursku nedostajala tri glasa</p>
<p>U utorak sazvana nova sjednica turskog parlamenta što znači da bi se »iračko glasovanje« moglo ponoviti</p>
<p>ANKARA, 2. ožujka (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Turski parlament u subotu nije, na opće iznenađenje, odobrio očekivani prelazak američkih vojnika preko turskog teritorija do granice s Irakom. Za otvaranje »prolaza« američkim postrojbama izjasnila su se 264 zastupnika, dok je 250 bilo protiv, a 19 suzdržanih. Ali to nije bilo dovoljno da se osigura i nužna zakonska većina, jer su za odobrenje nedostajala još samo tri glasa. </p>
<p>Predsjednik parlamenta Bülent Arinc odredio je utorak za novo zasjedanje, što znači da bi se »iračko glasovanje« moglo ponoviti. Rezultati glasovanja u turskom parlamentu više su iznenadili Amerikance, nego same Turke. Naime, u subotu prije podne na sastanku zastupnika Stranke pravog puta i razvitka (AKP) Recepa Tayyipa Erdogana dogovorena je potpora dolasku američkih vojnika i naoružanja. No, tijekom tajnog glasovanja mnogi zastupnici AKP-a su se, očito, predomislili i time narušili stranačku disciplinu.</p>
<p>»Ne« u turskom parlamentu moglo bi, prema mnogim tumačenjima, utjecati na američke ratne planove u Iraku. Neočekivana turska odluka dovodi u pitanje i stacioniranje 255 borbenih zrakoplova i 65 helikoptera na turskom tlu. Amerikanci ovdje uveliko rade na moderniziranju i osposobljavanju za uvjete rata desetak pomorskih, kopnenih i zračnih baza kako bi se prilagodili američkim potrebama. Sigurno je da bi novo premještanje tog golemog vojnog arsenala i opreme, zahtijevalo dosta vremena. </p>
<p>To bi moglo dovesti u pitanje već zacrtano vrijeme angloameričke invazije na Irak, budući da se tijekom ožujka ozbiljno računalo s otvaranjem sjeverne iračke fronte preko turskog teritorija. Odgađanje mogućeg napada na Irak bi, kako ocjenjuju ratni stratezi, mogao bi biti veliki udarac američkim ratnim planovima. Iračka obrana kako se računa, daleko bolje bi se snašla od američkih invazora u uvjetima visokih pustinjskih temperatura. Svjesni toga rizika, Pentagon bi ratni scenarij mogao pomaknuti čak za jesen ili početak zime, čime bi Saddamov režim dobio na dragocjenom vremenu. </p>
<p> Za Ankaru je međutim rizično odbiti SAD. Time bi ne samo došla u pitanje golema američka financijska, gospodarska, vojna i druga pomoć (od15 do 30 milijardi dolara), već i potpora Washingtona oko ulaska Turske u Europsku uniju (EU), ali i glede rješenja dugogodišnjeg ciparskog problema.</p>
<p> Nepovoljni slijed zbivanja mogao bi izazvati određena reagiranja u turskoj vojsci koja, prema nekim saznanjima, iza kulisa podupire dolazak američkih trupa. Istodobno, glasovanje u turskom parlamentu za osovinu Washington-London, može dati novi poticaj Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji, a možda i Kini da u Vijeću sigurnosti spriječe usvajanje nove iračke »ratne rezolucije«.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Putin nije uspio pridobiti Bugarsku za ruski stav o Iraku </p>
<p>SOFIJA, 2. ožujka</p>
<p> - Ruski predsjednik Vladimir Putin, koji se protivi primjeni sile na Irak, priznao je u nedjelju u Sofiji kako nije uvjerio Bugarsku, članicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, da prihvati rusko stajalište.</p>
<p> »Stavovi Rusije i Bugarske potpuno su različiti, ali budući da sam u službenom posjetu, ne bi bilo korektno da ocjenjujem bugarsku vanjsku politiku«, izjavio je Putin. »Svaka zemlja određuje tokove svoje vanjske politike prema vlastitim nacionalnim interesima«, dodao je ruski predsjednik na konferenciji za novinare nakon razgovora s bugarskim predsjednikom Georgijem Parvanovim.</p>
<p> Putin se protivi ratu i traži da se nastave inspekcije u Iraku. Sjedinjene Države predale su prijedlog rezolucije Vijeću sigurnosti koji otvara put upotrebi sile proitv Bagdada. </p>
<p> Bugarska, nestalna članica Vijeća sigurnosti, sklona je stavu Sjedinjenih Država. Ona im je otvorila svoj zračni prostor i bazu za opskrbu u letu u slučaju operacija protiv Iraka. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Italija: U pucnjavi u vlaku poginuo policajac, uhićena teroristkinja </p>
<p>RIM, 2. ožujka </p>
<p> - U vlaku na relaciji Rim - Firenca u nedjelju ujutro u pucnjavi je poginuo jedan policajac. Nakon toga uhićena je Desdemona Lioce (43), pripadnica Novih crvenih brigada, objavila je talijanska policija.</p>
<p> Lioce je odbila odgovarati na pitanja i proglasila se političkom zatvorenicom. Njezino ime kao članice terorističke organizacije prvi put se spominjalo u vezi s ubojstvom Massima D'Antone u Rimu prije nekoliko godina. </p>
<p>Nije objavljeno ime muškarca koji je ubio policajca, a zna se samo da je iz Barija. Protuteroristička policija koja je preuzela istragu o pucnjavi, objavila je da je Lioce osnovala Nove crvene brigade 1989. godine, a policija ju je tražila od 1995. Policija je u vlaku, koji je bio u blizini Arezza, pregledavala putnike očito tražeći sumnjive osobe. Kad je zatražila dokumente od Desdemone Lioce i muškarca koji je bio s njom, započela je pucnjava. Muškarac je izvukao pištolj i ubio policajca Emanuelea Petria (48) i ranio drugog, Brunu Fortunata (46). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Skandal u BiH: Najskuplji telefonski sustav u Europi »izgorio« na Eurosongu </p>
<p>SARAJEVO, 2. ožujka (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Izbor za pjesmu Eurovizije u BiH ponovo je bolno podsjetio na to koliko je ta zemlja još daleko od Europe.</p>
<p> Iako građani BiH plaćaju najskuplje telefonske razgovore na Starom kontinentu, lokalne telekomunikacijske kompanije, vođene sarajevskim BH Telecomom, u subotu navečer osramotile su i sebe i svoju zemlju.</p>
<p> Blještavi TV spektakl izbora bosanskohercegovačke skladbe za Eurosong, u organizaciji Javnog RTV servisa, zasjenio je skandalozni slom zemaljskog i mobilnog telefonskog sustava u trenutku kad se pokušalo provesti glasovanje TV gledatelja (tzv. televoting). Kad su građani počeli zvati da bi izabrali pjesmu, linije nisu izdržale. Uobičajeno telefonsko glasovanje jednostavno se nije moglo provesti. Pobjedničku pjesmu morao je izabrati žiri. </p>
<p>Demonstracija nemoći bosanskohercegovačkog telekomunikacijskog sustava došla je u najnezgodnijem trenutku za osobe koje vode taj sustav. Međunarodna zajednica upravo je započela reviziju poslovanja triju telekomunikacijskih operatera u BiH. Sumnja se da su milijuni maraka profita iskorišteni za nelegalno financiranje stranačkih i drugih političkih aktivnosti. Samo su lani ta tri operatera ostvarila oko 100 milijuna eura čiste zarade.</p>
<p>»Telekomi u BiH naplaćuju previše, a pružaju premalo. Ne dopustite im da vas zavaraju, jer ostvaruju profit koji ne ide vama. Telefonski su pozivi preskupi za potrošače. Vlasti bi trebale odgovoriti pod čijom su kontrolom te tvrtke i što rade s tolikim profitima«, rekao je nedavno zamjenik visokog predstavnika Donald Hays.</p>
