NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20020929].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 211473 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>29.09.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Antunović: Zagovarat ću ravnotežu s vojnom naobrazbom, iako ništa ne može nadmašiti iskustvo iz Domovinskog rata </p>
<p>Svjesna sam u kojem vremenu i kojim političkim okolnostima živimo. U političkim strukturama u Hrvatskoj, nažalost, postoje vrlo jake i brojne snage koje će iskoristiti svaku reformu, koja je nužna ovoj zemlji, da bi je prikazali kao, na primjer, neprijateljstvo prema Domovinskom ratu / Viškovi u sustavu obrane nisu problem jednog ministarstva, to je ozbiljan problem društva i države. To je klasičan tranzicijski problem / Ugodno sam iznenađena ljudskim potencijalom kojeg sam ovdje zatekla i sigurna sam da ovdje ima sposobnih, obrazovanih i kvalitetnih ljudi / Kolega Gareljić je čovjek na kojeg računam i koji će morati preuzeti puno više obveza nego je to bilo ranije</p>
<p>Vlada je u petak odobrila Uredbu o ustrojstvu MORH-a i tako donijela prvi formalni akt potreban za pokretanje dugo najavljivanog i odgađanog preustroja sustava obrane. Bio je to povod za prvi intervju kojeg je o tome dala ministrica obrane i potpredsjednica Vlade Željka Antunović. Podsjećamo, sustav obrane danas ima nešto manje od 40.000 zaposlenih, a na kraju reforme trebao bi imati oko 27.000 ljudi.</p>
<p>• Što će biti temeljne odrednice reforme obrambenog sustava? Koliko će ljudi morati napustiti sustav, koliko će posao trajati i koliko će stajati?</p>
<p>- Ključno je reći da će svi biti vrednovani po istim kriterijima i na temelju tog ocjenjivanja razvrstani u tri skupine. U prvoj će biti djelatne vojne osobe koje u potpunosti odgovaraju svim standardima profesionalnog razvoja. Druga će skupina biti djelatne vojne osobe koje ne zadovoljavaju sve standarde ali imaju mogućnost daljnjeg profesionalnog razvoja. To znači da trenutačno nemaju potrebnu naobrazbu ali imaju mogućnost razvoja uz uvjete promaknuća i vojnu ili civilnu naobrazbu. Treća skupina su djelatne vojne osobe koje ne udovoljavaju standardima, ali nemaju mogućnost daljnjeg profesionalnog razvoja i tu skupinu treba adekvatno zbrinuti.</p>
<p>Dopustite da ne idem u detalje jer, na primjer, troškovi u određenom trenutku ovise o razdoblju kroz koje će se preustroj provesti. Mogućnost aktivne pričuve, koja može trajati do pet godina, otvara prostor da se preustroj protegne na pet godina. Zato je teško govoriti koliko će on stajati do kraja ove godine, koliko u sljedećoj ili nekoj drugoj. To će ovisiti i o načinu financiranja. Dio će se financirati iz proračuna a dio iz drugih izvora, koji još nisu definirani. </p>
<p>Naime, kada sam došla u ovo ministarstvo nisu me dočekali definirani izvori financiranja. Ne govorim to zato da bih rekla da netko nije odradio svoj posao. Radi se o kompleksnom pitanju za koje, da bi se definirali izvori financiranja, moramo precizno definirati želimo li samo otpremiti ljude iz sustava obrane isplativši im određene iznose ili želimo voditi aktivnu politiku zbrinjavanja prevođenjem osoblja iz vojnog u civilne sektore. I za jedno i za drugo postoje osnove, i jedno i drugo košta. Ali, jedno kratkoročno rješava neke probleme a drugo dugoročno zbrinjava ljude koji su u ovom sustavu višak a u nekim drugim sektorima nužno potreban radni ljudski potencijal. </p>
<p> • Što slijedi nakon raspoređivanja u te skupine?</p>
<p>- Napravit će se popisi časnika, dočasnika i vojnika za koje postoji mogućnost rasporeda na dužnosti prema novom ustroju i popis onih koji te uvjete ne ispunjavaju. Za potonje će se predložiti umirovljenje ili stavljanje u aktivnu pričuvu, a napravit će se i godišnji planovi zapošljavanja novih ljudi. Nakon što obavimo umirovljenja onih koji imaju uvjete za to, na red dolaze oni za koje se utvrdi da nemaju mogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja. Njih treba pripremiti za rad izvan oružanih snaga.</p>
<p>Javnost nije dovoljno upoznata s pripremljenim načelnim planom zbrinjavanja tih ljudi - programom »SPECTRA«. On je rađen po standardima NATO-a koji govore o drugoj karijeri jer je za vojni poziv karakteristično da karijera završava u relativno mladoj dobi i zaključak je da nije racionalno mlade ljude umirovljivati bez da im se otvori prostor da u društvu funkcioniraju kao aktivni pojedinci. Taj bi projekt trebao ne samo pomoći u ovom tranzicijskom razdoblju nego bi trebao postati standardan u budućnosti i Hrvatskoj vojsci omogućiti da bude sposobna, snažna i permanentno pomlađivana, bez frustracija onih koji će iz vojske odlaziti još uvijek kao mladi ljudi.</p>
<p>• Jedan od predviđenih načina zbrinjavanja je i sustav poticajnih otpremnina. Prema nekim informacijama, osoba koja je '91 ušla u HV i otada je u sustavu obrane sada trebala bi dobiti oko 100.000 kuna.</p>
<p>- Osobno to ne smatram najboljim instrumentom iako je naoko najatraktivniji. Naime, radi se o velikim izdacima a nikakvoj dugoročnoj koristi za te ljude jer samo jednokratno podiže njihov standard. Stotinu tisuća kuna je za naše uvjete značajan iznos. Ali, ako s njime treba dugoročno osigurati egzistenciju tih ljudi i njihovih obitelji, čini se mudrijim tih stotinu tisuća kuna dati nekome tko bi im dugoročno osigurao radno mjesto i redovnu mjesečnu plaću. To, također, načelno dobro zvuči ali u hrvatskoj gospodarskoj stvarnosti nije jednostavno realizirati. No, pred nama je vrijeme u kojem se na taj način možemo organizirati. Ohrabruje me i veseli pomoć koja nam se nudi sa strane za osnaživanje i obogaćivanje tog programa novim idejama i iskustvima zemalja koje su prošle kroz ovakvu tranziciju.</p>
<p> • Jesu li uz otpremnine već definirane i neke druge mjere?</p>
<p>- Uz redovne otpremnine za umirovljenje, program sadrži nekoliko osnovnih elemenata. Prije svega, to je jasno informiranje onih koji se u tom programu mogu naći, da znaju i razumiju što im se nudi a sadrži i programe savjetovanja i pomoći u traženju novog posla. Tu su i zakonski uvjetovani programi otpremnina i posebni programi potpore: kreditiranje poznatih poslodavaca, poticajne otpremnine u svrhu samozapošljavanja, programi informiranja o mogućnostima obrtništva te malog i srednjeg poduzetništva, programi zapošljavanja u vladinim agencijama i kod dobavljača i poslovnih partnera MORH-a te programi zapošljavanja u poduzećima u vlasništvu MORH-a odnosno Vlade. Valja spomenuti da i ljudi iz sustava obrane imaju pravo participirati u nacionalnom programu zapošljavanja, a tu su i programi stručnog osposobljavanja i obrazovanja branitelja. </p>
<p>Iz državnog proračuna se na različite načine potiče gospodarski razvoj. Obrt, poduzetništvo i različite gospodarske grane potiču se kroz poreznu politiku, subvencije i druge redovne instrumente. Veliku šansu za zbrinjavanje ovog relativno značajnog broja ljudi vidim u povezivanju ta dva posla. Viškovi u sustavu obrane nisu problem jednog ministarstva, to je ozbiljan problem društva i države. To je klasičan tranzicijski problem, koji je u Hrvatskoj veći nego drugdje, jer su hrvatske oružane snage nastale u ratu i zbog ratnih potreba danas su u miru predimenzionirane. Ako želimo mirno proći to tranzicijsko razdoblje onda nije dovoljno da se o tome vodi računa samo u MORH-u.</p>
<p> • Hoće li do kraja ove godine svi zaposleni u sustavu znati u kojoj su se od tri temeljne skupine našli?</p>
<p>- Operacionalizacija - dakle, formiranje ocjenjivačkih vijeća - će početi 1. listopada. Po nekim procjenama taj bi posao mogao potrajati do dva mjeseca. Priliku za žalbu na svoje vrednovanje mora dobiti svaki pojedinac u sustavu, i to će također oduzeti određeno vrijeme. Nakon toga stvaraju se uvjeti za popunu ustrojbenih dijelova OS-a te umirovljenje određenog broja zaposlenih. Očekujem da ćemo do kraja ove godine imati određene rezultate i smanjenja. Ostalo ovisi prije svega o organiziranosti onih koji će taj posao provoditi. </p>
<p>• Hoće li i zaposleni biti unaprijed detaljno upoznati s kriterijima vrednovanja?</p>
<p>- Oni to moraju znati. Moj prioritet kao ministrice je osigurati informiranje svih ljudi unutar i izvan sustava o kriterijima i postupku vrednovanja. Nema nikakvog razloga da se to mistificira. </p>
<p>• Još traje protest zbog sličnih zahvata u sustavu MUP-a, gdje je višak bio puno manji - oko 3500 ljudi. Očekujete da će ovi zahvati u sustavu obrane proizvesti još veće političke probleme?</p>
<p>- Jako bih se iznenadila kada problema ne bi bilo. Svjesna sam u kojem vremenu i kojim političkim okolnostima živimo. U političkim strukturama u Hrvatskoj, nažalost, postoje vrlo jake i brojne snage koje će iskoristiti svaku reformu, koja je nužna ovoj zemlji, da bi ju prikazali kao, na primjer, neprijateljstvo prema Domovinskom ratu. No, ova reforma nema veze s time iako znanje i sposobnosti časnika, dočasnika i vojnika, imaju veze s Domovinskim ratom, jer su mnogi od njih svoja vojna znanja stekli u Domovinskom ratu. </p>
<p>Iz razgovora s nekima od njih iz zapovjednog vrha Oružanih snaga, pa i puno šire, znam da su na to razdoblje ponosni kao i da u potpunosti razumiju razloge zbog kojih se preustroj mora dogoditi. Znam da velika većina njih svoja znanja i sposobnosti žele usmjeriti u korist snage i razvoja HV-a. Mnogi se od njih žale da godinama sjede u sustavu, redovno primaju plaću i ne rade ništa. Radi se o ljudima od kojih će se neki naći u sustavu preustroja i sutra možda morati potražiti posao negdje drugdje. Po onom, što oni govore, oni to žele više nego i dalje sjediti i osjećati se nekorisnima i u sustavu HV-a i u društvu u cjelini. Znam da tako neće svi razmišljati, ali znam da taj proces, upravo zbog budućnosti HV-a, moramo početi. Alternativa ne postoji. </p>
<p>• Kriteriji za ocjenu su već pripremljeni i čekaju Vaš potpis. Vaš prethodnik, ministar Radoš je rekao da je imao pripremljene kriterije ali da nije za njih dobio podršku. Hoćete li ove kriterije donijeti sami, uz usmenu podršku, ili ćete od Vlade, Predsjednika Republike i Sabora tražiti javnu podršku?</p>
<p>- Ja sam legalist i ne vidim ni jednog razloga da ovih sedam pravilnika donose Vlada ili Sabor jer se radi o dokumentima koji samo operacionaliziraju prethodne odluke Vlade i Sabora. Ali vidim veliku potrebu i obvezu da i Vlada i Sabor budu precizno upoznati s njima kako bi na političkoj razini javno podržali preustroj i smanjenje broja osoblja dok odgovornost za korektno obavljanje posla na operativnoj razini trebaju preuzeti svi sudionici u procesu, sve do najniže ustrojbene jedinice. Ovi pravilnici su rezultat stručnog i profesionalnog rada i bilo bi loše kada bi bili rezultat političkih ambicija ovog ili onog političara. Oni su vrlo malo promijenjeni u odnosu na prijedloge pripremljene za vrijeme mog prethodnika a mijenjani su u detaljima koji nemaju utjecaja na razvrstavanje u spomenute tri skupine. Očito, način postizanja konsenzusa bio je drugačiji. Svi prigovori koji su dolazili iz Oružanih snaga su razmotreni. Neki su prihvaćeni, neke smo zajednički modificirali, a od nekih su odustali oni koji su ih imali. </p>
<p> • Jedno od spornih pitanja bila je Vojna policija. </p>
<p> - Bilo je pitanje hoće li Vojna policija biti ustrojstveno pozicionirana u okviru MORH-a ili u okviru Oružanih snaga. Priklonila sam se prijedlogu da bude u sklopu Oružanih snaga. No, budući da je i taj dio, kao i ostali dijelovi Oružanih snaga, podređen civilnom nadzoru Vlade i ministra, čak i u pogledu zapovjednog lanca, za mene je to bilo više formalno nego stvarno pitanje i riješeno je bez dugih pregovora.</p>
<p>• Možete li malo pojasniti bodovne kriterije, o kojima se dosta polemizira, pogotovo vezano za vrednovanje iskustva Domovinskog rata i vojne naobrazbe u JNA.</p>
<p>- Sudjelovanje u Domovinskom ratu i vrijeme provedeno u djelatnoj službi donosit će, na primjer, dva boda za svaki mjesec sudjelovanja a po jedan bod svaki mjesec u djelatnoj službi u ministarstvu odnosno Oružanim snagama. Uz to se boduju i odličja, pohvale i nagrade vezana za Domovinski rat. Spomenica Domovinskog rata s pet bodova, a vojna odličja s više bodova nego civilna. </p>
<p>• Što će biti s onima koji po ovim kriterijima imaju puno bodova ali ne zadovoljavaju po nekim drugim kriterijima - godinama ili obrazovanju. Na primjer, što je s osobom koja je nakon srednje škole, s 18 godina otišla u Domovinski rat i otada je u sustavu?</p>
<p> - Takva osoba definitivno spada u skupinu koja ima razvojne perspektive, a njena budućnost ovisit će o spremnosti da nastavi svoje obrazovanje, civilno ili vojno. Onaj tko odbije daljnju edukaciju može se naći u trećoj skupini.</p>
<p>• Najavljeno je i smanjenje broja uprava u MORH-u.</p>
<p>- Broj od 5707 izvršitelja po staroj uredbi smanjuje se na 2005, u što se ne ubraja Vojno-sigurnosna agencija, o kojoj podaci ne mogu biti dostupni javnosti. Broj uprava smanjit će se sa osam na četiri, što zahtjeva povećanje efikasnosti zaposlenih. Inače, ugodno sam iznenađena ljudskim potencijalom kojeg sam ovdje zatekla sigurna sam da ovdje ima sposobnih, obrazovanih i kvalitetnih ljudi.</p>
<p> • Na posljednjem aktualnom satu u Saboru postavljeno je pitanje koje je insinuiralo da trećesiječanjska vlast favorizira časnike koji su u HV došli iz JNA, na uštrb onih koji su bili samo u Domovinskom ratu.</p>
<p>- Zagovornik sam ravnoteže i tražit ću da se na takav način ponašaju svi u MORH-u i Oružanim snagama. Iz svakog su rata izlazili generali i s time se moraju pomiriti i oni koji skeptično gledaju na takve generale. Ako je netko na bojišnici proveo pet godina, nema te vojne ili ratne škole koja ga može bolje podučiti vojnim znanjima. Međutim, ako takvom visokom časniku nedostaju elementarna civilna znanja, koja ga u potpunosti čine kvalificiranim generalom, on toga treba biti svjestan i prihvatiti civilnu edukaciju. </p>
<p>Od časnih i pravednih ljudi u ovom ministarstvu, iz kruga onih koji su školovani još u vrijeme JNA i onih koji su do visokih činova došli u Domovinskom ratu, dobila sam informaciju da je neravnoteža i određena pristranost postojala i do 2000. i nakon te godine. Sada imamo sjajnu priliku pridonijeti uspostavljanju ravnoteže. Bez obzira na to kako je netko došao do svoje izobrazbe i čina, i jedni i drugi su bili branitelji i sudionici Domovinskog rata. Podjelu među njima pokušavaju provesti oni koji žele zloupotrijebiti sustav u svoju korist. Dovest ću do apsurda taj princip i pitati vas u koju će skupinu doći svi oni mladi ljudi koji će sutra ući u HV i koji nisu imali prilike biti niti sudionici Domovinskog rata, jer su bili premladi, a još su manje mogli znanja stjecati u bivšoj vojsci.</p>
<p>• Neki Vaši pomoćnici već su najavili odlazak.</p>
<p>- Kada dođe taj trenutak svi će vrlo jasno i javno čuti koga predlažem za pomoćnike. Mogu samo reći da ću pokušati maksimalno iskoristiti potencijal koji ovdje postoji jer za pomoćnike želim ljude koji će u ovom kratkom dijelu mog mandata biti u stanju brzo i efikasno odraditi posao i da ću ljudima, koji će eventualno trebati otići, to prva sama reći. Neki od mojih pomoćnika žele promijeniti posao pa mislim da im treba izići u susret, jer će tako biti korisniji društvu nego da rade nešto što više ne žele. </p>
<p>• Može se čuti i da ste u napetim odnosima, pa čak i da ne razgovarate sa svojim zamjenikom Zlatkom Gareljićem.</p>
<p>- U ponedjeljak sam u razgovoru s mojim zamjenikom - dakle, razgovaramo - čula za ova naklapanja i oboje smo se tome slatko nasmijali. Kolega Gareljić je čovjek na kojeg računam i koji će morati preuzeti puno više obveza nego je to bilo ranije. </p>
<p>Postoji i druga razina naših odnosa, stranačka i prijateljska, koja nema, niti smije imati nikakav utjecaj na naše obveze i odgovornosti vezane uz funkcije koje obnašamo. </p>
<p>Istraga o svakom curenju dokumenata </p>
<p>• Po dolasku u MORH rekli ste da niste zadovoljni načinom na koji je javnost informirana o ministarstvu, što je odmah »prevedeno« kao smjena Dušana Vire. Vaš se prethodnik pohvalio da je od njegovog dolaska broj tekstova o MORH-u povećan 134 posto, što bi trebalo značiti da je informiranje dobro odrađeno. </p>
<p> - Rekavši da nisam zadovoljna kako je informirana javnost, nisam govorila samo o informiranju vanjskog okruženja nego i o informiranju unutar sustava. Nisam dovodila u pitanje ni činjenicu da je u protekle dvije i pol godine došlo do otvaranja sustava. No, mislim da se može puno više i puno bolje. </p>
<p>Lošim smatram u tom segmentu i nedozvoljeno i ciljano curenje informacija iz sustava i lansiranje dezinformacija iz samog sustava iako za to odgovornost ne snosi samo taj sektor. Dok se u prethodnom razdoblju curenje informacija rješavalo skidanjem oznake tajnosti s dokumenata, ja sam zatražila istragu čim je »iscurio« prvi dokument, iako nije bio tajan. Naprotiv, taj je dokument trebalo prezentirati javnosti (što je trebala učiniti uprava za odnose s javnošću) ali ne na taj način. Ustrajat ću na toj istrazi a oni koji se služe nedozvoljenim baratanjem informacijama i dokumentima bit će sankcionirani. Dakle, moje se nezadovoljstvo ne odnosi isključivo na jednog čovjeka. Dušan Viro je jedan od onih koji, kao i ja, danas jesu a sutra nisu na dužnosničkom mjestu. Tko se prihvati dužnosničkog posla, mora biti spreman i napustiti ga.</p>
<p>Mile Franičević i Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Ostojić: Ne prihvaćam tezu o sukobima između državnog odvjetništva i policije </p>
<p>Nešto što je u istrazi, što su napravili istražni suci, ja ne mogu komentirati. Sud procjenjuje izvedene dokaze, a sve što se događa u vezi s tim dokazima i pokuša prikazati kao propust policije, ne bih komentirao. Činjenica je da imamo više od 200 kaznenih prijava protiv policajaca, unutarnja kontrola pripada ministru, govorimo o onome što su postigli policijski službenici unutar nas, rušimo nedodirljive... To je nešto što je godinama bilo zataškavano </p>
<p>U povodu Dana policije razgovarali smo s ravnateljem policije Ministarstva unutarnjih poslova Rankom Ostojićem, nakon gotovo dvije godine njegova vođenja Ravnateljstva.</p>
<p>• Ovih je dana bilo prosvjeda neraspoređenih policajaca na Markovu trgu. Kako Vi kao ravnatelj policije tumačite takvo stanje u policiji?</p>
<p>- Ja mogu govoriti samo o intervenciji Policijske uprave zagrebačke i zaključiti da je ona napravljena zakonito. Prosvjed je prekinut jer organizator toga javnog prosvjeda, koji je dugo trajao, nije uspio više održavati red i kontrolu. Iz tog razloga izdana je zakonita zapovijed o prestanku prosvjeda, na što su se prosvjednici oglušili i iz tog razloga uslijedila je intervencija policije, u kojoj je došlo i do pružanja otpora i nakon koje su predane prekršajne prijave. Policija je postupila po zakonu.</p>
<p>• Što možete reći danas o depolitizaciji i profesionalizaciji policije za koje ste se i sami zalagali?</p>
<p>- Ravnateljem policije postao sam nakon donošenja Zakona o policiji koji je bio sastavni dio reforme policije. Daljnji ciljevi bili su demilitarizacija, depolitizacija, decentralizacija. To su bili i glavni ciljevi.</p>
<p> • Jeste li uspjeli u tome? </p>
<p> - Sigurno da jesmo.</p>
<p> • Nije baš da ja ne vjerujem, jer ovaj sektor pratim godinama, ali ne vjeruju građani... Znate i sami da i tužiteljstvo, pa i obrana osporavaju valjanost rezultata niza očevida, od Pule do »zločinačke organizacije« - gdje obrana tvrdi da su napravljeni u dosluhu s tužiteljstvom?</p>
<p>- Nešto što je u istrazi, što su napravili istražni suci, ja ne mogu komentirati. Sud procjenjuje izvedene dokaze, a sve što se događa vezano s tim dokazima i pokuša prikazati kao propust policije, ne bih uopće komentirao. Što se tiče Pule, obdukcije i ekshumacije Vjeke Sliška, pokazuje se da su ti zahtjevi bili posve isprazni. Bio je to zapravo jedan od argumenata kojima se koristilo u pokušaju da to zaista postane slučaj. Ono što ja mogu reći jest da mi profesionalno izvodimo te dokaze i ono što je najbitnije, ne prihvaćam zapravo tezu nekakvih sukobljavanja između odvjetništva i policije.</p>
<p> • Vi ste navodno tvrdili da USKOK ne odrađuje svoj posao kako bi trebao. Navodno ste bili protiv te institucije!? Zakonom je određeno da je policija USKOK-u servis, da mu je podređena. USKOK rješava problem organiziranog kriminala s policijom na terenu... Ima li problema u suradnji između policije i USKOK-a?</p>
<p>- To nije jedini ured koji postoji na razini Vlade, znači da je napravljen zato da se izdigne iznad redovnog obavljanja posla. Gdje je tu policija? Priča o »servisu« posve je nepotrebna zato što policija i ovako i onako po drugim zakonskim aktima nužno mora surađivati s tužiteljstvom i to mora stalno raditi.</p>
<p> • Ali koliko dobro ili loše?</p>
<p>- To proizlazi iz kaznenih prijava.</p>
<p> • Zašto neki stalno tvrde da pravosuđe nije moglo provesti svoj dio posla jer policija nije provela svoj dio? Od slučaja Sliška, do »zločinačke organizacije« i tvrdnji njihove obrane... </p>
<p>- Ni u jednom trenutku nije iznesen niti jedan argument za tu tvrdnju. </p>
<p> • Što je sa »slučajem Belak« iz Splita i gdje je to završilo?</p>
<p>- Završilo je odbacivanjem kaznene prijave protiv policijskih snaga. Sve je to pitanje atmosfere koja je stvorena u MUP-u. Nedodirljivih uvijek ima, kojima je zapravo bila zaštita policijska značka, no oni padaju iz dana u dan. I podnesene kaznene prijave za više od 200 policajaca za proteklu godinu govore argumentirano. Poduzeli smo napore u čišćenju svih odjela od ljudi koji ne mogu to raditi, visokopozicioniranih osoba unutar MUP-a koji su zapravo radili kriminalne radnje. To je velik pomak u hrvatskoj policiji.</p>
<p> • Koliko ste uspjeli Vi koji ste na najključnijem mjestu u policiji?</p>
<p>- Činjenica je da imamo više od 200 kaznenih prijava protiv policajaca - unutarnja kontrola pripada ministru - pričamo o onome što su postigli policijski službenici unutar Ravnateljstva, rušimo nedodirljive... To je nešto što je godinama bilo zataškavano. Slučajeve su stavljali u ladicu, a to više nije način ponašanja unutar Ravnateljstva policije.</p>
<p> • Kako komentirate »curenje informacija« iz policije? Riječ je o najbitnijim informacijama o »kriminalcima«, Slišku, Jelaviću...</p>
<p> - Rješavamo kaznene prijave protiv policijskih djelatnika koji to rade i izlažu se situaciji da informacije cure. To stvara stanje ogorčenja i nezadovoljstva. Što se tiče argumentacija o tome da novinari dolaze do nekih informacija, moram reći da mi u zadnjih godinu dana nismo mogli utjecati na to. </p>
<p>• U prošloj godini bilo je trinaest predstavki na rad policije? </p>
<p>- Što se tiče odnosa prema građanima, stalno ističemo da popravljamo svoj image. Javno izgovorena riječ mora biti argumentirana. Ne prihvaćam načelnu nepovoljnu ocjenu ulice zato što mogu govoriti i o pohvalama s ulice, ali to ne želim koristiti u ovom trenutku. U službenom dijelu imamo danas mnogo više pohvala.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Bjelovarski srednjoškolci malu elu pozivaju u svoj grad </p>
<p>Za razliku od Kaštela, gdje malu Elu inficiranu virusom AIDS-a roditelji ne žele u školi zajedno s njihovom djecom, u Bjelovaru su srednjoškolci pokrenuli potpisivanje peticije u kojoj Elu pozivaju u svoj grad, da živi zajedno s njima / Namjera sadašnjeg političkog vodstva je u grad vratiti Bjelovarčane. »Želimo ih, ma gdje živjeli u svijetu, barem jednom godišnje okupiti u Bjelovaru«, kaže dogradonačelnik Grula</p>
<p>U Bjelovaru se, za razliku od drugih mjesta i gradova osjećaju pozitivni učinci, ne samo vlasti nego društva općenito. Tamo život nije bezizgledan, patološki pesimizam sve se više povlači pred realnim optimizmom. Tako bi mogao glasiti početak svake reportaže s lica mjesta. Jer, za razliku od Kaštela, gdje malu Elu inficiranu virusom AIDS-a roditelji ne žele zajedno sa svojom djecom u školi, u Bjelovaru su srednjoškolci pokrenuli potpisivanje peticije u kojoj Elu pozivaju u svoj grad, da zajedno s njima živi. Skupili su već preko tri tisuće potpisa, u čemu, kako tvrde, ne sudjeluje politika, ni jedna politička stranka. </p>
<p>Što je to što svijest tamošnjih građana, u ovom slučaju mladeži, čini trezvenijom od većine naših građana? Bolji odgoj? Kraće i brže vrijeme proživljavanja tamne strane naše stvarnosti, našeg egoizma? Ili naprosto svijest da zdrav razum, ljudska solidarnost i rad mogu svaku frustraciju i svaki problem riješiti?</p>
<p>Naravno, cijela priča o Bjelovaru mogla bi početi i drukčije, s tenzijama koje proizvodi prošlost, razdoblje Domovinskoga rata. Gotovo svakom tamošnjem žitelju poznato je da su u vrijeme početka Domovinskoga rata u Bjelovaru vođeni kojekakvi nepromišljeni potezi koji do danas izazivaju razmirice i podjele. Naime, po nekima, navodno je predsjednik Tuđman po tada svojem vozaču, a danas umirovljenom generalu, Mili Ćuku, naredio da se tamošnje JNA vojarne ne diraju i »Ćukovi ljudi« su se toga pridržavali dok su drugi to prekršili i tako osvajanjem tamošnjih vojarni i skladišta oružja naoružali tada slabo naoružanu hrvatsku vojsku, osobito one koji su branili Vukovar. </p>
<p>Posljedica toga je i nedavno nađena bomba na prostoru spomen područja Barutana, uslijed čega su obustavljeni radovi, a time i odgođeno dovršenje i konzerviranje nekadašnje šume u kojoj su bila uskladištena minsko-eksplozivna sredstva bivše JNA. Kako je poznato, jedno od skladišta je tada zajedno s vojnicima JNA da ne padnu u »ustaške« ruke u zrak dignuo major JNA Tepić.</p>
