NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040311].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 193887 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>11.03.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Tražiti da Vijeće sigurnosti ispravi karakter optužnica bio bi promašen potez </p>
<p>Bilo bi svakako loše kada bi se rezolucija o optužnicama »ugurala« na dnevni red pod etiketom ugrožavanja mira i sigurnosti, jer to optužnice izazivaju / Kada bi se to dogodilo, to bi značilo odgodu hrvatskih integracijskih ambicija bar za jedno desetljeće</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Hrvatska zbog neprihvatljivih političkih kvalifikacija u pristiglim haaškim optužnicama ne može u proceduralnom ili političkom smislu ništa učiniti u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i sve se akcije moraju usmjeriti isključivo na Sud. Takvu je ocjenu, logičnu zbog načina djelovanja UN-a, Vjesniku potvrdilo nekoliko diplomatskih izvora. Zamisao o intervenciji u UN-u, rečeno je, unaprijed je osuđena na neuspjeh i to zbog nekoliko razloga. </p>
<p>Prvo, pretpostavka da Vijeće sigurnosti UN-a može promijeniti političke kvalifikacije u optužnici značilo bi da je Vijeće sigurnosti spremno miješati se u poslove Suda, na što se sigurno neće odlučiti. Mnoge članice UN-a, uključujući i one utjecajne, spremne su reći da nisu zadovoljne radom haaške tužiteljice, no jedino za neslužbenim pićem, nikako javno. »Haaški sud je možda iznutra zaražen politikantstvom, no neovisan je o politici velikih zemalja«, kaže nam jedan europski diplomat.</p>
<p>Drugo, čak i kada bi se Vijeće sigurnosti odlučilo umiješati, ne bi znalo kako to učiniti, prema čijem shvaćanju: kineskom ili američkom, ili bi uvažilo stavove Francuske ili pak Rusije.</p>
<p>Treće, kako stajališta o radu Haaškoga suda među članicama nisu ista, sasvim je izvjesno da Vijeće sigurnosti ni na koji način, sada kad predstoji iznimno važna, za sve najvažnija rasprava o Iraku, neće riskirati neslogu unutar Vijeća. Ako bi, na primjer, prevladao američki kut gledanja, sasvim je izvjesno da ga ne prihvatila Velika Britanija ili Kina.</p>
<p>Četvrto, čak i da se ne pripremaju osjetljivi pregovori o Iraku, Vijeće sigurnosti uvijek u pravilu ide onoliko daleko koliko je spremna bilo koja od njegovih članica. Drugim riječima, čim se jedna zemlja u Vijeću ne slaže s nekim prijedlogom i zaprijeti vetom, od posla nema ništa. Osim toga, izvjesno je također da takvu rezoluciju ne bi podržali ni Amerikanci.</p>
<p>Peto, Vijeće sigurnosti UN-a je i osnovalo Haaški sud da se ne bi moralo baviti tim pitanjima.</p>
<p>Šesto, Hrvatska bi, ali samo teorijski, mogla tražiti da se ta tema stavi na dnevni red sjednice Vijeća sigurnosti, no ni jedna članica je nije dužna prihvatiti. Isto vrijedi i za eventualno traženje predsjedničke izjave koja bi osudila kvalifikacije iz optužnica. Za pokretanje rezolucije Vijeća sigurnosti, kako se to na East Riveru radi, valja pronaći »sponzora« – zemlju koja će je gurati. Kako se sad čini, Hrvatska za takvu rezoluciju sponzora ne bi mogla imati ni u jednoj zemlji članici Vijeća sigurnosti. »Čak i teorijska mogućnost da Hrvatska kao sponzora rezolucije dobije SAD, vrlo je vjerojatno da je ne bi prihvatile Velika Britanija, Francuska ili Kina«, procjenjuju diplomati.</p>
<p>Sedmo, čak i kada bi Hrvatskoj nekim čudom uspjelo nametnuti tu temu Vijeću sigurnosti, teško da bi to dalo rezultata. Vijeće sigurnosti je političko tijelo UN-a čija je temeljna zadaća baviti se pitanjima međunarodnog mira i sigurnosti. Neutemeljene kvalifikacije u optužnicama haaškoga tužiteljstva sasvim sigurno nisu ugrozile globalnu i lokalnu stabilnost, pa tako nisu ni u službenom opisu posla Vijeća sigurnosti. Bilo bi svakako loše kada bi se rezolucija o optužnicama »ugurala« na dnevni pod etiketom ugrožavanja mira i sigurnosti, jer to optužnice izazivaju. Kada bi se takav scenarij dogodio, to bi značilo odgodu hrvatskih integracijskih ambicija bar za jedno desetljeće.</p>
<p>Osmo, Hrvatska bi teorijski mogla jedino pokušati na Općoj skupštini UN-a progurati na dnevni red tu temu, no za to mora osigurati 100 glasova. Procjenjuje se da je to trenutno nemoguće, jer je broj ljudi koji se na East Riveru bave Haagom minimalan. Opet teorijski, glasovi bi se mogli skupiti među bivšim nesvrstanim i afričkim zemljama, no to se ne bi dobro odrazilo na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, na čije se usklađivanje Hrvatska u sklopu UN-a već obvezala. </p>
<p>Deveto, bez obzira na nezadovoljstvo radom Haaškoga suda i tužiteljstva, ni jedna članica UN-a, a pogotovo članice Vijeća sigurnosti, neće nikada dovesti u pitanje autoritet i dostojanstvo Suda.</p>
<p>Zbog svih razloga logično je očekivati da hrvatska diplomacija na East Riveru neće pokrenuti inicijativu u Vijeću sigurnosti UN-a, ne zbog nespremnosti ili nespretnosti, nego zbog političke procjene. Sve aktivnosti, rečeno nam je, treba usmjeriti prema Sudu.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Upitna korist od obraćanja UN-u</p>
<p>Od takvih poteza vjerojatno ne bi bilo nikakve koristi jer je pitanje bi li Vijeće sigurnosti te zahtjeve Hrvatske uopće stavilo na dnevni red, a kamoli raspravljalo o njima, kaže »Vjesniku« pravni stručnjak za Haaški sud koji želi ostati neimenovan</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Hrvatska ima teorijsku mogućnost da se obrati Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i da tamo pokuša osporiti za nju neprihvatljive navode iz optužnice Haaškog suda. Hrvatska bi, isto tako, mogla tražiti od Vijeća sigurnosti UN-a i promjenu Statuta Haaškog suda, pa i smjenu tužiteljice Carle del Ponte. No, od takvih poteza vjerojatno ne bi bilo nikakve koristi, jer je pitanje bi li Vijeće sigurnosti te zahtjeve Hrvatske uopće stavilo na dnevni red, a kamoli raspravljalo o njima, kaže Vjesniku pravni stručnjak za Haaški sud koji želi ostati neimenovan.</p>
<p>Ističe da govori i o pravnoj dimenziji problema, pa ne ulazi u to bi li se kakvim političkim akcijama moglo utjecati na haašku tužiteljicu da odustane od neprihvatljivih kvalifikacija kakve su one o zločinačkom pothvatu usmjerenom na protjerivanje Srba iz nekadašnje »krajine«.</p>
<p>On dodaje i da je premijer Ivo Sanader u pravu kad kaže da se optužnica može osporavati samo na Haaškom sudu. Najvažnije bi bilo da Hrvatska pripremi kvalitetne dokaze koji idu u prilog optuženicima na Haaškom sudu i da njima opskrbljuje ne samo obranu, nego i tužiteljstvo. Jer, tužiteljstvo je obvezno prezentirati kako dokaze koji idu u prilog navodima iz optužnice, tako i dokaze koji idu u korist optuženicima. Hrvatska bi mogla angažirati i stručnjake insidere iz raznih područja koji bi mogli na Haaškom sudu »rušiti« koncept o zločinačkom udruživanju.</p>
<p>Vjesnikov izvor kaže i da ne treba previše očekivati ni od toga se Hrvatska pojavi kao amicus curiae u postupku na Haaškom sudu. On se ne slaže s tim da neprihvatljivi dijelovi optužnice imaju isključivo politički karakter jer se njima, kaže, ne može poreći pravna dimenzija.</p>
<p>Na kraju zaključuje da treba biti realističan jer je zapravo Haaški sud jedino mjesto na kojem se mogu »rušiti« optužnice, uključujući i one dijelove kojima se oslobodilačke akcije Hrvatske vojske i policije kvalificiraju terminom »zločinačko udruživanje«. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Tko će braniti Hrvatsku od navoda Carle del Ponte</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Sad kad se zna da će Ivan Čermak i Mladen Markač u pratnji branitelja otputovati u Haag, postavlja se pitanje treba li i Hrvatska – koju se u prvim točkama obiju optužnica spominje kao državu koja je, oslobađajući trećinu svojeg državnog teritorija, »primjenjivala udruženi zločinački pothvat« – tražiti odvjetnika. Ili se to tako čini samo zato što se ponovo pogrešno pokušava političkim sredstvima rješavati pravno pitanje dviju optužnica haaškoga tužiteljstva.</p>
<p>Politika je u praksi Carle del Ponte uobičajena praksa. Na to se iz Hrvatske reagiralo i u »slučaju Bobetko« i u prvoj optužnici protiv Gotovine. Na to se reagiralo i tijekom ispitivanja svjedoka i osumnjičenika u Zagrebu. Hrvatsku je u svim tim slučajevima branila činjenica da su teze o »Oluji«, »Bljesku« i drugim akcijama vojske i policije u Domovinskom ratu na Haaškom sudu propadale. Političku dimenziju optužnice protiv Rahima Ademija neutralizirao je sam optuženik predajom koja ga već dvije godine drži na slobodi u očekivanju suđenja.</p>
<p>Politiku je iz optužnice protiv Bobetka izbacio »pravni rat« vođen protiv Suda i optužnice, pri čemu su zdravstveno stanje i dob optuženika nedvojbeno odigrali ulogu. Politika iz prve optužnice protiv Gotovine otpala je nakon intervencija službenog Zagreba, čak i u trenutku njene dostave.</p>
<p>No, sve je to trenutno u drugom planu jer je Carla del Ponte u dvjema optužnicama od 1. ožujka 2004. godine posegnula za najtežom kvalifikacijom, spomenutim »udruženim zločinačkim pothvatom«, sračunatim na opis pozadine vojnih, policijskih i civilnih akcija radi dovršetka obrambenog rata. Zašto se glavna haaška tužiteljica služi tom teškom artiljerijom političkog opisa okvira operacije kojom pojedince iz Hrvatske vojske i policije optužuje za ratne zločine?</p>
<p>Odvjetnik Čedo Prodanović je samo jedan od mnogih koji upozorava da je riječ o već uočenoj taktici tužiteljstva, samo jedne od stranaka u postupcima na Sudu. »Ona najprije postavi opći, uglavnom politički okvir, a onda izvođenjem dokaza i saslušanjem svjedoka nastoji popuniti praznine tako koncipiranih tužiteljskih taktika«, objašnjava Prodanović.</p>
<p>Međutim, institut poznat kao amicus curiae (prijatelj suda) omogućava državi da se na Sudu pojavi kao pridružena stranka koja će nastojati podnescima oboriti teze iz optužnice.</p>
<p>Pravilo 74. Pravilnika o postupku i dokazima obvezuje sudsko vijeće da pozove ili dopusti državi da se pojavi pred njim i iznese stavove o pitanjima koje odredi raspravno vijeće. »Udruženi zločinački pothvat« je svojim mjestom u optužnicama upravo okvir pojedinačne odgovornosti optuženih Gotovine, Čermaka i Markača. Hrvatska kao prijatelj suda može podnijeti podneske i bez poziva Suda.</p>
<p>Bitno je da se to može učiniti i vezano uz dijelove optužnice koji ne ulaze u meritum slučaja. A upravo meritum, dakle individualna odgovornost optuženika, s tim »udruživanjem« nema veze. Zato je i upozorenje odvjetnika Gorana Mikuličića, branitelja optuženog Markača, razumljivo: </p>
<p>»Država se u spor može umiješati baš u povodu prvih točaka optužnica. Dokumentacija je dostupna, odluke o provođenju akcija 'Bljesak' i 'Oluja' su već objavljene, a javnosti je poznat i dio zapovjedi prema kojima su postupale postrojbe i vojske i policije«, tumači Mikuličić naznake hrvatske strategije u obrani državnih interesa ugroženih optužnicom. </p>
<p>S obzirom na to da Ustavni zakon o suradnji Hrvatske i Haaga u 2. članku spominje jedino i isključivo hrvatsku vladu kao nositelja te suradnje, jasno je da će baš Vlada biti »odvjetnikom« države u ulozi amicus curiae.</p>
<p>Stručna strana problema nije – problem. Iz iskustva se zna, ne bi bilo prvi put da se Carli del Ponte iz optužnica izbacuju politički dijelovi. Način na koji je Sanaderova vlada koncipirala suradnju s Haagom najavljuje da će vrlo brzo početi izrada tih podnesaka. Odluke hrvatskih vlasti iz vremena Domovinskog rata trebale bi biti najboljim hrvatskim odvjetnikom u odbacivanju još jednog pokušaja da se oslobođenje zemlje prikaže kao nezakonit, dapače, zločinački posao.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Hrvatska se proglašava zločinačkom državom</p>
<p>Kao šaka u oko upada izraz »deportacija«, koji je upotrijebljen u točkama 28., 29., 41. i 42. Taj termin bi se u kontekstu ideologija 20. stoljeća mogao smjestiti u sklop nacional-socijalističke ili fašističke ideologije / Da je Tuđman živ, on bi sigurno bio u Haagu, kao i Milošević / Država bi trebala izraditi strategiju koja podrazumijeva suradnju s Haaškim sudom, punu pravnu potporu optuženicima, i neku koncepciju vlastite obrane od tih monstruoznih optužbi</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Povod za razgovor s političkim analitičarem dr. Anđelkom Milardovićem, direktorom Centra za politološka istraživanja, bile su najnovije haaške optužnice, koje sadrže i neke neprihvatljive konstrukcije o »zločinačkom pothvatu«, kojem je, kako se tvrdi, cilj bio etničko čišćenje srpskog stanovništva iz bivše »krajine«. Milardović je 2003. objavio knjigu »Zadnja pošta Den Haag«, na dokumentaristički način predstavlja rad Haaškog suda i ukazuje na dvojbe koje izazivaju te optužnice. </p>
<p>• Kako komentirate haaške optužnice koje su ovih dana stigle u Hrvatsku?</p>
<p>– Optužnice nisu nikog iznenadile, jer se najavljivalo da će doći. Kad su optužnice napokon objelodanjene, proizvele su šok u vlasti i političkoj javnosti zbog nekih izraza i pravno-političkih konstrukcija. Najveći šok izazvao je termin »zajednički zločinački pothvat«. Taj termin opisuje se u optužnici u točki 11. općeg dijela i njime je obuhvaćeno razdoblje od 4. kolovoza do 15. studenoga 1995. Taj zločinački pothvat definira se kao nasilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva, sustavni progon i pljačka, što je opisano i u točki 25. i 26. optužnice, zatim ubojstva najmanje 150 Srba i deportacije te nasilno premještanje desetak tisuća Srba.</p>
<p>• Koja je, prema Vašem mišljenju, najteža od tih kvalifikacija?</p>
<p>– Kao šaka u oko upada izraz »deportacija«, koji je upotrijebljen u točkama 28., 29., 41. i 42. Taj termin bi se u kontekstu ideologija 20. stoljeća mogao smjestiti u sklop nacional-socijalističke ili fašističke ideologije. To dalje asocira da je sve ono što se događalo u Domovinskom ratu rezultat nekakve ekstremne desne ideologije i pokreta, u koje je uklopljeno etničko čišćenje. Zatim, optužnica želi potvrditi tezu da je hrvatska država na temelju takva plana nastala na zločinu, pa je time riječ o zločinačkoj državi. </p>
<p>Jer, ako se ide s konstrukcijama o zajedničkom zločinačkom pothvatu, gdje se govori o predsjedniku države i spominju najviši vojni zapovjednici, onda se želi izvesti zaključak da je to bila zločinačka država koja je nastala na etničkom čišćenju i deportacijama. Da je Tuđman živ, on bi sigurno bio u Haagu, kao i Milošević.</p>
<p>• Kakve to posljedice može imati za Hrvatsku?</p>
<p>– To je najizravniji atak na temelje hrvatske države koja je međunarodno priznata. U tom smislu, pred Sudom se ne trebaju braniti samo osobe, nego i država, jer je riječ o preteškim kvalifikacijama. Država bi trebala izraditi strategiju koja podrazumijeva suradnju s Haaškim sudom, punu pravnu potporu optuženicima, i neku koncepciju vlastite obrane od tih monstruoznih optužbi.</p>
<p>• Što još smatrate spornim u optužnici? </p>
<p>– U optužnici se navode termini »republika srpska krajina« i »regija krajina«. Pođemo li od Ustava Republike Hrvatske, onog prvog i dopunjenog, ti nazivi se nigdje se spominju, i oni nisu službeni. Ono što je čudno u vezi sa spornim izrazima navedeno je u točki 51. optužnice. U njoj stoji da je »do 1992. Hrvatska vojska već radila na stvaranju planova da silom vrati teritorije RSK-a. Godine 1992., 1993., 1994. i 1995. hrvatske snage izvele su vojne operacije kojima bi to bio krajnji cilj«. </p>
<p>Što znači ta točka 51.? To znači da država na čijem teritoriju je stvorena jedna pobunjenička tvorevina, prema tumačenju haaškog tužiteljstva, nije trebala raditi na stvaranju planova da silom vrati tzv. republiku srpsku krajinu. Hrvatska je po tim shvaćanjima trebala legalizirati tzv. republiku srpsku krajinu. Pitam je li to međunarodna zajednica očekivala. Čini se da je, čim se takve formulacije nalaze u haaškoj optužnici. </p>
<p>Što se pak tiče pojma »deportacija«, trebamo se pitati je li Republika Srpska nastala kao rezultat etničkog čišćenja i deportacije. Trebamo se pitati koliko tamo živi Hrvata, a koliko Srba. Je li tamo bila neka prirodna katastrofa da su stanovnici tog područja pomrli ili otišli na neko dugo turističko putovanje. O čemu je tu riječ, ako nije o deportaciji. Republika Srpska eskulpirana je svake odgovornosti i priznata kao dio Bosne i Hercegovine. </p>
<p>• Neki tvrde da se u ovoj haaškoj optužnici može prepoznati »rukopis« Save Štrpca i Veritasa.</p>
<p>– Između točke 7. optužnice i uratka Save Štrpca i Veritasa postoji velik stupanj suglasnosti. Raščlanjivao sam njegove izjave od 1998. do 2002. godine iz kojih proizlazi da je Hrvatska nastala na zločinu i etničkom čišćenju, da je to etničko čišćenje bilo planirano i da ga je planirao civilni i vojni vrh, zatim da su po logici odgovornosti trebali odgovarati Tuđman i Šušak, zatim generali i niži časnički kadar HV-a, a na trećoj razini hrvatske vlade. </p>
<p>Po izricanju kazni i dokazu da je Hrvatska nastala na zločinu, Štrbac smatra da bi logičan slijed bila ustavna redefinicija Republike Hrvatske, u kojoj bi Srbi tražili najmanje neki kanton, srednje aktiviranje plana Z-4 i, maksimum, obnavljanje tzv. republike srpske krajine. Ovo posljednje ne dolazi u obzir, no – kad bi bili prihvaćeni navodi iz optužnice – dvije prethodne mogućnosti mogle bi doći u obzir.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Zahtjev za saborskom raspravom žestoko posvađao Banca i Tomčića</p>
<p>Čelnik HSS-a Zlatko Tomčić upozorava da »hrvatski branitelji nisu u rat išli zbog etničkog čišćenja Srba, kao što tvrdi Carla del Ponte, nego zbog slobode Hrvatske, a haaške optužnice to dovode u pitanje«</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Haaške optužbe protiv generala Mladena Markača i Ivana Čermaka – koje tužiteljica Carla del Ponte tereti za »udruživanje u zločinački pothvat« zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i generalom Antom Gotovinom – većina je domaćih političara i stranačkih čelnika ocijenila kao neprihvatljive političke kvalifikacije. U takvoj su se ocjeni napokon »našli« i vladajući i oporba – s jednim izuzetkom.</p>
<p>Izuzetak je čelnik LS-a Ivo Banac, koji se na konferenciji za novinare u utorak nije previše osvrtao na haaške inkriminacije koje cjelokupnu noviju hrvatsku povijest smještaju u zločinačke korijene. Umjesto toga, dr. Banac se, uobičajeno bez dlake na jeziku, okomio na oporbene stranačke prvake koji traže da se (i) Hrvatski sabor žurno očituje o nesumnjivo političkim kvalifikacijama iz novih haaških optužnica.</p>
<p>Najprije zbirno osuđujući čelnike mnogih stranaka, nazivajući ih »politikantima« i »samozvanim političkim čimbenicima«, šef LS-a se potom »obratio« jednom od svojih dojučerašnjih koalicijskih partnera, Zlatku Tomčiću i njegovom HSS-u.</p>
<p>»Treba podsjetiti članove HSS-a, koji bi valjda nešto trebali znati o botanici, da se kesteni ne skupljaju na kraju zime«, poručio je Banac Tomčiću. Optužbu o »kestenjarenju« u HSS-u su u srijedu, neslužbeno, ocijenili »sramotnom«, dok je službeno Zlatko Tomčić (preko stranačke glasnogovornice) »hrvatskoj javnosti ostavio da sama procijeni zašto gospodin Banac ne razumije naš zahtjev za saborskom raspravom i potrebu da se otklone teške haaške kvalifikacije te time pridonese očuvanju nacionalnoga suvereniteta«.</p>
<p>U Tomčićevoj izjavi Vjesniku podsjeća se na to da je »involviranje državnoga vodstva Hrvatske u 'zločinački pothvat' inkriminacija kakvu dosad tužiteljstvo Haaškoga suda nije iznosilo«. »Političko prešućivanje takve teške inkriminacije može stvoriti zabunu u hrvatskoj javnosti, ali i u međunarodnoj zajednici, te ohrabriti haaško tužiteljstvo da inzistira na takvoj definiciji«, ocjenjuje čelnik HSS-a. </p>
<p>Jasno se izjašnjavajući o tome da nove haaške optužnice sadrže političke inkriminacije, Tomčić objašnjava da je cilj HSS-ova zahtjeva za političkom raspravom u Hrvatskom saboru »utvrditi politički stav o navedenim političkim inkriminacijama te pomoći hrvatskoj vladi u daljnjoj suradnji s Haaškim sudom«. </p>
<p>Na kraju, Tomčić upozorava da »hrvatski branitelji nisu u rat išli zbog etničkog čišćenja Srba, kao što tvrdi Carla del Ponte, nego zbog slobode Hrvatske, a haaške optužnice to dovode u pitanje«.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Kissingerovo proročanstvo</p>
<p>Demokratske reforme u Iraku neće uspjeti ako za taj projekt SAD ne dobije podršku Sirije i Irana. Ne smije se zaboraviti da je Sirija bila jedina među arapskim državama u iračko-iranskom ratu osamdesetih godina prošlog stoljeća koja je stala na stranu Irana. Istodobno, Sirija ostaje glavni politički čimbenik u Libanonu gdje ima visok stupanj nadzora i utjecaja na sunite, šijite i maronite (kršćane) kod kojih je nacionalna svijest vrlo jaka (za razliku od one u Iraku). Iran je pak dovoljno moćan da, ako zatreba, iračkim šijitima da i zube kako bi se mogli braniti</p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>Iako su pripadnici šijitske milicije detaljno pregledavali svakog tko je ulazio u službene prostorije ajatolaha Al Sistanija, promakao im je jedan mladi muškarac. Bio je odjeven u crno, s tradicionalnom dugom bradom. Neprekidno je ponavljao molitve. Nije mu smetalo kada su mu stražari pretražili odjeću, čak podigli bradu i odmotali turban. Nisu našli ništa sumnjivo. Nikomu nisu pali u oči neobično debeli okviri naočala s velikom dioptrijom koje je nosio pridošlica. </p>
<p>Ajatolah Al Sistani ušao je uskoro u sobu gdje su ga čekali učenici, suradnici i pristaše. Mladić je s obje ruke dotaknuo okvire i jednostavno se unio u lice ajatolahu prije nego što je itko od osiguranja stigao reagirati. Eksplozija je bila vrlo bučna, ali je učinak bio ograničen samo na nekoliko ljudi u krugu od dva metra: atentatora koji je ostao bez glave, Al Sistanija koji je pogođen u lice i dva čuvara koje je udarni val trenutno oslijepio. Mladi atentator je u debelim okvirima naočala nosio dvije tanke pločice plastičnog eksploziva s detonatorom na dodir...</p>
<p>Atentat na ajatolaha Al Sistanija, svetinju iračkih šijita, izazvao je učinak poput ljetnog požara na sasušenoj livadi. Crnilo je preplavilo ulice više od 60 posto iračkih gradova: šijiti od glave do pete u crnini, onako nezadovoljni prijelaznom iračkom vladom i privremenim ustavom, tražili su osvetu i uspostavu islamske države... </p>
<p>Al Qaida je u podzemlju zadovoljno trljala ruke i nastavila huškati zastrašene sunite, savjetujući im da smjesta provedu preventivan napad na šijite kako bi dobili potrebnu prednost u općem međuetničkom sukobu. </p>
<p>Kurdi kao da su to čuli: odmah su zauzeli sve veće gradove na sjeveru Iraka i proglasili potpunu samostalnost pozivajući Kurde u regiji da im se pridruže. Turska je proglasila opću mobilizaciju i zadržala pravo da jednostrano intervenira u iračkom Kurdistanu kako bi zaštitila nacionalnu sigurnost. </p>
<p>Sirija je također svoju vojsku stavila u stanje pune pripravnosti. Iran je za sve optužio Sjedinjene Države i najavio da »braća u Iraku neće ostati sama...«.</p>
<p>Naravno, to je samo najsažetiji scenarij koji si čovjek u Hrvatskoj može zamisliti o početku građanskog rata u Iraku. A situacija u toj zemlji ovaj tjedan izgleda nešto bolje nego što je to bila prošli. Donošenje novog iračkog ustava za američku administraciju dobrodošla je vijest, jer se čini da se iračka država ipak konstituira.</p>
<p>No, Henry Kissinger, institucija još iz vremena zrelog hladnog rata, kreator američke vanjske politike u administraciji Richarda Nixona i Geralda Forda, konzervativac koji zna misliti, ne dočekuje taj formalan čin s tolikim optimizmom kao Bijela kuća i vladajući establišment. Poderanim glasom s izrazitim njemačkim akcentom on se ne ustručava upozoriti (i odučiti) Bushevu administraciju da ne kreće u lov na sabljarku sa slabim udicama. Jer, Irak je još daleko od toga da čvrsto stane na vlastite noge, što automatski znači da će se američki utjecaj u toj zemlji još dugo osjećati i biti potreban. To nije sve što Henry Kissinger misli o Iraku. On kroz svoje naočale s debelim staklima u toj nesretnoj zemlji vidi sličnu sudbinu kakva je zadesila bivšu Jugoslaviju: raspad i međusobni rat novoproglašenih državica. Je li tako nešto moguće? Naravno, ali s jednom razlikom. </p>
