NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040808].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 192246 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>08.08.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Gotovini bi bilo najbolje da odgovori na pozive Haaškog tribunala</p>
<p>O PRAVNOJ BITCI: Kvalitetno servisiranje stranaka dokazima, posebice obrane, najbolji je put zaštite hrvatskih interesa. Naravno da taj put nije ni brz, niti jednostavan. Ta »pravna bitka« trajat će dugo kao i sam postupak / O ZAPOVJEDNOJ ODGOVORNOSTI: Po novim standardima, osoba koju se tereti za zločin po zapovjednoj odgovornosti, mora imati efektivnu vlast. U slučaju Blaškić, Haaški sud je ustvrdio da takvo efektivno zapovijedanje nije postojalo u pogledu zločina počinjenih u Ahmićima / O GOTOVINI: Nekih posebnih novosti nema. No tijek događaja, i obrati u slučaju Blaškić, posebno u svjetlu tumačenja zapovjedne odgovornosti, trebale bi biti znak i generalu Gotovini da bi radi povijesne istine bilo najbolje da odgovori na pozive i pitanja Haaškog tribunala / O TUŽBI PROTIV SRJ: Mislim da neće biti moguće da Hrvatska povuče tužbu protiv SRJ na Međunarodnom sudu pravde, što sugerira srbijanski predsjednik Boris Tadić</p>
<p>Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt s kraćeg se godišnjeg odmora na Korčuli, kojeg provodi s obitelji, osvrnula za Nedjeljni Vjesnik na haaške teme. Povratak umirovljenog generala Tihomira Blaškića iz Haaga pokrenuo je pravu lavinu događaja vezanih uz Haaški sud, a ta je problematika naizravnije vezana na pravosudni resor. </p>
<p> • Državno odvjetništvo najavilo je poduzimanje izvida u vezi izjave odvjetnika Ante Nobila o prikrivanju dokumenata za obranu generala Blaškića. Možete li se osvrnuti na tu najavu?</p>
<p>– Probleme s dokumentacijom i dokazima treba raščistiti što prije i točno, te radi istine utvrditi što se tu sve dogodilo. U medijima bjesne optužbe tko je, a tko nije namjerno uskratio dokumente koji su Blaškiću išli u prilog, a zbog čega je on u prvostupanjskom postupku pred Haaškim sudom osuđen na 45 godina zatvora, a sada nakon donošenja drugostupanjske presude, na devet godina. Tihomir Blaškić sve je to izdržao hrabro i više nego ljudski. Radi njega, i radi istine potrebno je točno utvrditi sve okolnosti raspolaganja dokumentima.</p>
<p> • Slučaj ne davanja dokumenata za Blaškića zaista je drastičan i dramatičan. No, primjera nedostupnosti dokumenata za obranu na Haaškom sudu bilo je više. Poznato je da se na to žalio prije dvije godine tadašnji osumnjičenik Mladen Markač, a prije godinu, dvije i general Luka Džanko, koji se pred haaškim istražiteljima branio dokumentima iz svoje privatne arhive. Hoće li to biti zadnji takvi slučajevi?</p>
<p>– Takvih slučajeva je nažalost bilo i više od ova dva koja ste naveli. Bivša vlada uvela je čudnu praksu da bivši dužnosnici ne mogu dobiti na uvid dokumentaciju koja bi ih vratila u kontekst događaja za koje ih haaški istražitelji pitaju. Događalo se stoga da istražitelji imaju sve dokumente, a ovi ljudi ništa jer su im se odbijali njihovi zahtjevi da dobiju na uvid dokumentaciju. Za razliku od njih, aktivni časnici ili službenici mogli su dobiti takvu dokumentaciju na uvid. Prije dvije godine, kao zastupnica DC-a na jednom aktualnom satu pitala sam tadašnjeg premijera Račana i tražila objašnjenje za takvo ponašanje i takvu politiku vlade.</p>
<p>U ponašanju nove Vlade takvih slučajeva više ne može i neće biti. Konačno, pravo je svakog onog koji se nađe u bilo kojem statusu na Haaškom sudu da ima uvid u sve dokumente, te da sve dokumente i dobije.</p>
<p> • Vlada je osnovala Savjet za pripremu amicus curiae, odnosno tzv. prijatelja suda u postupcima na Haaškom sudu, u koji su ušli ugledni pravnici, povjesničari... Što možete reći o radu tog Savjeta?</p>
<p>– Savjet je formiran od uglednih stručnjaka za međunarodno kazneno pravo, povjesničara, vojnih stratega. Hrvatska vlada može i mora kvalitetnim dokazima »servisirati« i obranu i optužbu na Haaškom sudu. Na primjer, dokaz o nepostojanju zločinačkog udruživanja, bio bi oslobađajući dokaz koji bi i Haaško tužiteljstvo trebalo prezentirati. </p>
<p>Upravo kvalitetno servisiranje stranaka dokazima, posebice obrane, najbolji je put zaštite hrvatskih interesa. Naravno da taj put nije ni brz, niti jednostavan. Ta »pravna bitka« trajat će dugo kao i sam postupak. U svakom slučaju, na ovom planu nam slijedi veliki posao.</p>
<p> • Kako bi komentirali revidiranje zapovjedne odgovornosti u pravomoćnoj presudi generalu Blaškiću? Nedavnim izmjenama Kaznenog zakona, zapovjedna odgovornost prvi put je ušla u naše kazneno zakonodavstvo. Koliko je to značajno? </p>
<p>– Presuda koja je izrečena Tihomiru Blaškiću ima veliku važnost za daljnji rad Haaškog suda i za razvoj međunarodnog prava u pogledu zapovjedne odgovornosti, </p>
<p>Žalbeno vijeće interpretiralo je zapovjednu odgovornost prema novim standardima, onima koji se jasno približavaju europskom kontinentalnom poimanju kaznene odgovornosti, i koja je slična našem zakonodavstvu.</p>
<p>Ova presuda ustanovila je nov način u tumačenju zapovjedne odgovornosti. Sud je jasno rekao da mora postojati namjera da se počini zločin ili barem visoki stupanj izvjesnosti da će zločini temeljem takve zapovijedi biti počinjeni.</p>
<p>Po novim standardima, osoba koju se tereti za zločin po zapovjednoj odgovornosti, mora imati efektivnu vlast. U slučaju Blaškić, Haaški sud je ustvrdio da takvo efektivno zapovijedanje nije postojalo u pogledu zločina počinjenih u Ahmićima, te da je zapravo postojala paralelna linija zapovijedanja, u kojoj je netko drugi zapravo bio odgovoran za one jedinice koje su navodno počinile zločine. </p>
<p>S druge strane, Haaški sud je zaoštrio odgovornost za tzv. zapovjednu odgovornost stricto sensu. Nije prihvatio da je kazneno odgovoran onaj zapovjednik koji je, istina, uredno obavljao svoju odgovornost i nije znao ni imao obavijesti da mu podčinjeni pripremaju zločin, već samo onaj zapovjednik koji je imao obavijesti, ali ih je zanemario i propustio poduzeti radnje da se zločin spriječi. Sud je, dakle afirmirao načelo krivnje i uzročnosti djelovanja ili propuštanja zapovjednika u odnosu na zločin koji su počinili njegovi podčinjeni.</p>
<p> • Posljednjih dana u javnosti se sukobljava odvjetnik Ante Nobilo i odvjetnici nekih haaških optuženika. Štete li ta sporenja haaškim optužnicama? </p>
<p>– Kada bih rekla da šteti, ne bih rekla ništa novo. No, ta sporenja su na neki način i razumljiva jer svaki branitelj koncipira obranu za svoju stranku i moguće je da dođe do sukoba ovakve vrste. Mislim da je teško izbjeći takve situacije.</p>
<p> • Očekujete li da će suđenje Ademiju i Norcu, čije je optužnice Haaški sud objedinio, biti prepušteno hrvatskom pravosuđu? Kolika je vjerojatnost da haaška suđenja budu prebačena na sudove u drugim europskim zemljama?</p>
<p>– Slučaj Norac i Ademi imaju svoj tijek. Prvo su Norac i Ademi dali tzv. izjavu o krivnji na Haaškom sudu, a nakon toga su i jedan i drugi vraćeni u Hrvatsku. Haaško tužiteljstvo podnijelo je zahtjev za spajanjem postupka, a sudsko vijeće donijelo je odluku da se postupci spoje. Sada slijedi zahtjev da se taj spojeni postupak prebaci u Hrvatsku, i o njemu će se u Haagu odlučivati vjerojatno na jesen. Prebacivanje slučajeva u treće zemlje postoji kao mogućnost prema Pravilima Haaškog suda, no u ovom slučaju ne vjerujem da bi se moglo dogoditi.</p>
<p> • Iz Haaga je posljednjih dana bilo više dobrih vijesti, a među njima je i izjava tužiteljice Carle del Ponte da više neće biti optužnica za Hrvate. Vaš komentar?</p>
<p>– Haaški sud i Tužiteljstvo usmjereni su prema završetku rada. Rokovi koje je postavilo Vijeće sigurnosti, više su nego jasni. Tužiteljstvo treba podići sve optužnice do kraja ove godine, a Haaški sud završava s radom 2010. godine. U tom kontekstu mogu se tumačiti sve izjave koje dolaze sa Suda i iz Tužiteljstva.</p>
<p> • Je li hrvatsko pravosuđe u svakom smislu (kadrovskom, tehničkom...) spremno preuzeti suđenja za ratne zločine?</p>
<p>– Da. Uvjerena sam da je hrvatsko pravosuđe spremno preuzeti slučajeve s Haaškog suda. Upravo su u tijeku seminari na kojima se susreću hrvatski suci i državni odvjetnici s predstavnicima Haaškog suda i tužiteljstva. Također se radi i na tehničkom opremanju sudova. </p>
<p>Haaški sud neće prebacivati sve slučajeve, on će napraviti hijerarhiju tih postupaka. One koje smatra najvažnijima i kojima bi na neki način potvrdili misiju suda, a to će se odnositi na najviše rangirane osobe, zadržat će za sebe, dok će druge prepustiti nacionalnim sudovima, ali možda i nekim trećim državama, ako se za neke od država na području bivše Jugoslavije ustanovi da možda nemaju dovoljno snage da same vode postupke. Mislim da Hrvatska nije taj slučaj.</p>
<p> • Šestorica optuženih bosansko-hercegovačkih Hrvata do daljnjega neće biti privremeno pušteni na slobodu iz Haaga. Što je s obranom sa slobode Markača i Čermaka, s obzirom da su oni obavili razgovor s Haaškim tužiteljstvom? Koliko je vjerojatno da bi njihova suđenja mogla biti prepuštena našem pravosuđu?</p>
<p>– Sudsko vijeće Haaškog suda najprije je donijelo odluku o privremenom puštanju šestorice zatočenih bosanskih Hrvata, o čemu je Tajništvo suda izvijestilo Ministarstvo pravosuđa. Nakon toga, uslijedila je žalba Tužiteljstva na takvu odluku. Prema svemu sudeći, Haaško tužiteljstvo je procijenilo da je u interesu optužbe da okrivljenici budu u pritvoru. To nije, moram priznati, neuobičajeno u akuzatornom postupku kakav se vodi u Haagu. Jasno je da Tužiteljstvo i obrana imaju različite interese. Sudsko Vijeće će ponovno procijeniti je li ono što zahtijeva Tužiteljstvo opravdano ili nije. </p>
<p> • Ima li novosti u vezi odbjeglog generala Gotovine i što je potrebno da se taj slučaj približi rješenju?</p>
<p>– Nekih posebnih novosti nema. No tijek događaja, i obrati u slučaju Blaškić, posebno u svjetlu tumačenja zapovjedne odgovornosti, trebale bi biti znak i generalu Gotovini da bi radi povijesne istine bilo najbolje da odgovori na pozive i pitanja Haaškog tribunala. </p>
<p> • Hoće li Hrvatska povući tužbu protiv SRJ na Međunarodnom sudu pravde, što sugerira srbijanski predsjednik Boris Tadić?</p>
<p>– Mislim da to neće biti moguće.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Tko je pomogao Blaškiću, a tko cinkao Nobila?</p>
<p>HIS je dao Nobilu podatke, a Damir Vargek pretražio je arhiv Ureda predsjednika. Mesić i Bagić preko Blaškića amortiziraju slučaj Gotovina</p>
<p>U kapitalizaciju slučaja Blaškić uključio se predsjednik Mesić s tvrdnjom da je njegov donedavni savjetnik za nacionalnu sigurnost i tajnik Ureda predsjednika zadužen za arhivu, Željko Bagić, osobno zaslužan za pronalazak dokumenata koji su pomogli da Tihomiru Blaškiću u Žalbenom postupku pred ICTY bude drastično smanjena kazna. </p>
<p> Mesićevu izjavu Radiju 101 odmah je intervjuom u tjedniku »Nacional« osnažio sam Bagić rekavši da je on pregledavao arhiv u Uredu predsjednika te pronašavši ključne dokumente predao ih Nobilu. Neočekivano, predsjednika Mesića i njegovog donedavnog najbližeg suradnika Željka Bagića demantirao je sam Anto Nobilo u izjavi za »Feral Tribune«.</p>
<p>»Nemam pojma o čemu Bagić govori i zašto to govori, jer ja vrlo dobro znam kako smo došli do ključnih dokumenata za Blaškićevu obranu. Imao sam, naime, jednog prijatelja zaposlenog u HIS-u, čije ime ne bih iznosio jer još uvijek radi tamo, koji mi je uspio pribaviti urudžbene brojeve važnih HIS-ovih izvještaja o Ahmićima, nazive tih dokumenata i datume kad su iz HIS-a poslani u Ured predsjednika. S tim popisom otišao sam izravno kod predsjednika Stjepana Mesića, sastao sam se nasamo s njim i zamolio sam ga da mi njegovi službenici u Uredu pronađu te dokumente koje sam vrlo precizno naveo. Bilo je to u ožujku ili početkom travnja 2000. godine, vrlo brzo nakon prve presude Blaškiću. Mesić je tada pozvao tadašnjeg tajnika svog kabineta Damira Vargeka i dao mu taj moj popis. To je bilo navečer, a već sutradan dobio sam sve papire koje sam tražio. Nikakvog Bagića tu nije bilo i mislim da nije ni radio u Uredu predsjednika. On mi je kasnije dostavio neke transkripte u kojima se priča o Blaškiću i meni, ali to nije bilo od prevelike važnosti za generalovu obranu. Stoga ne shvaćam zašto Bagiću sad treba govoriti ove budalaštine kad zna da to nije istina«, izjavio je za »Feral« Anto Nobilo. </p>
<p> Jedan bivši dužnosnik Vlade Ivice Račana za »Vjesnik« otkriva da je Nobilu odobrenje za uvid u dokumentaciju HIS-a dao Ozren Žunec za svog kratkog mandata na čelu te obavještajne službe. </p>
<p>»Žunec je bio na velikim kušnjama. Bio je na čelu službe čija je arhiva obuhvaćala ne samo dokumente HIS-a, već i arhivu HVO-a, a i razne dokumente koji su se odnosili na rad SZUP-a i SIS-a. Tadašnji ljudi na vlasti u raznim prigodama tražili su od Žuneca da im dostavi određene stvari iz svoje arhive. On je bio za otvaranje arhive, odnosno za rasvjetljavanje određenih mračnih događaja iz bliske prošlosti, ali nije se želio dovesti u situaciju da kasnije snosi odgovornost jer je nezakonito postupao s dokumentima koji su uglavnom označeni kao državna tajna. Tražio je jasne instrukcije iza kojih će odgovorno stajati, primjerice, predsjednik Mesić ili premijer Račan, i kad ih je dobio potpisivao je odobrenja za korištenje arhive«, ispričao nam je bivši dužnosnik Račanove Vlade. </p>
<p> Miroslav Šeparović koji je na čelu HIS-a bio 1998./99., nije imao hrabrosti potpisati nalog za pretragu HIS-ove arhive kako bi se pomoglo Blaškiću, ali ga je kasnije Anto Nobilo uzeo za svjedoka obrane, pa mu je potpisao izjavu kako mu je bilo zabranjeno dati takav nalog, što je kasnije pravno pomoglo u Žalbenom postupku. </p>
<p> Naš izvor upozorava da su se predsjednik Mesić i Željko Bagić ubacili u ovu priču kako bi u javnosti amortizirali učinak činjenice da je Europska komisija Bagiću zabranila boravak na svom teritoriju zbog pomaganja odbjeglom generalu Anti Gotovini. Pravosudni kuloari komentiraju da Anto Nobilo ne želi dijeliti slavu s predsjednikom Mesićem i njegovim bivšim savjetnikom Bagićem i iz jednog posebnog razloga. </p>
<p> Prošle godine sarajevski tjednik »Dani« objavio je transkript iz Ureda predsjednika iz 1997. godine u kojem na jednom mjestu tadašnji šef SIS-a Markica Rebić pokojnom predsjedniku Tuđmanu kaže da su svjedočenje Stjepana Mesića haškim istražiteljima, koje se koristilo i u slučaju Blaškić, dobili od odvjetnika Nobila, ali da on moli da se ta informacija drži u diskreciji. Prema našim pravosudnim izvorima taj transkript je osvanuo u sarajevskim »Danima« dok je Željko Bagić bio na vrhuncu moći u Uredu predsjednika.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Nove kućice i zid protiv buke u Lučkom ili preseljenje u Demerje</p>
<p>U Autocestama Zagreb - Rijeka i Hrvatskim autocestama tvrde da vinjete ne bi bile povoljne pri raspodjeli prihoda između više koncesionara koji se isprepliću na pojedinim dionicama autocesta. U našim prilikama, dodaju, prodajom vinjeta stvorile bi se gužve na državnim granicama, višestruko bi se povećale i gužve kod tunela Sveti Rok te na prijevoju Mala Kapela, a zbog vremenske ograničenosti vinjeta, ljudi bi - izbjegavali autoceste na putu prema turističkim odredištima </p>
<p>Medijska izvješća svakog vikenda iznova svjedoče o velikim gužvama pred naplatnim kućicama na autocestama, pri čemu se Lučko, ali i Bosiljevo 2, ističu kao uska grla koja zbog naplate cestarine, koče promet. Samo prošlog vikenda u Lučkom je prošlo 153.816 vozila, a pretprošlog 155.014. Pod pretpostavkom da je u svakome vozilu bilo prosječno dvoje ljudi, to znači da se barem 300 tisuća ljudi pacalo na vrućinama, mileći kilometrima brzinama ne većima od 5 do 10 kilometara na sat. </p>
<p>Mnogima su se zbog toga priče o »novim, sofisticiranim, automatskim elektronskim« sustavima za naplatu cestarine, kakvi su, navodno, ugrađeni na hrvatskim autocestama, učinile - besmislenima. Kakvi su, doista sustavi naplate u Hrvatskoj i mogu li se unaprijediti tako da se gužve ne stvaraju?</p>
<p>Na mostovima i tunelima primjenjuje se »otvoreni sustav« naplate cestarine, što znači da vozači prolaze samo jednu kućicu, koja je ujedno i ulazna i izlazna, te na njoj odmah plaćaju fiksnu cestarinu. Tako je, primjerice, na mostu prema otoku Krku i u tunelu Učka. No, kod velikih autocesta, zbog mnogo ulaza i izlaza primjenjuje se »zatvoreni sustav« naplate cestarine koji podrazumijeva da se vozači prvi put zaustavljaju na ulaznoj naplatnoj postaji da bi uzeli karticu, i potom opet na drugoj izlaznoj, gdje plaćaju cestarinu za relaciju koju su odvozili. Otvoreni sustav naplate, na autocestama, dakako, ne bi imao nikakvog smisla jer nije isto vozi li se autocestom, primjerice, od Zagreba do Karlovca, Brinja ili Delnica, ili pak od Zagreba do Rijeke ili Splita. </p>
<p>Kada se ulazi na autocestu, automatski se, bez pritiska na gumb, izbacuje magnetska kartica. Zahvaljujući ugrađenoj video kontroli, a to je ona kamera koja »gleda« kod rampe, na magnetsku se karticu memoriraju podaci o vozilu - vrsta, kategorija i registarska oznaka, te vrijeme i mjesto ulaska na autocestu. Na izlasku, pri plaćanju cestarine, operater stavlja magnetsku karticu u čitač - dekoder, i preko računala vidi sve podatke. Na digitalnom zaslonu pored kućice, automatski se ispisuje cijena vožnje. </p>
<p>Upravo zbog softvera, računala, video-kontrole te automatskog izbacivanja kartice, ovaj sustav je, kao što kažu, »automatiziran, sofisticiran…«, no, ipak ne i učinkovit, jer se svako vozilo uvijek mora zaustaviti radi plaćanja cestarine.</p>
<p> A zbog velikog priljeva vozila dobije se ono što smo proteklih vikenda mogli vidjeti. Ako uz to ljudi nemaju sitnog novca ili plaćaju u eurima, zastoji se dodatno povećavaju. Pitanje koje se zbog toga opet aktualizira jest - je li mogući proći naplatne kućice bez zaustavljanja, pa prometni stručnjaci, u tom kontekstu, kao pravo rješenje, vide »austrijski model« - plaćanje cestarine putem vinjeta.</p>
<p> »Ma kakve vinjete?! Takav sustav naplate u Hrvatskoj nije moguće uvesti jer mi nemamo jednog koncesionara - društvo koje ima pod nadzorom sve autoceste, nego ih je nekoliko. Primjerice, Autocesta Rijeka - Zagreb, Hrvatske autoceste i Bina-Istra. U većem dijelu Europe primjenjuje se sustav naplate kakav je u nas«, kaže Mario Juzvišen, direktor sustava naplate cestarine u tvrtki Autocesta Rijeka - Zagreb i ističe da ljudi pričaju gluposti kada kažu da su na naplati čekali - sat i pol.</p>
<p> »Mi na računalima pratimo vrijeme ulaska i izlaska vozila i vidimo da vremenu navodnog čekanja, obično pridodaju i vrijeme vožnje autocestom. U Francuskoj su kolone duge 500 kilometara, i čeka se po cijeli dan, a kod nas se afere stvaraju zbog 40 minuta čekanja, koliko smo mi najviše zabilježili u Lučkom proteklih vikenda« - napominje Juzvišen.</p>
<p>On se, doduše, oslanja samo na dio autoceste koji je pod nadzorom ARZ-a. Međutim, na naplatnim kućicama u Bosiljevu 2, prošloga se vikenda čekalo mnogo dulje od 40 minuta, a taj dio autoceste u nadzoru je - Hrvatskih autocesta.</p>
<p> »HAC ne razmatra uvođenje vinjeta jer istraživanja upozoravaju da se prihodi od cestarina tada smanjuju čak za 60 posto. Istodobno slijedimo trendove EU-a, koji predlažu sustave izravne naplate s ujednačenim cijenama u čitavoj Europi«, kažu nam u Službi za odnose s javnošću HAC-a. </p>
<p>I u HAC-u se slažu s Juzvišenom, da vinjete ne bi bile povoljne pri raspodjeli prihoda između više koncesionara koji se isprepliću na pojedinim dionicama autocesta. U našim prilikama, dodaju, prodajom vinjeta stvorile bi se gužve na državnim granicama, višestruko bi se povećale i gužve kod tunela Sveti Rok te na prijevoju Mala Kapela, a zbog vremenske ograničenosti vinjeta, ljudi bi izbjegavali autoceste na putu prema turističkim odredištima.</p>
<p> »Vinjete ne rješavaju gužve. Pogledajte kolone na autocestama u Austriji koja ima vinjete. I oni sada u svim tunelima i objektima uvode sustav izravne naplate. Njemačka također nema sustav izravne naplate cestarine, pa su im gužve opet svakodnevnica«, zaključuju u HAC-u.</p>
<p>Najuže grlo, svakako je naplata u Lučkom, budući da tamo započinju i završavaju sva putovanja s mora i prema moru. Kako bi se donekle ubrzao protok vozila, u ARZ-u su angažirali radnu snagu preko Studentskog servisa, koja ručno dijeli kartice. Ušteda je vremena što vozači ne moraju pružati ruke radi hvatanja kartice, pogotovo zato jer neki krivo odmjere aparat, pa stanu predaleko i moraju izlaziti van. No, studenti su tek privremeno rješenje.</p>
<p> »Već ove jeseni, čim prođe sezona, gradit ćemo dvije nove kućice u Lučkom. Trenutačno ih je 10, a bit će ih 12. Htjeli smo graditi i treću, ali su se pobunili stanovnici Hrvatskog Leskovca. Smeta im buka, pa ćemo sagraditi i oko 400 metara dugačak zid protiv buke«, kaže Mario Juzvišen. </p>
<p> »No, mi već imamo novi idejni projekt - da se ulazak na autocestu pomakne dva kilometra niže, kod Demerja. Tamo bi sagradili čak 28 naplatnih kućica, što je neusporediv dobitak u odnosu na postojećih 10 u Lučkom. Lučko bi se ukinulo, a kod Demerja bi se sagradio čitav prometni čvor s prilaznim cestama, koji bi omogućio ulazak na autocestu iz svih smjerova«, objašnjava Juzvišen. Nada se da će lokalne i državne vlasti poduprijeti projekt, ali ipak ne vjeruje da će se moći ostvariti već do početka turističke sezone sljedeće godine. No, ako ne dobiju podršku za »Projekt Demerje«, Juzvišen najavljuje da će u Lučkome, do sljedećega ljeta, osim dviju kućica koje će se sagraditi ove jeseni, sagraditi još njih nekoliko.</p>
<p> »U jednom smjeru, ulazu ili izlazu, najviše može biti otvoreno devet kućica, od sadašnjih ukupno 10. Ako svaka kućica u satu propusti 200 vozila, to znači da sve zajedno u satu 'progutaju' 1800 vozila. Već s dvije nove kućice ove jeseni, to će biti 400 vozila više u satu«, naglašava Juzvišen.</p>
<p>Ako bi se, dakle, izgradilo još nekoliko dodatnih kućica, što najavljuju u ARZ-u, to bi bilo i mnogo više vozila, a ako bi se sagradilo Demerje sa 28 kućica, pretpostavimo li da ih 27 radi u jednome smjeru, to bi moglo biti 5400 vozila u satu. Značajno više u odnosu na sadašnjih 1800.</p>
<p>I HAC do slijedeće turističke sezone također namjerava graditi nove kućice, kako kažu, na svim glavnim naplatnim postajama.</p>
<p> »Najveću rekonstrukciju planiramo u Ivanjoj Reki gdje ćemo udvostručiti broj kućica, sa sadašnjih 12 na 24«, kažu u HAC-u. Istodobno, HAC uvodi i sustav beskontaktnih smart-kartica - unaprijed se kupi smart-kartica s određenim novčanim iznosom. Pri ulasku na autocestu približi se čitaču-dekoderu, koji na nju zapisuje iste one podatke koji se zapisuju i na postojećim magnetskim karticama. Na izlaznoj kućici opet se približi kartica čitaču-dekoderu, koji automatski odbija s nje odgovarajući iznos cestarine. Kartica, kada se »isprazni« može se nadopunjavati.</p>
<p>U ARZ-u, pak, već neko vrijeme imaju smart-kartice, ali koje nisu beskontaktne. To znači da vozač i dalje mora uzeti »klasičnu« magnetsku karticu na ulasku na autocestu, te je predaje zajedno sa smart-karticom blagajniku na izlazu. On s kartice odbija odgovarajući iznos i vraća vozaču smart-karticu, zajedno s potvrdom o plaćanju. Jedine prednosti ARZ-ovih kartica su što se na svako punjenje dobiva 10 posto popusta, nije potrebno imati gotovinu sa sobom i kartica nije na ime vozača, kategoriju i registraciju auta, nego je može koristiti bilo tko, s bilo kojim vozilom.</p>
<p>No, smart-kartice, ipak zahtijevaju zaustavljanje vozila, a time i zastoje. Jedino pravo rješenje naplate cestarine, koje doslovce omogućuje prolazak kućica bez zaustavljanja jest tzv. ENC sustav.</p>