<p>Dakle, kao i svugdje, i u Bjelovaru ljudi žive u dilemama, sukobima, kontradikcijama. Ali, za razliku od mnogih naših mjesta i gradova tamo se uspijeva sve to uravnotežiti. Kako? »Lako, nama je sve najvažnije! U donošenju odluka, otkako sam gradonačelnica, ne sjećam se da nismo bili jedinstveni, svaka stranka dobiva jer se radi o zajedničkom interesu«, kaže na početku priče o Bjelovaru Đurđa Adlešić, njegova gradonačelnica.</p>
<p>Bez prevelikog patetiziranja, Adlešić će reći da je tomu razlog realnost koja se tamo uočava na svakom koraku. Jer, u Bjelovaru je vrlo malo onih koji još vjeruju pričama, mitovima, koji vjeruju u manu s neba, koji se boje svjetskih zavjera. Koji se boje ugroženosti. I s obzirom na intenzivno proživljen Domovinski rat i posljedice koje je ostavio, preko 170 poginulih na svim ratištima Hrvatske. </p>
<p>Grad Bjelovar prostire se na 18,5 hektara, ima oko 41.800 stanovnika, osam općina, 31 naselje, a u samom gradu živi oko 27 tisuća stanovnika. Oko 6000 njegovih žitelja zaposleno je u gospodarstvu, a oko 2100 u ostalim djelatnostima. Nezaposlenih u Bjelovaru ima oko tri tisuće, a u cijeloj Županiji 13.000. Iako je njegovo nekadašnje krupno gospodarstvo uglavnom privatizirano i odumrlo, (»Sirela« je u »Lura grupi«, tvornica traktora »Tomo Vinković« više ne postoji), a novo tek u zamahu, ipak je bjelovarsko područje i dalje poljoprivredno-stočarsko i dio je postojeće prehrambene industrije. Običnom promatraču, posjetitelju i prolazniku Bjelovar je, osim što je sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije, i veliko gradilište, gdje se obnavljaju ulice, grade vodovodi i plinovodi, adaptiraju i prenamjenjuju bivše vojarne. </p>
<p>Na godišnjicu Bjelovara, koja se slavi na sv. Mihovila 29. rujna, njegovi građani saznat će puno toga o čemu se još uvijek samo šapuće. Ili pak kritizira. Mnoge će vjerojatno začuditi kada saznaju da u Bjelovaru nema nezaposlenih ekonomista, osim jednoga, koji prodaje novine, kao i da je otvoren odjel Ekonomskog fakulteta iz Zagreba sa 120 studenata ekonomije. U bliskoj budućnosti, prema izjavama dogradonačelnika, Katice Kratzl i Stjepana Grula, tamo će početi egzistirati i istureno odjeljenje Muzičke akademije iz Zagreba, s udaraljkašima. To će, uvjereni su, njihovu gradu dati posebnu živost. </p>
<p>Predblagdansko raspoloženje počelo je već prošli tjedan puštanjem u promet biciklističke staze Križevačkom cestom, od centra prema Zagrebu i probnim gradskim prijevozom. A završit će, za većinu, 31. listopada, kada u promet bude puštena zaobilaznica za koju će se utrošiti proračunskih 17 milijuna kuna. Ili kada se otvori poslovna zona. Ili kada počnu ulaganja u poljoprivredu, za što postoji veliki interes stranaca koji tu žele proizvoditi zdravu hranu. Ili kada iz cijele Hrvatske i ovoga dijela Europe navale pristizati kupci na aukciju stoke, koja je ove godine počela na Gospodarskom sajmu u Bjelovaru.</p>
<p>Bjelovar je mjesto mladih, sa šest srednjih, pet osnovnih i jednom muzičkom školom, što pohađa oko 8000 djece. Ima prekrasnu knjižnicu »Petar Preradović«, ili kako reče njezin ravnatelj Marinko Iličić, najbolje opremljenu i opskrbljenu za takvu veličinu grada. U skoroj budućnosti, ako se realiziraju bjelovarski planovi o novim kulturnim središtima, u staroj tvornici keksa »Koestlin« i vojarni u središtu grada, grad će, u to su uvjereni, postati jedno od reprezentativnih kulturnih središta države. Po zamisli sugrađanina, akademskog slikara Dubravka Adamovića koji živi u Zagrebu, Bjelovar će staru tvornicu »Koestlin« pretvoriti u multimedijski kulturni centar. I dio žute vojarne bit će pretvoren u galerijski i poslovni prostor, s kavanom, kinom... Njegova je ideja da tu svoj stalni izložbeni prostor dobiju slikari rodom iz Bjelovara, Edo Murtić, braća Ante i Ivan Kuduz, Zlatan Vrkljan, Nasta Rojc, kao i oni koji kao umjetnici tek stasaju. </p>
<p>Već od ove godine kulturna ponuda grada bogatija je za Bjelovarsko ljeto, kulturnu manifestaciju s kazališnim predstavama i koncertima. Bjelovar ima i amatersko kazalište i dosta profesionalnih glumaca. Odatle su: Boris Buzančić, Antun Tudić, Bogdan Diklić, braća Navojci.</p>
<p> U njemu je rođen i Ivo Robić. Bjelovar je česta tema sadržaja romana, priča ili filmova Gorana Tribusona i Snježane Tribuson, rođenih u Bjelovaru. Njegova djeca su i pisac Mirko Sabolović i Đuro Sudeta i mnogi, mnogi drugi. Namjera sadašnjeg političkog vodstva je u grad vratiti Bjelovarčane. »Želimo ih, ma gdje živjeli u svijetu, bar jednom godišnje skupiti u Bjelovaru«, kaže dogradonačelnik Grula. </p>
<p>Bjelovar ima i izgrađeno odlagalište komunalnog otpada, jedino u državi, i tržnicu mliječnih proizvoda, najbolju u državi. Rasadište je mnogobrojnih sportskih velikana, rukometni klub »Bjelovar«, nekadašnji »Partizan« bio je europski prvak. </p>
<p>Sveopća hrvatska situacija ne utječe na odnose u gradu, političarima malo tko vjeruje. Jedino uzbuđenje i pojačani naboj izaziva haško traženje generala Janka Bobetka. Zbog toga je opći stav, ali i stav HSLS, HSS i SDP da treba globalno stati u obranu generala Bobetka.</p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Propusti »rezervirani« samo za - goste...</p>
<p>Zašto u našoj praksi vrednovanja sezona uporno prevladavaju plus-postotci o fizičkom prometu (broj gostiju i noćenja) iza kojih se, uz ostalo, prikrivaju poslovni propusti i financijski rezultati koji su u neskladu s mogućnostima?</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Pet posto! Kako li taj podatak koji sad uvjerljivo dominira u gotovo svim izjavama dužnosnika i na raznim sjednicama »gordo zvuči«! Eto, i članovi državnog Povjerenstva za pripremu turističke sezone su se, prema novinskim izvještajima, na svojoj poslijesezonskoj sjednici polovicom ovoga tjedna, izgleda više bavili s onih pet posto (misli se na porast fizičkog prometa u odnosu na lanjsku sezonu) i nekoliko drugih plus-postotaka, nego s ovogodišnjim propustima u pripremi sezone i posljedicama toga u njenu tijeku. </p>
<p>Posljedice su, jasno, ponajprije i ponajviše osjećali gosti i to već od ulaska u Hrvatsku (stranci) ili putovanja iz unutrašnjosti prema rivijeri (domaći), jer na ionako zakrčenim prometnicama u vremenu zabrane (vikend-smjene) nije nedostajalo kamiona i šlepera (čak ni onih iz susjednih nam zemalja!?), naprotiv. A kad su nakon miljenja cestama (uz važnu napomenu da je manjkalo dosta toga potrebnog uz prometnice) umorni gosti i stigli na odredišta dočekali su ih buka građevinskih strojeva, »slike« i zadah divljih deponija itd. Što se tiče gužvi i kolona na cestama i krkljanaca u trajektnim lukama, to je ljeti normalno. Tako je, uostalom, i u drugim turističkim zemljama, a sa zadovoljstvom se može ustanoviti da su, na žalost, ne posvuda, primjećena nastojanja domaćina da to ublaži.</p>
<p>Na sastanku Povjerenstva, po izvješćima u novinama, malo je bilo govora o propustu koji se ne može ničim opravdati - neturističkom radnom vremenu niza uslužnih djelatnosti. Istina je da je to u nadležnosti pošta, banaka, trgovina i drugih servisa, ali valjda i državnog Povjerenstva, a da se i ne govori o tzv. lokalnim samoupravama. Ima li Povjerenstvo ikakvo pravo (i dužnost) i njih kontrolirati, budući da je sastavljeno od najmanje dvadesetak predstavnika raznih ministarstava, institucija, resora, ureda...? Znade li se, na primjer, tko je doista nadležan skloniti šlepere s ceste u vrijeme vikend-smjena turista ili tko je nadležan usred ljetnih dana (i ranih zora) zaustaviti građevinske strojeve? Naravno, u krajnjoj liniji intervenirat će policija, ali netko je mora pozvati i ovlastiti!</p>
<p>Svaki podatak o plus-postocima u odnosu na prošlogodišnja zbivanja ugodno je čuti, djeluje stimulativno (ili bi barem trebao), ali dokle će naša turistička operativa u prvi plan uporno stavljati brojeve o broju turističkih noćenja i iza njih (ako su u plusu »u odnosu na isto razdoblje lani«) prikrivati ili stavljati u drugi-treći plan organizacijske i poslovne propuste koji za posljedicu imaju financijski promet poslovično manji od mogućega?! </p>
<p>Takoreći na svakome koraku vide se fizički plusevi i istodobno čuju jadikovke, recimo, ugostitelja, hotelijera, trgovaca, privatnih iznajmljivača, organizatora izleta... o skromnim zaradama. Tko li sve tu kome uporno godinama »prodaje maglu« i kako to da se ta prodaja, kao i ona zahuktala sivo-crna, ne može bar u nekoj mjeri blokirati? Naime, i nastojanja (da ne kažem - borba) protiv anarhije i nereda, valjda spada i u nadležnost Povjerenstva...</p>
<p>Imamo, dobro je poznato, razgranatu (točnije: glomaznu) turističku »nadgradnju«, sve od resornog ministarstva i sustava Hrvatske turističke zajednice, od »malih mista« do središnjice u metropoli, imamo turističke službe u gospodarskim komorama, od općinskih ureda do centrale u Zagrebu, u svim Županijama i brojnim općinama, pa možda nije ni čudno da se u tome mnoštvu događaju propusti i često se ne zna tko je gazda. Ipak, kad se sve zbroji i odbije, ispada da je »vuk sit, a ovce na broju«. A što se tiče uspona na međunarodnoj turističkoj ljestvici, bit će i to - kad bude...</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Smije li sudac biti bolestan</p>
<p>Epidemija u hrvatskim sudskim hodnicima sasvim je izmakla paragrafskoj kontroli: svi su bolesni, od svjedoka i stranaka, do sudaca i državnih odvjetnika</p>
<p>Čujem, Igor Benzon, predsjednik Županijskog suda u Splitu je naglo obolio i tražio bolnički tretman. Bolest se zove (po latinski) ministrica ingritis acutno, a uočeni su i simptomi oboljenja vrhovni suditis crnićitis. Teško oboljeli sudac-predsjednik primljen je na zarazni odjel splitskoga pravosuđa, a u šok sobu bi uskoro mogli dospjeti i ministrica pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda. Šokirani činjenicom da ih je jedan sudac (po upravnoj liniji podređen ministrici, po sudskoj Ivici Crniću) otpravio kao balavce, braneći navodnu sudsku samostalnost suca Slavka Lozine.</p>
<p>Da podsjetimo zaboravne pacijente na odjelu pravosuđa, ministrica je tražila izjavu Benzona o tome zašto sudac Lozina krije dokaze za spis o ratnom zločinu po ormarima, a predsjednik VSH Crnić izjavu Benzona o tome što mu rade suci po koncertima - političkim mitinzima.</p>
<p>Od oba upita sudac-predsjednik Benzon dobio je ozbiljne ospice i zatražio liječničku pomoć. Vjerojatno je to posljedica nesavršenog ljepila na kovertama koje je valjalo oblizati da bi se odgovori na upite poslali. U tom ljepilu ima nekog otrova zbog čega se stanje s ospicama pogoršalo.</p>
<p>A cjepiva nema.</p>
<p>Zapravo ima, ali su zalihe i dalje u kabinetu premijera Ivice Račana. Primarijus Račan je zaboravio svojeg pravosudnog bolesnika, pa je izostala i očekivana jesenska terapija. Razlog? Upućeni kažu da je po srijedi upad »haaške gripe« koja je doktora Račana odvela na infektivni odjel. Broj oboljelih je sve veći jer se ta gripa prenosi isključivo pljuvačkom na račun svega i svačega. I ništa ne pomaže što prenosnici uporno tvrde da im je cilj isključivo zaštita državnih interesa, njene suverenosti i digniteta Domovinskog rata.</p>
<p>Kako je imunost na tu zarazu rijetka pojava (jedan od sto političkih ljudi, prema najnovijoj statistici Državnog zavoda za javno zdravstvo) to je razumljivo što doktor-premijer u vizite prima oboljele po grupama, a nekima, bogme, odlazi i na noge. To su oni s bolešću u poodmakloj fazi.</p>
<p>Šteta što je prilikom prvih pojava izbijanja epidemije kod svjedoka pozvanih na glavnu raspravu (akutni slučajevi čak izazivaju i njihov nedolazak na sud). S obzirom da se neki članovi sudskoga vijeća, suci-porotnici vole unijeti u slučaj dušom i srcem, zaraza se preselila i na njih.</p>
<p> Iz razgovora s većinom od 1841 osoba u statusu pravosudnog djelatnika s ovlastima suđenja, Vjesnik je saznao da je bilo samo pitanje dana kad će se zaraza iz svjedočkih, tužiteljskih i optuženičkih redova preseliti i za stol suca voditelja glavne rasprave.</p>
<p>Igor Benzon i njegovo oboljenje samo pokazuje koliko visoko je epidemija dospjela u strukturi sudačke hijerarhije. Za sve je kriv jedan od optuženika iz slučaja Lora, slučaja koji se vodi na njegovu sudu, koji je pušten da se brani sa slobode pokupio virus, a kad je Vrhovni sud tražio da se vrati u pritvoreničku ćeliju u kritičnom stanju prevezen na bolnički odjel. Sad je, istina, na specijalističkom tretmanu u Remetincu, ali bliskost s oboljelim i Benzona je dovela iza bolničkih zidova.</p>
<p>Tko misli da se pisac ove anamneze stanja u hrvatskom pravosuđu zafrkava, slobodno može odustati od čitanja. Jer, sad tek dolazi mučni opis posljedica koje nastupaju u slučaju da se oboljeli ne liječi na pravi način.</p>
<p>Izvještaj je stigao iz istražiteljskog odjela u Šibeniku. Tamošnji su policajci naime utvrdili da se prilikom prometne nesreće s ozbiljnim posljedicama po ljude i imovinu, počinitelj nezakonito udaljio i time omogućio širenje zaraze. Budući da je Igor Benzon s počiniteljem u vrlo bliskim odnosima nije čudo da se virus proširio. Jer, oboljeli izvan svake pravosudne kontrole, a počinitelj prometnoga incidenta u Šibeniku nije nitko drugi do sudac Slavko Lozina, sudac Županijskog suda u Splitu kojem predsjedava oboljeli Benzon.</p>
<p>Eto, kad se ne pazi kako se zaraza širi. Čak i do odvjetničkih klupa u kojima sjede branitelji optuženih za ratni zločin u Lori. Prve simptome pokazuje i odvjetnica Doris Košta koja je kao svjedoka u tom predmetu predložila Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Da tužitelj bude svjedokom obrane, e to se još nije čulo i ukazuje na potrebu da se primarijus s početka priče pozabavi opsegom oboljenja zbog kojeg njegov mandat može dobiti smrtonosne fleke.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Sjena nad ratnim simbolom</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Nema dvojbe, Haag i Janko Bobetko homogenizirali su hrvatski narod, koji je sada jedinstveniji u stavu da se generala, u ratu nakon Tuđmana i Šuška najodgovornijeg čovjeka, ne smije, zbog nacionalnih interesa, izručiti međunarodnom tribunalu. I zbog nacionalnog ponosa koji nama Hrvatima izjednačavanjem krivice žrtve i agresora Haag želi oduzeti, ali i zato što je Janko Bobetko, iako ga haaški istražitelji nisu priupitali niti jedno jedino slovo, na put k optuženičkoj klupi pokušao otjerati nekoliko novih generala. S obzirom da su svi oni u ratu bili njemu podređeni - i Tus, i Domazet, i Ademi, i Stipetić, i Agotić - morao bi ih, umjesto da ih tužaka i pakira im optužnicu za Haag, štititi. Veliki štite male, a mali optužuju velike. </p>
<p>Najčišću obranu generalske časti i domoljublja demonstrirao je za nedavnog svjedočenja u Haagu general Slobodan Praljak koji je svu odgovornost svalio na svoja leđa, nastojeći s Hrvatske skinuti hipoteku miješanja u bosanski ratni lonac. I njega je - isto kao što danas optužuje prije spomenute časnike Hrvatske vojske - Bobetko napao vrlo grubim riječima. Bi li nakon najnovije tužibabske eskapade itko želio nositi na sebi majicu - kao što je to činila, primjerice, publika na lanjskoj sinjskoj Alci u znak podrške generalu Norcu - s natpisom »Svi smo mi Bobetko«? Čisto sumnjam. Kao što ne voli da se politika obruši na njihove heroje, tako narod još manje voli kad njihovi dojučerašnji simboli oslobodilačkog rata postanu tužibabe.</p>
<p>Tek se sad vidi koliko su prozirne i politikantske etike koje razni samozvani zaštitnici digniteta Domovinskog rata lijepe današnjoj vlasti, medijima i svima koji se usude misliti više, dalje i dublje nego što to dopušta IQ identičan visini sobne temperature. Zašto su, primjerice, veliki Hrvati oni koji optužuju hrvatske generale za zločin, a izdajice oni koji prema zakonu izglasanom u doba HDZ-a nastoje surađivati s Haagom? Uostalom, niti jednog Hrvata iz Hrvatske u Haagu nema. Svo je to busanje u prsa tek nečasno politikantstvo i borba za vlast.</p>
<p>O tome je, drugim riječima, govorilo i nekoliko saborskih zastupnika u raspravi o slučaju Bobetko. Najizravniji su bili Damir Kajin i Anto Đapić, poručivši generalima da nisu na visini zadatka. Bilo je zanimljivo gledati na HTV-u kako pojedini lideri parlamentarnih stranaka brane razloge svoje podrške Vladi ne bi li bili različiti u jedinstvu. Jedini koji se na početku završnog govora uz predsjednika Tomčića nije obratio i premijeru Račanu bio je Dražen Budiša. Ne slučajno. Njegovu veliku, tek ponekad u stranu gurnutu taštinu obvezatno probude i aktiviraju kamere te spoznaja da ga gleda čitava Hrvatska.</p>
<p>Dijelovima saborske rasprave o Haaškom zakonu iz 1996. godine »Meridijan 16« je podsjetio da samo mijena stalna jest. Na zabrinjavajuću vjerodostojnost Haaškog suda u parlamentu je prije šest godina upozoravao Ivica Račan, a Ante Đapić je jedini bio protiv Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom. Oni pak koji danas Mesiću kliču: »Izdajice!«, govorili su '96. slično kao i predsjednik Hrvatske neku večer. U čemu je poanta? U odnosu prema predsjedniku. Jednog su bespogovorno slijedili, a drugog žele pod svaku cijenu skinuti s trona.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Pravni realizam: poštivanje međunarodnog prava uvjet je egzistencije Hrvatske u međunarodnoj zajednici</p>
<p>Umjesto da svoje ponašanje usmjeravaju prema pravnim pravilima, hrvatski su pravnici bili prisiljeni usmjeravati ih prema političkom oportunitetu, ili ponekad goloj moći. Manjak pravnog realizma koji je prisutan u okvirima hrvatskog pravnog sustava opterećuje i odnose Hrvatske na međunarodnoj razini. Kao što prijetnja državnom silom određuje efikasnost prava i uvjetuje ponašanje fizičkih i pravnih osoba u nekom nacionalnom pravnom sustavu, tako i u međunarodnoj zajednici prijetnja silom određuje efikasnost međunarodnog prava i uvjetuje ponašanje država / Pravilo da se države ne mogu pozivati na pravna pravila nacionalnog prava, ma i ustavnog ranga, kako bi izbjegle ispunjenje pravne obveze međunarodnog prava, staro je i opće prihvaćeno pravno pravilo međunarodnog prava koje utvrđuje i članak 27. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora. Svoje međunarodne obveze države moraju ispunjavati u dobroj vjeri (bona fide)</p>
<p>SINIŠA RODIN</p>
<p>Rasprava koja se danas u Hrvatskoj vodi o pitanju suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu samo je jedan od pokazatelja raskoraka u komu je hrvatski pravni sustav i društveni odnosi koje bi taj sustav trebao uređivati. </p>
<p>Intenzitet društvenih promjena u prošlih desetak godina stvorio je situaciju u kojoj postojeće pravne norme, a možda još i više, tradicionalna pravna kultura, teško mogu pratiti novu društvenu dinamiku.</p>
<p>Navedeni raskorak običnim se građanima pokazuje u različitim pojavnim oblicima, primjerice, kao sporo i neprikladno djelovanje pravnog sustava, kao veliki broj neriješenih sudskih spisa, kao neurednost zemljišnih knjiga ili pak kao osporavanje međunarodnog prava. </p>
<p>Problem je nastao djelomično zbog lošeg predviđanja razvoja društvenih odnosa, djelomično zbog izostanka regulatorne djelatnosti, a djelomično zbog specifičnosti hrvatske pravne kulture koja je desetljećima bila izolirana od europske matice.</p>
<p>Tako se Hrvatska danas našla na točki na kojoj su se države s razvijenim pravnim sustavima i gospodarstvima našle potkraj devetnaestoga i na početku dvadesetoga stoljeća. </p>
<p>Tako se u hrvatskoj pravnoj kulturi nije dovoljno razvilo iskustvo da se pravne norme poštuju, ne zbog zahtjeva morala, pravednosti ili vladavine prava, nego zato što iza njih stoji autoritet državne sile koja će biti bezuvjetno i brzo primijenjena u slučaju njihova kršenja.</p>
<p>U slučaju da, unatoč povredi prava, sila izostane dolazi do erozije čitavog pravnog sustava zato što nas tada individualna racionalnost uči da je pravna pravila, koja nam u određenom trenutku ne odgovaraju, moguće zanemariti bez sankcije. </p>
<p>Kako bi rekao začetnik američkog pravnog realizma O. W. Holmes, državna sila upravlja ponašanjem ljudi baš kao što sila gravitacije upravlja kretanjem svemirskih tijela.</p>
<p>Na razvoj hrvatske pravne kulture čini se da je odlučujuće utjecala činjenica da u dvadesetom stoljeću državna sila nije uvijek dosljedno sankcionirala povrede pravnih normi, nego se primjenjivala arbitrarno i oportunistički.</p>
<p>Tako je efikasnost djelovanja sudbene vlasti postala ovisna o selektivnoj i arbitrarnoj primjeni državne sile što nije pogodovalo razvoju shvaćanja da pravo predstavlja relativno krut i normativno zatvoren sustav pravnih pravila, te da, ako se želi ponašati racionalno, praktični pravnik mora istražiti kako pravna pravila određuju ishod određenog spora i tome prilagoditi svoje postupke u najboljem interesu stranke koju zastupa.</p>
<p>Umjesto da svoje ponašanje usmjeravaju prema pravnim pravilima, hrvatski su pravnici bili prisiljeni usmjeravati ih prema političkom oportunitetu, ili ponekad goloj moći. </p>
<p>Manjak pravnog realizma koji je prisutan u okvirima hrvatskog pravnog sustava opterećuje i odnose Hrvatske na međunarodnoj razini. Kao što prijetnja državnom silom određuje efikasnost prava i uvjetuje ponašanje fizičkih i pravnih osoba u nekom nacionalnom pravnom sustavu, tako i u međunarodnoj zajednici prijetnja silom određuje efikasnost međunarodnog prava i uvjetuje ponašanje država.</p>
<p>U uvjetima u kojima je moguće očekivati primjenu sile, racionalno je usmjeravati vlastito ponašanje prema normama čiju primjenu ta sila jamči. Primjena međunarodno autorizirane sile za potporu primjene međunarodnog prava obilježje je druge polovice dvadesetoga stoljeća.</p>
<p>U tu su svrhu stvoreni pravni mehanizmi koji se oslanjaju na Ujedinjene narode, Vijeće Europe, Europsku uniju i druge međunarodne organizacije. Jedna od međunarodnih obaveza koja je poduprta mogućnošću primjene sile je i obveza suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu.</p>
<p>Pravnu osnovu te međunarodnopravne obaveze predstavlja Rezolucija Vijeća sigurnosti UN br. 827 (1993.) donesena na temelju Glave VII. Povelje UN-a. Točka 4, navedene Rezolucije glasi:</p>
<p> »... Sve države moraju potpuno surađivati s Međunarodnim sudom i njegovim tijelima u skladu s tom rezolucijom i Statutom Međunarodnog suda, te shodno tome, sve države moraju poduzimati sve mjere koje su prema nacionalnom pravu nužne da bi se provele odredbe ove Rezolucije i Statuta, uključujući i obvezu država da ispune obvezu suradnje ili naloge koje Raspravno vijeće donosi na temelju Članka 29. Statuta.« </p>
<p>Pravilo da se države ne mogu pozivati na pravna pravila nacionalnog prava, ma i ustavnog ranga kako bi izbjegle ispunjenje pravne obveze međunarodnog prava, staro je i opće prihvaćeno pravno pravilo međunarodnog prava koje utvrđuje i članak 27. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora.</p>
<p>Svoje međunarodne obaveze države moraju ispunjavati u dobroj vjeri (bona fide). Pod pojmom države razumiju se sve grane državne vlasti, zakonodavna, izvršna i sudbena. </p>
<p>Pravni realizam govori nam da, ako zbog ničeg drugog, pravne norme međunarodnog prava treba poštivati stoga što iza nekih od njih stoji autoritet Glave VII. Povelje UN-a, koja ovlašćuje međunarodnu zajednicu da primijeni silu. To valja promatrati odvojeno od zahtjeva morala ili pravednosti, i predstavlja činjenicu čije bi postojanje bilo nerazumno i neproduktivno negirati.</p>
<p>Poštivanje međunarodnog prava uvjet je egzistencije Hrvatske u međunarodnoj zajednici, Ujedinjenim narodima, Europskoj uniji, NATO-u. Na članstvo u tim organizacijama Hrvatsku nitko ne prisiljava.</p>
<p>Kako je rekao Holmes, »... ne vidim nikakvu prethodnu obvezu da živim u zajednici s drugima, i na njihov način, nego jednostavno prihvaćam ono što moram učiniti ako želim ostati živ. Ali ako živim s drugima, oni će mi reći što moram i što ne smijem činiti kako bih izbjegao prisilu. Ja vjerujem da će oni to učiniti, i vjerujući u to ne samo da prihvaćam pravila, nego ih s vremenom počinjem prihvaćati sa simpatijom i emocionalnom podrškom, te počinjem govoriti o pravima i obvezama«. </p>
<p>Kako živjeti zajedno s drugima, najveći je izazov pred kojim je Hrvatska.</p>
<p>Autor je profesor ustavnoga i europskog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, trenutačno je Fulbrightov stipendist na Harvardu.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Jedinstven je slučaj u povijesti da umirovljeni general prijeti demokratski izabranoj vladi </p>
<p>U optužnici protiv generala Bobetka već u prvoj točki navedena je neistina: »Borio se u partizanskom pokretu otpora od 1941. do 1945. godine«. Očito je Haaško tužiteljstvo nasjelo informaciji iz »Hrvatskog biografskog leksikona« (1989. str. 51.) gdje ima i drugih neistina. Istina je ova: Janko Bobetko još je 1942. godine bio kvislinški vojnik u Pavelićevu domobranstvu, odakle je pobjegao u partizane. Kad su ustaše počele uhićivati članove porodica partizanskih prvoboraca, prvu su mu zaštitu dali partizani Srbi u okolici Petrinje / Čovjek kojem su baš Srbi-partizani spasili život srozao se na najnižu razinu mržnje protiv njih, Bobetko više ne razlikuje Srbe od velikosrba, ni Srbe, kao političke Hrvate kao što smo i mi etnički Hrvati u ovoj državi, njih treba mrziti kao što je njegov današnji odvjetnik to otvoreno, kao Tuđmanov ministar, propagirao!... Mislim da je dobro što je Bobetko napokon formirao udrugu gubitnika privilegija pod firmom »promicanje istine o Domovinskom ratu«, nije međutim u redu što je izbjegao bitno. Zašto to nisu osnovali dok je Domovinski rat trajao, kako ga nitko ne bi svojim postupcima mogao problematizirati; čemu odavno završeni rat »braniti« kad nitko ne osporava njegov oslobodilački karakter i značenje za današnju Republiku Hrvatsku?</p>
