NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040308].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 178737 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>08.03.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Nelojalna konkurencija uzdrmala tržište knjiga</p>
<p>Preko noći izmijenjena situacija pokazuje da je vrijeme »zimskog sna« hrvatskog nakladništva prošlo i da će u budućnosti uspjeti samo oni koji se budu mogli i znali uključiti u tu bespoštednu tržišnu utrku / Da je donesen zakon o knjizi situacija bi bila daleko jasnija i knjižni ceh zaštićen od ipak nelojalne konkurencije / Dobivaju ponajprije čitatelji, jer će napokon za sitan novac doći do svjetskih i hrvatskih klasika / Knjiga će se prvi put u svojoj povijesti pojaviti na kiosku, tj. na 9000 prodajnih mjesta, a dobivaju i autori jer se njihova imena pojavljuju na duplericama i u udarnim terminima HTV-a, što je do jučer bilo nezamislivo</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – Pokretanje impresivnih biblioteka najboljih romana svjetske odnosno hrvatske književnosti, iza kojih stoje »Jutarnji list« i »Večernji list«, hrvatski su nakladnici i knjižari dočekali uglavnom s neskrivenim zaprepaštenjem. Ostali su zatečeni i pomišlju da se netko izvan njihova ceha usudio dirnuti u »njihovo« leno, a posve su morali ustuknuti pred veličanstvenom propagandnom kampanjom koja hrvatsku javnost obavještava da će odsad niz od 30 najljepših romana svjetske odnosno hrvatske književnosti moći kupiti uz »svoje« novine za samo 29 kuna.</p>
<p>Valja odmah reći da su takve akcije poznate u razvijenom svijetu te da su s velikim uspjehom provedene u Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Brazilu. Talijanska je »La Repubblica«, recimo, nakon tiskanja romana 20. stoljeća, sada krenula u novi projekt romana 19. stoljeća i pozamašnih knjiga poezije (od 15. do 20. stoljeća) od kojih svaka obaseže više od 1000 stranica, a prodaju se za desetak eura. »Corriere della Sera« donosi uz novine i videokasete najboljih svjetskih filmova koje se mogu kupiti za tri eura. </p>
<p>Stoga je i »Jutarnji list« išao na sigurno kupnjom licence od španjolske agencije, a »Večernjakova« je akcija isto to na hrvatski način.</p>
<p>U cijeloj toj zbrci i panici koja je zavladala hrvatskom knjižnom i knjižarskom tržištu postavlja se pitanje: tko gubi, a tko dobiva tiskanjem tih dviju vrijednih i jeftinih biblioteka i što ta akcija uopće znači u našim uvjetima?</p>
<p>Dok se s jedne strane može govoriti o nelojalnoj konkurenciji (moglo bi se očekivati da o tome nešto kaže agencija za nadzor tržišnog nadmetanja), i dok je činjenica da u ovim (proračunskim) okolnostima izdavači nemaju odgovora na takav izazov, očito je da će neki dobiti (čitatelji), a neki izgubiti u ovom udaru medija kojima izdavanje knjiga nije (primaran) posao.</p>
<p> Gube ponajprije oni nakladnici koji su svoja skladišta napunili lijepim, ali beskorisnim knjigama živih i mrtvih pisaca, žaleći se pri tome da im Ministarstvo kulture nije otkupilo ni jedan primjerak, pa eto ne znaju što će s tim vrsnim knjigama, jer da se knjiga u nas malo čita, a još manje kupuje. </p>
<p>Pa kako bi se i čitala kad ne uspijeva od mračnih podrumskih dubina, gdje je pomno pospremljeno tisuće knjiga, doći ni do prve knjižare, a nekmoli do čitatelja, jer čitatelji, gle čuda, ne posjećuju ta skrovita nakladnička mjesta, a za ikakvu marketinšku kampanju naslova i samoga autora nema novca – i tu se krug zatvara.</p>
<p>To se ponajprije odnosi na nakladnike koji se financiraju iz državne blagajne, pa osim što tiskaju knjigu nemaju nikakva rizika kako će ona proći na tržištu. </p>
<p>Oni, naime, rade »društveno koristan posao« i ne brinu se kome je u konačnici namijenjena ta preskupa knjiga. Rijetki su među nakladnicima oni koji ulažu u autora i marketing knjige – oni koji to čine ne samo da prodaju njihove naslove, nego su od tih autora stvorili i medijske zvijezde.</p>
<p>U tome je posljednjih godina mnogo pridonio i FAK, čiji su autori postali popularni ne zato što su njihove knjige najbolje na hrvatskom tržištu i prevedene kod slavnih izdavača u inozemstvu, nego ponajprije stoga što su se javnosti nametnuli na drukčiji i do tad neuobičajen način.</p>