<p>Rušenjem Jugoslavije izbio je žestok etnički sukob, pa je tek naknadno došlo do strane (uglavnom američke) vojne intervencije 1995. i 1999. godine. U Iraku se prvo dogodila američka vojna intervencija koja umjesto stabilizacije vodi ravno u građanski rat ako zbivanja izmaknu kontroli. Kissinger s pravom upozorava da formalan čin potpisivanja ustava neće približiti različite etničke skupine koje je u zajedničkoj državi držao na okupu samo strah od Saddama Husseina. </p>
<p>Amerikanci nisu izgradili dovoljno instrumenata (ponajprije domaću vojsku i policiju) koji bi jamčili opstanak federativno ustrojenog Iraka u kojem se sve odluke moraju donositi konsenzusom. Ajatolah Al Sistani smatra da je pravo veta koje su dobili Kurdi i suniti nešto što većinskim šijitima neće dati mogućnost da dišu punim plućima. To znači da će ubuduće iračku vladu od samog početka tresti ozbiljne nesuglasice koje neće dovesti do ravnopravne suradnje etničkih zajednica čak niti na razini koja sada postoji u BiH.</p>
<p>A nemogućnost političke suradnje u federalno ustrojenoj državi postupno vodi u raspad, posebno ako zemlja nikad u povijesti nije imala demokratsku podlogu i lidere izabrane na općim izborima. U kaosu propadanja države nastojat će profitirati i igrači izvana. Šef CIA-e George Tenet morao bi, kada iz petnih žila brani Georgea Busha (a zapravo brani sebe), vidjeti čitav mozaik i uočiti dva vrlo važna detalja vezana uz Irak, čak važnija od raširene Al Qaide.</p>
<p>Demokratske reforme u Iraku neće uspjeti ako za taj projekt SAD ne dobije podršku svoja dva »ljuta neprijatelja« – Sirije i Irana. Ne smije se zaboraviti da je Sirija bila jedina među arapskim državama u iračko-iranskom ratu osamdesetih godina prošlog stoljeća koja je stala na stranu Irana. Istodobno, Sirija ostaje glavni politički čimbenik u Libanonu gdje ima visok stupanj nadzora i utjecaja na sunite, šijite i maronite (kršćane) kod kojih je nacionalna svijest vrlo jaka (za razliku od one u Iraku). Iran je pak dovoljno moćan da, ako zatreba, iračkim šijitima da i zube kako bi se mogli braniti. Irak po američkom ukusu i dalje je kuća s klimavim temeljima, bez prozora i sa staklenim krovom.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Kako odbaciti opasne i otrovne inkriminacije </p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>Nema nikakve dvojbe da će Hrvatska u skorim haaškim procesima protiv svojih generala koje se optužuje da su spašavanjem tzv. bihaćkog džepa od srpskog pogroma te oslobađanjem hrvatskih okupiranih područja učinili »zločinački pothvat« s navodnim ciljem eliminiranja srpskog stanovništva, morati poduzeti sve raspoložive pravne mjere koje joj stoje na raspolaganju.</p>
<p>Za takve postupke vlast će imati potporu većeg dijela javnosti, jer je zbog neprihvatljivosti tih optužnica postignut gotovo konsenzus među svim značajnim političkim snagama u zemlji, što se u Hrvatskoj rijetko događa. Odgovornost za to suglasje leži u sadržaju tih optužnica koje kao da su pisane u nekom velikosrpskom štabu koji sada želi suditi Hrvatima zbog toga što su »Olujom« srušili skoro dogotovljen san o velikoj Srbiji. Tretirajući oslobađanje zemlje u sklopu međunarodno priznatih granica kao zločinački pothvat, haaško tužiteljstvo kriminalizira i samo hrvatsko pravo na slobodu, samostalnost i državnu cjelovitost. U medijima se već mogu čuti savjeti što će sve država trebati poduzeti da bi se te opasne i otrovne inkriminacije odbacile. Jedni govore da bi se kroz institute »prijatelja suda« trebali izrađivati podnesci utemeljeni na povijesnim istinama, a ne falsifikatima. Drugi smatraju da bi se trebalo ići i pred Ujedinjene narode, upozoravajući ipak kako uspjeh pred tim tijelom nije sasvim izvjestan. Treći, pak, govore da bi, osim kroz političke akcije, najbolje bilo tužiteljstvu dati sve dosad očito nedostupne podatke o onome što se uistinu događalo u ljeto 1995. Zanimljivo je da, kao i u vremenu kada se Hrvatska borila za opstanak od velikosrpske agresije, Vladi stižu ponude od uglednih pravnih stručnjaka iz hrvatske dijaspore koji bi se bez novčane naknade angažirali na obrani temeljnih nacionalnih interesa. </p>
<p>S tim u vezi treba podsjetiti da je Hrvatska dosad dobila jedan spor pred Haaškim sudom u slučaju subpoene tadašnjem ministru obrane. Također nije nepoznato da je na zahtjev Ruande nedavno Carla del Ponte, unatoč žestokom opiranju, ipak smijenjena s mjesta glavne tužiteljice za tu zemlju. </p>
<p>Iako možda treba žaliti što je Hrvatska prije izricanja presude odustala od pravnog spora koji se pred Haaškim sudom vodio zbog nadležnosti tog tribunala za »Bljesak« i »Oluju«, ova nova situacija će vjerojatno iznjedriti neke nove odličnike koji će svojim znanjem i autoritetom, a temeljem činjenica, odbaciti optužbe kojima se vrijeđa hrvatska nacija i njezina borba za opstanak i samostalnu državu.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Nakladnički strahovi </p>
<p>BRANKA DŽEBIĆ</p>
<p>Zašto je pokretanje biblioteke Jutarnjeg lista, koja uz novine nudi za 29 kuna i jedan od 30 romana svjetskih klasika 20. stoljeća, a kojoj će se uskoro pridružiti i Večernjak s tiskanjem 20 hrvatskih najuspješnijih romana izazvalo opću uzbunu među hrvatskim nakladnicima? I što zapravo znače riječi ministra kulture Bože Biškupića da nakon ovih akcija više ništa neće biti isto na hrvatskoj književnoj sceni.</p>
<p>Nakon što smo čuli glas nakladnika koji se žale na nelojalnu konkurenciju koja se tiče i neravnopravnog tretmana u distribuciji knjiga, ali i iznimno niskih cijena knjiga kojima svojim neopravdano skupim tiskovinama dakako ne mogu konkurirati – na što ministar kulture nije reagirao – treba se upitati gdje je stvarni problem pobune?</p>
<p>Biškupić je želio istaknuti važne prednosti tih projekata koji knjigu stavljaju u središte zanimanja javnosti. Donoseći svakodnevno obilje informacija o svjetskim slavnim piscima i njihovim djelima i tako educirajući potencijalne čitatelje, projekti su usmjereni ne samo na podizanje tiraže novina nego na razvijanje čitalačkih navika. Kad uskoro krene biblioteka hrvatskih romanopisaca, dočekat ćemo napokon da se i o vrijednim, ne samo marketinški dopadljivim knjigama i autorima, govori svaki dan na udarnim stranicama novina, da poželimo pročitati sve one knjige koje su zbog previsoke cijene i nikakve propagandne kampanje ostajale zarobljene u depoima hrvatskih inertnih nakladnika. Shvativši da su pisci jedva dočekali takvu kampanju, te da će njihove knjige umjesto u bibliofilskim biti prodavane u do jučer nezamislivim nakladama, zlovoljni su nakladnici najavili rat piscima ne želeći ni uz kakvu odštetu ustupiti djelo domaćeg autora na koje kao da imaju i moralno pravo. Mačevi su ukršteni na sve strane.</p>
<p>Što još plaši hrvatske nakladnike? Ponajprije najave da Ministarstvo više neće od njih otkupljivati knjige po cijenama višim nego u knjižarama, što je dosad bio običaj. Ali i upozorenja da u Vijeću za knjigu ubuduće neće moći sjediti nakladnici i usmjeravati otkup u svoje kuće, nego oni članovi u kojih ne postoji sukob interesa. Nadalje, nakladnici će morati povesti više računa o maloprodajnoj cijeni i kupcu.</p>
<p>Najavljeni zaokreti u kulturnoj politici i manje proračunskog novca, ono je što pojaviše zabrinjava ovisnike o državnoj blagajni (a oni su i najglasniji), koji su dosad ubirali lovorike bez pokrića.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Faktor iznenađenja za nakladničku industriju</p>
<p>Izdavanje knjiga nije »core business« novinskih nakladničkih kuća, premda kažu »prilozi su ti koji prodaju novine«: no primarno se može pričati o iznenađenju za cjelokupnu hrvatsku nakladničku industriju – stvaraju se novi modeli odnosa na tržištu – pitanje je kolika je stvarna cijena ponuđenih naslova, koliki su rabati i kako će većinska grupacija tzv. malih nakladnika odgovoriti na ponuđenu razliku u cijeni</p>
<p>HRVOJE BOŽIČEVIĆ</p>
<p>Može se reći da još nisu sagledive sve štetne posljedice projekata koji su odjedanput, gotovo istodobno, pali na pamet vodećim hrvatskim novinskim nakladnicima (Jutarnjem listu, odnosno Grupaciji EPH/WAZ, odnosno konkurentnom Večernjem listu i njihovim austrijskim partnerima). </p>
<p>Jedni i drugi, očito dogovorno, postaju nakladnici knjiga: Jutarnji list pokreće ediciju stranih autora (zaklada koja zastupa autorska prava Ive Andrića je u Beogradu, dakle, u inozemstvu, za Miljenka Jergovića ne znam smatra li se strancem), a Večernjak domaćih pisaca (oni zastupaju sami sebe, ili u najgorem slučaju, njihove obitelji, eventualno pokojeg pokoja institucija, pa je vjerojatno bilo lakše ugovoriti prava).</p>
<p>I jedan i drugi niz knjiga zamišljen je u velikim nakladama, grafički dobro opremljenim (tvrdi uvez), sa sigurnom, uvjetovano izgrađenom distribucijom putem novinskog distributera, poduzeća »Tisak« (vlasništvo nepoznato, navodno u stečaju): sve je zamišljeno prema jednostavnom načelu – kupiš novine, dobiješ jeftiniju knjigu ili tako nekako, nisam siguran je li glagol »morati« prisutan u transakciji. </p>
<p>Premda, valja upozoriti potencijalne kupce, jer tek se još mora utvrditi urednička kvaliteta projekata, dakle, sav onaj pripremni rad koji prethodi gotovom proizvodu – riječ je o prijevodu, uredničkim i redakcijskim poslovima te tehničkoj kvaliteti, u koju opće ne sumnjam, jer, prema riječima urednika kulture Jutarnjeg lista i nekadašnjeg glavnog urednika Studentskog lista Ivice Buljana, njegov (hrvatski) poslodavac s tehničkom stranom projekta gotovo i nema veze – proizvodnja knjiga, odnosno mozak projekta negdje je u Španjolskoj.</p>
<p>I, koliko sam shvatio, Španjolci su ti koji rukovode »operacijom«, oni su »partneri«, oni su pregovarali o pravima, oni su odlučivali gdje će se knjige tiskati, sve do najsitnijih detalja, i to bi bilo sve koliko sam shvatio iz Buljanove izjave za HTV. </p>
<p>O Večernjakovu projektu manje znam, no pretpostavljam da je špranca identična onoj Jutarnjega: ministar kulture, drugi sugovornik HTV-a, dapače, lakonski odobrava projekte, smatrajući ih ne iznimkom (riječ je ipak o »licenciranim« projektima, poznatim u susjednoj nam Italiji, na primjer, ali sve u svemu, riječ je o daleko drukčije uređenim tržištima) nego poznatim načinom promocije knjige na stranim tržištima.</p>
<p>A što se tiče produkcije, misli da su posao dobili oni koji su bili »najkonkurentniji«, iako, koliko sam shvatio iz Buljanova izlaganja, »u Hrvatskoj nema takve tiskare koja bi mogla izvesti takav projekt«, a ta je misao zvučala prilično defetistički, kao da je parafrazirao nepovjerenje u domaće »tiskare« posebice kad je riječ o tako osjetljivu proizvodu kao što je knjiga. (Buljan je vjerojatno mislio na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> izvedbe, srazmjerno velikim nakladama istodobnih desetak naslova, a što trebaju izlaziti u relativno kratkom roku, jedna za drugom.) </p>
<p>No ako se ne varam, Jutarnji list se još tiska u Hrvatskoj i dosad se nitko nije žalio na kvalitetu, a tiska se dan za danom, stoga se nameće pitanje zašto, kad je riječ o knjizi, uprava Jutarnjeg lista nije toliko sigurna u dosege kvalitete domaće tiskarske ponude, nego »sve prepušta (tajnovitim) Španjolcima«. </p>
<p>No kako bilo, knjige će uskoro biti pred nama. Treći sugovornik HTV-ove emisije, direktor Naklade Ljevak, Zdenko Ljevak, jedini je izrazio sumnju, prije svega istaknuo činjenicu kako »Tisak«, distributer novinskih naklada, nikad nije prihvaćao knjigu kao proizvod koji bi uzeo u distribuciju te da će to što sada čini, u dogovoru s novinskim monopolistima, ugroziti jedva kako tako sklepanu distribucijsku mrežu knjige (ako se uopće može govoriti o tome da ikakva stvarna institucionalna distribucija uopće postoji). </p>
<p>Da stvari nisu onakve kakvima ih prikazuju neki mediji, odnosno da distribucija knjiga u Hrvatskoj ne postoji, a da nakladništvo nije nimalo »unosan« posao, upozoravao sam više puta na ovim stranicama, no stara latinska uvijek se pokazuje točnom Nemo propheta in patria. </p>
<p>Dakle, zašto se još ne mogu sagledati problemi koje akceleriraju projekti Jutarnjeg i Večernjeg? </p>
<p>Teletekst HT-a od 6. ožujka donosi sljedeću vijest: »Kad 9. ožujka čitatelji Jutarnjeg lista uz svoj primjerak tih dnevnih novina dobiju besplatan primjerak romana 'Ime ruže' Umberta Eca, počet će i kulturna akcija – Biblioteka Jutarnjeg lista Dvadeseto stoljeće u kojoj će biti objavljeno trideset vrhunskih djela svjetske i hrvatske književnosti protekloga stoljeća. Rekli su to na konferenciji za novinare vodeći ljudi Jutarnjeg lista i EPH. Nakon 'Imena ruže' svaka sljedeća knjiga stajat će 29 kuna. </p>
<p>Knjige će se moći kupiti samo uz Jutarnji list, zajedno će stajati 35 kuna.«</p>
<p>Prije svega, pitanje je jesu li za početak tog projekta izabrani pravi naslovi, odnosno mnogih od njih još kolaju knjižarama u nakladama drugih izdavača, što opet postavlja pitanje, nepisano pravilo da kad jedan izdavač uzme autora, tada ima pravo prioriteta, odnosno njemu se nudi ponovljeno izdanje, kao i sva ostala autorova djela. Recimo Italo Calvino bio je autor »Znanja«, knjiga koju objavljuju u Biblioteci Jutarnjeg lista »Ako jedne zimske noći jedan putnik«, a knjiga je u »Znanju« objavljena u drugom izdanju, pitanje je treba li je objavljivati treći puta. </p>
<p>Isto se može reći za neke druge naslove, osim ako se nije htio iskoristiti komercijalni potencijal objavljivanih autora kako bi se stvorilo, ono što zovem »biblioteka kredenca« ili nekad poznatije kao »skojevska biblioteka«, nikad čitana, ali dovoljno debela da pokrije površinu kućnih vitrina i polica. </p>
<p>Zatim, tu je i pitanje nelojalne konkurencije, jer izdavanje knjiga nije core business novinskih nakladničkih kuća, premda kažu »prilozi su ti koji prodaju novine«: no, primarno se može pričati o faktoru iznenađenja za cjelokupnu hrvatsku nakladničku industriju – stvaraju se novi modeli odnosa na tržištu – pitanje je kolika je stvarna cijena ponuđenih naslova, koliki su rabati, i kako će većinska grupacija tzv. malih nakladnika odgovoriti na ponuđenu razliku u cijeni.</p>
<p> Napokon, nitko od njih (u svijetu) ne tiska »jutarnje novine« i uz njih uvjetuje kupnju Ernesta Hemnigwayja (to čak nije namjera sličnih projekata pokrenutih u inozemstvu). </p>
<p>To je jednako tako ponižavajuće za Hemingwayja koliko i za njegova izvornog nakladnika. Jer oni su dio »gospodskog posla«, a što se za projekte iz EPH-a i Večernjeg lista ne može reći.</p>
<p>Autor je nakladnik iz Zagreba, izvršni direktor Mosaic Publishers' Networka.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Hrvatski narod ima pravo pobuniti se protiv povijesnih falsifikata svim demokratskim sredstvima </p>
<p>»Oluja« ne bi uspjela da nije bila dobro politički i diplomatski pripremljena, da o njoj nije vladao konsenzus u hrvatskoj političkoj javnosti, da nije napokon došlo do vojnog saveza Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Oslobađanje okupiranih područja Hrvatske i vojni preokret u Bosni i Hercegovini, osobito razbijanje blokade Bihaća, definitivno je značilo kraj kvazisrpske države na hrvatskom teritoriju, tzv. krajine, i prestanka mogućnosti njena ujedinjavanja s kvazisrpskom državom u Bosni i Hercegovini / Hrvatska je vojska u pravilu dolazila u već iseljena naselja. Dakle, nije deportacija dvjesto tisuća Srba smišljeno i planirano djelo HV-a. Egzodus su organizirali i proveli velikosrbi kada nisu uspjeli održati svoju kvazidržavu na hrvatskom teritoriju niti je pripojiti »velikoj Srbiji«, kada nisu uspjeli oteti Hrvatima njihov teritorij s kojeg su prethodno istjerali sve Hrvate i pripadnike manjina, onda su svojevoljno i planirano odlazak pokušali iskoristiti kako bi ponovno napravili divovsku prijevaru, kako bi se prikazali kao žrtve hrvatske agresije i ponovno optužili Hrvate za genocid / Strašno je što i neki, uključujući i pojedine saborske zastupnike i političare, također podržavaju i šire neistine. Oni zaboravljaju da su u laži »kratke noge«, da je većina našeg naroda preživjela noviju povijest i da većina naših ljudi nije spremna pod bilo kakvim pritiskom odreći se nacionalnog dostojanstva i ponosa</p>
<p>ZDRAVKO TOMAC</p>
<p>Oluja« kao oslobađanje okupiranog dijela sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banije bila je efektan završetak velike i sveobuhvatne akcije, vojne, političke i diplomatske, koja je počela oslobađanjem Kupresa i Livanjskog polja u Bosni i Hercegovini, koja se razmahala zauzimanjem Grahova i Glamoča u savezništvu bošnjačke i hrvatske vojske na osnovi Splitske deklaracije o vojnom savezu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. (Prvi dio ovog teksta objavljen je u jučerašnjem broju.)</p>
<p>Drugi korak »Oluje« imao je početak u oslobađanju zapadne Slavonije i odlučnu odbijanju pokušaja Srba da slome oraški mostobran u Bosanskoj posavini i prošire koridor. </p>
<p>Ali »Oluja« je povezana i s borbom za deblokadu Sarajeva i osobito odlučnošću Petog korpusa Armije BiH u obrani Bihaća i pravodobnom mudrom strateškom odlukom Hrvatske da mora vojno pomoći da se ne dopusti okupacija Bihaća od strane agresora.</p>
<p>»Oluja« ne bi uspjela da nije bila dobro politički i diplomatski pripremljena, da o njoj nije vladao konsenzus u hrvatskoj političkoj javnosti, da nije napokon došlo do vojnog saveza Bosne i Hercegovine i Hrvatske.</p>
<p>Oslobađanje okupiranih područja Hrvatske i vojni preokret u Bosni i Hercegovini, osobito razbijanje blokade Bihaća, definitivno je značilo kraj kvazisrpske države na hrvatskom teritoriju, tzv. krajine, i prestanak mogućnosti njena ujedinjavanja s kvazisrpskom državom u Bosni i Hercegovini, tzv. Republikom Srpskom, u tzv. zapadnu Srbiju, kao prvi korak prema stvaranju »velike Srbije« a onda i »sjedinjenih srpskih država« (Srbije, zapadne Srbije i Crne Gore). Sve to bilo je moguće spriječiti porazom velikosrpske politike u Hrvatskoj i BiH. Dakle, »Oluja« je srušila tzv. krajinu i svaku pomisao na tzv. zapadnu Srbiju.</p>
<p>Sve te vojne akcije u Hrvatskoj i BiH nisu bile moguće bez podrške bitnih čimbenika međunarodne zajednice koji su svojim političkim i diplomatskim pritiscima bitno utjecali na te događaje. Međunarodna zajednica je uspjela pritiscima i obećanjima dobiti jamstvo da se Jugoslavija neće izravno miješati u vojni sukob u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ako im međunarodna zajednica obeća da će vojne operacije Hrvatske vojske, HVO-a i Armije BiH biti zaustavljene na granici buduće Republike Srpske, odnosno da će međunarodna zajednica ishoditi da Srbi dobiju svoju Republiku Srpsku na pedeset posto Bosne i Hercegovine. </p>
<p>Nije tajna da je međunarodna zajednica to obećanje ispunila zaustavivši političkim pritiscima vojnu ofenzivu Armije BiH i Hrvatske vojske kada su došli na granice buduće Republike Srpske koja je naknadno legalizirana Daytonskim mirovnim sporazumom.</p>
<p>U takvim povijesnim okolnostima donesena je odluka u Beogradu i Banjoj Luci da se tzv. krajina u Hrvatskoj prepusti svojoj sudbini. Velikosrpski agresor stvara novi plan »male velike Srbije« (Republika Srpska, istočna Slavonija i Baranja, Vojvodina i Srbija).</p>
<p>Milošević je poslao u Knin generala Mrkšića ne da brani tzv. krajinu od hrvatske vojske nego da pripremi i provede masovno iseljavanje Srba. Već prvog dana »Oluje« 4. kolovoza političko i vojno vodstvo tzv. krajine donosi odluku da se odmah provede već ranije u Beogradu smišljeno i planirano iseljenje Srba. </p>
<p>O tome postoje brojni dokumenti, odluke i knjige. Posebno je dokumentirana i uvjerljiva knjiga generala srpske vojske tzv. krajine Milisava Sekulića pod nazivom: »Knin je pao u Beogradu«. </p>
<p>Točno je da je sto pedeset do dvjesto tisuća Srba napustilo u dugačkim kolonama Hrvatsku čime se ponovilo u još drastičnijem obliku ono što se dogodilo nakon »Bljeska« u zapadnoj Slavoniji. Nikakva obećanja i garancije Hrvatske nisu mogle spriječiti tu seobu. </p>
<p>Tako su i Srbi postali žrtve velikosrpske politike etničkog čišćenja i stvaranja etnički čistih država. Nakon Hrvata i Bošnjaka i oni su došli na red od iste velikosrpske politike. Dakle, nije hrvatska vojska i hrvatska politika uzrokovala masovnu deportaciju Srba, jer su Srbi otišli prije negoli je hrvatska vojska došla u određena područja. </p>
<p>Hrvatska je vojska u pravilu dolazila u već iseljena naselja. Dakle, nije deportacija dvjesto tisuća Srba smišljeno i planirano djelo HV-a. Egzodus su organizirali i proveli velikosrbi kada nisu uspjeli održati svoju kvazidržavu na hrvatskom teritoriju niti je pripojiti »velikoj Srbiji«, kada nisu uspjeli oteti Hrvatima njihov teritorij s kojeg su prethodno istjerali sve Hrvate i pripadnike manjina, onda su svojevoljno i planirano odlazak pokušali iskoristiti kako bi ponovno napravili divovsku prijevaru, kako bi se prikazali kao žrtve hrvatske agresije i ponovno optužili Hrvate za genocid.</p>
<p>To je istina o povijesnim okolnostima u kojima se dogodila »Oluja« koja će uvijek za hrvatski narod biti časna i velika domoljubna akcija. </p>
<p>Zato je strašno što i neki uključujući i pojedine saborske zastupnike i političare, također podržavaju i šire neistine. Oni zaboravljaju da su u laži »kratke noge« da je većina našeg naroda preživjela noviju povijest i da većina naših ljudi nije spremna pod bilo kakvim pritiskom odreći se nacionalnog dostojanstva i ponosa. </p>
<p>Pritom da bih izbjegao zlonamjerno tumačenje ovog članka treba reći da golema većina hrvatskog naroda smatra da su Hrvati također počinili zločine u ratu i da oni koji su ih počinili i oni koji su neposredno odgovorni za njih trebaju biti suđeni. Baš zato hrvatski narod ima pravo pobuniti se svim demokratskim sredstvima protiv povijesnih falsifikata i pokušaja da se časne oslobodilačke akcije hrvatske vojske pretvore u planirani i navodno provedeni genocid.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, redoviti sveučilišni profesor i potpredsjednik Foruma Hrvatske sloge.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Sindikati i dalje ne odustaju od cjelodnevnoga štrajka najavljenog za petak </p>
<p>Štrajk u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba počeo je u srijedu s jednosatnom obustavom rada. U štrajk se, prema našim podacima, uključilo 13 od ukupno 23 gradske tvrtke. U tih 13 tvrtki radi približno 8500 radnika, članova sindikata. Oni traže da se za oko 12.700 zaposlenika svih tvrtki u vlasništvu Grada osnovna plaća sa sadašnjih 1950 kuna poveća za 17, 68 posto, dok Grad nudi povećanje od oko tri posto. </p>
<p>Predsjednica Sindikata komunalnih radnika Hrvatske (SKRH) Ankica Svoboda, u ime Koordinacije sindikata gradskih tvrtki izjavila je za Vjesnik da je jednosatni štrajk upozorenja u svim tvrtkama prošao bez problema i izgreda. Najavila je, međutim, da sindikati neće odustati od cjelodnevnog štrajka najavljenoga za petak, odnosno od štrajka koji bi trajao punih osam radnih sati, ne ispune li se do tada njihovi zahtjevi. </p>
<p>Prvog dana štrajka građani nisu imali većih poteškoća. Tramvajski prijevoz obustavljen je, naime u ranojutarnjim satima – od 3.30 do 4.30 – kad ni jedan tramvaj nije napustio spremište. To je osjetio tek mali broj korisnika gradskog prijevoza. Od 7.30 do 8.30 sati ZET-ovci su prekinuli prodaju karata i izdavanje iskaznica. </p>
<p>Radnici Čistoće dovezli su 83 kamiona svoje tvrtke i poredali ih na cesti Bundek, u potezu od Zapruđa prema jezeru. Predsjednik sindikata Čistoće Marijan Biruški procijenio je da se u štrajk uključilo 80 posto od 1700 zaposlenika toga komunalnog poduzeća. Istaknuo je da je s poslodavcem postignut dogovor o oblicima provođenja štrajka.</p>
<p>Na grobljima Mirogoj, Miroševac, Markovo polje, te Krematorij prekinute su sve usluge od 7 do 8 sati. Povjerenik SKRH za Gradska groblja Boris Pilko rekao nam je da se ukopi neće smjeti obustaviti ni u slučaju općega štrajka, najavljenog za ponedjeljak, ali da će se zacijelo javiti poteškoće pri ugovaranju termina ukopa. </p>