<p>Nema sumnje, skandal s glasovanjem za Eurosong pokazao je i potvrdio nekompetentnost vodstva BH Telecoma. Osim toga, sada se neće tako lako moći optuživati međunarodnu zajednicu da želi reforme telekomunikacija u BiH samo zbog svojih interesa.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="47">
<p>Nema tog zakona koji bi uništio strančarenje </p>
<p>Gospođu Sanju Kapetanić cijenim kao vrijednog i vrsnog komentatora, pa zbog toga nastojim razumjeti da se i profesionalcu mogu omaknuti nepromišljenosti kao što se njoj uspjelo dogoditi u komentaru o SDP-ovom prijedlogu izmjena izbornog zakona( »Sezona ljubavnog zova na Markovu trgu«, Vjesnik, subota, 1. ožujka 2003.). </p>
<p>Doduše ona nije naivno, popu nekih drugih, zaključila da je Arlović ubojica malih stranka, ali je nasjela na rezon prosječne pameti da će proporcionalni izborni sustav, uz prohibitivnu klauzulu od pet posto, uništiti male stranke, odnosno da u budućem sazivu Hrvatskog sabora neće biti zastupljeno 15 stranaka kao što je sada, nego najviše pet do šest.</p>
<p> Gospođa Kapetanić namjerno zaboravlja da su se među sadašnjih petanestak političkih stranaka u Hrvatski sabor ušli IDS, LS, HKDU,</p>
<p>HSP, PGS, SBHS, HND (koji nikad bez koalicije ne bi mogli prijeći izborni prag). Libra je, primjerice, parlamentarnom strankom postala bez izbora, ist kao i Demokratski centar, ili Hrvatski blok.</p>
<p> Nema toga zakona koji bi priječio prijeizborne koalicije, pa tako nema nmi načina da se spriječi ulazak malih stranaka u Sabor kroz koalicije.</p>
<p>Hrvatski je fenomen da su nam sada, lege artis, a mimo izborne volje građana, u Saboru čak četiri stranke.</p>
<p>Umjesto traženja odgovora na retorička pitanja i plašenja građana, bilo bi korisnije pozabaviti se temom - kako će novi izborni zakon spriječiti mrtve duše da kroje političku scenu Hrvatske. </p>
<p>IVAN MARKO PAVIĆ Slavonski Brod</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Zločin i kazna u iskrivljenom ogledalu</p>
<p>Četrnaestog veljače, u središnjem Dnevniku HTV-a Mostar, govorio je Alija Bijavica, predsjednik SUBNOR-a. Osjećam se prozvanim onim što je tom prigodom izrekao o pogubljenju sedmorice fratara odmah po ulasku partizana u Mostar. Njegov istup ne bi smio ostati bez osvrta. </p>
<p>Alija Bijavica prizna da su partizani ubili sedmoricu fratara. Nu, on bi htio da se o tome ubojstvu ne govori kao o zločinu, iako nitko zdrave pameti ne može vidjeti ništa drugo. On žrtvi, to jest sedmorici fratara, pripisuje izmišljeni zločin, a njihovim ubojicama pripisuje gotovo humanu ulogu: kažnjavanje tog izmišljenog zločina. </p>
<p>Da bi svojoj otrovnoj priči priskrbio kakvu-takvu uvjerljivost, pogubljenje je sedmorice fratara smjestio u izmišljene okolnosti. On je, tako, zvonik stare franjevačke crkve u Mostaru pretvorio u vojnu utvrdu. Pobrinuo se da ta utvrda ima i svoju posadu: nju mu čine isključivo fratri - njih sedmorica, i do zubi su naoružani.</p>
<p>Svatko, iole upućen u vještinu ratovanja, zna da je zvonik neprihvatljiv kao vojna utvrda. U zvoniku je pogibeljno imati i promatračko mjesto: s njega, istina, puca pogled na sve strane, ali i on je uočljiv sa svih strana, pa mu je u ratu namijenjena sudbina mete koju se ne može promašiti. </p>
<p>Nitko pri pameti ne bi mogao povjerovati da su se fratri odlučili vojno suprotstaviti partizanima. U ondašnjim bi okolnostima njihov otpor bio suludi čin. Znalo se, naime, mnogo prije dolaska partizana u Mostar kako će završiti Drugi svjetski rat, što znači da su i pobjednici i poraženi bili već jasno obilježeni. Nedopustivo je sedmorici školovanih fratara pripisati totalnu izgubljenost u vremenu i prostoru. </p>
<p>Istinitost svoje priče o »opravdano« pobijenim fratrima Alija Bijavica dokazuje navodnim vojnim izvješćima, prema kojima su partizani zatekli u samostanu naoružane fratre. Zašto ta izvješća ne objavi? Kakva god ona bila, u njima bi se zasigurno moglo pronaći istinitih i uporabljivih podataka (ime i prezime onoga tko je izvješća potpisao, mjesto, nadnevak...). </p>
<p>Ako je pogubljenje sedmorice fratara bilo častan čin, u što Alija Bijavica želi uvjeriti javnost, ostalo je dužan reći barem nešto o tome gdje je fratrima suđeno i tko im je sudio i zašto su njihova tijela bačena u Neretvu.</p>
<p>Šute oni koji bi morali progovoriti. A govore oni koji bi morali šutjeti. Da je, primjerice partizanski heroj Meha Trbonja, progovorio pravodobno i iskreno o pogubljenju sedmorice nedužnih fratara, imalo bi se što i čuti i zapamtiti.</p>
<p>Nedopustivo je govoriti o zločinu i kazni kako to govori Alija Bijavica. </p>
<p>Ono što se zločinom dobiva, koliko god to bilo, uspoređeno s onim što se zločinom gubi, uvijek zaslužuje samo prezir. </p>
<p>Fra ANDRIJA NIKIĆ Mostar</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>»Stručno« obmanjivanje javnosti </p>
<p>Gospođa Jasna Kovač diplomirana pravica iz Zagreba u pismu Vjesniku od 20. veljače 2003. tvrdi puno toga, što je upravo smiješno.</p>
<p> Ona najam stana to jest zaštićenog najmoprimca stavlja u odnos kao da je on pravi vlasnik i kao da ima sva vlasnička prava - samo ih Sabor treba legalizirati.</p>
<p> Zatim tvrdi da je pravim nominalnim vlasnicima bivša država (SFRJ) oduzela vlasništvo uvođenjem stanarskog prava.</p>
<p>Gospođi Jasni Kovač i svima koji je podržavaju tvrdim da to naprosto nije istina. U bivšoj SFRJ imao sam stanara u privatnoj, mojoj kući koji je umro, te sam taj stan zakonski dobio.</p>
<p>Ne znam kome bi diplomirana pravnica gospođa. Jasna Kovač dodijelila moje nominalno - gruntovno vlasništvo ako to ne priznaje. Stanar je u stanu živio sam.</p>
<p>Ona u svom članku stanarima daje prava koja u stvari nemaju, te »stručno« obmanjuje javnost. Kod nje su prevladali osobni interesi, koji proturječe zdravom razumu.</p>
<p>U pravnoj državi nije moguće silom postati vlasnikom privatne imovine.</p>
<p>Nadalje tvrdim da ono što traži gospođa Jasna Kovač, da se najblaže rečeno može nazvati otimačinom tuđeg vlasništva te njoj i takvima ne služi na čast. </p>
<p>VLADIMIR VLAHOVIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="50">
<p>Sa 3,17 promila u krvi osjećao se »sposobnim za vožnju«</p>
<p>VARAŽDIN, 2. ožujka</p>
<p> - Na novomarofskom je Općinskom sudu u tijeku kazneni postupak protiv Nine Kropeka, optuženog za izazivanje prometne nesreće u kojoj su teško ozlijeđene dvije osobe.</p>
<p> Optužni ga prijedlog tereti da je 17. rujna prošle godine, vozeći automobil u pijanom stanju (3,17 promila alkohola u krvi), prešao u lijevu kolničku traku i izravno se sudario s automobilom kojeg je vozio Franjo Milovec. Milovec i njegova supruga u nesreći su teško ozlijeđeni.</p>
<p>Oštećeni Milovec na raspravi je rekao da se kod novomarofske ljekarne uključio u promet i krenuo prema Varaždinu, kad je primijetio da prema njemu njegovom kolničkom trakom nailazi automobil, pa je počeo kočiti, a još je i supruzi rekao: »Ovaj ide ravno na nas«. U nesreći je teško ozlijeđen, kao i njegova supruga, koja je četiri mjeseca ležala nepokretna u krevetu.</p>
<p> Svjedočio je i Robert Topolovec, koji se vozio iza optuženoga. Vidio je da Kropek svojim automobilom prelazi središnju liniju, prelazio ju je i vraćao se, onda se potpuno našao na drugoj strani ceste, pa je tako i došlo do sudara. </p>