<p>ZVONKO IVANKOVIĆ VONTA </p>
<p>Mnogo se govorilo o Haagu i Janku Bobetku, najčešće razni manipulanti i oni koji ne poznaju ni problem ni Janka Bobetka. Dopustite da i ja tu nešto kažem, jer ponajbolje poznajem Bobetka: iz istog smo kraja i isto godište, polazili smo istu gimnaziju, u istim smo partizanima bili, zatim kao opozicija u hrvatskom proljeću, da bi se još potpunije upoznali kroz naše kasnije razlike i polemike posebno u Novom listu.</p>
<p>U optužnici protiv generala Bobetka već u prvoj točki navedena je neistina: »Borio se u partizanskom pokretu otpora od 1941. do 1945. godine«. </p>
<p>Očito je Haaško tužiteljstvo nasjelo informaciji iz »Hrvatskog biografskog leksikona« (1989. str. 51.) gdje ima i drugih neistina. Istina je ova: Janko Bobetko još je 1942. godine bio kvislinški vojnik u Pavelićevu domobranstvu, odakle je pobjegao u partizane. Kad su ustaše počele uhićivati članove porodica partizanskih prvoboraca, prvu su mu zaštitu dali partizani Srbi u okolici Petrinje.</p>
<p>To sam jasno istaknuo u Novom listu (3. travnja 2000.), što Bobetko nije osporio, nego samo pokušao zamutiti »odgovorom«: »Da sam i bio domobran, ja bih se tim ponosio«. (Novi list, 7. travnja 2000.)</p>
<p>Da Bobetko nikakve veze nije imao sa sisačkim prvoborcima pokazuje i proglas »Besramno vrijeđanje hrvatskog naroda« kojim se osuđuje velikosrpska agresija i veleizdaja JNA (Vjesnik, 1. rujna 1991., a koji su potpisali Milan Čačić, Zlatko Frid, Zvonko Ivanković Vonta, Vjekoslav Janić Capo mlađi i Franjo Knebl). Tu Bobetko ni slučajno nije zalutao, kao ni prije na proslave dana 22. lipnja 1941. u Sisku.</p>
<p>Nakon jednog našeg sastanka, Vjekoslav Janić Capo mlađi ispričao je meni i Milanu Čačiću (ocu aktualnog ministra) ovo: »Bio sam 1941. komesar, a Bobetkov brat Mijo komandir jedne naše posebne partizanske grupe. Mijo je bio pozvao brata Janka da nam se priključi u borbi, no on je to u pismu Miji odbio na takav način da je Mijo doslovno eksplodirao s najtežim psovkama na Jankov račun«. </p>
<p>To je bila sva veza Janka Bobetka s partizanskim prvoborcima! Uostalom, postoji dokumentirana knjiga o Prvom partizanskom odredu (Stvarnost, Zagreb, 1981.), postoji Zbornik »Sisak i Banija ... 1941.« s gotovo tisuću stranica (izd. 1974.) - tu ni mikroskopom ne možete pronaći toga izmišljenog »prvog partizana«! </p>
<p>Pedeset godina poslije bilo je slično. Novi list je svojedobno objavio ovu Tuđmanovu izjavu: »Slušajte, gospodo generali, onda i to znate, general Bobetko se sada vlada, mislim, dobro, ali general Bobetko je nama došao 1992., dotle 1991. nigdje ga nije bilo...« </p>
<p>Eto, i tu je špekulirao kao i 1941. godine! </p>
<p>I da zaključimo. Nekoliko sam puta iznio da je »Bobetko zamijenio dres« (Novi list i Večernji list 18. lipnja 1991.), te da je izvršio veleizdaju naše antifašističke borbe dezertiravši iz karijerističkih razloga k »Juri i Bobanu«, simbolu najtežih fašističkih (ustaških) zločina, protiv kojih se svojedobno borio zajedno sa mnom (Novi list, 28. veljače 2001.).</p>
<p>Nikada na to nije reagirao, a u pismu koje mi je uputio još 18. lipnja 1999. zasmetala mu je samo riječ - »karijerist«!</p>
<p>Čovjek kojem su baš Srbi-partizani spasili život srozao se na najnižu razinu mržnje protiv njih, Bobetko više ne razlikuje Srbe od velikosrba, ni Srbe, kao političke Hrvate kao što smo i mi etnički Hrvati u ovoj državi, njih treba mrziti kao što je njegov današnji odvjetnik to otvoreno, kao Tuđmanov ministar, propagirao! </p>
<p>Bobetkov sin Ivan Bobetko, glancajući bistu svoga oca Janka, izjavio je: »Mog oca nisu zafrkavali ni Tito, ni Tuđman, pa neće ni Carla del Ponte.« (Novi list, 20. rujna 2002.). </p>
<p>U Vjesniku (11. siječnja 2002.) pod naslovom »Objektivnost bez samonaplaćivanja vlastitih žrtava može nam samo koristiti«, objavio sam dokumente o tome kako Tito »nije mogao zafrkavati« Janka. </p>
<p>Eto, kako je to izgledalo. Nakon što ga je Tito zajedno s drugima otjerao u mirovinu (kako bi nadigrao velikosrbe i ishodio nam svima spasonosni konfederativni Ustav 1974.): »Još se niže tada naklonio Janko Bobetko. Taj stalni cekajlija, predstavnik partijskih organizacija na kongresima SKJ, izjavio je na sjednici CK SKH nakon Karađorđeva: ...21. sjednicu, uvodno i završno izlaganje druga Tita shvatio sam ... kakav korak treba Savez komunista da učini da bude siguran i čvrst i da ne bude nikakvih kolebanja ... zato je za mene 21. sjednica jedan od izuzetnih trenutaka u povijesti naše partije... i neće biti jednostavno odluke i zamisao koju je drug Tito dao realizirati, ali se ona realizirati može i mora... Zato predlažem Centralnom komitetu da prihvati moju ostavku ... s tim da može sigurno računati na jednu aktivnu podršku, da sam bio i ostao vojnik revolucije i druga Tita... i da nikakve zastave sem (pogledajte mu 'hrvatski' jezik - op. a.) komunističke sa mnom ne mogu biti okićene...« (Vjesnik, 14. prosinca 1971. str. 11).</p>
<p>Inače, Bobetkov Ivica prvi će uvesti u HDZ-ov Hrvatski sabor fizičko obračunavanje sa zastupnicima druge orijentacije - da zaključimo taj dio. </p>
<p>Još neke činjenice u vezi s Bobetkovim napuhavanjem. </p>
<p>Kao što smo vidjeli, sam »vrhovnik« Tuđman 1991. godine nigdje nije vidio Bobetka. A tada su donesene ove sudbonosne odluke: Referendum od 19. svibnja 1991. na kojem se 93,24 posto glasača izjasnilo za suverenu i samostalnu državu - Republiku Hrvatsku; Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991.; Odluka Sabora RH od 8. listopada 1991. o raskidu državno-pravne veze s bivšom SFRJ.</p>
<p>Počeo je i Domovinski rat. Zasluge idu golemoj većini naših građana i nitko nema pravo to prisvajati sebi i sam si naplaćivati nepostojeće zasluge!</p>
<p>Jedinstven je slučaj u povijesti da jedan umirovljeni general - bez legitimacije dobivene izborima - prijeti demokratski izabranoj vladi: »Pripadnici vlasti odgovarat će zbog izdaje hrvatske povijesti« (bez optužnice, uz to povijest se ne može izdati što svaki pismen čovjek zna!). Da huška višak policajaca da se ne daju skinuti s državnog proračuna, kako bi onemogućio modernizaciju i profesionalizaciju policije i preusmjeravanje sredstava za društveno korisnije potrebe, koji osporava mjerodavnost Haaškog suda za njega uopće, time i važeće međunarodne ugovore i obveze Hrvatske, Haaški sud mu je čak »agresor na Hrvatsku«!</p>
<p>Njemu može suditi »samo narod«, a »porotnike« će sam izabirati kako mu se prohtije! To je »pravna država« koju je HDZ prakticirao svojih deset crnih godina!</p>
<p>Mislim da je dobro što je Bobetko napokon formirao udrugu gubitnika privilegija pod firmom »promicanje istine o Domovinskom ratu«, nije međutim u redu što je izbjegao bitno.</p>
<p>Zašto to nisu osnovali dok je Domovinski rat trajao, kako ga nitko ne bi svojim postupcima mogao problematizirati; čemu odavno završeni rat »braniti« kad nitko ne osporava njegov oslobodilački karakter i značenje za današnju Republiku Hrvatsku?</p>
<p>Zašto se nitko od tih zakasnjelih »istinoljubaca« ne osvrće na nesporne zločine koje su fašističke grupe iza leđa oslobodilačkih postrojbi počinile, prema tvrdnjama u optužnici, zašto ne navode primjere sudske zaštite oslobodilačkog karaktera tog rata od strane HDZ-ove vlasti?</p>
<p>Zašto »svome dragom narodu« ne kažu koje će posljedice imati ako se povede za tim »istinoljupcima«? </p>
<p>No general Bobetko ne priznaje ni hrvatski sud! Poučan je primjer spora koji se vodi kod Općinskog suda u Zagrebu pod br. K-93/00. Kad sam javno skinuo Bobetkovu masku »prvog partizana« i uz to falsifikatora i manipulatora mojim djelom »Andrija Hebrang« (od kojega je dok je bilo opasno bježao!), on će »odgovoriti« najnižim osobnim uvredama i klevetama, zbog čega sam ga tužio mjerodavnom sudu. </p>
<p>U svom pismu (bez datuma) iz lipnja 2001. obavještava sud da »zbog zdravstvenih razlog ne može prisustvovati stresnim situacijama, kao što je ova sudska rasprava« i toga se držao: na svih šest rasprava nije došao ignorirajući tu (treću) hrvatsku vlast, znajući da za svoje lagarije nema nikakvo uporište - osim »narod«. </p>
<p>I dok je za sud danas »bolestan« za tri je dana preko puta u »Lisinskom« na HDZ-ovu skupu - glavna fora! Zadnji put mi je pobjegao 16. rujna, već 17. rujna krenula je haaška optužnica, bilo mi je krivo - htio sam najprije riječ hrvatskoga suda!</p>
<p>Kao sisački prvoborac očekujem da će se rasvijetlili i zločini počinjeni u Sisku iza leđa Domovinskog rata.</p>
<p>Paraderi »istine o Domovinskom ratu«, ma kakvim se titulama krstili i maskama prikrivali, neće nas dovesti do toga da »jedemo travu« zbog tih privilegiranih gubitnika.</p>
<p>Završit ću s Krležom: »Past će sve maske, med četiri crno lakirane daske, gdje kraljevi i hulje, u crno bulje!«</p>
<p>Autor je publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Žalosno je što su optužnice iz Haaga Damoklov mač nad ovom i bilo kojom budućom hrvatskom vladom</p>
<p>Ono što nepristranu promatraču najviše smeta je licemjerje mnogih koji se danas brinu o sudbini staroga i bolesnoga partizanskog i domovinskog generala. Koliko god se ne slažemo s nastupom predsjednika Mesića koji traži bezuvjetno pokoravanje haaškim zahtjevima (u vanjskoj politici postoji samo bezuvjetna kapitulacija), on je valjda najiskreniji u svom stavu da bi Bobetka trebalo izručiti Carli del Ponte / Sadašnja oporba i bivša vlast nastoje slučajem Bobetko ušićariti što više bodova za eventualne izbore, a upravo je ona bila suosnivač Tribunala u Haagu... Peče li savjest one koji danas dižu zaglušnu viku zbog generala Bobetka zbog toga što su prije nekoliko godina »svečano« ispratili prvu skupinu hrvatskih časnika i političara iz Bosne i Hercegovine u Haag, misleći da će time zadovoljiti apetit nezasitna Tužiteljstva</p>
<p>GOJKO BORIĆ</p>
<p>Sad se u Hrvatskoj svi hvataju za skute generala Janka Bobetka. Haaški optuženik »predmet je ljubavi« čak i onih koje je oporba nazivala i naziva komunjarama. Ono što nepristranu promatraču najviše smeta je licemjerje mnogih koji se danas brinu o sudbini staroga i bolesnoga partizanskog i domovinskog generala.</p>
<p>Koliko god se ne slažemo s nastupom predsjednika Mesića koji traži bezuvjetno pokoravanje haaškim zahtjevima (u vanjskoj politici postoji samo bezuvjetna kapitulacija), on je valjda najiskreniji u svom stavu da bi Bobetka trebalo izručiti Carli del Ponte.
Sadašnja oporba i bivša vlast nastoje slučajem Bobetko ušićariti što više bodova za eventualne izbore, a upravo je ona bila suosnivač Tribunala u Haagu. </p>
<p>Pogrešno je pretpostavljala da će samo suditi Srbima, što je svjedodžba njene gluposti.</p>
<p>Sama ideja Tribunala koji je ograničen na bivšu Jugoslaviju i Ruandu je diskriminirajuća, jer ta područja pretvara u »štalu pokusnih kunića« za upravo osnovani Međunarodni sud za ratne zločine, komu se protivi najveća svjetska sila Sjedinjene Američke Države, no čija administracija hvali Hrvatsku za njenu suradnju s Haagom.</p>
<p>Pristavši, i to Ustavnim zakonom, na suradnju s Haaškim tribunalom, bivša HDZ-ovska vlast je barem djelomično kriva i za sve ono što je taj sud počinio Hrvatima koji su optuženi i djelomično osuđeni. Naknadno traženje promjena u poslovanju Tribunala očito nije izvedivo, ili pak ako jest, onda samo putem Vijeća sigurnosti UN-a, a to je posao s neizvjesnim ishodom.</p>
<p>Pitamo se: peče li savjest one koji danas dižu zaglušnu viku zbog generala Bobetka zbog toga što su prije nekoliko godina »svečano« ispratili prvu skupinu hrvatskih časnika i političara iz Bosne i Hercegovine u Haag, misleći da će time zadovoljiti apetit nezasitna Tužiteljstva pod vodstvom Carle del Ponte koja je i u svojoj domovini Švicarskoj bila poznata po prebrzom potpisivanju uhitbenih naloga, pa su Švicarci bili više nego zadovoljni da je otišla na drugu dužnost.</p>
<p>Žalosno je što su optužnice iz Haaga Damoklov mač nad ovom i bilo kojom budućom hrvatskom vladom. </p>
<p>One izazivaju unutarnjopolitičke potrese i odvraćaju od rješavanja sudbonosnih problema nacije kao što su smanjenje nezaposlenosti, povećanje produktivnosti, poboljšanje nataliteta, uključivanje u euroatlantske asocijacije, rješavanje graničnih problema sa susjedima i zaustavljanje odljeva mozgova - da samo spomenemo najvažnije muke pod kojima stenje Hrvatska.</p>
<p>Time ne želimo reći da sudbina generala Bobetka nije važna, no ako je Carli del Ponte moguće da »potezom pera« destabilizira Republiku Hrvatsku, onda se moramo pitati čemu naša neovisnost i naš suverenitet?</p>
<p>Sud u Haagu je ustoličen, djeluje i nije ga moguće ukinuti. Hrvatskoj ne preostaje ništa drugo nego pričekati odluku svoga Ustavnog suda o ustavnosti zakona o suradnji s Tribunalom. Dotad mora biti zamrznut postupak protiv generala Bobetka.</p>
<p>Ako Ustavni sud procijeni da zakon nije u skladu s Ustavom, onda bi trebalo skrojiti novi i o tome pregovarati s Vijećem sigurnosti.</p>
<p>No to bi trajalo. U međuvremenu trebalo bi formirati liječnički konzilij, prema mogućnosti i sa stranim stručnjacima, koji bi ustvrdio je li general Bobetko uopće »sposoban za suđenje«. </p>
<p>Bilo bi strašno ako bi ostarjeli i bolestan čovjek bio podvrgnut nemilosrdnu režimu suđenja u stranoj zemlji. Narod to ne bi mogao shvatiti, a još manje prihvatiti.</p>
<p>Iz nekih izjava čuje se da bi general Bobetko morao otići u Haag kako bi pred tamošnjim Tribunalom »dokazao svoju nevinost«. Tko to govori nema pojma o pravnoj državi. Optuženi ne moraju dokazivati svoju nevinost, nego Sud njihovu krivnju.</p>
<p>I uopće: mnogi se razbacuju sintagmom »pravna država«. Odakle u Hrvatskoj pravna država sa sudskim osobljem koje je »odgojeno« prema onim Titovim riječima da se suci »ne trebaju držati zakona, kao pijan plota«.</p>
<p>A i međunarodno pravosuđe (uostalom, jedna vrlo mlada i krhka biljka) nema previše veze s pravnom državom, jer je naveliko zavisno od politike velesila kao i od njihovih financijskih davanja.</p>
<p>Tek kad bi postojala neka svjetska vlada, svjetsko pravosuđe, svjetska policija i svjetski zatvori, tek tada bi se moglo govoriti o »svjetskoj pravnoj državi«. Tribunal u Haagu i Svjetski sud za ratne zločine samo su nevješti pokušaji discipliniranja pravosuđa zasad malih područja zemaljske kugle.</p>
<p>No osim pravde postoji i, kako se to u njemačkoj sudskoj praksi veli, Gnade vor Gerechtigkeit - milosrđe ima prednost pred pravdom - koje je nedavno došlo do izražaja kad je prizivni sud u Parizu oslobodio izdržavanja kazne ratnog zločinca Mauricea Papona.</p>
<p>Mnogi su protiv toga žestoko prosvjedovali, ali ugledan pariški L'Figaro ispravno je upozorio da i »Papon mora imati pravo na humanost zakona«.</p>
<p>A između antifašista i rodoljuba Bobetka i nacističkog kolaboracionista Papona postoje razlike koje se mjere svjetlosnim godinama. Valjda to shvaća i nemilosrdna Carla del Ponte.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Kölna.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Pomoć za oči koje vode</p>
<p>U sklopu akcije održane u subotu prikupljana su sredstva za nabavku i školovanje pasa vodiča za slijepe osobe</p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - U organizaciji Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet i tvrtke DJD Zagreb koja distribuira hranu za pse i mačke Eukanuba u subotu je na Cvjetnom trgu organizirana humanitarna akcija »Eukanuba za oči koje vode«. Akcija je održana pod pokroviteljstvom Vlade RH. U sklopu te akcije prikupljana su sredstva za nabavku i školovanje pasa vodiča za slijepe osobe. Tom prilikom predsjednica Hrvatske udruge pasa vodiča i mobilitet Mira Katalenić primila je i čekove DJD-a Zagreb na 50 tisuća kuna i Podravske banke na 20 tisuća kuna. </p>
<p> »U Hrvatskoj ima 5000 slijepih osoba, od kojih samo 35 njih ima psa vodiča. Razlog tomu je što jedan pas i njegova obuka iznose 50 tisuća kuna«, rekla je Iva Simov iz marketinga DJD-a Zagreb. Cilj ove akcije je, kako nam je rekla Dubravka <FONT COLOR="#CC3300"><b>Juranić</b></FONT>, direktorica DJD-a Zagreb, nabaviti i odškolovati petnaestak pasa. Na Cvjetnom trgu zatekli smo i Dijanu Pleštinu koja je došla podržati akciju. Supruga Ivicu Račana ispričala je zbog obaveza. »Ovakve akcije apsolutno su potrebne, jer služe za pomoć osobama s dodatnim potrebama. Osim toga, njima se osvještava i cijelo naše društvo «, rekla je Pleština. U njenom društvu bila je i Gordana Sobol, predstojnica premijerovog ureda. »Akcije ovakvog tipa su dobrodošle. Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet jedna je od udruga koja uspješno doprinosi boljoj kvaliteti života osoba s hendikepom. Smatram da pažnja svih nas iz izvršne vlasti treba biti usmjerena na pomaganje takvim osobama «, rekla je Sobol. </p>
<p>Zagrepčani su za simboličan prilog akciji dobivali prigodne čaše, privjeske, majice i marame. Za muzički dio programa pobrinuli su se grupa Joy i Mladen Burnać, dok je instruktorica iz škole za obuku pasa »Vindor«, Sara Matević s kujicom Yirrlom izvela ples sa psom. U njemu je prikazala vježbe poslušnosti i razne trikove. Tko želi pomoći akciju može nazvati i telefon 060 661 661 ili uplatiti prilog na žiro račun Podravske banke: 2386002-1100518630. Sve informacije mogu se dobiti i na adresi www.ocikojevode.com </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Za bezbolniji porod - nazočnost očeva! </p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - Udruga građana »Roda« - roditelji u akciji, u subotu je na Cvjetnom trgu u Zagrebu, kao i u Puli, Splitu, Pakracu i Čakovcu organizirala potpisivanje peticije »Moj porod, moje tijelo, moj izbor« za humanije porode. Uz peticiju koja je vođena putem Interneta do podneva je sve ukupno sakupljeno oko sedam tisuća potpisa. Kako nam je rekla Vedrana Miholić, predsjednica »Rode«, kad se sakupi 10 tisuća potpisa peticija će se uručiti ministru zdravstva Andri Vlahušiću. »Krajnji cilj nam je da se ženi pri porodu omogući slobodan izbor. Ona mora sama odabrati želi li klistir, brijanje i prisutnost supruga pri porodu«, rekla je predsjednica. Ministar bi, nadaju se u udruzi, trebao donijeti zajednički dokument o kliničkim smjernicama za ponašanje liječnika pri porodu koji bi vrijedio za svih 15 hrvatskih rodilišta. Kako doznajemo, oko 90 posto zagrebačkih očeva želi prisustvovati porodu, što im je u mnogim bolnicama i omogućeno. No, neki liječnici iz Pakraca i Splita, otkriva nam Miholić, smatraju da bi se očevi rušili u nesvjest zbog čega bi dovodili porod u pitanje. </p>
<p>»U svijetu je glavna metoda obezboljivanja poroda - otac u rađaoni. Istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije pokazuje da se uz prisutnost oca smanjuje mogućnost carskog reza do 50 posto«, naglasila je Miholić. Koordinatorica peticije Irena Kostelac-Zrnić i voditeljica odbora za rodilje Maja Tarle-Matić složile su se da su 'najljući protivnici' »Rodama« dosad bili uglavnom predstojnici klinika za porode. Neki od njih složili su se, pak, da bi u rađaoni trebala biti bolja komunikacija između rodilja i liječnika. Kostelac-Zrnić rekla nam je da je peticiju potpisalo više žena, no viđeni su i neki muževi koji su došli po - ženinoj direktivi. Od poznatih osoba svoj potpis su između ostalih dali: Milan Bandić, Daniela Trbović-Vlajki, Karmela Vukov Colić, Siniša Svilan, Ivana Plechinger, Irfan Smailagić. »Rode«, također, imaju potporu Hrvatske udruge medicinskih sestara. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Osnovci i planinari zajedno čistili Medvednicu</p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - Tradicionalno čišćenje otpada uz planinarske staze na Medvednici povodom Svjetskog dana čistih planina, po deveti put održano je i ove subote.</p>
<p>Ispred »Šestinskog lagvića« u Šestinama bilo je jedno od dva mjesta na kojemu su se sudionici čišćenja okupili. Na drugom mjestu okupljana ispred tunela u Gračanima, na kojemu je bilo i više stotina ljudi s kojima su krenuli i novinari Vjesnika, zatekli smo članove planinarskih društava »Degenija«, »Željezničar«, »Kapela«, »Sljeme«, »Lipa«,» Runolist«, »Stanko Kampy«, kao i djecu iz osnovnih škola »Ksaver Šandor Đalski« i »Tituš Brezovački«. </p>
<p>Mateja Zimet koja ide u 7. razred u OŠ »Šandor Đalski«, uspjela je nagovoriti godinu dana stariju sestričnu Sandru Kahrić iz OŠ »Jure Kaštelan« iz Trnja, da joj se pridruži u čišćenju Medvednice. Rekle su nam kako im je lijepo, te da se dobro zabavljaju, a i obećali su da će doći i sljedeće godine.</p>
<p>Planinarska društva prema dogovoru, objasnio nam je Miljenko Haberle iz Eko-patrole, odvojeno uređuju i čiste 49 staza koliko ih ukupno ima na Medvednici.</p>
<p>Smeće se sakupljalo u prepoznatljivim vrećicama zelene boje, a odlagalo se uz cestu. U svakom slučaju smeća i posla je bilo jer akcija je završila u 15 sati organiziranim ručkom i druženjem za sudionike u Puntijarki, a već u 11 sati su mnoge vreće vrijednih sudionika bile pune.</p>
<p>»Osim što je cilj sakupljanje otpada, želimo potaknuti i sve građane da se uključe u ovu akciju čišćenja kako bi im podigli svijest o očuvanju Medvednice koja je sve više ugrožena zbog neodgovornog ponašanja«, rekao je Haberle. </p>
<p>Oko vile Rebar ponovno se nakupilo smeća, a prošle godine samo se od tamo odvezlo oko 10 tona smeća. »Ne razumijem neke naše sugrađane, pa oni sami sebe truju. Ispod vile je vodocrpilište koje opskrbljuje Gračane«, objasnio je Haberle.</p>
<p>Ovu akciju u Međunarodnoj godini planina 2002., koja se paralelno odvijalo i u cijeloj Hrvatskoj organizirali su Hrvatski planinarski savez, Javna ustanova Park prirode Medvednica i Centar za kulturu Susedgrad.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Na Petoj velikogoričkoj motorijadi - oko 1000 bikera </p>
<p>VELIKA GORICA, 28. rujna</p>
<p> - Unatoč hladnom i kišovitom vremenu, u Velikoj Gorici je u subotu održana Peta međunarodna motorijada, koju su, kao i prethodnih godina, organizirali Turistička zajednica grada i Đuro-spot. </p>
<p>Ovom, prije zime zadnjem okupljanju, odazvalo se oko 1000 bikera iz zemlje i inozemstva. U poslijepodnevnim je satima na pisti pored ZTZ-a, održano natjecanje, a potom defile svih sudionika kroz središte grada. Konačan happening održan je na sportsko-rekreacijskom centru u Kurilovcu, gdje su se bikeri u sebi svojstvenom stilu zabavljali do dugo u noć. </p>
<p>Za dobru su se atmosferu pobrinule grupe Aerodrom, Summer Blues Band i Stop, te djevojke iz Erotic Dance Showa. </p>
<p>J. F.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="14">
<p>Dosta nam je visokih peta!</p>
<p>MILANO, 28. rujna</p>
<p> - Do 1. listopada potrajat će milanski tjedan mode. Nakon londonskog, newyorškog, pariškog, svijet mode se preselio i u Milano. </p>
<p>Svježa, mlada žena u jednostavnim sportskim linijama, odlika je nove kolekcije proljeće/ljeto 2003., dizajnerice Miuccie Prade. </p>
<p>»Toliko je dekadencije u zadnje vrijeme, tako da se jednostavno moramo vratiti sofisticiranom izgledu, ljupkom, svježem s dozom agresivnosti«, kazala je Miuccia Prada. Za takav izgled Prada je nadahnuće našla u svijetloružičastoj i zelenoj boji. Istinska Prada djevojka sljedećeg će proljeća i ljeta odabrati ravnu sandalu srebrne, plave ili crne kože s jezikom. Dosta je visokih peta!</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>John Major priznao da je imao ljubavnicu </p>
<p>LONDON, 28. rujna</p>
<p> - Bivši britanski premijer, konzervativac John Major, koji se tijekom svojeg sedmogodišnjeg mandata zalagao za povratak moralnim vrijednostima, priznao je da je prije nego što je postao premijerom imao ljubavnicu, objavio je u subotu Times. Major je za Times kazao da je afera sa stranačkom kolegicom Edwinom Currie počela 1984., tijekom vladavine Margaret Thatcher, kada je on bio predsjednik kluba zastupnika konzervativne stranke, a Currie obična zastupnica. Veza je prekinuta 1988., nedugo nakon što je Major ušao u kabinet kao dužnosnik u ministarstvu financija. Currie je postala ministricom zdravstva, no kasnije te godine bila je prisiljena podnijeti ostavku.</p>
<p> »To je događaj u mome životu kojeg se najviše stidim i za koji sam se dugo bojao da će biti otkriven javnosti«, naveo je Major (59) u priopćenju poslanom Timesu. Major tvrdi da njegova supruga Norma, s kojom se vjenčao 1970., za tu njegovu izvanbračnu vezu zna već jako dugo i da mu je oprostila. Skandal je izbio kada je Currie ponudila svoje dnevnike Timesu. Ona tvrdi da je vezu s Majorom prekinula jer je »nisu mogli više održavati bez riskiranja da budu otkriveni«. Currie je bila »jako povrijeđena i zaprepaštena« kad joj Major kasnije nije ponudio mjesto u svome kabinetu.</p>
<p> Major je 1993. pokrenuo kampanju »povratka temeljnim vrijednostima« kojom je zagovaran povratak tradicionalnim obiteljskim vrijednostima i osuđivana bračna nevjera. Njegova vlada pala je ipak uzdrmana nizom skandala zbog korumpiranosti i preljuba nekoliko ministara. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Inovacije u suhom brijanju </p>
<p>Kad imate sobu ispunjenu s dvadesetak novinara i nekoliko izlagača koji promoviraju svoj novi proizvod, uobičajena slika koja pada na pamet jest da svi nešto zapisuju, postavljaju pitanja... Konferencija za novinare održana u »Energy Clinique« u zagrebačkom »Kaptol centru« bila je drukčija. </p>
<p>Naime, dvadeset je novinara zaklopljenih očiju opušteno sjedilo u stolcima s rukama opuštenim u krilu, duboko dišući i relaksirajući se dvadesetak minuta. Bio je to dio programa za opuštanje što ga je prezentirao jedan od voditelja »Energy Clinique«. U tom smo vremenu uz pomoć voditeljevih uputa uspjeli sasvim opustiti tijelo i duh, što, tvrdi voditelj, pomaže oslobađanju od stresa. </p>