<p>Vozači sigurno nisu bili nesretni što od 9 do 10 sati nisu radila ni Zagrebparkingova pauk-vozila, kao ni kontrolori naplate parkiranja. Garaže Zagrebparkinga, međutim, i u tom su vremenu radile normalno i primale vozila. </p>
<p>U Tržnicama Zagreb u istom su satu prekinute sve usluge. Sindikalac Mladen Dorotić iz Tržnica rekao je da su radnici izvjesili transparente. Ocijenio je kako korisnici nisu osjetili jednosatni štrajk jer je poslodavac odredio minimum obaveznih poslova, kao što su naplata i izdavanje vaga. </p>
<p>»Korisnici usluga tržnica neće biti zakinuti čak ako dođe i do generalnog štrajka, jer će moći kupovati. Klupe su postavljene i mi ne možemo spriječiti prodavače da na njih postave svoju robu«, objasnio je Dorotić.</p>
<p>Štrajk je podržalo i 30-ak članova manjinskog Novog sindikata u Zagrebačkim cestama, ali i radnici koji nisu članovi toga sindikata. Povjerenik Novog sindikata za Zagrebačke ceste Krešimir Marko Artuković rekao je da su radnici u štrajku pričvrstili bedževe i prekinuli rad na jedan sat. Dodao je kako će semaforska i druge službe koje su važne za sigurnost prometa, raditi i u slučaju općega štrajka. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Grad predlaže arbitražu i prekid štrajka </p>
<p>Gradsko poglavarstvo u srijedu je odlučilo ponuditi sindikatima arbitražno rješavanje spora oko povećanja osnovice plaće. Najavila je to gradonačelnica Vlasta Pavić poslije zatvorene sjednice Gradskoga poglavarstva. </p>
<p>Podsjetila je, međutim, kako zakonski nije propisan rok za provedbu arbitražnog postupka, ali bi sindikati, prihvate li tu opciju, svakako morali odustati od štrajka. </p>
<p>»Vjerujem da će sindikati prihvatiti ovaj razumni prijedlog«, rekla je Vlasta Pavić, dodajući kako je Gradu u interesu da budu zadovoljni i radnici gradskih tvrtki i građani, ali da se u obzir moraju uzeti i materijalne mogućnosti Grada. </p>
<p>»Izražavam punu spremnost na dijalog sa sindikatima, ali samo ako njihovi zahtjevi budu u skladu s mogućnostima. Generalni štrajk, najavljen za ponedjeljak, svakako nije optimalno rješenje. Zato pozivam sve sindikate da razmotre svoje odluke«, rekla je gradonačelnica. </p>
<p>Njezin zamjenik i predsjednik pregovaračkog tima Poglavarstva Stipe Tojčić, objasnio je da se arbitražom otvara mogućnost da neovisni ljudi ocijene tko je u pravu: Grad, koji je ponudio povećanje osnovne plaće (sada 1950 kuna) za tri posto, ili sindikati, koji traže povećanje za više od 17 posto. Arbitražno vijeće bilo bi sastavljeno od tri člana – predstavnika sindikata, Poglavarstva i Hrvatske gospodarske komore – a njegova odluka bila bi konačna i obvezujuća.</p>
<p> Dodao je da ne vidi razloga da sindikati ne prihvate arbitražu. </p>
<p>B. J.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Pavić ne daje ostavku, za Gašparovića kompromitirajuće članstvo u NO ZV-a</p>
<p>Kako je gradom počela kolati glasina da će gradonačelnica Pavić zbog sve većih pritisaka u vezi sa štrajkom u srijedu ponuditi ostavku, novinari su je pitali je li to istina. »Opet sam ponudila ostavku? Pa kako bi moja ostavka pridonijela rješavanju problema«, odgovorila je začuđeno, pretpostavljajući da je riječ o namjernim dezinformacijama.</p>
<p>Osvrnula se, međutim, na medijske istupe sindikalca Damira Gašparovića, ocijenivši da oni spadaju u arsenal političke, a ne sindikalne borbe. »Za Gašparovića je dosta kompromitirajuća činjenica da je član Nadzornog odbora Zagrebačkog velesajma«, izjavila je gradonačelnica. </p>
<p>B. J.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Naziv stranke za desetak dana, a radit će u interesu građana</p>
<p>Bivši haenesovci</p>
<p> – Mislav Žagar, Krešimir Franjić i Ante Čorkalo – osnivaju novu stranku koja će se, prema njihovim riječima, temeljiti na »istinskom narodnjaštvu«. Najavili su to u srijedu, na konferenciji za novinare u Gradskoj kavani. </p>
<p>»Dugo nam je trebalo da donesemo takvu odluku, ponajviše svjesni da u Hrvatskoj postoji velik broj stranaka. Na taj potez ipak smo se odlučili zbog velikog broja ljudi koji su zajedno s nama napustili HNS«, rekao je bivši predsjednik gradskog HNS-a Mislav Žagar. Ustvrdio je da je zagrebačku podružnicu napustilo više od 500 članova, te da će nova stranka imati i podružnice u cijeloj Hrvatskoj.</p>
<p>O tome kako će se zvati nova stranka, bivši HNS-ovci nisu željeli go. Objavit će to za desetak dana kad završe program te ga dostave Ministarstvu pravosuđa. Govoreći o načinu djelovanja u Gradskoj skupštini i Poglavarstvu, Žagar je napomenuo kako se neće priklanjati ni oporbi niti vladajućima, nego će raditi »sve što je u interesu građana«. »Podržat ćemo projekte iz koalicijskoga sporazuma«, dodao je.</p>
<p> Žagar je ujedno pozvao SDP-ovce da ne smjenjuju 400 HNS-ovaca koji su u raznim povjerenstvima, makar je njihovu smjenu dopisom zatražio vrh HNS-a. Zatraži li zagrebačka vlast njegov odlazak iz Poglavarstva, Žagar će otići sâm, rekao je. </p>
<p> Krešimir Franjić je komentirao i štrajk gradskih tvrtki te ustvrdio kako je pregovarački tim loše odabran, te da je Grad dijelom i sam »zaslužan« za ovakvo stanje. </p>
<p>»Kolektivni sporazum, sklopljen prije dvije godine, Grad je koštao 100 milijuna kuna, no tada je bilo novca za kupnju socijalnog mira. jer je Grad prodao dionice Zagrebačke banke. Sada toga novca više nema, a plaće bi trebalo povećati za oko šest posto«, rekao je Franjić te dodao kako Grad nije napravio ništa da bi te tvrtke poslovale pozitivno. </p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Odgovorni tvrde da im ne mogu pomoći, student daruje »peglicu«</p>
<p>Komentirajući slučaj petero mladih Roma koji već tri mjeseca žive u starom automobilu na jednom novozagrebačkom parkiralištu, pomoćnica pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb Višnja Fortuna kaže da se za njih ne može učiniti puno. </p>
<p>»Očito je riječ o osobama koje trebaju socijalnu zaštitu no nemaju prijavljen boravak u Zagrebu pa samim tim ne mogu ostvariti nikakvu pomoć«, objasnila je. </p>
<p>U Policijskoj upravi zagrebačkoj ističu da bez obzira što se ne bave nelegalnim djelatnostima, moraju naputiti metropolu. Glasnogovornica Gordana Vulama dodaje da ni represivne mjere nisu pravo rješenje. »S takvim se problemom često susrećemo. Možete ih vratiti u njihovu sredinu ali oni će se ponovno vratiti«, kaže.</p>
<p> A nakon što je pročitao Vjesnikovu priču o petero mladih Roma koji žive u jednom automobilu, student iz Zagreba Branimir Bandalo (27) odlučio je darovati im »peglicu«. Svoj automobil želi pokloniti nevjenčanim supružnicima Goranu Krištofcu (20) i Zvezdani Oršuš (18) koji će za dva mjeseca i drugi put postati roditelji. </p>
<p>»Bio bi red da se odvoje od prijatelja. Automobil je u voznom stanju ali nije registriran, pa će se za to morati pobrinuti sami«, rekao je Branimir koji je bjelovarskim životnim suputnicima poželio sreću i da nikad ne ostanu bez benzina. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Može li nas Ibrica Jusić predstavljati na Eurosongu?</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Nakon vokalne skupine Rivers, Petre Kosalec, Vladimira Bodegrajca, grupe Magnetic, Tine Vukov i Ivane Kindl, u drugoj izlučnoj večeri koju će uživo u subotu navečer prenositi Prvi program Hrvatske televizije, nastupit će Ina, Peggy, Lana, En Face, Ibrica Jusić i Ivan Mikulić. Nakon te večeri bit će poznato i drugih šest izvođača koji će se, uz pobjednike prve večeri, u nedjelju natjecati za pobjedu na Dori.</p>
<p>Ina je 21-godišnjakinja, rođena u Zenici, nova nada Zrinka Tutića, autora pjesme »Ti si moja nesreća«, s kojom će se predstaviti na Dori. Ina živi u Zagrebu, studira na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, a neko je vrijeme pohađala Rock akademiju.</p>
<p>Skladbu »Sve« autora Predraga Martinjaka i Ante Pecotića, izvodi sam Predrag, javnosti poznatiji kao Peggy. Klavijaturist nekadašnjih Songkillersa, danas često u Vanninu pratećem bendu, solističku je karijeru, zasad prilično neuspješno, započeo prije dvije godine objavivši album »Vuk«. Tom školovanom glazbeniku to će biti prvi nastup na Dori, premda se već pojavljivao kao klavijaturist.</p>
<p>Nova uzdanica Milane Vlaović, čija je pjesma već jedanput, u izvedbi Vesne Pisarović, pobijedila na Dori, zove se Lana Jurčević. Mlađahna Lana s pjesmom »Prava istina« prvi će se put predstaviti na Dori. Lana potječe iz glazbene obitelji, bavila se plesom, osobito za svoga boravka u Londonu, gdje je usavršavala scenski pokret i pjevanje. Njezin album prvijenac objavljen je prošle godine.</p>
<p>En Face se ove godine na Dori pojavljuje potpomognut ženskim vokalom Ane Kabalin, djevojke koja je prošle godine na Eurosongu bila prateći vokal Claudiji Beni, a danas je pjevačica u riječkoj skupini Metrobolik. Taj pop-rock bend iz Rijeke, osnovan 1988., najviše je zapamćen po duetu s Urbanom »S dlana Boga pala si«, a na Dori će se predstaviti s pjesmom svog frontmana Sandra Bastiančića »Tvoje lice«.</p>
<p>»Još samo ovaj put« zapjevat će šansonijer Ibrica Jusić. I dok se neki smijulje na pomisao da će se na pozornici Dore, na kojoj bi se trebali predstavljati mladi pjevači, pojaviti Ibrica koji ove godine navršava 60 godina, drugi su uvjereni da je riječ o kudikamo najboljoj pjesmi ponuđenoj na ovogodišnjoj Dori. Dubrovački gospar iza sebe ima bezbroj nastupa, pregršt nagrada, uspješnih koncerata u Hrvatskoj i u inozemstvu, kao i mnoštvo albuma. Tijekom svojeg višegodišnjeg boravka u Švedskoj nastupao je uz Ellu Fitzgerald, Boba Dylana i Santanu, a duga glazbena karijera omogućila mu je nastupe u Sidneyju (Opera house, 1976.), u New Yorku (Carnegy Hall, 1981.), u Lisabonu (Teatar national, 1972.), u Barceloni (Congress centar, 2003.) i u mnogim drugim gradovima. Njegov posljednji album »Amanet« nominiran je u nekoliko kategorija za ovogodišnji Porin. Ibrica ima nedvojbeno kvalitetnu pjesmu, no ipak, postavlja se pitanje treba li nas, kraj toliko mladih pjevača, baš on predstavljati na Eurosongu.</p>
<p>Posljednji će na pozornicu u Kristalnoj dvorani hotela »Kvarner« u subotu izaći Ivan Mikulić, koji se na ovom festivalu prvi put pojavio prije devet godina otpjevavši pjesmu Zrinka Tutića »Ti i ja«, što je ujedno bilo i njegovo prvo pojavljivanje na hrvatskoj glazbenoj sceni. Ove će godine Mikulić pjevati »Daješ mi krila«. Tridesetpetogodišnji Mikulić sam je uglazbio stihove Duška Gruborovića.</p>
<p>Petra Boić Petrač</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Humanitarni koncert Paula McCartneyja u Dubrovniku? </p>
<p>DUBROVNIK, 10. ožujka</p>
<p> – Povodom četrnaeste Međunarodne konferencije o volonterstvu »VolontEurope«, što će se od 1. do 5. listopada ove godine održati u cavtatskom hotelu »Croatia«, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva pregovara s Paulom McCartneyjem i njegovom suprugom Heather, poznatom volonterkom, o njihovu dolasku na konferenciju u Cavtat. Potvrdila je to predstojnica Vladina Ureda za udruge i upraviteljica Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva Cvjetana Plavša Matić tijekom radnoga posjeta Dubrovniku, gdje se sastala s dubrovačkom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom i pročelnikom Odjela za društvene djelatnosti Mihom Katičićem. Ukoliko prihvate poziv, Paul McCartney održao bi za vrijeme konferencije koncert u Dubrovniku čiji bi prihod išao u dobrotvorne svrhe.</p>
<p>»VolontEurope« najuglednija je i najveća europska međunarodna organizacija. Okuplja više od pet tisuća volonterskih organizacija iz Europe i svijeta, a na cavtatskoj konferenciji očekuje se sudjelovanje oko tristo predstavnika volonterskih organizacija. Dubrovačka gradonačelnica prihvatila je u ime Grada Dubrovnika pokroviteljstvo nad konferencijom, istaknuvši važnost udruga koje se temelje na dobrovoljnom radu za razvoj civilnog društva. Naglasila je da je volonterstvo u Dubrovniku prisutno dugi niz godina, te da se broj udruga koje aktivno djeluju iz godine u godinu povećava. </p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Divasice i Nina Badrić izabrale nove Zvjezdice</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Članice skupine Divas i Nina Badrić, djevojke koje su u glazbu startale dječjim koracima u djevojačkom zboru Zvjezdice, u utorak su nekoliko sati provele u društvu djevojčica zainteresiranih za ulazak u veoma cijenjene Zvjezdice. Audicija je prošla toliko dobro da je voditelj zbora Zdravko Šljivac, oduševljen čuvši kako pjevaju mali slavuji, odlučio primiti svih četrdesetak djevojčica koje su se prijavile za audiciju.</p>
<p>Djevojke su pjevale pjesmu po svom izboru, nakon čega su uz pratnju Ivane Husar na klaviru prolazile vježbe sluha, a potom i ritmičke vježbe, za koje su bile zadužene Marija Husar i Nina Badrić.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Modni tramvaj za jubilej na hrvatskom tržištu</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Tko god je u utorak navečer prolazio zagrebačkom Frankopanskom ulicom, mogao je primijetiti gužvu ispred Replayjeva boutiquea, gdje je okupljeno mnoštvo vlasnicima te trgovine došlo čestitati na desetom »rođendanu« njihova dućana. Uz pjenušac i glazbu E-Basea, uzvanici su pogledali novu kolekciju ove casual odjeće za žene i muškarce, a potom se i provozali veselim Replay tramvajem, u kojem su menekeni modne agencije Sandra predstavili odjeću urbanog, orijentalnog, sportskog, motociklističkog i gradskog stila.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Nova porcija smijeha u klubu »Tiger Lilly«</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Zagrepčani i njihovi gosti gladni smijeha i ovoga će četvrtka navečer pohitati u Hemingway. Prvi hrvatski klub komedije »Tiger Lilly« opet je, doznajemo, pripremio zabavan program koji bi i najzagriženijim pesimistima mogao raširiti usta »od uha do uha«. Za dobro raspoloženje pobrinut će se legendarni »zločesti dečki« Željko Pervan i Zlatan Zuhrić Zuhra, svatko sa svojim komičarskim stand-up nastupom. Njima će se, kao i obično, na prigodnoj audiciji pridružiti i anonimni komičari, ali i jedan ugledni strani gost - Britanac Kev F. Sutherland, producent, pisac, crtač stripova, ali i stand-up komičar. Sutherland je čest gost britanskih radijskih i tv-postaja, ponajviše zbog svoga komičarskog talenta, a s kakvim će uspjehom gostovati pred hrvatskom publikom, otkrit ćemo između 21 sat i ponoći. </p>
<p>A. K. B.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Sidney Pollack počeo snimati prvi film u UN</p>
<p>NEW YORK, 10. ožujka</p>
<p> – Američki redatelj Sidney Pollack počeo je prošloga vikenda snimanje filma »Prevoditelj«, prvoga filma koji će biti snimljen u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.</p>
<p>Triler u kojem naslovne uloge igraju Sean Penn i Nicole Kidman, ne bi trebao biti propaganda Svjetske organizacije, rekli su na zajedničkoj konferenciji za novinare Pollack i podtajnik UN-a za komunikacije Shashi Tharoor. Tharoor je kazao kako je UN dao dozvolu za snimanje nakon proučavanja scenarija i zbog umjetničkog ugleda Sidneya Pollacka.</p>
<p> »Prevoditelj« je triler o UN-ovoj prevoditeljici koja slučajno čuje razgovor koji je može stajati života.</p>
<p>Zgrada UN-a u New Yorku pojavljuje se u brojnim filmovima, ali je do sada Hollywood bio neuspješan u dobivanju dozvole za snimanje unutar objekta sve dok Sydney Pollack nije zamolio glavnog tajnika Kofija Annana prošloga mjeseca. Annan se suglasio, a potom su svoju suglasnost dali i predsjednici Opće skupštine i Vijeća sigurnosti. </p>
<p> Pollack je rekao kako ga je u UN privukao vizualni ambijent koji pruža. »Imate masu posjetitelja, ali većina ljudi u Sjedinjenim Državama ne zna kako UN izgleda niti razumiju kako UN radi i kako se odvija svakodnevni posao u njemu«, rekao je on.</p>
<p> Prve scene filma, koji će stajati 80 milijuna dolara i trebao bi se pojaviti u kinima 19. studenoga, snimljene su prošloga vikenda. Film će i inače biti sniman samo preko vikenda te blagdanima ili noću kako se ne bi ometao redoviti rad Svjetske organizacije. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Kći Orsona Wellesa prodaje očevog Oscara</p>
<p>LOS ANGELES, 10. ožujka</p>
<p> – Kći američkog filmskog redatelja i glumca Orsona Wellesa namjerava prodati očevog Oscara, koji je osvojio za film »Građanin Kane«, nakon što je sud u Los Angelesu odlučio da kipić pripada upravo njoj. Beatrice Welles bila je u sporu s Američkom akademijom filmskih znanosti i umjetnosti oko vlasništva nad Oscarom, koji je Welles osvojio 1942. za najbolji scenarij.</p>
<p> Akademija tvrdi da ima pravo prvokupa za iznos od jednog dolara ako dobitnik Oscara ili netko od nasljednika želi prodati pozlaćeni kipić.</p>
<p> Welles namjerava Oscara prodati na dražbi, no Akademija je najavila žalbu.</p>
<p> Prema navodima suda, Welles ima neograničeno pravo vlasništva nad originalnim Oscarom i može s njim raditi što god želi, objavljeno je u ponedjeljak.</p>
<p> »Akademija je oduvijek znala da nema pravo na Wellesova Oscara«, izjavio je odvjetnik Beatrice Welles Steven Ames Brown.</p>
<p> Odvjetnik David Quinto, koji zastupa Akademiju, uvjeren je da kći Orsona Wellesa razumije kako Akademija želi spriječiti prodaju Oscara da nagrada ne postane »komercijalni proizvod«.</p>
<p> Kipić o kojem je riječ smatrao se izgubljenim i Welles je čak dobila zamjenski 1988. godine i tada je potpisala ugovor s Akademijom vezan uz moguću prodaju kopije Oscara.</p>
<p> No 1994. pronađen je original kad je snimatelj koji je radio s Orsonom Wellesom kipić prodao tvrtki Bay Holdings za 50.000 dolara.</p>
<p> Kći je uspjela spriječiti daljnju prodaju putem aukcijske kuće Sotheby's i Oscar joj je vraćen, a zatim je ona sama pokušala prodati Oscara na dražbi, no Akademija je tražila da poštuje ugovor, iako se ugovor odnosio na kopiju, a ne na originalni kipić, u čemu ju je podržao i sud.</p>
<p> U prošlosti je Akademija sprečavala prodaju Oscara koje su osvojili Clark Gable i neki drugi glumci. No 1999. Michael Jackson je za 1,54 milijuna dolara kupio Oscara za najbolji film dodijeljen filmu »Prohujalo s vihorom«.</p>
<p> Orson Welles je osvojio samo jednog Oscara i to za najbolji originalni scenarij za »Građanina Kanea«, film koji je 1941. ujedno režirao i glumio u njemu. </p>
<p>Djelo je te godine imalo četiri nominacije: za najbolji originalni scenarij (koju je dijelio s Hermanom J. Mankiewieczom), najboljeg glumca, najboljeg redatelja i najbolji film. Redateljev film »Veličanstveni Ambersonovi« sljedeće je godine ponovno nominiran u kategoriji najboljeg filma, ali Oscara nije dobio. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Homoseksualci u UN-u dobivaju obiteljska prava</p>
<p>WASHINGTON,10. ožujka</p>
<p> – Homoseksualno osoblje Ujedinjenih naroda u New Yorku započelo je tražiti obiteljska prava dok neke zemlje članice nastoje osporiti odluku glavnog tajnika Kofija Annana da ponudi priznanje istospolnih zajednica, piše u srijedu američki list The Washington Times.</p>
<p>Organizacija islamske konferencije, u kojoj je 56 zemalja, vjerojatno će potkraj ovoga tjedna zatražiti da se Opća skupština UN-a pozabavi priznanjem istospolnih parova, piše list.</p>
<p>UN je 28. siječnja objavio da će svojem osoblju koje je zakonski vjenčano ili je dio zakonski priznatog partnerstva u svojoj zemlji priznati prava predviđena za članove obitelji. Annan je napomenuo da brak ili partnerstvo mora biti zakonski priznati u zemlji odakle osoba dolazi.</p>
<p>Manji broj UN-ovog osoblja već je zatražio proširena prava koja slijede iz priznavanja istospolnih zajednica.</p>
<p>UN-ova odluka teorijski se odnosi samo na mali broj osoblja budući da jedva desetak zemalja priznaju homoseksualnim parovima jednaka zakonska ili financijska prava kao i heteroseksualnim.</p>
<p>Više od trećine zemalja u svijetu zakonski zabranjuje homoseksualizam. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>Mediji prekršili svoje ingerencije </p>
<p>Danas smo svjedoci hiperrealizma u književnosti, a što se tiče jezika, svjedoci smo nagle amerikanizacije hrvatskoga jezika, rekao je Ante Stamać / Duboko skidam kapu »Jutarnjem« i »Večernjem«, ono što su oni pokrenuli je epohalno – naglasio je Nedjeljko Fabrio </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – »Nikada kao danas nije bilo veličanstvenije književne proizvodnje u hrvatskoj književnosti i nikada gorih odnosa među ljudima. Zašto se dogodio taj paradoks, pitanje je za sociologiju književnosti«, istaknuo je akademik Nedjeljko Fabrio na okruglome stolu što je s temom »Trenutak sadašnjosti hrvatske književnosti« priređen u srijedu u Društvu hrvatskih književnika.</p>
<p> U razgovoru o toj uvijek svježoj i intrigantnoj temi sudjelovao je dio uglednih hrvatskih književnika, sveučilišnih profesora i znanstvenika koji su zastupljeni u knjizi razgovora Andrije Vučemila »Što su mi rekli«, s namjerom da o ponuđenoj temi progovore s vremenske distance od 1998., 1999. i 2000. godine, kada su razgovori i vođeni te objavljivani u Književnoj Rijeci.</p>
<p>Više ništa nakon što je u utorak krenula biblioteka Jutarnjega lista, nastavio je Fabrio, neće biti isto u hrvatskome nakladništvu, knjižarstvu i tiskarstvu. Duboko skidam kapu Jutarnjem i Večernjem, ono što su oni pokrenuli je epohalno – naglasio je on, dajući na taj način i odgovor na Vučemilovo početno pitanje kakav je trenutak sadašnjosti hrvatske književnosti i jesmo li mi kao narod, na pragu velikih globalističkih promjena, spremni podnijeti teret toga trenutka, unatoč njegovoj bremenitosti i slojevitosti.</p>
<p>Danas su pisci, s jedne strane, opsjednuti sobom, svojom unutrašnjošću, što posebno svjedoče ženski pisci – istaknuo je akademik Ante Stamać – a s druge strane stvarnosnom, naturalističkom, prljavom slikom svijeta. Po njegovu mišljenju, danas smo svjedoci hiperrealizma, a što se tiče jezika, svjedoci smo nagle amerikanizacije hrvatskoga jezika. Mediji su pak, nastavio je taj književnik, prekršili svoje ingerencije, jer bi, kako je objasnio, morali biti sluge piscima ili sluge tiskovine da ih približe čitateljima. Globalizacija je vezana uz medije, a ne uz pisce, naglasio je Stamać, dodajući da mediji ne ugrožavaju pisca niti će to ikada moći. Dodao je također da privatni nakladnici dijele državni novac komu hoće, uz iznimku Naklade »Ljevak«, »Školske knjige« i »Alfe«.</p>
<p>Pjesnikinja Andriana Škunca kazala je da je poezija protjerana iz medija te da na televiziji nedostaje emisija posvećenih piscima. Škunca je istaknula i to da su žene u književnosti zapostavljene.</p>
<p>Rečenicu Tome Akvinskoga »što god se prima, prima se na način onoga koji prima« prof. dr. Ivan Golub drži ključnom za mnoga područja, pa i za književno. Riječ je danas inflatorna, odnosno njezina vrijednost nije pokrivena stvarnošću – istaknuo je.</p>
<p>Književnik Stjepan Čuić, dopredsjednik DHK, složio se pojedinim sudionicima skupa da bi tako opsežna tema zahtijevala širi pristup, obećavši da će iscrpnije ponoviti tribinu te reprintati prve pjesničke zbirke svih članova naše najstarije književničke udruge. Voditelj tribine bio je Sead Begović.</p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Nakladnici i knjižari traže zaštitu </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Vijeće Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore izražava veliku zabrinutost zbog mogućih negativnih posljedica što ih protuzakonita vezana prodaja novine-knjiga može imati na hrvatskom tržištu knjige.</p>
<p> »Tim načinom prodaje knjiga koje se tiskaju u inozemstvu ozbiljno je ugroženo knjižarstvo, tiskarstvo i izdavaštvo. Očekujemo od Vlade da donese mjere koje će zaštititi interese hrvatske izdavačko-knjižarske kulture. Također tražimo da se o vezanoj trgovini novine-knjiga izjasni Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja«, stoji u priopćenju Vijeća Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore danom u srijedu, koje je jednoglasno prihvaćeno na sastanku Vijeća 9. ožujka.</p>