<p>Novonastala i preko noći izmijenjena situacija pokazuje da je vrijeme »zimskog sna« hrvatskog nakladništva, kada se bez tržišnog rizika spavalo na lovorikama, nepovratno prošlo te da će u budućnosti uspjeti samo oni koji se budu mogli i znali uključiti u tu bespoštednu tržišnu utrku.</p>
<p>Jasno je nadalje da su se posve pomiješale igraće karte na hrvatskoj knjižnoj, knjižarskoj i grafičkoj karti i da više nema zaštite ni za koga. Tko je, primjerice, kriv što do danas nije donesen zakon o knjizi – o kome su mnogi, i u samom Vijeću za knjigu, mislili da je nepotreban ne videći njegovu pravu svrhu – teško je odgovoriti. Jer da su ga kojim slučajem, nakon dugih jalovih rasprava, donijeli, situacija bi danas bila daleko jasnija i knjižni ceh zaštićen od ipak nelojalne konkurencije.</p>
<p>Gube u prvi mah u ovom »udaru iz vedra neba« i knjižare, jer se skupa knjiga neće kupovati godinu dana dok traje akcija, a gubi i hrvatska grafička industrija, jer će se sve te biblioteke tiskati izvan hrvatskih granica, u Austriji odnosno Španjolskoj, kako i diktira strani kapital koji stoji iza rečenih novinskih kuća. No, i to je cijena globalizacije.</p>
<p>A tko dobiva ovim dvjema konkurentnim bibliotekama i na smrt vođenoj igri dvaju hrvatskih konkurentnih novina?</p>
<p>Dobivaju ponajprije čitatelji, jer će napokon za sitan novac doći do svjetskih i hrvatskih klasika. Knjiga će se prvi put u svojoj povijesti pojaviti na kiosku, tj. na 9000 prodajnih mjesta. Moći će se uz novine kupiti i u stotinama trgovina gdje dnevno kupujemo kruh i mlijeko. To je ono što nitko ne može poreći i što je hvalevrijedna kulturološka činjenica.</p>
<p>Prema španjolskom modelu takva je akcija lani uspješno provedena i u Crnoj Gori, kada je svaka knjiga prodana u 40.000 primjerka, a pripremaju je i srpske »Večernje novosti« i »Politika«, bosanski »Dani« te slovensko »Delo«. Pa kad mogu naši susjedi, možemo i mi. </p>
<p>Pokazalo se i u europskim i u nama bliskim zemljama da su takve akcije, osim što su izdavaču donijele nemale zarade, ponajprije usmjerene dizanju razine čitanosti. Pokazalo se i to da u takvoj golemoj zahuktaloj kampanji na popularnosti dobivaju i živi i mrtvi pisci i njihova djela, jer se njihova imena vrte na duplericama i udarnim terminima na HTV-u, što je do jučer bilo nezamislivo. Tako afirmiran autor lakše će prodati ma koje drugo djelo što će ga u budućnosti izdati neki hrvatski nakladnik.</p>
<p>Dobiva na popularnosti sama knjiga koja će, kao pomodni predmet, moći ući u svaki dom. Talijanska iskustva, recimo, pokazuju da je nakon prvoga udara, koji valja preživjeti, prodaja u knjižarama porasla 30 posto. </p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Najveći negativni udar osjetit će »državne« biblioteke</p>
<p>Nakon ove kampanje ništa više neće biti isto na našoj knjižarskoj i nakladničkoj sceni, priznao je ovih dana i ministar kulture Božo Biškupić, primajući predstavnike »Jutarnjeg lista« i pozdravljajući njihovu akciju. Ipak, očekivalo se od vodećeg čovjeka u kulturi da se tom zgodom osvrne, bar deklarativno, i na negativne efekte koje će nužno pretrpjeti hrvatsko nakladništvo s obzirom na manje novca dodijeljenog kulturi, što će nakladnički tek oporavljen sektor i te kako osjetiti.</p>
<p>Valja reći da su sve knjige iz obiju biblioteka bile u više izdanja prisutne na hrvatskom tržištu, no da će najveći negativni udar osjetiti upravo »državne« biblioteke, izravno financirane iz proračuna, poput Vrhova svjetske književnosti, projekta što ga vode Vlatko Pavletić i Milovoj Solar, čije se knjige, iako je riječ o mnogo širem izboru, izravno preklapaju s onima što će ih od utorka ponuditi »Jutarnji list«. No, kako se te knjige tiskaju sporadično i bez ikakve marketinške kapanje u nepotrebno skupoj opremi, običan građanin za njih i ne zna. A i da zna ne bi si mogao priuštiti tu skupu u zlato i luksuznu kožu uvezanu knjigu, pa je i prodaja tih knjiga neznatna.</p>
<p>Dakle, sam taj državni projekt doživjet će najveći fijasko, jer će njihove knjige, poput onih iz »Stoljeća hrvatske književnosti«, ostati – baš kao i dosad – u depoima izdavačkih kuća, možda za neke druge naraštaje.</p>