<p>Nakon tog prvog dijela, mogla je započeti i ona uobičajena novinska konferencija na kojoj su predstavljena dva nova brijaća aparata tvrtke »Braun«. Riječ je o novom modelu »Free Glider« te o aparatu »Flex XP«. Oba će se ta brijaća aparata na hrvatskome tržištu moći kupiti već početkom listopada. </p>
<p>»Free Glider« na kojega su u »Braunu« osobito ponosni, a o čijim je pogodnostima za kožu govorila i dermatologinja Maja Cekić, prvi je aparat za suho brijanje koji kombinira temeljito brijanje s manje iritacija. Proizvod je, kako je rečeno, posebno pogodan za muškarce u dobi do 35 godina jer upravo mlađi muškarci imaju najviše problema s iritacijom kože. »Free Glider« uz sebe nudi i losion, posebno razvijen kako bi smanjio koeficijent trenja kože. (N. K.)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Usisavač iz Guinessove knjige rekorda</p>
<p>Znade li itko što je zajedničko šišmišu, podmornici i pretpovijesnome člankonošcu s dna oceana? U švedskoj tvrtki »Electrolux« tvrde da odgovor glasi - Trilobite. Posrijedi je, naime, posve automatizirani usisavač koji svoje ime može zahvaliti upravo člankonošcu što je prije 250-500 milijuna godina nastanjivao i »čistio« oceanska dna. Ovaj suvremeni »čistač«, konstruiran i proizveden nakon višegodišnjih pokusa, zapravo je pravi mali sofisticirani robot koji nastanjuje kuću svojih vlasnika i šutke čisti njihove podove.</p>
<p>Sa svojih 13 centimetara visine i 35 centimetara širine, Trilobite je, tvrde Electroluxovi stručnjaci, u stanju izvanredno očistiti sve dijelove stambenog prostora. Ono što ga zbližava sa šišmišima i podmornicama princip je ultrazvuka pomoću kojega se kreće, jer locira i zatim zaobilazi sve prepreke pred sobom, od igračaka i pseće posude za hranu, do stolova, stolica ili zaigranih dječjih nogu.</p>
<p>U Electroluxu ponosno ističu da Trilobite ne samo što »za čak 75 posto smanjuje vrijeme usisavanja, već i radi posve samostalno«. Dovoljno je tek uključiti ga i putem malenog LCD-zaslona odrediti vrijeme i mjesto rada. Kad se prvi put upali, pametni će »čistač« odmah potražiti najbliži mu zid kako bi odredio veličinu prostorije i u svojoj elektroničkoj memoriji mogao »nacrtati« njezin izgled sa svim preprekama. Trilobite ima samostalno i automatsko napajanje električnom energijom, ekran od tekućih kristala te tri metode čišćenja. Prašinu usisava pomoću gumenih pločica te odvodi u kutiju za prašinu koja se lako odstranjuje i prazni. Kad mu uzmanjka energije, sam se vraća stanici za punjenje, ali čim je punjenje gotovo, vraća se tamo gdje je stao i - čisti do kraja.</p>
<p>Zbog svega navedenog nimalo ne čudi što je ovaj atraktivan high-tech proizvod nominiran kao jedan od najbolje dizajniranih proizvoda na početku 3. tisućljeća, a uvršten je i u Guinessovu knjigu rekorda - kao najsofisticiraniji kućanski proizvod. Potkraj prošle godine Trilobite se počeo prodavati u Švedskoj, tijekom ove godine osvojio je i europsko tržište, dok će na hrvatsko stići već ovih dana. </p>
<p>Naime, prvog listopadskog dana u zagrebačkome Muzeju Mimara slijedi njegova službena prezentacija. Cijena ovog kućnog robota u skladu je s dizajnom i korištenom tehnologijom. »Prava sitnica« - 1500 eura.</p>
<p>A. K. B.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="18">
<p>Koncert desetljeća</p>
<p>Dugotrajne ovacije ispratile su nastup Orkestra Marijinskog kazališta s dirigentom Valerijem Gergijevim i violinistom Vadimom Rjepinom</p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - Bio je to zaista koncert desetljeća u petak u dvorani »Lisinski« s prvim nastupom u nas Orkestra Marijinskog kazališta iz Petrograda, s njihovim dirigentom i ravnateljem Valerijem Gergijevim. Pompozna reklama prepunila je svečano okićenu Veliku dvoranu elitnom publikom na čelu s predsjednikom Stjepanom Mesićem, a uspjeh večeri više je nego opravdao očekivanja. Upoznali smo orkestar velikog simfonijskog sastava odličnog zvučanja u svim dionicama, i dirigenta najvišeg formata, danas 50-godišnjaka, za kojega kažu da je nasljednik legendarnog Herberta von Karajana; uostalom Gergijev je s 23 godine pobijedio na Karajanovu natjecanju u Berlinu. Njegov životopis koji nam je priopćen u programskoj knjižici navodi da nastupa s najslavnijim svjetskim orkestrima i surađuje isto tako s vodećim svjetskim opernim kućama.</p>
<p>Prvi dio programa pripao je omiljenom Koncertu za violinu u D-duru Ludwiga van Beethovena. Nastupio je također ruski umjetnik, 31-godišnji violinist Vadim Rjepin, koji je svjetsku karijeru započeo već u 17. godini pobjedom na Međunarodnom violinističkom natjecanju belgijske kraljice Elizabete u Bruxellesu. Ove večeri svirao je na glazbalu Guarneri iz 1730. godine, premda raspolaže i nešto starijim, sjajnim Stradivarijem. Međutim, taj Guarneri je manjeg tona, pa je solist, nesumnjivi virtuoz, bez izrazitijih dinamičkih finesa nizao bisere majstorovih pasaža i fijoritura, briljirajući posebno u kadenci prvoga stavka iz pera slavnog Fritza Kreislera. Logično je da je iskusni dirigent zvuk orkestra dinamikom prilagodio solisti, no i pored toga osjetila se izvjesna dinamička i agogička plošnost fraze, koja nije bila dovoljno zaobljena. Uspjeh solista bio je međutim velik, i šteta je što se odobravanju slušatelja nije odazvao kakvim solističkim dodatkom.</p>
<p>U drugom dijelu večeri zvučna slika orkestra potpuno se promijenila. Očigledno pomno uvježbana, možda i češće po njima izvođena Sedma simfonija Antona Brucknera predstavila je peterburški orkestar s njihovim dirigentom u sasvim drugačijem svjetlu. Monumentalno djelo, od preko sat trajanja izvedbe, pred nama je osvanulo dorađeno do finih dinamičkih i ogogičkih detalja, s odličnim zvukom duhača (koji ovdje uključuju i Wagnerove tube) i pastoznim tonom gudačkih skupina. Maestro Gergijev dirigirao je iz partiture, korespondirajući sa svojim orkestrom zanimljivom dirigentskom tehnikom, usmjerenom na okupljanje jasno izraženih interpretativnih detalja u čvrsto povezanu, upravo kompaktnu cjelinu, poput protoka jedne velike rijeke.</p>
<p> Tako su došle do punog izražaja u ovome djelu posebno atraktivne majstorove teme, poput onih u polaganom stavku koji je, kao što je poznato, skladan pod dojmom umiranja i smrti po Bruckneru obožavanog velikog uzora Richarda Wagnera. Cijela izvedba Sedme simfonije bila je istinska svečanost, i publika je to osjetila; slušatelji se jednostavno nisu dali iz dvorane i dugotrajnim su, skandiranim pljeskom i glasnim povicima odobravanja pozdravljali simpatičnog maestra i Marijinski orkestar. Valja na kraju istaknuti da je takav skupi glazbeni projekt omogućen uspješnom suradnjom Zagrebačke filharmonije, Ureda za kulturu grada Zagreba, »Jutarnjeg lista« i agencije »Cantus« koja je besplatnim dijeljenjem posjetiteljima promovirala novi, već 115. broj istoimenog glazbenog časopisa.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Predstavljena nova knjiga Igora Mandića</p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - »Bijela vrana« je naziv nove knjige nezavisnog publicista Igora Mandića, koja je javnosti predstavljena u subotu točno u podne u knjižari »Prosvjete« na Cvjetnom trgu. Napuštajući ustaljen način promocije novih izdanja, a prema riječima autora Mandića i glavnog urednika knjige Mirka Banjeglava, »ovim načinom predstavljanja knjige izbjegnuta je pompa, skupa dvorana i domjenci, a knjiga je vraćena tamo gdje joj je mjesto - u knjižare i među čitatelje!«</p>
<p>Riječ je o najnovijoj zbirci tzv. intelektualne proze, koja sudeći prema podnaslovu izdanja »razmatra panoramu (nekih) naših dana od 1995.-1997. godine«. Već iz samog naslova najnovije knjige ovog bivšeg glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista »Vjesnik«, nazire se simbolika koja prožima cjelokupni status renomiranog intelektualca čija je osobnost, prema pogovoru izdanja, uvijek nastojala djelovati individualno i u skladu s vlastitom savješću. U tom je kontekstu često i kao protagonist, Mandić bio uvučen u mnoge poznate »afere« i »skandale«, nastojeći pritom uvijek djelovati kao individua i shodno tome ponašati se isključivo kako mu nalaže vlastita savjest. Upravo je zbog navedene činjenice autor »Bijele vrane« ostajao svojevrsni osamljenik u svjetlu raznih događanja. To ga naočigled i nije smetalo, premda ga je u privatnom smislu i tištilo. Najnovija Mandićeva knjiga je, u okružju nekih naših dana, ogledna knjiga s vrha dosadašnjeg autorovog raznovrsnog i nadasve intelektualnog opusa. </p>
<p>Tijekom nekih sumornih, naših dana, Mandić je među prvima ukazivao na korijensku oronulost i trulež u kulturnoj i društvenoj sferi Hrvatske. Provjeravajući tako napuhane veličine i izrugujući se naivnosti i lakoći na koju je nasjedalo naše pučanstvo u globalu, Mandić je prema pogovoru izdanja bio i jest »bijela vrana« od koje se mnogi distanciraju. Ako je već ne mogu potpuno ukloniti! </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Najveća imena ruske avangarde u Zagrebu</p>
<p>Dvjestotinjak vrhunskih djela predstavljaju sveobuhvatno stvaralaštvo s područja likovne i primijenjene umjetnosti, kazališta, arhitekture, književnosti, filma i dizajna iz razdoblja Ruske avangarde. To su djela začetnika pokreta Mihaila Larionova, Davida Burljuka, Vladimira Majakovskog, Kazimira Maljeviča, Natalije Gončareve, Vasilija Kandinskog, te njihovih sljedbenika novog naraštaja. Teoretičari pokreta bili su i njegovi najveći umjetnici, a Larionova smatraju »ocem Ruske avangarde«, dok je »surovi stil« teoretizirao povjesničar umjetnosti A. Kamenski. Izložba će trajati mjesec dana, a bit će tematski postavljena u pet razdoblja</p>
<p>Umjetnici ispred svog vremena</p>
<p> - Iz povijesti Ruske avangarde i 'surovog stila' - naziv je izložbe koja se otvara u četvrtak s početkom u 18 sati u Klovićevim dvorima. Riječ je o dvjestotinjak vrhunskih djela koja predstavljaju sveobuhvatno stvaralaštvo kao što su likovna i primijenjena umjetnost, kazalište, arhitektura, književnost, film i dizajn iz razdoblja Ruske avangarde. </p>
<p>Posebno mjesto na izložbi pripada djelima glavnih protagonista avangarde u razdoblju od 1900. do 1930. godine. To su Mihail Larionov, David Burljuk, Vladimir Majakovski, Kazimir Maljevič, Natalija Gončareva, Vasilij Kandinski i drugi.</p>
<p>Tu je i stvaralaštvo nove generacije ruskih umjetnika u razdoblju od 1960. do 1990. godine, koje se naziva vrijeme tzv. »hruščovljevog zatopljenja«. Taj naraštaj umjetnika nadovezuje se na blistavu baštinu avangarde, ostvarujući zapažene opuse koje danas moskovska likovna kritika označava pojmom »surovi stil«.</p>
<p>Teoretičari Ruske avangarde bili su ujedno i njegovi najveći umjetnici kao što su Kazimir Maljevič, Vladimir Tatlin ili Mihail Larionov kojega smatraju »ocem Ruske avangarde«, dok je »surovi stil« teoretizirao povjesničar umjetnosti A. Kamenski. </p>
<p>Od 1932. do 1981. avangardni pravac u sovjetskoj umjetnosti bio je zabranjen Rezolucijom Komunističke partije SSSR. Tek krajem stoljeća djela Ruske avangarde izašla su izvan okvira »željezne zavjese«, a djela »prezrenih« slikara u jednom sustavu, potom su slavljena, predstavljana na skupnim i samostalnim izložbama, te su im tiskane monografije, pisani osvrti. </p>
<p>Umjetnička dostignuća Ruske avangarde nisu bila izlagana izvan granica države sve do 1990. kada je organizirana znamenita izložba »Pariz - Moskva« u oba grada, i koja je nagovijestila promjenu službenog stava Rusije prema tom dijelu njihove kulture i povijesti. Potom su uslijedile izložbe »Velika utopija«, »Ruska avangarda iz pokrajinskih muzeja«, »Kandinski i ruska avangarda« itd.</p>
<p>Izložba je organizirana u suradnji s Muzejem povijesti grada Moskve uz sudjelovanje Državne Tretjakovske galerije, Državnog muzeja V.V.Majakovskog, Muzeja za povijest moskovske arhitektonske škole pri Moskovskom arhitektonskom institutu, Samarskog muzeja za umjetnost i Serpuhovskog povijesno-umjetničkog muzeja. Autorice izložbe su ravnateljica Povijesnog muzeja Moskve Galina Vedernikova, te kustosice Tatjana Gorbačeva i Natalija Muzalevskaja. Autorica teksta u katalogu je L. N. Borovskaja, kustosica Državne Tretjakovske galerije. </p>
<p>Do projekta je došlo kada su prije dvije godine predstavnici Odbora za kulturu Moskovske gradske vlade i Ureda za kulturu Poglavarstva grada Zagreba u ruskoj prijestolnici dogovorili suradnju i kulturnu razmjenu. U travnju ove godine u Zagrebu su potpisani pismo namjere i preliminarni ugovori o suradnji između organizatora Povijesnog muzeja grada Moskve i Galerije Klovićevi dvori kao realizatora. Dokumente su s ruske strane potpisali Galina Vedernikova, ravnateljica Povijesnog muzeja grada Moskve, a s hrvatske strane Zvonko Festini, ravnatelj Galerije Klovićevi dvori.</p>
<p>Nakon toga Zvonko Festini i Stipe Pojatina, zamjenik pročelnika Ureda za kulturu Grada Zagreba u Moskvi su s Vedernikovom potpisali koncept izložbe, na kojoj je dogovoreno da će autori izložbe i postava biti Rusi. To je prokomentirala Ana Medić, kustosica izložbe i Galerije Klovićevi dvori riječima: »Činjenica da su Rusi ponudili gotov projekt govori o autorskom stavu njihovih stručnjaka o tom povijesno-umjetničkom razdoblju u Rusiji. Izbor izložaka pokazuje njihov odnos prema svojoj baštini toga doba. Ipak su za vrijeme posjeta naši potpisnici izrazili želju za najvećim imenima pokreta, čemu su oni udovoljili.«</p>
<p>Sama francuska riječ avangarda u prijevodu s francuskog znači - predhodnica. Ruska avangarda nikla je kao protuburžujska umjetnost i bila je pozvana u »akciju čišćenja i provjetravanja kulture od vulgarnih salonskih natruha«. Takav pristup prema umjetnosti potpuno je odgovarao socijalnom programu za obnovu života koji je ponudila Oktobarska revolucija. Mnogi su umjetnicu iskreno prihvatili socijalne promjene i parolu Vladimira Majkovskog »Ulice su naši kistovi, trgovi - su naše slikarske palete.«</p>
<p>Radikalna reforma društva koju je potaknula Oktobarska revolucija, kao i pobjeda nove vlasti, stvorilo je pogodnu klimu za razvitak eksperimentalnih oblika u društvu, kulturi i umjetnosti. Ulice i trgovi, tramvaji i vlakovi, knjige i časopisi, odjeća i ukrasi bili su oblikovani usvojenim suprematističkim, konstruktivističkim i futurističkim načelima. Oblikovani su zanosom i majstorstvom umjetnika, njihovim entuzijazmom i neobičnom svestranošću dostojnom štovanja i čuđenja u doba ispunjenim romantičarskim zanosom.</p>
<p>Moskva je postala povijesnom središnjicom procvata Ruske avangarde. Tu je 1920. utemeljen VHUTEMAS, Visoka državna umjetničko-tehnička radionica, koja je kasnije prerasla u VHUTEIN, Visoki umjetničko-tehnički fakultet, gdje je došlo do snažnog izražaja umjetničkog načela avangardne kulture. </p>
<p>Od 1932. do 1981. avangardni pravac u sovjetskoj umjetnosti bio je zabranjen Rezolucijom Komunističke partije SSSR. Boljševici su branili rad svih avangardnih književnih i umjetničkih udruga pa su osnivana nova udruženja, potpuno podređena komunističkoj ideologiji. Više od pola stoljeća trajao je prekid apstraktnog prikazivanja u Rusiji.</p>
<p> Figurativno slikarstvo ponovno je zauzelo vladajuće pozicije. Usprkos tomu, tradicija bespredmetnosti u Rusiji je i dalje živjela, te se razvijala izvan njezinih granica. Ruska se avangarda potpuno uklopila u kontekst svjetske likovne kulture. </p>
<p>»Surovi stil« nastao je za vrijeme predsjednikovanja Nikite Hruščova Sovjetskim Savezom, a vladavinu obilježava političko popuštanje, što se još naziva razdobljem »kopnjenja«. U tom dobu ističu se umjetnici Igor Obrosov, Viktor Popkov, Petar Ossovskij, Gurij Zaharov, Ilarion Golicin i drugi. »Surovi stil« nastao je kao protuteža umjetničkoj euforiji službenog slavljenja dostignuća socijalističkog društva.</p>
<p>Pravac teži za izgradnjom novog svjetonazora, usvajanjem drugačijih nazora o patriotizmu i junaštvu, sagledavajući mjesto i ulogu čovjeka u društvu. Stil obilježavaju uopćavanje, šturost kolorita, linearnost crteža i konstruktivistička preciznost kompozicije. To su prizori jednostavne svakodnevice, skupni portreti, sjetna raspoloženja, zamršene percepcije trenutačne zbilje, razmišljanja o prolaznosti. Omiljena im je tematika život na periferiji, selu, u suprotnosti s pompoznošću i paradnim službenim prikazima zbilje.</p>
<p>Izložba u Klovićevim dvorima »Umjetnici ispred svog vremena - Iz povijesti Ruske avangarde i 'surovog stila'« koja će potrajati mjesec dana biti će tematski postavljena u pet razdoblja. Prvo razdoblje od 1907./8.do 1914., tj. od začetka avangardnog pokreta u Rusiji do početka Prvog svjetskog rata, dok drugo prati tijek od 1914. do 1917. koju je obilježila pobjeda Oktobarske revolucije. Treće doba traje od 1917. do 1920. kada se osniva VHUTEMAS, četvrto od 1920. do 1932. nakon Rezolucije o reorganizaciji književno umjetničkih udruga. Peto od 1960. do 1990. posvećeno je pokretanju i razvitku novog pravca u ruskom umjetničkom procesu - »surovom stilu«.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Veliki uspjeh hrvatske naive u Torinu</p>
<p>Na velikoj kritičkoj izložbi naive, među dvadesetak najuglednijih svjetskih autora, izložena su djela čak četvorice hrvatskih umjetnika: Ivana Generalića, Ivana Rabuzina, Matije Skurjenija i Emerika Feješa. Ovim se još jednom potvrđuje da vrhunska hrvatska naiva, uz francuske klasike prve generacije, predstavlja jedan od najvažnijih i najkreativnijih segmenata tog fenomena u svjetskim okvirima</p>
<p>Početkom rujna u Fondazione Palazzo Bricherasio (FPB) u Torinu, nakon gala promocije, svečano je otvorena velika međunarodna kritička izložba »Od Rousseaua do Ligabuea / Naiva?«, koja traje do 24. studenog 2002. Prezentirana su djela gotovo isključivo klasika svjetske naive: iz Francuske Henri Rousseau, André Bauchant, Camille Bombois, Séraphine Louis i Louis Vivin; iz Hrvatske Ivan Generalić, Emerik Feješ, Matija Skurjeni i Ivan Rabuzin; iz Italije Orneore Metelli, Antonio Ligabue, Pietro Ghizzardi i Bruno Rovesti; iz Gruzije Niko Prirosmanašvili; iz SAD Grandma Moses i Morris Hirshfield; iz Švicarske Adolf Dietrich; iz Poljske Nikifor. Izložbi je pridodana i jedna slika Pegeen, kćerke Peggy Guggenheim. Radi se vjerojatno o jednoj od najselektivnijih i najprestižnijih izložaba naive ikad organiziranih u Italiji (pa i šire).</p>
<p> Izložbu su otvorili Alberto Alessio, potpredsjednik Fundacije Palazzo Bricherasio, Mercedes Bresso, predsjednica Provincia di Torino, profesor Francesco Poli s Brere u Milanu, koautor izložbe i pisac uvodnog teksta kataloga, Vittorio Zgarbi, donedavni doministar kulture Republike Italije i koautor kataloga, Giampiero Leo, savjetnik za kulturu Piemonta, i Daniela Magnetti, direktorica FPB te također koautor izložbe i kataloga.</p>
<p>Otvorenjima su prisustvovale brojne istaknute ličnosti iz kulturnog i političkog života Torina, mnogi poklonici umjetnosti, kao i niz uvaženih gostiju iz širih prostora Italije, više država Evrope kao i SAD. Među mnogobrojnim uzvanicima - domaćini procjenjuju da je u dvije večeri bilo prisutno preko 2500 posjetitelja - među istaknutim kolekcionarima, muzejskim djelatnicima, galeristima i kritičarima angažiranim (i) oko naive, zapaženi su i veliki pobornici naše umjetnosti: Charlotte Zander, vlasnica istoimenog njemačkog muzeja, Michael Milkovich, direktor emeritus Museum of Fine Arts, St. Petersburg, Florida (koji je prije dvije i pol godine ugostio reprezentativnu izložbu hrvatske naive), Mario Fissore, vlasnik svojedobno vrlo aktivne galerije Del Cortile iz Novare (koji je šezdesetih i sedamdesetih učinio mnogo za promociju ovoga osebujnog segmenta naše likovnosti u Italiji) itd.</p>
<p> O značenju izložbe svjedoči i impozantan popis institucija i kolekcionara koji s FPB sudjeluju u tom velikom projektu, među kojima su: Musée National d'Art Moderne, Centre G. Pompidou, Paris; Musée Picasso, Paris; Museum Charlotte Zander, Bönnigheim; Musée d'Art Moderne, Petit Palais, Genéve; Museum of Art Georgia, Tbilissi; Musée International d'Art Naif A. Jakovsky, Nice; Peggy Guggenheim Fondazione, Venezia; Archivio Ligabue, Parma; Pinacoteca Metelli, Terni; Kunsthaus, Zürich i Hrvatski muzej naivne umjetnosti iz Zagreba.</p>
<p> Katalog izložbe, u biti luksuzna monografija velikog formata u izdanju Electe, sadrži sva predstavljena djela u boji (118 eksponata), kao i popratne tekstove na talijanskom i engleskom. Uz Francesca Polija, autori su uvodnih tekstova u katalogu Charlotte Zander, Vittorio Zgarbi (koji piše opširno o Ligabueu) i Natalia Brodskaia iz Ermitaža u St. Petersburgu. Hrvatske umjetnike obradio je pisac ovih redaka, kustos i voditelj zbirke HMNU, koji je ujedno selektor hrvatskih umjetnika i njihovih djela. </p>
<p> Prema prvom uvidu u koncepciju, proizlazi da se radi o jednoj od vjerojatno najznačajnijih međunarodnih izložaba naive do sada, s više nego primjerenom zastupljenošću naših autora. Ne samo da su na smotri gotovo isključivo neprijeporni klasici ove umjetnosti, nego nalazimo i mnoga najznačajnija djela pojedinih majstora. Osim što Hrvatski muzej naivne umjetnosti ustupa niz ključnih eksponata naših slikara iz svog fundusa i prezentira nekoliko djela iz privatnih kolekcija, on (zajedno s Muzejom Zander) predstavlja i Poljaka Nikifora.</p>
<p>Generalić je zastupljen sa sedam antologijskih slika, među kojima su zemljaške »Rekvizicija« (1934.) i »Đelekovečka buna« (1936.), mirakulozni »Rogati konj« (1961.) te impresivan i monumentalan »Autoportret« (1975.). Rabuzin ima šest radova, od klasične arealne kompozicije »Na bregovima - prašuma« (1960.) i lirskih krajobraza »Zora« (1963.) i »Zelene šume« (1965.) do znanog remek-djela »U bregovima polje« (1968.). Feješ je predstavljen sa četiri arabeskne vedute gradova (Sv. Marko, Venecija, 1956.), dok Skurjenija prezentira Muzej Charlotte Zander iz Njemačke sa četiri oniričke slike velikog formata - od »Rođenja Eulalije« (1959.) do »Pomrčine sunca« (1961.). </p>
<p>Sa žaljenjem konstatiramo da na izložbi nisu Generalićevi amblematski »Jelenski svati« (1959.), koje organizatori nisu uspjeli posuditi, no i ovako možemo biti više nego ponosni na našu zastupljenost. Generalić, Skurjeni i Feješ izlažu u zajedničkoj sali, a Rabuzin zasebno. </p>
<p>Podsjetimo, Palazzo Bricherasio već je sâm po sebi spomenik kulture, zgrada u najstrožem centru Torina, podignuta u 17., obnovljena početkom 19. stoljeća, a današnji izgled i sadržaj dobila je prije osam godina, otkad djeluje kao respektabilni muzejsko-galerijski centar.</p>
<p> Izložba je ne samo kritička, nego i problemska, što je vidljivo već i iz samog naslova, gdje pojam »naiva« stoji pod upitnikom. To je dokaz modernog vrednovanja fenomena samonikle i samouke umjetnosti dvadesetog stoljeća, pokušaj istinski nove valorizacije toga osebujnoga segmenta modernog slikarstva. Očito se spoznalo da nije važno je li nešto naivno (neuko, nevino, iskonsko), nego je li - umjetničko. Izložbom se želi pokazati da je vrhunska naiva vrhunska umjetnost.</p>
<p> Naziv govori dijelom i o vremenskim okvirima smotre: od pojave Rousseaua (1884.) do smrti Ligabuea (1965.). Uključeni su dakle samo oni umjetnici koji su se pojavili i afirmirali u tom razdoblju. Osim toga, evidentno se biralo samo iz korpusa klasične i tipične naive, bez ikakvih zalaženja u srodne sfere (od art-brutističkih tendencija do onoga što danas nazivamo outsider-artom). Sva je pažnja usredotočena pritom na evropske majstore, s izuzećem Pirosmanašvilija, jer su i Hirshfield i Grandma Moses samo simbolički prisutni (svatko s po jednim eksponatom).</p>
<p> Koliko smo informirani, osnovna je koncepcija podrazumijevala i prezentaciju djela Mađara Tivadara Csontváryja te Nijemca Adalberta Trillhaasea, zasigurno povijesnih osobnosti ovoga osebujnog likovnog segmenta, ali, nažalost, organizatori u tomu nisu uspjeli. Primjerice, mogu posvjedočiti da sam s Giuliom Zanasi iz Fondazione Palazzo Bricherasio boravio u Pečuhu, u Csontváry Múzeumu, no sva su nastojanja da se djela uvaženog autora uključe u izložbu ostala bezuspješna. Intrigantni podnaslov izložbe - »Naif?« - izazvao je na samom svečanom otvorenju osebujnu polemiku između Zgarbija i Polija, što je bilo vrlo poticajno, jer se sve odvijalo unutar akademskih okvira. </p>
<p>Pritom su oboje jasno naznačili kako su mnogi naivi bili podržavani od brojnih promotora moderne umjetnosti, avangardnih duhova i avangardnih stvaraoca (u tom su kontekstu spominjane relacije Rousseaua i slikara »svetog srca« s Picassoom, Wilhelmom Uhdeom i Le Corbusierom; Pirosmanašvilija s Larionovim i Kirilom Zdanevičem; zatim se govorilo o svezama Dietricha sa slikarima Nove stvarnosti, Generalića i Krste Hegedušića, Hirshfielda i Sidney Janis itd.) što, nažalost, dosad nije rezultiralo primjerenijim uključivanjem naive u raznorazne prezentacije moderne i suvremene umjetnosti. I Poli i Zgarbi založili su se da se to ispravi, i to je zasigurno jedan od ciljeva ove, usuđujemo se već sada ustvrditi, povijesne smotre.</p>
<p> Ako se zna da je na izložbi ukupno 19 umjetnika, da su dva autora zastupljena samo s po jednom slikom (a dva uključena naknadno, mimo osnovne i precizno razrađene koncepcije - mislimo na Rovestija i Pegeen, čija je prisutnost zasigurno posljedica stanovitih kompromisa, što su u takvim velikim projektima neizbježni), onda učešće četiri naša majstora u tom strogo suženom izboru svjedoči o golemom uspjehu naše umjetnosti i našega Muzeja. </p>