<p> Zajednica nakladnika i knjižara, kako se dodaje, podupire svaki izdavački projekt koji unaprjeđuje čitateljsko-književnu kulturu te pozdravlja i pozitivnu činjenicu što hrvatski kupac knjiga na novinskom kiosku može doći do vrijedne i jeftine knjige.</p>
<p> Jutarnji list u utorak je počeo akciju vezane prodaje knjiga-novina. Na početku akcije uz kupljene novine darovano je 150.000 primjeraka Ecova romana »Ime ruže«. U Biblioteci tih novina kani se objaviti 30 vrhunskih djela svjetske i hrvatske književnosti, koji će u vezanoj prodaji stajati 35 kuna. Sličnu akciju najavljuje i Večernji list. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Jelčić: Ugroženo nakladništvo </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Pothvati Jutarnjeg lista i Večernjeg lista, koji su započeli ili najavili akciju vezane prodaje novina-knjiga, imaju svoju dobru stranu, ali pretežu negativne, izjavio je akademik Dubravko Jelčić, izvršni urednik Biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti.</p>
<p> »Sasvim je korisno i potrebno približiti knjigu cijenom, ali je pitanje na koji se način to čini. Mislim da je taj način smišljena podvala, koja će napuniti džepove novinskih kuća, ali će dovesti u pitanje cjelokupno hrvatsko nakladništvo«, ustvrdio je Jelčić.</p>
<p> Dodao je kako ne zna razumije li to ministar kulture, ali zna da bi hrvatska država i Ministarstvo kulture mogli mnogo primjerenije pomoći i čitateljstvu, i knjizi, i nakladništvu, kao vrlo razvijenoj gospodarskoj grani.</p>
<p> Kad je riječ o projektu Večernjeg lista, kako je rekao, mora istaknuti da on nikako ne može biti usporediv ili konkurentan knjigama iz Biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti, koja kao proizvod znanstvenoga projekta, koji se ostvaruje u okviru Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, izdaje povijesne, autentične književne tekstove, onakve kakvi su napisani ili kakve su autori napisali uz potrebne komentare, tumačenja za koje ovako opremljena redakcija može biti osposobljena i stručna. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Kamenovanje Vrdoljaka</p>
<p>Kada se napokon pojavio hrvatski film u kojemu briljiraju zagrebački i riječki glumci, kada se snimi izvanredan filmski ep o stradanju Hrvata i folksdojčera u srcu maloga slavonskog sela, tada filmska kritika ulazi u osobni obračun s redateljem »desne provenijencije« </p>
<p>Nije morao Antun Vrdoljak čekati dugo. Njegov film »Duga mračna noć«, tragična povijesna saga o ratu i poraću, kamenovana je u tisku tri dana uoči prikazivanja u kinima.</p>
<p> Jedan od rijetkih uspješnih redatelja u povijesti hrvatskog filma dočekan je na kritičarski nož, i to ni manje ni više nego privatnih obračuna – što je kuriozitet svojstven valjda samo hrvatskoj filmskoj »kritici«.</p>
<p> Štoviše, među »briljantnim« opažanjima piše: »da je Vrdoljak u životu bio pošten kao glavni junak njegovog filma, cijela bi filmska parada konzervativnog kiča možda bila uvjerljivija. Ovako ti se zgadi«.</p>
<p> Manje nego filmom, naime, kritičari se bave »nepoštenim« Vrdoljakom kojemu ne mogu oprostiti politički angažman niti utjecaj na hrvatski film tijekom 90-ih, a pogotovu hrvatsku temu kojom se bavi. Njegov je film tako »kroanijada« (?) iz koje progovara sam Vrdoljak, u filmu dominiraju »zavičaj, obitelj i poslovice(!)«, a film je »konzervativan i patrijarhalan kič«.</p>
<p>Kada su to »zavičaj, obitelj i poslovice« postali u svjetskom filmu nepoželjna tema i »konzervativni kič«, čime bi najveći europski redatelji – među njima Bergman i de Sica – postali »dosadni konzervativci« sa svojim tragičnim obiteljskim dramama i ratnim epopejama, a filmovi se analizirali kroz osobne simpatije prema redatelju? To valjda znaju samo vrli hrvatski filmski kritičari. </p>
<p> Kakav je film? Ne samo da je »Duga mračna noć« potresna povijesna saga o stradanju jednoga slavonskog sela, u kojem uz tamburice paralelno odjekuju čelični koraci SS trupa, izvanredna priča nabijena emocijama od prvog do zadnjeg kadra, koja kroz nekoliko individualnih priča o prijateljima izgubljenim u ratnom vihoru odslikava svu tragiku Hrvatske rastragane između nacizma i komunizma, ne samo da ima magistralnu fotografiju Vjekoslava Vrdoljaka, već je redatelj prvi srušio mit o srpskom filmu i »spontanim srpskim glumcima«.. </p>
<p> Ono što nije uspjela većina hrvatskih redatelja 90-ih, uspio je Vrdoljak. Glumci u njegovu filmu nisu tek statisti što s mukom izgovaraju dosadne rečenice još dosadnijeg scenarija, što je bila boljka većine hrvatskih filmova proteklog desetljeća, nego se doista ne može reći koji je glumac bolji. To je prvi film nakon desetak godina koji je pokazao da su zagrebački i riječki glumci rasni interpretatori najzahtjevnijih uloga, al pari svjetskima, što više nismo vjerovali da ćemo vidjeti na hrvatskom filmu.</p>
<p>Krenemo li od Gorana Navojca što magistralno glumi bećara Matu kojeg ljubav prema domovini odvede u ustaše, njegova najboljeg prijatelja Gorana Višnjića, razočaranog partizanskog prvoborca koji će se okrenuti protiv komunističke partije kada mu se objesi otac (Boris Dvornik) ne želeći ući u poljoprivrednu zadrugu, Krešimira Mikića nalik na Adriena Brodyja, koji minimalnim glumačkim sredstvima odaje sav užas jednog židovskog liječnika kojemu nestane obitelj, Katarine Bistrović Darvaš – koja je dala možda najbolju ulogu razočarane partizanke u povijesti hrvatskog filma – nižu se impresivne glumačke interpretacije koje gledatelja ostavljaju bez daha..</p>
<p> Što tek reći o sjajnom Žarku Potočnjaku, kao zapanjenu folksdojčeru čiji sin postaje nacist, ili pak Matku Ragužu koji odbija stupiti u nacističku postrojbu? Što tek reći za vrhunsku glumu Edvina Liverića i Vilija Matule koji su rijetko uspješno dočarali zvjersku surovost nacista. Scena kada Nijemci zapale skupinu živih seljaka u polju jedna je od najmučnijih scena o nacizmu. Usprkos tomu, jedan kritičar piše da »Vrdoljak za nacizam, čini se, nema nikakva razumijevanja«.</p>
<p>Mnogi filmu zamjeraju »podijeljenost u dva dijela«, no to jednostavno nije točno. Sva ratna drama uvjetno rečeno prvog dijela filma u kojem ljudi nošeni sudbinom postaju nacisti, partizani ili ustaše, stišava se u poslijeratnom Zagrebu gdje pak bukti privatni obračun petorice prvoboraca. Tenzija stvarnih bitaka naprosto se prenosi u zagrebačke udbaške salone gdje se snimaju razgovori bivših ratnih »drugova«.</p>
<p> Partizanka koja se ubija razočarana muškarcima i komunizmom (Bistrović Darvaš), njezin muž koji će zbog jedne rečenice protiv Tita završiti na Golom otoku (Višnjić), njezin demonski brat koji će ih sve izdati (izvanredan Tarik Filipović) i prepustiti svom bivšim komandantu Mustafi Nadareviću i operativcu Ozne Ivi Gregureviću – protagonisti su dijela filma koji je pokazao nevjerojatnu snagu hrvatskih glumaca koji zaslužuju svjetske nagrade.</p>
<p> Zamjera li se to Vrdoljaku što je pokazao da je komunizam, u konačnici, bio podjednako surov i nakazan kao i nacizam? Ili to što je uspio prvi, nakon određenog vremena, snimiti slojevitu filmsku priču punu iskonske drame? Bio Vrdoljak pošten ili nepošten, zna snimiti uzbudljiv film, a to se izgleda ne oprašta. Kritičari koji postaju »lovci na vještice«, kojima je osobna mržnja prema redatelju bitnija od filma, dovoljno govore sami o sebi. Počela je duga mračna noć kritike.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Roman koji je najavio pisca Jožu Horvata</p>
<p>Rođendansko slavlje upotpunjeno izlaskom iz tiska mladenačkoga romana »Sedmi be«, kao petog sveska u Izabranim djelima Jože Horvata što ih objavljuje nakladnička kuća »Neretva«</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Gomila reportera i novinara nahrupila je u srijedu u 11 sati u dom romanopisca, publicista i svjetskog pomorca Jože Horvata, koji toga dana obilježava svoj 89. rođendan. Uz cvijeće koje je krasilo svečarski stol, dočekao nas je agilni slavljenik pokazujući upravo izašlu knjigu »Sedmi be«, što ju je nakladnička kuća »Neretva« objavila u ovoj prigodi, a koja je dio niza njegovih Izabranih djela.</p>
<p>Upravo tim autobiografskim mladenačkim romanom ovaj će samosvojni i žanrovski neobuzdani pisac ući u literaturu 1939. godine, a Krleža će u njemu prepoznati književni talent što će se kasnije potvrditi u nizu umjetnina koje su, poput njihova autora, imale više nego burnu sudbinu.</p>
<p>O sudbini ove knjige, što je kao četvrto izdanje objavljena 65. godina nakon izlaska iz tiska, govorili su pisac opsežna analitičkog pogovora književni kritičar Strahimir Primorac te urednici knjige akademik Miroslav Šicel i Đurđa Mačković. Kako je »Sedmi be« tek što je tiskan bio i zabranjen, nakladnik se odlučio da u Izabranim djelima objavi pretisak knjige iz 1939. </p>
<p>»Neko vrijeme, odmah poslije Drugoga svjetskog rata, bio sam protiv objavljivanja ove knjige, jer sam mislio da će loše utjecati na mlade naraštaje, no kasnije su me uvjerili da su današnji srednjoškolci gori nego što smo mi bili«, kazao je Joža Horvat, vidljivo uzbuđen i pomalo zbunjen škljocanjem kamera.</p>
<p> »'Sedmi be' je i danas itekako zanimljiv književni tekst. U njemu je već na djelu ona iskonska snaga Horvatova književnog talenta, kojom se uspio otrgnuti posvemašnjoj funkcionalnosti programirane literature, te stoga ima svoje literarno opravdanje«, ustvrdio je Strahimir Primorac. </p>
<p>A govor o knjizi prekinut je dolaskom brojnih brzojava koji su u srijedu pristigli sa svih strana. U zdravici koja je potom uslijedila Horvat je zahvalio svim svojim prijateljima, ratnicima, mornarima, svojoj djeci koja su mu mnogo značila i supruzi Renati s kojom je podijelio dobro i zlo duga zajedničkog života. »Čitavo svoje djelo«, dodao je, »posvetio sam traženju boljeg svijeta. Ostavljam tako na brojnim stranicama koje sam ispisao spomenik životinjama, šumama, moru i tragove stopala željne slobode i mira.«</p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Na cijeni je humor </p>
<p>Miljenko Brlečić u drami »Duga ponoć« uvjerljivo govori o grižnji savjesti / Publika nagradila pljeskom film »1000 DEM« Zorana Zekanovića / Zapažen animirani film »Ciganjska« Marka Meštrovića i Davora Međurečana</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Projekcije 13. dana hrvatskog filma u Zagrebu započete su u popodnevnim satima u utorak u kinu SC nizom od sedam eksperimentalnih i s dva dokumentarna filma, a nakon svečanog otvorenja nastavljene izborom igranih filmova.</p>
<p>U prilično popunjenoj dvorani kina posjetitelji su mogli pogledati pet filmova nove hrvatske produkcije, od kojih su se svi osim jednoga oslonili na humor. Riječ je o filmu Miljenka Brlečića, prvotno nazvanim »Osjetljiv zadatak«, koji je posljednji stigao na festival, a prvi se prikazao, promijenivši pritom ime u »Duga ponoć«.</p>
<p> Snažna je to drama u kojoj naslovnu ulogu igraju Miki Manojlović i Kruno Šarić, a u ulozi svećenika pojavljuje se Zlatko Crnković. Film govor o insceniranim samoubojstvima, grižnji savjesti i traženju spokoja u oprostu od grijeha, a čin zagrljaja »izranja« kao snažni moment u odnosu između čovjeka i čovjeka.</p>
<p>»Izvolite molim« i jednominutni »You ve got a mail« je geg-film, koji se u potpunosti oslanja na faktor iznenađenja i šaljivu priču. Jedini film koji je i tijekom same projekcije publiku ponukao na pljesak bio je »1000 DEM« Zorana Zekanovića, a razlog je zaista i postojao. Spontana gluma svih aktera i dobra priča o otmici »pokvarenog« liječnika uz neočekivani rasplet glavni su aduti toga filma, a publika je to znala nagraditi.</p>
<p> Prvi niz igranoga filma zatvorio je zanimljivo ispričani »Radio i ja«, film Ide Tomić. Kroz nekoliko naraštaja prati se razvoj radio-drame i život likova koji u njima glume.</p>
<p> Animirani filmovi prikazani u srijedu na projekciji za novinare uglavnom je obilježila dobra glazba. Tako je primjerice za »Metahead« glazbu snimila Tamara Obrovac, a za film »Ciganjska« Cinkuši. Za razliku od odlične »Ciganjske«, zasigurno najboljeg animiranog filma na ovogodišnjem festivalu, autora Marka Meštrovića i Davora Međurečana, »Metahead« osim sjajne glazbe i dobrog crteža ne nudi nikakvu priču. Dvojac Meštrović i Međurečan napravili su još jedan dobar film – »Kyrie Eleison«, a kombinirajući animaciju lutki i 3D animaciju postigli odličnu atmosferu. Od boljih filmova, kojih je ionako bilo malo, trebalo bi izdvojiti »Složeni predosjećaj« Dušana Gačića i »Hlad i mir« iz radionice FKVK Zaprešić.</p>
<p>Božidar Trkulja</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Imaju li smisla konferencije za novinare</p>
<p>Na drugoj konferenciji za novinare 13. DHF-a što se u srijedu održala u klubu SC-a bilo je više nego neugodno i gostima – autorima filmova i voditeljici festivalskih razgovora Ljiljani Bubnjar. Prostor predviđen za veći broj predstavnika medija bio je gotovo prazan pa mikrofoni nisu imali pravu svrhu.</p>
<p>Autor filma »La Strada« Damir Čučić, razočaran »tako velikim interesom«, u mikrofon se samo zahvalio na pozivu i rekao da o filmu neće reći ništa, jer mjesto nije primjereno. Ivan Ladislav Galeta obratio se, pak, skupini prisutnih i požalio se na tretman koji su uz njegov filmski projekt »Endart« doživjeli i ostali filmovi eksperimentalnog, ali i dokumentarnog bloka.</p>
<p> »Festival je otvoren tek u 21 sat, pa mi se čini da stoga filmovi prikazani ranije i u tako lošem terminu uopće nisu u konkurenciji«, požalio se Galeta, dodavši kako jedan bitni element filma, poput tišine, ne bi smio biti prekinut paljenjem ventilacije u dvorani. </p>
<p>B. T.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="31">
<p>»Samo« su ozljede protiv Tudora </p>
<p>»Talijanski mediji Tudora smatraju vrhunskim igračem. Njegova kvaliteta i klasa nisu upitni, on je ondje doista zvijezda. No, ima nesreću sa čestim ozljedama, pa je shvatljivo da nakon nekog vremena javnost počne reagirati«, kaže Marko Naletilić </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Tudor nezadovoljan u Juventusu, Šimić rezerva u Milanu, izbornik Barić zabrinuto dlanovima prekrio oči... Hrvatsku nogometnu scenu u predvečerje Europskog prvenstva u Portugalu baš i nije obuzeo nezadrživi »uragan euforije«. Dakako, izbornika Barića posebice brine skromna klupska minutaža onih igrača koji bi trebali figurirati kao nositelji portugalskog projekta. Dio naših medija je, međutim, upravo sada počeo nagađati o eventualnom Tudorovu odlasku iz Juventusa, uskoro bi sličan scenarij mogao osvanuti i kod nekih drugih naših reprezentativaca... Za kratku smo analizu cjelokupne problematike zamolili Marka Naletilića, uglednoga nogometnog menadžera s Fifinom licencom. </p>
<p> – Tudor je, primjerice, sklon ozljedama i to je najveći razlog što je izvan prve momčadi. Osim toga, trener nema vremena ikoga čekati, jer raspolaže kvalitetnim zamjenama. Dario Šimić u Milanu također igra vrlo malo. Ondje je sad standardan Cafu. No, mislim da su u našoj javnosti malo poremećeni kriteriji. Nije isto ako igrač odigra 15 ili 20 utakmica u Milanu ili više utakmica u nekoj ligi poput izraelske. Olako brišemo ono što je napravljeno u prošlosti. Pa, Šimić je bio standardni član reprezentacije iz 1998. godine, bio je čak i na EP-u u Engleskoj 1996. Čudno je da odjednom - visi. To bi onda, slijedom nekakve logike, značilo da sad imamo bolju reprezentaciju nego 1998. godine! A u tako nešto baš i ne vjerujem.</p>
<p>• Kako talijanski mediji uopće tretiraju naše igrače u tamošnjem prvenstvu? Kakvo je, recimo, stanje s »vječno« ozlijeđenim Tudorom? </p>
<p> – Talijanski ga mediji smatraju vrhunskim igračem. Njegova kvaliteta i klasa nisu upitni, on je ondje doista zvijezda. No, ima nesreću s čestim ozljedama, pa je shvatljivo da nakon nekog vremena javnost počne reagirati. Ali, nije Tudor kriv što je ozlijeđen. Nedavno sam s izbornikom Barićem bio na razgovoru kod Juventusova trenera Lippija, koji je maksimalno stao iza Tudora, vjeruje u njega i tvrdi da će ga vratiti u momčad. Naravno, teško je odmah dati šansu u prvih 11, pogotovo ako momčad pobjeđuje. No, Juventusu sad ide nešto lošije, pa će Tudor sigurno dobiti priliku. A vjerujem da je i sâm Tudor svjestan da je velika čast biti igračem Juventusa.</p>
<p>• Europski je nogomet već dulje u financijskoj krizi. Koliko bi ona još mogla potrajati i što to znači za hrvatske nogometaše? </p>
<p> – Trajat će još barem četiri, pet godina. Jedino tržište koje još može nešto platiti je ono u Rusiji i Ukrajini. I oni dovode iznimno kvalitetne, prave igrače. Uskoro će i našim nogometašima postati privilegij otići u Rusiju ili Ukrajinu! Osim toga, nerijetko se i u javnosti prekomjerno reklamiraju mladi igrači. Oni čitaju novine, stvore o sebi vrlo visoko mišljenje i tako se nađu u nekom drugom svijetu, a ne u realnom. Stvara se nekakav prividni sustav vrijednosti. Dakako, kvalitetne igrače treba reklamirati, ali nije realno da ih se nakon utakmice, dvije ili nakon dva pogotka već gura u reprezentaciju. Oni moraju imati kontinuitet. Uostalom, naša liga nije toliko teška da bi netko tko je pravi ondje dobro igrao. To je vidljivo i na primjeru povratka naših igrača iz inozemstva. Vrate se u hrvatsku ligu sa, recimo, 32 godine i odmah su među najboljima, iako baš i nisu igrali u ligama »petice«. </p>
<p>• Bi li ideja o regionalnoj ligi mogla biti adekvatno rješenje?</p>
<p> – Regionalna liga bi, što se kvalitete tiče, apsolutno pomogla. Jedino je pitanje je li ostvariva u smislu organizacije i sigurnosti. Kod nas je problem nedostatka gledatelja, sponzora, tv prava... U tom bi smislu dolazak Partizana, Crvene zvezde ili praške Sparte pomogao, no ponavljam, pitanje je organizacije i sigurnosti. </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Pršo odveo Monaco u četvrtfinale</p>
<p>Hrvatski reprezentativac jedinim pogotkom na utakmici Monaco – Lokomotiv u 60. minuti iskupio se za promašaj kaznenog udarca iz 19. minute / Madridski Real također sa 1-0 svladao Bayern i plasirao se u četvrtfinale</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Hrvatski reprezentativni napadač Dado Pršo pogotkom u 60. minuti odveo je svoj Monaco u četvrtfinale nogometne Lige prvaka. Pršin pogodak bio je jedini u uzvratnom dvoboju Monaca i moskovskog Lokomotiva, a vodeća momčad francuskog prvenstva plasirala se dalje zbog pogotka u gostima s obzirom da je prva utakmica u Moskvi završila pobjedom Lokomotiva 2-1. Proš je odlično pratio akciju Bernardija, te je udarcem iz sve snage rasparao mrežu gostiju.</p>
<p>Pršo je na kraju ispao Monacov junak, no malo je nedostajalo da bude tragičar. Naime, u 19. minuti naš reprezentativac nije uspio iskoristiti kazneni udarac, odnosno njegov udarac obranio je vratar Moskovljana Sergej Ovčinikov nakon što je Pašinin srušio Adebayora. Niti tu nije bio kraj nesrećama za Lokomotiv u prvom poluvremenu, jer je već u 22. minuti drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton dobio je njegov kapetan Dmitrij Loškov. Nakon toga igralo se praktički na polovici Lokomotiva, a pritisak je materijalizirao Pršo u 60. minuti.</p>
<p>U najzvučnijem dvoboju večeri madridski Real je također s minimalnih 1-0 svladao Bayern, a kako je prva utakmica završila 1-1, Madrižanima je ova pobjeda bila dovoljna za ulazak u četvrtfinale. Jedini pogodak na utakmici postigao je Zinedine Zidane u 32. minuti nakon što se lopta prilično sretno odbila do njega, a on je neometan s pet metara svladao Kahna. Gosti iz Münchena nisu uspjeli ostvariti jači pritisak na gol Casillasa, a najveću priliku za izjednačenje i eventualne produžetke propustio je Roy Makaay u 41. minuti. Brzi protunapad Bayerna Makaay je okončao udarcem s vrha kaznenog prostora kojega je Casillas obranio.</p>
<p>Napad Milana napokon je proradio u ovosezonskom izdanju Lige prvaka, a crveno-crni su ušli u četvrtfinale pobjedom 4-1. Prvo poluvrijeme prošlo je u dominaciji Milana, ali Pražani su kao i u prvoj utakmici čvrstom obranom držali 0-0. Ipak, samo nekoliko sekundi prije odlaska na odmor Filippo Inzaghi odlično je reagirao na ubačaj Cafua i donio prednost europskom prvaku. Sparta je u nastavak krenula ofenzivnije, a izjednačenje je donio 21-godišnji Tomaš Jun u 59. minuti, samo dvije minute nakon što je ušao u igru. Jun je brže od Neste startao na loptu u Milanovu kaznenom prostoru i u tom trenutku Sparta je imala rezultat koji ju vodi u četvrtfinale.</p>
<p>No, da se ne dogodi prava senzacija pobrinuo se Andrij Ševčenko. Prvo je u 66. minuti udarcem glavom na centaršut Pancara vratio prednost na stranu Milana, da bi u 79. iz protunapada riješio sve dvojbe oko pobjednika. Konačnih 4-1 postavio je Gennaro Gattuso u 85.</p>
<p>S dva pogotka Thierryja Henryja iz 14. i 34. minute Arsenal je stigao do rutinske 2-0 pobjed eprotiv Celte kojom je potvrdio 3-2 uspjeh iz Viga i plasman u četvrtfinale.</p>
<p>• Rezultati (velikim slovima otisnuti su klubovi koji su se plasirali u četvrtfinale, a u zagradama su rezultati prvih utakmica): MONACO – Lokomotiv (M) 1-0 (PRŠO 60) (1-2), REAL (M) - Bayern 1-0 (Zidane 32) (1-1), MILAN – Sparta 4-1 (Inzaghi 45, Ševčenko 66, 79, Gattuso 85 / Jun 59) (0-0), ARSENAL – Celta 2-0 (Henry 14, 34) (3-2).</p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Hoće li Soldo moći odbiti Barića i Hrvatsku </p>
<p>Soldo je odustao od igranja u reprezentaciji nakon neuspješnoga nastupa naše vrste na Svjetskom prvenstvu u Japanu 2002. </p>
<p>ZAGEB, 10. ožujka </p>
<p> – Zvonimir Soldo iz Stuttgarta igra u životnoj formi iako je u 37. godini. Pozne igračke godine ne sprečavaju bivšeg člana hrvatske reprezentacije da pruža izvrsne partije koje su ga inaugurirale i u kapetana njemačke momčadi. No, hoće li Soldo ostati bivši reprezentativac ostaje nam vidjeti. Jer, ako ćemo suditi prema povjerljivim informacijama uskoro se sprema »tajna misija HNS-a u Stuttgartu« koja bi trebala nagovoriti Soldu da opet postane reprezentativac.</p>
<p>Naime, Soldo se od reprezentacije oprostio još u ljeto 2002. godine nakon kraha na Svjetskom prvenstvu u Aziji. Barić je potom kao novi izbornik slagao novu reprezentaciju koja se uspjela plasirati na europsku smotru u Portugal, no cijelo to vrijeme nije uspio napraviti srednji red po svojim željama. Kako je upravo Soldo kao zadnji vezni čvrsta karika u Stuttgartovu srednjem redu, tako bi zacijelo i Barić htio imati takvog nogometaša koji bi, iako nije toliko sklon kreaciji, uspio povezati raštimani srednji red naše reprezentacije. Kojem kronično nedostaje plemenita lopta koju Soldo zna uputiti. </p>
<p> Soldo koji slovi kao čovjek i igrač čvrstog karaktera tako će u svom Stuttgartu dočekati izbornika Otta Barića i predsjednika Saveza Vlatka Markovića. Hoće li im moći reći – ne?</p>
<p> Činjenica jest da bi sa Soldom u punoj natjecateljskoj spremi, kao i s njegovim iskustvom, naša reprezentacija dobila vrijednost više. U igri bi se rasteretio, primjerice, Niko Kovač koji uz sav golemi trud teško može dodati pravu loptu u prostor, no sa Soldom bi se Kovač mogao usredotočiti na svoje primarne zadatke, poput velike trke, razgradnje suparničke igre, oduzimanje lopti.</p>
<p> Kako je Niko Kranjčar zbog svojih misterioznih ozljeda sve dalje od reprezentacije, a upravo on posjeduje lijepe kreatorske sposobnosti toliko potrebne našem veznom redu, tako opcija sa Soldom sve više dobiva na vrijednosti. Hoćemo li Soldo vidjeti na djelu već u utakmici protiv Turske u Zagrebu 31. ožujka? Nije nemoguće... </p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>»Sport moramo što više približiti kulturi« </p>
<p>Cilj je sporta približiti se tretmanu kakav u Hrvatskoj uživa kultura. Stoga se novi, dugo očekivani i najavljivani Zakon o sportu treba hitno nadopuniti konstruktivnijim rješenjima, a postupak njegova donošenja valja maksimalno ubrzati </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Sport je u nas konačno pronašao svoj uzor koji želi slijediti i približiti mu se. Riječ je o kulturi, no to ne znači da sport a priori želi postati kulturniji. Naime, cilj je sporta približiti se tretmanu kakav u Hrvatskoj uživa kultura. Stoga se novi, dugo očekivani i najavljivani Zakon o sportu treba hitno nadopuniti konstruktivnijim rješenjima, a postupak njegova donošenja valja maksimalno ubrzati. </p>