<p> »To je sustav elektronske naplate cestarine koji podrazumijeva ugradnju posebnih uređaja na vjetrobranska stakla vozila. Antene na naplatnim kućicama registrirat će te uređaje na automobilima, pa će na ulasku evidentirati podatke o vozilu, a na izlasku, automatski odbijati iznos cestarine. Ti će se uređaji, kao i kartice, moći 'puniti' novcem, a bitno je da će sve raditi bez zaustavljanja vozila na naplati«, objašnjava Mario Juzvišen iz ARZ-a.</p>
<p>ARZ ovih dana testira taj sustav, a očekuju da će za 15 do mjesec dana proraditi za korisnike. I u HAC-u također najavljuju da će ovaj sustav uvesti do početka turističke sezone 2005.</p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>»Kornati su predivni, ali što bi tamo još jednom radili?«</p>
<p>I u ponudi krstarenja, plovidbe Jadranom, do izražaja dolazi temeljita hrvatska nesređenost. Stranci s pravom razmišljaju - zašto bi plaćali nešto što možemo dobiti badava. Nažalost potpuno su u pravu </p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ</p>
<p>Dubrovnik je nezaobilazna destinacija u itinererima Mediteranom krstarenja, više od 90 posto od svih uplovljavanja plovećih tvrđava odradi se u Dubrovniku. Kada, međutim, »siđu« sa svojih super atraktivnih plovila, turisti nerijetko ostaju razočarani. Uglavnom imućniji gosti, kupci takvih turističkih proizvoda, nemaju gdje i na što potrošiti pripremljeni novac. Kupe pokoju dranguliju, što su uglavnom iste po cijeloj obali, i to je to. Pogledaju grad, možda i najljepši na Mediteranu, koji, ruku na srce, nema dovoljno koristi od takvih uplovljavanja. Barem ne toliko koliko bi mogao. </p>
<p>Zadar, Split ili Rijeka, nažalost, još uvijek nisu na spisku destinacija vrijednih uplovljavanja velikih turističkih brodova. Mada imaju što pokazati, kao i kompletna Hrvatska. Zemlja s toliko otoka, čarobnih gradića po obali, skrivenih kutaka morala bi više zarađivati od krstarenja, plovidbe našim morem.</p>
<p> Vječno je slična i ponuda izleta turistima koji duže ostaju u Hrvatskoj. Bukeri u nemaloj cijeni izleta često nude obrok i vino, ali »zaboravljaju« reći da se radi o ribi najlošije kvalitete i vinu iste vrijednosti. </p>
<p>Turistima se i takvi izleti sviđaju, ali rijetko se koji, jer je krajnji proizvod nerazrađen, odnosno budući da je ponuda krajnje siromašna, ponovno odlučuju za bukiranje istih izleta. </p>
<p>Sve je manje gostiju koji bi više puta pogledali, recimo, Limski kanal ili Kornate, a brodova koji organiziraju takve izlete sve više. </p>
<p>»Kornati su predivni, zaista mi je drago što sam ih vidio. Ali ne znam što bi tamo radio da idem još jednom. Bilo bi mi dosadno« rekao nam je ovih dana u Zadru turist vrativši se s jednodnevnog izleta na Kornate. </p>
<p>Ili da se spustimo kvalitativnu stepenicu - na razinu »barke faren« ponude gdje će vam lokalni mornar, u maloj brodici, prikazati ljepotu njegova kraja. Možda ćete i popiti pokoju čašu domaćeg crnog ili bilog, u svakom slučaju nepitkog vina iz kućne radinosti. </p>
<p> Tek posljednjih nekoliko godina »u igru« se uključio njemački turoperator I.D.Riva tours osmislivši krstarenja Jadranom starim jedrenjacima. Radi se o solidnom proizvodu koji je brzo pronašao svoju klijentelu. </p>
<p> Ali i u ponudi krstarenja, plovidbe Jadranom, do izražaja dolazi temeljita hrvatska nesređenost. Umjesto da smo u tom segmentu turizma razvili jaku industriju, Jadranom nam, najčešće na crno, plove tisuće plovila pod stranom zastavom. Stranci s pravom razmišljaju - zašto bi plaćali nešto što možemo dobiti badava. Nažalost potpuno su u pravu.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Je li »opsjednutost« samo za vjernike?</p>
<p>»Tradicionalni« demonološki znakovi opsjednutosti: da netko govori i razumije jezik s kojim ni na koji način nije bio upoznat; da posjeduje spoznaje o događajima koji se događaju daleko od njega i za koje nije mogao saznati svojim sposobnostima; da očituje snagu koja nadilazi njegovu dob i stanje...</p>
<p>GORDAN PANDŽA</p>
<p>O egzorcizmu se u medijima svako malo piše, ali uglavnom na populistički način i bez pravog znanja o doktrini, metodama, mehanizmu djelovanja i učincima egzorcizma. Ono što prosječne interesente zanima je filmsko-literarna slika egzorcizma, masovno proširena filmovima poput »Egzorcista« Williama Friedkina ili istoimenog bestsellera W. P. Blattyja.</p>
<p>U monoteističkim abramitskim religijama (židovstvu, kršćanstvu i islamu) egzorcizam postoji od pamtivijeka. U svim slučajevima je riječ o prizivanju Božje moći kako bi se opsjednutoga oslobodilo utjecaja demonske sile. Pri specifičnoj molitvi otklinjanja ili istjerivanja demona, čitaju se tekstovi Starog i Novog zavjeta te Kurana, a svima je zajedničko da se, u pravilu, obred egzorcizma ne može vršiti nad nevjernikom, bilo da dotični nije inicirani pripadnik vjere bilo da je ateist. Zanimljivo je da kršćani vjeruju kako molitva otklinjanja priziva silazak Duha Svetoga koji istjeruje demone, dok muslimani vjeruju da čitanje kuranskih hadisa privlači dobre anđele (meleke) koji istjeruju zle duhove (đine). </p>
<p>Kako su čitava doktrina i obrednik egzorcizma specifični u svakoj pojedinoj religiji (osim u spomenutim religijama specifični obredi postoje u hinduizmu, tantričkom budizmu, taoizmu i šamanizmu), ovdje ćemo se osvrnuti samo na fenomen egzorcizma u kršćanstvu, preciznije Katoličkoj crkvi. </p>
<p>»Egzorcizam je javna molitva Crkve učinjena s autoritetom Crkve, jer je čini svećenik kojega je imenovao biskup, molitva da se osoba oslobodi od demona, od zloćudnog utjecaja demona ili od zla koje je prouzrokovao demon«. To su riječi jednog od najvećih suvremenih autoriteta za egzorcizam, don Gabriela Amortha, dugogodišnjeg egzorcista Rimske biskupije i čovjeka koji je 1990. godine osnovao Udruženje egzorcista pri Vatikanu. Don Amorth isticao je da se egzorcizmu pristupa tek kao krajnjem sredstvu otklanjanja demonskog utjecaja. Od ljudi koji se obraćaju egzorcistu, u pravilu se prvo traži da budu vjerni intenzivnom sakramentalnom životu i životu molitve, zatim im se, ako je potrebno, savjetuje da prime molitve iscjeljenja i oslobađanja u duhu katoličke karizmatske obnove, a tek ako se navedeno ne pokaže djelotvornim pristupa se samom egzorcizmu. Pritom don Amorth upozorava da je egzorcizam molitva u kojoj rezultat ne dolazi uvijek odmah i da su ponekad potrebne godine egzorcizma da osoba bude oslobođena. </p>
<p>U hrvatskoj terminologiji egzorcizam se prevodi kao »molitva otklinjanja« kojom se opsjednutoga nastoji osloboditi utjecaja zla, ili Zloga, i osposobiti za prihvaćanje spasenja. Dr. Ivan Šaško, predavač pri Katedri za liturgiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) u Zagrebu te član Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za liturgiju, ističe da je »egzorcizam liturgijski čin, a ne mračnjačka seansa«, kakvom je nastoje prikazati masovni mediji i potrošačka kultura. </p>
<p>Katolici vjeruju da je egzorcizam drevni i posebni oblik molitve koju je utemeljio sam Isus Krist i darovao je Crkvi da je koristi protiv moći Zloga i njegovih demona. U tom pogledu »Katekizam Katoličke crkve« precizno definira egzorcizam i kaže: »Kad Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti, govori se o otklinjanju (egzorcizmu).« </p>
<p>Svaki bi biskup po svojoj definiciji i duhovničkom poslanju trebao biti egzorcist, jer su apostoli kao Kristovi nasljednici dobili dar Duha da izgone demone, a to bi trebali i biskupi kao nasljednici apostola. Međutim, u suvremeno doba malo se biskupa usuđuje baviti time. Obično kao službenog egzorcista imenuju jednog ili nekoliko svećenika u svojoj biskupiji, s posebnim duhovnim darom i nadahnućem za bavljenje egzorcizmom. Koga se može službeno imenovati egzorcistom definira katolički »Zakonik kanonskoga prava« koji kaže da nitko ne može zakonito izricati zaklinjanja nad opsjednutima, osim ako je od mjesnoga ordinarija dobio posebnu i izričitu dozvolu te da mjesni ordinarij tu dozvolu može dati samo prezbiteru koji se odlikuje znanjem, razboritošću, neporočnošću života i dubokom ukorijenjenošću u vjeru. </p>
<p>Pravila i postupak egzorcizma temeljito su opisani u vatikanskom obredniku za egzorcizam »De exorcismis et supplicationibus quibusdam« (DESQ), objavljenom 1999., čime je osuvremenjen stari obrednik iz 1614. DESQ sadrži obrede egzorcizma u najužem smislu koji zahtijevaju dopuštenje biskupa, molitve koje se mogu moliti javno nad predmetima i osobama kada nije riječ o opsjednutima i molitve koje mogu moliti i sami vjernici ako osjećaju potrebu da se zaštite od demonskog utjecaja. </p>
<p>Usprkos dugoj tradiciji i razrađenoj metodici kvalificiranih egzorcista je u Katoličkoj crkvi, a pogotovo u Hrvatskoj, relativno malo s obzirom na broj vjernika koji se žale na probleme »opsjednutosti«. Don Amorth je to tumačio činjenicom da u suvremeno doba svećenici općenito malo vjeruju u izvanredno djelovanje Sotone. A i sami moderni teolozi skloniji su apstraktnom i metaforičkom, neosobnom poimanju Nečastivoga, kao stanja odvojenosti od Boga, a ne kao »palog anđela«. U Hrvatskoj, ipak postoji nekoliko karizmatski obdarenih svećenika, uglavnom redovnika, koji vode molitvene zajednice i po potrebi, provode egzorcističke obrede. Oni ističu da egzorcizam nije ništa spektakularno, »kao u hollywoodskom hororu«, već je riječ prije svega o molitvi čija učinkovitost ovisi o snazi vjere onoga koji moli. Pritom su im najveći uzor životopisi svetaca koji su nadjačali demonske napasti iako sami nisu bili egzorcisti. Stoga karizmatici ističu da je u egzorcizmu naglasak na milosti i spuštanju Duha Svetoga, a ne u spektakularnom izgonu demona.</p>
<p>No ako je sva »šifra« u vjeri – tu dolazimo na osjetljiv teren. Jer vjera je moćna i (auto)sugestivna mobilizacija psihičkih snaga, koja posjeduje takvu snagu da pojedinca može uvjeriti – i u zdravlje i u bolest, i u svetost i u opsjednutost. Kako onda sa sigurnošću razlikovati navodnu opsjednutost od psihopatoloških poremećaja poput psihoze, paranoje, manije, shizofrenije i slično. Štoviše, je li »opsjednutost« rezervirana samo za vjernike i mogu li tzv. demoni opsjesti ateiste i one koji su prema vjeri, Bogu i duhovnim bićima posve ravnodušni? Bilo bi smiješno pretpostaviti za dvije osobe sa istim simptomima, od kojih je jedna vjernik, a druga ateist, da prva pati od opsjednutosti, a druga od epilepsije! U fenomene koji pak spadaju u sferu (para)znanstvene para-psihologije ovom prilikom nećemo ni ulaziti. Suočeni i s ovakvim »problemima« modernog doba, moderni egzorcisti zdušno surađuju i konzultiraju se s liječnicima, psihijatrima i specijalistima iz drugih antropoloških znanosti, naravno onima koji su i sami kršćani ili pripadnici Katoličke crkve. Na to jasno upozorava famozni vatikanski egzorcistički obrednik – DESQ, ističući da se posebno mora obratiti pažnja na »tradicionalne« demonološke znakove opsjednutosti: da netko govori i razumije jezik s kojim ni na koji način nije bio upoznat; da posjeduje spoznaje o događajima koji se događaju daleko od njega i za koje nije mogao saznati svojim sposobnostima; da očituje snagu koja nadilazi njegovu dob i stanje i slično.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Saditi vinovu lozu ili ljeti po otoku slikavati stare škure koje će svaki čas pasti na zemlju... </p>
<p>Ponuda vina u turizmu nije nam slaba, ali je još uvijek daleko od one kakva bi mogla i trebala biti, ostane li na snazi »nula promila« potražnja će opasti, a kako i sadnja vinograda nije na najavljivanoj i mogućoj razini tko zna što će se i kako će se dalje događati. Na primjer, na otocima: hvarski vinarski stručnjak Andro Tomić u »nedalekoj« budućnosti vidi strane investitore na svome škoju, ali koji neće poštivati stoljetnu tradiciju...</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Sunčani Hvar već se nekoliko godina »razvlači« po medijima zbog »slučaja« oko tzv. privatizacije istoimene hotelske tvrtke, što je već postalo najblaže rečeno – dosadno, pa je stoga zadovoljstvo zabilježiti neku bolju ili veseliju vijest s našega poznatog otoka! Glasi: »La revue du Vin de France« u svome prilogu pod naslovom »Ofenziva velikih svjetskih vina« među tri stotine i petnaest izabranih sorata (butelja) uvrstila je i dvije znanoga hvarskoga (Svirče) vinara i enologa mr. sc. Andre Tomića: prošek »Hektorović« i plavac mali (barique) iz berbe '02. Doista ugodna vijest i priznanje ovome marljivome Hvaraninu, promotoru loze i vina.</p>
<p> Bio je ovih dana u Zagrebu, posjetio Ministarstvo poljoprivrede zbog, kako reče, standardizacije i zaštite prošeka »...jer nas nelojalna konkurencija kopira i kiti se našim perjem«. Morat će Andro zbog toga još stizati u metropolu jer iskustva potvrđuju da sa zaštićivanjem naših izvornih vrijednosti ne stojimo baš dobro... Osim toga, sezona je godišnjih odmora i tko bi se po ovome »zvizdanu« bavio s nekim tamo...</p>
<p>Inače, u vinogradarsko-vinarskim, ugostiteljskim, pa i u turističkim krugovima traju rasprave o nedavno donesenom Zakonu o sigurnosti na prometnicama koji mnogi nazivaju ishitrenim i krivim potezom koji će imati neugodne posljedice za turističko-ugostiteljski promet. Prošlonedjeljni Vinski razgovori bili su, kako se kaže, na tu temu, a nakon konferencije za novinare i žučne rasprave u Lovrečici kod Umaga, koju su organizirali Hrvatska obrtnička komora (Ceh ugostitelja), Hrvatsko udruženje hotelijera i Udruga »Vinum Croatica«. Rečeno je da se među optuženima za velike i brojne nesreće na prometnicama našla i branša koja, poput istih u drugim turističkim zemljama (našoj konkurenciji!) ima sasvim drugi tretman – od pet promila do čak osam promila. Andro Tomić nije stigao u Istru, ali je poručio da je »...odluka vrlo ishitrena i čak bespotrebna jer ima niz drugih i djelotvornijih načina da se obuzdaju neodgovorni i bahati vozači« te da »...kulturne ljude treba pustiti na miru«... Rasprave se nastavljaju, što će i kako će biti tek će se vidjeti, ali je sigurno da će, na primjer, turistička i vinarska Istra izgubiti dobar dio inače unosnog vikend-prometa...</p>
<p>»Turistički i vinogradarsko-vinarski otok Hvar neće ili ne bi trebao biti znatnije oštećen tim novim propisom o nula promila, ali otok ima drugu veliku brigu ili čak noćnu moru vezanu uz vinograde i vino«, kaže Andro Tomić navodeći ponajprije žalostan podatak da je nekad na Hvaru bilo oko 5700 hektara zemljišta pod vinovom lozom, a danas ih je tek oko 350... I tu počinje druga priča, otužna, ali istinita...</p>
<p>Hvarani, zapravo, i nemaju gdje saditi lozu zbog prevelike rasparceliranosti »ono malo zemljišta«... Obitelji su se nakon smrti svojih glava dijelile, svaka dioba je »komadala« zemlju, a danas više niti je korisno niti je pametno saditi na »stotinjak kvadrata«, slikovito kaže Andro i dodaje da svake godine s otoka ode oko stotinu mladih na školovanje. »Što to znači? U uvjetima rasparceliranosti nema niti može biti jeftinije i unosnije proizvodnje, a kamoli elitne, a mi otočani k tome 'izvozimo' elitnu mladost koja bi mogla ostvariti spomenutu proizvodnju«, objašnjava Andro Tomić i navodi zlokobno »proročanstvo« da će na otok »...stići strani ljudi s kapitalom, organizirati tko zna koje djelatnosti, ali u svakom slučaju one koje će prije vraćati uloženo, a domaći ljudi bit će im jeftina radna snaga«...</p>
<p>Tomić je svojedobno predlagao da se mladim obiteljima dadu besplatno na korištenje napuštene vale na otoku koje će, uz odgovarajuće poticaje, oplemeniti i tako sebi stvarati uvjete za život, a svojoj djeci ostanak na poznatom turističkom otoku. O možebitnom ostvarivanju te zamisli nema podataka, tko znade i kad će ih biti, a zasad je (dokle?) aktualna istina da »...dica i dica od dice iseljenih otočana dolaze liti ka' turisti i slikavaju stare škure na starim kućama koje će svaki čas pasti i koje su obrasle travom«. Umjesto zahvalnoga izvoza na licu mjesta, umjesto prodaje svojih proizvoda kupcima koji ovamo dolaze, hrvatski turizam je veliki uvoznik raznih roba, među njima i prehrambenih artikala. Uvozi se i vino, što je u redu jer je tako i u svim ostalim turističkim i vinarskim zemljama. Ali, nije u redu kad uvoz raste, a na jadranskoj rivijeri, uz ostalo poznatoj i kao vinorodno područje, podizanje novih vinograda pripada u kategoriju – želja...</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Krivi i nedodirljivi! </p>
<p>Ulica ili navijači ne smiju voditi klub. Ipak, za kriznu situaciju u koju je upao Hajduk netko bi trebao odgovarati, jer je potpuno jasno da u ovakvom sastavu uprava kluba više nema niti snage, a što je važnije niti autoriteta dalje nastaviti s radom </p>
<p>ANDRIJA KAČIĆ-KARLIN</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dok policija još uvijek mijenja i postavlja svoje straže ispred službenih ulaza u klupske prostorije Hajduka, iz utrobe poljudskog stadiona nitko ne misli odstupiti. Predsjednik, sportski direktor i trener ostali su na svojim dužnostima, nitko nije dao ostavku kako su već to tražili navijači. </p>
<p>Naravno, ulica ili navijači ne smiju voditi klub. Ipak, za kriznu situaciju u koju je upao splitski klub netko bi trebao odgovarati, jer je potpuno jasno da u ovakvom sastavu uprava kluba više nema niti snage, a što je važnije niti autoriteta dalje nastaviti s radom, napose nakon izjava poput one predsjednika kluba Branka Grgića.</p>
<p>– Za nas je sezona završena. Počinjemo stvarati novi Hajduk, već u Čakovcu vidjet ćete novi klub! </p>
<p>Što to znači? Pa, sezona je počela tek prije dva tjedna! Zar ta Grgićeva izjava sama po sebi ne govori da je klupska uprava zapravo krahirala na samom početku sezone? Posve je očito da su Hajdukove upravljačke strukture čvrsto naumile ostati makar klub tonuo sve dublje. Iluzija je kako se »novi Hajduk« može stvoriti preko noći, ili možda »već u Čakovcu«. </p>
<p>Poziv da se u momčad stave redom juniori, »Hajdukova djeca«, nije ništa drugo do priznavanje poraza, spoznavanje svih svojih pogrešaka. Jer, ista ta uprava dovela je nedavno sve igrače kojih se sada tako velikodušno odriče. Ista je uprava tvrdila da se može nositi s konkurencijom iz Zagreba, braneći ponekad i preoštre izjave Katalinića na račun Dinama, ali i ostalih suparnika. </p>
<p> Sada je ta uprava Kataliniću - zabranila govoriti! Jer je, kao, stimulirao suparnike. No, sjetite se, do prije neki dan ljudi iz uprave potvrđivali su svaki Katalinićev verbalni ubod, štoviše nekad su bili i oštriji i od njega samog. Nije li to još jedno priznavanje pogreške? </p>
<p>Kako se novi Hajduk stvara u jednoj noći, tako su iz klupskih ureda stigle najave i o metli u cijeloj radnoj zajednici. Navodno je riječ o otpuštanju dvije trećine uposlenih. Ne treba sumnjati kako je taj čin, poglavito u ovakvoj situaciji, nemoguće učiniti. Jer, javnost traži također sistematizaciju, ali od vrha upravljačke piramide, a ne od dna. Otkud upravi koja je dovela klub u praktički bezizlaznu situaciju moralno pravo davati otkaze u radnoj zajednici? Očito je da takav rez neće proći baš lako. Ako će uopće proći... </p>
<p>Uspoređivati sve dosadašnje Hajdukove krize i posrtaje s ovim današnjim potpuno je bespredmetno. Ruku na srce, Hajduk je u najvećoj rezultatskoj, financijskoj, ali i upravljačkoj krizi u posljednjih nekoliko desetljeća. Ne treba ovo stanje uspoređivati sa situacijama iz svjetskih ratova kada je klub praktički bio pred gašenjem kako to zorno oslikava »Velo misto«. Ali, da je Hajduk u mirnim i stabilnim društvenim vremenima sâm sebe doveo u takvu situaciju baš se i ne pamti. Budući da je put do pakla najčešće popločen najboljim namjerama, isto se dogodilo i ovoj upravi, što zapravo svjedoči da nije bila dorasla poslu koji je namjeravala ostvariti.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Sretne su nacije čiji su političari potpuno nepoznati</p>
<p>Hrvatska ima veliku prednost pred drugim nacijama koju dosad nije dovoljno iskoristila, a to je kravata. Najrasprostranjeniji muški odjevni predmet u svijetu. Prema njoj nisu ništa škotski kilt, arapska džalabija ili ruska šubara. Kravatu bi kao motiv trebalo maksimalno iskorištavati</p>
<p>GOJKO BORIĆ</p>
<p>Mladi stručnjak za međunarodne odnose mr. Božo Skoko, autor knjige »Hrvatska: identitet, image, promocija«, nedavno je u intervjuu Globusu prilično skeptično govorio o imidžu Hrvatske s tvrdnjom da »još nemamo jasno definiran vlastiti identitet, prema kojem bi nas drugi mogli doživljavati, a očito je da nemamo ni nacionalni 'konsenzus' o tom pojmu«.</p>
<p>Pretjerano je reći da Hrvatska nema jasno određen vlastiti identitet. Druga je stvar da taj identitet vanjski svijet još ne prepoznaje. Hrvatska ima svoj identitet, skup osobina koje je određuju kao zajednicu, kao prepoznatljivu povijest, kulturne i jezične posebnosti i svoje razlike od susjednih država i naroda. Hrvatska je kao nacija karakteristična i ne može se zamijeniti ni sa jednom drugom nacijom u Europi (mislim na zapadni način u kojem postoji istovjetnost nacije i države).</p>
<p>No jedno je kako mi vidimo i doživljavamo sebe, a posve druga kako to čini inozemstvo. Pričao mi je prijatelj kako je bio neugodno iznenađen kad je u svečanoj dvorani austrijskog parlamenta otkrio povijesni zemljovid na kojem su bile ubilježene nacije Austro-Ugarske Monarhije, a na području Kraljevine Hrvatske-Slavonije i Dalmacije pisalo je Serbokroaten – srbohrvati. A tko bi nas bolje trebao poznavati nego carski Beč?</p>
<p>Međutim, povjesničari znaju da je upravo službeni Beč forsirao serbokroaštinu kako bi Srbiju otrgao od ruskog utjecaja, što mu nije uspjelo. Dogodilo se upravo obratno: srbijanska Crna ruka usmrtila je prestolonasljednika Franju Ferdinanda jer je on imao nekakve trijalističke namjere.</p>
<p>Brojni mali narodi imaju teškoća u definiranju vlastitih posebnosti i njihova prezentiranja u inozemstvu. Tko od nas, primjerice, zna po čemu se razlikuju novouspostavljene male baltičke države? Tko u inozemstvu razlikuje Sloveniju od Slovačke? U tome je zabrljala i Grčka, kad je kao predsjedavajuća Europske unije slovensko izaslanstvo pozdravila kao slovačku.</p>
<p>Magistar Skoko dobro je rekao kad je identitet pojedinih zemalja sveo na simbole koji su često obični klišeji: Španjolska: korida i flamenco, Nizozemska: tulipan ili klompa, Italija: pizza... I Hrvatska bi mogla promovirati nekoliko takvih simbola po kojima se razlikuje od drugih država u Europi. Primjerice, Hrvatska: zemlja tisuću otoka, ili Hrvatska: čisto more, zdrava hrana i gostoljubivi ljudi. A u duhovnom smislu mogli bismo prezentirati naivno slikarstvo i dalmatinske klape, slavonske narodne nošnje i kao hranu – štrukle.</p>
<p>To se nekima neće svidjeti jer će reći: zašto da opet idemo u folklor i »istrošenu« naivu? A što drugo? I drugi narodi nisu baš previše inventivni kad svijetu prezentiraju svoj imidž. Austrijanci »jašu« na svome Mozartu i Alpama, Mađari na gulašu i pusti, Grci na antičkim spomenicima, Česi na tradicionalnoj kuhinji...</p>
<p>Hrvatska ima veliku prednost pred drugim nacijama koju dosad nije dovoljno iskoristila, a to je kravata. Najrasprostranjeniji muški odjevni predmet u svijetu. Prema njoj nisu ništa škotski kilt, arapska džalabija ili ruska šubara. Kravatu bi kao motiv trebalo maksimalno iskorištavati: kravata kao »ponos« muške odjeće, kao »postolje« na kojem »sjedi« pametna i lijepa glava, kao »simbol« elegancije i štošta još...</p>
<p>Svi hrvatski izvozni proizvodi trebali bi imati simbol (zaštitni znak) prema kojemu bi bili odmah i trajno prepoznatljivi. Već znamo da bi to trebali biti hrvatski crveni kvadratići koji se svuda u nas nazivaju kockama, a kocke su trodimenzionalne, dok su kvadrati dvodimenzionalni, onako kakvi su na hrvatskom grbu i zastavi.</p>