<p>I za svim tim ne treba javno žaliti, jer kad ima novca iz državne blagajne za visoke honorare, mora se naći i za medijsku promidžbu. No, do toga inertnoj i staromodnoj ekipi stručnjaka nije stalo.</p>
<p>Sada će i oni nakladnici koji jalovim ugovorima drže na lancu hrvatske autore, ne čineći ništa ni za njih niti za njihovo djelo, kao i samo Ministarstvo kulture, morati ponovo promisliti što i kako financijski pomagati i tko na kraju od toga ima koristi. Stoga se slažemo s ministrom da više niša neće i ne može biti kao prije.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Zagreb Italiji nudi novac, Rim od Hrvatske traži kuće </p>
<p>Uspješni bi pregovori barem djelomično ispravili nepravdu što su je Italija i tadašnja Jugoslavija nanijele svojim građanima koji su uz imovinu izgubili i zavičaj / Rješavanje tog pitanja uklonilo bi opasnost da se ispravljanjem starih nepravdi učine nove </p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – Talijanska je diplomacija iznimno zadovoljna prvim potezima Sanaderove vlade kad je riječ o odnosu prema talijanskoj manjini u Hrvatskoj, ali i novom zamahu u rješavanju esulske imovine u Hrvatskoj. To još otvoreno pitanje između dviju zemalja može se prije riješiti gestom političke dobre volje – vraćanjem nekih objekata pravim vlasnicima ili uspostavom nekog zajedničkog kulturnog centra, nego uplatom duga koji je Hrvatska naslijedila još od bivše Jugoslavije, smatraju diplomatski izvori.</p>
<p>Hrvatska bi vlada mogla uskoro pogledati u vlasnički portfelj i vidjeti postoje li napušteni objekti u njezinu vlasništvu čiji su pravi vlasnici izbjegli hrvatski građani. Ali mogla bi napokon i uplatiti 35 milijuna dolara duga koji je naslijedila od bivše Jugoslavije, kao što je to odavno učinila Slovenija. To su najavile, ali nikada nisu učinile, vlade Zlatka Mateše i Ivice Račana.</p>
<p>Iako službenih inicijativa još nema, sasvim je izvjesno da će se rješenje pokušati tražiti i vraćanjem nekih napuštenih i razrušenih objekata prvobitnim vlasnicima, a ne isključivo isplatom 35 milijuna dolara naslijeđenog duga, kako to traži oporbeni HSP. Pitanje talijanske imovine u Hrvatskoj je pravno, ali i snažno političko pitanje, pa je nerealno očekivati da će se riješiti inzistiranjem isključivo na međunarodnom pravu. Zbog takvog je stajališta bivša koalicija Hrvatsku dovela u težak pregovarački položaj kad je riječ o zaštićenoj zoni na Jadranu. </p>
<p>Za Italiju, esulska je imovina u prvom redu važno unutarnjopolitičko pitanje pa kvalitetno rješenje s Hrvatskom skida veliki teret s leđa talijanske vlade. Slovenija je s Italijom naporno pregovarala o tom pitanju. Službena je Ljubljana samoinicijativno uplatila novčani iznos na račun u banci, no Italija taj čin nije prihvatila. Rješenje je nađeno tzv. Solaninim kompromisom, prema kojem su Talijani dobili pravo prvokupa. </p>
<p>No, takvo kompromisno rješenje kojim je Slovenija tada kupila talijansku podršku za dobivanje sporazuma s Europskom unijom sad nema nikakvo značenje, jer za Sloveniju, kao uostalom i za Hrvatsku zbog njezina ugovora s EU-om, vrijedi pravo jednakopravnosti za sve zemlje.</p>
<p>Dogovorom o »novom zamahu« za rješavanje pitanja talijanske imovine u Hrvatskoj hrvatskog i talijanskog premijera Ive Sanadera i Silvija Berlusconija, na sastanku Kvadrilaterale prije mjesec dana, Berlusconi je otvorio put ratifikaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u talijanskom parlamentu, najavljenu za ponedjeljak, 8. ožujka, ali i još jednu mogućnost za konačno rješavanje tog osjetljivog pitanja.</p>
<p>Iako je tada Sanader izbjegao izravno komentirati takvu zamisao, sasvim je izvjesno da bi takva gesta dobre volje imala snažan pozitivan politički učinak kao početak rješavanja pitanja koje više od desetljeća opterećuje odnose dviju zemalja.</p>
<p>Ipak, upozoravaju diplomati, vraćanje nekih napuštenih objekata pravim vlasnicima također ne bi bilo pravedno, jer bi imovinu dobili samo neki. </p>
<p>Stara talijanska zamisao o zajedničkom projektu centra koji bi koristili svi mnogo je bolja. </p>
<p>Taj »novi zamah«, dogovoren na Brdu kod Kranja, treći je pokušaj da se riješe imovinski problemi između Hrvatske i Italije. </p>