<p>To je sukus izjave predsjednika HOO-a Zlatka Mateše nakon sastanka predstavnika naših najeminentnijih sportova, kojima bi savjest trebala nalagati da prekinu postojeće stanje ne želi li još dublje potonuti u glib. Svi se moraju uhvatiti u klinč ne samo s onime što bi željelo konzervirati postojeće odnose. Uz to, svima koji sportu žele dobro cilj mora biti zalaganje za sustav vrijednosti i pravila u hrvatskom sportu kojima će se napraviti korak prema ozdravljenju. Svako odlaganje moglo bi prouzročiti daljnju eroziju hrvatskog sporta, čulo se na sastanku. </p>
<p>Matešina je izjava nakon dvosatnoga zatvorenog sastanka u hrvatskoj Kući nogometa sazdana u sljedeće: </p>
<p> – Na ovom smo se skupu gnjavili s dvije teme. Prva je potpora Ministarstvu prosvjete, obrazovanja i športa da nastavi i završi posao na Zakonu o sportu. Istekao je šestomjesečni rok između dva čitanja i ministarstvo to mora ponovno napraviti. </p>
<p>Druga je tema, zbog koje se i najbolji zakon čini bespredmetnim, srž problema, a zbog se uostalom mudre glave i sastaju. Mateša o tome kaže:</p>
<p> – Cilj nam je pripremiti materijal o poreznom tretmanu sporta. On bi se u ime svih klubova i sportskih saveza prezentirao predsjedniku vlade, koji bi ga onda razmotrio i ocijenio njegovu opravdanost, u cilju novoga razvojnog iskoraka, čime bi tretman sporta bio mnogo bliži onome kakav ima kultura. </p>
<p>Zbog hitne konkretizacije mjera i koordinacije s ministarstvom i vladom, formirano je posebno tijelo, koje čine Zorislav Srebrić, Damir Vrbanović i Milorad Bibić. Njihovo je stajalište da u novom Zakonu o sportu ima niz područja, kao što su financije, preustroj klubova, veća zastupljenost gospodarstva, status objekata i druga, u kojima su moguća poboljšanja u odnosu na prethodna rješenja. </p>
<p>– Današnje stanje sporta u Hrvatskoj ogledalo je određenog nemara, namjernog ili slučajnog. No, želimo li vratiti povjerenje u sport, najvažnije je založiti se za njegovu transparentnost u svim segmentima, a to se ponajprije može postići jasnom regulativom, zaključio je Vrbanović. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Samo Eberharter profitirao na spustu u Sestriereu </p>
<p>Stephan Eberharter devedeset je posto utrke imao prvo mjesto u rukama. Vozio je bez pogreške, slutila se smjena vodećeg u vrhu, no u posljednjih stotinjak metara Eberharter je popustio. Zbog samo trinaest stotinki ostao je bez četrdeset bodova </p>
<p>SESTRIERE, 10. ožujka</p>
<p> – Četiri najbolja skijaša ove sezone trude se kako bi završnicu Svjetskoga kupa doveli do vrhunca dramatike. Tako je prva utrka u najvećem zimskom središtu Piemontea Sestriereu izrežirala uspjeh Eberhartera, ali i kikseve Hermanna Maiera i Bodea Millera. </p>
<p>Spust u srijedu, na tri tisuće metara visokom Sestriereu, trebao je odvojiti Maiera i Eberhartera od tehničkog dueta Miller-Raich, međutim se takav scenarij nije dogodio. Raich je odvozio u svom, ograničenom stilu kada je u pitanju spust. Miller je još jednom previše »plesao« stazom, gubio vrijeme i zauzeo tradicionalnu poziciju ove sezone u spustu - oko dvadesetog mjesta. </p>
<p>No, razočaranje je definitivno krah Maiera. Nervozna vožnja, s mnogo pogrešaka odgurnula ga je čak iz kruga petnaestorice koji dijele bodove. To je, naravno, iskoristio branitelj naslova pobjednika Svjetskoga kupa Stephan Eberharter. </p>
<p>– Takva se utrka dogodi. Nisam osjećao stazu, svaki sam zavoj odvozio sramotno široko. No, još sam uvijek ja taj koji pratnju gleda s vrha, kazao je Herminator. </p>
<p>Stephan Eberharter devedeset je posto utrke imao prvo mjesto u rukama. Vozio je bez pogreške, slutila se smjena vodećeg u vrhu, no u posljednjih je stotinjak metara Eberharter popustio. Zbog samo trinaest stotinki ostao je bez četrdeset bodova. Jedan mu je mig odnio mogućnost da u superveleslalomu starta kao vodeći skijaš Svjetskoga kupa, a ovako se napetost još više povećala. </p>
<p>Iako sadašnja situacija u prvi plan fokusira Maiera i Eberhartera, realno najveće izglede, bez obzira na kiks u spustu, ima Bode Miller. Naime, u superveleslalomu je ove sezone osvajao bodove, a posljednja dva dana (u tehničkim disciplinama) imat će rješenje u svojim rukama. No, borba je toliko dramatična od prvog dana da je jedino sigurno da će nedjeljni slalom tek razmrsiti klupko neizvjesnosti. </p>
<p>Pobjednik spusta bio je Amerikanac Daron Rahlves, četvrti put u karijeri. No, do nedjelje je jedino važno tko će iz kvarteta Maier-Eberharter-Miller-Raich izaći kao pobjednik Svjetskoga kupa. </p>
<p>• Rezultati spusta: 1. Rahlves (SAD) 1:51.88, 2. F. Strobl +0.10, 3. Eberharter (Aut) +0.13... 18. Maier (Aut) +2.08... 22. Miller (SAD) +2.26... 24. Raich (Aut) +3.27... </p>
<p>Poredak spusta: 1. Eberharter (Aut) 831 bod, 2. Rahlves (SAD) 627, 3. Maier (Aut) 537, 4. F. Strobl (Aut) 512, 5. Walchhofer (Aut) 503...</p>
<p>Ukupni poredak: 1. Maier (Aut) 1165, 2. Eberharter (Aut) 1143, 3. Miller (SAD) 1098, 4. Raich (Aut) 1063, 5. Rahlves (SAD) 982... 33. KOSTELIĆ 271... </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Blanka Vlašić kao »mjerna jedinica« za stalnost</p>
<p>Što je zajedničko finalnim natjecanjima skakačica u vis na Svjetskom prvenstvu u Edmontonu 2001. godine, Europskom prvenstvu u Münchenu 2002., Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Birminghamu 2003., Svjetskom prvenstvu u Parizu iste godine i netom završenom Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Budimpešti? Jedina konstanta svih spomenutih finala je, vjerovali ili ne – Blanka Vlašić!</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – U atletici, kao i u životu, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine. Brončani nastup Blanke Vlašić na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Budimpešti popraćen je, eto, brojnim zanimljivim i više-manje utemeljenim komentarima. Jedni će, tako, primjetiti da je Blanka preteška i prespora, drugi da je prenervozna na borilištu, treći da je »pretvrda« prilikom prelaska preko letvice, četvrti da tijekom natjecanja previše komunicira s trenerom Bojanom Marinovićem na tribinama itd.</p>
<p>Ako sve ili većina navedenoga stoji, onda će vam se sasvim nevjerojatnim činiti odgovor na sljedeće pitanje: »Što je zajedničko finalnim natjecanjima skakačica u vis na Svjetskom prvenstvu u Edmontonu 2001. godine, Europskom prvenstvu u Münchenu 2002., Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Birminghamu 2003., Svjetskom prvenstvu u Parizu iste godine i netom završenom Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Budimpešti?«. Jedina konstanta svih spomenutih finala je, vjerovali ili ne – Blanka Vlašić! Tek 20-godišnja Splićanka je jedina skakačica u vis koja je sudjelovala u svih pet posljednjih velikih obračuna visašica. U Edmontonu je bila 6., u Münchenu 5., u Birminghamu 4., u Parizu 7. i konačno u Budimpešti 3. Uz sve to osobni i hrvatski rekord je u međuvremenu podigla do 201 cm, a dvoranski do 199.</p>
<p>Mogla bi se, stoga, svim navedenim odlikama Blankinog skakanja dodati još jedna – konstantnost. Drugo joj vjerojatno ni ne preostaje kada ne živi u Rusiji u kojoj jedne godine zablista Jelesina, druge Kupcova, treće Čičerova, a četvrte ta čudesna Jelena Sljesarjenko koja je u Budimpešti umalo preskočila i 208 cm. U hrvatskom skoku u vis, pa i atletici uopće, postoji trenutačno samo Blanka Vlašić i uvijek ista (pre)velika očekivanja hrvatske sportske javnosti kojoj ništa osim medalje – po mogućnosti zlatne – uopće nije zanimljivo. A, tu medalju u njezinom slučaju treba osvojiti u konkurenciji u kojoj i bez dvije najbolje na svijetu (Cloete i Bergqvist) čak osam njih preskoči iznimno visoku kvalifikacijsku normu (196 cm), a za pobjedu treba skočiti obilato preko dva metra. Iznimno je, stoga, važno što je hrvatska rekorderka u Budimpešti ne samo još jednom potvrdila da je stalno »tu negdje«, već i pokazala da zna (nije dovoljno samo moći) i osvojiti medalju. Valjda će nam sada Blanku biti malo lakše gledati sa svim tim njezinim manama...</p>
<p>Svjetsko prvenstvo u Budimpešti je, pak, još jednom potvrdilo sve jake strane i slabosti dvoranske atletike. U tehničkim, poglavito skakačkim disciplinama, pobjeđivalo se uz svjetske rekorde (Lebjedjeva, Isinbajeva, Olsson) ili slične vrhunske domete (Sljesarjenko, Stringfellow), dok je u većini trkačkih disciplina bio popriličan »propuh«. To posebice vrijedi za finalne utrke atletičara na 200 i 400 metara u kojima su sudjelovali čak i dobrim poznavateljima atletike neki uglavnom sasvim nepoznati ljudi. Pa onda svjetski prvak na 400 metara postane izvjesni Alleyne Francique iz Grenade, a broncom na 200 metara zakiti se jednako »poznati« Nijemac Tobias Unger, koji u finalu trči 21.02. Nije čudo što će nakon toga tu disciplinu u dvorani – ukinuti.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Ivanišević otkazao nastup zbog ozljede leđa</p>
<p>Silvija Talaja je 6-3, 6-4 pobjedom protiv Njemice Julie Schruff kroz kvalifikacije stigla do glavnog turnira, gdje će u prvom kolu igrati protiv Anne Kremer iz Luxembourga</p>
<p>INDIAN WELLS, 10. ožujka</p>
<p> – Goran Ivanišević ipak neće igrati na prvom ovosezonskom turniru iz »masters« serije u Indian Wellsu. Ozljeda leđa zaustavila je najboljeg hrvatskog tenisača svih vremena, umjesto kojeg je glavni turnir 2.7 milijuna američkih dolara vrijednog Pacific Life Opena izborio Francuz Anthony Dupuis. </p>
<p>Dakle, manje od mjesec dana otkako je odigrao prvi službeni meč u Milanu nakon osam mjeseci stanke Ivanišević ponovno ima problema sa ozljedama. Istina, već se poslije pobjede protiv Ulichrah žalio na bolove u leđima te je, shodno tome, svakodnevno odlazio na masažu. Ali, očito je sve kulminiralo uoči nastupa na američkom betonu, podlozi na kojoj svaki nagli pokret može biti poguban kako za koljena tako i za leđa. Inače, 32-godišnji Splićanin je u povratničkoj sezoni nastupio na tri turnira, u Milanu je stigao do drugog kola i Španjolca Tommya Robreda, u Rotterdamu je u prvom kolu slavio Nizozemac Sjeng Schalken, dok ga je u prvom kolu Marseilla nadigrao Francuz Arnaud Clement. A u Indian Wellsu je nestrpljivo očekivao dvoboj protiv starog znanca, 34-godišnjeg Amerikanca Todda Martina.</p>
<p>Tako će bez Ivaniševića u glavnom turniru biti tri hrvatska predstavnika – Ljubičić, Karlović i Ančić. A u ženskom dijelu turnira nastupaju Šprem, Majoli i Kostanić. Silvija Talaja je 6-3, 6-4 pobjedom protiv Njemice Julie Schruff kroz kvalifikacije stigla do glavnog turnira gdje će u prvom kolu igrati protiv Anne Kremer iz Luxembourga. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Prema Schröderu Hrvatska bi na proljeće mogla dobiti pozitivno mišljenje EK </p>
<p>Hrvatska je politički i ekonomski stabilna što u njezinoj regiji nije samorazumljivo i ona zbog toga može preuzeti ulogu predvodnika u stabiliziranju regije, naglasio je njemački kancelar izražavajući nadu da će Europska unija to prepoznati i uvažiti / Schröder je rekao da i »nova vlada vrlo dobro surađuje sa Sudom«, te da će se uskoro to moći i dokazati / Premijer Ivo Sanader izjavio je kako Hrvatska očekuje pozitivan avis u travnju </p>
<p>BERLIN, 10. ožujka (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> – Hrvatski premijer Ivo Sanader sa suradnicima počeo je u srijedu dvodnevni službeni radni posjet Saveznoj Republici Njemačkoj susrevši se s kancelarom Gerhardom Schröderom. </p>
<p>Kako je naglasio njemački kancelar nakon radnog ručka sa Sanaderom, dvojica predsjednika vlada vodila su vrlo interesantan i prijateljski razgovor koji je gotovo u potpunosti bio ograničen na europska pitanja jer dvije zemlje nemaju bilateralnih problema. </p>
<p>Kancelar Schröder i ovom je prilikom podržao, kao i za nedavnog posjeta Zagrebu, hrvatske napore za skoro stjecanje statusa službenog kandidata za članstvo u Europskoj uniji.</p>
<p> »Nadamo se da će Europska komisija još ovog proljeća dati takav izvještaj o hrvatskoj molbi koji će, pretpostavljam, omogućiti da Hrvatska što je moguće prije dobije status kandidata. To će biti važan signal ne samo za Hrvatsku, nego i za regiju. Hrvatska je politički i ekonomski stabilna što u njezinoj regiji nije samorazumljivo i ona zbog toga može preuzeti ulogu predvodnika u stabiliziranju regije«, naglasio je Schröder, izražavajući nadu da će Europska unija to prepoznati i uvažiti. </p>
<p>Schröder je pohvalio i hrvatsku suradnju s Tribunalom naglasivši da i »nova vlada vrlo dobro surađuje s Haaškim sudom«, te da će se uskoro to moći i dokazati.</p>
<p> Na pitanje novinara o pozivu organizacije Human Rights Watch da njemački kancelar revidira svoj stav o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom vezano uz slučaj Gotovina koji je izrekao u Zagrebu, Schröder je naglasio da nema što revidirati, jer se ne može izručiti osoba za koju se ne zna gdje je. Pritom je dodao kako je ipak važno da se učine dodatni napori kako bi se generala Gotovinu uhitilo i privelo Sudu. </p>
<p>Premijer Sanader naglasio je na konferenciji za novinare da Hrvatska očekuje pozitivan avis u travnju. Dodao je i kako očekuje da će Hrvatska dobiti status kandidata još za vrijeme irskog predsjedanja Europskom unijom. I on je istaknuo da je to važno i za ostale zemlje u regiji. </p>
<p>Sanader je zahvalio Njemačkoj na podršci Hrvatskoj na putu prema članstvu u Uniji, te naglasio da su bilateralni odnosi vrlo dobri, bez obzira koje je političke orijentacije vlast u jednoj od dviju zemalja. Sanader je Schrödera također pozvao da i u Hrvatskoj provede godišnji odmor.</p>
<p>Nakon susreta s kancelarom Schröderom, hrvatski premijer razgovarao je s predsjednikom odbora Bundestaga za vanjsku politiku Volkerom Rüheom i članovima tog tijela.</p>
<p>Za četvrtak je predviđen premijerov sastanak s njemačkim ministrom vanjskih poslova Joschom Fischerom. Sanader će u četvrtak razgovarati i s predstavnicima njemačke parlamentarne opozicije, dakle desnih konzervativnih stranaka, te s predsjednikom Zaklade »Konrad-Adenauer« Bernhardom Vogelom. S predstavnicima Hrvatske zajednice susrest će se u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu te nakon toga položiti cvijeće ispred spomenika Marku Maruliću na Trgu Fehrbelliner.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Srbi tvrde da su bili žrtve u ratnom Sarajevu</p>
<p>U Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nedavno je donesena odluka da Vijeće ministara BiH do lipnja formira povjerenstvo koje bi do kraja godine trebalo objaviti izvješće o stradanju Srba tijekom rata u glavnom bosansko-hercegovačkom gradu</p>
<p>SARAJEVO, 10. ožujka (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - U novije vrijeme sve je više zahtjeva iz Republike Srpske u kojima se traži utvrđivanje istine o ratnom stradanju Srba u Sarajevu, ali i drugim gradovima koji su se nalazili pod bošnjačkom kontrolom, poput Zenice, Tuzle ili Bihaća.</p>
<p>U Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nedavno je donesena odluka da Vijeće ministara BiH do lipnja formira povjerenstvo koje bi do kraja godine trebalo objaviti izvješće o stradanju Srba tijekom rata u glavnom bosansko-hercegovačkom gradu. No, mandat povjerenstva je istraživanje stradanja i pripadnika drugih naroda, poput Hrvata ili Židova, ali jednako tako i bošnjačkoga civilnog stanovništva - pa nema sumnje da će rezultati biti zanimljivi. </p>
<p>Poznato je kako su svi žitelji tada opkoljene bosansko-hercegovačke prijestolnice, bez obzira na nacionalnost, u ratu bili žrtve nemilosrdnog granatiranja, snajperskih napada te kampanje izgladnjivanja i uskraćivanja osnovnih životnih potrepština koju je provodila Vojska Republike Srpske (RS).</p>
<p>No, veliki entuzijazam s kojim sada srpske političke stranke i nevladine organizacije podržavaju gore spomenuto povjerenstvo može se objasniti željom da se promijeni uobičajena predodžba u domaćoj i međunarodnoj javnosti po kojoj su Srbi u Sarajevu odgovorni za zločine, odnosno da se pokaže da su (i) Srbi bili žrtve. Posebno aktivne u promoviranju ovakvih stajališta su udruge »Istina» i »Savez logoraša RS«, radikalna organizacija koja navodno okuplja preživjele Srbe iz »koncentracijskih logora« koje je u ratu držala vojska pod zapovjedništvom Alije Izetbegovića. »Nezaobilazna je činjenica da su u Sarajevu postojala 124 logora i privatna zatvora, kroz koje je prošlo nekoliko tisuća Srba, ali na žalost ni danas ne znamo koliko je tih nesretnika, na najtragičniji način, izgubilo život«, navedeno je u priopćenju Udruge logoraša. Logoraši su nedavno podnijeli i kaznenu prijavu protiv načelnika sarajevske Općine Novi Grad Damira Hadžića i predsjednika Komisije za obilježavanja povijesnih datuma i osoba Smaila Halilovića zbog toga što su oni odbili dati suglasnost za postavljanje spomen-ploče na zgradi bivše vojarne »Viktor Bubanj« u Sarajevu, koja je, kako tvrde u Udruzi, bila logor za srpske civile.</p>
<p>I vodeće stranke u RS tvrde da treba utvrditi punu istinu o stradanju pripadnika svih naroda u ratnom Sarajevu. Visoki dužnosnici ove stranke kazali su da je prema nekim procjenama u ratu stradalo između 7500 i 10.000 Srba, te da Povjerenstvo Vijeća ministara svoj posao treba obaviti ozbiljno i studiozno. No, postoji i drugo važno pitanje. Nasuprot činjenici o stradanju Srba u Sarajevu stoji podatak da su svi građani glavnoga grada BiH, njih stotine tisuća bili žrtve srpske opsade. </p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>»Delo«: Nasilna asimilacija koparskih Talijana - izmišljotina</p>
<p>LJUBLJANA, 10. ožujka</p>
<p> - Navodni asimilacijski pritisci na talijansku zajednicu u Sloveniji, uključivo s kulturocidom u obliku preimenovanja povijesnih ličnosti čisti su konstrukt i nepoznavanje činjenica, piše u srijedu slovensko Delo u odgovoru na nedavni članak u talijanskom listu Corriere della Sera.</p>
<p>Članak u središnjem talijanskom dnevniku doživljen je među političkim promatračima u Ljubljani kao još jedan dokaz novog pogoršanja klime, izazvanog nedavnim »povijesnim pomirenjem« talijanske desnice i ljevice prilikom proglašenja dana uspomena na esule i talijanski egzodus s istočne strane Jadrana, za što je okrivljen »slavenski ekspanzionizam«.</p>
<p>U članku talijanskih novina govori se o marginalizaciji i smanjivanju talijanske zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji, s političkom kvalifikacijom kako je položaj Talijana u »Titovoj Jugoslaviji« bio reguliran i da se sve dramatično pogoršalo kad su na vlast došli »kozmetičkom operacijom uljepšani stari komunisti Tuđman i Kučan«.</p>
<p>Ljubljansko Delo u srijedu je izašlo s reportažom-osvrtom na spomenuti napis u kojemu pobija pogrešne navode da su dva slavna Talijana rođena u Kopru preimenovana u Slovence. Riječ je o liječniku - izumitelju toplomjera koji je rođen u Kopru 1561. godine (djelovao je i u Hrvatskoj), a novinar Corrierea navodi da je u novije vrijeme proglašen Slovencem. Slavni liječnik zove se Santorio Santorio, a njegovim imenom naziva se i društvo talijanske zajednice u Kopru. Nije točno, tvrdi Delo da je preimenovan u Svetu Svetinu (takav se navod kao pretpostavka da je prezime možda ipak slavenskog podrijetla može naći samo na web-siteu Ljubljanske burze u povijesnom pregledu o Sloveniji). S druge strane, tvrdnja kako je slavni violinist i skladatelj talijanskog roda Giuseppe Tartini preimenovan u Josipa Tartinija već je na prvi pogled potpuno izmišljena jer njegov spomenik s izvornim imenom, kao i po njemu nazvan hotel još uvijek stoje u centru grada.</p>
<p>Nekadašnji koparski gradonačelnik, a sada zastupnik u parlamentu, Aurelio Juri (i sam Talijan) tvrdi da je i sam ponekad žrtva namjernog ili nenamjernog preimenovanja kojim postaje Avrelij Jurij, ali da to ne uzima previše k srcu, dok je jedna pripadnica talijanske zajednice potvrdila da je prilikom zamjene starih jugoslavenskih dokumenata u slovenske imala probleme u dokazivanju da se zove Alessandra, a ne Aleksandra, te da je sa suprugom morala čekati pola godine za civilni obred vjenčanja jer su ga željeli na talijanskom jeziku - koji je u koparskoj općini s dvojezičnom zonom također službeni jezik u državnim uredima.</p>
<p>Tvrdnje talijanskih novina veliki su konstrukt i nepotrebna dramatizacija odnosa između Talijana i Slovenaca u Kopru, ocjenjuje Delo. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Vujanović, Atanasijević i Perić kažu da nisu sudjelovali u ubojstvima Hrvata </p>
<p>Drugooptuženi Stanko Vujanović rekao je da je 19. studenoga 1991. bio na Ovčari »samo iz znatiželje« jer ga je zanimalo tko je zarobljen / Trećeoptuženi Jovica Perić kaže da je otišao na Ovčaru, gdje se zadržao samo pola sata, da bi se »raspitao o sudbini roditelja svoje snahe« / Četvrtooptuženi Ivan Atanasijević priznao je da je bio na Ovčari da bi »spasio susjeda Stanislava Čupića« kojeg nije našao </p>
<p>BEOGRAD, 10. ožujka (Od Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> – Saslušanjem trojice optuženika u srijedu je pred vijećem Specijalnog suda za ratne zločine u Beogradu nastavljeno suđenje šestorici bivših pripadnika tzv. Teritorijalne obrane koje se tereti da su nakon okupacije Vukovara 1991. godine počinili ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Optuženi su za pokolj više od 200 Hrvata i drugih nesrba na poljoprivrednom dobru »Ovčara«. </p>
<p>Kao i prvooptuženi Miroljub Vujović, koji je svoju obranu iznio u utorak na prvoj glavnoj raspravi, suoptuženici Stanko Vujanović, Jovica Perić i Ivan Atanasijević negirali su navode iz optužnice ističući da nisu sudjelovali u ubojstvu hrvatskih zarobljenika pa se stoga ne osjećaju krivima. </p>
<p>Porekavši da je u vrijeme »oslobođenja« Vukovara i zločina na Ovčari bio zamjenik zapovjednika TO, kako se navodi u optužnici, drugooptuženi Stanko Vujanović rekao je da je na to mjesto postavljen »spontano« tek 1992., dok je 1993. postavljen za zapovjednika bataljuna vojske »RSK« s činom majora. </p>
<p>»U vrijeme ratnih zbivanja u Vukovaru, nije bila organizirana Teritorijalna obrana. Bio sam u četi kapetana Bojkovskog, a zadaća mi je bila da koordiniram grupom od desetak vojnika. Nisam im bio komandant nego vođa. Zapravo vojnicima sam bio samo vodič jer sam kao Vukovarac dobro poznavao grad«, rekao je optuženi Vujanović. </p>
<p>Priznavši da je 19. studenoga 1991. bio na Ovčari, objasnio je kako je tamo otišao »samo iz znatiželje« jer ga je zanimalo tko je zarobljen. Dodao je da se tamo zadržao tek sat, dva i da su zarobljenici bili zatvoreni u hangaru u koji nije smio ući. </p>
<p>Trećeoptuženi Jovica Perić, koji je, prema policijskom zapisniku, jedini priznao počinjenje kaznenog djela te detaljno objasnio kako su strijeljani zarobljenici te kakve su uloge u tome imali njegovi suoptuženici, naglasio je da ta njegova izjava nije vjerodostojna. </p>
<p>Tvrdi da je tijekom saslušanja u policiji šutio, a da su neki muškarci diktirali nešto u zapisnik što je on, a da prethodno nije pročitao, morao potpisati. </p>
<p>Za sebe je rekao da je »miran i plašljiv čovjek« te da je u vrijeme ratnih zbivanja u Vukovaru radio u vojnoj kuhinji. I on je 19. studenoga 1991. otišao na Ovčaru, gdje se zadržao samo pola sata da bi se »raspitao o sudbini roditelja svoje snahe«. O strijeljanju zarobljenika na Ovčari, tvrdi, ne zna ništa. </p>
<p>Četvrtooptuženi Ivan Atanasijević, koji se do 1992. godine zvao Ivica Husnik, porekao je sve što je izjavio tijekom istražnog postupka. Atanasijević kaže da njegova izjava istražnom sucu Miroslavu Alimpiću nije vjerodostojna jer ju je dao »nakon što je popio hrpu lijekova«. </p>
<p>»Želio sam ratovati jer se osjećam kao pravi Srbin« </p>
<p>»Budući da sam iz miješanog braka, a prema imenu Ivica Husnik svi su mislili da sam Hrvat, nisu me htjeli primiti u vojsku iako sam želio ratovati jer se osjećam kao pravi Srbin«, kazao je Atanasijević. </p>