<p> Kropek je, pak, u svojoj obrani tvrdio da se vozilo oštećenoga najednom našlo na njegovoj traci, a to je vidio u zavoju te nije nikako mogao reagirati. Nesreće se vrlo dobro sjeća, da se dogodila u utorak, a on je dan ranije bio u berbi kod prijatelja i pio je alkoholna pića. </p>
<p>Priznao je da je vozio pod utjecajem alkohola, no osjećao se sigurnim za upravljanje i sposobnim za vožnju. Zna da alkoholiziran ne smije voziti, ali je mislio da se neće ništa dogoditi. Rekao je i da nije točno da je on prešao na suprotnu stranu ceste, već se automobil oštećenoga »najedanput stvorio ispred njega«, a on u tom trenutku nije skrenuo ulijevo.</p>
<p> Zastupnik optužbe predložio je i nagodbu, odnosno da se optuženome izrekne bezuvjetna kazna zatvora od devet mjeseci i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom »b« kategorije od jedne godine i šest mjeseci, no Kropek se nije smatrao krivim za počinjenje djela. </p>
<p>Rekao je i da misli kako je kazna »malo prestroga«, ali i priznao da je imao dosta alkohola i da taj alkohol dosta utječe na kaznu.</p>
<p> U daljnjem tijeku dokaznog postupka provest će se vještačenje i rekonstrukcija na mjestu nesreće.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Sa »zlatnim« lančićem prevarili starca</p>
<p>ŠIBENIK, 2. ožujka</p>
<p> - Dvojica zasad nepoznatih »maštovitih prevaranata« oštetili su Nikolu A. (74) iz Šibenika za 400 eura. Prema kazivanju oštećenog Nikole A. u ulici Matije Gupca njemu je prišao nepoznati muškarac, star oko 35 godina, visok oko 180 cm koji je na glavi imao kapu »šiltericu«, odjeven u plavu trenirku.</p>
<p>Nakašljavajući se, taj je muškarac s kolnika podigao veći zlatni lančić i potom mu se obratio riječima da su oni taj lančić zapravo zajedno pronašli, te da je red da novac od lančića kojeg treba prodati trebaju podijeliti popola. </p>
<p>Dok su razgovarali prišao im je drugi nepoznati muškarac star oko 40 godina, visok oko 175 cm, jače tjelesne građe, plave kose odjeven u sivu odjeću. Rekao im je, razgledavajući pronađeni zlatni lanac, da je riječ o 18-karatnom zlatu vrijednosti oko dvije tisuće eura. Dodao je da je on zlatar i da će ga otkupiti za 1200 eura.</p>
<p>Nikoli A. se tada obratio nepoznati muškarac koji je prvi podigao zlatni lanac i predložio da mu posudi 200 eura i 1.800 kuna kako bi mogao otkupiti svoj dio lančića, na što je Nikola A. pristao. Potom su zajedno otišli do Nikoline kuće gdje mu je ovaj dao novac nakon čega je nepoznati muškarac otišao, uz obećanje da će mu novac vratiti za pola sata, a zauzvrat mu je ostavio bezvrijedni lančić i potom otišao u nepoznatom smjeru. </p>
<p>Policija je protiv nepoznatih počinitelja podnijela kaznenu prijavu. Ujedno, policija apelira na građane da budu oprezni.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Policajac-narkoman još je izvan dohvata zdravstvene službe!</p>
<p>Javnost će, najvjerojatnije, ostati prikraćena za odgovor na navažnije pitanje - jesu li se ta dva slučaja mogla spriječiti? / Doznalo da je policajac ovisnik u istrazi priznao i druga djela - tri razbojstva i jedan pokušaj </p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Dva ekscesa u zagrebačkoj policiji, onaj s hvatanjem pljačkaša koji je bio pripadnik same policije, ali i narkoman, i drugi sesvetski slučaj, u kojem je policajac ubio suprugu i ranio svoga šefa, dobit će uskoro epilog pred istražnim organima i na sudu.</p>
<p>No, izostat će vjerojatno odgovor na najvažnije pitanje: jesu li se oba slučaja mogla ranije otkriti, pa bi onda i štete bile manje, kako po policiju, tako i po aktere.</p>
<p>Oba slučaja posljedica su loše, ili nikakve pravovremene zdravstvene kontrole pripadnika ove važne državne službe.</p>
<p> »Mreža«, uz pomoć koje se nadzire psihofizičko stanje redarstvenika, nije dovoljno gusta da bi se u nju na vrijeme mogli »uhvatiti« ovakvi slučajevi.</p>
<p>U subotu 15. veljače policija je uhitila osobu sumnjivu za pljačku Konzumovu prodavaonicu u Slavonskoj ulici bb. Vijest o pljački i hvatanju počinitelja postale su rutina, ali novinari su na presici na kojoj je bilo riječi o događaju bili doista iznenađeni. Osumnjičeni Ante M. policajac je Prve policijske postaje u Zagrebu, ali i - narkoman.</p>
<p>Uskoro se doznalo da je policajac ovisnik u istrazi priznao i druga djela, koja ne idu skupa uz njegov javni posao, ali se često susreću kod prekršitelja koji uživaju drogu. Priznao je još tri razbojstva i jedan pokušaj.</p>
<p> Kako je policajac postao ovisnik o drogama i kako ga nisu otkrili u samom početku? Slično pitanje vrijedi i za sesvetski slučaj. I ono važnije: jesu li (njihovi liječnici i voditelji u policiji) mogli učini za njih nešto i ranije? Odgovor nažalost glasi : nisu, ili vrlo teško!</p>
<p>Osoba koja je oda narkomanskom poroku, može to uspješno skrivati, barem u početku. Narkomanske se krize prikrivaju iza bolovanja, liječnici opće prakse odobravaju im plaćen izostanak s posla, jer narkomanija je bolest. Za porok pacijenta, ovisnost o drogama, zna samo izbrani liječnik kao i liječnik koji je preporučio odvikavanje (metadonom). </p>
<p>A liječnik opće prakse nije dužan, ali i ne smije nikome priopćiti da se radi o ovisniku, dijagnoza je liječnička tajna. Čak ni kada je slučaj bjelodan, kada je u pitanju javna služba poput policije. Ni onda kada je u pitanju pacijent koji boluje primjerice od epilepsije, ako je kronični alkoholičar pa radi na visokoj dizalici, u javnom prometu... </p>
<p>Obveza zdravstvenog radnika iscrpljuje se u reguliranju bolovanja i daljnjem liječenju. Što je u konkretnom slučaju Ante M. mogla i trebao i mogao učiniti njegov poslodavac?</p>
<p>Uobičajeno je da se nakon nekoliko mjeseci zatraži detaljniji podaci od izbranog liječnika i od povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstvenu zaštitu, koji nadzire duža bolovanja.</p>
<p>U konkretnom slučaju da je umjesto da proteknu dvije godine bolovanja, nakon šest mjeseci policijski djelatnik upućen na detaljnije pregleda u Dom zdravlja MUP-a. Ekipa stručnjaka, psihologa i psihijatra i specijalista drugih medicinskih disciplina možda bi »uhvatili« Antu M. dok još nije zagazio u kriminal. No i tu je situacija upitna. </p>
<p>Narkoman, a osobito ako je k tome i obrazovani policajac da je bio pozvan na specijalistički pregled u MUP-ov dom zdravlja mogao je naslutiti što mu mogu otkriti.</p>
<p> Lukavstvom je mogao izbjeći zamku: na neko vrijeme prestati uzimati narkotike, a u nas još nema preciznih uređaja koji pouzdano mogu dokazati nazočnost narkotika u organizmu. Rezultat: da nije krenuo putom kriminala tko zna bi li ikada »pao«. Sistem koji je sada na snazi savršeno čuva tajne pacijenata, pa bile i na štetu društva. Nitko tome nije kriv, svi poštivaju - propise. A oni određuju da se sistematski pregled obavlja kod prijama u policiju, kod prelaska na poslove koji zahtijevaju natprosječne napore (specijalna policija, ronioci i sl.), ali i u slučajevima kada pretpostavljeni ocijeni da je netko »pukao«.</p>