<p>Uspjeh je tim veći, jer su u prvim pozivima iz Hrvatske bila zatražena djela samo jednog slikara - Ivana Generalića. Ovim se još jednom potvrđuje da vrhunska hrvatska naiva, uz francuske klasike prve generacije, predstavlja jedan od najvažnijih i najkreativnijih segmenata tog fenomena u svjetskim okvirima.</p>
<p>Vladimir Crnković</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Ruina uvjerljivija od virtualne slike </p>
<p>Muzejska je nedjeljiva od spomeničke baštine, a povijesno naslijeđe ne ograničava se samo na kulturna dobra, nego obuhvaća urbane i pejzažne povijesne prostore te različite oblike ljudskog djelovanja koji su se odrazili na razvoj čovječanstva. Iako se načini muzejske interpretacije razlikuju u klasičnom pristupu i primjeni suvremenih tehnologija, kao neminovnih pomagala, brzoplete inovacije mogu imati jednako drastične posljedice kao i neprimjerene prenamjene kulturnih spomenika ili agresivne novogradnje u spomeničkim zonama </p>
<p>Kad se govori o baštini, najčešće se misli na onu spomeničku, dakle, nepokretnu- graditeljsku ili arheološku, pod kojom se osim ostataka pojedinih objekata podrazumijeva i ona s nekropola (grobišta) ili podvodna. A upravo taj dio na izvjestan se način veže i za onaj dio pokretne baštine što se redomice čuva i prezentira javnosti u muzejima.</p>
<p>Pa ipak, kad se govori o muzejima, a najčešće misli na slikarstvo, skulpturu i arheološke nalaze, rijetko se to direktno povezuje s ukupnom slikom baštine. Upravo stoga i u strukturi »upravljanja« tom baštinom, koja se danas u Hrvatskoj zakonski regulira kao kulturno dobro, ta su dva »resora« podijeljena. Jedan od mogućih razloga je to što postoje i muzeji, poput športskog, tehničkog, školskog, pomorskog, povijesnog, prirodoslovnog, lovačkog, kazališnog i drugih, koji se ne podvode pod taj zajednički nazivnik baštine. No, da li to dobro i točno?</p>
<p>Na to i mnoga druga pitanja o pristupu baštini dao je međunarodni skup »Najbolje u baštini« što je, u organizaciji Europske udruge za baštinu, pred desetak dana održan u Dubrovniku. Iako je njegova inicijalna namjera bila pokazati najbolje muzejske i baštinske projekte, što su prošle godine okrunjeni prestižnim svjetskim i nacionalnim nagradama, upravo je uvid u njih bio poticajom ne samo za razmjenu brojnih iskustava nego i za promišljanje o vlastitu odnosu prema naslijeđu koje nije ograničeno samo na ono što nazivamo kulturnim dobrom (spomenikom kulture), već sveobuhvatnije zadire u različite pore ljudskoga djelovanja, što se odrazilo na razvoj civilizacija.</p>
<p>Širinu takvog poimanja baštine najbolje je pokazao projekt »Rushean Abbey-Manx Nationale Heritage« što je stigao s otoka Isle of Man. Kulturni spomenik, naime, nije izolirana točka u prostoru, on je njegov biljeg.</p>
<p> Stoga i urbani i pejzažni prostor treba čuvati s istom pažnjom, bez suvišnih agresija. Reklo bi se, taj je pristup u pravi trenutak prezentiran baš u Dubrovniku kojemu se upravo iz kanadskih radionica nudi megalomanski projekt »razvoja Gruške luke« što ne respektira zatečeni prostor u kojem je povijest ostavila značajne baštinske tragove. U urbanom krajoliku obilježenom dubrovačkim ljetnikovcima, što reflektiraju tako osobiti humanistički način življenja na dubrovačkome ladanju, nudi se jeftina - hangarska izgradnja »Potrošačke tvornice« zvane trgovinskim centrom opremljenim i Casino-hotelom u obliku silosa.</p>
<p>Gruška luka dio je dubrovačkog i hrvatskog naslijeđa, u predgrađu je Grada s liste svjetske baštine, i stoga jednako važna u slici cijeloga područja koje ne bi trebalo biti uništeno brzopoteznom urbanom agresijom.</p>
<p> Prije bilo kakve nesmotrene odluke, oni koji ih donose trebali su pogledati projekt »Rushean Abbey-Manx Nationale Heritage«, kojim se pokazuje krajnje poštivanje zatečenog, pa bile to i ribarske kuće ili naprosto krajolik koje ne treba devastirati, jer slika lijepoga donosi više od ružne slike provocirane potrošačkom groznicom. </p>
<p>Kako se pak može graditi estetski i nenametljivo u tako delikatnim prostorima također je pokazano tim projektom. On je ponudio još nešto. Sliku povijesti u sadašnjosti - oživljavanjem povijesnih bitaka, ili naprosto načina života, a sve u želji čuvanja povijesne memorije i naslijeđa u njegovom najširem značenju. Nešto slično ponudio je i projekt Mađarskoga muzeja na otvorenome u Szentendreu, koji je ustvari etno-selo što se ne prezentira kao eksponat, neko kao slika načina života. U njemu se njeguju stari zanati i tako sprječava njihovo odumiranje. Oni su također dio baštine, a štite obnavljanjem već postojeću. </p>
<p>Za mnoge je u nas etnologija nešto manje vrijednim, kao i folklor. Drugi to cijene i ne odvajaju iz slike svoga naslijeđa. Što više, nastoje i rekonstruirati život u određenim povijesnim detaljima do te mjere da u prezentaciji, primjerice, srednjovjekovnog burga Roncolo u Bolzanu, u priči koju nude posjetiteljima isključuju svo kasnije vrijeme. I to vrlo uspješno, a reklo bi se i emocionalno.</p>
<p>U pitanju obnove spomeničke baštine, prihvatljivija su rješenja koja isključuju njihovu prenamjenu u hotelske i druge potrošačke objekte što neminovno dokidaju njihove spomeničke karakteristike. To je vrlo ilustrativno pokazano projektom »Rushean Abbey-Manx Nationale Heritage«. Odoljevši najezdi kapitala koji je ruinu drevne opatije htio pretvoriti u luksuzni hotel s pet zvjezdica, Manx National Heritage odbacio je izazovne ponude i odlučio se za spomenik, originalni dijelovi kojega su tako maksimalno očuvani. Kapital je potom stigao sâm - povijesni spomenik oživljen rekonstrukcijom povijesnoga života postao je, naime, turističkom atrakcijom.</p>
<p>Baština, naravno, otvara i druge suvremene izazove, često virtualne koji također mogu biti turističkom atrakcijom. Takav je primjer Kulturnoga centra »Hellenic Cosmos« u Ateni, gdje se može sagledati ukupnost helenističke kulture, njezinog širenja i utjecaja na druge prostore Europe i Bliskoga istoka. Za »Hellenic Cosmos« ne može se reći da je muzej, jer u njemu i nema artefakata.</p>
<p> Pa ipak, svi grčki spomenici nalaze se u njemu - virtualno. Uz pomoć tehnologije kompjuterski su, na temelju sačuvanih ostataka, rekonstruirani svi ruševni spomenici. Isto tako vizualizirane su pokretne slike povijesti, skinute s fresaka ili oslikanih vaza, a upravo se radi na rekonstrukciji prvotnih olimpijskih igara. Ovdje je povijest dobila svoje suvremeno obličje koje omogućuje kretanje kroz prošlost, koračanje kroz hramove kojih više nema, kretanje među »onovremenim« ljudima odjevenim u togama. Način je to »konzerviranja« naslijeđa koje pomalo nestaje.</p>
<p>No, može li takav virtualni, iako atraktivan svijet prošlosti, nadomjestiti doživljaj susreta s ruinama tih spomenika na njihovu autentičnom mjestu? Pitanje je to, koje se nametnulo svima. Uostalom, ni tog virtualnog svijeta ne bi bilo da nije imao temelje u spomeničkim ostatcima. Stoga upravo njih treba čuvati, bez obzira kojem vremenu pripadali. Bili oni antički ili iz bližih nam stoljeća, pa i onog tek minulog.</p>
<p>Za nas bi tako mogao biti poučan primjer prenamjene bazena, iz vremena art decoa u francuskom Raubaixu, u Muzej umjetnosti i industrije. To stoga što se vrlo nehajno odnosimo prema objektima prošloga i 19. stoljeća, pogotovo kad je riječ o industrijskoj arhitekturi. Iako bazen ne možemo ubrojiti u tu vrstu arhitekturu, takav namjenski objekt vrlo joj je blizak. Iako je šteta što taj objekt nije obnovljen u svojoj funkciji, on pokazuje kako se može, čuvajući njegove karakteristične graditeljske i stilske karakteristike pretvoriti u muzej. Memorija, pak, na prijašnji objekt sačuvana je ne samo u nazivu »La Piscine«, nego i u podnoj plohi prekrivenoj staklom koje sugerira vodu bazena. </p>
<p>Manje je, pak, sretna okolnost što se taj Muzej doima poput preslike Muzeja d'Orsay u Parizu, što ide na dušu projektanta koji je radio oba muzeja.</p>
<p>Za razliku od toga klasičnog muzeja, Haus der Music u Beču, nudi kombinaciju klasičnog postava i primjene suvremenih tehnologija u muzeju, koje graniče s virtualnim svijetom. U ovom slučaju riječ je o sretnoj kombinaciji korištenja različitih medija, kojima se pokazuje povijest glazbe, ali i istražuju suvremene mogućnosti zvuka, pri čemu posjetitelj dijelom može biti pasivni promatrač, a dijelom je i sam uvučen u »proizvodnju« najrazličitijih zvukova koji nisu uvijek nužno glazba. U svijet virtualnog ovdje se zakoračuje i dirigiranjem slavnim orkestrima, što je zasigurno veliki izazov.</p>
<p>Tehnologija jest veliki izazov. No, koliko je uvijek primjerena muzejima i gdje su granice njezina muzejskoga korištenja? Odnosno postoji li ta granica gdje ona dokida muzej? Muzeju znanosti u Londonu ona je sigurno primjerena, pogotovo u onim segmentima gdje se provociraju moguća pitanja budućnosti. Za to su potrebne uvijek nove tehnologije. </p>
<p>Bez nje se ne može ni u »Cité de l'espace« u Toulouseu. To je grad tehnologije, virtualni grad. U njemu se ulazi u planetarij, u svemir, voze se svemirski brodovi, boravi u bestežinskom stanju. U njemu na časak možeš živjeti i kao astronaut. Ali to, kao ni »Hellenic Cosmos« nije muzej, pa ni suvremeni, u pravom smislu te riječi. Pa ipak, nagrađen je kao muzejski projekt. A to možda ipak mijenja uvriježenu sliku muzeja. Možda to jest muzej budućnosti. A možda ga i mlade generacije shvaćaju kao pravi muzej koji može odgovoriti na njihove suvremene izazove.</p>
<p>Ti kao i oni klasični ili kombinirani muzeji bave se naslijeđem čovječanstva u različitim oblicima. Jedan drugoga ne isključuju. Može se reći da ne postoji model koji treba slijediti, jer svaka situacija otvara drugačije i nove mogućnosti. Istina je da muzeji više ne mogu bez suvremenih tehnologija, koje omogućuju pretraživanje različitih muzejskih fondova, virtualne doživljaje povijesti, pa i rekonstrukcije spomenika. Ali ono što je zajedničko, bez obzira na stupanj zastupljenosti tehnologija, jest poštivanje i čuvanje baštine.</p>
<p>Ima, dakako, i onih koji i u novim postavima muzeja vide priliku za iskorištavanjem tržišta, baš kao i kad je riječ o »spomeničkoj baštini« (graditeljskoj) kada ju se prenamjenjuje u neprimjerene svrhe. Postoji zapravo trend da se na područja tranzicijskih zemalja pokuša prodati »model« neprikosnovenog tehnološkog postava, pod parolom interaktivnog sudjelovanja publike koja uvijek traži nove senzacije. </p>
<p>Ali tehnologija brzo zastarijeva, dolazi nova i onda zahtijeva sve novije i novije postave iste muzejske građe u novim tehnološkim okolnostima. Stoga ni tu ne treba biti brzoplet, jer kad se završi jedan, već se može projektirati drugi postav.</p>
<p>Indikativno je da je na skupu u Dubrovniku, gdje su mnogi bili fascinirani upravo mogućnostima korištenja tehnologije u muzejima, pri izboru najboljeg projekta naklonost stručnjaka pripala drugačijoj »priči o baštini«, onoj koja ima poetičniju dimenziju, u kojoj je tehnologija izostavljena ili tek nužno primijenjena. Jedan od primjera je i Kazališni muzej u Helsinkiju u kojem kostimi pričaju različite priče, u kojem se traga za duhom glumca ili predstave. Interaktivnost nije izostavljena, ali je drugačije primijenjena, kao i u Kući muzike u Beču gdje je i onim posjetiteljima, koji ne znaju svirati ni jedan instrument, omogućeno da kreativno ispituju odnos zvuka što ga taktilno izmamljuju iz različito dizajniranih »tastatura«.</p>
<p> U svemu je ipak najvažnije pitanje odnosa prema baštini koja je nedjeljiva, dakle, bez obzira na to nalazi li se kao spomenička u prostoru ili je to prostor sam, ili je pak pohranjena u muzejima. Pri tome su svi muzeji, bez obzira na vrstu građe, čuvari tog zajedničkog naslijeđa čovječanstva. Načini, pak, interpretacije te baštine ne mogu biti klišeizirani ni elektroničkim pomagalima niti klasičnim postavom. Pa iako virtualni prikaz baštine može biti intrigantno primamljiv, ne ne smiju se zbog toga zanemariti stvarni, još sačuvani povijesni spomenici.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Eurogol Balabana za pobjedu s igračem manje</p>
<p>Marićevo isključenje, inače sasvim ispravno presuđeno jer je u duelu laktom pred sucem pogodio Šarića u glavu, bez sumnje da je diktiralo koordinate ovog susreta. Stoga konačna 2-1 (1-0) Dinamova pobjeda ima dodatnu vrijednost...</p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - Tradicionalno po Dinamo neugodna Rijeka bila je na pragu jednog boda na utakmici protiv favoriziranog domaćina. Pet minuta je dijelilo Riječane od vrijednog boda, da bi onda negdašnji Riječanin Boško Balaban presudio u korist domaćina, euro-pogotkom iz slobodnog udarca. Konačna 2-1 (1-0) Dinamova pobjeda ima dodatnu vrijednost jer su Zagrepčani od 25. minute igrali bez isključenog Silvija Marića.</p>
<p>Marićevo isključenje, inače sasvim ispravno presuđeno jer je u duelu laktom pred sucem pogodio Šarića u glavu, bez sumnje da je diktiralo koordinate ovog susreta. Odmah se poslije toga u redovima Dinama, koji nije mogao računati na Smoju, Agića, Polovanca i Kranjčara, osjetila blaga nervoza. Kako i ne bi, jer nakon ofenzivnog Dinamovog početka Riječani su preskakanjem igre pomalo uspostavljali kakvu-takvu ravnotežu. Dakako da su nakon Marićevog isključenja gosti sve češće kretali prema Dinamovim vratima, ali očigledno nedovoljno. Vidjelo se to po Kranjčarovim reakcijama, jer je stalno svojim igračima iz pozadine pokazivao rukom da kreću prema naprijed, i pokušaju iznenaditi Dinamo dok je još zbunjen, samim time i podosta neopasan. No, Riječani upute baš i nisu slijedili, dobrim dijelom i zbog same činjenice što Dinamo nije tko god. I što se domaćin, unatoč vidnom hendikepu, nisu nimalo povukli u ljušturu obrane.</p>
<p>Na prvi udarac u okvir vratiju čekalo se jako dugo, sve do 40. minute. Tada su Riječani dva puta gađali, oba puta neprecizno. No, kad je Dinamo konačno prvi put zapucao prema vratima Rijeke, odmah je na semaforu osvanulo 1-0.</p>
<p>Igrala se 45. minuta i već su Riječani mislili na predah. Stoga su dozvolili Mituu da se okuša na udarcu, i tko zna kamo bi ta lopta otišla da na putu nije pogodila Lacića, promijenila smjer i odsjela u mreži.</p>
<p>U nastavku, Blažević ne bi bio ono što jest da unatoč brojčanom minusu nije svojim igračima naredio totalnu ofanzivu. Zapravo, pravi pravcati presing, što je bez sumnje iznenadilo Riječane koji su teško nalazili bilo kakav odgovor na to što se zbivalo. Rezultat toga je između ostalog bio pogodak u stativu Sedloskog glavom u 60. minuti te još nekoliko poluprigoda Dinama, da bi onda po »modre« uslijedio neugodan šok. I to na isti način na koji su došli u prednost. Igrala se 75. minuta, akcija Riječana išla je preko desne strane da bi onda praktički iz mrtvog kuta Brajković nabacio pred Dinamova vrata. Sedloski se našao točno na mjestu kamo je išla lopta, a dok se snašao, ona se od njega odbila u mrežu.</p>
<p> Poravnanje nije pokolebalo Dinamove igrače koji su podjednakim žarom nastavili redati napade prema vratima Riječana. Tako je već minutu kasnije Mujčin iz slobodnog udarca uzdrmao vratnicu, u prigodi je bio i Olić... I, kad se već pomalo počelo vjerovati da će susret završiti bez pobjednika, inače vrlo dobri sudac Trivković koji je sve vidio i sve sudio, pokazao je na slobodan udarac u korist Dinama. Dok su se Dinamovci pogledavali tko će izvesti taj udarac, lopti je samouvjereno prišao Balaban, pogledom odmjerio kamo će pucati, a onda preciznim udarcem preko živog zida pogodio onaj dio riječkih vratiju gdje nije bilo Tafre. </p>
<p>• Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO - RIJEKA 2-1 (1-0) </p>
<p>DINAMO: Butina 6 - Drpić 6; Sedloski 6, Sesar 6,5 - Mikić 6,5, Marić 5, Mujčin 7, V. Petrović 6,5 (od 70. Jurić 6), Krznar 6 (od 87. Čutura -) - Olić 6,5, Mitu 6,5 (od 65. Balaban 7).</p>
<p>RIJEKA: Tafra 6 - Weiss 6; Lacić 6, Skočibušić 6,5 - G. Brajković 5,5, Batkovski 5,5, Shkembi 5,5 (od 65. M. Brajković 6), Šarić 6 (od 80. Čaval -), Celišćak 6, - Rački 6, Klič 5,5 (od 84. Mikac -).</p>
<p>SUDAC: Trivković (Split) 7. GLEDATELJA: 7000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Mitu (45.), 1-1 M. Brajković (75.), 2-1 Balaban (85.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Shkembi, Olić, Mikić, Mitu, Celišćak, Skočibušić.</p>
<p>CRVENI KARTONI: Silvio Marić (25.).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Boško BALABAN.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Tomas za uspješan start Zagreba</p>
<p>Odlučujući koš postigao je Ivan Tomas 5.8 sekundi prije kraja utakmice kada je pri rezultatu 84-85 krenuo pod koš gostiju, te pogodio uz prekršaj Amerikanca Danielsa. Nakon što je Tomas iskoristio i dodatno slobodno bacanje, slovenski sastav imao je priliku za produžetak, ali nisu uspjeli niti izboriti poziciju za šut</p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - Premijerna utakmica Goodyear lige u dvorani Trnsko donijela je vrlo kvalitetnu i zanimljivu utakmicu u kojoj su na kraju spretniji i sretniji bili domaći košarkaši Zagreba koji su svladali Pivovarnu Laško sa 87-85 (27-29, 45-43, 68-66).</p>
<p>Odlučujući koš postigao je Ivan Tomas 5.8 sekundi prije kraja utakmice kada je pri rezultatu 84-85 krenuo pod koš gostiju, te pogodio uz prekršaj Amerikanca Danielsa. Nakon što je Tomas iskoristio i dodatno slobodno bacanje, slovenski sastav imao je priliku za produžetak, ali nisu uspjeli niti izboriti poziciju za šut.</p>
<p>Osim na samom početku, kada Laščani nisu mogli promašiti koš domaćih, te zbog toga poveli 24-15 nakon samo šest minuta, ostatak dvoboja prošao je u znaku domaćih. Kada je zagrebaše krenuo šut sredinom druge četvrtine, preokrenuli su zaostatak 30-35 u vodstvo 40-35. Najveću prednost domaći su ostvarili u 26. minuti (59-50), ali nakon što je Domagoj Vidaković promašio zakucavanje pri rezultatu 66-59, gosti su ponovno uhvatili priključak i u posljednjoj četvrtini niti jedan sastav nije imao veću prednost od četiri pogotka.</p>
<p>- Ovo je velika pobjeda za nas, dobili smo izuzetno kvalitetnu momčad za koju i dalje smatram da je igrački bolja od nas. Ovo je najbolja naša utakmica od početka priprema, stvarno smo odigrali odlično, rekao je trener Zagreba Dražen Anzulović.</p>
<p>• Dvorana u Trnskom</p>
<p>ZAGREB - PIVOVARNA LAŠKO 87-85 (27-29, 45-43, 68-66)</p>
<p>ZAGREB: VIDAKOVIĆ 9 (1-2), ŠARONJA 11 (2-3), MILJKOVIĆ 19 (9-9), N. Garma, PEHAR 12 (4-5), Vidačak 3 (1-2), Marinović 1 (1-2), I. Tomas 12 (1-1), Jelavić, M. Tomas, J. Garma 2, PERINČIĆ 18 (4-4).</p>
<p>PIVOVARNA LAŠKO: Nečas 8 (1-2), Miltetič, KUQO 15 (1-3), DOJČIN 8 (2-4), Memčić, KOBALE 20 (4-4), POPOVIČ, Brolih, Daniels 10 (3-4), Fantinatto, Kovačević 3, WEAKS 21 (2-2).</p>
<p>SUCI: Husarić i Adamović (oba BiH) i Ličina (SRJ). GLEDATELJA: 500.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivan TOMAS.</p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Makabi prizemljio Cibonu VIP</p>
<p>TEL AVIV, 28. rujan</p>
<p> - Košarkaši Cibone VIP porazom su otvorili sezonu. U 1. kolu Godyear lige Makabi je u Tel Avivu pobjedio cibose sa 78-72 ((21-19, 20-20, 19-16, 18-17). </p>
<p>Gotovo cijelu utakmicu Izraelci su imali minimalnu prednost, najveću (30-23) u 14. minuti. Najveći problem za obranu Zagrepčana bio je Quincy Lewis koji je dvoboj okončao postigavši 26 poena. Iako je trener Jasmin Repeša najavljivao granitnu obranu Cibone, malo od toga pokazali su njegovi igrači u Tel Avivu. Izraelska momčad bila je dominantna i u skoku, imali su 14 skokova više. Uz pokretljivog Lewisa, zapaženi su bili i Marcus Goree (12 poena, 10 skokova) i Nikola Vujčić (17 poena, 4 skoka). </p>
<p>Hrvatski prvak je u drugom dijelu stalno bio blizu izjednačenja, ali cibosi nisu imali pravog igrača koji bi prelomio utakmicu. Dvije minute prije kraja, momčad Jasmina Repeše imala je prigodu za preokret kada je Davor Kus, najbolji igrač Cibone u Tel Avivu, tricom, pa jednim slobodnim bacanjem smanjio zaostatak na 70-72. No, već u slijedećem napadu Slovenac Beno Udrih ubacio je tricu za vodstvo Makabija 75-70, Planinić je brzo smanjio na 72-75. </p>
<p>Na kraju je pobjedu Makabija zapečatio Splićanin Nikola Vujčić koji je postigao koš i dodatno bacanje za konačnih 78-72.</p>
<p>• Dvorana Yad Elizahu</p>
<p>MAKABI - CIBONA VIP 78-72 (21-19, 20-20, 19-16, 18-17).</p>
<p>MAKABI: Burstein 6 (1-2), Lewis 26 (3-3), Shelef 5 (3-4), Goree 12 (1-2), Besok 2, Udrih 5, Vujčić 17 (5-5), Saffar 1 (1-2), Halperin, Shapr 4, Bluthental, Lubin.</p>
<p>CIBONA VIP: Kus 18 (10-10), Mamić 9 (3-4), Krasić 7 (4-4), Mujezinović 6 (2-4), Prkačin 6 (1-2), Mance 8 (2-2), Planinić 9, Ružić 2, Alihodžić 2, Krunić 5, Štimac.</p>
<p>TRICE: Makabi 8-15 (53%), Cibona VIP 6-18 (33%). </p>
<p>SKOKOVI: Makabi 37, Cibona VIP 23. </p>
<p>SUCI: Rems i Pukel (Slovenija), Belošević (SRJ). GLEDATELJA: 8000.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Quincy LEWIS. </p>
<p>I. P.</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Kamen Ingrad sigurno do pobjede</p>
<p>VELIKA, 28. rujna</p>
<p> - Pogotkom Kopunovića u 11. minuti utakmice protiv Osijeka, Kamen Ingrad ostvario je treću prvenstvenu pobjedu ove sezone. Rendulić je nabacio loptu sa strane, a Kopunović ju je ljevicom smjestio pokraj nemoćnog Malovana.</p>
<p>Domaćin je igrao vrlo sigurno i mnogo bolje, posebno u zadnjih pola sata kada su gosti ostali bez Milardovića. U drugom poluvremenu domaćini su mogli postići još barem dva pogotka, ali i ovaj jedan bio im je posve dovoljan za nova tri boda. </p>
<p>• Stadion Kamen Ingrada </p>
<p>KAMEN INGRAD - OSIJEK 1-0 (1-0)</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović -, Darmopil 6,5, Gusić 7, Bešlić 6,5, R. Vidović 5 (od 46. Garba 5, od 76. Jakirović -), Balašković 6, Andričević 6,5, Kopunović 7, Brkić 7 (od 86. Berdi -), Rendulić 6,5, Poleti 6. </p>
<p>OSIJEK: Malovan 7, Bučinski 5,5, Božinovski 6,5, Nikolić 5, Radić 6, Milardović 5,5, Pranjić 6 (od 86. Ružak -), Popović 5, Vratović 5 (od 46. Ljubojević 5,5), Mikulić 5,5, Balatinac 5. </p>
<p>SUDAC: Alojzije Šupraha 7. GLEDATELJA: 2500. </p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Kopunović (11.). </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Andričević, Milardović, Radić, Gusić.</p>
<p>CRVENI KARTON: Milardović.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Radoslav GUSIĆ. </p>
<p>Drago Štajduhar</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Pomorac i dalje tone</p>
<p>Iako nisu briljirali, aktualni hrvatski prvaci, pogotcima Osibova i Đalovića upisali su pobjedu protiv domaćeg Pomorca</p>
<p>KOSTRENA, 28. rujna</p>
<p> - Bez obzira što su toliko željeli prvu pobjedu protiv Zagreba, bez obzira što gosti iz Kranjčevićeve nisu bili briljantni, Pomorac je opet ostao na nuli. Zagreb je u 9. kolu slavio sa 2-1.Poveli su gosti već u 4. minuti. Nakon slobodnog udarca Čačića, lopta je došla do Osibova koji sa šest metara pogađa za vodstvo gostiju. U prvom dijelu Pomorac je izgledao katastrofalno i pravo je čudo što Zagreb nije imao i veće vodstvo. U drugom dijelu malo drugačija slika. Domaćini su dominirali, ali su promašivali ono što se ne smije promašiti. Najbolje prigode imali su Prpić u 62., kada je tukao iznad vrata i Krstulović u 77. koji je iz slobodnog udarca pogodio gredu. U 78. Zagreb je pogotkom Đalovića poveo sa 2-0, a minutu kasnije konačni rezultat postavio je Prpić.</p>
<p>• Stadion Žuknica</p>
<p>POMORAC - ZAGREB 1-2 (0-1)</p>
<p>POMORAC: Knez 5 - Kurilić 5, Krstulović 5,5, Grubišić 5,5, Ivančić 5,5, Rajković 5,5, Dunković 5 (od 46. Panić 5,5), Ostojić 5,5, Prpić 6, Mujanović 5 (od 88. Komar -), Flego 5,5 (od 46. Skočić 5,5).</p>
<p>ZAGREB: Vasilj 6,5, Poldrugač 6, Osibov 6,5, Duro 6 (od 72. Šimić - ), Hasančić 5 (od 60. Đalović 6,5), Stavrevski 6, Samardžić 6, Lovrek 5 (od 90. Štrok -), Milinović 6, Spahić 6, Čačić 7. </p>
<p>SUDAC: Ivan Novak (Varaždin) 5.5. Gledatelja: 200. </p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Osibov (4.), 0-2 Đalović (78.), 1-2 Prpić (79.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Prpić, Hasančić, Panić, Ostojić, Krstulović.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Frane ČAČIĆ.</p>
<p>Tomislav Suštar</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Varteksu prvo, Slavenu drugo poluvrijeme</p>
<p>Nogometaši Slavena uspjeli su nadoknaditi 0-1 zaostaak iz prvog poluvremena protiv Varteksa i upisati tri vrijedna boda</p>
<p>KOPRIVNICA, 28. rujna</p>
<p> - U Koprivnici smo vidjeli dva različita poluvremena: prvo u kojem je apsolutno dominirao Varteks, koji je uputio četiri udarca na gol, postigao pogodak, a Slaven nije uputio niti jedan udarac te drugo poluvrijeme kada je Varteks stao, a Slaven Belupo se razigrao, postigao dva gola i došao do pobjede od 2-1 (0-1). Uz to, Slaven Belupo je od 65. minute igrao s igračem manje, jer je zbog drugog žutog kartona Međimorec morao u svlačionicu. U prvom poluvremenu Varteks je počeo prijetiti od 5. minute i uglavnom je akcije pripremao Mumlek, a pokušao realizirati Karić. Međutim, u tri slučaja fenomenalnim obranama ispriječio se domaći vratar Solomun. Ipak, u 26. minuti Karić je pucao iz voleja, Solomun je u paradi obranio loptu, koja je izbačena u korner i u 27. minuti Mumlek je izveo korner, loptu je odbio Kristić do Karića koji je zabio za 0-1.</p>
<p>U drugom poluvremenu trener domaćih Magić malo je promijenio momčad, izvukao iz igre Jurića, a uveo Geršaka koji je bio raspoložen za igru, možda i stoga što je u subotu slavio rođendan. Upravo Geršak je unio veliku živost u redove Slavena Belupa i već u 51. minuti zamalo da nije postigao gol. U 56. minuti bilo je 1-1. Višković je nabacio s lijeve strane, Dodik se bacio i glavom pogodio loptu za izjednačenje. Dvije minute kasnije Kovačić je postigao rijedak, ali izvanredan gol. Pucao je slobodni udarac s oko 35 metara s lijeva iskosa, lopta sje odskočila pred golmanom Rumbakom i zabila se u lijevi donji ugao za 2-1.</p>