<p>Nažalost, umjetnici oko Tuđmana »pokvarili« su hrvatski grb stavivši mu na »glavu« još pet grbića, kompliciranih i neprepoznatljivih iz daljine, a to zaista nije bilo potrebno jer 25 crvenih i srebrnih kvadrata najjednostavniji i najuočljiviji je državni grb u Europi, poslije švicarskog s njegovim bijelim križem na crvenom polju. Možda bi se to dalo promijeniti?</p>
<p>Mogu li osobe iz javnog života, političari, umjetnici i sportaši, promicati neku zemlju? Hrvatska je u svijetu postala poznatijom nakon uspjeha Gorana Ivaniševića, Janice Kostelić i nogometne reprezentacije. Po političarima je malo poznata, što i nije šteta, jer sretne su one nacije čiji su političari potpuno nepoznati. Tko zna kako se zove trenutačni predsjednik Švicarske ili danski premijer?</p>
<p>Hrvatska bi mogla postati poznatija u svijetu ako bi pametno »izvozila« svoje vrhunske kulturne proizvode. Neko bi kompetentno tijelo trebalo sastaviti katalog za svijet najzanimljivijih takvih proizvoda, a oni bi trebali biti nešto izvorno hrvatsko. Možda agencija za promociju Hrvatske u svijetu. Ona bi najprije trebala istražiti kakav je sadašnji imidž Hrvatske i Hrvata u Europi i svijetu. Nije baš najbolji!</p>
<p>A mi uistinu imamo što ponuditi svijetu. Magistar Skoko kaže u spomenutom intervjuu kako su Tito i Jugoslavija bili »uspješni« u propagiranju svog imidža. No to ih nije spasilo propasti, jer i najbolji imidž ne može biti zamjena za stvarni sadržaj nekoga ili nečega. Ako je neki proizvod slab, a Hrvatsku bi u inozemstvu trebalo promicati kao vrijedan i simpatičan proizvod, on će prije ili kasnije »ispasti iz konkurentske utrke«. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Kölna.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Na djelu doslovna »agresija narodnjaka na građane« </p>
<p>Kao autentični, a senzibilni gradski frajer, Večerina uzroke i bit Domovinskog rata vidi kao »agresiju 'narodnjaka' na građane«! Ta činjenica strašno potresa njegovu suptilnu pjesničku dušu i Večerina se prepun 'weltschmerza' na početku rata bez oklijevanja pridružuje onima što su »pobjegli od mobilizacije u Amsterdam, gdje su im se dogodile možda i gore stvari nego da su na ratištu dobili metak«. </p>
<p>MARIJAN ŠTROKAČ</p>
<p>U hrvatskom se tisku svakodnevno poriču još vruće činjenice o uzrocima i karakteru Domovinskog rata o kojem se istodobno »otkrivaju« neke »nove« i »prave istine«.</p>
<p>Očita je tendencija slamanja i poniženja hrvatske nacionalne svijesti kao dobrog puta prema mogućoj dilemi: jesmo li možda postupili pogrešno kad smo se odlučili oduprijeti tvrdoj i nadmoćnoj sili, stajući u obranu svojeg naroda čiji se goli fizički opstanak u tom povijesnom trenutku našao pod znakom pitanja? Pitanje je u to vrijeme, podsjetimo se, glasilo: biti ili ne biti?</p>
<p>Premda svjestan da je pojedinačno suprotstavljanje takvom razvoju stvari u trenutačnom odnosu snaga uglavnom uzaludan trud (pogotovo u uvjetima uređivačke politike koja drukčije stavove jednostavno ne objavljuje), ipak sam se odlučio na to reagiranje potaknut izrazito besramnom i stupidnom izjavom o prirodi Domovinskog rata. </p>
<p>Rečeni »biser« zablistao je u Novom listu od 1. kolovoza 2004., u tjednom kulturnom prilogu Mediteran, u razgovoru što ga je novinarka Kim Cuculić vodila s Igorom Večerinom koji je tu predstavljen kao riječki »književnik« i lafčina od kalibra koji je upravo objavio roman prvijenac gdje »znalački« povezuje Domovinski rat i nizozemsko urbano podzemlje!</p>
<p>Taj vrijedni dečko doista ima zavidnu biografiju; u vrijeme rata junački je zbrisao u Amsterdam da bi, pun svjetskog bola, iz tamošnjeg »narkomanskoga i kriminalnog miljea« pratio ovdašnji rat kojeg se na posljetku odvažio i »dodirnuti«, pa je tako navodno i osobno iskusio ono o čemu piše.</p>
<p>Ostaje, doduše, neizrečeno kad je to naš junak, gdje i protiv koga, ratovao? Samo doznajemo da se on »tamo«, kako sam kaže, »slučajno zatekao«, ali zato »ima dosta prijatelja koji su zaista ratovali« !?</p>
<p>Doista nema razloga »dublje« ulaziti u be(smisao) takvih nebuloza, koje zapravo i ne odskaču od slična »govora« kakav se nerijetko plasira upravo putem kulturnih stranica u riječkom dnevniku. Ima, međutim, moralnog razloga osvrnuti se na definiciju Domovinskog rata koju si Večerina, olako i bez kompleksa, dopušta (makar i u pozi tobožnjega književnog bitnika). </p>
<p>Kao autentični, a senzibilni gradski frajer, Večerina uzroke i bit Domovinskog rata vidi kao »agresiju 'narodnjaka' na građane«! Ta činjenica strašno potresa njegovu suptilnu pjesničku dušu i Večerina se prepun weltschmerza na početku rata bez oklijevanja pridružuje onima što su »pobjegli od mobilizacije u Amsterdam, gdje su im se dogodile možda i gore stvari nego da su na ratištu dobili metak«. </p>
<p>Ovom, drugom, doista suludom izjavom, ujedno grubom uvredom svima poginulima i ranjenima u Domovinskom ratu, prestaje njegova odgovornost za izgovoreno. Tu, međutim, počinje odgovornost novinarke Cuculić koja je svog sugovornika na tom mjestu, u najmanju ruku, mogla pristojno zamoliti da ne bulazni. Budući da ona to nije učinila, trebao ju je potom zamijetiti netko od urednika...</p>
<p>Također je čudno da se novinarka nije sjetila svog sugovornika upitati da pojasni tko su ti »narodnjaci«, a tko građani u njegovu, doista originalnom, modelu Domovinskog rata.</p>
<p>Inače, kad smo već dotakli »narodnjake« (a na stranici smo kulture), u Rijeci su upravo aktualna izvjesna događanja koja Večerina izgleda nije zapazio, ali ih je Kim Cuculić, u danom kontekstu, svakako trebala primijetiti. Tu je ovih dana na djelu doista doslovna »agresija narodnjaka na građane«. Iz svojih dosadašnjih uporišta u Bakru, Petrcima i Srdočima »narodnjaci« (orijentalnog usmjerenja, dakako) u odlučnom su nalet, prodrli u najstrože središte grada.</p>
<p>Pao je brod »Nina« – jedan od hramova riječkoga, kao, urbanog, 'ajmo reći kulturnozabavnog življenja – što je presedan kakav čak ni u doba Jugoslavije nije zabilježen. Hoće li Večerina, dosljedno svojim teorijama, ponovo skloniti živu glavu u podzemlje nizozemske prijestolnice?</p>
<p>Autor je sudionik Domovinskoga rata (bio je pomoćnik zapovjednika Zbornog područja Rijeka) u kojem je stekao čin pukovnika HV-a, radi u Poglavarstvu grada Rijeke, povremeno se javlja napisima u više listova.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Kamerunac gađao policajce izmetom i staklom </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Neposredno prije deportacije u domovinu, 18-godišnji Kamerunac je u četvrtak ujutro u zračnoj luci Pleso izazvao nesvakidašnji incident.</p>
<p>Kako je izvijestio MUP, M. M. (18) je u četvrtak oko 7.30 sati prevezen iz Prihvatilišta za strance u Ježevu do zračne luke Pleso gdje je čekao polijetanje zrakoplova. Dok je čekao deportaciju, Kamerunac je iskoristio priliku, otišao u nužnik, obavio nuždu, namazao se vlastitim izmetom po tijelu i razbio ogledalo u aerodromskom nužniku.</p>
<p>Kad su policajci iz pratnje zbog dužeg izbivanja mladog Kamerunca posumnjali da se nešto događa, on ih je napao gađajući ih izmetom i staklom. No ubrzo je svladan, opran i potom deportiran iz Hrvatske. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Zbog nedostatka kisika pomrle pastrve u Trnavi</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U potoku kod markuševačke Trnave u petak oko 18.20 sati zabilježen je pomor ribe, najvjerojatnije zbog nedostatka kisika.</p>
<p>Kako je priopćila zagrebačka policija, uginula je veća količina potočne pastrve, a o događaju su obaviješteni Županijski centar za obavješćivanje, Hrvatske vode, glavna inspektorica zaštite okoliša i glavni vodopravni inspektor. </p>
<p>Tijekom očevida izuzeta je i stanovita količina vode nakon čega će uslijediti analiza kojom bi se trebao utvrditi točan uzrok pomora ribe. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Od 9. do 13. kolovoza vježbe u borongajskoj vojarni </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Od 9. do 13. kolovoza u vojarni »Borongaj« održat će se vježbe ročnog sastava s manevarskim streljivom i taborovanje, prilikom čega će doći do detonacija manjeg intenziteta, prioćila je danas MORH-ova Služba za odnose s javnošću i informiranje. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Koseći travu domar škole pronašao bombu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Koseći travu kod igrališta Osnovne škole Augusta Cesarca na Ferenčici domar je u petak oko 11.20 sati pronašao ručnu bombu bez upaljača. O svom pronalasku domar je obavijestio policiju koja je na mjesto događaja poslala ekipu iz Protueksplozijskog odjela PUZ-a koja je bombu izuzela do naknadnog uništenja. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="14">
<p>Podmorski El Dorado opljačkan pred nosom naših (lučkih) vlasti</p>
<p>Brodolom »Barona Gautscha« predstavlja najveću civilnu pomorsku tragediju na Jadranu. Bio je jedan od 11 velebnih putničkih brodova koji su prije Prvoga svjetskoga rata prometovali između luka sjevernog Jadrana i najjužnijeg, tada austrougarskog, dijela naše obale. Danas pak naše lučke vlasti samo rezignirano sliježu ramenima svjesne činjenice da su sa zlosretnog »Barona Gautscha« podvodni pirati otuđili sve što se do sada dalo skinuti... </p>
<p> Tog sunčanog dana, 13. kolovoza 1914. godine, putnički brod »Baron Gautsch« grabio je punom parom posljednje milje puta pored živopisnih krajolika Istre na povratnoj brzoj pruzi između Trsta i Kotora. Njegov vitki pramac sjekao je ustrajno, brzinom od šesnaest čvorova, glatku pučinu, oivičenu samo s jedne strane zelenim rubom kopna.</p>
<p> Tih je dana bilo znatno više putničkog prometa u svim usputnim jadranskim lukama. Nemirne ratne godine u našim krajevima, naročito nakon sarajavskog atentata, nisu bile baš po volji talijanskim turistima, a i cjelokupne obitelji austrougarskih građana također su se potrudile da što prije odu odakle su i došle. Kapetanu Paulu Winteru je posebnu glavobolju zadavala neuobičajena činjenica da prvi put otkako se našao na ovoj frekventnoj priobalnoj liniji nije mogao s potpunom točnošću utvrditi koliko je putnika primio na brod dan prije u Kotoru.</p>
<p> Oko 14 sati »Baron Gautsch« je ostavio za sobom rt Kumpare. Zbog dužeg zadržavanja u Malome Lošinju, gdje je navala na brod bila još veća, kasnio je čitav sat prema redu plovidbe. U tom trenutku urnebesna eksplozija snažno je potresla njegov brod, koji mu je naglo počeo izmicati pod nogama.</p>
<p> Na nekoliko nautičkih milja od Rovinja »Baron Gautsch« je neočekivano naletio na podvodnu minu. Izbezumljeni i prestravljeni putnici su jedan za drugim skakali u more, a malobrojnoj pribranoj posadi jedva je nekako pošlo za rukom spustiti samo jedan čamac za spasavanje. More je silovito nadiralo u unutrašnjost broda, ne ostavljajući dovoljno vremena da se odjednom misli na sve postradale. Preplavljen uzavrelim morem, brod je potonuo za nepune tri minute na dubinu od 40 metara, ispuštajući otegnuti zračni hropac. Iz Rovinja su na mjesto nesreće ubrzo pristigli austrougarski razarači »Balaton«, »Triglav«, »Orjen« i »Uskope«, a spasavanje preživjelih putnika oteglo se do kasnog ljetnog sumraka.</p>
<p> Dramatične pojedinosti o tragičnoj pogibiji velikog broja putnika i posade duboko su potresle svjetsku javnost. Tadašnji Admiralitet je u prvi mah posumnjao u čin sabotaže, ali uskoro je utvrđeno da je kapetan Winter upravljao brodom po ustaljenim rutama izvan minskih polja, koja je uoči Prvog svjetskog rata položila austrougarska vojnopomorska komanda. Međutim, nekoliko dana prije ovog iznenadnog udesa kapetana nitko nije upozorio da su naknadno izvršene promjene u pozicijama opasnog područja posijanog morskim minama oko vojne luke Rovinj. Bila je to katastrofalna greška austrougarskih vojnih vlasti, koje su zbog tog nehata izgubile najljepši putnički brod, na kojemu je stradalo više od dvije stotine putnika i mornara. Pretpostavlja se da je na brodu bilo oko 350 muškaraca i žena svih uzrasta - od toga nepouzdanog broja spasilo se samo 120 osoba.</p>
<p> Od te velike pomorske nesreće prošlo je više desetljeća, a da između dva svjetska rata nitko nije ni pomišljao na zlu kob potonulog broda. Tek ljeti 1958. godine ponovno je osvježeno traganje za dobrim starim »Barunom« i u toj akciji sudjelovali su ronioci splitskog »Brodospasa«. Krug se postupno sužavao i oni su ga najzad »napipali« nešto zapadnije od Brijuna na precizno utvrđenoj udaljenosti koju milju od svjetionika Sveti Ivan na Pučini. </p>
<p> Pregledom brodskoga trupa nisu se mogla utvrditi neka naročita oštećenja, ali po tome se moglo zaključiti da je do razornog djelovanja aktivirane mine došlo na samome dnu oplate, na koju je brod duboko polegao u gusti mulj.</p>
<p> Posebnu pažnju javnosti privlačile su uzbudljive glasine o stanovitoj količini zlata i drugih dragocjenosti koje su završile na morskome dnu. Naime, taj ponositi putničko-poštanski brod je, osim putnika, redovito prevozio i vrijedne poštanske pošiljke. Osim toga, pojedini bogatiji putnici, bježeći iz Boke kotorske prema Trstu nosili su sobom praktično svu imovinu, koju iz razumljivih razloga nisu nikome formalno deklarirali.</p>
<p> Krajem šezdesetih godina najozbiljnije se razmatrala mogućnost podizanja »Barona Gautscha« s morskoga dna. Splitskome »Brodospasu« to je bio poseban izazov nakon što je stekao zavidnu osposobljenost pri čišćenju jadranskog podmorja od kojekakvih podrtina brodova potopljenih u Drugome svjetskom ratu. Predviđalo se da u akciji sudjeluje veći broj plovila nego obično: tegljači što veće vučne snage, plovne dizalice i ekipni brodovi s najboljim roniocima. Brod je trebalo podignuti iz debeloga mulja u nekoliko osjetljivih faza aktiviranjem tristotonskih zračnih cilindara, simetrično porazmještenih oko napuštenog »Baruna«. </p>
<p> Već i sama priprema za taj »podvig stoljeća« pobudila je veliko zanimanje naših susjeda s druge strane Jadrana. No, sve je završilo samo na lijepim željama, jer su planovi »Brodospasa« bili u velikoj opreci u odnosu ne šturu ekonomsku računicu cijelog podviga.</p>
<p> Tako će »Baron Gautsch« zacijelo za sva vremena ostati na dnu dobrog mora kao vječito počivalište za sve one nedužne ljudske žrtve, koje su s njime nastradale. Za njegovo dizanje na površinu nema više nikakva interesa iz jednostavnog razloga što na cijelome Sredozemlju ne postoji više nijedno rezalište starih brodova, kojemu bismo ga mogli prodati ili darovati.</p>
<p> No, ono što zagrijanim profesionalcima iz našeg najboljeg pomorsko-tehničkog poduzeća nije pošlo za rukom ostvariti, u međuvremenu se pretvorilo u pravi El Dorado za široku potrošnju za sve brojnije ljubitelje (amatere) potonulih brodova s blagom. </p>
<p> Navodno, imamo legitimno pravo potjerati svaku talijansku ribaricu koja lovi u našemu moru, ali ne i športsku brodicu koja naoko miruje nasred mora, a da zapravo ne znamo što se ispod nje događa. Slobodan pristup i drugim »zlatnim kokama« hrvatskoga podmorja treba zahvaliti i sve većem broju takozvanih »škola ronjenja«, što ih domaće i inozemne turističke agencije nude svojoj bogatoj klijenteli. Ti nepozvani ljudi-žabe su inače, po svemu sudeći, itekako upućeni u sve tajne ronjenja, a o olakoj rasprodaji hrvatskog kulturnog blaga da i ne govorimo.</p>
<p> Ako u Italiji nitko ne može imati antičku amforu u privatnome vlasništvu - može je imati samo muzej - onda tako mora biti i u nas. A Zakon o zaštiti spomenika također jasno kaže kako je sve ono što je iskopano iz zemlje i pronađeno u vodi - neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske. S vremenom će s tajnovitog »Baruna« možda spasti i posljednji veo tajni. Poput one, gdje se nalazi brodsko zvono, pokrov kompasa i mjedene pločice s mjestom i godinom gradnje broda, koju su ronioci davne 1958. godine skinuli pri otkriću njegove podrtine.</p>
<p> I »ljubitelji potonulog blaga« zacijelo su došli na svoje, kad su u njegovom mračnom potpalublju našli zavežljaj s oko pet kilograma zlatnih lančića i ostalih dragocjenosti, koje su nekog ratnog profitera stajale glave. U ovome trenutku ne zna se sasvim pouzdano gdje je blago pohranjeno, ali nagađa se da je to ipak nekome poznato.</p>
<p>Bruno Profaca</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Odjeća za maskenbale bez maske za varenje</p>
<p>Izradom maski, točnije cijelih žićanih kostima, bavi se već sedam godina, a svaka je od njih originalna i izrađena po mjeri. Maske počinje raditi u studenom i ne prestaje tri mjeseca. Zatvori se u radionicu, a nekad zna ostati budan i čitavu noć dok ne napravi ono što je zamislio. »U svemu mi najviše stradaju oči, jer pravljenje maski iziskuje mnogo varenja, a radim bez maske za varenje«, ističe Juras. </p>
<p>Poljoprivrednika Vladu Jurasa iz Male Subotice nedaleko Čakovca mnogo je mašte i još više dobre volje uvelo u čudesni svijet maski i karnevala, pa za svaki maskenbal iz njegove radionice izađe - pravo umjetničko djelo. Izradom maski, točnije cijelih kostima, bavi se već sedam godina, a svaka je od njih originalna i izrađena po mjeri. Njegovu je kreativnost potakla kćer Martina, kojoj je svojedobno zatrebala maska za fašničku povorku. </p>
<p> »Nisam znao što bih napravio, jer sam želio nešto drukčije, a ne samo masku koja se stavi na lice. Palo mi je na pamet da napravim kostim u obliku violine, koja je na kraju tako dobro ispala, da sam napravio cijeli tamburaški orkestar. S njim smo na maskenbalu u diskoteci 'Šampion' osvojili prvo mjesto i otada gotovo neprekidno moje maske osvajaju prve nagrade«, priča Juras. </p>
<p> Nakon »orkestra« došli su na red i šareni leptiri, školjke, pčele, paun s velikim repom, a posljednje je izradio cvjetove na čijim se laticama odmaraju leptir i pčela. Motive crpi iz prirode i nastoji da sve njegove maske budu pokretne, pa tako pčele i leptiri mašu krilima, a paun širi svoj kičasti rep. Izrada životinja i biljaka veliki mu je izazov, jer, kaže, nežive stvari lako je napraviti. Koristi se svim prirodnim materijalima i to uglavnom otpacima, od papira do staroga željeza, dok s plastikom ne voli raditi. U svima nastoji spojiti međimursku tradiciji i hrvatski temperament, no ipak je najvažnije znati masku nositi i iz nje izvući ono najbolje. Tada ona priča svoju priču, kaže Juras. </p>
<p> »Maske počinjem raditi negdje u studenom i ne prestajem tri mjeseca. Zatvorim se u radionicu, a nekad znam ostati budan i čitavu noć dok ne napravim ono što sam zamislio. U svemu mi najviše stradaju oči, jer pravljenje maski iziskuje mnogo varenja, a radim bez maske za varenje«, ističe Juras. </p>
<p>Te su mu stvari ipak su preskupe, no kad bi imao kupca za svoje maske, ne bi mu bilo teško ni ulagati. Ali, još radi za svoju dušu, pa će i maska za varenje još pričekati. Sve sam financira, pa ističe da mu, kad je poljoprivreda još dobro stajala, cijena materijala nije predstavljala problem, no sad već traži materijale koji ne stoje mnogo, a učinkoviti su kao i skupi.</p>
<p> Njegove maske tek su jednom prešle granice Međimurja i to kad su sudjelovale na karnevalu u Novom Vinodolskom, no i to je s prijateljima bilo o vlastitom trošku. Sponzora nema, a budući da nisu ni udruga, do novca je teže doći, pa ni ne hodaju po takvim manifestacijama. </p>
<p> No, ovaj malosubotički kreator nije se zaustavio samo na maskama, već se odlučio okušati i u pravljenju stalaka za cvijeće. Tako njegovu kućnu terasu krasi »cvijeće u cvijeću«, jer je za suprugino cvijeće izradio stalke i posude u obliku listova i cvjetova. I njih radi od prirodnih materijala, a izrada jedne velike tegle traje gotovo mjesec dana. Za posude, kao i za maske, prvo napravi konstrukciju od željeza i žice, no pritom mora paziti na statiku i nosivost. Zatim se konstrukcija oblači materijalima i boji prirodnim bojama. </p>
<p>Juras za bojanje koristi više vrsta piljevine, što je vrlo rijetko, jer se mora dobro paziti da se piljevina ne navlaži, kako ne bi navukla plijesan. Sve je to zamislio kao dio namještaja, pa osim što stalci lijepo izgledaju, lako se i održavaju. Svoju terasu, pak, namjerava ukrasiti mozaikom od ostataka starinskog crijepa bibera. </p>
<p> O prodaji svojih djela još ne razmišlja, iako bi ih i mogao prodati, ako bude zainteresiranih kupaca. Želio bi najprije napraviti izložbu, kako bi se njegovi radovi vidjeli, ali i ocijenili, jer on, kako kaže, ne zna koliko vrijedi to što radi. No, budući da je sve ručni rad u koji je uloženo mnogo vremena, truda i strpljenja, to bi se trebalo znati cijeniti. </p>
<p>Dok to netko ne prepozna, njegove će maske razveseljavati Međimurce, a stalci za cvijeće ukrašavati domove prijatelja. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Dvjesto godina uzgoja lipicanaca i petsto godina uzgoja konja kod Đakova</p>
<p>Ergela Đakovo, po ocjeni svih relevantnih subjekata slovi vrlo, vrlo visoko, o čemu svjedoči i podatak da je ergela dala glavnog pepinjera, odnosno pastuha za najpoznatije linije lipicanske pasmine u slovenskoj, mađarskoj i slovačkoj ergeli. Rezultati u selekciji jamac su budućnosti đakovačke ergele koja će 2006. godine obilježiti dvjesto godina uzgoja konja lipicanske pasmine</p>
<p>Već ustaljeno, sve se odvija kao po nekom nevidljivom satu. Stotinjak lipicanaca raštrkanih na livadi u slobodnoj ispaši, na vrućem kolovoškom suncu, koje tek što nije dosegnulo svoj zenit. I onda, u 11,30 sati, kao na neki nevidljivi znak, tek uz neznatnu nervozu, počinje najprije okupljanje, a potom i pokret, najprije sporo, a onda sve brže, pa u kas prema pojilištu.</p>
<p> Slika je to koja se ponavlja svakoga ljeta već dva stoljeća na Ergeli Ivandvor, na samo dva kilometra udaljenosti od grada Đakova i uobičajene vreve i buke prometa obližnje đakovačke zaobilaznice. Ni prisutnost znatiželjnih i prizorom pomalo zatečenih novinara, ni uobičajeno škljocanje fotografskih aparata nije poremetilo taj ustaljeni ritam. </p>
<p> »Život na Ivandvoru u kontinuitetu je, razlikuje se samo od doba dana, do doba dana, od jednog do drugoga godišnjeg doba, a svakodnevno počinje u sedam sati kada konji očekuju i dobivaju svoj koncentrirani obrok, tijekom kojega radnici koji se o njima brinu, mogu uočiti promjene u zdravstvenom stanju životinja«, svoju priču o ivandvorskoj svakodnevici počinje Ivica Mandić, dugogodišnji ravnatelj đakovačke Ergele lipicanskih konja i zaljubljenik u konje.</p>
<p>»Nekonzumiranje obroka prvi je znak da se s konjem nešto događa«, pojašnjava Mandić, napominjući kako je trenutačno na Ivandvoru više od 160 grla konja lipicanske pasmine. Nakon obroka na vezu, životinje idu na jutarnje pojilo, a potom na pašu na obližnje pašnjake na kojima se kreću slobodno i koja protječe u jednom usporenom ritmu, posebno ako je godina, kao što je ova, bogata zelenom travom. </p>
<p>Nervoza se, pojašnjava dalje Mandić, javlja tek pred okupljanje uoči podnevnog pojila i taj bioritam se kod konja na Ivandvoru odvija gotovo u sekundu točno, svakoga dana. U podne su životinje već u koridoru na pojilu, same, bez intervencije čovjeka i tako stalno, iz dana u dan, osim što se, posebno kod visokih dnevnih temperatura, vodi računa o stanju nove ždrebadi, jer su upravo oni najosjetljiviji na sunce i mogućnost obolijevanja od sunčanice.</p>
<p> »Mlado ždrijebe na suncu u stanju je leći i zaspati, pri čemu može doći do poremećaja termoregulacije i tada mu nema spasa«, pojašnjava Mandić uz napomenu da se odrasla životinja zna sama zaštiti od sunca. Dnevni bioritam lipicanaca na Ivandvoru, nakon poslijepodnevnog odmora, nastavlja se već oko 16 sati ponovnim odlaskom na ispašu, gdje ostaju do 19 sati, kada se ponavlja ritual okupljanja i dolaska na pojilo. I zimski su dani slični, samo što nema paše, nego to vrijeme konji provode na zraku, u kretnji, kako bi u što prirodnijim uvjetima ostali u dobroj formi.</p>