<p>To nažalost nije dostatno, jer se sporadičnim povremenim pregledima malo što može otkriti. Liječnički nadzor koji bi otkrio ljude koji su »iskočili« bio bi djelotvoran da su oni sistematski, barem jednogodišnji, a javne službe treba staviti pod posebni sitnozor - teška zdravstvena oboljenja, a tu spadaju uz psihičke tegobe kojima su izloženi policajci i narkomanija, ne mogu biti tajna koju znaju samo pacijent i eventualno liječnik.</p>
<p>Petar Pavković</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>»Za sve je kriv« krupni neznanac s motociklom</p>
<p>Iskaz obojice svjedoka zamjenik županijskog državnog odvjetnika, Ivica Ovčar, ocijenio je lažnim</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Svjedočenjem Ivana Mikulića i Suada Kleina, dvojice gostiju lokala »Kiwi«, na zagrebačkom je Županijskom sudu nastavljeno suđenje Zvonku Milasu, zbog razbojništva i dovođenja ljudskih života u opasnost.</p>
<p>Milasu optužnica stavlja na teret da je zajedno sa Ivanom Šakotom, u lipnju 1996. godine, uz prijetnju oružjem, od Zorana Pribičevića oteo motocikl »honda« te da su on i pokojni Šakota, također mu zaprijetivši smrću, od Nevenka Krznarića, iznuđivali 120.000 DEM. </p>
<p>Ukradeni motocikl im je, navodno, trebao poslužiti da od Krznarića uzmu novac i brzo se udalje. Međutim, Krznarić, koji je o svemu obavijestio policiju, dao im je označene novčanice, a oni su nedugo nakon što su ih preuzeli, uhićeni.</p>
<p>Mikulić i Klein su u četvrtak, pred sucem Pavlekovićem, rekli da su na dan preuzimanja novca bili u »Kiwiju«, a da je motocikl do lokala dovezao nepoznati muškarac, kojeg su opisali kao crnog, korpulentnog i s brčićima, te da je on zatražio od Šakote da mu učini uslugu i ode po nešto. Što točno, rekli su da ne znaju, no kako tvrde, Šakota je pristao, te su on i Milas sjeli na neznančev motocikl i otišli. Nedugo potom, čuli su da je Šakotu i Milasa uhitila policija, te se baš po tome sjećaju spomenute zgode.</p>
<p>Njihov iskaz zamjenik županijskog državnog odvjetnika, Ivica Ovčar ocijenio je lažnim, rekavši da su svjedoci iskazivali potpuno iste stvari u svim bitnim detaljima. Upitao ih je zašto o svojim saznanjima ranije nisu obavijestili policiju, no Klein je odgovorio da ga ranije nitko nije pozvao, osim Šakote, a on je nakon nekog vremena ubijen. </p>
<p>M. D.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Djevojka poginula pri padu auta s mosta u potok</p>
<p>KOPRIVNICA, 2. ožujka</p>
<p> - U Rasinji pokraj Koprivnice u subotu se oko 19,45 sati dogodila teška prometna nesreća u kojoj je poginula osamnaestogodišnja Radmila Grubačević.</p>
<p>Kako se doznaje u koprivničkoj policiji vozač osobnog automobila »hyundai« koprivničkih registracija Radiša G. (26) radi neprilagođene je brzine izgubio kontrolu nad vozilom koje se zanijelo u lijevo, udarilo u metalnu ogradu mosta, te palo u potok gdje se okrenulo i zaustavilo na lijevom boku. </p>
<p> Od zadobivenih ozljeda na mjestu je poginula djevojka, dok je trinaestogodišnja Gordana G. zadobila teške tjelesne ozljede. Vozač je, doznaje se, prošao s lakšim ozljedama. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Putnica poginula zbog prevrtanja »kije«</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 2. ožujka</p>
<p> - Prometna nesreća u kojoj je jedna osoba poginula, a tri su ozlijeđene dogodila se u subotu oko 16,25 sati na autocesti kod mjesta Slobodnica. </p>
<p>Nesreća se dogodila u trenutku kada je Boris M.(44), upravljajući osobnim automobilom »kia pride«, registracijskih oznaka ZG 3387-N sletio s kolnika, udario u prometni znak i zaštitnu ogradu te se prevrnuo. </p>
<p>Suputnica u vozilu Anica Manz (42) preminula je na mjestu nesreće, dok su Hrvoje M. (20) i petnaestogodišnja S.M. s teškim ozljedama prevezeni u Opću Bolnicu u Slavonskom brodu, gdje su i zadržani na liječenju. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Poginuo pod prevrnutim traktorom</p>
<p>SVETI KRIŽ ZAČRETJE, 2. ožujka</p>
<p> - Prema informaciji PU Krapinsko-zagorske u subotu navečer u mjestu Ciglenica na seoskom putu prevrnuo se traktor kojim je upravljao Josip Sinković (51) i koji je nakon što ga je traktor prignječio preminuo.</p>
<p> Naime Josip Sinković je kotačem traktora prešao izvan ruba puta pri čemu se traktor prevrnuo i prignječio ga. To je prvi traktorist ove godine koji je poginuo u Krapinsko-zagorskoj županiji. Prošle godine zabilježen je dosad najveći broj nesreća u kojima su poginuli traktoristi. U Krapinsko-zagorskoj županiji poginulo ih je čak 17, dok ih je više desetaka lakše i teže ozlijeđeno, a ozlijeđen je i veći broj suputnika na traktorima. </p>
<p>Uzroci velikog broja prošlogodišnjih nesreća prije svega su tehnički neispravni i neregistrirani traktori te upravljanje pod utjecajem alkohola. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>U prometnoj nesreći vozač poginuo, petero ozlijeđenih</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Jedna je osoba poginula a petero je teško ozlijeđeno u prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju oko 6 sati ujutro u mjestu Kupinec kod Jastrebarskog.</p>
<p>Kako je priopćeno u zagrebačkoj policiji poginuo je Ivan Kambić (54), vozač »fiat una« zagrebačkih registracijskih oznaka koji je vozio iz smjera Klinča Sela prema Pisarovini. Na njega je iz suprotnog smjera zbog neprilagođene brzine naletio »VW golf«, zagrebačkih oznaka, kojim je upravljao Tomislav T. (33).</p>
<p>Ivan Kambić je preminuo na mjestu nesreće, a njegovih četvero putnika teško je ozlijeđeno. Teške je ozlijeđen i vozač »golfa«, a svi su prevezeni u KB Sestara milosrdnica.</p>
<p>Policija je obavila očevid na mjestu događaja, a promet je bio u prekidu do 9 sati. </p>
<p>D. Gr.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="58">
<p>HNB zaustavlja pad kune na 7,7 prema euru</p>
<p>Slabljenje kune nastavljeno i prošli tjedan /Prema srednjem tečaju HNB, kuna je na tjednoj razini deprecirala u odnosu na sve svjetske valute </p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Središnja banka ove je godine već triput intervenirala na deviznom tržištu, a posljednji put prije deset dana prodavši bankama 49,4 milijuna eura. U 2003. godini HNB je ukupno prodala bankama 165,1 milijun eura, a limiti utvrđeni Memorandumom o ekonomskoj i financijskoj politici s Međunarodnim monetarnim fondom dopuštaju središnjoj banci da do kraja ožujka otkupi još oko 50 milijuna dolara.</p>
<p> Memorandum s MMF-om imao je, među ostalim, cilj smanjiti razinu inozemne zaduženosti države te se u tom kontekstu i središnja banka obvezala da će u 2003. otkupiti dvostruko manje deviza nego u 2002. godini.</p>
<p>Isto tako, MMF od HNB-a traži da dopusti veće oscilacije tečaja kune nego što je to prije bio slučaj.</p>
<p>Stoga ne treba čuditi što vodstvo središnje banke sada poručuje poslovnim bankama da pripaze što rade jer ako se tečaj kune želi braniti na 7,7 kuna za euro - tada središnja banka, unatoč ograničenjima MMF-a, ima još dosta prostora da to učini.</p>
<p>Ne uspije li obuzdati slabljenje kune još jednom deviznom intervencijom, Savjet HNB-a mogao bi povećati obveznu rezervu banaka - njezin kunski dio, čime bi se smanjila likvidnost banaka i pritisak na slabljenje kune.</p>