<p>Govoreći zašto je nakon »oslobođenja« Vukovara viđen pred bolnicom, objasnio je da je tražio brata Mišela Husnika. Došavši tamo, vidio ga je u autobusu sa zarobljenicima koje su počeli prevoziti u vojarnu odakle ga je uspio izvući. Priznao je i da je bio na Ovčari da bi »spasio susjeda Stanislava Čupića«. </p>
<p> »Zarobljenike su čuvali vojnici i rezervisti. Susjeda nisam našao pa sam se vratio u Vukovar«, dodao je Atanasijević. Rekao je da je dva dana kasnije čuo za strijeljanja na Ovčari, ali ne zna tko je to učinio. </p>
<p>Suđenje se nastavlja u četvrtak.</p>
<p>»Zašto se hrvatsko pravosuđe ne bavi zločinima koji su se dogodili u Vukovaru prije 18. studenoga 1991.?« </p>
<p>Miroslav Perković, branitelj drugooptuženog Stanka Vujanovića, poručio je hrvatskim novinarima da postave pitanje zašto hrvatska pravosudna tijela ne istraže zločine koji su se dogodili u Vukovaru prije 18. studenoga 1991. godine. </p>
<p>»Zašto su Tomislav Merčep i drugi veliki borci iz Vukovara, koji su naoružavali ljude i danas primaju velike mirovine od države kao heroji, morali otići iz grada prije ostalih hrvatskih boraca«, upitao je Perković dodajući kako bi hrvatsko pravosuđe trebalo to preispitati. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Velika Europa i ideja tampon zemalja</p>
<p>Turska bi bila »zaštitna zona« Europske unije prema Iraku, Iranu i Siriji, a Ukrajina, Moldavija i Bjelorusija prema Rusiji / Takve ideje iznosi u svojoj knjizi »Granice Europe« Frits Bolkestein</p>
<p>BRUXELLES, 10. ožujka (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Turska bi trebala ostati izvan velike Europe kao razdjelnica ili zona zaštite Europe od Iraka, Irana i Sirije. Ukrajina, Moldavija i Bjelorusija također nisu podobne za europski klub, ali su veoma prikladne da ga dijele od Rusije. U suprotnome, uđu li sve ove države u proširenu Europsku uniju, ta zajednica neće biti ništa više od carinske unije. </p>
<p>Ove su teze europovjerenika Fritsa Bolkesteina, tiskane u knjizi »Granice Europe«, objavljene u Financial Timesu u danu kada je europska trojka obavljala posao uvjeravanja u Ankari. Turskim domaćinima su tvrdili da će ispunjavanje kopenhagenskih kriterija Turskoj otvoriti vrata EU bez ikakvih drugih preduvjeta. Turska ipak nije zapadnobalkanska država, te su joj potvrdili kako su nepovratna demokratizacija i pune tržišne reforme dovoljne za početak pregovora. </p>
<p>Bolkestein naravno nije Valery Giscard d'Estaing koji je, bez rukavica, prognozirao da će ulazak Turske u EU značiti kraj Unije. Giscard nije jedini, on je glas većine u političkim krugovima, a pogotovo među poreznim obveznicima. </p>
<p>Povjerenik u svojoj knjizi iznosi privatno mišljenje kako postoji potreba za sigurnosnom zonom podjele između Europe i Rusije koja bi mogla biti stvorena od »zemalja što ne pripadaju niti jednom bloku«. Ista bi takva tampon-zona dobro došla Europi prema Siriji, Iranu i Iraku, tvrdi Bolkestein, s tim da je kasnije potvrđeno da se pod tom zonom podrazumijeva Turska. Bolkestein je još na jednom mjestu pojasnio tezu: ako Turska uđe u EU teško je rastumačiti jednoj Ukrajini, zemlji s više »europskih« elemenata od Turske, da za nju nema mjesta u velikoj Europi. </p>
<p>Nakon što je eksplodirala povjerenikova bomba, Europska se komisija preko svog glasnogovornika obzirno distancirala od Bolkesteina. »To nije stav Komisije niti većine povjerenika«, izjavio je Reijo Kemppinen, a iz ureda povjerenika za unutarnje tržište objašnjeno je na fini diplomatski način da gospodin Bolkestein, naravno, ne misli što je napisao; on je u knjizi naveo samo ocjene i stavove europarlamentaraca s kojima je pričao o temi velike Europe i njezinih krajnjih granica. </p>
<p>Nizozemski su novinari nekako ulovili svog zemljaka, pa je Bolkestein u pred televizijskim kamerama izgovorio kako »njegovo mišljenje ionako nije značajno«, ali da se ne smije izgubiti iz vida činjenicu da ulazak Turske znači i argument za ulazak Ukrajine: »Ne vidim kojom ćemo onda vrstom argumenata raspolagati da bismo spriječili ulazak Moldavije, Ukrajine, Bjelorusije ili možda čak Gruzije.« Usput, gruzijski je novoizabrani predsjednik već u svom inauguracijskom govoru ponosno najavio da će njegova zemlja tražiti primanje u »svoju staru obitelj« - Europsku uniju. </p>
<p>U samoj se Turskoj nisu dali smesti Nizozemčevom provalom iskrenosti. Zadovoljni da su od najviših vanjskopolitičkih predstavnika EU (Brian Cowen, ministar vanjskih poslova Irske koja predesjeda EU-om, Bernard Bot iz Nizozemske koja preuzima predsjedavanje od srpnja, Javier Solana i povjerenik za proširenje Günter Verheugen) dobili čvrsta obećanja kako će pozitivan avis Europske komisije na jesen i njegova potvrda u državama članicama značiti otvaranje pregovora bez odlaganja. Možda u 2005. godini, tvrde dobro upućeni izvori.</p>
<p>Verheugen je svirao glazbu skrojenu za uši domaćina u Ankari: »Europska komisija će svoj mandat ispuniti bez ikakvih predrasuda; pripremit ćemo naš izvještaj temeljeći ga na činjenicama i to na pošten, objektivan način.« Za početak, EU očekuje da će Turska učiniti sve da turski dio Cipra (otoka koji bi 1. svibnja u EU mogao ujedinjen, prevlada li pamet plemenske i etničke podjele) prihvati sporazum o ponovnom ujedinjenju otoka. </p>
<p>Ispitivanja javnog mnijenja upućuju da je na sjevernoj, turskoj strani otoka većina za UN-ovu varijantu sporazuma. No, Europskoj uniji je stvorena nova glavobolja: sada grčka, međunarodno priznata strana signalizira je kako je većina građana s juga Cipra protiv sporazuma, navodno jer nisu dobro upoznati s njime.</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Britanska policija odmah uhitila četvoricu puštenih iz Guantanama</p>
<p>Tijekom leta do Britanije zatočenici nisu bili vezani, no odmah nakon slijetanja, prije nego što su izašli iz aviona, četvoricu je uhitila britanska policija, dok je peti pušten nakon kraćeg saslušavanja</p>
<p>LONDON. 10. ožujka (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Nakon što su, osumnjičeni zbog terorizma, dvije godine proveli u američkom logoru Guantanamo na Kubi, petorica britanskih građana vratila su se u utorak navečer u Veliku Britaniju. Na njihovom letu bila su nazočna i dvojica nezavisnih promatrača od kojih je jedan bio musliman. Čitav let snimao se i videokamerom, za svaki slučaj, ako bi kasnije bilo ikakvih pritužbi na nepravilnosti. Tijekom leta zatočenici nisu bili vezani, no odmah nakon slijetanja, prije nego što su izašli iz aviona, četvoricu je uhitila britanska policija. Peti je pušten nakon kraćeg saslušavanja.</p>
<p>Prema britanskom zakonu o terorizmu, policija osumnjičene može 14 dana držati u pritvoru bez podizanja optužnice. No, kako smatra istaknuta odvjetnica Helena Kennedy, britanske vlasti brzo će ih sve pustiti jer protiv njih nemaju nikakvih dokaza. Da dokazi postoje, američke vlasti ne bi tu petorku ni puštale s Kube, drži ona. Amerikanci su u logoru Guantanamo zadržali još četvoricu britanskih građana koje smatraju opasnijima od upravo puštene petorke.</p>
<p>Vraćeni britanski građani, muslimani stranog porijekla - Shafiq Rasul, Asif Iqbal, Ruhal Ahmed, Tarek Degoul i Jamal Udeen - bili su među 640 zarobljenika koje su Amerikanci uhvatili u Afganistanu i prebacili u svoju bazu Guantanamo na Kubi. Obitelji tih Britanaca i grupe za zaštitu ljudskih prava lobirale su da se protiv njih podigne optužnica ili da budu pušteni. Premijer Tony Blair to je pitanje više puta pokretao kod predsjednika Busha, sve do sada bez većeg uspjeha. </p>
<p>Nade da će povratak britanskih muslimana stišati kontroverzu nisu trajale dugo. Odvjetnik jednog od puštenih zatočenika Jamala Udeena odmah je zatražio da »američke vlasti odgovaraju za nepravdu« koja je nanesena njegovom klijentu. Snage međunarodne koalicije u Afganistanu našle su Udeena u zatvoru u koji su ga ranije bacili talibani misleći da je špijun. Prijatelji tog 37-godišnjaka iz Manchestera tvrde da je on turist koji se u krivo vrijeme zatekao na krivom mjestu. </p>
<p>Pomiješane osjećaje koji prate povratak petorice Britanaca iz Guantanama najbolje ilustrira »pripovijest o dvojici očeva« koju u srijedu donosi list Independent. Jedan od očeva je Riasoth Ahmed, ljut što mu je sin Rhuhel ponovo iza rešetaka bez ikakve optužnice, no sretan zbog njegova povratka u Britaniju. »Tretirali su mog sina kao životinju, ali on se vraća kući«, rekao je on. Drugi je otac Asmat Begg čiji je sin Moazzam i dalje ostao u Guantanamu. »Moj je sin bespomoćan. Ja ne tražim milost, ja tražim pravdu«, rekao je on. </p>
<p>Na Otoku se sada nastavlja kampanja za puštanje Moazzama Begga i ostale trojice Britanaca koji se još nalaze u američkom logoru na Kubi. No, Amerikanci za tu četvoricu kažu da su uhvaćeni u ratnoj zoni, sumnjiče ih za suradnju s talibanima i Al Qaidom te tvrde da su prošli ratnu obuku u terorističkim logorima u Afganistanu. </p>
<p>Anglikanski svećenik Terry Waite koji je pet godina proveo zarobljen u Libanonu kao talac islamskih ekstremista sudjeluje sada u kampanji za njihovo puštanje. »Ako je netko osumnjičen za terorizam, morate podastrijeti dokaze, podići optužnicu, omogućiti mu da ima pravne zastupnike i izvesti ga pred valjano utemeljeni sud. Ako to ne učinite, kakav je smisao pravnog poretka«, pita Waite.</p>
<p>Tako je slučaj britanskih zatočenika iz Guantanama ponovno otvorio raspravu o zakonitosti držanja ratnih zarobljenika općenito u tom logoru. Kritičari tvrde da Amerika krši vlastite i međunarodne zakone time što tim zatočenicima ne daje nikakva prava. David Danzig, glasnogovornik organizacije za zaštitu ljudskih prava »Human Rights First« podsjeća kako i Ženevska konvencija i standardna američka vojna praksa predviđaju da svaki pojedinac zarobljen u borbi ima pravo da ga sasluša »kompetentni tribunal«, pojave li se dvojbe o tome treba li biti zarobljen i pripada li mu status ratnog zarobljenika. On ističe da to u Guantanamu nije učinjeno ni u jednom slučaju. Da se tako postupa sa 640 Amerikanaca, američka javnost bila bi ogorčena i tražila bi vojnu akciju, tvrdi on, a i drugi kritičari. </p>
<p>S druge strane, američki pravni stručnjak Paul Rosenzweig, smatra da je takvo držanje u zatočeništvu boraca Al Qaide potpuno u skladu i s američkim i s međunarodnim zakonima. Budući da se ne radi o legalnim borcima, oni nemaju pravo na zaštitu u skladu s međunarodnim poveljama, tvrdi Rosenzweig. Kako nisu u zarobljeništvu na američkom tlu, nego eksteritorijalno na Kubi, nemaju pravo ni na zaštitu koju im nudi američki ustav, smatra dalje isti pravni stručnjak. On drži da zatočenici s Guantanama nisu ni legalni borci. Prema međunarodnom pravu, legalni je borac netko tko je obučen u uniformu i otvoreno nosi svoje oružje, tko se podvrgava vojnoj hijerarhiji i disciplini, a ratuje u skladu s međunarodnim pravilima, tako da npr. ne napada civile i ne koristi ih kao živi štit. </p>
<p>Zatočenici s Guantanama ne udovoljavaju tim pravilima, tvrdi Rosenzweig, a sličnog je gledišta i vlada Sjedinjenih Država. Riječ je o staroj raspravi koja praktički traje još od dana kada su prvi ratni zarobljenici, odjeveni u narančaste kombinezone, vezanih ruku i očiju prebačeni iz Afganistana u Guantanamo gdje se sada nalaze u pravnom limbu. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Španjolski izbori u znaku gospodarskog uspona i borbe protiv terorizma </p>
<p>Španjolski birači u nedjelju će odlučivati tko će u sljedeće četiri godine voditi zemlju: Narodna stranka desnog centra ili socijalisti</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Predizborna atmosfera u Španjolskoj se zahuktava, a na mitinzima i tv-debatama izmjenjuju se obećanja i međusobne optužbe kandidata dvije najjače političke snage – Narodne stranke (PP) i Socijalističke radničke stranke (PSOE). </p>
<p>Četiri dana uoči nedjeljnih parlamentanih izbora ankete daju gotovo izjednačene šanse Marianu Rajoyu (PP) i Joséu Luisu Rodríguezu Zapateru (PSOE), a analitičari predviđaju i treću pobjedu Narodne stranke desnoga centra, zamjerajući lijevoj oporbi da nije znala artikulirati jasnu političku poruku.</p>
<p>Premijer José María Aznar, koji je Španjolsku vodio protekla dva mandata, odlučivši se povući, sam je izabrao Rajoya za kandidata svoje stranke. Promatrači smatraju da taj 49-godišnjak ima određenu prednost pred Zapaterom jer je u Aznarovoj vladi bio zamjenik premijera i iskušao se na šest ministarskih mjesta.</p>
<p>Socijalist Zapatero se, pak, može samo pohvaliti iskustvom čelnika glavne oporbene stranke posljednjih nekoliko godina. Većina analitičara ionako smatra da će PSOE teško naći vođu koji će dostojno zamijeniti karizmatičnog i uspješnog Felipea Gonzáleza, koji je uspješno vodio španjolsku vladu od 1982. do 1996.</p>
<p>Socijalisti, kao što je i za očekivati, dovode u pitanje sposobnost Rajoya da vodi novu vladu. Zamjeraju mu da je vodio »manipulaciju javne televizije«, te da je minimalizirao ekološku katastrofu broda »Prestige« koji je zagadio more uz Galiciju. </p>
<p>A iz tabora PP-a upozoravaju birače: »Glasati za Zapatera znači dati krila komunistima i separatistima« što mnogi smatraju običnim predizbornim pretjerivanjem za privlačenje birača.</p>
<p>I premda se većina analitičara slaže da je »PP zaslužio da napusti vlast«, ipak priznaju da »socijalisti nisu dobili na uvjerljivosti niti su postali privlačna politička opcija«. Kao jaka oporbena stranka koja je Španjolskom vladala od 1982. do 1996., PSOE je mnoge razočarao jer nije uspio postati respektabilna oporba, koja bi se djelotvorno suprotstavila vladi.</p>
<p>Neki čak zaključuju da Zapatero ni sada nije spreman preuzeti odgovornost vođenja vladom, jer kaže kako će »preuzeti vlast samo ako dobije više glasova od Rajoya«. Mnogi čak iz te izjave zaključuju da priželjkuje ugodnu ulogu vođe jake oporbe.</p>
<p>Inače, dvije teme dominiraju predizbornom kampanjom. To su borba protiv protiv terorizma i napredak gospodarstva. A prijetnje baskijske separatističke organizacije ETA-e da će nastaviti svoju kampanju terorističkih napada, dobrodošle su u kampanji Narodne stranke koja svojata »antiteroristički pakt« iako je on zapravo socijalistički.</p>
<p>Također se govori o izazovima modernoga gospodarstva. Rajoy obećava da će njegova stranka »zajamčiti ekonomsku i institucionalnu stabilnost te daljnji napredak Španjolske«. </p>
<p>A socijalist Zapatero (44), kojega strani novinari ovih dana uglavnom opisuju kao fotogeničnog i telegeničnog, ali ne odviše uvjerljivog, služi se općenitom predizbornom parolom »Zaslužujemo bolju Španjolsku«. Pritom obećava da će maksime njegove vlade biti »govoriti istinu, odgovarati parlametu, ne varati o pitanju oružja masovnog uništenja«. Time PSOE pokušava privući oko dva milijuna mladih birača koji prvi put izlaze na birališta, a koji su prteklih mjeseci prosvjedovali protiv rata u Iraku, ali i protiv Aznarovih reformi obrazovanja. No, zasad se čini da većina španjolskih birača sklonija dosadašnjoj konzervativnoj vlasti nego neodređenim i ne previše uvjerljivim socijalistima.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="45">
<p>Više od 176.000 ljudi uživa povlaštenu mirovinu</p>
<p>U posljednje vrijeme dosta se pisalo i govorilo o mirovinama, ponajviše onim privilegiranim, kao i o zahtjevima umirovljenika koje su njihovi saborski zastupnici postavili vladi.</p>
<p> Tako smo uz ostalo doznali da danas u Hrvatskoj 176.532 ljudi ili oko 17 posto umirovljenika prima povlaštenu mirovinu. Nije poznat broj onih koji primaju tzv. predsjedničku mirovinu, a nejasni su i kriteriji po kojima se ona dodjeljuje. Kada je riječ o mirovinama redovno su u središtu pozornosti one niske i minimalne, no vrijedno je osvrnuti se i na visoke, odnosno maksimalne mirovine. Poznato je, naime, da i među ovim mirovinama postoje razlike, ovisno o vremenu umirovljenja, a ponajviše o tome je li mirovina redovna ili povlaštena. Tako je za redovne umirovljenike, koji su umirovljeni po starom zakonu do 1999. godine, najviše mirovina ograničena na oko 5.300 kuna, a za umirovljenike po novom reformskom zakonu (ako se za izračun uzima cijeli radni vijek) najviše je mirovina 6.300 kuna, dok najviša povlaštena mirovina za saborske zastupnike iznosi 12.500 kuna. Uz to su nejednaki i uvjeti za stjecanje povlaštene mirovine, a mnogo su povoljniji za »povlaštene« nego li za redovne umirovljenike. Tako, primjerice, ako je istaknuti znanstvenik, sveučilišni profesor ili poznati umjetnik s 40 godina radnog staža umirovljen do 1999. godine i dobio rješenje da mu je mirovina 6.000 kuna (što je uistinu vrlo rijedak slučaj) on zbog spomenutog ograničenja tu punu mirovinu neće primati, dok saborski zastupnik sa 20 godina staža, ako je kao zastupnik proveo barem dvije godine i jedan dan, može primati mirovinu, ovisno o stažu i funkciji u Saboru, do 12.500 kuna, dok je prosječna mirovina 296 umirovljenih zastupnika oko 8.000 kuna. Usporedbe radi, prosječna mirovina redovnog člana HAZU-a zajedno sa posebnim dodatkom za akademike iznosi 6.600 kuna. Uistinu je teško razumjeti i opravdati da je najviša zastupnička mirovina dvostruko veća od najviše redovne. A uz to ova razlika nedvojbeno daje i jasnu poruku svima, a ponajprije mladim stručnjacima koji je i kakav rad u našem društvu najviše cijenjen i vrednovan. Istovremeno pak deklarativno tvrdimo kako nas samo ulaganje u obrazovanje i znanost, po uzoru na Irsku i Finsku, uz uporan i sustavan rad može dovesti do višeg standarda kojemu težimo. Pokušaj pravdanja da se visoke povlaštene mirovine ne isplaćuju iz mirovinskog fonda nego iz proračun također je vrlo problematičan. Istina je doduše da se znatan dio sredstava potrebnih za isplatu mirovina daje iz proračuna, no to je neophodno kako zbog velikog broja povlaštenih mirovina što ih primaju umirovljenici koji su razmjerno vrlo kratko vrijeme uplaćivali doprinose u mirovinski fond, tako i zbog vrlo nepovoljnog odnosa zaposlenih i umirovljenika. A osim toga, poznato je da se proračun puni, uz ostalo, i iz poreza koji se uzima od mirovina umirovljenika čija je mirovina viša od 2.550 kuna. Spomenuta razlika u visini najviših mirovina na koju ovdje ukazujemo samo je jedna i to ne najvažnija nejednakost i nepravda koja je tijekom vremena nastala u mirovinskom sustavu. Za očekivati je ipak da će stručno povjerenstvo Vlade i Hrvatske stranke umirovljenika razmotriti, uz ostalo, i ove razlike i predložiti način da se i one svedu na neku razumnu mjeru. Bilo bi također u svakom slučaju zanimljivo barem utvrditi koliki je broj radom zasluženih visokih mirovina, koje se zbog spomenutih ograničenja umirovljenicima ne isplaćuju u punom iznosu, i kolike su na taj način ostvarene »uštede« u mirovinskom fondu. A podatak za koliko bi se povećali izdaci fonda kada bi se izjednačili maksimalni iznosi redovnih i povlaštenih mirovina vjerojatno bi isto tako mnoge iznenadio.</p>
<p>ZLATKO ŠPORER Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Prvu bolnicu za oboljele od aidsa izgradila je Katolička crkva</p>
<p>Prateći rasprave o opakoj zaraznoj bolesti aidsu i nakon što sam pročitao dvodjelni osvrt gospodina Slobodana Langa u Vjesnikovim »Stajalištima« od 19. i 20. veljače o.g., nisam primijetio da su dvije bitne značajke o tomu spomenute.</p>
<p>Prvo; nedovoljno je i nejasno objašnjena podmuklost te bolesti s obzirom da inkubacija zna potrajati i desetak godina, a zaražena osoba nesvjesno je širi.</p>
<p>Drugo; skoro pola stoljeća diktature i totalitarizma u Hrvatskoj ostavilo traga tako da pojedinci još ne mogu shvatiti da i Katolička crkva, odnosno njezini biskupi imaju demokratsko i ljudsko pravo iznijeti svoje mišljenje. U ovom slučaju, dapače, to im je i dužnost. Kada je ta bolest izbila 80-ih godina prošlog stoljeća, panika je bila strašna. Ostalo mi je u sjećanju kada se u Hrvatskoj saznalo za prvi slučaj oboljenja da su građevinski radnici zaposleni na vanjskom renoviranju roditeljske kuće oboljeloga (koji je već bio na liječenju u bolnici) saznavši za to doslovce i panično pobjegli, ostavivši nedovršen započeti posao.</p>
<p>Prvo veliko žarište bolesti bilo je u New Yorku u tamošnjim homoseksualnim krugovima. Ti nesretni ljudi bili su diskriminirani i u svojoj nesreći prepušteni samima sebi. Prvu bolnicu specijaliziranu za oboljele od aidsa u tom prvom žarištu u New Yorku izgradila je upravo ta toliko napadana Katolička crkva!</p>
<p>A prve i jedine njegovateljice (kao i u slučajevima gubavaca) bile su katoličke časne sestre iz reda tada još žive svetice Majke Terezije. Zbog svega toga, tko to ima osim inoga, veće moralno pravo od Katoličke crkve govoriti o tome kada je riječ o aidsu?</p>
<p>Ne mogu odoljeti a da ovom prigodom ne spomenem još jedan »biser« Katoličkoj crkvi nesklonih krugova u Hrvatskoj.</p>
<p>Mislim da sa stopostotnom sigurnošću mogu ustvrditi da nikad i nitko nije nešto negativno rekao ili napisao o pokojnoj i blaženoj Majci Tereziji. Taj nečasni i jedinstveni kuriozitet pripada jedino jednom hrvatskom razglašenom tjedniku, koji je na svojim stranicama objavio ogavni pamflet protiv svjetske dobročiniteljice.</p>
<p>MIHOVIL UDOVIČIĆ Stuttgart, Njemačka</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Snage bosanskih Srba nisu okupirale Goražde</p>
<p>Vjesnik u povodu novopristiglih optužnica iz Suda u Den Haagu protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača, objavljuje više nastavaka promišljanja prof. dr. Zdravka Tomca o novonastaloj situaciji u kojoj se našla Republika Hrvatska i njezino političko vodstvo.</p>
<p> Ovom prigodom ne želim polemizirati s uvaženim profesorom. Želim samo upozoriti na jednu veliku pogrešku, odnosno na povijesnu neistinu. Naime, govoreći o padu Srebrenice, zaštićenog područja UN-a, tj. njezinoj okupaciji, prof. Tomac na nekoliko mjesta spominje i pad Goražda. To se naprosto nikada nije dogodilo. Zbog čega se to nije dogodilo posebna je tema. No, važno je napomenuti da su s najtvrđi pregovori oko Daytonskog sporazuma i »podjeli teritorija između Federacije BiH i Republike Srpske« vođeni upravo oko koridora, koji bi spojio Sarajevo s Goraždem. Drugim riječima, Goražde je od početka velikosrpske agresije na BiH do zaključenja Daytonskog sporazuma bilo pod kontrolom Armije BiH i danas je zahvaljujući tome sastavni dio Federacije BiH. Možda je pišući o Goraždu prof. Tomac mislio na Žepu. No, to nije toliko važno. Ključno je da svatko tko želi dati povijesni prikaz događanja na određenom prostoru, mora strogo voditi računa o činjenicama i mjestima događanja.</p>
<p>MILJENKO GRGIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>U sporno vrijeme nisam bio član HHO-a</p>
<p>U rubrici »Crna kronika« u Vjesniku od 10. ožujka, objavljen je izvještaj o mojem svjedočenju na Općinskom sudu u Zagrebu u utorak 9. ožujka u povodu tužbe koju sam pokrenuo protiv bivšega glavnog urednika tjednika »Fokus«, novinara Ante Guge, zbog uvrede i klevete koje je iznio na moj račun. U korektnom tekstu Vjesnikova izvjestitelja ipak su se našle dvije greške koje traže ispravak.</p>
<p>Objavljeno je da sam bio član HHO-a u doba podizanja optužnice protiv Mirka Norca i velikog prosvjeda na splitskoj rivi, a istina je, kako je uvedeno u zapisniku sa rasprave, da sam članom te organizacije bio do 1996. Napisano je i to da sam »dugogodišnji (Gugin) prijatelj i suradnik«.</p>
<p>To, također, nije točno. Prijatelji nikada nismo bili. Ja sam samo jedno vrijeme, zajedno s optuženim, pisao za ugašeni tjednik »Nedjeljna Dalmacija«.</p>
<p>DRAGO PILSEL Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="49">
<p>Jakopec oslobođen krivnje po svim točkama optužnice</p>
<p>Samo nekoliko dana nakon odluke drugostupanjskog suda, u zlatarskom Općinskom sudu izrečena je i nova oslobađajuća presuda Mladenu Jakopcu, sinu mu Davorinu i Ivici Šimuncu/ No, Mladenu Jakopcu sudi se u Zlataru još u dvije zasebne parnice </p>
<p>ZLATAR, 10. ožujka</p>
<p> – Županijski sud u Zlataru potvrdio je presudu Općinskog suda, kojom je zagorski tajkun i zlatarbistrički mesar Mladen Jakopec (67), oslobođen krivnje da je oštetio državu za oko 1,3 milijuna kuna.</p>