<p>U razdoblju Tuđmanove vlasti s Italijom se razgovaralo ozbiljno, no za istinski pomak nije bilo prave političke volje. Hrvatska vlast je sredinom devedesetih izbjegavala učiniti simboličnu gestu, a vrijeme je trošila na pregovaranje o sporazumu o prijateljstvu i suradnji Hrvatske i Italije. Nakon više od osam godina pregovaranja od tog se nauma odustalo.</p>
<p>Iako je prije dvije godine bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula upravo s Berlusconijem u New Yorku pokrenuo osnivanje zajedničke komisije koja bi se bavila pitanjem talijanske imovine u Hrvatskoj, pomaka nije bilo, jer je opet izostala politička volja, ovaj put Račanove koalicije. Komisija se sastala tri puta i nije napravila ništa.</p>
<p>U posljednje četiri godine, zbog nesposobnosti ljudi koji su se bavili odnosima s Italijom, što je kulminiralo proglašenjem ekološko-ribolovnog pojasa, odnosi s tom važnom susjednom zemljom stalno su se pogoršavali. U međuvremenu je ipak napravljen jedan pomak. </p>
<p>Izmjene i dopune Zakona o denacionalizaciji otvorile su mogućnost uključivanja talijanskih državljana u proces denacionalizacije, neovisno o međunarodnim ugovorima koji su već na snazi između Hrvatske i Italije. Jednostavno rečeno, zajednička komisija treba dogovoriti metodu rada i ustvrditi one slučajeve kad se nije moglo optirati, dakle one koji nisu obuhvaćeni postojećim sporazumima.</p>
<p>Budući da Italija stalno ponavlja da će poštivati sve potpisane ugovore, Hrvatska smatra da će optanti ostati talijanska briga, a hrvatski državljani briga hrvatske države, koja je izmjenama i dopunama Zakona o denacionalizaciji omogućila povrat talijanske imovine u Hrvatskoj.</p>
<p>Uspješni pregovori značili bi barem djelomično ispravljanje nepravde što su je Italija i tadašnja Jugoslavija nanijele svojim građanima koji su uz imovinu izgubili i zavičaj.</p>
<p> Rješavanje tog pitanja uklonilo bi opasnost da se ispravljanjem starih nepravdi učine nove. </p>
<p>Neraščišćena situacija i nerezidentni račun</p>
<p>Komisija treba provjeriti ugovore i propise koji se odnose na dvije teritorijalne cjeline: onu koja je prema Pariškome ugovoru iz 1947. prešla iz Italije u Jugoslaviju, pa onda i u Hrvatsku, i onu koja je bila obuhvaćena slobodnim teritorijem Trsta, što je kasnije regulirano Londonskim memorandumom i napokon Osimskim sporazumom.</p>
<p>U obje kategorije postoje dvije vrste vlasnika. Bilo je onih koji su optirali da zadrže talijansko državljanstvo – optanti – i onih koji su se opredijelili za hrvatsko, odnosno jugoslavensko državljanstvo. Italija i tadašnja Jugoslavija dogovorile su se, na štetu svojih građana, da Jugoslavija jednostavno uzme napuštenu imovinu, a Italija se obvezala svojim optantima taj gubitak novčano nadoknaditi. To je učinila djelomično, pa je iz državnog proračuna predvidjela još 450 milijuna eura.</p>
<p>Upravo stoga što Italija nije do kraja isplatila novac svojim optantima – pravdajući to neraščišćenom situacijom – Talijani nikad nisu prihvatili polaganje novca za optante, koji su pokriveni sporazumima, na neki nerezidentni račun.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Moratorij na rasprodaju</p>
<p>Kako onemogućiti rasprodaju hrvatskih dobara, od otoka do kulturne baštine, do donošenja najavljenih zakona i njihove primjene?/ Kratkovidnost moćnika ide na ruku investicijsko-građevinskim lobijima koji s lakoćom javne zelene površine pretvaraju u građevinsko zemljište/ Strani investitori bez kapitala kapitaliziraju hrvatska dobra - može li se tom neredu stati na kraj? </p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>Treba li u Hrvatskoj hitno proglasiti moratorij na sve moguće rasprodaje hrvatskih dobara</p>
<p> - od otoka do kulturne baštine, dok u njoj ne profunkcionira sustav međusobno koordiniranih zakona, što su trenutačno u raznim suprotnostima, te omogućavaju razne manipulacije na koje se ne odgovara kaznenim mjerama? To pitanje gotovo i nameće odgovor, jer se svakim danom suočavamo s novim činjenicama koje potvrđuju da se hrvatska dobra olako rasprodaju, uglavnom strancima koji su shvatili da ih ovdje mogu jeftino kupiti, s neznatnim ulaganjima povećati im vrijednost i potom ih dobro preprodati te tako ostvariti dobiti koje u zemljama odakle dolaze ne bi mogli ni sanjati. A to ukazuje na činjenicu da smo loši gospodari vlastitim dobrima.</p>