<p>Središnja banka, inače, obvezna je održavati stabilnost cijena i tečaja, a ocijenjeno je da bi drastičnije slabljenje kune u ozračju iračke krize i novih restriktivnijih mjera HNB-a moglo otežati te ciljeve. Poraste li inflacija, pao bi standard i povećala bi se opterećenost kreditno zaduženih građana. </p>
<p>Slabljenju kune pridonosi i ponašanje banaka, koje nastojeći udovoljiti mjerama središnje banke o tridesetpetpostotnoj pokrivenosti deviznih obveza likvidnim potraživanjima, svoju kunsku likvidnost užurbano pretvaraju u devize. Povećana potražnja za devizama djelomično se može objasniti i potrebom tvrtki da plate robu uvezenu prije kraja prošle godine. Analitičari vodećih banaka predviđaju da će tečaj eura i sljedeći tjedan biti iznad 7,6 kuna te da bi se trend mogao preokrenuti tek oko Uskrsa (ne izađe li ranije na tržište Ministarstvo financija s devizama dobivenim plasmanom euroobveznica). Nakon toga bi opet potkraj trećeg i osobito u četvrtom tromjesečju došlo do nove deprecijacije kune.</p>
<p> Priljev deviza od turističke sezone sredinom godine mogao bi spustiti tečaj na 7,5 kuna za euro, dok bi potkraj godine vrijednost nacionalne valute mogla porasti na 7,63 kune za euro. </p>
<p>U odnosu na dolar kuna je oslabila 1,06 posto, prema japanskom jenu 1,43 posto, prema švicarskom franku 0,67 posto, dok je u odnosu na euro izgubila 0,38 posto vrijednosti. Nacionalna valuta oslabila je 0,33 posto u odnosu na slovenski tolar i 0,07 posto prema britanskoj funti.</p>
<p>Vrijednost eura ponovo dostiže rekordnu razinu u odnosu na kunu - na najvišoj je razini od uvođenja zajedničke europske valute.</p>
<p>Od početka godine kuna je oslabila prema euru 2,4 posto, a u odnosu na dolar ojačala 0,24 posto.</p>
<p>I dok tržište očekuje novu intervenciju HNB-a kojom bi se zaustavilo klizanje tečaja kune, iz središnje banke stižu signali da je donja vrijednost tečaja 7,7 kuna za euro i da HNB ne namjerava dopustiti slabljenje kune ispod te razine.</p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Na mjestu stare cementare u Ravnicama - hotelsko naselje </p>
<p>SPLIT, 2. ožujka</p>
<p> - Iako je trebao biti potpisan u petak, ugovor između Grada Omiša i Willbeing CIAS-konzorcija hotelskih grupacija iz Milana, o zakupu i prenamjeni u turističke svrhe bivše cementare u Ravnicama pokraj Omiša, potpisat će se za desetak dana. Do odgode je, naime, došlo kako bi Talijani utanačili neke sporne odrednice ugovora koji je ponudio Omiš.</p>
<p> Konzorcij je još u listopadu prošle godine prihvatio sve uvjete iz međunarodnog natječaja i na taj način se obvezao, među ostalim, na ulaganje od 17,5 milijuna eura tijekom idućih pet godina. Prema predloženom idejnom rješenju, investitor se obvezao i na rušenje starih tvorničkih objekata te izgradnju prestižnog hotela, apartmanskog naselja, lučice, marine sa 200 vezova, rive, te popratnih sportskih i uslužnih sadržaja. Hotel bi trebao nositi pet zvjezdica, te u sezoni zapošljavati najmanje 80 djelatnika. Prostor bivše cementare Willbeing CISA dobio je na koncesijsko korištenje od 99 godina, a nakon isteka zakupa cijeli kompleks ostaje lokalnoj upravi.</p>
<p>Konzorcij je već uplatio jamstvo od 100.000 eura. Invedstitor je spreman financirati i iseljenje dvadesetak stanara koji žive u tvorničkim zgradama, te je voljan sufinancirati i polaganje dijela kanalizacijskog kolektora.</p>
<p>Milanska hotelska grupacija zainteresirana je i za prostor tvornice trikotaže »Galeb« te autokamp »Ribnjak«, u većinskom vlasništvu zagrebačkog »Tekstilprometa«. Ukoliko pregovori i oko te dvije lokacije urode plodom tvornica, »Galeb« i kamp bi se izmjestili. Obje lokacije dale bi se u najam na 18 godina. </p>
<p>I. D.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Otpor privatizaciji bolnica i sve češći procesi zbog nezakonitosti</p>
<p>KRAPINA, 2. ožujka</p>
<p> - Poglavarstvo Krapinsko-zagorske županije prihvatilo je prijedlog Povjerenstva za zdravstvo da se do daljnjeg ne provodi djelomična ili potpuna privatizacija Specijalnih bolnica za medicinsku rehabilitaciju u Stubičkim i Krapinskim Toplicama. O tome je Ministarstvo zdravstva zatražilo očitovanje županijskoga Poglavarstva. </p>
<p>Prema tom očitovanju, privatizacija u Krapinskim Toplicama već je djelomično provedena prodajom bazenskog i hotelskog kompleksa, koje je otkupila »Strahinjčica« iz Krapine. Na tom se prostoru gradi novi zatvoreni bazen koji će konkurirati poznatijim kupališnim kompleksima. Dio bolnice u Krapinskim Toplicama otkupila je »Magdalena«, a namjerava se prodati i nedovršena upravna zgrada. U Specijalnoj bolnici Stubičke Toplice smatraju da bolnica ne može ići u djelomičnu privatizaciju, jer nema dijelova koji bi se mogli izdvojiti i prodati. </p>
<p> Služba za zdravstvo i socijalnu skrb pri županijskom Upravnom odjelu za društvene djelatnosti izvijestila je i o nezakonitostima u zagorskom zdravstvu koje se već procesuiraju. Tako je u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u tijeku istraga o nezakonitim nadoplatama za fizikalne terapije, a u ljekarni Krapina jedna je djelatnica dobila otkaz. Upravno vijeće Opće bolnice Zabok je Državnom odvjetništvu podnijelo prijedlog za pokretanje kaznenog postupka protiv bivšeg ravnatelja dr. Miroslava Kopljara. </p>
<p>Upravno vijeće Doma zdravlja Krapina smijenilo je bivšu ravnateljicu Vesnu Filipčić-Hitrec protiv koje se vodi sudski postupak zbog nezakonitosti u radu. Otkaz je dobila i bivša glavna medicinska sestra, protiv koji se provodi istraga i kazneni postupak. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="61">
<p>Pavić dobio policijsku zaštitu</p>
<p>Ispred Pavićeve kuće od subote navečer dežuraju policajci / Obavljeno 150 obavjesnih razgovora </p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka </p>
<p> - Nakon eksplozije podmetnute bombe pod njegovim automobilom u subotu rano ujutro u Zagrebu, čelnik Europapress holdinga (EPH) Ninoslav Pavić zatražio je policijsku zaštitu iako je neposredno nakon tog događaja govorio da neće tražiti zaštitu niti da vjeruje policiji.</p>
<p>Glasnogovornica zagrebačke policije Stanka Saraja izjavila je u nedjelju da ispred Pavićeve kuće na Tuškancu od subote u 22 sata policajci danonoćno dežuraju.</p>
<p>U eksploziji koja se dogodila u subotu oko 4 sata počinjena je šteta veća od 500.000 kuna. Potpuno je uništen Pavićev automobil »mercedes ML 500« koji je bio parkiran ispred njegove kuće, razbijeno 30 stakala na šest okolnih kuća te oštećen električni stup.</p>
<p>Očevid na mjestu događaja trajao je u subotu do 19 sati, a uništeni automobil prevezen je u policiju na vještačenje. Pretpostavlja se da je bomba bila postavljena na desni prednji kotač ispod blatobrana i aktivirana daljinskim upravljačem. Glasnogovornica Saraja rekla je da je obavljeno 150 obavjesnih razgovora, među kojima trećina iscrpnih, a policija »sve analizira i slaže mozaik«. Istaknula je da policija pregledava i snimke videonadzora postavljenog na Pavićevoj kući. </p>