<p> Tu je ekskluzivnu vijest Vjesniku potvrdila i sutkinja Tanja Pavelin-Borzić, koja je Jakopcu lani u ožujku izrekla oslobađajuću presudu. Jakopca se teretilo da je zlorabeći položaj svojoj Mesnoj industriji pribavio nepripadnu materijalnu dobit. Naime, kad je poduzeće imalo blokirani račun, gotovinu, koju je zarađivao u maloprodaji, nije polagao na račun, već je radnicima isplaćivao plaće na ruke. Sutkinja je u presudi istakla da je time povrijedio samo redoslijed namirenja vjerovnika u slučaju blokade, što je privredni prijestup. Jakopec je oslobođen i dijela optužnice u kojem ga se teretilo da nije obračunavao i podnosio naloge ondašnjem ZAP-u, a na temelju čega se obračunavaju davanja na plaće. Samo nekoliko dana nakon što je donesena pravomoćna presuda, Mladen Jakopec, njegov sin Davorin (35) i Ivica Šimunec (58), na Općinskom su sudu u Zlataru, pred vijećem iste sutkinje, nepravomoćno oslobođeni krivnje za istovrsno kazneno djelo. Njima nije dokazano da su oštetili državni proračun za oko 300.000 kuna, za što ih je optužnicom teretilo Općinsko državno odvjetništvo. Davorin Jakopec optužen je da je kao direktor poduzeća »Jakopec-uvoz« d.o.o. primio pozajmice od očeva poduzeća Mesne industrije Jakopec i naredio djelatnicima računovodstva da plaće radnicima isplaćuju na ruke iz blagajne poduzeća. Plaće su se davale mimo računa tvrtke, koji je, uzgred rečeno, bio u blokadi. Ivana Šimuneca, direktora poduzeća od 29. srpnja 1999. do 2. srpnja 2001. godine, teretilo se da je isto tako postupao kako bi poduzeću Jakopčeva sina pribavio nepripadnu materijalnu korist, a na štetu državnog proračuna. U postupanju Jakopčevih, po ocjeni suda, nema elemenata kriminala.</p>
<p>»Davorin Jakopec samo je posudio novac od očeve tvrtke da bi gotovinom platio svoje radnike, jer je račun njegova poduzeća bio blokiran. To je možda privredni prijestup, no o tome ne želim prejudicirati, jer to nije u nadležnosti ovoga suda«, komentirala je presudu Jakopcima i Šimuncu sutkinja Tanja Pavelin-Borzić. Što drugo reći, nego da je prošli tjedan bio iznimno uspješan za Jakopce. No, Mladenu Jakopcu sudi se u Zlataru još u dvije zasebne parnice: Jedini je okrivljeni u slučaju neplaćanja petstotinjak tovnih svinja poduzeću »Sizim« iz Koprivničkog Ivanca i drugookrivljeni u slučaju Komunalca. U potonjem ga se tereti da je poticao bivšeg direktora konjščinskog Komunalca, Stjepana Hajnića, da za komunalno poduzeće kojemu je bio na čelu, u Kreditnoj banci Zagreb, podigne šest milijuna kuna. Iako sporni kredit nije vratio, taj je ugledni zlatarbistrički poduzetnik krajem prošle godine priznao solidarnu odgovornost i obvezao se do kraja 2004. banci platiti 400.000 kuna (200 tisuća je već platio). </p>
<p>Zoran Gregurek</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Zaplijenjena veća količina krivotvorenih eura i dolara </p>
<p>BJELOVAR, 10. ožujka</p>
<p> – Načelnik PU bjelovarske, Dražen Prapotnik, izvijestio je u srijedu na izvanrednoj konferenciji za novinare o velikoj zapljeni krivotvorenih novčanica.</p>
<p> Priča o lažnim novčanicama počela je kolati prije sedam dana kada je policijska ophodnja zaustavila »opel kadett«, zagrebačke registracije, kojeg je vozio hrvatski državljanin iz Zadra, dok su kao putnici u vozilu bili jedan stanovnik Konavala, Zagrepčanin i državljanin BiH, koji je ophodnji pokazao krivotvorenu osobnu iskaznicu. Pokazalo se da je strani državljanin kod sebe imao 39 krivotvorenih novčanica u apoenima od 500 eura koje mu je toga dana predao Zadranin. </p>
<p> Ta je ekipa automobilom stigla u mjesto Bulinac gdje su namjeravali u poštanskom uredu promijeniti 5000 eura (10 krivotvorenih novčanica). Za državljanina BiH Zadranin je nabavio krivotvorenu iskaznicu, a ispostavilo se da je za njim raspisana potraga zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju. Državljanin BiH je pribavio i 25 krivotvorenih novčanica od po 100 USD, te je sedam nastojao promijeniti u poštanskom uredu u Bulincu. Isti su počinitelji 500 eura stavili u opticaj 29. rujna prošle godine u poštanskom uredu u Sv. Ivanu Žabno. Novčanice su izuzetno dobro krivotvorene; imaju dobar vodeni žig, UV zaštitu, metalnu nit a tiskani su u ofsetu sa suhim tonerom ili laserskim pisačem u boji. Također je dobro imitiran reljefni duboki tisak. Sva četvorica su četvrtog ožujka privedeni istražnom sucu te su zadržani, dok je 9. ožujka pušten stanovnik Konavala. Ostali sudionici privremeno su zadržani na 30 dana. Strani državljanin odbio je mogućnost da se o njegovom pritvaranju izvijesti veleposlanstvo BiH u Zagrebu. Ovo je jedna od najvećih zapljena krivotvorenog novca u posljednje vrijeme, a da su uspjeli novčanice staviti u opticaj, šteta bi bila 145 tisuća kuna.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Svjedok je policiji rekao da je vidio pištolj, a sada kaže da nije </p>
<p>Svjedok Damir Kocijan tvrdi da nije na policiji rekao da je osumnjičeni imao pištolj/ Predaju Grbavca dogovorila njegova supruga/ Ranjeni Kasalo teturajući iz »Gajete« rekao »osvetiti će oni mene« </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Saslušavanjem svjedoka u srijedu je na zagrebačkom Županijskom sudu nastavljena istraga protiv Zorana Grbavca, kojega Županijsko državno odvjetništvo tereti da je prije nešto više od mjesec dana u konobi »Gajeta« pištoljem ubio Tonija Kasala (26) iz Vukovara.</p>
<p> Događaj je ponovno pobudio zanimanje javnosti kada su prije tjedan dana ispred »Gajete« bačene dvije ručne bombe. Istražni sudac je u utorak saslušao svjedoka Damira Kocijana koji je za razliku od svojega neformalnoga iskazivanja pred policijskim istražiteljima, kada je ispričao da je kod osumnjičenoga Grbavca u jednom trenutku vidio pištolj, pred istražnim sucem ustvrdio da takvo nešto nikada nije rekao policiji, te da nema pojma kako se ta izjava našla u službenoj zabilješci. Sucu je, pak, ispričao da u trenutku kada je Kasalo ranjen bio prikliješten između stolova te da nije vidio kako se sam događaj odvijao. Podsjetimo, na saslušanju na policiji, koje nema snagu dokaza, svi prisutni u »Gajeti« te večeri su zanijekali da su vidjeli kako Grbavac puca u Kasala. Svi osim Kocijana su tvrdili da nisu vidjeli ni pištolj, a u utorak je i Kocijan porekao da ga je i on vidio. Jedini čiji iskaz je formalno dan pred istražnim sucem prije uhićenja Grbavca koji se pred policijom skrivao pet dana, jest onaj Mladena Vasilja Vase. On je naime, bio saslušan po zahtjevu za hitnim istražnim radnjama, a u svome iskazu tada je ustvrdio da nije vidio kako je Kasalo, s kojim je te večeri pio u Gajeti, ubijen. U srijedu je saslušan i svjedok Vlado Novak, alias Damir Vukmanović, koji je na sud doveden pod policijskom pratnjom. Novak se te večeri sa Grbavcem nalazio u Gajeti, no kako je ispričao, a što je potvrđeno i iskazima drugih svjedoka, konobu je napustio prije nego je Kasalo ubijen tako da nema neposrednih saznanja o događaju. Svjedokinja A.T. koja je te večeri bila također u društvu sa osumnjičenim, rekla je da nije ulazila u konobu kada se Grbavac vratio u nju po mobitel. No u jednom trenutku je vidjela mladoga Vukovarca kako, teturajući, izlazi ranjen iz »Gajete« i ulazi u Grbavčev »audi«, čiji je motor radio, govoreći »osvetiti će oni mene«. Ispitana je i Grbavčeva supruga koja je dogovorila sa policijom njegovu predaju u restoranu »Svetice«. Jedini svjedok samoga događaja koji još nije saslušan je izvjesni Aleksandar Anđelković Saša iz Beograda, no on nije dostupan za ispitivanje. Anđelković je zajedno s Grbavcem ušao u konobu kada se ovaj vraćao po mobitel, koji je prema istražnom zahtjevu bio povod sukoba čiji je ishod bila Kasalova smrt.</p>
<p>Samo oružje iz kojega je pucano nije pronađeno, nije pronađeno niti zrno koje je usmrtilo Kasala, a čahure su kada je toga jutra čišćena konoba, bačene u smeće, tako da se čini da u ovome trenutku ne postoje niti materijalni niti personalni dokazi protiv Grbavca. </p>
<p>Inače, Grbavcu je produljen pritvor za novih mjesec dana, nakon što je izvanraspravno vijeće odbacilo žalbu njegova branitelja, odvjetnika Rajka Mlinarića, da se taj pritvor ukine. </p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Ubio majku iz nehaja</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Nakon što je u ponedjeljak u kući u okolici Imotskog pronađena mrtva 67-godišnjakinja, provedenom kriminalističkom obradom utvrđeno je kako je njezinu smrt prouzročio 43-godišnji sin i to iz nehaja.</p>
<p>Provedenom kriminalističkom obradom utvrđeno je kako je osumnjičeni u nedjelju u pijanom stanju odgurnuo majku i zadao je nekoliko udaraca, nakon čega je otišao iz kuće. Obdukcijom je na njezinom tijelu utvrđeno da je zadobila više hematoma te da njezin sin nije imao namjere ubiti majku. Nakon dovršene obrade osumnjičeni je priveden u splitski Županijski sud, uz kaznenu prijavu za prouzročenje smrti iz nehaja. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Marko Marčinko svjedočit će na suđenju za »Tisak« </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – U nastavku suđenja Miroslavu Kutli i jedanaestoro suoptuženih za financijske malverzacije u »Tisku« određenom za 24. ožujka svoj bi iskaz trebao dati Marko Marčinsko, bivši direktor »Glumina banke«, a koji bi na sud trebao biti priveden iz zatvora gdje odslužuje kaznu za zlooporabu položaja i ovlasti u toj banci.</p>
<p>Njega je ponovno za svjedoka predložila odvjetnica njegovog sina Krunoslava Marčinka, koji je na prethodnom saslušanju iskoristio blagodat, tj. zakonsko pravo da ne svjedoči protiv člana obitelji. </p>
<p>Međutim, neslužbeno se doznaje kako bi trebao svjedočiti o punomoći koju je imao za djelovanje u korist »Globus grupe«. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Pretukao vlasnika, pucao po lokalu i prijetio policiji</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – U kafiću u Španskom u utorak je D. D. (40) pretukao vlasnika K. M. (48), pucao po lokalu i prijetio policajcima koji su došli na intervenciju.</p>
<p>Kako je priopćila policija, neformalnim izvidima došlo se do saznanja da se osumnjičeni u utorak oko 4 sata ujutro u pijanom stanju posvađao s vlasnikom kafića, nakon čega ga je udario u lice drškom pištolja kojeg ilegalno posjeduje, a kada je vlasnik pao na pod još ga je nekoliko puta udario nogom u glavu, nanijevši mu teške ozljede. Nasilnik je potom ispalio hitac iz pištolja, čime je doveo u opasnost živote sedmero gostiju, no srećom nitko nije ozlijeđen.</p>
<p>Uskoro su na mjesto događaja pristigli policajci Druge policijske postaje kojima je osumnjičeni odbio dati osobnu iskaznicu na uvid, izvadivši pištolj kojim je zaprijetio policajcima. Uskoro je uslijedila intervencija policajaca iz ophodnje koji su ga savladali, vezali i priveli u policijsku postaju na kriminalističku obradu, a potom i u Istražni centar zagrebačkog Županijskog suda. Inače, uhićeni je nasilnik otprije poznat policiji zbog više kaznenih djela. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Ponovno suđenje za prometnu nesreću u Makarskoj i smrt dviju djevojčica</p>
<p>SPLIT, 10. ožujka</p>
<p> – Na Općinskom sudu u Splitu u srijedu je počelo ponovljeno suđenje I. P.-u iz Makarske, koji je potkraj listopada 2002. godine izazvao prometnu nesreću u kojoj su smrtno stradale dvije 16-godišnjakinje Ana Andrijašević i Kate Erceg.</p>
<p> Suđenje je ponovno zatvoreno za javnost, jer je I. P. u trenutku nesreće bio maloljetan. Na raspravi u srijedu sutkinja Marija Maić saslušala je kao svjedoke roditelje I. P.-a te očeve poginulih djevojčica.</p>
<p>U četvrtak se s velikim zanimanjem očekuje svjedočenje sudskih vještaka Zdravka Buklijaša i Josipa Škavića s Fakulteta prometnih znanosti koji su obavili novo vještačenje. Svjedočit će i autor tog vještačenja Vinko Ugrina. U oba vještačenja, kako neslužbeno doznajemo, utvrđeno je da se nesreća s tragičnim posljedicama ne bi ni dogodila da se BMW, kojim je bez dozvole, ali s položenim ispitom, upravljao I. P., kretao dopuštenom brzinom, odnosno sporije od 60 kilometara na sat. Suđenje se ponavlja nakon što je Vijeće za mladež Županijskog suda u Splitu prije deset mjeseci ukinulo nepravomoćnu presudu kojom je I. P. bio osuđen na dvije i pol godine zatvora i to zbog, kako je obrazloženo, niza procesnih pogrešaka u sudskom postupku. Zaključeno je kako sud tada nije sveobuhvatno obrazložio i utvrdio dinamiku prometne nesreće nego je prihvatio iskaze svjedoka kao vjerodostojne iako su u biti bili kontradiktorni, to jest, između ostalog, nije bilo jasno je li ograničenje brzine na toj prometnici 40 ili 50 kilometara na sat. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="56">
<p>DT u četvrtom tromjesečju ostvario gubitak od 364 milijuna eura</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> - Deutsche Telekom lani je »ostvario preokret«, izjavio je izvršni direktor Kai-Uwe Ricke, predstavljajući u srijedu godišnje rezultate DT-a. DT je, naime, zahvaljujući prodaji non-core imovine, smanjivanjem troškova poslovanja, ali i izvrsnim rezultatima odsjeka za mobilnu telefoniju, uspio nadmašiti prognoze uprave za proteklu godinu.</p>
<p>ako je neto dobit DT-a, prema njemačkom računovodstvenom standardu, dosegla 1,25 milijardi eura, nakon nevjerojatnog gubitka od 24,59 milijardi eura u 2002., kojeg je uzrokovao prije svega otpis vrijednosti imovine vezan uz ulaganja u mobilnu telefoniju. </p>
<p>Prihodi DT-a lani su porasli četiri posto, na 55,84 milijarde eura, a bruto dobit (EBITDA) 12,1 posto, na 18,29 milijardi eura. Planirano smanjenje ukupnog duga ispod 50 milijardi eura DT je uspio ostvariti u trećem tromjesečju 2003., te je na kraju godine dug iznosio 46,58 milijardi eura, 23,8 posto manje nego na kraju 2002. godine. Broj zaposlenih smanjen je sa 256.000 na 251.200.</p>
<p>DT je ipak razočarao dioničare - drugu godinu za redom neće biti isplaćena dividenda. S druge strane, ostali vodeći europski telekomi - uključujući i France Telecom i nizozemski KPN - koji su 2002. završili sa sličnim rezultatima, dividendu su nakon prošlogodišnjeg oporavka ipak odlučili isplatiti.</p>
<p>Osim toga, DT je nakon profitabilnih prvih devet mjeseci prošle godine, u posljednjem tromjesečju 2003. zabilježio gubitak zbog toga što nije uspio na vrijeme isporučiti funkcionirajući satelitski sustav naplate cestarina za teretna vozila za njemačke autoputove, kojeg razvija zajedno s DaimlerChryslerom i Siemensom. Zbog toga je DT morao otpisati 442 milijuna eura, te je u četvrtom tromjesečju zabilježio neto gubitak od 364 milijuna eura, nakon 77 milijuna eura gubitka u istom razdoblju prethodne godine. Prihod DT-a u tom je razdoblju porastao 0,3 posto, na 14,55 milijardi eura.</p>
<p>DT je tijekom prošle godine, unatoč nepovoljnom tečaju eura, uspio povećati udjel prihoda iz inozemstva sa 34,3 na 37,9 posto. Prihodi iz inozemstva su porasli 14,9 posto, na 21,15 milijardi eura, dok je prihod s njemačkog tržišta pao 1,7 posto, na 34,69 milijardi eura. Prihod odsjeka za mobilnu telefoniju T-Mobile skočio je 15,4 posto, na 22,78 milijardi eura.</p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Neto dobit Zagrebačke banke 729 milijuna kuna, dividenda po dionici 18,86 eura</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> - Zagrebačka banka ove će godine u dividendu isplatiti svojim će dioničarima ove godine isplatiti 18,86 eura po dionici i to iz sredstava kumulirane zadržane dobiti ostvarene do 31. prosinca 2000. godine. </p>
<p>Istodobno, cjelokupna prošlogodišnja dobit nakon oporezivanja u iznosu od 729,02 milijuna kuna rasporedit će se u rezerve banke. Takve su odluke predložene glavnoj skupštini banke koja će se održati 22. travnja.</p>
<p>Kako stoji u prijedlogu dnevnog reda skupštine, pravo na isplatu dividende imaju dioničari čije su dionice upisane na njihovim računima u SDA istekom osmog dana računajući unazad od dana održavanja glavne skupštine. </p>
<p>Inače, prema podacima SDA s kraja veljače, nakon većinskih vlasnika banke, talijanskog UniCredita i njemačkog Allianza, treći najveći dioničar je Zagrebačka banka, a među deset najvećih dioničara su i Hrvatski fond za privatizaciju, Sveučilišna bolnica Zagrebu osnivanju u likvidaciji, te Vjesnik. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Za ovrhu ne znaju ni na osječkom Trgovačkom sudu niti u IPK-u</p>
<p>OSIJEK, 10. ožujka</p>
<p> - Iz Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u osječki Trgovački sud nije stigla potvrda o ovršnoj presudi kojom Ljubljanska banka dobiva spor protiv IPK, potvrdila nam je u srijedu Vlasta Velicki, predsjednica Trgovačkog suda u Osijeku.</p>
<p>Predsjednik Uprave IPK Ivan Bačić ističe da priče o ovrsi štete tvrtki.</p>
<p>Prema presudi iz 1994., IPK duguje Ljubljanskoj banci oko 40 milijuna kuna glavnice, a nagađa se da je dug, uključujući kamate, narastao na gotovo 300 milijuna kuna. </p>
<p>Ivan Pavić, predsjednik Uprave Kandita, koji djeluje u sastavu Grupe IPK, podsjeća da je 1994., kada je bio član Uprave IPK, potpisan sporazum s Ljubljanskom bankom kojim je regulirano tko kome koliko duguje. </p>
<p>»Na taj način su odnosi između nas čisti, a dogovoreno je da će stvar mirovati dok se ne stvore uvjeti za realizaciju ugovora«, tvrdi Pavić i dodaje da su takav stav zauzeli i predstavnici slovenske države. Pavić zaključuje kako su poduzeća IPK dužna Ljubljanskoj banci manje od deset milijuna bivših njemačkih maraka. Ivan Bačić pak kaže da ih ni Visoki trgovački sud, niti Hrvatski fond za privatizaciju, inače većinski vlasnik IPK, nije obavijestio o pravomoćnosti ovrhe. </p>
<p>U Hrvatskom fondu za privatizaciju kažu da će kao većinski vlasnici IPK stvari pokušati razriješiti na način da će od Ljubljanske banke nastojati ishoditi suglasnost da se cijeli slučaj rješava preko Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, što je Ljubljanska banka već jednom odbila. O IPK-u će sljedećeg tjedna raspravljati i Upravni odbor HFP-a. </p>
<p>S. Č. D. / N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Božjakovina će uskoro objaviti javnu ponudu za preuzimanje Kutjeva</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> - Većinski vlasnik poljoprivrednog kombinata Kutjevo, tvrtka Božjakovina iz Dugog Sela (u vlasništvu Envera Moralića) uskoro će objaviti javnu ponudu za preuzimanje preostalih dionica Kutjeva. Naime, Božjakovina je pobijedila na natječaju Hrvatskog fonda za privatizaciju za prodaju Kutjeva, te je 4. veljače sklopljen ugovor o prodaji i prijenosu 1.624.631 dionice Kutjeva (svaka nominale 100 kuna), što ukupno čini 76,07 posto temeljnoga kapitala, odnosno ima 76,07 posto ukupnog broja glasova u glavnoj skupštini.</p>
<p>Kutjevo ima oko 170 dioničara, među kojima su pojedine državne institucije i poduzeća, te tvrtke iz sastava bivšeg Novalić holdinga koje su danas u stečaju.</p>
<p>Kutjevo je u devet mjeseci prošle godine ostvarilo 232,52 milijuna kuna prihoda, te gubitak od 11,52 milijuna kuna, koji je značajnim dijelom posljedica šteta od prošlogodišnje suše. Gubitak po dionici Kutjeva iznosi 5,39 kuna. U Kutjevu je zaposleno 486 radnika, a osnovni proizvodi kombinata su ratarska merkantilna i sjemenska roba, brašno i pekarski proizvodi, meso i suhomesnati proizvodi, grožđe i vino. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Nastup 600 izlagača iz 27 zemalja</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> - Za točno tjedan dana, 18. ožujka, na Zagrebačkom velesajmu se otvara ovogodišnji Zagreb auto show. </p>
<p>Najznačajniji regionalni sajam te vrste za posjetitelje bit će otvoren od 19. do 28. ožujka, a okupit će čak 600 izlagača iz 27 zemalja.</p>
<p>Kako je naglasila direktorica grupe sajmova ZV-a Dina Kalac, ovogodišnji Zagreb Auto Show veći je za 25 posto u odnosu na posljednji, koji je održan 2002. Tako će se priredba ove godine održati na 65.000 četvornih metara. Istodobno je broj izlagača povećan za 15 posto. U organizaciji očekuju da će sajam posjetiti 200.000 ljudi.</p>
<p>Posjetitelje Zagreb Auto Showa ove godine očekuje osam svjetskih i tri europske vicepremijere, jedna europska i 32 hrvatske premijere te tri konceptna vozila. </p>
<p>Na sajmu će biti predstavljeno 36 marki automobila sa 320 modela te 19 marki motocikala i skutera sa 120 modela. Zagreb Auto Show će i ove godine imati čitav niz popratnih manifestacija </p>
<p>V. Flajnik</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Credit Agricole porasla unatoč višim troškovima preuzimanja</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> - Nakon razočaravajućih vijesti cijelog niza europskih kompanija, vodeći su indeksi do srijede poslijepodne pali, uz izuzetak pariškog CAC 40 koji je porastao jedan bod, na 3738,1. Frankfurtski Dax je pao 0,95 posto, na 4048,9 bodova, a među gubitnicima je s padom od 1,5 posto bio i Deutsche Telekom. DaimlerChrysler, DT-ov glavni partner u izradi sustava satelitske naplate cestarina u Njemačkoj, pao je 1,7 posto pošto ulagači drže da će se kašnjenje tog projekta - kao i kod DT-a - odraziti i na Daimlerovim rezultatima.</p>
<p>Londonski FTSE 100 je pao 0,2 posto, na 4532,5 bodova, jednako kao i indeks najjačih europskih dionica DJ Stoxx 50, koji se spustio na 2764. Milanski MIB 30 je pao jedan posto, na 28.318. Među gubitnicima je u Milanu s padom od 3,1 posto bila i dionica Juventusa, nakon što je u utorak izgubio utakmicu koja bi ga dovela do četvrtfinala europske Lige prvaka. Newyorški su indeksi u prvih pola sata trgovanja, nakon pada dan ranije, porasli - DJIA je dobio 0,1, a Nasdaq Composite 0,2 posto. Tokyjski Nikkei 225 je u srijedu pao 0,86 posto, na 11.433,24.</p>
<p>Razočaravajuće su rezultate objavili Adidas, oglašivačka grupacija Publicis, medijska tvrtka VNU i švicarska banka Julius Baer, čije su dionice pale redom 0,8, 1,4, 3,8 odnosno 7,1 posto. Najveća francuska banka Credit Agricole dobila je 6,6 posto unatoč tome što je izvijestila o 8,5-postotnom padu lanjske neto dobiti na 1,14 milijardi eura, manje od očekivanja analitičara. Naime, CA je gubitak zabilježio prije svega zbog otpisa milijardu eura vrijednosti imovine vezanog uz preuzimanje Credit Lyonnaisa. Uprava Agricolea je najavila i upola manju uštedu od udruživanja ove godine od 275 milijuna eura - ali su ulagači to, čini se, očekivali. </p>
<p>P. Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="62">
<p>Haaške optužnice protiv Gotovine, Čermaka i Markača posljednje za Hrvatsku </p>
<p>Karakter optužnica i činjenica da se odnose na završnu operaciju Domovinskog rata, »Oluju«, pokazuju da je ostvaren prvotni cilj Tribunala, rekao je visoki državni dužnosnik u Banskim dvorima / U Haagu tvrde da tužiteljstvo ne radi ni na jednoj novoj optužnici </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Optužnice protiv Ante Gotovine te Ivana Čermaka i Mladena Markača posljednji su optužni akti u mandatu haaškoga tužiteljstva poslani u Hrvatsku. Potvrdu takve pretpostavke Vjesnik je dobio od haaških izvora, a zatim u srijedu i od službenih državnih tijela.</p>
<p>»Karakter optužnica i činjenica da se odnose na završnu operaciju Domovinskog rata, 'Oluju', pokazuju da je ostvaren prvotni cilj Tribunala. Pod udar optužnica došle su osobe koje su na neki način izabrane kao ključne za ostvarenje osnovne zadaće zbog koje je Međunarodni sud i osnovan«, izjavio je za Vjesnik visoki državni dužnosnik u Banskim dvorima.</p>
<p>U Haagu, pak, tvrde da tužiteljstvo ne radi ni na jednoj novoj optužnici. Do lipnja, eventualno srpnja očekuju se, inače, neke nove optužnice za cijelo područje bivše Jugoslavije, ali, po svemu sudeći, ne za Hrvatsku. </p>
<p>Službenim tvrdnjama valja pridodati da je glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte nedavno na nacionalnoj televiziji izjavila da će se »Hrvati iznenaditi koliko će malo optužnica stići u Zagreb«. </p>
<p>Budući da su dvije već došle, onda je to, s obzirom na brojne spekulacije o mogućim optuženicima, onaj najavljeni tužiteljski optimum.</p>
<p>I Haag i službeni Zagreb slažu se u informacijama da se neki veliki slučajevi (Medački džep, zapadna Slavonija, primjerice) neće otvarati. Nije samo u pitanju nedostatak vremena. Riječ je i o tome da su hrvatska nadležna tijela u istragama daleko odmakla. </p>