<p> »Svi oni konji koji prođu odgoj na Ergeli Ivandvor spremni su za sve moguće napore, kako u sportu, tako i u uzgoju i selekciji«, tvrdi Mandić, napominjući kako je tradicija uzgoja konja u Đakovu i Ivandvoru stara nekoliko stoljeća i istu priču bi, kako navodi, sigurno ispričali i njegovi prethodnici, i dr. Stipić, i dr. Benčević, Horvatović i svi drugi koji su se na ovim prostorima bavili uzgojem jer, konji su, kako kaže, uz katedralu, sinonim Đakovštine i grada Đakova.</p>
<p> Čim se u Hrvatskoj spomene konj, i k tome još lipicanac, prva asocijacija je Đakovo i njegova ergela. »To nije slučajno, jer mnoge su priče ispričane o Ivadvoru i njegovim konjima, ali mnoge su još neispričane, kao i mnoge tajne koje će još dugo ostati nepoznate, a koje krije ovaj čarobni prostor Ivandvora«, pomalo zanesenjački priča Mandić, podsjećajući da je u vrijeme biskupa Strossmayera i njegova prethodnika biskupa Krapca na Ivandvoru živjelo 14 obitelji koje su radile na vlastelinstvu, s oko šezdesetak đaka koji su s Ivandvora išli u školu. I kako god se činilo da je ovdje svaki dan isti, uvijek je nešto novo, posebno kada kao uzgajač, možete pratiti potomstvo koje odabirete kako biste utjecali na poboljšanje uzgoja, navodi Mandić. Dokaz je to da je, na ovim hrvatskim prostorima, daleko od razvijene Europe, u ovoj maloj zemlji, postojao i postoji kvalitetan uzgoj konja lipicanske pasmine kojemu priznanja odaju i oni najrazvijeniji. Neprocjenjivo je to blago, biološko i svako drugo, kojega ponekad i nismo svjesni. Svjedoče o tome i podaci stari i višu od stotinu godina o pastusima, njihovom podrijetlu, broju kobila koje su opasali, broju ždrebnih i jalovih kobila, broju novih ždrebadi. Ti podaci nikoga ne ostavljaju ravnodušnima, a počesto se njima ne mogu pohvaliti niti jače države. Raditi s konjima može samo onaj tko voli konje, može se čuti na Ergeli Ivandvor od svakog zaposlenog.</p>
<p> »Na Ivandvoru rade ljudi koji su generacijama vezani za Ergelu. Tri generacije Grgačevića, Bobinaca, dvije generacije Valjetića i drugih govore o ljubavi prema konjima, ovome poslu, a sve rezultira uspjehom kako u uzgoju, tako i u sportu«, dodaje ravnatelj Mandić uz napomenu kako se ponekad uspjeh nepravedno pripisuje samo jednom čovjeku, umjesto svima onima koji su uključeni u cijeli lanac i tradiciju konjogojstva ovoga kraja. Konjogojstvo je, kaže, najkonzervativnije u prihvaćanju novoga, što mu možda i daje posebnu draž. Tvrdi da se upravo na tome i temelji prepoznatljivost Ergele Đakovo koja je stekla i sačuvala svoju patinu kroz stoljeća, čak i kroz brojne ratove, krize i teške trenutke kroz koje je Ergela prolazila. </p>
<p> »Budućnost Ergeli Ivandvor, uz činjenicu da je ona neraskidivi dio Đakova i Đakovštine s kojima živi, jamči i briga države koja osigurava sredstva za njezin rad i razvoj«, navodi njezin ravnatelj Ivica Mandić ponosno ističući kako je svoj prepoznatljivi image stekla i u svjetskim konjogojskim krugovima. »Ergela Đakovo, po ocjeni svih relevantnih subjekata u lipicanskom uzgoju, stoji i slovi vrlo, vrlo visoko, o čemu svjedoči i podatak da je Ergela dala glavnog pepinjera, odnosno pastuha za najpoznatije linije lipicanske pasmine u slovenskoj, mađarskoj i slovačkoj ergeli. </p>
<p>Upravo ti rezultati u selekciji jamac su budućnosti đakovačke ergele koja će 2006. godine obilježiti dvjesto godina uzgoja konja lipicanske pasmine i 500 godina uzgoja konja u Ergeli Ivandvor, iako podaci o počecima uzgoja konja na ovom prostoru sežu čak do 1374. godine«, zaključuje Mandić simbolično pokazujući ekipi Vjesnika tek nekoliko dana staru ždrebad koja je tog kolovoškog dana prvi put stupila na zelenu travu u hladovini stoljetnoga Ivandvora.</p>
<p>Mile Ljubičić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Hoće li ovogodišnji jubilarni motoskup biti i posljednji?</p>
<p>PULA</p>
<p> – Žestoki motoristi iz svih krajeva Europe, pa čak i svijeta, posljednjih četiri dana boravili su u Puli na 10. jubilarnom motoskupu Biker Days. Tisuće motorista, ali i ostali znatiželjnici koji ne voze motocikle, već im se samo dive iz daljine, okupljali su se na Marsovom polju uz brojne zanimljive sadržaje. Iako je atmosfera bila odlična uz mnoštvo rock sastava, bikerske igre, zid smrti, street fight, sexy show i ostalo, ostaje čvor u grlu, jer ovo je možda posljednji ovakav skup.</p>
<p>Organizator Dragan Jovanović kaže kako tijekom svih ovih godina nije dobio zadovoljavajuću podršku Grada Pule i sponzora, iako je ovu manifestaciju pohodilo nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su ostvarili i značajan turistički promet. Iz tog razloga odlučio je da ovo bude posljednji motoskup Biker Days jer je financijski napor prevelik da bi ga mala tvrtka, kao što je »Feniks d.o.o.« u Jovanovićevom vlasništvu, sama organizirala. Jedini spas tradicionalne bikerske fešte mogao bi biti da Grad preuzme manifestaciju uz podršku sponzora, a Jovanović kaže da bi Gradu prepustio i već dobro uhodani brand. </p>
<p>Od srijede do nedjelje Pula je još jednom živjela uz tutnjavu motora, kožnate jakne i R'N'R, no bikeri su ove godine iskazali i iznimnu ekološku svijest.</p>
<p> U Park šumi Šijana, gdje je započela priča Biker Daysa, organizatori su prvog dana zasadili stablo hrasta plutnjaka zbog čije zajednice je ova park šuma i zaštićena. To je još jedna gesta kojom su iskazali svoje poštovanje prema toj šumi koja ih je ugostila prvih nekoliko godina. Motosusret nastavljen je na Marsovom polju, a prva dva dana protekla su u dobroj zabavi i okupljanju dok nisu pristigli svi – Nijemci, Talijani, Austrijanci, Nizozemci, čak i Kanađani, Amerikanci, Britanci te gosti iz BiH i domaći iz svih krajeva Hrvatske.</p>
<p> Ostali dani bili su jednostavno ludi, adrenalin, totalna sloboda, motori i priroda. Kako i priliči bikerskoj fešti ispijali su se hektolitri piva i viskija, a sa svih strana mirisao je roštilj, benzin i gume izgorene u »šlajfanju«, što je omiljena zabava onih koji žele pokazati što sve mogu njihovi ljubimci na dva kotača. Bilo je kao i uvijek onih koji su samo zaspali negdje, bilo gdje na travi, a za one koji su ipak ovisni o komociji kreveta organizatori su pripremili i hotel »Vedro nebo«. Hotel na travi pod zvijezdama, u jednom kutku Marsovog polja ugostio je bikere za samo 20 kuna, a tu je i improvizirana recepcija te otirač pred vratima kako bi u hotelu bilo sve čisto i uredno. Prva dva dana publiku su zabavljali rock sastavi poput Preludiuma, Three stupid dogs, Double dose, Cool shakes, Cota G4, Monah, Pulfer, i drugi, dok su u petak i subotu atmosferu usijavali Čuvari svirala, Crno perje, Alen Islamović, Divlje jagode i mnogi drugi.</p>
<p> Muški dio publike gotovo sumanuto je pohodio sexy show sa striptizetama i porno divama. Posebno je zapažena porno diva Seve, pristigla iz Italije. Subota je definitivno bila glavni događaj okrunjen paradom bikera po Puli. Tradicionalno bikeri su se okupili u Šijani i odvozili počasni krug gradom u znak pozdrava i zahvalnosti građanima Pule. Ništa manje važna bila je rođendanska torta za 10. rođendan Biker Daysa za 5000 uzvanika. Kao rođendansku čestitku Biker Daysu želimo da se održi još najmanje deset godina!</p>
<p>Saša Brnabić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Kako izbjeći ukočen vrat te bol u nogama i leđima? </p>
<p>Na put treba krenuti odmoran, izbjegavajte vožnju noću ako je ikako moguće, pazite na ograničenja brzine i pravilne udaljenosti od drugog vozila, ne konzumirajte apsolutno nikakav alkohol (novi propisi), koristite sigurnosni pojas te napravite tijekom puta povremene stanke </p>
<p>Godišnji su odmori doba kada većina ljudi u svom metalnom ljubimcu provede više vremena nego inače. Odlazak na more najčešće znači i putovanje u trajanju od barem nekoliko sati kako bi stigli do željene destinacije. U to vrijeme na prometnicama vladaju specifični uvjeti poput velikih gužvi, zastoja, vrućine te nervoze među vozačima. Preduga vožnja može dodatno izazvati umor, psihičku napetost, bolove u vratu i leđima, crvenilo u očima, ali i glavobolju, mučninu te opći stres organizma. U današnje vrijeme automobili su često opremljeni klima uređajima koji će uvelike pripomoći da nam putovanje prođe ugodnije, ali samo ako se razumno koriste. Razlika u vanjskoj temperaturi te onoj u automobilu ne bi smjela biti prevelika, a trebalo bi izbjegavati i direktno strujanje hladnog zraka u smjeru glave. </p>
<p>Također, prije nego što se izađe iz automobila poželjno je isključiti klimu te malo otvoriti prozore kako bi se organizam adaptirao na predstojeću višu temperaturu jer se na taj način može izbjeći preveliki šok, a time i mogućnost za razbolijevanje. </p>
<p> Ljudi koji radno vrijeme provode u uredu sjedeći satima za radnim stolom najčešće se žale na bolove u leđima nakon što vozeći kući izađu iz automobila. Ta pojava nimalo ne čudi s obzirom da ipak maleni postotak automobila ima zaista pravilna, ergonomski oblikovana sjedala, a ona se rade uglavnom za automobile visoke klase. </p>
<p> Proizvođači često štede upravo na ergonomiji sjedala koja ne slijedi prirodne zakrivljenosti kralježnice što vremenom dovodi do problema. Tipična postura jednog vozača su zgrčene noge, ukočen vrat prisilno pomaknut prema naprijed te potpuno iskrivljena leđa. Pomagala u obliku »ortopedskih« navlaka za sjedalo bilo od umjetnih ili prirodnih (kuglice od drva) materijala mogu malo pripomoći, no ne i riješiti problem u potpunosti. </p>
<p> Anatomski gledano, zbog dugotrajnog nepravilnog sjedenja koje se ponavlja mjesecima i godinama, najviše stradavaju intervertebralni (međukralježnički) diskovi koji su zapravo neka vrsta prirodnih amortizera što apsorbiraju udarce te sprječavaju izravan kontakt kralježaka i omogućuju pokretljivost kralježnice. Diskovi su sačinjeni od mekanog, želatinastog centralnog dijela obavijenog tvrdim vezivnim prstenom. Neprirodne posture bitno umanjuju izmjenu hranjivih tvari u diskovima što dovodi do preranog starenja, gubljenja elastičnosti te sposobnosti dobre apsorpcije udaraca, a loše sjedenje, općenito, uzrok je stresa i pojave fizičke boli u cijelom tijelu, prvenstveno u vratnoj regiji, potom ramenima i lumbalnom području te mišićima koji podupiru kralježnicu. </p>
<p> Danas ipak postoje proizvodi određenih tvrtki koje ovom problemu prilaze mnogo studioznije što rezultira i profesionalnim proizvodima. Pri izradi i izboru materijala vodi se računa o održavanju idealne tjelesne mikroklime, disanju kože, prevenciji termičkih šokova koji često uzrokuju bolove u leđima i išijas, primjerice, kao i adekvatnoj zaštiti od vlage. Neki proizvođači idu još dalje tako da u takve dodatke za sjedala ugrađuju i visokokvalitetne permanentne magnete koji stimuliraju eritrocite da bolje raznose kisik po tijelu što je idealna preventiva protiv slabe cirkulacije, osjećaja zakočenosti i obamrlosti pojedinih udova uslijed dugotrajnog statičnog položaja, a koji osim na mišićni i krvožilni, vrlo loše utječe i na živčani sustav.</p>
<p> Magnetska pak stimulacija na području nadbubrežne žlijezde povećava koncentraciju vozača te znatno doprinosi smanjenju umora karakterističnom za duge vožnje. Upijanje vibracija, ali i zvukova također je bitan segment zdravog sjedala u automobilu te se u tu svrhu koriste specijalno obrađena kokosova vlakna, obogaćena prirodnim sastojcima koji odbijaju bakterije i gljivice, a istodobno oblikovana u savršeni ergonomski potporanj lumbosakralnog dijela kralježnice kako bi se negativne posljedice duge vožnje, kočenja i vibracija svela na minimum. Jedna renomirana švicarska tvrtka ide tako daleko da je sve navedeno uobličila u jedan proizvod, a uz to ga obogatila znanstveno dokazanom, specijalnom zaštitom od geopatogenih i elektrotehničkih zračenja. Dakle, rješenje za ovaj neugodni problem dugotrajnog sjedenja može se pronaći, no potrebno je izdvojiti malo vremena za prikupljanje informacija.</p>
<p> U međuvremenu, prokušani recept protiv bolova su povremene kraće stanke tijekom vožnje te istezanje i vježbanje, makar i u autu. Ukoliko počinjete osjećati bol u vratu, skrenite s ceste na prvo parkiralište te se malo opustite. Potom uspravite leđa i vrat te spustite polako bradu prema prsnoj kosti i vratite je natrag. Zatim glavu lagano zabacite unatrag te je vratite u početni položaj.</p>
<p> Potom glavu blago prislonite na lijevo rame, uspravite te prislonite na desno. Ponovite vježbu više puta, a završite je laganim rotiranjem glave počevši spuštanjem brade na prsa pa preko desnog ramena unatrag i dalje do lijevog ramena te do prsne kosti u početni položaj. Suprotnim smjerom glavu rotirajte natrag ulijevo, bez ikakve prisile te se opustite. Izađite iz auta, uspravite se ruku opuštenih uz tijelo, a spojenih nogu. Podignite ramena što je moguće više te ostanite tako istežući se nekoliko sekundi pa ih potom opustite. Zatim ramena spustite što je moguće niže te se nakon nekoliko sekundi vratite u početni položaj. Ponovite vježbu nekoliko puta u slučaju bolova u ramenima.</p>
<p> Preporučljivo je da prije svakog dužeg puta provjerite stanje vozila, makar samo ono najosnovnije. Prekontrolirajte tlak u gumama, provjerite stanje tekućina za hlađenje i kočenje te količinu ulja. Na put treba krenuti odmoran, izbjegavajte vožnju noću ako je ikako moguće, pazite na ograničenja brzine i pravilne udaljenosti od drugog vozila, ne konzumirajte apsolutno nikakav alkohol (novi propisi), koristite sigurnosni pojas te napravite tijekom puta povremene stanke. </p>
<p>Tomislav Juratovac</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Tinejdžeri pokrenuli bežičnu revoluciju</p>
<p>Najveću svjetsku hakersku konvenciju svake godine prati neki veliki skandal. Ili se promovira hakerski alat koji poslije zadaje glavobolju sigurnosnim stručnjacima ili se uhićuju hakeri ili se predstavlja revolucionarna tehnologija. Ove godine na redu je ovo zadnje</p>
<p>Vrhunac ovogodišnjeg Defcona bio je predstavljanje nove tehnologije bežičnog umrežavanja. Dvije grupe tinejdžera napravile su antene za bežično umrežavanje koje omogućuju povezivanje s korisnicima u krugu od 15 kilometara. To je skoro dvostruko veća udaljenost od one koja je ostvarena prošle godine. No, i jedna i druga vrijednost su još daleko veće od onih koje pruža oprema koja se može nabaviti u trgovinama. Primjerice, antene za bežične mreže koje postoje i u nizu hrvatskih gradova imaju doseg od svega nekoliko kilometara i to pod uvjetom da možete golim okom vidjeti antenu. Ukoliko vam, pak, antenu zaklanja zgrada, nećete moći uspostaviti vezu na takvu daljinu. Upravo se stoga očekuje da će ova nova tehnologija omogućiti procvat bežičnih mreža. Jedini problem nove tehnologije je taj što te specijalne antene izgledaju kao snajperi. Drugi vrhunac ovogodišnjeg Defcona bila je temperatura.</p>
<p>Kao i u Hrvatskoj i u SAD-u je sada ljeto, a u Las Vegasu gdje se Defcon održava bilježe rekordne temperature. Prošli vikend bila je 41 stupanj Celzija u hladu. Srećom, hotel »Alexis Park« ima izvrsnu klimu. Tijekom tri dana na Defconu se okupilo nekoliko tisuća hakera, crackera, sigurnosnih stručnjaka, mladih željnih provoda te pripadnika tajnih službi. Pretprošle su godine na Defconu imali sreće i uhitili jednog hakera kojega su tražili već neko vrijeme.</p>
<p>Hakeri se pak šale na njihov račun pa su već tradicionalno organizirali natjecanje »Spazi federalnog agenta« (Spot the Fed). Prokazani agenti potom moraju nositi majice s tim natpisom. Ove godine podijeljeno je desetak takvih majica.</p>
<p>Takva su natjecanja sama srž ovog okupljanja. To je potpuno suprotno od brojnih drugih konvencija na koje ljudi dođu zato da bi slušali predavanja. Upravo je zabava Defconu osigurala 12. rođendan. Time je ovo ujedno i jedna od najstarijih hakerskih konvencija na svijetu.</p>
<p>Druga dva velika natjecanja su hakerska sučeljavanja na mreži. Riječ je o posebnoj mreži izgrađenoj samo za potrebe natjecanja. S jedne strane nalaze se hakeri koji upotrebljavaju svo svoje znanje da zaštite jedan računalni sustav, a s druge tim hakera koji se treba probiti u taj sustav. Natjecanje je krajnje brutalno i ima samo jednog pobjednika, a rezultat je na kraju vidljiv na velikom panou. Treće jako eksponirano natjecanje su ratovi robota. Hakeri sami donose svoje kreacije, traže slobodan prostor po hodnicima hotela i puštaju svoje ljubimce u okrutne borbe. Znatno napredniji modeli u stanju su rastaviti svoje protivnike na sastavne dijelove na zadovoljstvo brojnih posjetitelja.</p>
<p>Za one koji su se došli samo zabaviti tu je tehno glazba, igra skupljanja neobičnih stvari ili pak brojni improvizirani šankovi po cijelom hotelu na kojima se nudi glavno piće konvencije – pivo.</p>
<p>S pivom u ruci brojni su hakeri sjedili na predavanjima, a veći je dio programa bio fokusiran na viruse. Posebno su interesantna bila predavanja o virusima na mobilnim telefonima i sigurnosti dlanovnika. Virusi za te uređaje počeli su se pojavljivati tek u zadnje dvije godine, a očekuje se da će, nažalost, biti popularni poput virusa za stolna i prijenosna računala. Na Defconu se tako raspravljalo o mogućnostima razvoja crva koji bi koristili bežične tehnologije i bili potpuno autonomni u svom djelovanju kao što su danas autonomni na internetu. Bluetooth tehnologiju brojni hakeri smatraju dovoljno šupljikavom da je zlobni programeri iskoriste za razvoj takvih crva.</p>
<p>Druga vruća tema na ovogodišnjem Defconu bila je nova zakrpa za Windowse XP. Bill Gates planira Service Pack 2 za Windowse XP predstaviti javnosti tijekom ovog mjeseca. Ideja je učiniti nove Windowse sigurnijima, a prema šuškanju na Defconu, čini se da su Microsoftovi programeri odradili dobar posao. Ova popularna zakrpa omogućit će bolju zaštitu od napada s interneta. Primjerice, automatski će biti uključena opcija za filtriranje prometa s interneta, a onemogućit će se i jednostavne oblike napada na osobna računala. </p>
<p>Hakeri smatraju da će nakon izdavanja SP2 zlobnim programerima biti mnogo teže napraviti crve poput Blastera i Sassera, koji su tijekom prošle godine učinili najviše štete na internetu.</p>
<p>Bernard Ivezić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Novi čip oponaša ljudski mozak</p>
<p>Znanstvenici su nakon duljih istraživanja uspjeli napraviti elektronsko kolo koje oponaša strukturu ljudskog mozga, što je dostignuće koje bi moglo izazvati revoluciju u računarskoj znanosti i omogućiti da se bolje prouči kako radi taj najmoćniji prirodni »procesor«</p>
<p>Kolo, napravljeno na silicijskom čipu veličine nokta, još je uvijek daleko od »strojeva koji misle«, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što za razliku od mozga ovo elektronsko kolo ne može učiti. No, znanstvenici kažu kako bi ono moglo umnogome unaprijediti tehnologije prepoznavanja govora i objekata. Ovo najnovije znanstveno istraživanje demonstracija je onoga što je moguće postići kada elektronska kola rade kao stvarna, biološka, misle znanstvenici s Tehnološkog instituta u Massachusettsu, koji su radili na projektu, tvrdeći kako su ova istraživanja još uvijek daleko od toga da se umjetno »napravi« mozak.</p>
<p>Projekt je zapravo vrhunac desetljetnog rada na korištenju tranzistora i silicija za oponašanje prirodnih kola neuronskih vlakana u mozgu. Ovo je prvi put da je napravljeno kolo koje je za osnovu imalo korteks mozga. Valja podsjetiti kako »tradicionalna kola« rade na jedan od dva načina, ili su digitalna i specifična, poput procesora računara, ili analogna i nespecifična kao što je radio pojačalo. Znanstvenici vjeruju da je mozak u stanju istovremeno izvoditi digitalna i analogna izračunavanja. Ako, primjerice, gledate u autocestu, možete sortirati vozila i zapaziti promjenu smjera, brzine i boje. Tradicionalna digitalna kola u računalima nisu ni približno tako učinkovita kao mozak pri obavljanju perceptivnih zadataka.</p>
<p>Najnovija istraživanja, obavljena u Belovim laboratorijima objedinjavaju digitalnu i analognu obradu korištenjem umjetnih neurona koji ili pobuđuju ili inhibiraju jedni druge na osnovu odgovora ili povratne sprege drugih neurona. U jednom simultanom kolu mogu »koegzistirati« digitalno biranje i analogno pojačavanje. Znanstvenici su prenijeli simultane električne struje na dva umjetna neurona u kolu i ono je izabralo jači stimulans i potisnulo odgovor slabijeg. To se razlikuje od, recimo, izbora koji čini žaba kada treba odlučiti koju će od dvije muhe pojesti.</p>
<p>Kolo se, kao i mozak, držalo svog izbora dok je slabija struja pojačavana, a jača smanjivana. Drugi jedinstven aspekt kola ogleda se u tome što nijedan samostalan element nije odlučivao. Primjerice, ako se uzme procesor Pentium i presječe mu se jedna žica ili prekine spoj, vjerojatno će prestati raditi, no ako se uzme ovo kolo i presječe žica, ono će nastaviti normalno raditi.</p>
<p>Znanstvenici dodaju kao će proći najmanje pedeset godina prije no što se umjetna neuronska kola približe sposobnostima ljudskog mozga i broju od dvjesto četrdeset milijardi neurona. Međutim, čak je i jedno kolo korisno da bi se demonstriralo kako rade biološke mreže, kažu znanstvenici.</p>
<p>Lana Kos</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="21">
<p>Naronski carevi u Oxfordu</p>
<p>Senzacionalne naronske statue krenule su na europsku turneju koja će završiti njihovim postavljanjem u Muzeju Narona, temelj kojemu je postavljen pred desetak dana. Do prve postaje tog dugoga puta, u oxfordski Ashmolean muzej, predvodila ih je carica Livija – ona njezina obezglavljena statua, glava koje je krajem 19. stoljeća dospjela baš u taj muzej </p>
<p>Dva tjedna prije no što je u Vidu kraj Metkovića položen kamen temeljac Muzeja Narona, u oxfordskom je Ashmolean muzeju otvorena izložba »Uspon i pad imperijalnoga hrama - rimske skulpture iz Augusteuma u Naroni«. Ista je to izložba što je pod nazivom »Splitska siesta naronskih careva« u svibnju premijerno prikazana u Umjetničkoj galeriji u Splitu. Njome Arheološki muzej iz Splita prezentira djelomičnu rekonstrukciju Augustova hrama u Naroni, gdje je tijekom arheoloških istraživanja, pod vodstvom dr. Emilija Marina, sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća pronađeno 16 antičkih mramornih statua nadnaravne veličine.</p>
<p> Splitska izložba, upriličena nakon restauratorskih i konzervatorskih zahvata, što su trajali gotovo jedno desetljeće, bila je uvod za europsku turneju ove senzacionalne izložbe, senzacionalne zbog senzacionalnoga nalaza – najveći broj na jednom mjestu sačuvanih antičkih statua koje sa ostacima hrama Augusteuma predstavljaju najcjelovitije svjedočanstvo o usponu i padu rimskoga carskoga kulta, ne samo na istočnojadranskoj obali nego i u okviru cijeloga rimskoga svijeta. Ne čudi stoga golemi interes za tu izložbu, što je potvrdila i prepuna dvorana Ashmolean muzeja u kojoj je dr. Marin uoči otvaranja izložbe održao predavanje o tijeku arheoloških istraživanja i otkrića u Naroni. Ali naravno, uz tu vrhunsku stručnu i ona šira publika nije mogla odoljeti izazovnosti te izložbe. Njome je unutar velike dvorane Ashmolean muzeja, s antičkim nalazima u stalnom postavu, podignut rimski hram (rekonstrukcija Augusteuma), a duž njegovih unutarnjih zidova na visokom hramskom postolju i niz velikih mramornih skulptura. </p>
<p> Ashmolean muzej prva je postaja te izložbe na njezinoj europskoj turneji, što se nakon tromjesečnog oxfordskog prikazivanja nastavlja prezentacijom u Gradskom muzeju Barcelone, potom u vatikanskim muzejima, a onda u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU, nakon koje bi trebala krenuti put Osla gdje bi bila postavljena u Nacionalnom muzeju. Na svim predviđenim i već dogovorenim destinacijama izložba će se zadržati tri mjeseca. Koliko će dugo turneja potrajati teško je predvidjeti s obzirom da se javljaju novi interesenti (muzeji) u raznim europskim zemljama, koji bi također željeli ugostiti izložbu s tim nesvakidašnjim arheološkim nalazom. No, krajnji cilj turneje je mjesto s kojega statue i potječu – Vid odnosno negdašnja Narona. Do okončanja tog dugog putovanja, naime, trebala bi biti završena i gradnja Muzeja Narona nad samim arheološkim lokalitetom odnosno nad ostatcima Augustova hrama u kojem će se statue ponovno naći in situ – na mjestu na kojem su originalno bile postavljene pred više od dva tisućljeća. </p>