<p>Varteks je u drugom poluvremenu nevjerojatno pao u igri, a Slaven Belupo je samo malo agresivnijom igrom došao do pobjede i tri vrijedna boda.</p>
<p>• Gradski stadion</p>
<p>SLAVEN BELUPO - VARTEKS 2-1 (0-1)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 8,5 - Međimorec 6, S. Bošnjak 6,5, Amižić 6,5 - Jurić 6 (od 46. Geršak 7), Ferenčina 7, Posavec 7, Jurčić 6,5, Višković 7 - Kovačić 7,5 (od 71. Kovačević 6), Dodik 7,5 (od 90. Filipović -).</p>
<p>VARTEKS: Rumbak 6 - Sabolčki 6 (od 61. Vučković 6), Kristić 6,5, Gregorić 6, Fumić 6 - Halini 6 (od 71. Petričević 6), Šafarić 6, Mumlek 6,5, Hrman 6 (od 61. Huljev 6) - Karić 6,5, Halilović 5.5.</p>
<p>SUDAC: Željko Širić (Osijek) 6.5. GLEDATELJA: 3000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Karić (27.), 1-1 Dodik (56.), 2-1 Kovačić (58.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Međimorec, Posavec, Kovačević, Mumlek, Sabolčki, Fumić, Vučković.,</p>
<p>CRVENI KARTONI: Međimorec (65.) - drugi žuti.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: IVICA SOLOMUN.</p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Peta pobjeda Cibalije</p>
<p>VINKOVCI, 28. rujna</p>
<p> - U 9. kolu Prve HNL nogometaši Cibalije svladali su Šibenik sa 3-1. Vrlo zanimljiva i otvorena utakmica rezultatski epilog dobila je već u prvih 45 minuta igre. </p>
<p>Domaći nogometaši vrlo su rano, već sredinom prvog dijela, stvorili veliki kapital od 3-0. Seriju pogodaka otvorio je Zoran Ratković udarcem iz blizine, dok su sudbinu Šibenčana zapečatili Ivan Lajtman i Ivan Žgela, udarcima s preko 20 metara. Šibenski poraz snošljivim je učinio Ivan Bulat pred sam kraj prvog poluvremena, kada je dobro iskoristio centaršut Ronalda Šiklića. Bio je to i konačan rezultat kojim je Cibalia potvrdila vrlo dobru formu ove sezone. </p>
<p>• Stadion Cibalije</p>
<p>CIBALIA - ŠIBENIK 3-1 (3-1)</p>
<p>CIBALIA: Marić 6 - Pavličić 6, Kovačević 6, Pernar 6, Bogdan 6, Jozinović 6,5, Jurić 6, Lajtman 7, Ratković 7 (od 78. Abramović -), Žgela 6,5 (od 42. Panić 6), Bartolović 6</p>
<p>ŠIBENIK: Stojkić 5 - Pranjić 5,5, Šiklić 5,5, Žilić 5, Škopljanac 5 (od 78. Jukić -), Raić - (od 15. Puljiz 5), Bulat 6, N. Jović 5, Vuković 5 (od 40. Matas 5), Bedeković 5,5, D. Jović 5.</p>
<p>SUDAC: Ivan Bebek (Rijeka) 6,5. GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Ratković (12.), 2-0 Lajtman (18.), 3-0 Žgela (25.), 3-1 Bulat (44.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Jozinović, Pavličić, N. Jović, Puljiz, Šiklić</p>
<p>CRVENI KARTONI: Stanko Mršić, trener Šibenika. </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivan LAJTMAN.</p>
<p>David Beidenegl</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Bule presudio Zadranima</p>
<p>ZADAR, 28. rujna</p>
<p> - Gotovo 6000 gledatelja zadovoljno je otišlo sa stadiona u Stanovima, iako su domaći igrači Zadra upisali 0-1 poraz protiv splitskog Hajduka.Zadar je imao svoje prigode, koje su uz malo više sreće mogli pretvoriti u zgoditak. Nakon utakmice najviše povika bilo je prema sucu Draženku Kovačiću, kojeg domaćini drže glavnim »krivcem« za pobjedu Hajduka jer u 44. minuti nije svirao prekršaj Zvonimira Deranje nad Daliborom Zebićem. Zapravo, u toj minuti Hajduk je postigao jedini zgoditak na utakmici. Nakon velike gužve Deranja je s poda uputio loptu prema vrataru Šarliji, no odbila se do Bulea, koji ju je s lakoćom spremio iza leđa zadarskog vratara.</p>
<p>Inače, Hajduk je najviše prijetio po lijevoj strani, poglavito Vlatko Đolonga. U 34. minuti Mario Carević je pogodio gredu. U drugom dijelu Zadar je preko Brašnića pokušao doći do izjednačenja, ali je njegov udarac otišao pored vratiju. Potom na scenu stupa vratar Zadra Šarlija koji je redom hvatao lopte Hajdukovih napadača. Najprije je zaustavio udarac Carevića u 49. minuti, iza toga Vejić je pucajući glavom pogodio loptom u gredu. Onda je uslijedila vrlo izgledna prigoda Zadrana, Ćustić je primio pravu loptu, no spetljao se dovoljno da Pletikosa riješi problem ispred svojih vratiju. Nešto kasnije, Carević je zbog simuliranja 11-erca zaradio crveni karton. Još jednom u prigodi se našao Ćustić u 85. minuti, ali se Pletikosa iskazao. Prije toga Miše je na rubu 16-erca startao prema Gondžiću, koji je pao, no Kovačić to nije vidio kao najstrožu kaznu.</p>
<p>• Stadion u Stanovima.</p>
<p>ZADAR - HAJDUK 0-1 (0-1) </p>
<p>ZADAR: Šarlija 7, Nedić 5, Zebić 5,5, Jurić 6, Lamešić 5,5, Jerković 5 (od 57. Pintar 6), Vulić 6,5, Jurjević 5 (od 46. Ćustić 5), Surač 6, Gondžić 6,5, Blatnjak 6 (od 46. Brašnić 6) </p>
<p>HAJDUK: Pletikosa 6,5, Vejić 6,5, Miladin 6, Neretljak 6, Srna 6,5, Carević 6, Računica 6,5 (od 89. Radeljić -), Đolonga 7, Deranja 6 (od 69. Miše 5,5), Bule 7 (od 88. Irić -), Krpan 5. </p>
<p>Sudac: Draženko Kovačić (Križevci) 5.5. Gledatelja: 5500.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Bule (44.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Surać, Carević, Pintar.</p>
<p>CRVENI KARTON: Mario Carević.</p>
<p>Igrač utakmice: MARKO ŠARLIJA.</p>
<p>Ivan Klarić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Hoće li se Barić odreći 'Nijemaca' i 'Austrijanaca'? </p>
<p>Prostora za rizik i eksperimente nema, naš bi izbornik morao sastaviti logičnu momčad koja u Sofiji treba pokušati pobijediti. Prema informacijama naših supervizora koji su pratili Bugare, a te su informacije stigle i do bivšeg izbornika Miroslava Blaževića, lijeva je strana najslabija točka Bugara. Možda je to prilika i za preporuku Maria Stanića ili Mihaela Mikića, koji bi na boku mogli probijati bugarske slabosti... </p>
<p>ZAGREB, 28. rujna </p>
<p> - U kakvom će se sastavu hrvatska nogometna reprezentacija suprotstaviti Bugarskoj u dvoboju kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2002. godine u Portugalu? Sudeći prema neprestance optimističnim izjavama našeg izbornika Barića, sastav u Sofiji trebao bi biti mnogo jači nego u neslavno završenom dvoboju protiv Estonije u Osijeku. </p>
<p>- Tada mi je nedostajalo nekoliko odličnih igrača - Tudor, Bokšić, Olić...</p>
<p>Sada će Barić moći računati na dotične igrače. No, kakvu će momčad postaviti, teško je, na osnovi dosadašnjih iskustava s Barićem, zaključiti. Uostalom, Barić se s novinarima prije utakmice protiv Estonije čak i poigrao, nudeći večeru ako itko pogodi njegov sastav. Nitko nije pogodio, dakako, ali ni taj sastav nije pogodio mrežu protiv skromne Estonije.</p>
<p>Istina je ipak da Barić za Bugarsku može složiti finu momčad, prema našoj uobičajenoj 3-5-2 koncepciji, ne htijući se igrati pogađača sastava, što Barić voli, pokušat ćemo se poigrati tek kako bi postava za Bugarsku mogla izgledati.</p>
<p>Pletikosa je neupitan na vratima. Zadnjem bi redu trebao zapovijedati Tudor, desno od njega Šimić, a lijevo Tomas, koji bi tako nakon dugo vremena u reprezentaciji zaigrao na svom prirodnom mjestu. Jednom se već mora shvatiti da je Tomas sjajan stoper, kao i to da nije nikakav vezni igrač ili napadač. Budući da je s Tomasom sve počelo, još bi mogao na vratima zamijenjivati Pletikosu.</p>
<p> Srednji red? Naša najveća reprezentativna rak-rana. Nije na nama da predlažemo, no na lijevom bi se boku mogao pojaviti i Anthony Šerić, čovjek koji je bio na dva Svjetska prvenstva u hrvatskom dresu. I sada je u dobroj formi. Na desni bi se bok mogao vratiti, nakon nekoliko godina, Mario Stanić, koji je, prema neprovjerenim informacijama, Joziću odbio igrati na tom mjestu. Iako je kod Ćire Blaževića bio sjajan. Sa Stanićem je izbornik razgovarao, tko zna, možda baš i o tome. </p>
<p>Zadnji bi vezni mogao biti Jerko Leko, čijim je igrama Barić očito zadovoljan. Sad dolazimo do najtežeg zadatka. Dva kreatora? Priznajemo, tu odveć izbora nemamo. Zacijelo će napadače loptama pokušati opskrbljivati Vugrinec i Rapaić. Mnogi, pak, napominju da se njih dvojica u igri guše. No, njihova zajednička partija protiv Italije na svjetskoj smotri u Japanu to opovrgava.</p>
<p>U napadu su, naravno, neupitni Olić i Bokšić.</p>
<p>Naravno, postoje tu i određene podvarijante. Možda se u zadnjem redu pojavi Robert Kovač, u srednjem njegov brat Niko. Računa li možda Barić u napadu na Mornara? Prema informacijama naših supervizora, koji su pratili Bugare, a te su informacije stigle i do bivšeg izbornika Blaževića, lijeva je strana (naša desna) najslabija točka Bugara. Možda je to prilika i za preporuku Mikića, koji bi na boku mogao probijati bugarske slabosti. </p>
<p>No, hoće li možda Barić posegnuti za svojim tajnim adutima poput Tapalovića, Bazine, Tomislava Marića ili Petrića? </p>
<p> Prostora za rizik nema, porazom u Bugarskoj naša bi reprezentacija došla u veoma nezgodan položaj, a nastup na europskoj smotri više bi bio nalik mašti nego stvarnosti. Sastav za Bugarsku mora pokušati pobijediti nezgodnog suparnika, koju je svoju snagu potvrdio na gostovanju u Belgiji. Pobjeda sa 3-0 usred Bruxsellesa ne samo da upozorava, već i plaši. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Dražen košarku učinio globalnim sportom</p>
<p>»Dražen se pridružio Krešimiru Ćosiću i legendama koje zauvijek žive u »Kući slavnih«. Znam kako bi se Dražen sada osjećao, konačni je san postao stvarnost«, zahvalio se Aleksandar Petrović u ime obitelji, pred 7500 gledatelja</p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - U petak navečer na svečanosti u američkom Springfieldu, Dražen Petrović primljen je u »Kuću slavnih«. Put dječaka koji je prvi put prigrlio loptu na šibenskom Baldekinu dobio je konačno odredište među košarkaškim legendama. U klasi 2002. Dražen je u »Hall of Fame« ušao s »čarobnjakom« Earvinom Magicom Johnsonom, trenerima Larryjem Brownom, Lute Olson i Kay Yow te momčadi Harlem Globetrotters.</p>
<p>Dražen je tek treći Europljanin i drugi Hrvat, nakon Rusa Sergeja Bjelova i neponovljivog Krešimira Ćosića koji je u »Kući slavnih« od 1996. godine. Na svečanosti u novoj dvorani u Springfieldu okupila se cijela obitelj Petrović, uz velikoga Draženova prijatelja Stojka Vrankovića.</p>
<p>Willis Reed, bivši igrač New Yorka koji je u »Kući slavnih« od 1981. te potpredsjednik New Jersey Netsa, momčadi u kojoj je hrvatski košarkaš ispisao posljednju stranicu svoje karijere, predstavio je Dražena:</p>
<p>- Miješaju se radost i tuga. Bio mi je kao sin, sudbina nam ga je oduzela na vrhuncu karijere. Sjećajte se Dražena koji je nosio sreću, osmijeh. On je bio više od njegove poznate trice, košarku je napravio globalnim sportom. Spojio je svijet, učinio je to na svoj način. Bio je inspiracija ljudima u Hrvatskoj. Kad je utakmica bila na rubu, loptu sam volio vidjeti u Draženovim rukama. Molim vas da s velikim entuzijazmom prihvatite Dražena u »Kuću slavnih«.</p>
<p>Dave Gavitt, predsjednik Kuće slavnih predao je prsten Biserki Petrović, a zatim se Aleksandar Petrović se pred 7500 gledatelja zahvalio u ime obitelji.</p>
<p>- Emocije su sada vrlo jake. Na OI u Barceloni dva su se svijeta ujedinila, a danas Dražen i Magic zajedno ulaze u »Kuću slavnih«. Dražen se pridružio Krešimiru Ćosiću i legendama koje zauvijek žive u »Kući slavnih«. Znam kako bi se Dražen sada osjećao, konačan san postao je stvarnost, govorio je Draženov stariji brat.</p>
<p>Redom su u Kuću slavnih primljeni: Lute Olson, Dražen Petrović, Kate Yow, Harlem Globetrottersi i na kraju veliki Earvin Magic Johnson.</p>
<p>Legenda Boston Celticsa Larry Bird uvela je u »Kuću slavnih« svoga velikog prijatelja i suparnika iz igračkih dana. Nebrojene su velike dvoboje 80-ih godina odigrali Bird i Magic i obojica su priznali kako su jedan drugome bili najveća inspiracija.</p>
<p>- Trenirao sam u dvorani po četiri sata, a onda bih ostao još dva, jer sam znao da i Larry toliko radi, rekao je Magic Johnson.</p>
<p>- Kad sam počeo trenirati, rekao sam bratu da ima jedan dečko koji može svašta napraviti s loptom. Nakon dvije godine, brat mi je rekao: »Pa on je bolji od tebe!« Kad bi odlučivali o najboljem košarkašu svih vremena, u šeširu bi bila samo dva imena, Magic i Jordan. Koje god bi ime izvukli, ne bi pogriješili, kazao je Larry Bird.</p>
<p>Hrvatska je televizija uz izravni prijenos iz Springfielda prikazivala isječke iz Draženove karijere, a u studiju su bili novinar Neven Bertičević, koji je pratio Draženovu karijeru i najbolje ga poznavao, zatim Zoran Čutura, suigrač iz slavnih dana Cibone, te Robert Jablan, biviši igrač Šibenke, danas sportski menadžer. Kroz kadrove igara u Šibenci, Ciboni, Realu, Portlandu i Netsima, svi su se u studiju prisjećali dana i druženja s košarkaškim virtuozom.</p>
<p>Zoran Čutura poručio je mladim igračima:</p>
<p>- Dražen je za vas legenda. Ljudi koji ga nikad nisu gledali uživo, ne mogu shvatiti njegovu veličinu.</p>
<p>Neven Bertičević je zaključio:</p>
<p>- Dražen je postavio mnoge rekorde, koji i postoje da bi se jednog dana srušili. Nadam se da će se jednog dana u Hrvatskoj pojaviti igrač koji će to i napraviti. No, ne vjerujem da će to biti tako brzo.</p>
<p>Bilo je lijepo prisjetiti se dana s Draženom, kada je hrvatska košarka dirala nebo. Mnogi su, gledajući snimke, zaplovili sjećanjima kad je Dražen predvodio pobjedničke momčadi, kad je s loptom mogao sve, kad na svijetu nije bilo obrane koja ga je mogla zaustaviti...</p>
<p>Danas je stvarnost puno surovija, hrvatska je košarka na marginama, nema nas na Svjetskom prvenstvu, Olimpijskim igrama. Automobilska je nesreća 7. lipnja 1993. godine prekinula život košarkaškog virtuoza, prekinula je san. Probudili smo se iz najljepše bajke kroz koju nas je vodio Dražen Petrović.</p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Hrvatska je bez izgleda?</p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - Utakmicom između domaćina Argentine i Australije u Buenos Airesu u subotu je počelo 15. svjetsko prvenstvo za odbojkaše. </p>
<p>Prvo prvenstvo održano je 1949. na otvorenim teniskim terenima u Pragu, a slavila je reprezentacija Sovjetskog Saveza. No, to prvenstvo samo je uvjetno rečeno bilo svjetsko jer na njemu su nastupile samo europske reprezentacije. Sve do 1970. prvenstvima vladale su reprezentacije iz istočne Europe, četiri naslova osvajao je SSSR, a dva Čehoslovačka. U Sofiji je, međutim, serija samo nakratko prekinuta, zlatom se okitila Zapadna Njemačka. Na sljedeće tri smotre najboljih svjetskih momčadi svoja posljednja dva naslova osvojio je SSSR, a jedinu krunu osvojila je i Poljska. Amerikanci su bili prvi u Parizu 1986., a od 1990. sve do danas pehar namijenjen svjetskom prvaku u vlasništvu je Talijana. </p>
<p>Ovogodišnju borbu za naslov obilježit će četiri momčadi - Italija, Jugoslavija, Brazil i Rusija. Teško je očekivati da bi se itko drugi mogao priključiti ovim reprezentacijama, eventualno iznenađenje mogli bi biti Poljaci, koji su na prvenstvo uvršteni naknadno, nakon otkaza Južne Koreje. </p>
<p>U Svjetskoj ligi osvojili su vrlo dobro peto mjesto, odmah iza »velike četvorke«, a loša je vijest da su u Argentini u skupini s Hrvatskom.</p>
<p>Što možemo očekivati od naše reprezentacije? S obzirom na sve što se događalo proteklih tjedana, ne previše. Istina, čak da i nije bilo nikakvih nevolja, naši odbojkaši ne bi imali previše izgleda ni protiv Talijana, ali niti protiv Poljaka. Eventualnu priliku treba tražiti u utakmici protiv Kanađana, pobjedom bi ušli u borbu za četiri najbolje trećeplasirane reprezentacije koje također ulaze u drugi krug. No, takav rasplet bio bi veliko iznenađenje, pogotovo ako se uzme u obzir da Kanada na ljestvici Svjetske odbojkaške federacije zauzima 18. mjesto, a Hrvatska tek 55., uvjerljivo najlošije od svih momčadi koje će nastupiti u Argentini. Na istoj ljestvici Talijani su na drugom mjestu, odmah iza Jugoslavije, a Poljaci su dvanaesti.</p>
<p>Pod vodstvom izbornika Igora Arbutine i pomoćnika mu Lea Barića, Hrvatsku će u Argentini predstavljati sljedeća dvanaestorica odbojkaša: Ratko Peris, Robert Celan, Ante Jakovčević, Stanislav Zimakijević, Dejan Laninović, Igor Šimunčić, Darko Antunović, Igor Omrčen, Tomislav Čošković, Inoslav Krnić, Ivan Donald Marić i Vadim Jevtuhovič. Naši će sve utakmice u skupini igrati u Santa Feu, a prva je na rasporedu u nedjelju u 23.10 sati po hrvatskom vremenu protiv Italije.</p>
<p>U drugi krug natjecanja ulaze po dvije prvoplasirane momčadi iz svake skupine, te četiri najbolja trećeplasirana sastava. Tih 16 reprezentacija stvorit će nove četiri skupine iz kojih će u četvrtfinale dvije najbolje momčadi. Osim Santa Fea, domaćini natjecanja bit će i San Juan, Buenos Aires, Mar del Plata, Cordoba i Salta.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="34">
<p>G-7: Ima i većih opasnosti od novog rata u Zaljevu</p>
<p>Ministarski sastanak G-7 protekao je u znaku borbe protiv financiranja međunarodnog terorizma i pronalaženja načina za prevenciju ili brzo rješavanje sve češćih financijskih kriza / U subotu počelo zasjedanje MMF-a i Svjetske banke koje je okupilo ministre financija i bankare iz 184 zemlje svijeta </p>
<p>WASHINGTON, 28. rujna (Od Vjesnikova posebnog izvjestitelja)</p>
<p> - Vrlo sam nezadovoljan probijanjem dogovorene granice minusa u državnom proračunu koje si je dopustilo nekoliko zemalja eurozone, rekao je guverner Europske središnje banke (ECB) Wim Duisenberg nakon ministarskog skupa sedam industrijaliziranih zemalja (G-7) održanog u petak navečer u Washingtonu.</p>
<p>I Europska središnja banka i Europska komisija bile su protiv bilo kakvih olakšica za neposlušne, ali na kraju je prevladala realnost, kaže Duisenberg. Što će se dogoditi ne ispune li »neposlušni« obećanje da će do 2006. svoje državne proračune dovesti u dogovorene okvire, nešto je o čemu ni guverner ECB-a ni »ministar financija« EU Pedro Solbes nisu željeli ni razgovarati.</p>
<p>»Smatram dovoljno neprihvatljivim činjenicu da tih nekoliko zemalja nije znalo iskoristiti izuzetno dobru priliku dugotrajnog rasta kako bi učvrstile svoje proračune i povećale rezerve. Sada nema smisla govoriti ni o kakvim daljnjim ustupcima«, rekao je Duisenberg.</p>
<p>Ministarski sastanak G-7 protekao je u znaku borbe protiv financiranja međunarodnog terorizma i pronalaženja načina za prevenciju ili brzo rješavanje sve češćih financijskih kriza. </p>
<p>Unatoč brojnim političkim nesuglasicama SAD-a i Europske unije, bili su iznenađujuće pomirljivi kad se govorilo o kamatnim stopama Europske središnje banke ili o mogućoj krizi koju bi mogao izazvati novi rat u Zaljevu. </p>
<p>»Prije nego što počnemo dizati paniku, trebamo se sjetiti starih iskustava iz 1991. kad se svijet vrlo brzo oporavio od posljedica rata u Zaljevu. Nema razloga očekivati da bi danas bilo drukčije«, zaključuje Solbes. Zauzvrat ili ne, donedavno najglasniji zagovornici popuštanja kamatnih stopa u eurozoni, Amerikanci, mogli su iz usta svog ministra financija Paula O'Neila čuti da su kamatne stope ECB-a »sasvim odgovarajuće za postojeće prilike«.</p>
<p>Njemački dužnosnik Koch-Wieser bio je, inače, 'nježan' prema SAD-u, što su mnogi tumačili pomirbenim stavom nakon nedavnih oštrih istupa ponovno izabranog njemačkog kancelara Gerharda Schrödera protiv uključivanja Europske unije u ratne akcije protiv Iraka. Ipak, ni Koch-Wieser nije izdržao, a da ne prigovori Amerikancima kako se štiteći svoje tržište ne pridržavaju pravila Svjetske trgovinske organizacije. Ministri sedam industrijski najrazvijenijih zemalja nezadovoljni su usporavanjem gospodarskog rasta u svojim zemljama kojemu uzrok vide u sve većem nepovjerenju među državama i korporacijama. Lijek za što brži oporavak od postenronovskog sindroma vide u još transparentnijem poslovanju korporacija, kojim bi se spriječile prevare, ali i u jačanju samostalnosti nezavisnih revizora. U subotu je u Washingtonu počelo zasjedanje MMF-a i Svjetske banke na kojem su se okupili bankari i ministri financija iz 184 zemlje svijeta.</p>
<p>Viktor Vresnik</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Hans Eichel u SAD-u pokušava smiriti napetosti </p>
<p>WASHINGTON, 28. rujna</p>
<p> - Američki i njemački ministar financija Paul O'Neill i Hans Eichel sastali su se u petak u Washingtonu, što je prvi njemačko-američki sastanak na tako visokoj razini od izbijanja napetosti između dvije zemlje zbog pitanja napada na Irak. Amerikanci su nezadovoljni činjenicom da je njemački kancelar Gerhard Schröder u više navrata ponovio kako Njemačka neće sudjelovati u eventualnoj američkoj jednostranoj akciji čiji bi cilj bio rušenje režima Saddama Husseina.</p>
<p> O'Neill i Eichel sastali su se na marginama sastanka na vrhu G-7, Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda u Washingtonu. »Razgovori su imali uobičajeno dobar i konstruktivan oblik«, rekao je jedan izvor. Inače normalno dobri odnosi između Washingtona i Berlina naglo su zahladili nakon američkih optužbi da je Schröder u svojoj predizbornoj kampanji igrao na antiamerikanizam i nakon izjava jednog njemačkog dužnosnika koji je navodno američkog predsjednika Georgea W. Busha usporedio s Adolfom Hitlerom. (dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Princ Charles bombardira britanske ministre pismima</p>
<p>Prinčevi pristaše tvrde da je on sa svojim pismima zapravo »glas naroda«. Protivnici ga, međutim, optužuju da se miješa u stvari koje ga se ne tiču</p>
<p>LONDON, 28. rujna (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Čekajući na to da jednoga dana ponese krunu, britanski prestolonasljednik Charles u međuvremenu se zabavlja tako da piše pisma ministrima. Princa zaokupljaju mnoge stvari, pa često do kasno u noć sastavlja poruke članovima vlade, izlažući u njima što mu leži na duši. Problem je u tome što se britanski monarsi po tradiciji ne miješaju u politiku. Premda još nije kralj, princ bi se također trebao držati tog pravila, ali ga se sasvim ne pridržava</p>
<p>Britanski tisak ovih je dana izvijestio kako je Charles pisao Tonyju Blairu, izražavajući nezadovoljstvo zbog načina na koji vlada tretira selo. Prijestolonasljednik je premijera navodno optužio da protiv seoskog življa provodi diskriminaciju kakvu se ne bi usudio provoditi protiv crnaca ili homoseksualaca. Ljetos je Charles pisao Blairu i zbog Zimbabvea, apelirajući na premijera da pomogne tamošnjim bijelim farmerima koje progoni predsjednik Mugabe. </p>
<p>Kraljević je nedavno uputio i pismo šefu engleskog pravosuđa, lordu Irvineu, ističući kako mu se ne sviđa »kultura kompenzacije«, odnosno navada da britanski sudovi dosuđuju sve veće i veće odštete za pretrpljene boli ili ozljede, po uzoru na Ameriku. Charles je ministre zasipao i pismima u kojima šiba birokraciju, političku nekorektnost i druge po njegovu mišljenju negativne pojave. </p>
<p>Prinčevi pristaše tvrde kako je on sa svojim pismima zapravo glas naroda. Protivnici ga, međutim, optužuju da se miješa u stvari koje ga se ne tiču. Laburistički zastupnik Dennis Skinner javno je pozvao princa da objasni je li pisao isto tako mnogo pisama i dok su na vlasti bili konzervativci. Ministar sporta Tony Banks navodi da princ ulazi u »vrlo, vrlo opasne vode«. Neki su pak ustali u prinčevu obranu, poput lorda Russela, člana Doma lordova, koji tvrdi kako monarh ima savjetodavnu ulogu. »Dio te uloge mora biti da ističe probleme i zastupa gledišta kojima prijeti da ih se inače ne čuje.« </p>
<p>No list Daily Mail tvrdi ovih dana da Charles u prosjeku piše nekom ministru svaka dva tjedna. Pojedinosti o prepisci, novinama su, čini se, dojavili vladini izvori kada im je dodijalo da ih kraljević bombardira pismima. Izvori bliski Charlesu tvrde da je princu jako krivo što su pisma koja je namijenio ministrima procurila u javnost. Prinčeva glasnogovornica izjavila je ovih dana da kraljević ima pravo na diskreciju bez koje ne može do kraja obnašati svoju ulogu osobe koja upozorava. </p>
<p>Doista, uloga je monarha da upozorava političare. No dok Kraljica svoje opaske iznosi Tonyju Blairu na redovnim tjednim sastancima u četiri oka, njezin najstariji sin i nasljednik latio se pera. Princ Charles veliki je zagovornik organske poljoprivrede, a dosta vremena posvećuje i svojoj »Prinčevskoj zakladi« koja pomaže mladim ljudima. O svim tim interesima, kao i o modernoj arhitekturi, čiji je veliki neprijatelj, često se oglašava u javnosti. </p>
<p>Nakon povike koja se podigla oko njegove navike da se dopisuje s ministrima, princ Charles je izjavio da se neće dati lako ušutkati</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Od 796 putnika, u brodolomu spašena samo 104 </p>
<p>DAKAR/ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - U brodolomu senegalskog broda na pučini Gambije u noći s četvrtka na petak poginula je 41 osoba, a 696 se smatra nestalima, objavili su vojni izvori, dodajući da se radi samo o privremenim brojkama. U priopćenju Uprave za informiranje i odnose s javnošću senegalske vojske kaže se da je na brodu bilo ukupno 796 osoba. To su bili prvi podaci o strašnoj nesreći koja je obišla svijet. U subotu, podaci su još crnji. Strahuje se da je poginulo na stotine ljudi, jer je u subotu tijekom prijepodnevnih sati spašeno tek 104 od ukupno 796 putnika. Nade za pronalazak još preživjelih su vrlo male, iako se spašavanje nastavlja i dalje. Od 41 poginulih, koliko ih je dosad pronađeno, 22 su žene i četvero djece.</p>
<p>Brod Le Diola, kapaciteta 550 ljudi, bio je značajno prenakrcan, a havarija je počela u 23 sata u četvrtak, kad je brod izgubio bitku s vjetrom i kišom. Le Diola nije kompletno potonuo, a u spašavanje se uključila vojska s tri broda i helikopterom.