<p>Budući da je »Oluja« u međuvremenu postala temeljnom preokupacijom tužiteljstva, a da se među ostalim sudionicima iz te akcije ne naziru ni blizu osobe ranga optuženih Gotovine, Čermaka i Markača, službeni izvori sugeriraju da te dvije optužnice nisu spekulacija o završetku, po toj osnovi, suradnje Zagreba i Haaga.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Na širem mjestu masovne grobnice pretpostavlja se da je zakopano oko 208 žrtava</p>
<p>Kosor: Dokazi o postojanju masovne grobnice u Tordincima jamačno će pomoći prigodom suđenja za ratne zločine, koja se vode u Beogradu i Haagu / Grujić: Od početka agresije na Hrvatsku bilo je evidentirano 18.000 nestalih, a sad ih je još 1214. Otkriveno je 137 masovnih grobnica i više od 1000 pojedinačnih grobišta. Dosad je ekshumirano oko 4000 žrtava i 84 posto identificirano</p>
<p>TORDINCI, 10. ožujka</p>
<p> – Na širem području »tordinačkog atara«, nadomak Nuštru, u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u srijedu su počela probna iskapanja i geološka istraživanja zbog sumnji da je na tome mjestu zakopano od 205 do 208 posmrtnih ostataka žrtava, koje su 1996. godine premještene iz masovne grobnice u samom centru Tordinaca. O premještanju tijela doznalo se od svjedoka tog čina.</p>
<p>Probnom iskapanju nazočili su potpredsjednica Vlade te ministrica branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor i njezin pomoćnik, pukovnik Ivan Grujić.</p>
<p>Podsjetivši na to da je u Tordincima već pronađeno pet tijela žrtava prošlog rata, koja su ekshumirana i identificirana, Grujić je potvrdio da se sa šireg područja Tordinaca traga za još sedamdesetak osoba. Po riječima ministrice Kosor, podaci o postojanju masovnih i pojedinačnih grobnica u Hrvatskoj, ekshumacijama i identifikaciji žrtava, govore da je to i dalje najveći humanitarni problem u državi koji mora biti prvo pitanje u svim razgovorima s predstavnicima Srbije i Crne Gore.</p>
<p>»Vjerujem da su pokazatelji točni i da ćemo pronaći 208 osoba za kojima se traga, a posao će biti nastavljen još oko mjesec dana«, dodala je ministrica, napomenuvši da će Ministarstvo branitelja predložiti postavljanje posebne zastave u Hrvatskom saboru, koja će podsjećati na tragediju zatočenih, ubijenih, pronađenih, ali i onih za kojima se još traga sve dok se ne otkrije sudbina i posljednjeg s popisa nestalih.</p>
<p>Grujić je podsjetio da je od početka agresije na Hrvatsku bilo evidentirano 18.000 nestalih, a sad ih je još 1214, od kojih 533 iz Vukovarsko-srijemske županije. Otkriveno je 137 masovnih grobnica u Hrvatskoj i više od 1000 pojedinačnih grobišta. Dosad je ekshumirano oko 4000 žrtava i 84 posto identificirano.</p>
<p>U razgovoru s novinarima, Kosor je kazala da će dokazi o postojanju masovne grobnice u Tordincima jamačno pomoći prigodom suđenja za ratne zločine, koja se vode u Beogradu i Haagu. »Ovo mjesto govori o tome da je na Hrvatsku izvedena krvava agresija, da su stradali nedužni civili i da su se događali užasi za vrijeme agresije, obrane i oslobađanja Hrvatske«, istaknula je Kosor, izrazivši uvjerenje da će biti poznate pojedinosti o počinjenim okrutnostima. U masovne grobnice pokapani su i ranjenici. te i obilježene osobe hrvatske nacionalnosti. Također je kazala da će sve prikupljene činjenice tijekom istraga, potraga i ekshumacija itekako poslužiti potrebi dokazivanja o tomu što se događalo u Hrvatskoj.</p>
<p>Kosor je naglasila da će Vlada posebno upozoravati na to da je pod okriljem Unprofora, na tada zaštićenim područjima, bilo preseljavanja leševa iz masovnih grobnica, a u to je vrijeme stradalo još 640 Hrvata. To će, pojasnila je, biti još jedan argument o kojem će obavijestiti Haaški sud. Grujić je najavio da će koncem ožujka vjerojatno biti moguće ekshumacije na području Srbije i BiH, ali to treba potvrditi u razgovorima s predstavnicima tih država.</p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Osijek: Nastavljeno suđenje za ubojstva Srba u Paulinu Dvoru</p>
<p>OSIJEK,10. ožujka</p>
<p> – Iskazom vještaka sudske medicine te čitanjem iskaza svjedoka, saslušanih u Srbiji i Crnoj Gori, na osječkom Županijskom sudu u srijedu je nastavljeno suđenje Nikoli Ivankoviću i Enesu Viteškiću, optuženima za kažnjivo djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u Paulinu Dvoru nedaleko od Osijeka, u prosincu 1991. godine. Sudski vještak Davor Strinović u nalazu je naveo da je uzrok pogibije žrtava iz Paulina Dvora nasilna smrt zbog rana od eksplozivnih sredstava i streljiva, ali da je teško točnije ocijeniti ozljede zbog vrlo lošeg stanja posmrtnih ostataka nakon otkrića u grobnici na Rizvanuši nedaleko od Gospića.</p>
<p>Optuženi su da su kao pripadnici 130. pričuvne brigade Hrvatske vojske (HV), 11. prosinca 1991. godine, s još neutvrđenim brojem nepoznatih osoba, naoružani vatrenim oružjem i ručnim bombama, u Paulinu Dvoru usmrtili 19 civila srpske nacionalnosti. Na glavnoj raspravi, u srijedu, pročitani su iskazi svjedoka Velimira Gavrilovića i Vide Kulaš, koje su iskaze dali na općinskim sudovima u Šapcu i Subotici.</p>
<p>Svjedok Gavrilović je, po iskazu, začuvši rafalnu pucnjavu iz kuće u kojoj se dogodio zločin, pobjegao iz svoje kuće, ustvrdivši da je, prije nego je počinjeno kažnjivo djelo, skupina pripadnika HV-a postrojila mještane Paulina Dvora. Svjedok tvrdi da su im pripadnici HV-a tada rekli da im je jedan suborac ranjen i da se, ako mu se dogodi nešto loše, ni njima neće dogoditi ništa dobro, ali da nije vidio izravne počinitelje zločina.</p>
<p>Svjedokinja Kulaš u iskazu je, među inim, navela da se u vrijeme kad je počinjen zločin nalazila na drugome mjestu i da nije mogla vidjeti tko su počinitelji kažnjiva djela. Suđenje se nastavlja u travnju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Čermak i Markač u četvrtak putuju u Haag</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka </p>
<p> - Generali Ivan Čermak i Mladen Markač otputovat će u četvrtak u 8.30 sati iz Zagreba redovnom zrakoplovnom linijom Croatia Airlines u Amsterdam gdje će ih dočekati nizozemska policija i sprovesti u zatvor Haaškog suda Scheveningen, potvrdili su u srijedu njihovi odvjetnici.</p>
<p> Dvojica generala, koji su optuženi za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja, otputovat će sa svojim braniteljima Čedom Prodanovićem, Miroslavom Šeparovićem i Goranom Mikuličićem, te pomoćnikom ministrice pravosuđa Jakšom Muljačićem.</p>
<p> Od branitelja dvojice generala doznaje se da nitko od članova njihovih obitelji neće putovati u Haag, te da se dvojica optuženika »psihički i fizički osjećaju dobro«.</p>
<p> U petak poslijepodne, optuženi bi se prvi put trebali pojaviti pred sudskim vijećem i izjasniti o krivnji. Branitelji kažu da još ne znaju u koliko sati će početi ta sjednica na kojoj će obrana podnijeti zahtjeve da se Čermak i Markač do početka suđenja puste na slobodu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Pašalić i Čondić: Hrvatska vlada počinila je veleizdaju </p>
<p>»Izdali su temeljne vrednote na kojima je stvorena Hrvatska, a proglašavajući te optužbe dobrim aranžmanom s Carlom del Ponte promiču izdaju u vrhunsku političku vrednotu«, rekao je Pašalić / Čondić je »notornim lažima« nazvao Hebrangovu tvrdnju, iznesenu u »Forumu« HTV-a da braniteljske udruge ovaj put ne prosvjeduju jer, »imaju svoju vlast« </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka </p>
<p> – Predsjednici Hrvatskog bloka i Središnjeg stožera za obranu digniteta Domovinskog rata Ivić Pašalić i Mirko Čondić prozvali su u srijedu »hrvatsku vladu za veleizdaju« zbog »prihvaćanja haaških optužnica s političkim kvalifikacijama o 'udruživanju u zločinački pothvat čiji je krajnji cilj bio etničko čišćenje i protjerivanje srpskog stanovništva'«. Pašalić je na konferenciji za novinare ustvrdio da je Vlada napravila propust, jer nije odbacila zahtjev haaškog tužiteljstva, na što je »obvezuje Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom, budući da su optužnice u suprotnosti s Ustavom«. »Vlada, za volju pozitivnog avisa Europske komisije, demonstrira spremnost na uvoz govedine iz Austrije i izvoz generala u Haag«, kazao je Pašalić, ocjenjujući takav Vladin stav veleizdajom. »Izdali su temeljne vrednote na kojima je stvorena Hrvatska, a proglašavajući te optužbe dobrim aranžmanom s Carlom del Ponte, promiču izdaju u vrhunsku političku vrednotu«, ocijenio je predsjednik HB-a. </p>
<p>Naglasio je da poštuje osobni iskaz generala Ivana Čermaka, koji je u razgovorima za dva dnevna lista, pozvao na smirivanje tenzija, a političkim strankama poručio da na optužnicama protiv njega i generala Mladena Markača ne pokušavaju zarađivati političke poene. No, HB se, kaže Pašalić, ne bavi osobnom nego političkom dimenzijom suradnje s Haaškim sudom. Čondić je »notornim lažima« nazvao tvrdnju potpredsjednika Vlade Andrije Hebranga, koji je u HTV-ovoj emisiji »Forum« u utorak rekao da braniteljske udruge ovaj put ne prosvjeduju jer »imaju svoju vlast«. </p>
<p> »Prijašnji prosvjedi održali su se isključivo u organizaciji Stožera i radi zaštite nacionalnih interesa iako ih je tadašnja oporba, a sadašnja vlast, objeručke podržala«, istaknuo je Čondić. Rekao je kako se ipak ne osjeća iskorištenim, jer je »siguran da je od 1991. do 2004. godine činio pravu stvar. Neću šutjeti i neću dopustiti da moja djeca u školi uče kako im se otac udružio u zločinački pothvat«. </p>
<p> Na pitanje hoće li Stožer organizirati prosvjede zbog najnovijih haaških optužnica, Čondić je odgovorio da će se »to tek vidjeti«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Libra: Saborska rasprava o optužnicama bila bi spektakl</p>
<p>Članovi Libre na konferenciji nazvanoj »Mala škola licemjerja« predočili su novinarima dijelove fonograma saborskih sjednica iz srpnja 2001. i rujna 2002. u kojima vodeći ljudi sadašnje vlasti govore o suradnji s Haaškim sudom te optužnicama </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Libra će zahtijevati da se osnuje saborsko povjerenstvo koje bi u suradnji sa stručnjacima, u sljedeće dvije do tri godine, pripremilo za Hrvatski sabor ozbiljnu i temeljitu raspravu o ratnom razdoblju od 1991. do 1995. u Hrvatskoj i BiH, rečeno je na konferenciji za novinare te stranke u srijedu, održanoj pod nazivom »Mala škola licemjerja«. </p>
<p>U Libri smatraju da saborska rasprava o pristiglim haaškim optužnicama ne bi imala previše smisla nego bi bila samo spektakl, kao što je to i prije bio slučaj. </p>
<p>Članovi Libre predočili su novinarima dijelove fonograma saborskih sjednica iz srpnja 2001. i rujna 2002. u kojima vodeći ljudi sadašnje vlasti govore o suradnji s Haaškim sudom te optužnicama. Primjerice, Ivo Sanader isticao je da bilo kakva kvalifikacija u optužnicama suprotna hrvatskom Ustavu zabranjuje Vladi da postupi prema odluci Haaga, nego to mora odbiti.</p>
<p> Potpredsjednik Libre Vilim Herman stoga je zapitao premijera misli li da su se sada vremena promijenila i da danas treba biti jednako odgovoran, a bez licemjerja. </p>
<p>U dijelu fonograma koji se odnosi na govor sadašnje ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt, navodi se: »Ako se optuže tri vodeća generala u jednoj operaciji, onda je operacija u pitanju. Ako se optuže vodeće operacije u zemlji onda je Domovinski rat u pitanju. Ako se optuži Domovinski rat i to dovede u pitanje, onda je projekt hrvatske države u pitanju«.</p>
<p> Glavni tajnik stranke Mladen Ružman ministrici je stoga uputio javni upit je li ponovo projekt hrvatske države u pitanju. Pitanje, i to identično onom koje je i sam postavio, upućeno je predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu, koji je govoreći o suradnji s Haaškim sudom kao zastupnik tada oporbenog HDZ-a pitao bivšu koalicijsku vlast zašto je govorila jedno, a sad radi drugo.</p>
<p>Inače, Libra podržava politiku Vlade o potpunoj suradnji sa Sudom u Haagu i želi da se ti odnosi odvijaju u sklopu procedure i pravne države. Mi smo odgovorna oporba, rečeno je, ali imamo pravo postavljati pitanja smatrajući da ni u jednom trenutku nismo bili veleizdajnici.</p>
<p> »Unatoč neslaganju s dijelom optužnica, smatramo da djelovanje Suda pruža priliku Hrvatskoj da se definitivno odredi prema ratnom zločinu i oslobodi terora svih političkih opcija koje su ratne zločine prikrivale, umanjivale ili opravdavale velikim političkim idejama ili nacionalnim interesima« zaključio je Ružman.</p>
<p>Ivana Knežević</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>»Nije riječ o osobnim simpatijama ili nesimpatijama, odluke donose upravna vijeća bolnica« </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – »Energično demantiram da je riječ o osobnim simpatijama ili nesimpatijama prema ravnateljima bolnica. Ne znam tko će biti smijenjen jer odluku o tome donose upravna vijeća bolnica«, istaknuo je u srijedu u Banskim dvorima potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva i socijalne skrbi dr. Andrija Hebrang. Izjavio je to komentirajući tvrdnje da, zbog osobnih netrpeljivosti, u petak smjenjuje ravnatelje KBC-a Zagreb i KB »Merkur«, »Svi su mi ravnatelji jednaki, a moje simpatije ovise o tome kako pojedini ravnatelji vode svoje bolnice, te ugrožavaju li svojim poslovanjem zdravstveni sustav Hrvatske«, rekao je. </p>
<p> Upozorio je da sedam kliničkih bolnica u Hrvatskoj duguje ukupno oko milijardu kuna, u što ulaze i još nenaplaćena dugovanja. Tek kad upravna vijeća u svim tim ustanovama »snime« situaciju, vidjet će se tko od ravnatelja treba biti smijenjen, a zatim će svakog ravnatelja pojedinačno ministar pozvati na razgovor. </p>
<p>Hebrang upozorava da bi se, nastavi li se porast dugovanja kakav je zabilježen u protekla dva mjeseca (10 posto), novac za pokrivanje dugova morao ponovo tražiti iz državnog proračuna, a to je nemoguće jer je proračun usvojen. Naveo je i da je posljednjeg dana prosinca prošle godine KBC Zagreb imao ukupan dug od 200 milijuna kuna, u koji ulaze još nenaplaćena potraživanja i dugovi koji tek trebaju doći na naplatu, a trenutačno je poslovanje te bolnice u minusu od 52 milijuna kuna. Podsjetio je da se na Rebru gradi investicija vrijedna 750 milijuna kuna, ali je i ovaj put opovrgnuo špekulacije da će taj projekt biti zaustavljen. </p>
<p>Kad je riječ o »Merkuru«, dug te bolnice posljednjeg dana u prosincu iznosio je 73 milijuna kuna, dok je negativni saldo poslovanja u trenutačno 35 milijuna kuna. Kao financijski uspješne Hebrang je naveo zagrebačku Kliniku za plućne bolesti i Kliniku za tumore. </p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Paladino: Ne vidim zašto bi me smijenili </p>
<p>Iako ne želi govoriti o revanšizmu, ravnatelj Rebra ističe da nije postavljen po političkoj liniji, a ni gubici KBC-a ne mogu biti razlog njegovoj eventualnoj smjeni jer bolnica više potražuje nego što duguje / Paladino kaže da mu je »jedina stranka bolnica« čiji je trenutačno ravnatelj, a želio bi do kraja provesti prihvaćeni projekt na korist pacijentima / Bude li smijenjen, najavio je da će razmotriti pravnu zaštitu </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – »Ne znam zašto je predloženo da se na Upravnom vijeću Kliničkog bolničkog centra Zagreb pokreće postupak za moju smjenu«, rekao je u srijedu na konferenciji za novinare prof. dr. Joško Paladino, ravnatelj KBC-a Zagreb, o čijem će se mandatu raspravljati u petak. Dodao je da će, bude li smijenjen, razmotriti pravna sredstva za svoju zaštitu. </p>
<p>Ustvrdivši da je poslovanje bolnice pozitivno te da su rekonstrukciju bolnice prihvatila sva tijela vlasti, ipak nije želio govoriti o mogućem revanšizmu. Čak i ako je namjera maknuti s rukovodećih mjesta ljude postavljene po političkoj liniji, takvih argumenata u mom slučaju nema, istaknuo je Paladino. Kazao je da je omjer glasova članova Upravnog vijeća prije dvije godine, kad je preuzeo ravnateljsku dužnost, bio pet naprama četiri u njegovu korist. Izrazio je i uvjerenje da je izabran zahvaljujući programu razvoja.</p>
<p> Projekt na Rebru koji se sada ostvaruje i trebao bi biti gotov oko Uskrsa 2006., prošao je sva stručna i financijska »sita«. </p>
<p>Paladino ističe da politički ne pripada nikome i da mu je »jedina stranka bolnica« čiji je trenutačno ravnatelj, a želio bi do kraja provesti prihvaćeni projekt na korist pacijentima. </p>
<p>Potkraj prošle godine financijske obveze KBC-a iznosile su 278,7 milijuna, a potraživanja 285,8 milijuna kuna. Uz to, KBC na žiroračunu ima 3,2 milijuna kuna pa je ukupno u plusu oko deset milijuna kuna. U prva dva ovogodišnja mjeseca potraživanja bolnice bila su 325 milijuna, a obveze oko 318 milijuna kuna. Stoga, smatra Paladino, gubici ne mogu biti obrazloženje za njegovu moguću smjenu i ne zna zašto je Nikica Car, predsjednik Upravnog vijeća, stavio to na sjednicu tog tijela. </p>
<p>Svi ti podaci poznati su Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, rekao je Paladino, naglašavajući da ministar Andrija Hebrang zna važnost KBC-a kao stožerne zdravstvene i stručne medicinske ustanove za Hrvatsku. </p>
<p>Ocijenio je da ćemo za dvije godine dobiti prvu bolnicu svjetskoga ranga u kojoj će sve biti pod jednim krovom. Paladino je podsjetio kakvo je danas stanje u hrvatskim bolnicama – sobe imaju više od šest kreveta, po jedan zahod za 20 pacijenata, čekaonice bez prozračivanja, zastarjele dijagnostike i bolničke dvorane u improviziranim dnevnim boravcima.</p>
<p>Novo Rebro bit će brza, kvalitetna, dijagnostička i terapijska ustanova okrenuta pacijentu u kojoj on neće biti samo faktura, naglasio je. »Kad govorimo o poslovnim rezultatima, to za nas nije prekoračenje zadanog broja usluga, nego više pruženih medicinskih usluga pacijentima među kojima ih je 48 posto izvan Zagreba«, kaže Paladino. Dodaje da je i tzv. hotel koji se gradi u sklopu »istočnog češlja« dio bolnice pri čemu treba imati na umu da je na Rebru najveća pedijatrija, te da riječ o smještajnom kapacitetu. </p>
<p>»Prva rata zajma na otplatu dospijeva početkom 2009. godine za koju je napravljena financijska konstrukcija u razvoju dobrovoljnog, životnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja, te u renti iz pratećih sadržaja kao što je garaža pa nećemo naštetiti državnom proračunu«, rekao je Paladino ne želeći spekulirati hoće li se sve ostvariti u skladu s planom. </p>
<p>Unatoč velikom radilištu osnovna funkcija bolnice nije zapriječena. Štoviše, rekao Paladino, broj pacijenata je povećan. </p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Martinac: Smjena ne može biti zbog revanšizma</p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – »Službeno, povod raspravi na sjednici Upravnog vijeća u petak o mojoj smjeni su neopravdani gubici prema članku 58. Zakona o zdravstvenoj zaštiti«, rekao je u srijedu za Vjesnik dr. Miran Martinac, ravnatelj Kliničke bolnice »Merkur«. </p>
<p>Prema njegovim riječima, istina je da su iskazani gubici 26 milijuna kuna od kojih je dosad pola pokriveno, što svjedoči da će tako biti i s ostatkom duga. Gubici, međutim, ukazuju i na to, smatra ravnatelj, da je bolnica bila prikraćena, odnosno da joj je određen prenizak limit u odnosu na medicinske usluge i zahvate koji se u njoj rade.</p>
<p> »Merkur« je referalni centar za transplantaciju jetre, a samo ove godine obavljeno je devet presađivanja tog organa, koliko u cijeloj Nizozemskoj, i dvije multiorganske transplantacije. </p>
<p>Program koji se provodi odobrilo je Upravno i Stručno vijeće, te podržali HZZO a i bivše vlasti koje su obećale da će se izvanredni troškovi u obavljanju takvih vrhunskih medicinskih zahvata posebno platiti, kao i lijekovi protiv odbacivanja organa, što je, kaže Martinac, samo djelomice učinjeno.</p>
<p>Istodobno, preseljena je urologija u Kliničku bolnicu »Dubrava« čime je otvoren prostor za širenje kirurgije i odjela transplantacije. Bude li se urološki odjel vratio, kako je u Saboru najavio Hebrang, odjel za transplantacije bit će prepolovljen. Je li neslaganje s Hebrangom u tom pitanju povezano s najavljenom raspravom o Martinčevoj smjeni, ravnatelj »Merkura« ne zna, niti vjeruje da je riječ o revanšizmu. Podsjeća da nije član ni jedne stranke, te da je na mjesto ravnatelja došao tajnim glasovanjem nakon što je bivšem istekao mandat. </p>
<p> Istina je da se Hebrang nije slagao s Martinčevom koncepcijom razvoja bolnice. No, kad se o tome glasovalo, Martinac je dobio potporu 13 članova Stručnog vijeća, dok je Hebrang kao četrnaesti član ostao usamljen u svom stavu i nakon toga podnio je ostavku u Vijeću.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Ustavni sud: Nasljednici nemaju pravo na otkup stana </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Ustavni sud odbio je u srijedu tužbu Zagrepčanina koji je osporavao presudu Vrhovnoga suda vezanu uz otkup konfisciranog stana. Tom presudom Vrhovnoga suda, Zagrepčanin je izgubio pravo otkupa stana nakon očeve smrti. Vrhovni sud zaključio je da je pravo na otkup stana strogo osobno pravo koje ne može biti predmet nasljeđivanja. Zagrepčaninu je otac umro dok je trajao postupak koji je pokrenuo za otkup stana u Senju, a parnicu za otkup preuzeo je njegov sin koji nije živio u zajedničkom domaćinstvu s preminulim. Niži sudovi u Senju i Gospiću donijeli su presude kojima je Zagrepčaninu priznato pravo na otkup stana, no Vrhovni sud presudio je da je njegov zahtjev za otkup neutemeljen. Ustavni sud utvrdio je da je zaključak Vrhovnoga suda prema kojem je pravo na otkup stana osobno pravo koje pripada stanaru i ne može prijeći na njegove nasljednike, ispravan. Stoga je i odbio ustavnu tužbu. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Ured za reviziju preispitat će 40 rješenja o korištenju državne imovine </p>
<p>ZAGREB, 10. ožujka</p>
<p> – Vladino povjerenstvo za upravljanje imovinom utvrdilo je kriterije na temelju kojih će skrbiti o državnoj imovini, rekao je u srijedu potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang. To tijelo kojem je na čelu premijer, a članovi su pet ministara i tri državna tajnika, zaduženo je za upravljanje imovinom u vrijednosti do 10 milijuna kuna. </p>
<p>Već na prvom sastanku pokazalo se da postoje mnogi predmeti još iz mandata prošle vlade za koje su izdana rješenja, ali nisu sklopljeni ugovori, te da ne postoje kriteriji za upravljanje državnom imovinom pa ih je Povjerenstvo utvrdilo. </p>
<p>Tri su kriterija kojima će se voditi to tijelo: dodjela državne imovine na privremeno korištenje, davanje u trajno vlasništvo, odnosno darovanje, te prodaja. </p>
<p>Kad bude moglo dodjeljivati državne nekretnine na privremeno korištenje bez naknade, Povjerenstvo će davati prednost objektima s gospodarskom namjenom. Sve će se obavljati putem javnog natječaja. Objekte negospodarske namjene, primjerice za rad različitih udruga, Povjerenstvo će također dodjeljivati javnim natječajem, na temelju programa rada udruga. I lokalne jedinice moći će dobiti državnu imovinu na privremeno korištenje, a država će nastojati »prebiti« eventualna dugovanja. U slučaju prenamjene korištenja, ugovor se odmah raskida.</p>
<p>Pri darovanju državne imovine, Povjerenstvo će dati prednost korištenju za gospodarske namjene. Državne nekretnine također će se prodavati putem javnog natječaja. Početnu cijenu utvrđivat će lokalna porezna uprava, a radi dodatne kontrole, usporedbu s tržišnim kretanjima provest će Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom. Bez javnog natječaja moći će se prodati nekretnina koja će služiti za proširenje poslovnog prostora.</p>
<p> Povjerenstvo je uvelo za nekretnine i ocjenu tzv. gospodarske perspektivnosti. </p>
<p>Prije svih odluka Povjerenstvo će tražiti mišljenje Državnog odvjetništva, iako ono nije obvezujuće, dok će operativni dio poslova za Povjerenstvo odrađivati Državni ured za reviziju. Taj će ured revidirati četrdesetak odluka za koje ugovori nisu potpisani, što ih je na posljednjoj sjednici donijelo povjerenstvo iz Račanova mandata. Očekuje se da bi se godišnje pred Povjerenstvom moglo naći oko 400 predmeta. </p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040311].
|