<p>»To je teroristički čin, a sve su opcije otvorene«, odgovorila je glasnogovornica na novinarsko pitanje o motivima bombaškog napada. Saraja je dodala kako policija očekuje da će Pavić u potpunosti surađivati, kao što je surađivao i Božo Prka, predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, kojeg su lani napadači pretukli ispred njegova stana. No, napadači do danas nisu otkriveni.</p>
<p>Na pitanje sumnja li Pavić na nekoga, Stanka Saraja rekla je da policija ne može objaviti detalje obavjesnog razgovora s njim. </p>
<p>Prije subotnje eksplozije čelnik EPH policiji nije prijavljivao prijetnje. No, policija istražuje navodne prijetnje nekim novinarima EPH. Neke od prijetnji prijavljene su Državnom odvjetništvu, a neke policiji, ali nije precizirano o kakvim je prijetnjama riječ i tko ih je slao.</p>
<p>Policijska glasnogovornica naglasila je da je izuzetno teško otkriti počinitelje takvih nedjela i podsjetila na neriješene slučaje eksplozija na Mirogoju i ispred zgrade Gradskog poglavarstva iz veljače 2001. Policija je pritom obavila gotovo 2000 obavjesnih razgorvora.</p>
<p>Na slučaju eksplozije Pavićeva automobila »posredno i neposredno uključene su sve policijske uprave u Hrvatskoj«, rekla je Stanka Saraja, navodeći da se nastavlja opsežna kriminalistička obrada užeg i šireg mjesta događaja. </p>
<p>U blizini mjesta eksplozije žive djelatnici američkog veleposlanstva, što policija zasad ne dovodi u vezu s tim događajem, iako se »sve uzima u obzir«.</p>
<p> Saraja nije htjela komentirati Pavićeve tvrdnje od subote prije podne kako on ne misli tražiti zaštitu i da ne vjeruje policiji, rekavši samo novinarima da o tome moraju njega pitati.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>S vaučerom izbor: smještaj u državnom domu, kod udomitelja ili kod kuće </p>
<p>Prema podacima Ministarstva rada, ekonomska cijena smještaja korisnika u domu iznosi oko 3200 kuna, a korisnici sami u prosjeku plaćaju oko 2100 kuna / To znači da već sada ima prostora za izdavanje vaučera koji prosječno vrijede 1000 kuna Marijana Matković</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Vaučeri koje će, kao svojevrsne potvrde o pravu na određeni novčani iznos, država izdavati socijalno ugroženim starijim osobama kojima je zbog zdravstvenog stanja potrebna posebna njega, moći će se iskoristiti za smještaj u državnom domu umirovljenika, ali i za druge namjene. </p>
<p>Uz to što će moći birati među državnim domovima u Hrvatskoj, korisnik vaučera moći će odabrati i smještaj u privatnom domu, ili kod obitelji koja ga želi udomiti. Štoviše, korisnik vaučera moći će ostati i u vlastitom domu, a njime platiti tuđu pomoć i njegu, najavio je pomoćnik ministra rada i socijalne skrbi dr. Nino Žganec, u sklopu Druge radionice o reformi sustava socijalne skrbi, održane prošli tjedan u Opatiji.</p>
<p>Riječ je o promjeni koja bi u sustavu socijalne skrbi mogla zaživjeti nakon što se dovrši projekt reforme (pretpostavlja se da će vaučeri biti u praksi od 2005. godine). Promjena bi se, barem kako sada stvari stoje, odnosila samo na osobe koje će pravo na smještaj u domu ostvariti nakon toga. Za postojeće korisnike, naime, pravila bi trebala ostati ista.</p>
<p>Vaučeri će se izdavati na određeni iznos (ovisno o materijalnim prilikama korisnika, odnosno o tome ima li vlastitih prihoda iz kojih može podmiriti troškove svog smještaja, te ima li obitelj koja u tome može pomoći) i financirati iz državnoga proračuna. I lokalna zajednica može dodati novac kako bi time poboljšala uvjete za smještaj korisnika sa svoga područja.</p>
<p> U odnosu na dosadašnju praksu, za državu se ništa znatno ne mijenja jer se i sada iz proračuna pokriva puna cijenu smještaja u domu za socijalno ugrožene, ili dio cijene za osobe koje svojim prihodima ne mogu platiti čitavu cijenu smještaja u domu. </p>
<p>Ipak, očekuje se da će se smanjiti priljev korisnika na liste čekanja za smještaj u domovima umirovljenika i potaknuti konkurencija među ustanovama i time poboljšati kvaliteta njihovih usluga.</p>
<p>Prema podacima Ministarstva rada, ekonomska cijena smještaja korisnika u domu u prosjeku iznosi oko 3200 kuna, a korisnici sami plaćaju oko 2100 kuna. To znači da već sada ima prostora za izdavanje vaučera koji prosječno vrijede tisuću kuna, što, uz dodatak koji bi osigurao sam korisnik ili županija u kojoj živi, može biti dovoljno da se osigura svakodnevna pomoć u kući. Time prestaje potreba za smještajem osobe u dom.</p>
<p> S druge strane, vaučeri za korisnike koji nemaju vlastitih prihoda niti obitelji koja može platiti njihov smještaj, mogli bi vrijediti i punih 3200 kuna. Budući da taj novac više neće ići izravno na račun ustanove u koju je korisnik takvog oblika pomoći smješten, nego »na ruke« korisnika koji će birati smještaj, domovi će se uslugom zaista morati natjecati za korisnike. A vrijednost vaučera koje bi država mogla izdati dijelu najugroženijih korisnika, mogla bi biti privlačna i manjim privatnim ustanovama, kao i obiteljima koje mogu udomiti stariju osobu.</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Prema statistici i sucu u remetinečkom procesu, organiziranog kriminala nema</p>
<p>I USKOK je od prvoga dana izazvao negativnu reakciju u pravosudnim krugovima uz tvrdnju kako organiziranog kriminala nema toliko da ga državni tužitelji ne bi mogl progoniti uz svoj redovit posao / Trconić: Želim da sa sjednice Odbora pođe poruka policiji da kaže treba li joj još mjera koje mogu trenutačno poduzeti čim nanjuše da se slično zlodjelo priprema te odvjetništvu da ponudi eventualna dodatna rješenja koja bi i njihovu službu, a posebno USKOK, učinili što efikasnijima </p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Detonacija bombe postavljene ispod automobila vlasnika Jutarnjeg lista Nine Pavića još nije do kraja ni odjeknula Zagrebom, a već se javio niz onih koji su u tom terorističkom činu pronašli i dublja značenja od osobne prijetnje. </p>
<p>Činjenica da je taj akt opisan kao »osveta« podzemlja pokrenula je čitav niz izjava kojima se izražava i neslaganje i zgražanje nad tim činom, ali i obnavljanje zahtjeva za snažnijom pravnom regulativom sigurnosti građana. </p>
<p>Potonje zapravo u sebi nosi strah zbog terora koji kad mu je žrtva netko poznat potiče pitanje: Što se tek može dogoditi malima?</p>
<p>Kaznena djela u ukupnom broju predmeta koji se razmatraju na sudu čine jedva deset posto od 1,3 milijuna spisa koji se godišnje otvaraju na hrvatskim sudovima. Godišnja statistika Državnog odvjetništva za 2002. zabilježila je nešto manje od 50.000 osoba protiv kojih je u kaznenom smislu podnesena prijava nadležnom sudu. </p>
<p>USKOK je već od prvoga dana izazvao negativnu reakciju u pravosudnim krugovima s tvrdnjom da organiziranog kriminala u Hrvatskoj nema toliko da ga uz svoj redovit posao ne bi mogli progoniti državni tužitelji na županijskoj razini i oni u rangu zamjenika državnog odvjetnika. </p>
<p>Valja i podsjetiti da je prvo suđenje za organizirani kriminal, ono u Remetincu, završeno oslobađajućom presudom za sve one kojima je krimen sudjelovanja u tzv. zagrebačkoj mafiji jedino stavljen na teret. </p>
<p>Ako je vjerovati statistici, stručnjacima pa onda i sucu koji je presudio u slučaju Remetinec - organiziranog kriminala nema. </p>