Le Diola je bio na svom putu iz južnog grada Ziguinchor u provinciji Casamance prema glavnom gradu Senegala Dakaru. »Sve se dogodilo vrlo brzo«, govore preživjeli, dodajući da se brod prevrnuo u manje od pet minuta. </p>
<p>U luci u Dakaru, također se odvija prava drama. Na stotine rođaka čeka u nadi da su njihovi najmiliji među onima spašenima. Francuski vojnici u svojoj bazi u Dakaru uspostavili su hitnu medicinsku pomoć kako bi pomogli preživjelima. Mnogi putnici na brodu Le Diola bili su studenti koji su putovali u Dakar na početak studijske godine. Senegalska je vlada proglasila tri dana nacionalne žalosti, počevši od petka. </p>
<p>N. K.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>»Napredak« je za mnoge bio most ka njihovoj naciji i vjeri</p>
<p>SARAJEVO, 28. rujna</p>
<p> - Svečana akademija »Sto godina u službi čovjeka« povodom 100. obljetnice utemeljenja hrvatskog kulturnog društva »Napredak« održana je u subotu u sarajevskom Kulturno-sportskom centru »Skenderija«. Pozdravne riječi okupljenim članovima »Napretka« i gostima uputio je predsjednik HKD »Napredak« dr. Franjo Topić koji je na ovu funkciju izabran 1990. nakon što je ovo društvo obnovljeno. </p>
<p>»'Napretku' su čovjek i njegovo dobro uvijek bili osnovno mjerilo i kriterij - riječju, djelom i istinom. 'Napredak' se nije iscrpljivao u svađama i nije druge napadao. Volimo i njegujemo svoje, a ne stvaramo neprijatelje«, rekao je tom prilikom dr. Topić, istaknuvši da je »Napredak« u najgora ratna vremena imao aktivne suradnike iz redova susjednih naroda i na taj način dao svoj doprinos skladu i suradnji na ovim prostorima. </p>
<p>On je također napomenuo da je »Napredak« za mnoge bio most ka njihovoj naciji i vjeri. »Iako su nas za rata dobronamjerno, a katkad i zlonamjerno savjetovali da povedemo narod, poput Mojsija, iz sarajevskog pakla«, podsjetio je Topić. »Mi smo se održali usprkos onima koji su govorili da je vjera u suživot i opstojnost Hrvata u Bosni i Hercegovini - iluzija«. On je pozvao 'napretkovce' da podjednako vole obje svoje domovine: »Volimo i Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, ali u skladu, a ne u isključivosti!« Također je pozvao vlasti obiju država da »Napretku« vrate nacionaliziranu imovinu koja još nije u potpunosti vraćena. Na kraju svog govora predsjednik »Napretka« predložio je da se ova »Napretkova« 100. godišnjica obilježi izgradnjom multimedijalnog centra s višestrukom namjenom, što su okupljeni članovi »Napretka« zdušno prihvatili. </p>
<p>Potom su pozdrave prenijeli predstavnici političkih i kulturnih institucija BiH i Hrvatske. </p>
<p>Kardinal Vinko Puljić izrazio je ponos s »Napretkom« kao društvom koje je čitavo stoljeće gajilo kulturu i oplemenjivalo ljudsko srce. Dr. Josip Vrbošić, veleposlanik Republike Hrvatske u BiH, prenio je i čestitku predsjednika RH Stjepana Mesića koji je u svojoj poruci istaknuo da je »Napredak« svojim radom jedan od čimbenika opstanka hrvatskog naroda u vremenu i prostoru koji mu nisu uvijek bili skloni. Inače, svečanoj »Napretkovoj« akademiji nazočili su brojni uzvanici iz političkog i kulturnog života Hrvatske i BiH. </p>
<p>Svečana akademija je uveličana i nastupom Sarajevske filharmonije, »Napretkovih« mješovitih pjevačkih zborova i vrsnih opernih interpretatora - Krunoslava Cigoja, Amile Bakšić i Sandre Bagarić. </p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Svećenik potvrdio da su katolici u zeničkom zatvoru izloženi zlostavljanjima</p>
<p>SARAJEVO, 28. rujna </p>
<p> - Dušobrižnik osuđenika katoličke vjeroispovjedi koji izdržavaju kaznu u zatvoru u Zenici velečasni Marinko Grubešić utvrdio je kako ovi zatvorenici svoju kaznu doista služe u strahu te da su izloženi zlostavljanima drugih osuđenika islamske vjeroispovjedi. Kako u subotu prenosi Katolička tiskovna agencia (KTA), velečasni Grubešić koji je ujedno i županik župe Sv. Josipa u Zenici oglasio se priopćenjem u kojem ističe kako je tijekom razgovora sa zatvorenicima-katolicima dobio informacije kako je većina njih doista zaplašena jer predstavljaju manjinu među zatvorenicima islamske vjeroispovjedi.</p>
<p>Zatvorenici-katolici posvjedočili su velečasnom Grubešiću kako se posebice pribojavaju osuđenika koji su podrijetlom iz arapskih zemalja.</p>
<p>Zatvorenici-katolici također imaju problem izreći sve ono što se trenutačno zbiva u zatvoru, ističe velečasni Grubešić, i dodaje kako se to odnosi na navode o psovkama, fizičkim napadima i zlostavljanjima kojima su izloženi od strane pojedinaca islamske vjeroispovjedi.</p>
<p>Reagirajući na navode katolika za koje skrbi, velečasni Grubešić već je razgovarao s članovima uprave zeničkog zatvora koji su mu obećali kako će biti poduzete mjere na poboljšanju uvjeta boravka zatvorenika, uključujući tu i njihovu osobnu sigurnost, prenosi KTA. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>U ponedjeljak razgovori o novom stand-by aranžmanu s MMF-om</p>
<p>WASHINGTON, 28. rujna</p>
<p> - Hrvatsku delegaciju na čelu sa zamjenikom ministra financija Damirom Kuštrakom čekaju susreti i s predstavnicima Svjetske banke i MMF-a i s komercijalnim bankarima. </p>
<p>Za ponedjeljak su najavljeni sastanci u Međunarodnom monetarnom fondu s izvršnim direktorom za Hrvatsku Johanesom Wijndholdsom i šefom MMF-ove misije za Hrvatsku Hansom Flickenschildom. Očekuje se da će ti razgovori ubrzati sporazum o uvjetima novog stand-by aranžmana koji bi, smatraju predstavnici hrvatske vlade, trebao biti »labaviji i manje detaljan od prijašnjih«. </p>
<p>S MMF-om i Svjetskom bankom dogovarat ćemo novi stand-by aranžman i korištenje drugog obroka kredita za strukturno prilagođavanje, a komercijalne banke ćemo upoznati s planovima i financijskim potrebama u slijedećoj godini, kazao je Kuštrak.</p>
<p> Najavio je da će misija MMF-a u Hrvatsku doći 24. listopada, kad bi se završio dogovor o novom stand-by aranžmanu.</p>
<p>»Stand-by nam je potreban kao referenca za pregovore s drugim kreditorima«, kazao je Kuštrak. Hrvatsko izaslanstvo, koje u Washingtonu sudjeluje na zasjedanju MMF-a i Svjetske banke, razgovarat će i o korištenju drugog obroka SAL kredita za strukturalno prilagođavanje. Dosad je iskorišteno 200 milijuna dolara a u slijedećoj godini bi se iskoristilo preostalih 100 milijuna.</p>
<p>Tijekom razgovora s predstavnicima više velikih komercijalnih banaka izaslanstvo namjerava objasniti planove hrvatske vlade u slijedećoj godini i potrebe za kreditiranjem. Radi se pretežito o pokrivanju planiranog deficita za što bi, kako se neslužbeno doznaje, Hrvatskoj trebalo više od pola milijarde eura. </p>
<p>V. V.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Prosvjedi antiglobalista u Washingtonu</p>
<p>WASHINGTON, 28. rujna</p>
<p> - Nakon dvosatnog naguravanja i povremenih sukoba s policijom, u Washingtonu je rano popodne u petak bilo uhićeno oko 500 prosvjednika protiv globalizma kakvog zagovaraju Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka. Zapovjednik washingtonske policije Charles Ramsey rekao je da su svi uhićeni prevezeni u Policijsku akademiju gdje će se protiv izgrednika podnijeti prekršajne, a možda i kaznene prijave.</p>
<p> Najviše gužve bilo je na Trgu slobode u središtu grada, nedaleko od Bijele kuće. Na trg se iz raznih dijelova grada slilo po nekim procjenama i do tisuću demonstranata koje je okružio snažan policijski kordon. Kad su pokušali napustiti trg i zakrčiti ulice, policija im to nije dopustila.</p>
<p> I na još nekoliko mjesta u središtu američke prijestolnice policija je suzbijala prosvjednike koje je u grad privuklo predstojeće zasjedanje MMF-a i Svjetske banke. Nema službenih podataka o povrijeđenima, iako se na ulicama mogu sresti demonstranati okrvavljenih ili izgrebanih lica i razderane odjeće. Kod Trga slobode i na još dva mjesta iznad mase prosvjednika se mogao vidjeti dim, ali nije jasno je li policija rabila suzavac ili su demonstranti palili plakate kako bi odagnali policiju.</p>
<p> U održavanju reda u Washingtonu angažirano je oko 5.000 pripadnika posebnih policijskih postrojba, uz pripadnike Tajne službe i drugih službi sigurnosti koje čuvaju državne zgrade. Gradom učestalo prolaze policijske ophodnje u automobilima i na konjima a iznad glavnih prometnica nadlijeću policijski helikopteri. </p>
<p> Ministri financija i bankari iz 184 zemlje svijeta na zasjednju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke u Washingtonu suočili su se u subotu i nedjelju s nizom problema u svjetskom gospodarstvu i pokušat će dogovoriti zajedničko djelovanje. U računice o ekonomskoj budućnosti sudionici zasjedanja MMF-a i Svjetske banke moraju uračunati i sa dvije nepoznanice - hoće li protiv Iraka biti pokrenuta oružana sila i koliko će u tom slučaju poskupjeti nafta. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Vijeće sigurnosti ponovno inzistira na prestanku opsade Arafatova stožera</p>
<p>NEW YORK/JERUZALEM, 28. rujna</p>
<p> - Vijeće sigurnosti u petak je ponovno zatražilo da Izrael prekine opsadu glavnog stožera palestinskog vođe Jasera Arafata u Ramallahu. Nakon što su se više od sat i pol vremena članice Vijeća konzultirale iza zatvorenih vrata, njihov predsjednik, bugarski veleposlanik Stefan Tafrov dao je kratku izjavu novinarima u kojoj je zatražio »potpunu provedbu rezolucije 1435«. Ta je rezolucija usvojena u utorak i u njoj se traži »hitno povlačenje izraelskih okupacijskih snaga iz palestinskih područja i njihov povratak na pozicije prije rujna 2000«. Izraelski premijer Ariel Sharon poslao je šefa svoga kabineta Dova Weisglassa u tajnu misiju u Washington s namjerom da se pronađe rješenje za opsadu predsjedničkog kompleksa Jasera Arafata u Ramallahu, objavili su izrealski mediji. Weisglass bi se trebao sastati sa savjetnicom američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Condoleezzom Rice i s njom razgovarati o završetku opsade. Prema izraelskim izvorima, za kraj opsade, koji se dosad uvjetovao predajom traženih Palestinaca, bilo bi dovoljno njihovo zatočenje i suđenje na palestinskom području. (AFP/dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Arafatov Fatah poziva na nastavak Intifade </p>
<p>GAZA, 28. rujna</p>
<p> - Pokret Fataha palestinskog predsjednika Jasera Arafata pozvao je u subotu na nastavak borbe protiv okupacije, potvrđujući da »Palestinci neće popustiti«. »Palestinski narod neće popustiti. On je odlučan u tome da nastavi s Intifadom i otporom sve do okončanja okupacije«, tvrdi se u priopćenju objavljenom u povodu druge obljetnice Intifade. Palestinski ustanak »nastavit će se sve dok naš narod ne dobije sva svoja 'okupirana' područja i podigne palestinsku zastavu na džamijama i crkvama al-Qodsa (Jeruzalem)«; dodaje se u priopćenju. Fatah je također zatražio od Palestinaca »da ojačaju zajedništvo« te zatražio od međunarodne zajednice da osigura zaštitu stanovnika na palestinskim područjima.</p>
<p> U subotu su izraelski vojnici u središtu pojasa Gaze ubili jednog 17-godišnjeg Palestinca, objavili su palestinski izvori. Mohamad Abu Ajwa ubijen je dok je sudjelovao na demonstracijama u povodu druge obljetnice Intifade. Izraelski su vojnici u subotu rano ujutro ubili još jednog Palestinca u blizini Rafaha na jugu pojasa Gaze, objavili su palestinski izvori. Riječ je o Samiju Atalahu Abdelu Aliji (25), navode palestinski izvori, ubijenom u Rafahu u blizini granice s Egiptom. Izraelska vojska objavila je da istražuje taj incident. Od početka nove Intifade, 28. rujna 2000., dosad je ubijeno više od 2500 osoba, od čega 1873 Palestinaca i 614 Izraelaca.</p>
<p> Više stotina Palestinaca okupilo se u subotu ujutro u nekoliko gradova pojasa Gaze kako bi obilježili drugu godišnjicu nove Intifade. Demonstranti, uglavnom studenti, okupili su se u Rafahu i Kan Junesu, Deir el-Balahu te izbjegličkim logorima Nuseriat i Jabalija, a velike demonstracije trebale bi se tijekom dana održati u Gazi. Tijekom noći s petka na subotu više od 1500 Palestinaca iz izbegličkog logora Dheisheh na Zapadnoj obali također je demonstriralo obilježavajući drugu godišnjicu Intifade. Intifada je počela nakon što je 28. rujna 2000. današnji izraelski premijer Ariel Sharon posjetio plato džamija u Jeruzalemu izazivajući bijes Arapa. U sukobima koji se otada odvijaju između Izraelaca i Palestinaca poginulo je više od 2500 osoba, većinom Palestinaca. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Bush »daje šansu miru«, a Tariq Aziz prijeti SAD-u velikim žrtvama</p>
<p>DENVER/BAGDAD/MOSKVA/SYDNEY, 28. rujna</p>
<p> - Američki predsjednik George W. Bush rekao je u petak kako nije točno da želi rat u Iraku pod svaku cijenu, naglašavajući da UN ima šansu razoružati tu zemlju prije nego SAD krenu u jednostranu vojnu akciju. »Želim dati miru šansu da uspije. Želim da Ujedinjeni narodi djeluju«, rekao je Bush na političkom skupu u Denveru. On je to izjavio pritisnut kritikama američkih republikanaca kao i dijela svjetske javnosti, prije svega Rusije i Francuske, zbog svoje želje da što prije postigne promjenu režima u Iraku, sa ili bez UN-a.</p>
<p> Zamjenik iračkog premijera Tarik Aziz obećao je u subotu SAD-u »gubitke s kakvim se nisu suočili već desetljećima« u slučaju da napadnu njegovu zemlju. »Irak će se boriti. Agresija na Irak neće biti šetnja za Amerikance, već teški rat tijekom kojeg će SAD suočiti s gubicima kakve ne poznaju već desetljećima«, upozorio je Aziz. On je govorio na početku arapskog simpozija na temu »Nacionalističko arapsko stajalište: kraj jednog i početak drugog stoljeća«, koji se održava u Bagdadu.</p>
<p>Irački ministar vanjskih poslova Naji Sabri u petak je navečer ponovio da je njegova zemlja spremna surađivati s inspektorima UN-a za razoružanje. Usprkos iračkog pristajanja na dolazak inspektora UN-a, SAD i dalje prijete svrgavanjem režima Saddama Husseina. U međuvremenu Rusija je u subotu odala priznanje naporima koje UN i Bagdad ulažu kako bi se obnovile inspekcije iračkog naoružanja, dva dana uoči susreta UN-ovih inspektora i iračkih dužnosnika u Beču. Rusija je »čestitala dvjema stranama« na njihovoj namjeri da »vode odgovoran i konstruktivan dijalog« i »smatra ključnim da ti razgovori dovedu do opipljivih rezultata, tj. do raspoređivanja inspektora na iračkom teritoriju«, objavilo je rusko ministarstvo vanjskih poslova. Vođa UN-ovih inspektora Hans Blix sastaje se u ponedjeljak u Beču s iračkim dužnosnicima.</p>
<p>U međuvremenu, Sjedinjene Države nastavljaju lobirati pri ostalim stalnim članicama Vijeća sigurnosti za novu, strožu rezoluciju o Iraku, koja bi trebala obuhvaćati i prijetnju vojnom akcijom ako Bagdad u roku od tjedan dana ne pristane na inspekcije. U Moskvi se u nedjelju očekuju američki i britanski izaslanici koji će pokušati nagovoriti Rusiju, stalnu članicu VS UN-a, da podrži tu novu rezoluciju. Rusija se zauzima za diplomatsko rješenje iračke krize, no temeljem postojećih rezolucija VS UN-a.</p>
<p> Američko-britanski diplomatski napori zasad nisu urodili plodom ni kod Francuske ni kod Kine. Potporu im izražava samo saveznica Australija. »Australska vlada ima čvrsto stajalište, a to je da podržava napore Amerikanaca i Britanaca za usvajanje rezolucije u Vijeću sigurnosti«, ponovio je u subotu australski premijer John Howard. Francuska traži donošenje dviju rezolucija, prva od kojih ne bi predviđala vojnu akciju u slučaju iračkog ometanja rada UN-ovih inspektora. (AFP/dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Irak neće prihvatiti novu rezoluciju UN-a </p>
<p>BAGDAD, 28. rujna</p>
<p> - Irak je u subotu izjavio kako neće prihvatiti nova pravila koje SAD žele nametnuti glede UN-ovih inspekcija iračkog naoružanja. »Već postoji odluka o načinu kako će inspektori raditi i bilo kakva dodatna procedura kojom se želi nauditi Iraku neće biti prihvaćena«, rekao je novinarima irački potpredsjednik Taha Yassin Ramadan. SAD su, pod prijetnjom sile u slučaju iračkog odbijanja, zatražile radikalne izmjene temeljnih pravila UN-ovih inspekcija iračkog naoružanja, pri čemu zahtijevaju pristup bilo kojoj lokaciji s mogućim naoružanjem i zaštitu inspektora snagama sigurnosti, tvrde izvori koji su vidjeli nacrt rezolucije. Nacrt predviđa rok od 30 dana u kojem bi Irak morao prikazati sve svoje programe naoružanja za masovno uništenje. U predloženoj rezoluciji Vijeća sigurnosti, koju podupire Velika Britanija, tvrdilo bi se da je Irak već prekršio aktualne zahtjeve UN i dalo bi se odobrenje za vojnu akciju ako se Bagdad ne pokori zahtjevu za otkrivanje svog svojeg oružja za masovno uništenje. Prijedlog rezolucije bit će iznesen idućeg tjedna, a na uvid su ga dobile Rusija, Kina i Francuska, koje uz Veliku Britaniju i SAD imaju pravo veta i koje su izrazile ozbiljnu rezerviranost glede prijedloga koji smatraju gotovo neizbježnim putom u rat. Ostale članice Vijeća sigurnosti upoznate su s glavnim naglascima prijedloga. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>London demonstrira protiv rata u Iraku </p>
<p>LONDON, 28. rujna (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Oko 150 tisuća ljudi okupilo se u subotu u londonskim demonstracijama protiv rata u Iraku, koje su organizatori proglasili najvećim proturatnim skupom u Europi. Demonstranti su se okupili uz obalu Temze, da bi promarširali kraj Parlamenta i uz ministarstva na ulici Whitehall, na putu za protestni skup u londonskom Hyde Parku. Marš je organizirala ad hoc formirana Koalicija za sprječavanje rata, u suradnji s Muslimanskim udruženjem Velike Britanije.</p>
<p> Kao govornici su najavljeni londonski gradonačelnik Ken Livingstone i bivši UN-ov inspektor naoružanja u Iraku Scott Ritter, zatim pojedini britanski laburistički zastupnici i sindikalci, te anglikanski biskup Batha i Wellsa Peter Price. Demonstracije znače svojevrsni udarac britnaskom premijeru Tonyju Blairu, koji podupire oštu američku liniju protiv Iraka. Dosje o oružju masovnog uništenja u vlasništvu Saddama Husseina, što ga je nedavno dao objaviti Blair, nije čini se uspio uvjeriti Britance da bi trebalo napasti Irak. Ankete javnog mnijenja pokazuju da se tome protivi oko 70 posto stanovnika Otoka. </p>
<p>»Bit će to jedna od najvećih proturatnih demonstracija viđenih u Europi u zadnjih nekoliko desetljeća«, izjavio je uoči skupa Mike Marqusee iz Koalcije za sprječavanje rata. Sve koji prijete Iraku on je oputužio za hipokriziju zbog toga što, kako je rekao, i Izrael nekažnjeno krši rezolucije UN-a. </p>
<p>Među demonstrantima bio je i poznati britanski redatelj Ken Locach koji je rekao: "Ne možemo razmišljati o tome da ubijemo još 100.000 Iračana samo zato da bismo poduprijeli američki interes za naftu i njihovu prevlast u toj regiji«.</p>
<p>Laburistički zastupnik George Galloway, koji se protivi politici stranačkog lidera i premijera Tonyja Blaira, kazao je pak da će Srednji Istok buknuti kao »rastopljena lava« ako dođe do invazije na Irak. Neki komentatori ističu međutim da će provala proturatnih osjećaja u Britaniji samo osokoliti Saddama Husseina, te otežati da se kroz novu inspkeciju oružja i razoružavanje Iraka dođe do miroljubivog rješenja. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>U Rimu 100.000 prosvjednika</p>
<p>RIM, 28. rujna</p>
<p> - U subotu su na ulicama Rima održane demonstracije protiv moguće vojne akcije u Iraku. Optužujući američkog predsjednika Georga Busha za podsticanje na rat, demonstranti su prošli cijeli uži centar grada te se okupili na velikoj manifestaciji na središnjem gradskom trgu. Organizator prosvjednog skupa, obnovljena komunistička stranka (PRC), tvrdi da se na prosvjedima okupilo više od 100 tisuća ljudi, ali novinari procjenjuju da ih je bilo oko 50 tisuća. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="48">
<p>Imamo pravo na svoju imovinu, dom i jednakost</p>
<p>Prema apsurdnom, neodgovornom i nehumanom prijedlogu kluba zastupnika HSS-a, koji je u ime tog kluba iznijela Ljubica Lalić u Saboru i u svom očitovanju od 31. srpnja 2002., tzv. privatni neuseljivi stanovi dali bi se nominalnim vlasnicima, a mi stanari bili bismo oštećeni, opljačkani i diskriminirani te bismo trebali biti prognani iz svojih domova u nekakve zamjenske stanove, umjesto da nam se odmah i u potpunosti vrati oteto stanarsko pravo! </p>
<p> Nećemo se pomiriti s tom očitom nepravdom i zločinom, s namjernim i promišljenim gaženjem naših prava na dom, imovinu i jednakost, s najtežom i neoprostivom uvredom i štetom! </p>
<p> Nakon što je Parlamentarna skupština Vijeća Europe donijela Rezoluciju 1096 (27. lipnja 1996.) o vraćanju imovine izvornim vlasnicima, ali samo pod uvjetom da se time ne krše prava novih vlasnika ni stanara, hrvatska je javnost bila obmanuta tvrdnjom da tzv. privatni neuseljivi stanovi tobože nisu oduzeta imovina, jer su nominalni vlasnici ostali upisani u zemljišnim knjigama. U javnosti se nastojalo stvoriti uvjerenje da su zemljišne knjige iznad zakona (!), da osoba koja je upisana u te knjige samim time tobože mora imati i sva vlasnička prava pa prema tome i neumanjenu imovinu (tj. punu ekonomsku vrijednost stana). </p>
<p> Naprotiv, spomenuti »vlasnici« uopće nisu pravi vlasnici, jer je mogućnost da svoje puno vlasništvo dokažu zemljišnim knjigama derogirana zakonima u SFRJ, čime su oni zauvijek izgubili više od 90 posto tržišne vrijednosti stana i glavna vlasnička prava (zbog dodjele stanarskog prava) tj. zauvijek im je oduzeta imovina, gotovo jednako kao i bivšim vlasnicima nacionaliziranih stanova; a ti nacionalizirani stanovi nisu vraćeni izvornim vlasnicima, kao što bi bili vraćeni po Rezoluciji 1096 kad ne bi na njima stanari imali stanarsko pravo! </p>
<p> Sramotni Zakon o najmu stanova (11. listopada 1996.) ukida naše trajno i zauvijek nasljedivo stanarsko pravo, čime se umanjuje i krši naše pravo na dom te nam se oduzima zakonito i pošteno stečena imovina vrijedna više od devet desetina tržišne vrijednosti našega stana. To je učinjeno pod izlikom, da se nominalne »vlasnike« tobože ne može prisiliti da prodaju stanove, za koje bi dobili naknadu od države, a koje bismo mi otkupili na isti način kao što su otkupljeni društveni i drugi stanovi. Ta je izlika potpuno neistinita, što se vidi iz istog Zakona o najmu stanova (čl. 48.) kojim su drugi privatni vlasnici prisiljeni na takvu prodaju, uz naknadno objašnjenje Ustavnog suda da je to ispravno radi socijalne pravde. Dakle, mi smo najgrublje i drsko diskriminirani, ne samo u odnosu na mnogobrojne nositelje stanarskog prava u društvenim i nacionaliziranim stanovima nego, što je još očitije, i u odnosu na one koji su već dobili (u RH, 1996. god.) zakonsko pravo otkupa tuđih privatnih stanova, premda su vlasnici na tim stanovima imali znatno veća vlasnička prava nego na našim stanovima! </p>
<p> Zahtijevamo potpuno jednako pravo na dom, imovinu i otkup našeg stana kao što su dobili svi spomenuti stanari! </p>
<p>MIŠE MILOVČEVIĆ Dubrovnik</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Zbunjujuća informacija o plaćama u prosvjeti</p>
<p>Svjedoci smo ovih dana da je ministar financija Mato Crkvenac u nekoliko navrata naglasio kako je rebalans proračuna od 1,4 milijarde kuna nužan zbog povećanja plaća u prosvjeti, znanosti, vojsci i policiji.</p>
<p> Neupućeni misle da su plaće u prosvjeti posljednjih mjeseci povećane ili da će se ovih dana povećati. Međutim, nažalost nije istina ni jedno ni drugo. Ovakva površna i (ne)namjerno zbunjujuća ministrova informacija zaposlene u prosvjeti s pravom ljuti jer javnost dobiva pogrešnu predodžbu o povećanju plaća. Naime, veća sredstva od proračunom predviđenih za plaće u prosvjeti nužna su jer ih Vlada kod donošenja proračuna za ovu godinu zbog svoje površnosti jednostavno nije predvidjela iako te obveze proističu iz kolektivnih ugovora potpisanih u prosincu prošle godine. Vlada je 13. prosinca prošle godine potpisala kolektivni ugovor o selektivnom porastu koeficijenata učiteljima i profesorima za 4, 8 i 10 posto i to samo onima koji su u prosvjeti proveli više od 20 godina. Isto treba podsjetiti da je selektivno povećanje prije svega trebalo biti u funkciji vraćanja plaća učiteljima i profesorima s 20 i više godina staža na razinu plaća iz lipnja prošle godine, tj. ispravljanja nepravdi prema učiteljima i profesorima koje su učinjene primjenom novog Zakona o plaćama. Da bi istina bila potpuna moram naglasiti da su se učitelji za navedeni porast koeficijenata morali odreći bonusa, odnosno tjednog smanjenja zaduženja od dva i četiri sata. Za one koji eventualno misle kako su učiteljske plaće (pre)visoke samo podsjećam da je prosječna plaća zaposlenih u osnovnim školama 3480 kuna, a u srednjim školama 3650 kuna. Istodobno prosječna plaća u državi je 3720 kuna, a u Zagrebu 4410 kuna. Zar treba naglašavati da visoka i viša stručna sprema u obrazovanju čine preko 70 posto zaposlenih, a u zastupljenost iste stručne spreme u ostalim službama je samo 14 posto.</p>
<p>Teško se oteti dojmu da ministar Crkvenac svjesno manipulira s javnošću i provocira negativno raspoloženje građana prema prosvjetarima prije pregovora o plaćama za slijedeću godinu budući da zaposleni u prosvjeti imaju puno pravo tražiti znatnije povećanje plaća. Nakon ovog slika rebalansa proračuna dobiva novo svjetlo. </p>
<p>VINKO FILIPOVIĆ predsjednik Hrvatskog školskog sindikata »Preporod«</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Zloporaba male Ele</p>
<p>Širok je spektar društvenih aktera, od Vlade RH, preko medija, škola, do raznih stručnjaka uključen u nametnutu i dobro izrežiranu temu zvana Mala Ela. Sudbina male Ele odjedanput potaje hrvatski problem broj jedan iako je to za Hrvatsku potpuno netipičan i izoliran slučaj.</p>
<p>Mediji su nesretnu djevojčicu prvo ožigosali, pa je od nje napravljen slučaj. Očito je kako je tragična sudbina jedne djevojčice vulgarno iskorištena kao dimna zavjesa za zapostavljanje brojnih važnijih problema kojima je opterećeno naše društvo. Nekim ljudima hvala da je mala Ela bar materijalno zbrinuta, a u društvu će se pronaći grupa ljudi koja će pripremiti društvenu atmosferu koja bi odgovarala nesretnoj djevojčici. Stoga nitko nema pravo »testirati« kaštelansku školu ni »preodgajati« roditelje ni silovati tradicionalne Kaštele da pristanu na nešto vrlo netipično u Hrvatskoj.</p>
<p>Mnogo je teže rješavati šire i dublje društvene probleme kojima se čak ni mediji pa ni sociolozi se ne okreću. Primjerice u našim osnovnim i srednjim školama već egzistira segregacija; Dok brojna socijalno frustrirana djeca u Hrvatskoj, a posebice u područjima ratnih razaranja ne mogu skriti zakrpe na hlačama i rupe na tenama, a čokolada, cola i fast food na školskoj pauzi im je samo san, druga djeca prave stotine kuna računa na mobitele, nose tene od tisuću kuna, u školu dolaze skuterima ili ih se dovozi skupim automobilima, skijaju u Austriji, ljetuju u Italiji, pohađaju brojne skupe tečajeve, idu u privatne elitne škole, roditelji su im u mogućnosti plaćati skupe sportove, kvalitetne liječničke preglede i nove turbo igračke...</p>
<p>Ela je dobro došla Vladi RH koja nije u stanju riješiti brojne opće privredne, političke i socijalne probleme. Licemjerna su patetična nadmetanja, obogaćenih ministara koji će se više zauzeti za malu Elu. Mala je Ela dobro došla i Ministarstvu prosvjete da skrene pozornost javnosti s dugih jesenjskih redova za nove skupe, a već raspadajuće školske knjige napisane po brojnim promjenjivim programima i naručene od prijatelja-izdavača.</p>
<p>Svoj prilog malo jEli dalo je i agitpropovsko uredništvo HTV-a sa svojim novinarom Stankovićem. U situaciji dok se država trese pod pritiskom Haaga, dok se politička scena dodatno usložnjava, dok svakodnevno prijete nova poskupljenja svih usluga, a gospodarstvo tone u sve veću recesiju, broj nezaposlenih se povećava, uredništvo HTV-a koje ignorira potrebu za javnom demokratskom raspravom o ozbiljnijim temama sa kasnim paljenjem u najgledaniji termin nabacuje temu - Mala Ela.</p>
<p>Tragično je što će na koncu prče malu Elu napustiti akteri priče i licemjerni dušebrižnici, a kad se raziđe medijska i politička dimna zavjesa, ponovo će se na sceni ukazati svi naši neriješeni problemi.</p>
<p>Dr. IVO RADIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="51">
<p>U nezapamćenom vandalizmu stradale katolička i pravoslavna crkva </p>