<p>Ubrzo nakon otkrića, naronske su statue napustile Vid (Naronu) i krenule u splitski Arheološki muzej gdje su podvrgnute dugotrajnim restauratorskim i konzervatorskim zahvatima, kako bi se sanirale posljedice njihova dugotrajna boravka pod zemljom (čak 16. stoljeća). Njihovo drugo putovanje prema Oxfordu, nakon što su u Splitu pokazana obnovljena tijela uglavnom obezglavljenih skulptura (pri rušenju hrama u 4. st., kada su statue srušene s postolja, svima su odsječene glave), predvodila je carica Livija. Iako po dimenzijama nešto manja od ostalih, ta je Livija postala gotovo glavnim junakom naronitanskoga hrama. Premda nije nađena s većinom ostalih statua, nego znatno prije, nju je u trenutku rušenja poganskog hrama snašla ista sudbina: glava joj je »odrubljena«. </p>
<p>Livijino tijelo, znanto prije senzacionalnoga otkrića, dospjelo je u Opuzen, a glava s još jednom, onom Merkurovom, u Oxford. Zbilo se to u drugoj polovici 19. stoljeća kada je arheolog sir Arthur Evans, obilazeći prostor negdašnje, ali još neistražene Narone, na prostoru koje su arheološki ostatci vjerojatno već upozoravali na veliko nalazište, kod nekih mještana opazio dvije antičke glave i pokazao za njih velik interes, upravo onoliki koliki su za njegov cilindar pokazali posjednici naronskih arheoloških nalaza. Stoga je trampa ubrzo obavljena. Evansov neobični šešir, »kojem se kasnije gubi svaki trag«, ostao je mještanima, a glave Livije i Merkura (u kutiji od šešira) otpremljene su u Englesku. Svoje trajno mjesto našle su baš u Ashmolean muzeju.</p>
<p>Kad se nakon otkrića statua, Emilio Marin prisjetio da je za studijskog boravka u Oxfordu u Ashmolean muzeju vidio Livijinu glavu, što je potjecala s hrvatskih prostora, te zamolio posudbu kako bi se utvrdilo pristaje li ta glava jednoj od pronađenih skulptura, počela je jedna uzbudljiva avantura. Umjesto originala prvo je u Split dospjela kopija Livijine glave, uz obećanje da će stići i original kada se dokaže da ta glava uistinu pripada jednoj od statua. No, dimenzije Livijine glave nisu odgovarale velikim statuama. Ali pokušaj pripasivanja te glave onom tijelu što se čuvao u Opuzenu pokazao se uspješnim. Glava je točno legla na to tijelo. Stoga su u Split iz Opuzena i Oxforda dopremljeni Livijini dijelovi, te je u Arheološkom muzeju pred dvije godine, nakon stoljeća odvojenosti, Livijina glava ponovno spojena s tijelom.</p>
<p>Upravo tada dogovorena je i izložba s kojom će se i u Oxfordu pokazati cijeli Livijin lik. Ali ne samo on, nego i dio rekonstruiranoga hrama koji u uzdužnom presjeku (po pola) stane upravo u onu dvoranu Ashmolean muzeja u kojoj je svo vrijeme, sa ostalim antičkim spomenicima, bila izložena Livijina glava. Sada se u toj dvorani nalazi čak šest Livija! Uz ovu spojenu opuzensko-oxfordsku Liviju (što je postavljena pred celom hrama), u unutrašnjosti Augusteuma nalazi se još jedna veća statua Livije (bez glave) koja je nađena na tlu hrama.</p>
<p> Na mjestu gdje je nekoć u Muzeju bila izložena samo Livijina glava, uz Merkurovu sada stoji ona njezina kopija, s kojom se u Hrvatskoj tražilo odgovarajuće tijelo. Kako je čudnovata sudbina te glave inspirirala Ivana Kožarića, te je on u prigodi spajanja originalne Livijine glave s tijelom splitskom Arheološkom muzeju podario svoje suvremeno skulptorsko viđenje Livije, to je i ta Livijina glava dobila svoje dostojanstveno mjesto, kako na splitskoj tako i na oxfordskoj izložbi. Uz dvije velike Livijine skulpture što su stigle iz Hrvatske, te jednu (nepoznata porijekla) koja se također čuva u Ashmolean muzeju (u stalnom postavu), na izložbi kojom se prikazuje Augusteum Narona, izložena je, među sitnim arheološkim materijalom sa istoga nalazišta i jedna kameja s Livijinim portretom. Stoga bi se moglo reći da je izložba više u znaku carice Livije nego li cara Augusta kojemu je naronski hram bio posvećen.</p>
<p>U Ashmolean muzej nisu dopremljene sve nađene naronske skulpture, jer restauracija nekih još traje. Izloženo ih je devet. Od toga osam u celi hrama, a jedna pred njom. Od osam u unutrašnjosti hrama, jedna ipak nije restaurirana, ali ta nije ni postavljena na postamentu, već ostavljena ležeći na podu, baš onako kako je i nađena u hramu, na podnom mozaiku koji je također rekonstruiran za izložbu. Tako je gledateljima pružena mogućnost vidjeti stanje skulptura u vrijeme nalaza i nakon restauratorskih zahvata. Dok je izložba na putu, restauratori i konzervatori se i dalje bave preostalim statuama koje bi do useljenja u novi muzej trebale biti obnovljene. Za nadati se, međutim, da se ta gradnja neće odužiti poput njegova dugogodišnjeg projektiranja. Muzej Narona, prvi muzej u nas koji se gradi nad arheološkim nalazištem, kapitalni je objekt hrvatske kulture, koji je Ministarstvo kulture uvrstilo u prioritetne investicije, uz bok Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i Muzeju krapinskoga neandertalca na Hušnjakovu kraj Krapine. Muzej Narona počeo se graditi posljednji. Hoće li i zadnji biti dovršen? </p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Put jednog sretnog pogleda</p>
<p>Više od stotinu fotografskih albuma i uokvirenih fotografija slavnog Jacquesa Henrija Lartiguea što nose sjećanja na onu nestalu Francusku ladanjskih vila, pariških šuma i parkova po kojima kroče elegantne dame ugošćuje londonska galerija Hayward, zahvaljujući Donaciji Lartigue i Centru Georges Pompidou. Teška usporedba s hrvatskom zbirkom Toše Dabca čija je sudbina već šest mjeseci neizvjesna! </p>
<p> Moj otac je kao sâm Bog. Upravo mi je rekao: 'Dat ću ti pravu kameru. To znači da ću moći fotografirati sve, sve, baš sve!« – ekstatično je 1900. godine u svoj dnevnik zabilježio šestogodišnji dječak Jacques Henri Lartigue (1894. – 1986.) – fotograf čije će umjetničko djelo duboko obilježiti ne samo francusku kulturu, već i svjetsku povijest fotografije.</p>
<p>Stotinu velikih fotografskih albuma ispunjenih snovitim pariškim šumama, ljepoticama s psićima, plažama Cap d'Antibesa i melankoličnim francuskim ladanjskim vrtovima s jezerima – izloženo je u vitrinama londonske Hayward galerije kao prvorazredan izložbeni događaj umjetničke četvrti South Bank. Prva je to velika Lartigueova izložba u Engleskoj što ju organizira Centar Georges Pompidou i donacija Jacques Henri Lartigue.</p>
<p>Stotine posjetitelja satima uživa u starim fotografijama iz albuma i uokvirenim radovima na zidovima koje je Lartigue snimao čitav život, a tvore »dokument vremena«, kako pišu engleski kustosi. One djeluju poput vremeplova koji promatrača vraća davno u prošlost jedne sretne zemlje... Fotografirao je Lartigue »sve što mu je došlo pod ruku« i to svojom »optimističkom lećom«, pogledom punim radosti koji naprosto nije mogao vidjeti ružne strane stvarnosti oko sebe. Fasciniran životom, naime, bilježio je »trenutke sreće« i to punih 85 godina! </p>
<p>Ona je to Francuska u kojoj još živi ladanjski život, poljane na kojima bogati uživaju u blagodatima prirode uz košare za piknik i boce vina, uz jezera, potoke i morske obale, ali se već u zraku osjeća nalet novoga doba mehanike – automobila i zrakoplova koji će promijeniti lice epohe. Lartigueova je kamera zabilježila te snovite, čak hipnotičke prizore, gdje će jedno doba tišine smjeniti groznica drugoga vremena. Kao i svaki dobar fotograf – Lartigue bilježi otmjenost ondašnje mode, prati visoko društvo, snima utrke prvih automobila i prve letove zrakoplova...</p>
<p>Zbog njegovih fotografija punih snovite atmosfere, nerijetko čak i nadrealnih prizora, ali snimanih vrlo suvremeno, francuska će ga kritika prozvati »nevini modernist« i »genij kamere«. Rođen u jednoj od najbogatijih francuskih obitelji u gradiću Courbevoie, iz kojega se obitelj preselila u Pariz 1899. Lartigue se slobodno kretao u umjetničkim, aristokratskim i političkim krugovima. Ukratko, ne samo da je snimao jednu sretnu Francusku prije izbijanja Prvog svjetskog rata, već je i sam pripadao eliti što je znala kako treba živjeti.</p>
<p>Simpatično je proučavati u albumima s koliko je strasti snimao svoje muze – tri žene i ljubavnicu – od prve Madeleine Messager zvane Bibi, s kojom je imao dvoje djece, preko glamurozne ljubavnice Renée Perle, što mu je pozirala dvije godine, pa sve do kasnijih supruga Marcelle »Coco« Paolucci i Florette Orméa. Sve te žene postaju na njegovim fotografijama heroine svog vremena iz čije se odjeće, poze i znakovita smiješka dade rekonstruirati čitavo kulturno ozračje Pariza ranih godina 20. stoljeća.</p>
<p>Već rani rad »U mojoj sobi« iz 1905. pokazuje unutrašnjost bogatog doma tapeciranih zidova, otmjenih kabinet-ormarića sa satovima i svijećama i dječjim igračkama na podu. Iz iste je godine snimka »Moja rođakinja Bichonnade« gdje je očita Lartigueova ljubav spram eksperimenta. Žena u skoku, čini se kao da leti iznad stepenica. Još je radikalnija fotografija ispred vile »Les Marroniers« na kojoj se njegov brat prekrio plahtom, a snimka je načinjena takvom vještinom da se čini da je dječak postao duh. I takve je fotografije, nastale vještim manipuliranjem foto leće, Lartigue zvao »šaljive fotografije duhova«. Ljudi u skoku pomoću kojih su umjetničke fotografije dobile karakter nadrealnog, javljaju se i u djelima »Bouboutte« (1908.). »Zissou« (1908.).</p>
<p> »Lako je penjati se, letjeti u snu, ali za mog brata Zissoua to nije bio san. Počeo je skakati na mojim fotografijama bez problema« – zapisao je Lartigue 1906. godine.</p>
<p>Među mnogim djelima posebnu pažnju privlače snimke mačke u skoku iz 1912. – izvanredna studija pokreta. Već 1911. nastaju snimke otmjenih dama u bijelim haljinama i šeširima s nojevim perjem, kao i grupa snimaka s prvih autoutrka (»Automobil Delage, 1912.)« koje je kao pasionirani vozač obožavao. </p>
<p>Album iz 1914., dakle godine izbijanja rata, još nosi prizore pune sreće s kupališta, plaža i livada, gdje su mladi bogati dandyji spremali tijelo za večernje napore. Jedna od najljepših fotografija je Marthe Chenal s prekrasnim hrtom iz 1916. »Bila je najveća pjevačica i jedna od najljepših glumica. Ali u Parizu su znali da je i najveći ekscentrik i koketa. Poželio sam da mi je ljubavnica« – zapisao je Lartigue.</p>
<p>Antologijska je snimka supruge Bibi u alpskom hotelu 1920. gdje mlada žena leži u kadi, a odrazu zrcala susjedne sobe vidi se Lartigueova glava. Kako je bio i slikar (godine 1915. upisao se na Akademiju Jullian da bi studirao slikarstvo), Lartigue se volio sam fotografirati u trenutcima stvaranja što vjerno dočarava snimka »Moj portret« iz 1923. I na moru i jezerima su ga privlačile sjetne bonace »Bibi i Dede« (Aix -les-Bains, 1925. ), »Pierre, Vera i Arlette« (Cannes, 1927.) i »Bibi s Michele Verly«, Lac d'Annency, (1928.), Snažnom dramom odiše snimka »Bibi« gdje njegova supruga sjedi u čamcu ispred dva golema broda marseilleske luke. Kao strasnog erotomana otkrivaju ga snimke ljubavnice »Renée« (1930., Biarritz) na kojoj mlada žena dugih noktiju senzualno prijanja uz zid, dok je snimak iste žene u elegantnoj bijeloj haljini postao plakat i pozivnica londonske izložbe...</p>
<p>S puno je ljubavi snimao i sina »Dani, ja i Renée, 1930.)« i treću ženu »Coco« među balonima (1936.).</p>
<p> No, u mraku Drugog svjetskog rata, u okupiranom Parizu nastat će senzacionalna snimka »Florette« na kojoj jarko našminkana ljepotica dugih noktiju pozira, odišući hladnom senzualnošću. »Florette mi je dala njezinu mladost, svježinu, ljepotu i ljubav. Donijela mi je blaga koja, međutim, više nisam htio« – zapisao je 1944. godine.</p>
<p> Slijedi mnogim žilama protkana Picassova ruka iz 1955., kao i mnogo otmjenije (ali ne toliko i korištene) ruke Jeana Cocteaua. Na kraju su fotografije francuskog predsjednika Valéryja Giscard d'Estainga iz 70-ih godina – ponosna vođe ispred francuske trobojnice koju je Lartigue snimio kao službeni predsjednikov snimatelj: »Jednog dan zazvonio je telefon. Florette mi je rekla: 'Treba te predsjednik'. Koji predsjednik, pitao sam se u šoku? Mislio sam da je šala, no, na telefonu je bio Giscard d'Estaing. Zamolio me da ga snimam, na što sam rekao da 'službene' fotografije ne znam raditi. 'Upravo mi to treba' odgovorio je«.</p>
<p>Snimao je Lartigue i velike prijeratne zvijezde Sachu Guityja i Yvonne Printemps i filmske redatelje kalibra Françoisea Truffauta i Federica Fellinija, kojemu je armacordovskim kadrovima bio svakako blizak. Sreo se i s Johnom Kennedyjem pedesetih godina, tada još mladim i manje poznatim političarom.</p>
<p>Zanimljivo je da je međunarodnu slavu stekao tek 1963. kada mu je prvu samostalnu izložbu priredio John Szarkowski u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. Godine 1979. donirao je cjelokupnu zbirku fotografija francuskoj državi koja je potom formirala donaciju koju predstavlja diljem svijeta!</p>
<p> I eto, žalosna sjećanja na sudbinu hrvatske zbirke Dabac. Vjesnikova je novinarka, šećući Hayward galerijom mogla tek žalosno zamišljati kako bi u vitrinama i na zidovima izgledale Dapčeve snimke prijeratnog Zagreba, dama na Zrinjevcu i siromašne djece, prosjaka i bogatuna, građana u tramvaju s čijih se lica čitao također smiješak pun očekivanja i nade od velikog stoljeća... Zbirka Dabac, donirana Muzeju suvremene umjetnosti, još je u svom skromnom prostoru u Ilici, u koji je bahato ušao talijanski Benetton, umjesto, da eto, ima ne samo svoj kutak, nego da ju i hrvatska država predstavlja diljem svijeta. Tek nećak slavnog fotografa i sam poznati umjetnik Petar Dabac, očajnički zove već šest mjeseci zagrebačke institucije koje uporno šute u vezi sa sudbinom ove donacije koja bi mogla opet zaprepastiti svijet svojom vrijednošću!</p>
<p> Ali takva je sudbina velikana u zemlji gdje je politika važnija od kulture, a tajkuni od umjetnika!</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Kristl-čovjek 20. stoljeća</p>
<p>Vlado Kristl bio je oličenje 20. stoljeća – vremena tjeskobe, sumnje, propitivanja sama sebe – epohe u kojoj su se smjenila dva demonska politička sustava (komunizam i nacizam), ali i što je fascinirala stvaralaštvom i tehničkim postignućima!</p>
<p>Ja sam bio bedak koji se uvijek bunio. Uvijek sam se borio protiv svih pravila pa i vlastitih: sa svakom novom slikom počinjem novu umjetnost – kazao je Vlado Kristl.</p>
<p>Prognanik, pustolov i buntovnik, kako su ga slavljenički okrstili i najžešći kritičari, time je dao svoj vjerni autoportret. Bez sumnje, napiše li se ikada povijest hrvatske likovnosti od 1900. do 2000., Vlado Kristl ponijet će barjak najžešćeg rebelijanstva kojim se odupirao svima, pa i samome sebi.</p>
<p>»Uvijek sam radio isključivo ono što sam mislio da moram slikati, bez obzira što to nije prolazilo na tržištu. Ja jednostavno nisam znao drugačije. Na jednoj slici znam raditi i po 40 godina« – znao je govoriti zbunjući slikare koji misle da sa svakom slikom stvaraju remek-djelo. Na pitanje zašto mnoge slike uništava odgovorio je: »jedino tako na koncu dođem do kraja.«</p>
<p>Već nakon diplome na ALU, sukobio se, kao karikaturist Vjesnika i Kerempuha s direktorom Đurom Kladarinom. Od 1951. djeluje u EXATU 51, radeći sa prijateljem Piceljem i Srnecom slavnu izložbu u Društvu arhitekata 1953. gdje je izložio nekoliko prevratničkih djela. Godinu kasnije odlazi u Pariz, ali zbog spora oko dozvole boravka potajice ide u Bruxelles, gdje je protjeran 1955, nakon čega bježi u Le Havre, pa potom kao slijepi putnik u Južnu Ameriku (Čile) gdje je bio vozač taksija i kamiona. Godine 1959. vraća se u Zagreb i objavljuje zbirku pjesama »Neznatna lirika« a 1960. završava film »Šagrenska koža«, nagrađen u Beogradu i Vancouveru. S »Don Kihotom«, nagrađenim prvom nagradom u Oberhausenu je opalio snažan šamar kultu ličnosti. Slijedeći njegov film »General pravi čovjek« Dušan Vukotić proglasit će za »antititoistički pamflet«. </p>
<p>Uklonjen iz javnosti, odlazi u Njemačku gdje postaje kultnim autorom kojeg će njemačka kritika svrstati uz bok Herzogu i Fassbinderu. Zbog napada na tadašnjeg bavarskog desničarskog političara Franza Josepha Straussa 1979. godine, uskraćuju mu boravak u Münchenu, ali zato s velikom pompom seli u Hamburg gdje je živio slijedećih 20 godina radeći kao profesor na Likovnoj akademiji. Nakon sukoba na fakultetu, dobio je novčanu nagradu za životno djelo u njemačkom filmu i s tim je novcima kupio kuću u francuskim Pirinejima, odakle se vratio u München gdje je dobio stan.</p>
<p> Na žalost, zagrebačka je publika bila dugo zakinuta za njegov rad. Tek su dio djela zahvaljući Radovanu Becku i Marini Viculin, Zagrepčani mogli vidjeti na izložbi 2002. u galeriji »Beck«. </p>
<p>Na ruševinama ideologija, Kristl je izgradio multimedijski opus kao slikar, pjesnik i filmski umjetnik, stvorio »estetiku krhotina« poput Passolinija i Godarda, zapisao je Peter Weibel u Frankfurter Allgemeine Zeitungu 1993. godine. Djelo mu »prolazi kroz sve umjetničke forme protesta, od lirske apstrakcije do vedre anarhije, oblikujući jednu vrstu estetike otpora – komunizmu na Istoku i komercijalizmu na Zapadu. Njegovi kaleidoskopski filmovi nastojali su individualno izraziti kaotičnom otvorenom formom«</p>
<p>U Njemačkoj njegovi filmovi »Der Damm« (Brana) iz 1964. i »Der brief« (Pismo) iz 1966. pridonose nastanku novoga njemačkog filma. Film »Pismo« prikazivao je kako autor (Kristl) gmiže s pismom u zubima gradskim pločnikom između nogu prolaznika čim se »parodiralo putovanje partizanskog čovjeka za vezu kroz neprijateljske linije«. Film nije bio samo parabola o nomadskoj egistenciji u Europi, nego i politička kritika što se izravno odnosila na Tita koji je volio putem javne objave pisama izricati osude.</p>
<p>Kasniji filmovi »Die Utopen« (1967.), »Film oder Macht« (Film ili vlast, 1970.), »Obrikeitsfilm« (Film nadleštva, 1971.) i »Sekundefilme) (Sekundi filmovi, 1968.) dokazuju, kako piše njemačka kritika »besprekidnu Kristlovu borbu protiv svih oblika moći«.</p>
<p> Subverzija, rastrojno filmsko kazivanje, posebno vođenje kamere i montaže, promijenjena uloga glumca i filmskog tehničara »razvili su estetiku krhotina, štropot kojih većina osjeća kao puku smetnju, ali koje anticipiraju buku katastrofe današnje Europe«, pisao je Weibel. Kada će Zagreb odati dužno poštovanje Kristlu?</p>
<p>M. T.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Digitalni zapis stare slave</p>
<p>U jeku povratničke turneje na tržištu se pojavio prvi DVD Pixiesa sa snimkom koncerta iz 1988., videospotovima i dva odlična dokumentarna filma. Nastup u londonskom Town & Country Clubu – godinu dana prije nego će posjetiti zagrebački »Kulušić«, jedan je od antologijskih, često uvrštavan među ponajbolja live izdanja Pixiesa. »Sing Blue Silver – 1984. Tour Documentary« prikaz je tromjesečnog radnog putovanja Duran Duran po sjevernoameričkom kontinentu. Riječ je o tipičnoj zabilješci histerije kakva obično prati prve masovne proboje novih izvođača, sa snimkama konferencija za novinare, intervjua, putovanja i nekoliko koncertnih izvedbi</p>
<p>Trinaest godina nakon prestanka zajedničkog rada američka skupina Pixies ovih dana svira povratničku turneju po Europi. Ono što je nekada u formi »reunion« turneja bilo rezervirano za mastodontske supergrupe sedamdesetih godina prošlog stoljeća, sada se događa i jednoj od najznačajnijih postava alternativnog rocka osamdesetih. Pixiesi su uz The Replacement i Husker Du nesumnjivo najbitnija postava američkog rocka, izravno su odgovorni za povratak gitarističkog rukopisa u novi pop mainstream, dolazak grungea i procvat neovisne scene devedesetih. U naponu snage Pixiesi su 1989. svirali u zagrebačkom »Kulušiću«, dvije godine kasnije u Ljubljani, pa je domaća publika i izvorno imala dobar kontakt s bostonskom grupom.</p>
<p>U vrijeme povratničke turneje na tržištu se pojavio prvi DVD »Pixies« (4AD/Dallas) u trajanju od dva i pol sata, sa snimkom koncerta iz 1988., videospotovima koje je grupa realizirala do početka devedesetih (»Monkey Gone To Heaven«, »Here Comes Your Man«, »Velouria«, »Dig For Fire / Allison«, »Alec Eiffel«, »Head On« i »Debaser«), te dva odlična dokumentarca – »On The Road« i »Gouge«, u kojem o utjecaju Pixiesa pričaju Bono, David Bowie, PJ Harvey, Badly Drawn Boy, članovi Radioheada, Blura, Travis i drugi. Nastup u londonskom Town & Country Clubu jedan je od antologijskih, često uvrštavan među ponajbolja live izdanja Pixiesa. Dosad ste ga mogli provjeriti kao bootleg CD, a DVD izdanje može vam pokazati kako to Pixies otimaju svjetla reflektora kao predgrupa nešto poznatijih Throwing Muses. </p>
<p>Londonski nastup uključuje materijal s albuma »Come On Pilgrim/Surfer Rosa« i tada objavljenog EP-a »Gigantic«, uz pjesme »Hey« i obradu »Wild Honey Pie«. Frank Black (tada Black Francis), Kim Deal, Joey Santiago i David Lovering predstavljaju se tipično nabijenim nastupom čiji su dijelovi uslijed nedostatka drugih video materijala korišteni i u susjednom dokumentarcu. Od početka s »The Holiday Song«, preko »Bone Machine«, »Where Is My Mind?« Pixiesi su se poslužili favoritima koji su i danas u set listi, a uključuju pjesme »Where Is My Mind«, »Vamos«, »Gigantic«, »Monkey Gone To Heaven«, »Nimrod's Son«, »Hey« itd. Fatalan trag utjecaja koji su Pixiesi ostavili iza sebe usporediv je s onim Velvet Undergrounda, MC5 ili Joy Divisiona. No, mimo svih povijesnih usporedbi i mjerenja značaja, važnost ovakvih DVD ekskurzija jasno pokazuje i elementarnu sviračku zaigranost koja – kako smo vidjeli na povratničkim koncertima – ne blijedi niti nakon petnaestak godina. </p>
<p>Frank Blackova autorska oštrica i sviračka nezaustavljivost članova postave ne zvuči nimalo naftalinski ili nostalgičarski. Pjesme koje su nekada zvučale kao igra bez granica i koncentrat melodičnog popa pomiješanog s gitarističkom bražnom vatrom, karakterističnim bas dionicama i pomaknutim tekstualnim dosjetkama odlike su koje i danas ne djeluju arhivski ili nostalgičarski. Dajući oduška bučnim gitarističkim ekskurzijama i prepoznatljivim melodijskim sklopovima, Pixiesi su jedan od neprežaljenih bendova koji je na vrhuncu karijere odustao od igranja prema pravilima diskografske industrije.</p>
<p>Jedni od utemeljitelja pokreta novog romantizma s početka osamdesetih, više modnog nego glazbenog pravca, nakon svojih pet minuta slave netragom su nestali s pozicija koje su osvojili u brzom dizajniranom naletu. Radilo se o uspješnim pohodima na top liste, koji su uz temeljitu vizualnu potporu videospotova i dizajna odjeće skrenuli globalnu pozornost na novi pop-rječnik. Smjenjujući usput uz pomoć utjecaja poput Roxy Music i Davida Bowieja, novovalni angažman starovalnim romanticizmom i bezbrižnom pop glazbom bez rizika.</p>
<p> Nakon golemog uspjeha čak i na američkom tržištu, koncem osamdesetih Duran Duran netragom su nestali s medijske pozicije glavne vijesti dana. </p>
<p>No, sredinom osamdesetih, preciznije 1984. godine, Duran Duran američkom su turnejom potvrđivali da nisu bili samo dizajnirani video-proizvod, već koncertna atrakcija čiji su nastupi jednokratno zaludili američku publiku do te mjere da su ih neki brzopleto uspoređivali s Beatlesima. O čemu se zapravo radilo možete, ako vas zanima, provjeriti na DVD-u »Sing Blue Silver – 1984. Tour Documentary« (EMI/Dallas), pozadinskom prikazu tromjesečnog radnog putovanja po sjevernoameričkom kontinentu. Riječ je o tipičnoj zabilješci histerije kakva obično prati prve masovne proboje novih izvođača, sa snimkama konferencija za novinare, intervjua, putovanja i nekoliko koncertnih izvedbi. Valja reći da ovakav pogled na Duran Duran u užarenoj fazi karijere ne donosi nikakvu likovnu nadgradnju ili pomak od uobičajene, hladnjikave dokumentarističke rute. »Sing Blue Silver« pobraja sve marketinške manevre koje su Duran Duran izvodili početkom karijere, snimke s DVD-a pravi su katalog pop-zašećerenosti osamdesetih i hitoidni udar kroz koncertni dokumentarac iz vremena najžešćeg uspjeha. No, vrijeme nosi svoje pa ih je danas lakše samo slušati nego i gledati istovremeno. </p>