<p>I ne samo to, jer se sve jasnije pokazuje da ne znamo pravno štititi ni ono što smo zakonski zaštitili kao hrvatsko kulturno ili prirodno dobro. Stoga se može dogoditi rasprodaja otoka i unutar nacionalnih parkova kao što je NP Kornati, prirodnih rezervata kao što je to Malostonski zaljev, ali i spomenika kulture, odnosno kulturnih dobara kao što je barokna Palača Pucić u Dubrovniku ili, najnoviji slučaj, Atelje Dabac u Zagrebu. Ono što pritom zabrinjava jest totalna nekoordinacija nadležnih službi i ministarstava koji svaki voze po svom kolosijeku (ne) držeći se nekih »svojih« zakona i propisa. Uz to, njihova tromost i nesnalaženje kad treba odmah reagirati zapanjuje sve one koji naivno vjeruju da su na tim odgovornim mjestima ljudi koji upravo to trebaju činiti.</p>
<p>Iako je Atelje Dabac zaštićen spomenik kulture kao kultni prostor hrvatske kulture, u kojem se čuva fotografska ostavština umjetničkoga fotografa Toše Dapca, velikana fotografije europskih dosega, dogodilo se, eto, da trećina toga ateljea bude prodana Benettonu koji nije mogao ni sanjati bolju lokaciju od te u zagrebačkoj Ilici 17. I premda se o slučaju Ateljea Dabac naveliko raspravljalo u medijima zbog neriješenih vlasničkih odnosa do kojih je došlo zbog povrata imovine trećine zgrade u kojoj se Atelje nalazi, i premda su se Ministarstvo kulture i Gradski ured za kulturu tada angažirali da se taj prostor sačuva i vrati u javnu funkciju te da se donacijom Dapčeve ostavštine Muzeju suvremene umjetnosti stavi pod upravljanje te ugledne muzejske institucije, u trenutku kad Benetton, ostvarivši tu čudnu kupnju idealne trećine stana u kojem se Atelje nalazi, želi odmah ući i početi radove, nitko od tih zainteresiranih nije u stanju objasniti kako je do toga došlo, a niti spriječiti da se tako što dogodi.</p>
<p>U istu su priču upetljani i Gradski i Državni ured za imovinu, koji su bili dobro upoznati s tom situacijom i prije prodaje, ali čelni ljudi tih ureda također nemaju potrebe dati objašnjenja. I što sada? Hoće li Ministarstvo kulture dopustiti da Benetton na ulicu izbaci Arhiv Toše Dapca? Hoće li to mirno gledati i Gradski ured za kulturu? Treba li tu angažirati Državno odvjetništvo? Tko uopće treba brinuti o tom kulturnom dobru upisanom u Registar kulturnih dobara Hrvatske? Hoće li netko od odgovornih snositi posljedice? Tko je, uostalom, nadležan da osigura provedbu zakona? To se pitanje izravno odnosi i na devastiranu Palaču Pucić, novi vlasnik (također stranac) koji je prije godinu dana dobio rješenje da u prvobitno stanje u roku od tri mjeseca vrati dijelove kompleksa koji je samovoljno uništio, a do danas to nije učinio? Gdje su te inspekcije i postoje li uopće kaznene mjere? Ako i postoje na papiru, ne primjenjuju se. Zašto? Snosi li i za to netko odgovornost? Očito nitko!</p>
<p>Hoće li, primjerice, netko biti odgovoran za prodaju pašnjaka uz trogirsku Marinu, strancima kojima se potom dopušta prenamjena tog zemljišta u građevinsko na kojem oni nude izgradnju hotela koji po dobivenim dozvolama pretvaraju u »idealni apartmanski 'dalmatinski' gradić«, što će potom rasprodati ostvarujući neslućene zarade, a nama ostavljajući probleme betonizacije, zagađenja i uništenja obale čak i u području pomorskoga dobra? </p>
<p>Kako se uopće može dogoditi da na javnim zelenim površinama splitskog Zvončaca, koji je i GUP-om predviđen kao zelena zona, zemljište otkupi strana tvrtka s namjerom da ga pretvori u građevinsko, osim ako za to nije imala signale od nadležnih »kratkovidnih« moćnika koji su joj to htjeli omogućiti? I, gle čuda, sada kada se to namjerava spriječiti, vlasnici tog zemljišta prijete sudom! Tko će za to odgovarati? Ako će, ili će se pod takvim prijetnjama mijenjati prostorni planovi, što je, uostalom, kod nas postala svakodnevna praksa koju diktiraju investicijski lobiji ne samo stranaca nego i domaćih poduzetnika. I ta je praksa gotovo legalizirana, gotovo kao i divlja izgradnja. I dubrovačkoj Petki sada prijeti takva investicijsko-građevinska agresija.</p>