<p>OSIJEK, 28. rujna</p>
<p> - Nezapamćeni vandalizam u kojemu su stradale osječka katolička crkva »Preslavna imena Marijina« u Donjem Gradu te pravoslavna crkvena općina koja se nalazi u blizini u kojoj je podmetnut i požar, dogodio se u subotu u ranim jutarnjim satima, negdje između pet i šest sati. </p>
<p>Naime, nepoznati su počinitelji preskočivši ogradu ušli u dvorište katoličke crkve u Crkvenoj ulici u Osijeku. Razvalivši vrata sa stražnje strane crkve, provalnici su ušli u crkvenu dvoranu gdje su iz zidova iščupali nekoliko 'škrabica' koje su potom obili i iz njih ukrali novac ostavljen u dobrotvorne priloge. </p>
<p> Vandali su se zatim uputili u obližnju Ulicu Zmaj Jove Jovanovića gdje su, razbivši prozor, provalili u salu za sastanke osječke pravoslavne crkvene općine koja se nalazi u sklopu pravoslavne crkve »Uspenija presvete Bogorodice«. </p>
<p>Tamo su na više mjesta zapalili platnene stoljnjake koji su se nalazili na stolovima. Vatra se ubrzo proširila pa je od nastalog požara u potpunosti uništen pisaći stol i nekoliko fotelja, a oštećena su i dva hladnjaka i TV prijamnik. Zbog gustog dima i čađi došlo je do oštećenja zidova i ukupno 12 ikona. </p>
<p>Jednu od dvanaest ikona vandali su oskrnavili te ju odbacili u dvorištu pravoslavne crkve. Kako smo doznali od članova osječke Srpske pravoslavne općine, požar je na sreću vrlo brzo lokaliziran brzom intervencijom pripadnika osječke profesionalne vatrogasne postrojbe. Unatoč tome, pričinjena je znatna materijalna šteta, a za posebnu je osudu to što su nepoznati počinitelji oskrnavili ikonu. Kapelan katoličke crkve »Preslavna imena Marijina« Davor Juričić šokiran je ovim vandalskim činom.</p>
<p> S obzirom da su 'škrabice' kutije za milostinju i dobrovoljne priloge vjernika, ne može se točno ustanoviti koliko je u njima bilo novca, no pretpostavlja se da je riječ o iznosu od oko tisuću kuna. Prema riječima načelnika ureda načelnika PU osječko-baranjske, policija poduzima intenzivne mjere traganja za počiniteljima ovog kaznenog i vandalskog čina. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Teško stradao vozeći pod utjecajem alkohola </p>
<p>KARLOVAC, 28. rujna</p>
<p> - Na državnoj cesti D-23, odnosno Riječkoj ulici u Karlovcu u petak navečer oko 19.20 sati dogodila se prometna nesreća. U PU karlovačkoj doznajemo da je M. D. (37) iz Karlovca upravljao u alkoholiziranom stanju osobnim vozilom registarskih oznaka KA 847-BM te je lijevim bočnim ogledalom svog vozila udario u lijevo bočno ogledalo službenog vozila PU karlovačke. </p>
<p>Nakon toga prednjim dijelom vozila udario je u osobno vozilo registarskih oznaka ZG 8588-C, kojim je upravljao D. C. (28) iz Zagreba. Od jačine udara osobno vozilo iz Zagreba se zarotiralo i udarilo u metalni stup javne rasvjete uz cestu. Vozač iz Karlovca u alkoholiziranom stanju zadobio je teške tjelesne ozljede i prevezen je u karlovačku Opću bolnicu, a vozač automobila iz Zagreba te putnik u njegovom vozilu S. S. (38) lakše tjelesne ozljede. Materijalna šteta na vozilima iznosi 46.000 kuna, a protiv M. D. slijedi podnošenje prekršajne prijave. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Kod Oroslavja poginuo u naletu na parkirani traktor</p>
<p>OROSLAVJE, 28. rujna</p>
<p> - Prema informaciji PU krapinsko-zagorske u petak poslijepodne u prometnoj nesreći poginuo je B. M. (47) iz Oroslavja, dok je vozač osobnog vozila M. B. (24), također iz Oroslavja, teško ozlijeđen. </p>
<p>M. B. je upravljao osobnim vozilom kojim je zbog prebrze vožnje sletio s ceste i udario u stražnji dio traktora koji je bio parkiran na pločniku. U nesreći je na mjestu događaja od zadobivenih povreda preminuo B. M., dok je vozač M. B. teško ozlijeđen.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Udario u pješaka</p>
<p>OGULIN, 28. rujna</p>
<p> - Na državnoj cesti D-42 Josipdol-Oštarije-Ogulin u subotu se iza ponoći pješice kretao sredinom kolnika M. P. (52) iz Ogulina. Dolaskom u mjesto Otok Oštarijski na pješaka M. P. je naletilo osobno vozilo reg. oznaka 06318-D kojim je upravljao pod utjecajem alkohola vozač J. P. (37). Alkotestom je utvrđeno 1,72 g/kg alkohola. Od udarca pješak je zadobio teške tjelesne ozljede i prevezen je u ogulinsku bolnicu. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Nedopušteno držao »Thompsona«</p>
<p>KARLOVAC, 28. rujna</p>
<p> - Kriminalističkom obradom nad državljaninom RH utvrđeno je da je u vremenskom razdoblju od 15. srpnja 2002. do 26. rujna 2002. nedozvoljeno posjedovao automatsku pušku marke »Thomson« i streljivo.</p>
<p> Po nalogu istražnog suca Županijskog suda u Karlovcu izvršena je pretraga doma prilikom koje je pronađen kundak od automatske puške. U PU karlovačkoj doznajemo da slijedi kaznena prijava. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="56">
<p>Iz Brčkog isplovio prvi teretni brod za Beograd</p>
<p>BRČKO, 28.rujna</p>
<p> - Riječni teretni brod »Plješevica« iz Beograda isplovio je u subotu ujutro iz brčanske luke s prvim tonama ugljena banovićkih ugljenokopa namijenjenih jugoslavenskom tržištu. Time je neslužbeno počeo promet rijekom Savom koji je uslijed ratnih djelovanja bio prekinut prije više od 10 godina. Posada broda »Plješevica« je posljednja posada koja je isplovila iz brčanske luke 1. svibnja 1992. godine, i prva koja je s teretom ponovno napustila brčansku luku.</p>
<p>Kapetan riječnog teretnog broda »Plješevica« Predrag Mijatović doplovio je iz Beograda, kako je kazao, na svoju odgovornost. Ističe kako mu smeta nepostojanje Međudržavnog ugovora o plovnosti rijekom Savom. Hrvatska i BiH, odnosno Brčko Distrikt BiH, izdali su kapetanu Mijatoviću uredne dokumente za plovidbu njegova broda i pristajanje te isplovljivanje iz brčanske luke, dok su mu jugoslavenske vlasti izdale uvjerenje u kojem stoji da plovi na svoju odgovornost.</p>
<p>Tim je brodom u subotu krenula prema Beogradu prva isporuka od oko 1000 tona ugljena, koje su do Brčkog dopremljene iz banovićkih rudnika. U luci napominju da obnova luke nije završena, jer je ostao problem industrijskog kolosijeka, kojega bi zajedničkim naporom trebale sanirati Željeznice Republike Srpske i Luka Brčko. Riječne dizalice obnovljene su sredstvima talijanske vlade i kapacitet luke, tvrde nadležni, je 95 posto prijeratnog, koji je iznosio oko milijun tona tereta godišnje.</p>
<p>Zoran Matkić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>U autokampu »Korana« ostvareno 100.000 noćenja</p>
<p>PLITVIČKA JEZERA, 28. rujna</p>
<p> - Približili smo se po broju noćenja prijeratnim brojkama, a ovaj zapaženi rezultat od 100 tisuća noćenja, u ekstremno kišnom ljetu i sezoni s nepovoljnim uvjetima za kampiranje, ostvarili su 34 zaposlenika uz 10 sezonaca, rekao je za Vjesnik direktor »Korane« Mihovil Rosandić. Autokamp je izgrađen 1981/82. godine, obnovljen je 1998. u što je uloženo oko tri milijuna eura. Zaprema površinu od 35 hektara u mjestu Čatrnja nedaleko Rakovice i motela »Grabovac«, a raspolaže s 550 mjesta za šatore i kamp-prikolice. Uz to ima 47 dvokrevetnih bungalova s restoranom, trgovinom i ljetnom pozornicom. »Korana« je kao kamp jedini na potezu od Karlovca do Zadra kategoriziran s dvije zvjezdice. U prošloj godini, kaže Rosandić, ostvareno je 82.000 noćenja. U planu za 2003. godinu je proširenje sadržaja, a proširit će se i prostor kampiranja na dio koji se sada ne koristi.</p>
<p> Plitvički turistički radnici posebno su zadovoljni posjetom Parku. Tako je do 15. rujna Park posjetilo oko 600.000 posjetitelja, što je gotovo za 11 posto više no prošle 2001. godine. U pet hotelskih objekata, hotelima »Jezero«, »Plitvice« i »Bellevue«, motelu »Grabovac« te kampu »Korana« ostvareno je do polovice rujna oko 192.000 noćenja. Iskorištenost ovih kapaciteta je 54 posto, a među gostima ove sezone prednjačili su Nijemci, Talijani i Poljaci. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Poljski turoperatori zgroženi najavama o poskupljenju </p>
<p>Među mediteranskim zemljama Poljaci najčešće biraju Hrvatsku i Italiju / Poljski turisti izbjegavaju hotele, a najviše prigovaraju zbog hrvatskih cesta </p>
<p>VARŠAVA, 28. rujna (Od Vjesnikova izvjestitelja) </p>
<p> - Unatoč nešto slabijim rezultatima nego prošle godine, Hrvatska je uz Italiju i dalje najtraženija turistička zemlja Mediterana na poljskom tržištu.</p>
<p> Poljaci su vrlo naklonjeni Hrvatskoj iako i njihovu zemlju potresa gospodarska kriza koja rezultira bitno smanjenim brojem putovanja u inozemstvo. </p>
<p>No, jedan od velikih problema, o kojem se govori i na Turističkom sajmu u Varšavi što traje do nedjelje, jest najavljeno poskupljenje hrvatskih hotelskih usluga. </p>
<p>»Ovdašnji turoperatori zgroženi su takvim najavama i tvrde da će poljsko tržište vrlo teško podnijeti novo povećanje cijena. Pretpostavljam da će sve više Poljaka izbjegavati hotele i još češće ići u privatni smještaj. Istodobno povećat će se broj neprijavljenih turista, i to ne samo Poljaka«, izjavio je Bojan Baketa, direktor predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Varšavi. </p>
<p>Poljaci, doduše, i sada najradije odsjedaju kod privatnih iznajmljivača. Otprilike 80 posto od oko 400.000 ovogodišnjih poljskih turista u Hrvatskoj jesu individualci koji u pravilu borave u privatnom smještaju. Ako odsjedaju u hotelima, onda biraju one niže kategorije. </p>
<p>Dobro su informirani o Hrvatskoj, prosječno u tjedan dana kupe dva do tri izleta, a jedni su od rijetkih koji se ne bune na naše izvanpansionske cijene. Hrvatska je, naime, jeftinija od Poljske.</p>
<p>Najviše prigovora imaju na naše ceste. Naime, nakon 14 sati putovanja primjerice od Varšave do Zagreba, u špici sezone preostalih 200 do 300 kilometara do mora oduzima im još devet ili deset sati. Poljaci, inače, najčešće putuju u Njemačku, Italiju i Slovačku.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="59">
<p>Vlada pokrenula osporavanje optužnice, sve više pritisaka na Zagreb da izruči Bobetka</p>
<p>Od Haaškog suda zatražena mogućnost žalbe na nalog za izručenje generala Bobetka, a od Ustavnog suda mišljenje o ustavnosti dijelova ili cijele optužnice protiv bivšeg načelnika Glavnog stožera HV-a. Nakon Velike Britanije koja zahtijeva »hitno i bezuvjetno« izručenje Bobetka, to je učinilo i Vijeće Europe, a slična poruka navodno stiže i od SAD-a</p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - Hrvatska vlada pokrenula je prve pravne postupke u vezi s osporavanjem haaške optužnice protiv bivšeg načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske Janka Bobetka. U petak je, naime, diplomatskim putem Haaškom sudu proslijedila zahtjev za podnošenjem interlokutorne žalbe (pravni akt kojim se ubacuje u postupak koji je u tijeku) na nalog za uhićenje i nalog za izručenje generala Janka Bobetka. </p>
<p>Time zapravo Vlada traži od Haaškog suda mogućnost žalbe na nalog za predaju Bobetka, objasnio je Goran Mikuličić, Vladin zastupnik u pravnom sporu s Haaškim sudom u »slučaju Bobetko«. Također, Vlada je uz suglasnost Sabora pokrenula postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi davanja mišljenja o ustavnosti dijelova ili cijele optužnice protiv bivšeg načelnika Glavnog stožera HV-a. Ustavni sud dat će svoje mišljenje u žurnom postupku o čemu će izvijestiti Vladu i Sabor.</p>
<p>Hrvatski sabor je, pak, u petak navečer u jednoglasno prihvaćenim zaključcima podupro Vladu u nakani da zbog optužnice protiv generala Bobetka uđe u pravni spor s Haaškim sudom.</p>
<p> »Ne slažemo se s onima u Hrvatskoj i izvan nje koji kažu da obveze prema Haagu trebamo bespogovorno ispunjavati, ali ni s onima u Hrvatskoj koji traže neodgovorno zaoštravanje sukoba s Haagom«, rekao je u vezi s tim predsjednik Vlade Ivica Račan posebno ističući da »Vlada neće odvesti Hrvatsku u izolaciju« i da neće pasti.</p>
<p>U međuvremenu je, nakon Velike Britanije koja je prva pozvala hrvatsku vladu da »odmah i bezuvjetno« izruči generala Bobetka, to učinio i glavni tajnik Vijeća Europe Walter Schwimmer. Istaknuo je kako očekuje od Zagreba »brzo i bezuvjetno« prihvaćanje zahtjeva Haaškog suda. Jutarnji list, u broju od subote, tvrdi pozivajući se na izjavu dobivenu posredstvom američkog veleposlanstva u Zagrebu da će to isto učiniti i SAD. »Svi optuženi moraju prihvatiti jurisdikciju Suda i moraju se suočiti s optužnicom«, stoji, prema Jutarnjem listu, u izjavi američke vlade koja »poziva Vladu Republike Hrvatske da ispuni sve svoje obveze«, prema Haaškom sudu. Međutim, o toj izjavi SAD-a još do subote poslijepodne nije stiglo službeno priopćenje. </p>
<p> U vezi s najnovijom situacijom oglasila se intervjuom švicarskom Neue Zürcher Zeitungu i glavna tužiteljica Haaškog suda Carla del Ponte. Ona je, među ostalim, rekla da je prigovor na optužnicu koji je najavila Vlada moguć, no izručenje je neizbježno. »To ne bi bio prvi takav slučaj, ali ne mijenja bitno okolnost da Hrvatska mora uhtititi Bobetka i izručiti ga u Den Haag«, kazala je Del Ponte. </p>
<p>Inače, hrvatska strana , kako je to u Saboru u petak rekao potpredsjednik Vlade Goran Granić ne dovodi u pitanje daljnju suradnju s Haaškim sudom ali neusklađenost haaške optužnice protiv protiv generala Bobetka s hrvatskim Ustavom nalazi u opisima »konkteksta vojne akcije Medački džep, osnovnog kaznenog djela i karaktera tog djela«</p>
<p>Granić je objasnio da u spornom konktekstu optužnice piše da se radilo o »sukobu hrvatskih Srba i hrvatskih vojnih snaga« te o napadu na »Republiku Srpsku Krajinu i njeno civilno stanovništvo«. »Iz toga je u optužnici izvedeno da je vojna akcija Medački džep planirana, pripremana i izvršena s ciljem progona srpskih civila na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi«, rekao je Granić, dodajući da se u optužnici ne navodi da je u razdoblju od šest mjeseci na Gospić ispaljeno 2335 granata od kojih je poginulo 13 a ranjena 61 osoba.</p>
<p>Potpredsjednik Vlade je ponovio da je akcija Medački džep pokrenuta radi oslobađanja teritorija Republike Hrvatske na kojem su bili teroristi. Iznio je Vladine podatke da je u akciji poginulo ukupno 88 osoba među kojima 73 posto vojnika i 29 posto civila. </p>
<p>Inače, zbog novonastale situacije Vlada je pokrenula diplomatsku inicijativu kako bi se u kontaktima s članicama EU i Vijeća sigurnosti izložilo hrvatsko stajalište o suradnji s Haaškim sudom s obzirom na osporavanje haaške optužnice protiv generala Bobetka. Najavljen je i posjet predsjednika Hrvatskog sabora Zlatka Tomčića Italiji i Vatikanu za ponedjeljak. </p>
<p>Prema Tomčićevoj najavi, Sabor nastavlja zasjedati u srijedu.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Iduće godine milijardu kuna više za zdravstvo </p>
<p>ZAGREB, 28. rujna </p>
<p> - Ministar zdravstva dr. Andro Vlahušić izjavio je u subotu kako će Vlada predložiti Hrvatskom saboru da se u idućoj godini proračunski prihodi za zdravstvo povećaju za milijardu kuna. Ukupna izdvajanja za zdravstvo bila bi time povećana osam posto i u 2003. iznosila bi 13,9 milijardi kuna, rekao je ministar tijekom predavanja na međunarodnoj konferenciji »Zdravstveno osiguranje u tranziciji«. Govoreći o dopunskom zdravstvenom osiguranju u Hrvatskoj, Vlahušić je istaknuo da je u četiri mjeseca od njegova uvođenja to osiguranje uplatilo 716.000 osiguranika, odnosno 30 posto ukupnog broja građana koji ostvaruju to pravo. Među njima je oko 340.000 umirovljenika. »Cilj nam je da u narednom razdoblju od dopunskog osiguranja godišnje prikupimo milijardu kuna i da njime obuhvatimo 1,2 milijuna osiguranika«, izjavio je ministar zdravstva. </p>
<p>Budući da je polovica od 2,2 milijuna zdravstvenih osiguranika oslobođena participacije, u sustav dopunskog osiguranja želi se privući 800.000 zaposlenika i 400.000 umirovljenika. Dosad je najveći postotak osiguranja zabilježen u Zagrebu (41 posto osiguranika), a najmanje u Koprivničko-križevačkoj županiji, svega 17 posto. Dopunsko zdravstveno osiguranje obuhvaća specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, lijekove i ortopedska pomagala. Vlahušić je najavio i uvođenje privatnog zdravstvenog osiguranja 2004. godine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Proslavljena 75. obljetnice Škole »Andrija Štampar«</p>
<p>ZAGREB, 28. rujna</p>
<p> - »Novo javno zdravstvo prepoznajemo upravo po aktivnom i preventivnom djelovanju na zastupanju mira i tolerancije, uspostavljanja zdrave komunikacije, promocije zdravlja i ekologije«, rekao je predsjednik Hrvatske Stipe Mesić na završnoj svečanosti proslave 75. obljetnice Škole narodnog zdravlja »Andrija Štampar« koja je u subotu održana u Hrvatskom narodnom kazalištu. U svom govoru on je istakao značenje Škole i njenog osnivača Andrije Štampara, te svjetski značajnim ocijenio njegovu ulogu u javnom zdravstvu. Osvrnuo se i na stanje zdravlja čovječanstva koje pokazuje posljedice »guranje glave u pijesak i zanemarivanja«. U tom smislu spomenuo je i fokusiranje na bolest umjesto na zdravlje kao posljedicu nedostatno etičke, bioetičke i komunikacijske edukacije koja se iskazuje i time, kako je rekao, da »našu djecu ne želim upisati u razred s HIV pozitivnim djevojčicama«.</p>
<p>U prisustvu brojnih uzvanika iz zemlje i svijeta, predstavnika zdravstvenih vlasti i ustanova, te sudionika Pete međunarodne konferencije »Zdravstveno osiguranje u tranziciji«, govorio je, među ostalima, i dr. Andro Vlahušić, ministar zdravstva koji je podsjetio na korijene javnozdravstvene kulture u Hrvatskoj. U Dubrovniku osnovana prva karantena u svijetu, podsjetio je Vlahušić te istaknuo da je glavni cilj politike njegova ministarstva očuvanje i unapređenje zdravlja i smanjenje pobola i smrtnosti.</p>
<p>O Školi narodnog zdravlja govorili su, među ostalima, i Gvozden Flego, ministar znanosti i tehnologije, prof. dr. Boris Labar, dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Mar Danzon, direktor europskog odjela Svjetske zdravstvene organizacije. </p>
<p>B. L.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Sanader: I Mesić i Račan zaboravili su Vukovar</p>
<p>Kad dolaze u posjet, predstavnici međunarodne zajednice trebali bi razgovarati i s Hrvatima i Mađarima u Podunavlju, a ne samo sa Srbima, kaže Sanader / Za HDZ je neprihvatljivo da je Mesić usporedio suđenje Miloševiću i haašku optužnicu protiv generala Bobetka </p>
<p>VUKOVAR, 28. rujna</p>
<p> - Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader istaknuo je da će njegova stranka, »nakon što pobijedi na parlamentarnim izborima, sve svoje snage usredotočiti na Vukovar i ljude koji su podnijeli strašne žrtve, a danas su zaboravljeni i od Vlade, hrvatskog predsjednika, a i od međunarodne zajednice«. Sanader je to istaknuo na subotnjoj konferenciji za novinare u Vukovaru nakon koje je održana sjednica Središnjeg odbora stranke. </p>
<p>Podsjetio je da je Vlada održala sjednicu u Vukovaru najavivši da će konačno riješiti probleme ovoga grada. Ali, »nakon što su se Račan i njegovi ministri uslikali, uslijedio je muk i zaborav«, tvrdi Sanader. U HDZ-u smatraju da je Hrvatska onoliko jaka koliko je to, ne u Zagrebu, nego u Vukovaru i rubnim dijelovima, posebno onima koji su bili izloženi strašnoj srpskoj agresiji.</p>
<p>Sanader smatra i da predstavnici međunarodne zajednice griješe kad tijekom posjeta Vukovaru razgovaraju isključivo sa Srbima: »Nemamo ništa protiv toga, ali treba razgovarati i s Hrvatima i Mađarima u hrvatskom Podunavlju koji su imali velike žrtve«.</p>
<p>Predsjednik HDZ-a osvrnuo se i na sjednicu Hrvatskog sabora kad je konsenzusom prihvaćen zaključak u vezi s haaškom optužnicom protiv generala Janka Bobetka. HDZ je zadovoljan odlukom Vlade da se generala ne izruči i da Vlada uđe u pravni spor s Haagom tako da Ustavni sud Republike Hrvatske ocijeni ustavnost optužnice, vjerodostojnost i utemeljenost.</p>
<p> »Nas ne zanima samo jedan slučaj već svaki - od Ademija, Gotovine do Bobetka, zapravo sustavno rješenje takvog stanja«, istaknuo je Sanader podsjetivši na prijedlog HDZ-a da se u Ustavni zakon o suradnji s Haagom unese odredba po kojoj bi hrvatsko pravosuđe ispitivalo opravdanost optužnice. Budući da vladajuća koalicija to zasad odbija, Sanader je rekao da će HDZ tražiti međustranačke rasprave. </p>
<p>Sljedeći tjedan bit će imenovan novi predsjednik Odbora za promicanje istine o Domovinskom ratu. To bi tijelo trebalo biti nestranačko, u njemu bi sudjelovale sve udruge i stranke koje to žele, te ostale političke inicijative i građanske skupine. </p>
<p>Sanader je rekao i kako je krajnje neprihvatljivo da je Mesić, kad je govorio o Domovinskom ratu, usporedio suđenje Slobodanu Miloševiću i optužnicu protiv generala Bobetka. »Za nas je Mesićeva tvrdnja da su svi svima krivi povijesna laž i povijesna revizija istine«, zaključio je predsjednik HDZ-a. </p>
<p>Iz Vukovara je upućen oštar prosvjed zbog podignute optužnice protiv Darija Vukića, bivšeg direktora propalog riječkog brodara Croatia Linea. Taj potez Sanader je ocijenio kao početak SDP-ove predizborne kampanje, koja će, smatra, »biti vođena na onome što su u HDZ-u već iskusili, poglavito u slučaju kriminalizacije i političkog progona članova«. </p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Nikolić: HSLS je uvijek imao svoju politiku</p>
<p>HSLS smatra da će biti podignuto još optužnica protiv hrvatskih generala / Treba iskoristiti sve mogućnosti kao što su žalba i promjena sudskog statuta / Izbornu skupštinu HSLS-a u Rijeci Brtan nazvao »šakom jada« zbog slabog odziva delegata </p>
<p>RIJEKA, 28. rujna</p>
<p> - »Hrvatska socijalno-liberalna stranka ne treba se osvrtati na one koji su nekad govorili da smo simpatizeri HDZ-a i da smo sada SDP-ov smokvin list. Bez obzira na odnose na državnoj ili županijskoj razini, HSLS je uvijek imao svoju politiku, što se pokazalo i u slučaju generala Janka Bobetka«, istaknula je glavna tajnica te stranke i članica središnjice Dorica Nikolić. Ona je u subotu govorila u Rijeci na izbornoj skupštini primorsko-goranskog HSLS-a na kojoj je, umjesto dosadašnjeg predsjednika Ivu Brozovića, izabran Zvonimir Vrebac. Prisutna su bila 102 delegata od 153 pozvanih. </p>
<p> Dorica Nikolić podsjetila je da su u HSLS-u prije godinu dana, kad su počele stizati prve optužnice, imali jasan stav iako su ih tada mnogi nazivali »desničarima, razbijačima i ruralcima«. Uvjerena je da je »slučaj Bobetko« pokazao da je ta stranka bila u pravu - bit će još optužnica protiv hrvatskih generala i taj problem bit će godinama prisutan u Hrvatskoj.</p>
<p>HSLS smatra da treba iskoristiti sve pravne mogućnosti kao što su žalba i promjena sudskog statuta. To treba rješavati sada, a ne kao kad je lani taj problem ostavljen za neka bolja vremena koja u Hrvatskoj još nisu došla, upozorila je.</p>
<p>Glavna tajnica je rekla da se optužnice protiv generala Janka Bobetka, Ante Gotovine i Rahima Ademija razlikuju samo po vremenu kad su podignute. »Po takvom tipu optužnice danas u Haagu sjedi Slobodan Milošević i jedan od generala na koga su možda svi već zaboravili - Tihomir Blaškić, koji nije samo optužen nego i osuđen na 45 godina zatvora«, izjavila je. Dodala je da Hrvatska ne treba žuriti s donošenjem odluka sve dok se instrumentarij koji je podizao optužnice potpuno ne promijeni. </p>
<p>Istaknula je da je sada i stranci i državi potrebno jedinstvo. Među ostalim, rekla je da su se HSLS-u, bilo da je bio u oporbi bilo na vlasti, uvijek događalo da određeni članovi nisu poštivali rezultate izbora, zbog čega su nastale tri liberalne stranke. Mišljenja je da stranka nije odstupila od temeljnih načela, a to su »Hrvatska u srcu, socijala na duši, liberalizam u glavi«. HSLS, izjavila je Nikolić, danas mnogi žele vidjeti na desnoj strani, kao što ga drugi vide na lijevoj, što je potvrda da je i 1989. i 2002. to stranka centra. Naglasila je da se HSLS uvijek zalagao za samostalno odlučivanje. </p>
<p> Izbornu skupštinu, zbog bolesti Ive Brozovića, vodio je saborski zastupnik Željko Glavan. No, Brozović se u međuvremenu pojavio i podnio izvješće o radu. Jedan od dvojice kandidata za predsjednika Županijskog vijeća HSLS-a. Šime Brtan usprotivio se održavanju skupštine smatrajući je nelegitimnom jer pozivi, navodno, nisu svima stigli poštom. Skup je nazvao »šakom jada« zbog lošeg odziva delegata. U Županiji dosad ni jedan kandidat HSLS-a nije prešao u novoosnovanu stranku Joze Radoša.</p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Hrvatski branitelji hodočastili na Trsat</p>
<p>RIJEKA, 28. rujna </p>
<p> - Drugo hodočašće hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji »Trsat 2002.«, u najstarijem hrvatskom marijanskom svetištu u Rijeci, okupilo je oko 1200 branitelja i predstavnika udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz svih hrvatskih županija.</p>
<p> Nakon Aljmaša, Ministarstvo hrvatskih branitelja ove je godine organiziralo hodočašće Majci Božjoj Trsatskoj, s namjerom da takvi skupovi postanu tradicionalni i da se u hrvatskom narodu što prije prebrode rane nastale agresijom.</p>
<p> Svetu misu za poginule branitelje služio je vojni ordinarij Juraj Jezerinac koji je istaknuo da je cilj ovoga hodočašća preporučiti se Bogu po zagovoru Majke Božje, iznijeti joj sve svoje brige, nadanja i stradanja, moliti za našu domovinu i sve nas, kao i najodgovornije u našoj zemlji pozvati da obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude; da provodimo miran i spokojan život u svoj bogobojaznosti i u ozbiljnosti.</p>
<p> Jezerinac je u svojoj propovijedi poručio da za sve to danas još više treba moliti i da ponovno moramo uzeti krunicu u ruke, najviše radi najnovijih događanja vezanih uz haaške optužnice, kako bi se pronašla najbolja rješenja za optužene i naš narod u cjelini.</p>
<p> Hodočašću je nazočio zamjenik ministra hrvatskih branitelja Josip Vdović, dožupan primorsko-goranski Luka Denona i drugi predstavnici grada i Županije.</p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>120. obljetnica posvete đakovačke katedrale</p>
<p>ĐAKOVO, 28. rujna</p>
<p> - Đakovačka katedrala, po ocjenama mnogih najljepše zdanje na prostoru između Venecije i Istanbula, ove godine obilježava 120. obljetnicu posvete. Naime, 1. listopada 1882. godine označen je završetak gradnje i tog je dana Katedrala posvećena. Dva tornja visine 84 metra, vanjska visina kupole od 59 metara, ukupna dužina katedrale od 74 metra, 43 freske, 31 kip, ukupno 32 reljefa, pet zvona i 5484 svirala u orguljama, samo su neki od brojčanih pokazatelja koji govore o tom simbolu Đakova i ovog dijela Hrvatske. </p>
<p>Gradnja je trajala punih 16 godina, od 1866. do 1882., a njezin utemeljitelj i graditelj je poznati đakovački i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer. Arhitekti su bili Karlo Rözner i Fridrich Schmidt iz Beča, a glavni suradnik im je bio arhitekt Herman Bollé iz Zagreba. Ovogodišnja 120. obljetnica posvete đakovačke katedrale, majke svih crkava u biskupiji, bit će obilježena u svim crkvama đakovačke i srijemske biskupije prigodnim bogoslužjem. </p>
<p>M. Lj.</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Deblokiran račun grada Pule </p>
<p>PULA, 28. rujna</p>
<p> - Račun grada Pule deblokiran je nakon jednog dana blokade, priopćila je u subotu pročelnica Odjela za financije Vesna Sajić.</p>
<p> Račun je bio blokiran, jer je na račun »legla« sudska ovrha od nešto manje od osam milijuna kuna, koliko za glavnice i kamate od grada potražuje poduzeće »Viadukt«, izvođač radova na pulskom nogometnom stadionu.</p>
<p> Pula je podmirila dugove u cijelosti i to uz pomoć kratkoročne pozajmice s računa gradskih komunalnih poduzeća »Herculanea« i »Vodovod«. Novac će, kako se doznaje, biti vraćen nakon prodaje poslovnih prostora na stadionu koje će grad, vjerojatno, uskoro oglasiti.</p>
<p> Priča o dugu počela je još 1998. kad se gradio poslovni prostor u sklopu stadiona. Ugovorom s »Viaduktom« grad se obvezao da će u zadanu roku izgraditi trafostanicu i položiti niskonaponske kabele, a ne budu li ti radovi završeni u tome roku, grad će poduzeću isplatiti milijun i pol njemačkih maraka. Kako radovi nisu završeni u roku, »Viadukt« je podigao tužbu sa zahtjevom da mu se isplati naknada od 1,4 milijuna maraka sa zateznim kamatama. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20020929].
|