<p>Iako su bili ime izrazito usmjereno videopromociji, aktualan DVD ipak daje dokazni materijal da se nije radilo o »namještaljci«. Znalo se i svirati, a serija melodičnih pop hitova i danas iziskuju cupkanje noge pod stolom. Ovih su se dana momci ponovno zaputili starim kolosjekom i s originalnom peteročlanom postavom na okupu nastoje nadoknaditi propušteno. DVD »Sing Blue Silver« pokazuje početni dio puta, ali i dokazuje da se Duran Duran u cijeloj priči nisu našli slučajno. Uostalom, nakon njihove generacije glazbenika pohod britanskih bendova na masovno američko tržište postao je pusta i neostvarena želja sve do danas. </p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Poslastica za jazz diskofile </p>
<p>Iako je nemoguće sva izdanja ploča objaviti na kompakt diskovima, dobra je strana tih nastojanja što su konačno dostupna mnoga rijetka izdanja od kojih mnoga godinama nije bilo moguće nabaviti niti na LP-ju</p>
<p>U bjesomučnoj borbi za prevlast na diskografskom tržištu i nastojanju da se iskoristi i najmanja mogućnost za zaradom velike diskografske tvrtke obilno koriste svoj katalog vraćajući se starim izdanjima. Iako je nemoguće sva izdanja ploča objaviti na kompakt diskovima, dobra je strana tih nastojanja što su konačno dostupna mnoga rijetka izdanja od kojih mnoga godinama nije bilo moguće nabaviti niti na LP-ju. Uz brojne kompilacije tvrtka »Universal« to radi i kroz zapažene edicije: »Heritage«, »LPR«, »Master Edition« i »Jazz In Paris«. U ediciji »LPR« Verve Music Group na CD-ovima tiska reizdanja rijetkih ploča što su objavljivana za Verve, Limelight, Argo, Impulse!, Mercury i druge izdavačke tvrtke. Objavljena su u kartonskim omotima, sa istovjetnim ovicima i rasporedom skladbi, bez dodataka, upravo kao na originalnim izdanjima.</p>
<p> Većina tih albuma je iz zlatnog razdoblja pedesetih i šezdesetih. Poznati kubanski kongist i bongist Candido Camero je 1956. snimio album »Candido« s američkim kvintetom i gostom, tenor saksofonistom Alom Cohnom. Standarde i svoje skladbe izvodi u stilu latin-jazza. Nazivan najbržim tenoristom Johnny Griffin je iste godine za tvrtku »Argo« snimio album »Johnny Griffin Quartet« na kojem se predstavlja »nestašnim« improvizatorom. Glasoviti alt i tenor saksofonist Sonny Stitt na svojem albumu »Personal Appearance« što ga je snimio 1957. u kvartetu s klaviristom Bobbyjem Timmonsom, kontrabasistom Edgarom Willisom i bubnjarom Kennyjem Dennisom, izvode standarde i tri vlastite skladbe. </p>
<p>Jedan od najpoznatijih violinista tradicionalnog jazza Stuff Smith koji je svojim zvukom i pristupom utjecao na gotovo sve violiniste jazza, 1959. je snimio album »Cat On A Hot Fiddle« na kojem se predstavlja i kao pjevač. Iste godine dvojica najutjecajnijih svirača svojih glazbala u jazzu: alt saksofonist Johnny Hodges i bariton saksofonist Gerry Mulligan snimili su iznimno cijenjen album »Gerry Mulligan Meets Johnny Hodges«. Uz ritam sekciju u kojoj su svirali klavirist Claude Williamson, kontrabasist Buddy Clark i bubnjar Mel Lewis izvode isključivo vlastite skladbe uživajući u glazbenom susretu koji donosi »nadmetanje« u maštovitosti i kreativnosti improvizacija. </p>
<p>Jedan od svojih najcjenjenijih albuma, »Motion«, alt saksofonist Lee Konitz je ostvario 1961. jam session pristupom u triju s kontrabasistom Sonnyjem Dallasom i bubnjarom Elvinom Jonesom koji daje poseban pečat njihovoj suradnji. Jazz Messengersi glasovitog bubnjara Arta Blakeyja bili su institucijom koja je tijekom gotovo četiri desetljeća bila odskočnom daskom u karijerama velikih jazz zvijezda. Bilo je tako i s glazbenicima koji su 1964. sudjelovali na snimanju albuma »'S Make It«: tenor saksofonistom Johnom Gilmoreom, kontrabasistom Victorom Sprolesom te trubačem Leeom Morganom, trombonistom Curtisom Fullerom i klaviristom Johnom Hicksom, koji su predstavljeni i kao skladatelji.</p>
<p> Gotovo zaboravljena orguljašica Gloria Coleman je 1966. s kvartetom u kojem je svirala bubnjarka Pola Roberts snimila funky jazz album »Soul Sisters«. U LPR ediciji objavljeno je i nekoliko albuma koji bi danas bili uvršteni u kategoriju world musica. Vibrafonist Terry Gibbs je 1963., desetljeće prije nego je spoj jazza i klezmera postao popularnim, snimio album »Jewish Melodies In Jazztime« na snimanju kojega je sudjelovala i klaviristica Alice Hagood, poslije poznata po suradnji s Johnom Coltraneom za kojega se udala i promijenila prezime. Iako najčešće svira tenor saksofon, Yusef Lateef će u povijesti jazza ostati zapamćen kao jedan od najutjecajnijih flautista i oboista.</p>
<p> Svira ih i na albumu »The Golden Flute« što ga je snimio iste godine sa svojim tada stalnim sastavom: klaviristom Hughom Lawsonom, kontrabasistom Hermanom Wrightom i bubnjarom Royom Brooksom. Najdojmljivije su izvedbe u kojima svira upravo flautu: naslovna i »Oasis«, te standard »Exactly Like You« u kojem svira obou, tek malo naginjući k orijentalnom zvuku koji je u njegovim ranijim ostvarenjima snažnije naglašen. Slavni trubač i krilničar Clark Terry i aranžer Chico O'Farrill 1966. su za tvrtku »Impulse!« snimili orkestralni album »Spanish Rice« s afro-jazz izvedbama poznatih skladbi poput »Peanut Vendor«, »El Cumbanchero«, »Tin Tin Deo« i drugima. Album »Tony Scott« donosi dva lica ovog glasovitog klarinetista, jednog od najznačajnjih u povijesti jazza.</p>
<p> Osim konvencionalnih izvedbi standarda s klasičnim jazz kvartetom i gostima, izvodi i vlastite skladbe nadahnute tradicijskom glazbom Bliskog i Dalekog istoka. Na njima uz uobičajenu jazz postavu rabi i izvorna glazbala poput ouda, dumbeka, sitara i udaraljki. Upravo su te izvedbe snimljene 1967. aktualne kao primjer glazbe koja je danas u trendu, a neki su ju jazzisti svirali desetljećima prije nastanka smjera zvanog world music. </p>
<p>Davor Hrvoj</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="26">
<p>Hrvatska ima potencijala i za deset medalja </p>
<p>Složimo li se da su svi oni koji su prošle i ove godine osvajali odličja na svjetskim prvenstvima barem u širem krugu favorita za odličja, popis hrvatskih olimpijskih izglednika za odličja u Ateni poprilično je dugačak. Hrvatski veslački dvojac bez kormilara, Siniša i Nikša Skelin, vjerojatno su od svih hrvatskih sportašica i sportaša najveći izglednici za olimpijsku medalju u Ateni </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Najbolji hrvatski stolnotenisač Zoran Primorac jednom je prilikom rekao da se na svjetska prvenstva ide po dobar plasman, a na Olimpijske igre jedino po - medalje. Takva filozofija, naravno, vrijedi samo za najbolje, jer u suprotnome ne bi na Igrama sudjelovalo 10 tisuća sportašica i sportaša.</p>
<p>Sudjelovalo bi u tom slučaju i mnogo manje od 80 hrvatskih predstavnika, iako će u Ateni među njima biti nemali broj onih koji imaju velike i realne izglede za osvajanje odličja.</p>
<p> U svakom slučaju, atenska je ekspedicija mnogo bogatija takvima nego što su to bile hrvatske olimpijske reprezentacije u Barceloni, Atlanti i Sydneyju. Složimo li se da su svi oni koji su prošle i ove godine osvajali odličja na svjetskim prvenstvima barem u širem krugu favorita za odličja, popis hrvatskih olimpijskih izglednika izgledao bi ovako: </p>
<p>SKELINI: Hrvatski veslački dvojac bez kormilara, ili imenom i prezimenom Siniša i Nikša Skelin, vjerojatno su od svih hrvatskih sportašica i sportaša najveći izglednici za olimpijsku medalju u Ateni. Pobjednici su Svjetskoga veslačkoga kupa, na prošlogodišnjem su Svjetskom prvenstvu u Milanu osvojili srebrno odličje, a poraze - isključivo od ponajboljih svjetskih dvojaca - mogu vrlo lako izbrojati. Dva ili tri u posljednjih godinu dana. Skelini, Južnoafrikanci, Australci, Talijani i dvojac Srbije i Crne gore podijelit će medalje u Ateni. </p>
<p>RUKOMETAŠI: Aktualni svjetski prvaci i olimpijski pobjednici iz Atlante posljednjih su tjedana ponovno na tragu pobjedničkih rezultata. Da su se i na Europskom prvenstvu u Sloveniji okitili odličjem vjerojatno bismo ih bez razmišljanja proglasili glavnim favoritima za odličje u Ateni, no dobro je da je nakon Slovenije euforija malo splasnula. Zaborave li rukometaši nebitne stvari poput pitanja nositelja hrvatske zastave na otvaranju Igara, u Ateni mogu ponovno do olimpijskog postolja. </p>
<p>GORDAN KOŽULJ: Iako se to prema njegovim posljednjim rezultatima ne bi dalo zaključiti, Gordan Kožulj je zasigurno jedan od najboljih svjetskih plivača leđnim načinom. Na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Barceloni osvojio je srebro na 200 metara leđno, isplivavši sa 1:57.47 šesti rezultat u povijesti te discipline. Jednom je rekao da u sebi ima i europski rekord, a upravo će takav rezultat trebati u Ateni plivati za odličje. U finalu ga, u svakom slučaju, treba očekivati.</p>
<p>TAMARA BOROŠ: Na prošlogodišnjem Svjetskom stolnoteniskom prvenstvu u Parizu Tamara Boroš osvojila je pojedinačnu broncu, pa prvi puta nakon punih deset godina na pobjedničkom postolju nisu stajale samo Azijatkinje. Taj je rezultat i u Ateni stavlja među favoritkinje za visok plasman, tim više što na svjetskim prvenstvima pravo nastupa ima čak sedam Kineskinja, dok će ih u Ateni biti samo tri. Prema vlastitom priznanju Tamara nikad nije bila tako spremna kao sada, u Ateni će biti peta nositeljica i s velikim nestrpljenjem očekujemo njezin četvrtfinalni sraz sa svjetskom prvakinjom Wang Nan ili nekom od njezinih sunarodnjakinja. </p>
<p>NATAŠA VEZMAR: Da na Olimpijskim igrama u Sydneyju čak dvaput nije izgubila borbu za odličje Nataša Vezmar imala bi status olimpijske izglednice jednak onome braće Skelin. Svjetskoj doprvakinji u tekvondou američki magazin Sport Illustrated, međutim, predviđa čak zlatnu medalju u Ateni, pa nema razloga da je i mi ne smatramo izrazitim favoritom za neko od olimpijskih odličja. </p>
<p>BLANKA VLAŠIĆ: Broncom na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Budimpešti najbolja hrvatska atletičarka započela je vjerujemo dugi niz odličja na velikim svjetskim natjecanjima. Blanka Vlašić ove je godine pobjeđivala na Grand Prix mitinzima, iza sebe je znala ostaviti i »nepobjedivu« svjetsku prvakinju Hestrie Cloete, a hrvatski je rekord u skoku u vis podigla na super-svjetskih 2.02. Jedina su joj mana godine (20), jer statistika kazuje da visašice najbolje rezultate postižu između 26. i 30. godine života. </p>
<p>Zbog iznimnih dometa među hrvatske olimpijske izglednike treba, međutim, uvrstiti i neke koji u posljednjih godinu dana nisu osvajali svjetska odličja. </p>
<p>VATERPOLISTI: Hrvatski su vaterpolisti na Europskom prvenstvu u Kranju osvojili srebrno odličje i samo ih je divljanje hrvatskih »navijača« na tribinama zaustavilo na putu do zlata. Kvotu podbačaja vjerojatno su ispunili senzacionalnim ispadanjem od Australije u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Barceloni, u posljednje vrijeme igraju odlično i u Ateni su svakako među glavnim hrvatskim izglednicima za najviši plasman. </p>
<p>NIKOLAJ PEŠALOV: Olimpijski pobjednik u dizanju utega iz Sydneyja u međuvremenu je prešao u višu kategoriju, pa na posljednjem svjetskom prvenstvu nije bio među osvajačima odličja. Dva srebra na Europskom prvenstvu pokazuju, međutim, da će i u novoj kategoriju Nikolaj Pešalov biti u krugu onih koji će konkurirati za odličja. Njegov trener Boško Čavka, naravno, najavljuje ono najsjajnije. </p>
<p>DUJE DRAGANJA: Europskom rekorderu u plivanju na 100 metara slobodnim načinom u 25-metarskim plivalištima najveća su preporuka njegovi rezultati sa sveučilišnih natjecanja u Americi. Bude li u Ateni u »američkom« izdanju, Duje Draganja bi mogao još jednom potvrditi da je riječ o jednom od najvećih svjetskih plivačkih talenata. </p>
<p>ANČIĆ-LJUBIČIĆ: Teniski stručnjaci tvrde da su Mario Ančić i Ivan Ljubičić upravo idealna kombinacija za teniski par. Tvrda podloga na olimpijskom turniru u Ateni će im odgovarati, pa ih treba staviti u krug favorita iz sjene.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Nice - Lyon 0-1 </p>
<p>PARIZ</p>
<p> – U prvoj utakmici 1. kola nogometnog prvenstva Francuske trostruki prvak Lyon kao gost je svladao Nice sa 1-0. Jedini pogodak postigao je Giovane Elber u 77. minuti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Ivankovićev Iran osvojio treće mjesto</p>
<p>PEKING</p>
<p> – Nogometna reprezentacija Irana, koju predvodi hrvatski stručnjak Branko Ivanković osvojila je treće mjesto na Azijskom prvenstvu koje se igra u Kini. Iran je u dvoboju za treće mjesto u Pekingu svladao Bahrein, na čijoj klupi sjedi Srećko Juričić, sa 4-2. Pogotke za Iran postigli su Javad Nekounam u 9., Ali Karimi u 52. i Ali Daei u 80-11m, te 90. minuti, dok su strijelci za Bahrein bili Talal Yusuf u 48. i Saleh Farhan u 57. minuti.</p>
<p>Iran je utakmicu okončao s devetoricom igrača jer su isključeni Arash Borhani u 72. i Mehdi Mahdavikia u 90. minuti, dok je Bahrein dvoboj završio s desetoricom nakon crvenog kartona Talala Yusufa također u 90. minuti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Mika Hakkinen se vraća u formulu 1</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Bivši svjetski prvak formule 1 Finac Mika Hakkinen (35) pregovara o povratku u najprestižnije automobilističko natjecanje. Premda to nije htio potvrditi, ponudio je nadu zaljubljenicima u njegove vozačke sposobnosti:</p>
<p>– Gdje ima dima, ima i vatre. U ovom trenutku ne želim reći ništa više o toj temi. </p>
<p>Momčad u kojoj bi Hakkinen mogao potvrditi da nije zaboravio voziti mogla bi biti BAR-Honda. Naime, nakon što je na površinu isplivalo da će Jenson Button sljedeće godine sjesti za upravljač BMW-Williamsa, njemački su mediji ponudili priču prema kojoj Hakkinen ubrzo počinje testirati BAR-ov bolid te da je ugovor za sljedeću sezonu već na stolu, a čeka se samo Hakkinenov potpis. S druge strane, iz momčadi ne žele potvrditi takve glasine, no ostaje činjenica da jedini s ugovorom za sljedeću sezonu u BAR-u ostaje Japanac Takuma Sato. </p>
<p>Hakkinen je dvaput bio svjetski prvak u formuli 1 (1998., 1999.) vozeći za McLaren Mercedes, a sa staze se povukao 2002. godine. </p>
<p>K.Đ.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Preskupe dvostruke servis pogreške </p>
<p>MONTREAL</p>
<p> – Hrvatska tenisačica Karolina Šprem nije se uspjela plasirati u polufinale velikog WTA turnira u Montrealu (nagradni fond 1.3 milijuna dolara). Bolja od Šprem bila je druga nositeljica, Francuskinja Amelie Mauresmo sa 3-6, 6-2, 6-4.</p>
<p>Našu najbolju igračicu skupo su koštale dvostruke servis pogreške. Ukupno ih je u meču napravila devet, od čega tri na »break-lopte« za Mauresmo. Štoviše, u jedinoj igri u kojoj je izgubila servis u odlučujućem trećem setu, Šprem je odservirala dvije dvostruke servis pogreške.</p>
<p>Početak meča obećavao je mnogo bolje vijesti, Šprem je odlično napadala servis francuske tenisačice, te ostvarila »break« već u prvom gemu. Tu prednost održavala je tijekom čitavog prvog seta, a potom pri rezultatu 5-3 još jednom oduzela servis Francuskinji i riješila tu dionicu igre sa 6-3 u svoju korist.</p>
<p>Nažalost, nastavak dvoboja nije niti izbliza izgledao kao prvi set. Šprem je odmah na početku drugog seta dva puta za redom izgubila svoj servis, dozvolila veliku prednost za Mauresmo, te, iako je uspjela smanjiti na 2-3, ustvari već tada izgubila izglede za osvajanje toga seta. Štoviše, pri rezultatu 2-4 i po treći je put u drugom setu izgubila servis.</p>
<p>U trećem setu prva je do prilike za »break« stigla Šprem pri vodstvu 2-1. No, Mauresmo je pogodila tri sjajna prva servisa i prilika je propala. Zato je Francuskinja svoju priliku kod 3-3 uzela. Odnosno, s nizom pogrešaka Šprem joj je dozvolila da ostvari »break« koji je bez problema zadržala do kraja. </p>
<p> • Rezultati, četvrtfinale: Mauresmo (2) – ŠPREM 3-6, 6-2, 6-4, Lihovčeva – Capriati 6-2, 7-5, Zvonarjeva (10) - Golovin 6-3, 6-1, Miskina (3) - M. Maleeva (13) 7-5, 6-1. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Agassi bolji od Moye </p>
<p>CINCINNATI</p>
<p> – Na ATP turniru iz masters serije, koji se za nagradni fond 2,45 milijuna američkih dolara igra u Cincinnatiju, nastup u polufinalu izborili su Hewitt, Agassi, Roddick i Robredo. Drugi nositelj turnira Amerikanac Andy Roddick bez većih je teškoća nadigrao njemačkog predstavnika Tommyja Haasa sa 6-3, 6-3, a dvoboj nepostavljenih igrača Robreda i Santoroa pripao je Španjolcu pobjedom sa 6-2, 6-3. Deseti nositelj turnira Australac Lleyton Hewitt izbacio je Marata Safina (14) sa 6-4, 6-4, koji je, podsjetimo, iz turnira izbacio našeg Ivana Ljubičića. </p>
<p>Najzanimljiviji meč odigrali su četvrti nositelj Carlos Moya i Andre Agassi (11). Prvi je set otišao na stranu Amerikanca tek nakon maratonskog »tie-breaka«, dok mu je za pobjedu bilo dovoljno jedno oduzimanje servisa u drugom setu za konačnih 7-6 (12), 6-3. </p>
<p> • Rezultati, četvrtfinale: Hewitt (10) – Safin (14) 6-4, 6-4, Robredo – Santoro 6-2, 6-3, Agassi (11) – Moya (4) 7-6 (12), 6-3, Roddick (2) – Haas 6-3, 6-3. </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Molik uvjerljiva protiv Čladkove </p>
<p>STOCKHOLM</p>
<p> – Sve tenisačice koje su izborile nastup u polufinalu WTA turnira nagradnog fonda 140.000 američkih dolara u Stockholmu učinile su to bez izgubljenog seta u četvrtfinalnim dvobojima. Druga nositeljica turnira Talijanka Silvia Farina-Elia bila je bolja od francuske tenisačice Severine Beltrame sa 7-6 (5), 6-3, dok je u meču koji je trebao nuditi najviše neizvjesnosti Austrijanka Alicia Molik (3) uvjerljivo slavila protiv šeste nositeljice Čehinje Denise Čladkove 6-3, 6-2. </p>
<p> • Rezultati, četvrtfinale: Perebiynis – Camerin 7-5, 6-4, Molik (3) – Čladkova (6) 6-3, 6-2, Kleinova – Nagyova 6-3, 6-3, Farina Elia (2) – Beltrame 7-6 (5), 6-3. </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Navijači traže odlazak Grgića i Štimca i cijele Uprave</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Navijačka skupina Torcida i dalje iskazuje svoje nezadovoljstvo zbog krize Hajduka, nezadovoljna je i politikom kluba te se u subotu ujutro oglasila priopćenje: </p>
<p>1. Nismo zadovoljni odlukama Upravnog odbora HNK Hajduk, tražimo da odgovorne osobe preuzmu krivicu za neuspjeh i jedno od najtežih stanja u povijesti kluba te da prije svega predsjednik HNK Hajduk Branko Grgić podnese ostavku, sportski direktor HNK Hajduk Igor Štimac podnese ostavku i tražimo odlazak Uprave. </p>
<p>2. Tražimo reorganizaciju kluba u svim segmentima rada, ne želimo amatere niti volontere, niti zaposlenike statiste koji u klubu ne rade ništa. Volonteri su potrebni amaterskim klubovima, a mi želimo veliki Hajduk, u kojem će odgovorni profesionalci zaraditi svoje plaće! Apeliramo na donošenje Zakona o sportu i uvođenje reda u HNS (u najkraćem mogućem roku) za spas nogometa u Hrvatskoj, koji tone iz godine u godinu. </p>
<p>3. Navijačku skupinu Torcida predstavlja klub navijača Hajduka Torcida Split, a ne povici s ulice, godinama stari grafiti i sl. Zgražamo se nad manipulacijama i podmetanjima na račun Torcide. </p>
<p>Naš je stav o igračima Hajduka najjasniji za vrijeme nogometne utakmice na tribinama, gdje podršku imaju najbolji. Vrlo dobro znamo tko su oni. </p>
<p>4. Pozivamo navijače da nam se u što većem broju pridruže u Čakovcu, 8. kolovoza, i 14. kolovoza na Poljudu, gdje ćemo pružiti podršku igračima. Svim navijačima Hajduka, svim onima kojima HNK Hajduk zauzima mjesto u srcu, pozivamo da nam se pridruže i pomognu klubu sada kada je najteže. </p>
<p>I kad gube i kad tuku, uvik virni svom Hajduku! </p>
<p>Klub navijača Hajduka - Torcida Split.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Rizespor - Fenerbahçe 2-2 </p>
<p>ISTANBUL</p>
<p> – U prvoj utakmici 1. kola nogometnog prvenstva Turske Rizespor i Fenerbahçe odigrali su neodlučenih 2-2. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Werder - Schalke 04 1-0 </p>
<p>HAMBURG</p>
<p> – U prvoj utakmici 1. kola nogometnog prvenstva Njemačke Werder je na svom terenu svladao Schalke 04 sa 1-0. Jedini strijelac bio je Nelson Valdez u 84. minuti. Inače, novo je njemačko prvenstvo počelo vrlo nespretno s obzirom na to da je početak utakmice u Bremenu kasnio gotovo sat vremena zbog nestanka električne energije na stadionu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>GAK – Sturm 1-0 </p>
<p>BEČ</p>
<p> – U unaprijed odigranoj utakmici nogometnog prvenstva Austrije GAK je u gradskom dvoboju u Grazu svladao Sturm sa 1-0. </p>
<p> • Poredak: Graz AK 9, Rapid Vienna (-1) 7, Sturm Graz 6, Austria Vienna (-1) 5, SV Mattersburg </p>
<p>(-1) 4... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Mouscron - Anderlecht 2-0 </p>
<p>BRUXELLES</p>
<p> – U prvoj utakmici 1. kola nogometnog prvenstva Belgije Mouscron je svladao Anderlecht sa 2-0. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Uništeno dvomjesečno primirje američkih snaga i milicije Al Sadra</p>
<p>Nestala četvorica libananoskih vozača. Na Internetu postavljena video snimka odrubljivanja glave Amerikancu za koju se pokazalo da je lažna. Prijetnja turskom vozaču kamiona da će biti dekapitiran, međutim, autentična </p>
<p>NAJAF/BEJRUT/DUBAI</p>
<p> - Već treći dan zaredom traju sukobi između američkih marinaca i šijitske milicije u iračkom svetom gradu Najafu, priopćili su u subotu očevici. Tvrde da su sukobljene strane otvarale vatru iz strojnica i minobacača u subotu rano ujutro. Sredinom jutra borbe su se stišale, ali je nastavljena povremena pucnjava u nekim dijelovima grada.</p>
<p>Stotine pripadnika paravojnih postrojbi, odanih radikalnom šijitskom kleriku Moqtadi al Sadru, kretalo se gradom oko svetih mjesta ignorirajući ultimatum guvernera da napuste Najaf do večeri. Američka vojska priopćila je da su dva marinca u petak poginula u borbama na području Najafa. Novi sukobi predstavljaju velik izazov za premijera Iyada Allawija, kojeg podržava SAD, i čini se da su uništili dvomjesečno primirje između američkih snaga i milicije odane Al Sadru. </p>
<p>Allawiju je, kao i drugim iračkim dužnosnicima, u subotu preko web stranice zaprijetila militantna skupina Abu Musab al-Zarqawi povezana s Al Qaidom. »Allawi, budi siguran da za tebe imamo samo mač čiju ćemo žeđ ugasiti tvojom krvlju«, kaže se u poruci na web stranici islamskih militanata koju često koriste za slanje takvih vrsta upozorenja.</p>
<p> Američka je vojska također priopćila da je u petak jedan američki vojnik ubijen iz zasjede zapadno od Bagdada. U subotu su na središte Bagdada pale dvije minobacačke granate, a borbe između američke vojske i šijitske milicije vodile su se i u siromašnoj četvrti Bagdada, Sadr Cityju.</p>
<p>Šok i zabunu donio je video-snimak navodnog odrubljivanja glave jednom američkom taocu pušten na Internet. Vidljivo izbezumljeni Amerikanac, koji je rekao da se zove Benjamin Vanderford, pozvao je SAD da napuste Irak. »Ja sam iz San Francisca u Kaliforniji«, rekao je mladić odjeven u običnu majicu kratkih rukava bež boje. »Moramo odmah napustiti ovu zemlju. Ako to ne učinimo svi ćemo biti ubijeni na ovaj način. Moramo zaustaviti okupaciju«, rekao je mladić nakon čega mu je odrubljena glava. Agencije su u subotu javile da je mladić priznao kako je (vrlo uvjerljivi) snimak montirao u prijateljevoj kući prije nekoliko mjeseci, a otprije je poznat kao borac za obespravljene. </p>