<p>Zemljišta se duž obale i na otocima nekontrolirano rasprodaju, često tvrtkama iza kojih ne stoji nikakav kapital, a koje taj kapital betonizacijom i apartmanizacijom nastoje steći upravo ovdje u Hrvatskoj. Malo tko od zaslijepljenih sjajnim ponudama iza kojih se krije prodavanje magle, a što potvrđuje i propali projekt »Turistička regija Sinj - Family park Sinj«, što se trebao realizirati sa stranim partnerom, a koji će debelo platiti Sinj, provjerava što se zapravo krije iza tih glamuroznih investicijskih planova. Sve to naravno ukazuje na nered koji kod nas vlada, koji je duboko ukorijenjen, a kojem treba stati na kraj. </p>
<p>Premijer je najavio sprečavanje prodaje zemljišta strancima, što će biti zakonski regulirano. Ali kada? Što će do tada još biti rasprodano raznim trgovcima dijamanata i inim drangulijama? I može li se to spriječiti? Može, uvođenjem moratorija na rasprodaju do donošenja zakona koji će se provoditi, koji će kontrolirati inspekcije, a protuzakonite prodaje kažnjavati. Isti princip trebao bi vrijediti i za kulturna i prirodna dobra. A nadležna bi ministarstva i ostale odgovorne službe trebali znati što je to sve u njihovu resoru o čemu trebaju brinuti, što trebaju onemogućiti i na koji način štititi sva dobra Hrvatske. Ne bude li tako, zalud svi zakoni i dobre volje pojedinaca kojih ne slijedi »armija« odgovornih izvršitelja.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Gdje su sada »kestenjari«</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Nova haaška optužnica je u Zagrebu. A nema ni kestenjara, ni uličnih prosvjeda ni saborske rasprave. Ali ne zato što bi dojučerašnji prosvjednici smatrali da su Markač i Čermak manje hrvatski generali od Gotovine, Norca ili Bobetka. Nema ih jer je sve, u stvari, vrlo jasno i jednostavno. Hrvatska izvršna i sudska vlast moraju postupati po hrvatskim zakonima. Oni nalažu da se učini sve kako bi optuženi stali pred Haaški sud. Bez obzira na to što bilo tko u Hrvatskoj misli o optužnicama. Naravno, ako se ne želi ugroziti približavanje Hrvatske Europskoj uniji. Sve ostalo bilo je i jest politika, obično skupljanje dnevnopolitičkih bodova.</p>
<p>Nijedna vlast do sada nije objavila da su haaške optužnice stigle istog dana kada se kuverta našla u Zagrebu. Svaka je pokušala tu informaciju plasirati u trenutku i na način koji će biti najmanje riskantan za nju. Jer, haaške optužnice su u Hrvatskoj prvorazredna politička bomba. I svaka se vlast do sada pokušala u najvećoj mogućoj mjeri zaštititi od posljedica njezine eksplozije. </p>
<p>Zato je vijest o novoj optužnici medijima doturena u trenutku kada je premijer Sanader već bio u Rumunjskoj, a saborska proračunska rasprava rastegnuta do duboko u noć, kada se jalovim saborskim prepucavanjima zamorena javnost nije uopće uzrujala što zbog optužnica nije nastavljena ili za sljedeće jutro zakazana još jedna realno besplodna maratonska sjednica. </p>
<p>Doduše, za razliku od Račana, Sanaderu nije problem oporba. Ona se, osim HSP-a, jasno opredijelila za punu suradnju s Haagom po postojećim pravilima koja je izglasala HDZ-ova saborska većina još devedesetih godina. Da je problem oporba, Sanader i Šeks bi bez krzmanja sazvali izvanrednu sjednicu Sabora. </p>
<p>Sanaderu su problem simpatizeri HDZ-a. A većina ih je zdušno uzvikivala: »Svi smo mi Mirko Norac«. Sanaderu su problem oni HDZ-ovi birači koji su podupirali graditelje »hrvatskih barikada« po Dalmatinskoj zagori. Oni koji su podupirali »berače kestenja« pred kućom generala Bobetka. Oni koji su u Račanu vidjeli nacionalnog sotonu zbog popustljivosti prema Haagu.</p>
<p>Zbog njih nema ni kestenjara, ni uličnih prosvjeda ni saborske rasprave. Jer, u saborskoj raspravi zastupnici HDZ-a ne bi smjeli tražiti izmjene ili izvrdavanje zakona o suradnji s Haagom, što su u prošlom saborskom sazivu zdušno činili. Naravno, ako Sanader ne želi preuzeti odgovornost za posljedice tih izmjena na pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. A to mu, prema svim do sada dostupnim informacijama, ne pada na pamet.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Opstrukcija povratka Hrvata</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>U jednom od banjolučkih hotela održan je još jedan skup na kojem se ustvrdilo ono što je poznato: izbjegli i prognani Hrvati ne vraćaju se na prostore Republike Srpske. Od sedamdesetak tisuća Hrvata s banjolučkog područja dosad se vratilo samo njih tri tisuće. Stanje u bosanskoj Posavini, odakle je moralo otići više od 160 tisuća Hrvata, jednako je teško. </p>