<p>»Moj prijedlog da se, u povodu bombe ispod Pavićeva automobila, tim problemom pozabavi i Odbor za pravosuđe, polazi od pretpostavke da bi nadležna tijela u Hrvatskoj morala svoj posao obavljati kao da organiziranog kriminala u Hrvatskoj - ima«, rekao je u nedjelju Vjesniku predsjednik tog odbora Luka Trconić. Objasnio je i motive zbog kojih je na prvu vijest o bombi tražio hitnu sjednicu saborskog tijela koje vodi. </p>
<p>»Bio sam podjednako i ljut i zabrinut. Informacija da je nekome pod njegovu osobnu imovinu sa sasvim prepoznatljivom namjerom stavljen eksploziv, nikoga ne bi smjela ostaviti ravnodušnim. Zahtjev za hitnom sjednicom Odbora stoga je zahtjev za poduzimanjem urgentnih mjera koje bi u buduće takve terorističke činove unaprijed spriječili. Nisam siguran hoću li u svojoj namjeri uspjeti, ali želim animirati i članove Odbora, a posebno ugledne profesore koji u radu toga tijela sudjeluju. Želim da sa sjednice Odbora, vjerujem da će ona biti tek sljedećeg tjedna, pođe poruka i našoj policiji i Državnom odvjetništvu. Policiji zbog toga da kaže treba li joj još nekih mjera koje mogu trenutačno poduzeti čim nanjuše da se neko slično zlodjelo priprema. Državnim odvjetnicima, pak, da ponude eventualna dodatna rješenja koja bi i njihovu službu, a posebno USKOK, učinili što efikasnijima«, pojašnjava Trconić. </p>
<p>U čitavom slučaju ne bi se smjelo smetnuti s uma da konačnu ocjenu o dimenzijama kriminalne pojave, pa onda i terorizma, donose sudovi. Tek kad oni utvrde krivnju i donesu sudsku odluku o dimenzijama kaznene odgovornosti počinitelja terorizma, moguće je zaključiti: prvo, koliko je ta pojava opsežna u tkivu hrvatskog društva i drugo, od koga i kako nedužni građani, a fizičke i materijalne žrtve terorističkog čina, mogu nadoknaditi nastalu štetu. </p>
<p>Na dnevnom redu Sabora nalazi se zakon koji je Hrvatska već odavno trebala donijeti. Riječ je o propisu koji bi omogućio građanima da traže nadoknadu štete nastale uslijed terorističkog čina i onda kada počinitelj nije poznat. Ne treba reći da taj zakon tek treba proći prvo čitanje, da ga za dva do tri mjeseca neće biti moguće »osposobiti« za drugo čitanje i eventualno izglasavanje. Jer, rasprava se o tome problemu vodi već godinama. Međutim, zlo skriveno u talogu društva ne miruje i bilo bi loše da se i taj propis u parlamentu donese pod pritiskom događaja poput ovoga s automobilom jednog nakladnika. Dosad se pokazalo u tim osjetljivim zakonima, koji dotiču i kriminalnu i sigurnosnu stranu života u Hrvatskoj, da se greške plaćaju i više no što je šteta od pojedinačnih incidenata. </p>
<p>Čini se da ni kod predlagatelja niti kod saborskih zastupnika još nije sazrelo shvaćanje zbog čega bi takav zakon trebalo donijeti i kakav bi bio njegov osnovni cilj. »Slučaj Pavić« pokazuje da cilj može biti samo jedan: građani u ovoj zemlji moraju sigurni otići na počinak i sigurni ustati sljedećeg jutra. Te, ako je bilo koja od tih privatnih sigurnosti ugrožena, tog istog jutra znati kamo otići kako bi u najkraćem roku mogli, za sebe i svoje, nadoknaditi štetu nastalu terorističkim činom.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Pukanić: Pavić sigurno zna tko je počinitelj</p>
<p>Ovakve stvari se događaju i na zapadu, pa kako ne bi u tranzicijskim zemljama«, zaključuje prvi čovjek »Nacionala«/ Vukušić: Broj takvih nedjela možda bi bio manji da je država u prošlosti učinkovitije prevenirala nasilje; gotovo ni jedan od mafijaških obračuna u Zagrebu nije riješen/ Radin: Očito je da je bombu postavio profesionalac </p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Činjenica je da su parametri nasilja u Hrvatskoj porasli, ističe psihijatar Herman Vukušić. </p>
<p>»Radi se ne samo o porastu organiziranog kriminala i pljački, nego čak i porastu nasilja u obitelji, međugeneracijskog nasilja, te nasilja adolescenata«, tvrdi Vukušić. </p>
<p>»Ono što društvo može učiniti da smanji taj porast jest postizanje veće stope razumijevanja između građana i institucija države, odnosno društva i pojedinca«, smatra Vukušić. </p>
<p>Također, nastavlja on, bitan preduvjet je i funkcioniranje državnog aparata i pravne države. »Ni jedan segment se ne može gledati odvojeno, nego ga se mora usporediti sa, primjerice, zatvorskim kaznama za recentna ubojstva policajaca, potom izlaskom na vanjsku šetnju osuđenika na teške kazne...«, tvrdi Vukušić. </p>
<p>Ističe kako bi broj takvih nedjela možda bio manji da je država u prošlosti učinkovitije prevenirala nasilje. Dodaje da gotovo ni jedan od mafijaških obračuna u Zagrebu nije riješen, što sve dovodi do toga da se i obični građani osjećaju nesigurnima. </p>
<p>Direktor tjednika Nacional Ivo Pukanić kaže kako on pod psihozom sličnoj onoj koju proživljava Ninoslav Pavić živi već više od dvije godine. »I meni se prijetilo ubojstvom, imao sam policijsku zaštitu, a prije šest mjeseci je čovjek na mene nasrnuo nožem nasred ceste«, kaže Pukanić. </p>
<p>»Bio sam zgrožen kad sam čuo što se dogodilo Paviću, jer to nije način rješavanja međusobnih odnosa«, tvrdiPukanić, dodajući kako je to užasna stvar, naročito zato što se radi o izdavaču. </p>
<p>Pukanić drži kako to nije napad na slobodu medija, nego napad na Pavićevu osobu. »Ja napad na sebe nisam smatrao napadom na Nacional«, kaže Pukanić, te dodaje kako Pavić intimno zasigurno zna tko je to učinio. </p>
<p>»Nakon svega što se događalo u državi u posljednjih deset godina na čelu sa HDZ-om koji je generirao kriminal, mislim da još dobro prolazimo«, smatra Pukanić. »Ovakve stvari se događaju i na zapadu, pa kako ne bi u tranzicijskim zemljama«, zaključuje direktor Nacionala.</p>
<p>Furio Radin, psiholog, ističe da je prerano govoriti radi li se o udaru na slobodu medija, iako je sklon i to tvrditi. »Moguće je da se radi o osveti za pisanje nekog od Pavićevih izdanja, jer je on ipak vlasnik cijelog lanca novina«, kaže Radin. </p>
<p>»Iako ne postoji puno informacija o konkretnom slučaju, očito je da je bombu postavio profesionalac i možemo biti sretni da taj kriminalni čin nije prouzročio ljudske gubitke«, drži Radin. </p>
<p>Ipak, naglašava kako je prerano tvrditi radi li se o valu nasilja koji u posljednje vrijeme hara Hrvatskom ili udaru na slobodu medija.</p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Eksplozije podmetnutih bombi ostaju nerazjašnjene</p>
<p>Podmetače eksplozivnih naprava teško je otkriti, kažu u policiji. Sama detonacija, odnosno velika temperatura u trenutku eksplozije uništava sve biološke tragove.</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - »Zaustavit ćemo eksplozije i nasilje « izjavio je u ožujku 2001. ravnatelj policije Ranko Ostojić, nakon eksplozije ispred zagrebačkoga Gradskog poglavarstva. Nekoliko tjedana prije tog događaja, na zagrebačkom groblju Mirogoj eksplozivnom napravom je oštećen spomenik palim borcima NOB-a.</p>
<p>Oba slučaja nerazjašnjena su do današnjih dana. MUP je tada ponudio nagradu od 100.000 kuna za korisne informacije, jedna osoba je bila i privedena, međutim sve je završilo bez otkrivanja počinitelja.</p>