<p>Irački militanti objavili su putem agencija snimak turskog vozača kamiona kojemu je zaprijećeno odrubljivanjem glave ako njegova tvrtka u roku od 48 sati ne napusti Irak odnosno ne prestane opskrbljivati američke snage. Ta je snimak bio autentičan.</p>
<p>Četvorica libanonskih vozača, koji su prevozili generatore za privatnu iračku tvrtku, u petak su nestala u Iraku zajedno s kamionima i teretom, javljaju agencije. Izvori sigurnosti objavili su nestanak braće Nassera al Jundija (27) i Tahe al-Jundi (30), dok identitet druge dvojice nije objavljen. Kamioni koji su prevozili terete nestali su na cesti od Bagdada do Ramadija, zapadno od Iraka. </p>
<p>Libanonsko ministarstvo vanjskih poslova stupilo je u vezu s iračkim vlastima. Strahuje se da je riječ o još jednoj od brojnih otmica stranih državljana u Iraku. Od libanonskih državljana otet je već Antoine Antoun 31. srpnja u Bagdadu kada je naoružana skupina upala u tvornicu u kojoj je radio. Za libanonskog poslovnog čovjeka Vladimira Damaau otmičari su tražili 700.000 dolara otkupnine, no iračka je policija objavila u nedjelju njegovo oslobođenje bez pojedinosti. Libanonca Husseina Olayyana koji je radio za tvrtku telekomunikacija otmičari su ubili u lipnju. Desetak drugih Libanonaca oslobođeno je nakon što je za njih bila plaćena otkupnina.</p>
<p>Danska je javnost zaintrigirana sve širom istragom o časnici vojne obavjštajne službe Annemette Hommel (37) optužene da je sudjelovala u zlostavljanju iračkih zatvorenika tijekom služenja u Iraku. Ona je odbacila optužbe da je zatvorenicima odbijala dati vodu i da ih je držala u »stresnim položajima tijela duže vrijeme«. Danska je u Iraku držala bataljun od 500 ljudi. (Reuters/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Allawi amnestirao pobunjenike </p>
<p>BAGDAD</p>
<p> - Predsjednik iračke prijelazne vlade u subotu je objavio amnestiju pobunjenika koji su krivi za »manje zločine« poput posjedovanja oružja i eksploziva ili koji su kanili sudjelovati u napadima. Iyad Allawi rekao je da nema potrebe za izvanrednim mjerama radi stabiliziranja Iraka i dodao da dobiva »pozitivne poruke« od radikalnoga šijitskoga vođe Moqtade al-Sadra čiji se ljudi zadnja tri dana sukobljavaju sa stranim snagama.</p>
<p>Irački visoki dužnosnik koji se pojavio s Allawijem rekao je da amnestija traje trideset dana, a ne odnosi se na pobunjenike koji su ubijali, silovali, pljačkali ili sudjelovali u uništavanju vladinih zgrada.</p>
<p>Allawi je ponovio svoju odlučnost da ustraje na iračkoj političkoj tranziciji i rekao da će nacionalna konferencija 15. kolovoza izabrati vijeće za nadzor rada prijelazne vlade, a u siječnju će se održati i izbori. Osim ustanka milicija lojalnih šijitu al Sadru, Allawi muku muči i s 15-mjesečnim sunitskim ustankom. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Nema Makedonije bez decentralizacije </p>
<p>Između ostalog decentralizacija znači da bi u 25 od 80 općina (i tri skopske) albanski bio drugi službeni jezik, dok bi u po jednoj općini to bili i srpski i romski</p>
<p>BRUXELLES (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Odlučujuće je pitanje preživljavanja makedonske države decentralizacija vlasti u korist lokalne samouprave, procjena je najsvježije analize Međunarodne krizne skupine (MKS) o Makedoniji. </p>
<p>Nakon političke tragedije i gubitka predsjednika, Makedonija je uspješno provela izbore, potvrdila je demokratsku zrelost, zadržala mir, nedirnuta zbivanjima na susjednom Kosovu, da bi zadnji val grubih međuetničkih sukoba ponovno otvorio pitanje hoće li zemlja kao takva opstati. Sadržaj Ohridskog sporazuma svet je za sve stranke u zemlji, a jedino preostalo neriješeno pitanje nesumnjivo je i najteže od svih dosadašnjih, a to je decentralizacija. </p>
<p>Ako i ova prepreka bude preskočena, prognozira analiza Međunarodne krizne skupine, novi veliki zadatak tek predstoji ovoj zemlji, a to je ekonomska reforma zajedno s nizom mjera za povećavanje zaposlenosti. Naravno, lista problema ne bi bila karakteristično regionalno obojena bez zabrinutosti za stanje pravne države i količinu provedbe zakona u praksu svakodnevnice. </p>
<p>Ovog trenutka najveći je izazov ipak decentralizacija i to do mjere da uspjeh ili neuspjeh cijelog procesa odlučuje, smatraju analitičari MKS-a, hoće li Makedonija uspjeti kao zemlja ili je više neće biti. Promjena ustroja prebacivanjem dijela ovlasti na regionalne organe uprave pretpostavlja promjene oko 40 zakona, a ne samo novu teritorijalnu organizaciju u 80 općina na koje bi se, po dogovorenom sustavu reforme, prenijeli neki poslovi, poput financija; dio poreza ostajao bi na raspolaganju općinama. </p>
<p>Za uspjeh tog posla značajan je dogovor u kojim će općinama druga po veličini nacionalna skupina, Albanci, ili bilo koja druga manjina koja prelazi petinu stanovništva općine, dobiti svoj jezik kao službeni, uz makedonski. Postoci su posvađali jedne i druge, Albanci tvrde da je svaki četvrti stanovnik Makedonije albanske nacionalnosti, umjesto službenog podatka o svakom petom, dok makedonski nacionalisti čvrsto vjeruju i kako je i petina Albanaca prenapuhan omjer. U praksi Makedonije, novosti u decentralizaciji bi značile da je u 25 od 80 općina, između ostalih i tri skopske, albanski jezik drugi službeni jezik, a u po jednoj općini to su srpski i romski. </p>
<p>Konačno, europske perspektive jedine zemlje u regiji koja je izbjegla rat: Bruxellesu treba više »otvorenih karata« i poštenja prema Skopju, ističe analiza. Makedonija treba točno znati što je čeka i kakve su joj perspektive. Makedonija je bila prva zemlja regije koja je zaključila pregovore i potom dobila ratificirani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Usporedbe radi, proces ratifikacije hrvatskoga još čeka zeleno svjetlo u Velikoj Britaniji, iako je Hrvatska već kandidat u očekivanju objave datuma početka pregovora. </p>
<p>Makedonci su irskom Predsjedništvu EU podnijeli službeni zahtjev za kandidaturu, a u svibnju je Ministarsko vijeće od Europske komisije naručilo avis. Očekuje se da će Komisija u ovom slučaju raditi malo sporije nego u hrvatskom, dakle za izradu mišljenja biti će joj potrebno više od godine dana. U slučaju potvrde Komisijinog pozitivnog nalaza, Makedonija bi mogla postati kandidat najranije koncem iduće godine. </p>
<p>EU tek treba osmisliti svoj novi srednjoročni proračun (2007 - 2013), potom odlučiti hoće li pet zemalja zapadnog Balkana u EU ulaziti pojedinačno ili u paketu. Konačno, brzina ili sporost ratifikacije ustava EU također može utjecati na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> približavanja Makedonije ali i ostalih zemalja EU, budući da je važeći Sporazum iz Nice odredio elemente članstva za Bugarsku i Rumunjsku (broj glasova, broj eurozastupnika ...), ne preko toga. Ako u proračunu bude samo stavka Hrvatske to će značiti da EU neće otvarati vrata novim članovima prije 2013. godine.</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Turistička najezda na Estoniju nakon prijema u EU</p>
<p>TALLINN</p>
<p> - Među ljudima koji ove godine šetaju po ulicama starog grada Tallinna, estonske prijestolnice, od deset osoba devet govori neki strani jezik, što je znak turističkog booma koji je okrunio godinu u kojoj je Estonija ušla u Europsku uniju. »Ne može se reći da je ulazak u Europsku uniju jedini razlog navale turista, ali je to sigurno jedan od razloga. Estonija ima koristi i od svjetskog turističkog booma«, rekao je Ene Palmiste, savjetnik u Estonskom turističkom uredu.</p>
<p> Prošle je godine 3,4 milijuna osoba posjetilo Estoniju, zemlju od 1,4 milijuna stanovnika i relativno nepoznatu u inozemstvu do stjecanja neovisnosti 1991. Turistički ured za ovu godinu predviđa porast broja turista za 15 posto, posebno u glavnom gradu. Turisti su popunili hotele koji gotovo više nemaju slobodnih kapaciteta, dok su zrakoplovne kompanije uvele dodatne letove, uključujući i one iz SAD-a i Japana.</p>
<p> »Ljudi žele vidjeti nove članice EU«, kaže Killu Maidla, komercijalni direktor lanca Scandic Hotels Estonia čiji su hoteli zabilježili popunjenost od 92 do 96 posto u srpnju. Klijentela dolazi većinom iz Finske, Švedske, Njemačke, Engleske i SAD-a. Zrakoplovna kompanija Estonian Air, u kojoj SAS posjeduje 49 posto, prevezla je 44 posto više osoba u srpnju ove godine nego u istom mjesecu godinu dana ranije. U tom pozitivnom kontekstu, turistički sektor ipak je pogođen činjenicom da Ryanair, zrakoplovna kompanija niskih cijena, ne leti više za Rigu, glavni grad susjedne Litve. Stoga Estonija želi privući drugu kompaniju toga tipa, britanski Easyjet. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Čečenski otmičari traže za Slovakinju milijun dolara</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Otmičari koji su početkom lipnja na sjevernom Kavkazu oteli Slovakinju Miriam Jevikovu (28) traže milijun dolara za njeno oslobađanje. Po riječima šefa Organizacije za pomoć izbjeglicama (OPU) Martina Rozumeka, to je već četvrti takav zahtjev otmičara, a posljednji put otmičari su se oglasili 21. srpnja. Kako su javili ruski mediji, prvi put otmičari su se javili sa zahtjevom za otkupninom sredinom srpnja. Ruska agencija RIA Novosti tada je, pozivajući se na izvor iz uprave u južnoruskom gradu Pjatigorsku, javila da je nepoznati muškarac 1. i 4. srpnja nazvao sjedište OPU-a u Pragu i javio da se oteta Slovakinja nalazi u Čečeniji te da za njeno oslobađanje traži milijun dolara. Rozumek je izjavio da »rade sve što je u njihovim mogućnostima«, ali da je za njegovu malu organizaciju teško naći toliki novac. </p>
<p>Miriam Jevikova oteta je nakon što je nekoliko dana boravila u Pjatigorsku u Sevastopoljskoj oblasti u okviru službene razmjene djelatnika OPU-a u Ruskoj Federaciji. Krenula je prema Ingušetiji, a prije toga se telefonski dogovorila s prijateljima da je sačekaju na osetijsko-ingušetijskoj granici, ali nije stigla na mjesto sastanka i jedino je uspjela poslati SMS poruku: »Već dva sata vuku me po polju«.</p>
<p>Organizacija za pomoć izbjeglicama obavijestila je o njenom nestanku javnost 8. srpnja. Zahtjev za otkup otetih osoba nije u Čečeniji ništa neobično. U lipnju je na taj način nizozemska vlada otkupila svoga građanina, liječnika koji je radio za organizaciju Liječnici bez granica u toj regiji, isplativši otmičarima milijun eura.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="43">
<p>Zašto se u Institutu novi izazov ne prihvaća, to je za javnu raspravu</p>
<p>Nisam se namjeravao uključivati u sagu o ostavci ravnatelja Instituta »Ruđer Bošković«. Na to me ipak ponukao intervju novinarke Lidije Černi s jednim od bivših ravnatelja Instituta, Nikolom Zovkom, objavljen u dvobroju Vjesnika od 4. i 5. kolovoza 2004.</p>
<p> Na početku intervjua navodi se da je »ravnatelj u ostavci« naslijedio Zovka na čelnoj poziciji Instituta na kojoj je bio do jeseni 2000. godine, što nije posve točno. Točno je to da je Upravno vijeće Instituta doista u jesen 2000. razriješilo Nikolu Zovka dužnosti ravnatelja Instituta i imenovalo mene za vržitelja dužnosti ravnatelja, i tu sam dužnost obavljao do studenoga 2001. godine.</p>
<p> Tada je na »međunarodnom javnom natječaju« za ravnatelja izabran sadašnji ravnatelj u ostavci, pod geslom da vođenje Instituta treba povjeriti osobi od međunarodnoga ranga i iskustva. Pa kao da takvih u Institutu nije bilo, izabrana je osoba koja je najveći dio svoga radnog vijeka provela daleko od zbivanja u hrvatskoj znanosti i društvu.</p>
<p>Ograđujući se od oštrijih etiketa kolege Zovka, s mnogim njegovim mislima mogao bih se složiti. Bio sam na čelu Etičkoga povjerenstva koje je analiziralo aferu oko detektora mina u koju su bili uključeni viđeniji članovi Instituta, ali i ugledne osobe iz javnoga života. Pratio sam i angažman predsjednika Upravnog vijeća Instituta »Ruđer Bošković« u politici, posebice u odnosu na znanost. Doživio sam ga i kao v. d. ravnatelj Instituta.</p>
<p> Stoji stajalište Nikole Zovka da glavninu Instituta čine »samozatajni znanstvenici koji rade svoj posao, šute... i stenju... no kreiraju našu znanost«, ali da ih nadglasava tzv. bulumenta (Zovko imenuje samo jednoga). Umjesto te dihotomije, ponudio bih drugu.</p>
<p> Oduvijek su u Institutu postojale dvije struje, koje bih uvjetno nazvao fundamentalistima i praksistima. Prva zastupa stajalište da je zadaća Instituta baviti se temeljnim istraživanjima, biti »centar izvrsnosti« i angažirati se u sveučilišnoj nastavi, a druga smatra da Institut treba biti otvoren i prema suradnji sa svojim gospodarskim okružjem te da se vrhunska znanja i vještine institutskih znanstvenika mogu (i trebaju) oplemeniti i u praktičnoj primjeni.</p>
<p>Složio bih se s kolegom Zovkom da javnosti treba razjasniti što je to sporno u prijedlogu ugovora sa Svjetskom bankom i zašto se on ne može potpisati. Je li točno da se zazire od financijskih obveza i od projekcije prema kojoj bi Institut 40 posto svojih prihoda stjecao izvan proračuna? Izvanproračunski prihodi Instituta iz različitih znanstvenoistraživačkih ugovora posljednjih su godina manji od deset posto, pa je oprez doista na mjestu.</p>
<p> Ali nije na mjestu nepovjerenje u sposobnost institutskih znanstvenika da ostvare preuzete obveze i projekciju prema kojoj bi znanstveno istraživanje imalo ekonomski mjerljiv rezultat! Ili se zazire od odstupanja od isključivo fundamentalnih istraživanja, što je u Institutu trajni kamen razdora? Je li se u Institutu o tome dovoljno raspravljalo? Što kaže Znanstveno vijeće?</p>
<p>Ratna zbivanja, propadanje hrvatskoga gospodarstva, međunarodna politička izolacija i ograničen pristup međunarodnim fondovima presjekli su dotok izvanproračunskih sredstava u Institut. Kao mogući financijer usmjerenih istraživanja sad se javlja Svjetska banka. Zašto se taj izazov u Institutu ne prihvaća? O tome bi trebalo javno raspravljati, a ne o personalnim problemima.</p>
<p>MILIVOJ BORANIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Javna televizija i neoprostivi grijesi Dana domovinske zahvalnosti </p>
<p>Privatne televizijske kuće mogu, zahvaljujući manjku našeg nacionalnog ponosa, sasvim slučajno naravno, u predvečerje Dana domovinske zahvalnosti prikazivati film poput »Operacija stadion«. Što to toleriramo, sami smo krivi. Ali ima i ustanova koja se još uvijek naziva hrvatskom, a to je naša javna televizija, duhom češće, nažalost, daleko od toga naziva.</p>
<p> Njeno obilježavanje Dana domovinske zahvalnosti prolazi bez prigodnih dokumentarnih filmova, arhivskog materijala, domovinskih pjesama i sličnog sadržaja. Je li to »samo« posljedica odnarođenosti naše tzv. tv-elite ili uklapanja u opći trend u kojem treba poniziti sve što bi moglo u narodu probuditi ponos i nadu? Naravno, javna televizija neće prenositi misu na kojoj propovijeda mons. Jezerinac ili neki drugi crkveni dostojanstvenik koji se nalazi na desnoj tjeralici.</p>
<p>Problem je kad naiđe blagdan poput ovog, jer onima koji se jedva mire s postojanjem ove države ostaje (osim pljuvanja) samo prigodno prešućivanje. Ovaj je Dan postigao (između ostalog) da na predstojećoj Olimpijadi nema naše košarkaške reprezentacije u kojoj bi kapetan bio Divac,a himna »Bože pravde«. Ovaj je Dan pridonio da Arenu u Puli može dobiti »grozni« Vrdoljak a ne neki divni izdanak »beogradsko-praške« filmske škole u kojem »lepo gore lepa hrvatska sela«. </p>
<p>To su neoprostivi grijesi ovog blagdana za neke novinarske gerilce. Ima li snage hrvatska javnost utjecati barem na ono što bi poput javne televizije trebalo služiti to istoj javnosti ili možemo u budućnosti očekivati prigodni program sastavljen od najboljih uradaka Ljubiše i Bate za kojima neki (mnogi?) medijski djelatnici javno pate? </p>
<p>Iako se, na primjer, za vrijeme prošlog Europskog nogometnog prvenstva zahvaljivalo samo sponzorima a ne i pretplatnicima na pomoći u ostvarenju programa, kao da je riječ o najgoroj komercijalnoj televiziji, ta je ustanova još uvijek narodna tj. hrvatska. Ili nas netko nije obavijestio da više nije tako!?</p>
<p>ZVONIMIR BADURINA DUDIĆ Pag</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Iznimni entuzijazam i trud djelatnika HŽ-a koji uistinu zaslužuju pohvalu </p>
<p>Prije nekoliko dana vozio sam se s obitelji nagibnim vlakom od Perkovića do Zagreba. S nestrpljenjem smo očekivali vožnju tim dugo najavljivanim novim vlakom, no prvo što smo uočili, još prije nego što smo i ušli u njega, bio je ponos s kojim su zaposlenici HŽ-a govorili o njemu.</p>
<p> Taj ponos nije ostao samo na riječima. Iznimni entuzijazam i trud s kojim su se dvoje djelatnika HŽ-a tijekom vožnje brinuli o putnicima (vlak je bio pun), neprekidno ih obilazili nudeći sendviče i dva puta kavu (uračunuto u cijenu karte) te osvježavajuća pića, redovito skupljali otpatke, pomagali starijima i jednom invalidu, podijelili djeci slagalice u obliku vlaka, sve s osmjehom i doslovce bez trenutka odmora, unatoč višesatnom putovanju, uistinu zaslužuju pohvalu.</p>
<p>Riječ je o gospođi Danici Torović i gospodinu Ivici Žuniću. Jedno putovanje koje je unatoč svim pogodnostim i udobnosti ipak naporno, pogotovo za obitelj s malom djecom, učinili su ugodnijim i kraćim te im od srca hvala na tome.</p>
<p> Samo je razvijena željeznica dokaz da država dugoročno brine o svojim građanima. Gdje prolazi pruga, tu buja i život. Moji studenti na VUŠ-u u Čakovcu koji nemaju vlak u blizini plaćaju autobusne mjesečne karte od tisuću i nešto kuna (mjesečna plaća njihovih roditelja). Studenti koji stanuju na istoj udaljenosti, a žive blizu pruge, plaćaju mjesečnu kartu za vlak dvjestotinjak kuna.</p>
<p> Na žalost, potpuno igoriranje kojim su naši političari »popratili« svečanost prve vožnje nagibnog vlaka pokazuje koliko malo (nimalo) imaju sluha za opće dobro, te da su im strane kompanije koje grade autocestu daleko važnije od dobrobiti vlastitog naroda. Samo što se bojim da će se tom autocestom na kraju voziti samo oni i njihovi do tko zna kojeg koljena »namireni« potomci.</p>
<p>Dr. ĐURO BLAŽEKA Čakovec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="46">
<p>Opljačkao crpku i razoružao dvojicu policajca</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nakon što je u subotu oko dva sata ujutro opljačkao benzinsku crpku »Europa Mill« u Zagorskoj ulici, 37-godišnji razbojnik je tijekom bijega razoružao dvojicu policajaca, ali je nakon trosatne akcije blokade i hvatanja uhićen.</p>
<p>Kako je priopćila zagrebačka policija, pljačkaš naoružan ruskom automatskom puškom »špagin« je iz benzinske postaje odnio oko 10.000 kuna, nakon čega je pobjegao kod »Končarevog« parkirališta gdje se skrivao u grmlju. S obzirom da su se u posljednja dva dana zaredale pljačke, među kojima je i ona u Fininoj poslovnici u Novom Zagrebu, policija je blokirala šire područje u Voltinom naselju ne bi li pronašla razbojnika.</p>
<p>Tijekom potrage razbojnik je iskočio iz grmlja pred dvojicu policajaca starih 36 i 22 godine, uperio automatsku pušku u njih i razoružao ih uzevši im službene pištolje nakon čega je ponovno pobjegao. Razoružani policajci su zatim zatražili pomoć kolega, a u akciju su se uključila i dva voda Interventne policije koja je razbojnika oko 5.20 sati otkrila u grmlju nedaleko od mjesta gdje je iskočio pred policajce. Pljačkaš se predao bez otpora te je priveden u policiju u Heinzelovu ulicu gdje je kriminalistički obrađen i potom u Istražni odjel zagrebačkog Županijskog suda. Kod 37-godišnjeg pljačkaša pronađena je automatska puška, pištolji policajaca, novac i bonovi za mobitele iz opljačkane crpke. Inače, on je otprije registriran u policiji zbog pljački, krađa, zloporabe droge i nedozvoljenog držanja oružja, a zbog ovog posljednjeg nedjela »zaradio« je kaznene prijave zbog pljačke, sprečavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti te zbog nedozvoljenog držanja oružja.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Poginuo devetnaestogodišnjak</p>
<p>KRALJEVICA</p>
<p> – U prometnoj nesreći koja se u subotu oko 9 sati dogodila u Kraljevici smrtno je stradao 19-godišnji vozač osobnog automobila »yugo 45« Željko Majer, a njegov suvozač V. M. (82) zadobio je teške tjelesne ozljede i vozilom hitne medicinske pomoći s mjesta nesreće prevezen je na sušački lokalitet riječkog KBC-a. </p>
<p>Nesreća se dogodila kod nove benzinske crpke, istočno od Kraljevice, a uzrokovao ju je vozač teretnog vozila I. M. (48) koji je upravljao cisternom MAN registarskih oznaka RI 112 IO. Vozač teretnjaka kretao se u koloni vozila iz pravca Šmrike prema Kraljevici. Brzinu nije prilagodio uvjetima na cesti, odnosno gustom prometu, pa je izgubio nadzor nad vozilom u trenutku dok se kolona zaustavljala zbog nepoznatog vozila koje je skretalo na benzinsku crpku. Vozilo kojim je upravljao I. M. pri tome se, uslijed kočenja, zanijelo te prešlo na lijevi prometni trak udarivši lijevom stranom u »yugo« registarskih oznaka ZG 715 GG, za čijim je upravljačem bio Željko Majer. Od siline udarca »yugo« je odbačen s kolnika te je desnom bočnom stranom udario u betonski odbojnik uz cestu. Cisterna se i nakon toga nastavila nekontrolirano kretati, udarivši u prometni znak, a zaustavila se na proširenju uz kolnik. </p>
<p>Zbog te nesreće na Jadranskoj magistrali prema Crikvenici stvorena je kolona duga oko desetak kilometara, a promet, iako je preusmjeravan, otežano se odvijao sve do 11 sati kada je napokon normaliziran. Očevid na mjestu nesreće obavila je ekipa PU primorsko-goranske, a unesrećenog mladića iz smrskanog »yuga« iznijeli su vatrogasci.</p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Velimir Došen: »Krojfu je ugrožen život« </p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – »Teško sam bolestan, trpim bolove, treba mi specijalističko liječenje, kao i nova proteza«, riječi su Zagrepčanina Miljenka Žaje Krojfa (46), koji je u pritvoru u Šibeniku zbog osnovane sumnje da je sudjelovao u iznuđivanju 180.000 dolara od rogozničkog poduzetnika Nenada Skejića. Treba reći da Skejić negira taj dug. Krojfov odvjetnik, Riječanin Velimir Došen, rekao nam je kako ne želi govoriti o činjenicama za koje se tereti njegovog branjenika, ali da mu nije jasno da Općinski sud u Šibeniku »nema sluha« za traženo ukidanje pritvora Krojfu čije je zdravstveno stanje više nego teško. »Krojfu je već tako loše da mu je ugrožen život. Znam da Sud nije Crveni križ, ali ne shvaćam da je naše traženje za ukidanjem pritvora odbijeno obrazloženjem 'postojanje pritvorskog razloga', a da pri tome ni jednom jedinom riječi nije komentirano Krojfovo loše zdravstveno stanje«, napomenuo je Došen. </p>
<p>On je još dodao kako Krojfu pod hitno treba nova proteza desne noge, uz prethodni kirurški zahvat korekcije ležišta te proteze, a podsjetio je i na to da njegov branjenik nema ni dva prsta na desnoj ruci, a u kralježnici nosi metak. Došen je ukazao i na svojedobnu odluku Županijskog suda u Zagrebu koji je prilikom suđenja tzv. »zločinačkoj organizaciji« Krojfu prekinuo pritvor zbog sličnih zdravstvenih tegoba. </p>
<p>Treba reći i to da se zatvorska bolnica u Zagrebu pismeno očitovala kako nema specijaliziranih liječnika koji bi Krojfu mogli pružiti odgovarajuću medicinsku pomoć. Prema riječima Došena, Krojfa su na liječenje u neku od specijalističkih bolnica uputili liječnici Opće bolnice u Šibeniku. Odvjetnik Došen je na kraju upozorio da bi ovakvo zdravstveno stanje moglo spriječiti Krojfa da prati početak svog suđenja zakazan za 12. kolovoza. </p>