<p>Te porazne činjenice, međutim, prema svemu sudeći ne zabrinjavaju predstavnike međunarodne zajednice u BiH koji u privatnim razgovorima otvoreno priznaju da ih povratak Hrvata u Republiku Srpsku zapravo i ne zanima. Umjesto povratka Hrvata, politički i novčano potpomaže se povratak Srba u Federaciju, povratak Bošnjaka u Republiku Srpsku te povratak Srba u Hrvatsku. A kada se pojedine skupine Hrvata i odluče vratiti, suočavaju se s gomilom poteškoća i problema, kako s lokalnom vlasti tako i s vlasti samog entiteta. Pojavljuju se problemi s uvozom doniranoga građevinskog materijala, priključci za struju naplaćuju se po enormnim cijenama dok vojni i civilni predstavnici međunarodne zajednice sve to promatraju gotovo nezainteresirano. </p>
<p>Štoviše, Ashdownova administracija i nadalje drži pravno relevantnima navodne papire koje su prognani Hrvati u strahu ili pod prisilom morali potpisivati o prepuštanju svoje imovine prije nego bi ih se, uz novčanu nadoknadu, evakuiralo preko Save u Hrvatsku. Sada moraju pronaći svjedoke koji trebaju potvrditi da im se prijetilo i da su se iselili pod pritiskom ne bi li im se vratilo ono što su imali. Primjenom tog modela, dio međunarodne zajednice zapravo daje pravnu legitimaciju procesu etničkog čišćenja provedenom u Republici Srpskoj.</p>
<p>Dodatni problem za povratak Hrvata jest sam ustroj vlasti u tom bosanskohercegovačkom entitetu koji više nalikuje Srbiji nego dijelu BiH. Osim toga, nijedan tamošnji političar nikad nije pozvao Hrvate na povratak, a to od njih ne traže ni predstavnici međunarodne zajednice. Također, za povratak Hrvata u Republiku Srpsku ne odvajaju se gotovo nikakva novčana sredstva. Kada se taj odnos usporedi s onim koji dio međunarodne zajednice, bilo u BiH ili Hrvatskoj, ima prema povratku Srba, odnosno Bošnjaka u njihove prijeratne domove, dobiva se vrlo jasna slika o, nazovimo to tako, selektivnom pristupu tom problemu, iako za te postupke ima i težih, a primjerenijih riječi.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Čudno »vrednovanje« znanstvenoga rada: velik korak od političkog folklora prema poreznoj sjekiri</p>
<p>Postalo je upitnim, u prvom redu za poreznu i s njom povezanu drugu administraciju izražava li autorski honorar uopće neku tržišnu vrijednost ili je to samo dim. Stoga nakon desetak godina administracija pokušava taj »dim« racionalizirati u knjigovodstvenom smislu pa se bilo kakav autorski rad »čvrsto« definira kao obrtnički rad. Ali takvo gubljenje kriterija nalazimo i tamo gdje bismo to i najmanje očekivali. Postalo je normalnim da ljudi koji dobro znaju svoj posao pokušavaju i ponekad uspijevaju nabaviti proizvode, koji su se nekada mjerili cijenom autorskog arka, za nula kuna i nula lipa / Kako objasniti rasap nekadašnjih normalnih tržnih kriterija? Budući da se to ne može uvijek objasniti pukim neznanjem, čini se da iza toga može stajati svojevrsna teorija u volonterskom radu pri čemu ostaje nejasnim zasniva li se taj dobrovoljni rad na nekoj nacionalnoj euforiji iz početnog razdoblja ili na načelima humanitarizma ili pak na načelima na kojima djeluju udruge civilnog društva</p>
<p>JOSIP ŽUPANOV</p>
<p>Što se promijenilo u godišnjem obračunu poreza u odnosu prema razdoblju »udruženog rada«? Moglo bi se reći da je napravljen velik korak od političkog folklora prema poreznoj sjekiri. </p>
<p>Odmah na početku razdoblja porez je naglo povećan. Danas porez na prihode od autorskih honorara iznosi trideset šest posto (što je jedna od najviših poreznih stopa uopće). </p>
<p>Tome valja pribrojiti i zagrebački prirez. No to nije sve. Na početku su bili ukinuti i troškovi, ali su kasnije opet priznati u nešto manjem postotku nego u ranijim razdobljima.</p>
<p>No dogodilo se i nešto drugo. Naime, dovedeno je u pitanje i samo kulturno tržište, odnosno njegovi temeljni kriteriji. </p>