<p>Podmetače eksplozivnih naprava teško je otkriti, kažu u policiji. Sama detonacija, odnosno velika temperatura u trenutku eksplozije uništava sve eventualne biološke tragove. Policija vještačenjem uspijeva otkriti samo vrstu i približnu količinu eksploziva koji je upotrijebljen u izradi »paklenog stroja«.</p>
<p>Do danas nije razriješena ni jedna »bombaška akcija«, usmjerena najčešće protiv osoba iz kriminalnog miljea.</p>
<p>U ljeto 1997. u zrak je odletio Albert Burić, i to u trenutku kada je pokušao pokrenuti svoj automobil. Iste godine u svom je automobilu stradao Bernard Hutinski. On je preživio taj napad, ali je kasnije ipak ubijen rafalom iz strojnice. </p>
<p>Miljenko Žaja Krojf, bliski prijatelj pokojnog »kralja kocke«, Zlatka Bagarića, teško je stradao kada je njegov mercedes eksplodirao u vožnji. Naprava je bila aktivirana daljinski, a po riječima pirotehničara Krojf je tada preživio zahvaljujući tome što je atentator pod automobil postavio preveliku količinu eksploziva. Do danas nije razriješena ni pogibija Milana Levara iz kolovoza 2000. godine. Levar je ubijen u detonaciji paklenog stroja u svom dvorištu u Gospiću, nakon što je objavljeno da će svjedočiti o navodnim likvidacijama gospićkih Srba.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>SDP pod sumnjom da želi oslabiti konkurente s više gradonačelnika i vijećnika</p>
<p>U parlamentu je deset gradonačelnika - pet iz HDZ-a, dvoje iz HSLS-a te po jedan iz LS-a, SDP-a i PGS-a/ Adlešić i Šuker se slažu da gradonačelnici velikih gradova, kao što su Zagreb, Split, Rijeka ili Osijek, ne bi trebali biti istodobno i saborski zastupnici, jer je teško uskladiti obaveze, a pitanje gradonačelnika manjih gradova prepustili bi procjeni</p>
<p>ZAGREB, 2. ožujka</p>
<p> - Po prijedlogu izbornog zakona Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, te po prijedlogu izbornog zakona koji je u proceduru uputio SDP, saborski zastupnik ne bi mogao istodobno obnašati dužnost župana ili dožupana, gradonačelnika ili dogradonačelnika. </p>
<p>Zastupnici ne bi mogli također biti ni ljudi koji u izvršnim tijelima lokalne samouprave, odnosno u gradskim i općinskim poglavarstvima, profesionalno obavljaju dužnost, kao ni vijećnici gradske ili županijske skupštine. </p>
<p>Ako ta odredba bude prihvaćena u bilo kojem prijedlogu zakona, velik broj sadašnjih saborskih zastupnika morat će birati između zastupničke klupe i, primjerice, gradonačelničkog stolca. U hrvatskom parlamentu sjedi razmjerno velik broj gradonačelnika - čak deset. Najviše ih je iz redova HDZ-a: Mate Jukić (Sinj), Ivan Šuker (Velika Gorica), Dubravka Šuica (Dubrovnik) Božidar Kalmeta (Zadar), Ivica Buconjić (Beli Manastir), a zatim iz HSLS-a: Đurđa Adlešić (Bjelovar) i Ivan Čehok (Varaždin). Po jednog gradonačelnika imaju LS - Zlatko Kramarić (Osijek), SDP - Boris Mahač (Dugo Selo) i PGS - Dario Vasilić (Krk).</p>
<p>Komentirajući tu odredbu u prijedlozima izbornog zakona, Đurđa Adlešić i Ivan Šuker se slažu da gradonačelnici velikih gradova, kao što su Zagreb, Split, Rijeka ili Osijek ne bi trebali biti istodobno i saborski zastupnici, jer je teško uskladiti obaveze, dok bi se pitanje gradonačelnika manjih gradova trebalo, kažu, prepustiti procjeni. »Sve je pitanje organizacije posla«, ističe Đurđa Adlešić, dodajući da veliku ulogu igra i udaljenost određenoga grada od Zagreba. Šuker, pak, ističe da on stigne obavljati obje dužnosti bez problema, jer je posao u Velikoj Gorici dobro organiziran. Naglašava i da blizina Velike Gorice i Zagreba igra veliku ulogu, jer on, ako je hitno potreban, bilo u parlamentu bilo u svom gradu, za kratko vrijeme može biti na jednome ili drugome mjestu. Adlešić ukazuje također na to da treba dobro paziti da se novac ne »ubire« na obje funkcije. </p>
<p>Još je više zastupnika koji istodobno obavljaju i dužnost županijskih ili gradskih vijećnika. Njih ima više iz redova vladajućih ili vladajućoj koaliciji bliskih stranaka. Među inima, to su Zdravko Tomac i Nenad Stazić iz SDP-a, Vesna Pusić iz HNS-a, Miroslav Rožić iz HSP-a, svi vijećnici u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. </p>
<p>Damir Kajin, Dino Debeljuh i Petar Turčinović iz IDS-a su vijećnici u Istarskoj županiji, Vilim Herman iz Libre je član osječkoga Gradskog vijeća, Ljubica Lalić iz HSS-a je vijećnica u Brodsko-posavskoj županiji, a Branimir Glavaš iz HDZ-a vijećnik je u Osječko-baranjskoj županiji. </p>
<p>No, vjerojatno je da će se oporba pobuniti protiv takve odredbe u novim izbornim pravilima. U parlamentu se prošlog tjedna, kad su oba prijedloga izbornog zakona upućena u proceduru, moglo neslužbeno čuti da je to još jedan pokušaj da SDP, koji ima najmanje gradonačelnika i vijećnika, oslabi svoje političke konkurente.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Saborski zastupnici HB-a posjetili Hrvate u Donjem Lapcu </p>
<p>DONJI LAPAC, 2. ožujka</p>
<p> - Saborski zastupnici Hrvatskog bloka (HB) Krunoslav Gašparić i Zdravka Bušić posjetili su u nedjelju Hrvate koji žive u toj općini. U Donjem Lapcu danas živi oko 3000 stanovnika od čega je 18 posto Hrvata, a ostali su Srbi. Na prošlotjednom aktualnom saborskom prijepodnevu predsjednik HB-a Ivić Pašalić upitao je premijera Ivicu Račana što kani poduzeti u vezi sa zaštitom Hrvata u Donjem Lapcu. Pašalić je tada izvijestio o privremenom iseljavanju udruga iz srednjoškolskog centra u Lapcu. Nakon preuređenja, u centar su se vratile sve udruge sa srpskim predznakom, dok za hrvatske više nije bilo mjesta kao niti za održavanje mise. Stoga se mise privremeno održavaju u hodniku osnovne škole. Premijer je Pašaliću obećao da će se slučaj Donjeg Lapca vrlo brzo ispitati. Dan kasnije saborski zastupnik SNS-a i načelnik općine Donji Lapac Milan Đukić,oštro je govorio o politici Račanove vlade prema srpskoj nacionalnoj manjini. Komentirao je da je Račan »izrazio spremnost za uvođenjem prinudne uprave u Donjem Lapcu kao što je učinjeno u Vojniću«. Dodao je i da se, dok je on načelnik u toj općini, u prostorijama škole neće služiti ni mise niti liturgije. Kazao je i da su većina učenika u školi Srbi, a da su svi nastavnici Hrvati kao što i u policiji rade samo Hrvati. </p>
<p>A. L.</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Na lokalnim izborima u Vinkovcima pobijedio HDZ </p>
<p>VINKOVCI, 2. ožujka</p>
<p> - Po prvim privremnim i neslužbenim rezultatima na danas održanim izborima za vijeća mjesnih odbora u Vinkovcima najveći broj glasova Vinkovčani su dali Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) kojoj je pripalo 49 od ukupno 108 vijećničkih mjesta u 12 vinkovačkih mjesnih odbora. </p>
<p> Na izbore za vijeća mjesnih odbora u Vinkovcima je do 19 sati, kada su birališta i zatvorena, izašlo je 24,17 posto Vinkovčana, priopćeno je iz gradskog izbornog povjerenstva. Po prvim privremenim i neslužbenim rezultatima, HDZ je pobijedio u 11 mjesnih odbora. U 12. mjesnom odboru Mirkovci pobijedila je Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osvojivši 7 mjesta dok su preostala dva mjesta pripala koaliciji HDZ, HSS, HSLS, DC i HSP. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030303].
|