<p>D. H.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Pronađen mrtav u Žužičkoj bari</p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> – Pedesetšestogodišnji Franjo Nađ iz Kotoribe pronađen je mrtav u Žužičkoj bari, omiljenom okupljalištu ribiča. Mrtvog ga je pronašao tamošnji ribolovac koji je zamijetio njegov bicikl koji je nekoliko dana stajao pored bare pa mu se to učinilo čudnim. Kad je došao bliže, ugledao je Nađevo tijelo u plićaku i obavijestio policiju. Na tijelu nema tragova nasilja, pa je određena obdukcija kako bi se utvrdio točan uzrok smrti. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Maskirani razbojnik opljačkao crpku</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Maskirani razbojnik naoružan pištoljem u petak je oko 23.40 sati opljačkao benzinsku crpku »OMW Istrabenz« na Aveniji Većeslava Holjevca. Razbojnik je, naime, ušao u prodajni prostor crpke, repetirao pištoljem i kazao zaposleniku D. K. (36) da »puni pare u tašku«. Zaposlenik ga je u strahu poslušao i predao mu oko 10.000 kuna, nakon čega je pljačkaš pobjegao.</p>
<p>V. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="51">
<p>Rast u Europi i u Hrvatskoj</p>
<p>Samo u prvih šest mjeseci Toyota je u Italiji prodala više od 75.000 vozila, upravo onoliko koliko »vrijedi« cijelo hrvatsko tržište automobila u godinu dana </p>
<p>U prvoj polovici 2004. godine na području Europe, uključujući i Hrvatsku, Toyota je postigla svoj osobni rekord po broju prodanih automobila. Prodano je 502,016 raznih Toyotinih modela u periodu od 1. siječnja do 31. lipnja, što je 15 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Ovo je prvi put da je u Europi u pola godine prodano više od 500.000 Toyotinih automobila. Time se Toyotin tržišni udio u Europi povećao na 5,1 posto, što je 0,4 posto više od prošlogodišnjih 4,7 posto. Prodajom svojih pouzdanih automobila, Toyota nastavlja rast prema vrhu europskog tržišta. U Hrvatskoj pak Toyota bilježi rast od čak 53 posto.</p>
<p>»Polugodišnji rezultat predstavlja važnu prekretnicu za Toyotu u Europi: to je naš do sada najbolji polugodišnji rezultat. Prodaja modela »yarisa«, »corolle«, »corolle verso« i »avensisa« kontinuirano raste zajedno s povjerenjem kupaca prema kvaliteti Toyotinih proizvoda. Već treću godinu za redom, Toyota je na prvom mjestu po zadovoljstvu kupaca što pokazuje i ovogodišnja njemačka anketa J.D. Power customer satisfaction. Nadamo se da ćemo doseći naš ovogodišnji cilj od 860.000 prodanih vozila«, rekao je Thierry Dombreval, potpresjednik i voditelj operativnog ureda Toyota Motor Marketing Europe.</p>
<p>Ukupna prodaja »toyote yaris« sa 141.117 jedinica porasla je za 9,1 posto u ovogodišnjem polugodišnjem periodu. Prodaja »corolle« porasla je za 9,5 posto, na 103,976 jedinica. Prodaja »avensisa« bila je vrlo uspješna, prodano je 83.911 jedinica što je čak 71,7 posto više nego prošle godine. U međuvremenu je nova »corolla verso« dosegla apsolutni mjesečni rekord prodajom od 26.294 jedinica u lipnju.</p>
<p> Prodaja Toyotinog hibridnog vozila »priusa« imala je odličan postotak od 874 posto u odnosu na 2003. godinu, što je 3444 prodanih jedinica. Prodaja »lexusa« povećala se za 31,6 posto (13,378 jedinica) više nego u istom periodu prošle godine.</p>
<p>U prvih šest mjeseci ove godine, susjedna Italija bila je opet Toyotino najveće nacionalno tržište u Europi, sa čak 75.118 prodanih jedinica (+4,8 posto). Nakon nje slijedi UK (74.179 jedinica; +6 posto), Njemačka (63,183 jedinice; +18,6 posto) i Francuska (41,126 jedinica; +12,6 posto). Prodaja Toyotinih vozila u Španjolskoj, Toyotinom petom po veličini tržištu u Europi, porasla je za spektakularnih 40,7 posto, što je 29,447 prodanih jedinica.</p>
<p>U Hrvatskoj Toyota također bilježi rast, i to čak od 53 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Količinski gledano, Toyota je u prvih šest mjeseci ove godine prodala 2073 automobila, dok se u prvom polugodištu 2003. ta brojka zaustavila na 719 automobila manje, tj. na 1354 automobila.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Branitelju darovana dva »Klaramata«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Temeljem projekta o zapošljavanju razvojačenih hrvatskih branitelja od 2004. do 2008. u subotu su Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, i Zagrebačke pekarne »Klara« potpisale ugovor kojim se razvojačenom hrvatskom branitelju Željku Pavaliću ustupaju dva »Klaramata« u zagrebačkoj Novoj cesti. </p>
<p>Uređaji za prodaju kruha i peciva postavit će se u KBC Rebro, a po svakom se očekuje mjesečni prihod od 4000 kuna. Kako je rečeno, za pokretanje obrta resorno će ministarstvo čiji je projekt prihvatila i Vlada Pavaliću dodijeliti i jednokratnu bespovratnu pomoć od 20.000 kuna.</p>
<p> »Za program poticanja razvoja poduzetništva i (samo)zapošljavanja hrvatskih branitelja i njihove djece Ministarstvo je ove godine predvidjelo 30 milijuna kuna«, rekla je Jadranka Kosor. Dodala je kako se do kraja godine treba smanjiti broj nezaposlenih branitelja kojih je početkom 2004. godine bilo 27.000. </p>
<p>Direktor »Klare« Krešimir Kovačević obećao je kako će »Klara« nastaviti poduzetničku suradnju s braniteljima jer je za one koji se odluče na samozapošljavanje u pripremi još 15 uređaja. </p>
<p>S. R.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Minimalcem do stare slave</p>
<p>OTOČAC</p>
<p> – Radnici u poduzeću »Gacka« d.o.o. koje gospodari rijekom Gackom, zbog loših poslovnih rezultata primat će minimalac kako bi se privremeno loše prilike u tom poduzeću stabilizirale.</p>
<p> Ta odluka uslijedila je nakon sjednica Gradskog vijeća i poglavarstva Otočca, na kojima je ocijenjeno da rezultati vezani za poslovanje tog poduzeća nisu ni približno očekivani. Vidljivo je to iz podnesenog izvješća u kojem se izdvaja podatak da su u 2003. godini zabilježena 1782 ribolovna dana (ribolovnih karata) što je u odnosu na 2002. godinu pad za 448 ribolovnih karata.</p>
<p> Iako je u Gacku tijekom 2003. godine pušteno oko dvije tone kalifornijske pastrve, u javnosti je sve prisutnija priča da u Gacki nema dovoljno pastrve. To je povezano i s navodnim slabim poslovanjem ribočuvarske službe, ali i s nedovoljnim angažmanom rukovodstva »Gacke« u kvalitetnoj i sadržajnoj promidžbi rijeke, kao jednog od najvažnijih segmenata gospodarsko-turističkog poslovanja u Otočcu. Iako su se vodotoci rijeke čistili, uredile šetnice uz obale te podignuo ekološki nivo, rezultati ne ohrabruju, stoga je odlukom Gradskog vijeća Otočca odlučeno da se što hitnije izradi program rada za sljedeća tri mjeseca te da se sačini sanacijski program. Grad će iz proračuna izdvojiti 200.000 kuna za dodatno poribljavanje rijeke čime bi se djelomično ublažile priče o malo pastrve u Gacki. Ako se spomene da je do vremena Domovinskog rata izdavano više od 4000 ribolovnih dozvola za strane ribiče te oko 6000 dozvola za domaće ribiče, onda je očito da »Gackoj« d.o.o predstoje teška vremena u borbi za staru slavu. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="54">
<p>Colin Powell u rujnu posjećuje Hrvatsku</p>
<p>»Načelno smo se dogovorili da državni tajnik SAD-a Colin Powell posjeti Hrvatsku u rujnu nakon čega ćemo u studenom imati i formalni sastanak Američko-jadranske povelje koji će se najvjerojatnije održati u Zagrebu ili na Brijunima, a njemu će prethoditi i sastanak ministara obrane«, istaknuo je ministar Žužul</p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> - Ministri vanjskih poslova Američko-jadranske povelje, Hrvatske, Makedonije i Albanije, te pomoćnica državnog tajnika SAD-a Kathleen Stephens u subotu su se sastali u Dubrovniku. </p>
<p>Ministri Miomir Žužul, Ilinka Mitreva i Kastriot Islami nakon sastanka dali su zajedničku izjavu u kojoj se naglašava međusobna podrška u procesu integracija u Europsku uniju i NATO. Zemlje članice Američko-jadranske povelje također podupiru Bosnu i Hercegovinu te Srbiju i Crnu Goru u njihovim reformama koje su neophodne za ulazak u euro-atlanske integracije ističući pri tom važnost suradnje svih zemalja u regiji. </p>
<p> »Načelno smo se dogovorili da državni tajnik SAD-a Colin Powell posjeti Hrvatsku u rujnu nakon čega ćemo u studenom imati i formalni sastanak Američko-jadranske povelje koji će se najvjerojatnije održati u Zagrebu ili na Brijunima, a njemu će prethoditi i sastanak ministara obrane. Na današnjem sastanku koncentrirali smo se na politička pitanja vezana za ulazak u NATO i integracije, a pitanja vezana za druge stvari, poput trgovine nismo doticali. No po tim pitanjima još prije smo imali niz bilateralnih sastanaka i ta će se pozitivna klima odraziti na sva područja«, istaknuo je Žužul.</p>
<p>U zajedničkoj izjavi Hrvatske, Makedonije i Albanije daje se puna podrška politici i misijama NATO-a kao što se i snažno podupire angažman NATO-a u Afganistanu te savezničkih snaga u misiji stabilizacije Iraka te borbu protiv terorizma. U cilju podrške NATO-u u Afganistanu, Hrvatska, Albanija i Makedonija proširit će sudjelovanje u vojnom i medicinskom kontingentu u toj zemlji a kao jedan od prioriteta bit će iznalaženje načina na koji je moguća što bolja zajednička i individualna podrška savezničkim snagama u Iraku. </p>
<p>Inače, Hrvatska, Albanija i Makedonija pozdravljaju NATO-vu politiku »otvorenih vrata« kada je u pitanju učlanjenje tih triju zemalja koje će ubrzati napore da se prije narednog summita NATO-a ispune svi kriteriji za ulazak u euroatlanski vojni savez. </p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Za Ljubljanu neprihvatljive izmjene kodeksa ponašanja ribara</p>
<p>LJUBLJANA </p>
<p> - Slovenski tiskani mediji u subotnjim izdanjima ocjenjuju neuspješnim sastanak supredsjedatelja mješovitog povjerenstva za malogranični promet Hrvatske i Slovenije održan u petak. Sastanak u Otočcu nije uklonio razloge za ribarske incidente koji su izazvali novu diplomatsku napetost između Ljubljane i Zagreba, tvrdi ljubljansko Delo koje dodaje da će se razgovori nastaviti, ali da za Ljubljanu nisu bili prihvatljivi prijedlozi o izmjenama kodeksa ponašanja ribara koje je predložila hrvatska strana.</p>
<p> Ljubljana je nakon sastanka u dvije diplomatske note obavijestila Zagreb da prostor u kojemu su se dogodili incidenti s kraja prošlog i početka ovog tjedna smatra slovenskim akvatorijem, a prosvjedovala je i protiv korištenja termina Savudrijska vala, navodi središnji slovenski list. U komentaru Delo navodi da je osnovni razlog zadnje razmjene nota ekološko-ribolovna zona na Jadranu kojom Hrvatska od početka listopada »proširuje svoju jurisdikciju na Jadranu«. Zona u skladu s dogovorom iz Bruxellesa od prije nekoliko mjeseci počinje važiti za države koje nisu članice EU-a, a to zbog neriješene granice na moru između Hrvatske i Slovenije dovodi u pitanje međusobno povjerenje. </p>
<p>»Inzistiranje Zagreba na izmišljenoj crti sredine u Piranskom zaljevu za Ljubljanu znači situaciju koja graniči s incidentom«, navodi se u komentaru. Ljubljanski Dnevnik u komentaru upozorava da »teritorijalni spor« Hrvatske i Slovenije nije dobra međunarodna promidžba niti za jednu stranu. U globaliziranom i međusobno ovisnom svijetu koji je sve više bez granica države se bore za tržišta, a ne za teritorij, navodi u svom prilogu Igor Mekina, te dodaje da nitko nije izračunao koliko je jednu i drugu državu »koštao 13-ogodišnji teritorijalni spor«. Slovenska je diplomacija prvi »skroman uspjeh« u rješavanju pitanja razgraničenja na moru pokazala kad je »korištenjem europskih instrumenata« postigla da je hrvatska »ekološko-ribolovna zona brzo pala u vodu«, a taj će instrument i dalje biti potrebno koristiti, navodi Dnevnik. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Gužve kroz Omiš, cesta kroz Knin i Trilj - prazna</p>
<p>Četverotračna brza cesta Split - Omiš, koja će zaobići Jadransku magistralu tek 2009. godine. Dotad se kod Gračaca ili Knina treba vratiti na državnu cestu D1, umjesto autocestom do Splita; preusmjeravati promet iz Splita preko Žrnovnice i Srinjina (kada se obnovljena cesta ovih dana otvori); napraviti proširenja za skretanje ulijevo na križanju omiškome križanju kraj Prika</p>
<p>Putovanje Jadranskom magistralom između Splita i Omiša ovih je dana uistinu prava noćna mora, a stanje je mnogo gore nego što se govori u prometnim izvješćima. Relaciju dugačku 26 kilometra, koja se u normalnim uvjetima odvozi za oko pola sata, u dnevnim satima posljednjih dana gotovo je nemoguće proći za manje od sat i pol. Nepregledne kolone iz smjera Splita stvaraju se nekoliko kilometara prije Omiša, kod Krila Jesenica.</p>
<p>Uska su grla dva prometna križanja u gradu Omišu, koja niti uz stalnu ručnu regulaciju pripadnika Jedinice prometne mladeži, tzv. bobija, ne uspijevaju brzo 'progutati' nagomilane automobile.</p>
<p> »Omiš je prepun turista, mjesto mora živjeti, pješaci svako malo prelaze ulice, lokalno stanovništvo skreće prema svojim domovima, što im se, dakako, ne može uskratiti radi ubrzavanja prometa na magistrali«, govori Ante Ištuk, načelnik Policijske postaje Omiš.</p>
<p> »Na križanjima su, osim 'bobija', i policajci naše policijske postaje. U dana vikenda svi naši djelatnici raspoređeni su na regulaciji prometa, a zbog doista katastrofalne situacije i u ostale dane prebacujemo ih na ceste s njihovih redovitih dužnosti«, kaže Ištuk.</p>
<p>Uvjeren je, dodaje, da nije zatvorena županijska cesta Žrnovnica - Srinjine, promet bi na magistrali bio barem 20 posto manji. </p>
<p> Turisti nemaju izbora jer ne znaju, pa idu glavnom cestom uz more. Ali, lokalno stanovništvo Omiške zagore išlo bi, kao i uvijek dosad, preko Žrnovnice i Srinjina jer im je to mnogo bliže nego magistralom preko Omiša.</p>
<p>A na županijskoj cesti Žrnovnica - Srinjine, kao što je poznato, odigrava se prava mala drama mještana Srinjina koji su prosvjedovali protiv kamenoloma u svome mjestu. Uz to, prekinuta je i već započeta obnova njihove ceste, i to zbog problema s - privatnim parcelama. Sve je to ovih dana riješeno, pa je za očekivati da će se ubrzo, dovršiti obnova i napokon otvoriti cesta Žrnovnica - Srinjine.</p>
<p>No, nije samo ona dovela do kolapsa. Turisti i stanovnici omiško-splitskoga kraja, pamte čepove kraj Stobreča i Sirobuje. Splićani su tamo napravili dvotračno proširenje u oba smjera, čime su se napokon riješili gužvi na svom terenu, ali su se one tako samo pomakle prema Omišu. Drugi je, najnoviji problem, što većina turista dolazi autocestom do Splita i ne poznaje nikakve lokalne alternative, primjerice državnu cestu Bisko - Blato na Cetini - Šestanovac - Makarska, pa putovanje prema jugu Hrvatske, nastavljaju Jadranskom magistralom preko Omiša. Dok nije bilo autoceste, ljudi su išli preko Knina i Trilja do Makarske, čime su kompletno zaobilazili i Split i Omiš. Sada je ta cesta gotovo prazna jer svi idu preko Splita i Omiša.</p>
<p> »Dodatan su nam problem teške prometne nesreće. Petero mladih teško je ozlijeđeno u Krilu Jesenicama, neki se još uvijek bore za život. U Krilu nam je poginuo i jedan motociklist jer ga je udario vozač automobila koji je pretjecao. Strana motociklistica poginula je kod Marušića. Kod ovakvih nesreća prometni su kolapsi još i mnogo veći. Prometno je stanje u Omišu trenutačno doista alarmantno«, upozorava Ante Ištuk. </p>
<p>Ponovno se ovih dana, razumljivo, aktualiziralo pitanje gradnje četverotračne brze ceste Split - Omiš, koja bi trebala zaobići Jadransku magistralu.</p>
<p> »Od 2005. do 2009. planira se izgradnja 21 kilometar duge ceste od Stobreča do Omiša. Još nije raspisan natječaj, ali je trenutačno u tijeku ishođenje lokacijske dozvole«, doznajemo od Marine Halužan, glasnogovornice Ministarstva mora, turizma, prometa i veza.</p>
<p>Kao i sve državne i županijske ceste, i ova će biti u nadležnosti Hrvatskih cesta. Da ne bi bilo zabune, neće se proširivati stara Jadranska magistrala, jer to zbog malog prostora i kuća uz nju, nije moguće, nego će se u brdima prema Omiškoj zagori, graditi posve nova cesta. </p>
<p> »Bit će oko 500 metara udaljena od Jadranske magistrale i oko 100 metara visinski izdignuta. Sagradit će se i prometni čvorovi u Stobreču i kod Omiša, a imat će i tri spojne ceste sa sadašnjom Jadranskom magistralom te barem dva tunela«, rekao nam je Vlado Gostimir, šef Odjela za tehničke studije i promet HC-a.</p>
<p> »Sve će biti riješeno gotovo identično kao što smo napravili s obilaznicom u Rijeci, jer je situacija u Omišu ista. Već je određena trasa, projektna je priprema u tijeku, izrađuje se studija utjecaja na okoliš. Do kraja ove godine imat ćemo lokacijsku dozvolu, sljedeće godine dovršen projekt, pa bi 2006./2007. trebala početi gradnja«, zaključuje Gostimir.</p>
<p> No, godina 2009., kada bi sve trebalo biti dovršeno, suviše je daleko za one koji svakodnevno gube živce (i živote) između Splita i Omiša. Dotad, potrebno je poduzeti neke alternativne mjere. Prvo, apelirati na sve one koji putuju južnije od Splita da se kod Gračaca ili Knina vrate na državnu cestu D1, umjesto da idu autocestom do Splita. Drugo, preusmjeravati promet iz Splita preko Žrnovnice i Srinjina (kada se obnovljena cesta ovih dana otvori), i treće, napraviti proširenja za skretanje ulijevo na križanju omiškome križanju kraj Prika.</p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>U Bosiljevu 2 čekalo se na naplatu sat vremena</p>
<p>KARLOVAC, SPLIT, ŠIBENIK, RIJEKA</p>
<p> - Od ranih jutarnjih sati u subotu iz pravca Zagreba i unutrašnjosti autocestom prema Karlovcu i dalje prema jugu odvijao se vrlo gust promet. </p>
<p>Karlovački prometni policajci već su oko 5 sati ujutro pojačano dežurali na dionici autoceste A-1 od Karlovca preko Novigrada i Bosiljeva do čvorišta Bosiljevo 2 odakle su vozači bez ikakovih problema dalje vozili prema Rijeci ali otežano prema tunelu Kapela i Svetom Roku, odnosno Splitu.</p>
<p>Već u 7 sati ujutro na čvorištu Bosiljevo 2 stvorila se kolona od 4 kilometra,u 10 sati je ona bila oko 6, a u 12 sati i do 7 kilometara duga, na naplatu su vozači čekali i do jednog sata. Od Bosiljeva do čvorišta Bosiljevo 2 vozilo se u koloni 15 do 20 kilometara na sat. Prometni čep se stvorio i prije naplatnih kućica u Jezeranama te na dijelu ceste D-23 od Josipdola do Jezerana preko prijevoja Kapela. Policija je tamo povremeno promet preusmjeravala na staru cestu Josipdol-Senj prema Otočcu i Gospiću.</p>
<p>Vozači koji su se odlučili u Karlovcu sići sa autoceste i produžiti bržu vožnju prema jugu i Jadranu Plitvičkom cestom D-1. Od Karlovca do Plitvica vozači su 80-ak kilometara prelazili za sat i pol. Naime kroz Karlovac u pravcu Slunja i Plitvica i dalje vozilo se bez zastoja 60 do 70 kilometara na sat. Ovu donedavno prvu prometnicu u nas prema moru uglavnom su koristili domaći vozači, ponajviše Zagrepčani. </p>
<p> U PU Karlovačkoj doznali smo da se promet prema Bosiljevu i tunelu Kapela smanjio oko 13 sati, te da se od Bosiljeva prema Rijeci putovalo bez zastoja. </p>
<p>Karlovački prometni policajci kažu da se ove prve kolovoške subote 70 posto prometa iz Zagreba prema jugu odvijao autocestom A-1, a 30 posto Plitvičkom cestom, te da je Karlovac napokon prometno postao miran grad, bez prometnih čepova i zastoja.</p>
<p>U splitskoj trajektnoj luci u subotu je promet bio pojačan, no problema u svrstavanju i ukrcaju automobila na trajekte, nije bilo. </p>
<p>Jadrolinija je svoje šaltere otvorila već u 3 sata ujutro, a uvedena su po dva dodatna isplovljavanja prema Supetru i Šolti. Jadrolinijina dužobalna trajektna linija, koja preko Splita iz Barija plovi za Rijeku, u subotu je brodom Marko Polo dovezla 1050 putnika i 280 vozila, a iz Ancone je Jadrolinijinim Dubrovnikom stiglo 1290 putnika i 280 vozila. </p>
<p>Turiste koji su u Split stigli zrakoplovima u luci je čekalo 15 jedrenjaka, koji su iz prevezli na srednjodalmatinske otoke.</p>
<p>Šef smjene prihvata i otpreme u splitskoj Zračnoj luci Kaštela, Vinko Radica potvrdio je kako je u 70 zrakoplova, od čega desetak malih, privatnih, u subotu doputovalo oko 11.500 putnika. Riječ je o rekordnom broju putnika koji su ove godine prošli splitskIm aerodromom.</p>
<p> Prognoze o kilometarskim kolonama koje će se tijekom ljetne sezone stvarati na ulazu u Šibenik, ovih dana dobivaju svoju potvrdu. </p>
<p>Naime, putovanje od benkovačkog uključenja na Jadransku magristralu, Šibenskim mostom, a potom zaobilaznicom grada prema Splitu, za koje je u normalim prometnim okolnostima potrebno desetak minuta, u subotu je trajalo više sati. Iako je policija dežurala na gotovo svakom kilometru, veliki dotok automobila od podneva do kasnih večernjih sati, jednostavno nije bilo moguće regulirati. </p>
<p>I dok su se u kilometarskim kolonama uglavnom znojili stranci i domaći gosti koji nemaju prebivalište u županiji, domicilni su s koristili prazne lokalne ceste. </p>
<p>Najveći turistički val ovogodišnje sezone sjeverni je Jadran zapljusnuo upravo ovoga vikenda. Naime, od petka u ponoć do 10 sati u subotu, preko graničnih prijelaza Rupa i Pasjak u Hrvatsku je ušlo 27.700 stranih gostiju, dok je zemlju napustilo njih 8.700. </p>
<p> Preko Pasjaka i Rupe u Hrvatsku se ulazi u četiri kolone, a čeka oko pola sata. Granični prijelaz Pasjak najviše koriste Talijani, a Rupu Slovenci, Nijemci, Austrijanci i Talijani. </p>
<p>U trajektnim lukama Jablancu i Mišnjaku u subotu prije podne zabilježena je velika ovosezonska smjena gostiju. Na obje strane stvorile su se kolone duge više od 3 kilometra. Ovogodišnji kolovoz na Kvarneru je počeo sa 6 posto manje gostiju, nego prošlogodišnji. Prijavljeno je 121.649 gostiju, o kojih je 107.609 stranih. Najviše gostiju i dalje boravi na Krku i to 38.850. Pad broja gostiju bilježe i crikveničko i vinodolsko područje i to za 13,6, odnosno 11 posto. </p>
<p>T.G., I.D., A.R., Lj.M.P.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>U nedjelju nadmetanje za slavodobitnika Alke</p>
<p>SINJ</p>
<p> – Subota je drugi dan kako se u Sinju održavaju 289. alkarske svečanosti. Tim povodom je obnašatelj dužnosti alkarskog vojvode brigadir Hrvatske vojske Ivan Čikara izdao i »Svečanu zapovid alkarskog vojvode broj 289.« u kojoj se, između ostalog navodi:</p>
<p>»Ovogodišnja 289. Alka, i sve alke prije nje, simbolizira jednu od najslavnijih pobjeda hrvatskih vitezova koju je oduvijek krasila rodoljublje, poštenje, čestitost i plemenitost. Veličanstvene pobjede i vjera naroda cetinskog kraja kroz stoljeća štovala se u liku Čudotvorne Gospe Sinjske, naše dobre majke. Ovogodišnje 289. alkarsko nadmetanje neka proteče sukladno vjeri i tradiciji naših djedova i pradjedova, simbolizirajući sve hrvatske pobjede, poraze i patnje.«</p>
<p>Vojvoda Čikara je pozvao građane na potporu, a sve javne i državne ustanove na toleranciju i razumijevanje za ovogodišnje alkarske svečanosti. To su već u petak, prvog dana alkarskog nadmetanja i slavlja pokazali ne samo Sinjani i Cetinjani, posjetitelji na trkalištu te alkari i alkarski momci prigodom nadmetanja za 289. Baru, koju je dobio kopljanik Nenad Bikić (39). </p>
<p>U subotu, 17 odabranih alkara kopljanika u 18 sati nastaviljaju nadmetanje za Čoju, kao generalnu probu uoči središnjeg natjecanja - 289. Sinjsku alku koja će se pod pokroviteljstvom puka Sinja i cetinskog kraja održati u nedjelu u 17 sati. </p>
<p>Ovogodišnje alkarske svečanosti svojom će nazočnošću uveličati i više od 60 gostiju i visokih uzvanika, među kojima i potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor, a s njom će u izaslanstvu biti i još četiri ministra. Viteška nadmetanja će iz svečane lože pratiti i splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić i umirovljeni general Tihomir Blaškić, 28 saborskih zastupnika, četiri državna tajnika, 12 pomoćnika ministara i pet župana a u ime Hrvatskog sabora i njegova predsjednika Petar Selem. Na Sinjsku alku je potvrđen dolazak veleposlanika Indije, Belgilje i Norveške, te atašea za kulturu Francuske.</p>
<p>Očekuje se da će Sinj tijekom trodnevnih alkarskih svečanosti pohoditi i oko 100.000 posjetitelja za koje su domaćini pripremili i posebne programe. </p>
<p>Nedjeljko Musulin</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040808].
|