<p>Prije svega, postalo je upitnim, u prvom redu za poreznu i s njom povezanu drugu administraciju izražava li autorski honorar uopće neku tržišnu vrijednost ili je to samo dim. </p>
<p>Stoga nakon desetak godina administracija pokušava taj »dim« racionalizirati u knjigovodstvenom smislu pa se bilo kakav autorski rad »čvrsto« definira kao obrtnički rad. </p>
<p>Ali takvo gubljenje kriterija nalazimo i tamo gdje bismo to i najmanje očekivali. </p>
<p>Postalo je normalnim da ljudi koji dobro znaju svoj posao pokušavaju i ponekad uspijevaju nabaviti proizvode, koji su se nekada mjerili cijenom autorskog arka, za nula kuna i nula lipa. </p>
<p>Također neke ozbiljne znanstvene i kulturne institucije svele su cijenu autorskog arka na običnu crkavicu. A s druge strane tranzicija u tržišno gospodarstvo svela se na vulgarni komercijalizam, odnosno na uspješnu prodaju nevrijedne robe koja se obično naziva šundom.</p>
<p>Nekada je sastavljanje porezne prijave bilo vrlo jednostavno, a sada to postaje pravo remek-djelo i za porezne stručnjake. Čak ni vrhunski stručnjaci ne mogu uvijek odgonetnuti što se priznaje, a što ne priznaje kao, na primjer, porezna olakšica ili prema kojoj se formuli neke stvari obračunavaju – to sve postaje gotovo »službenom tajnom«. </p>
<p>Uostalom, i sam gubitak tržnih kriterija mora dovesti do nepredvidljivih teškoća. Ostaje ipak pitanje kako objasniti rasap nekadašnjih normalnih tržnih kriterija. Budući da se to ne može uvijek objasniti pukim neznanjem, čini se da iza toga može stajati svojevrsna teorija u volonterskom radu pri čemu ostaje nejasnim zasniva li se taj dobrovoljni rad na nekoj nacionalnoj euforiji iz početnog razdoblja ili na načelima humanitarizma ili pak na načelima na kojima djeluju udruge civilnog društva. </p>
<p>Ukratko, to se može tumačiti na bilo koji način. No takve pojave susrećemo i na drugim područjima ekonomskoga i društvenog života pa bi se moglo postaviti pitanje: ne dovodi li takva praksa pod znak upitnika čitav koncept tržišnog gospodarstva. No, o tome možda nekom drugom prigodom.</p>
<p>Posebno je zanimljivo pitanje: što motivira pojedince koji više nisu nikakvi junoše što se tek moraju iskazati svojim volonterskim radom nego i priznate autore i stručnjake već blizu treće dobi, ili čak u samoj trećoj dobi, da besplatno volontiraju bilo za novine ili pak književne i stručne časopise ili za razne skupove i slične priredbe, zašto se osjećaju obaveznim da rade za nula kuna i nula lipa. </p>
<p>A isto tako, zašto u raznim ozbiljnim institucijama ljudi iz istog faha određuju dampinške tarife svojim kolegama koje će, na kraju krajeva, obezvrijediti i njihov rad? Zašto uvaženi autori potpisuju ugovore o tome da njihov rad vrijedi malo ili ništa? Zašto to smatraju normalnim? Na ta pitanja ne mogu odgovoriti u sklopu ovakvog napisa. No pitanje je kakvi se efekti mogu očekivati na takvo čudno»vrednovanje« znanstvenoga i uopće kulturnog rada. To je isto široko pitanje. </p>
<p>Čini se da ovo društvo i njegove elite žele potvrditi jednu Marxovu definiciju države iz prve polovine devetnaestog stoljeća. </p>
<p>Marx je rekao da u toj državi postoje dva ministarstva: ministarstvo za pljačkanje vlastitog naroda (ministarstvo financija) i ministarstvo za pljačkanje drugih naroda (ministarstvo rada, ministarstvo vojske ili ministarstvo obrane kako se već u raznim zemljama naziva). Dakako to je bila Marxova vizija države u njegovo doba. Ali ne i moja vizija. </p>
<p>Naime, ovdje ponovno mogu citirati Marxa iz jedno teksta na francuskom jeziku: što se mene tiče, ja nisam marksist (Quand ŕ moi je ne suis pas marxiste). Bez obzira na to u kojoj mjeri su takve uporabe vrijedile nekad i koliko vrijede danas u demokratskim zapadnim zemljama čini mi se da su one vrijedile, pa da vrijede i danas na jugoistočnoj europskoj periferiji. Tu je porez uvijek bio harač, a nekakav taks payer je puka fantazija. Porez je uvijek plaćala i plaća raja.</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor u mirovini, redoviti član HAZU.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Talijanski politički ring: Berlusconi protiv Prodija</p>
<p>Italiji je prekipjelo, samovolji sadašnje vlasti nema kraja: ona hoće mijenjati ustav, izborne i obrazovne zakone, uvodi rasističke zakone, talijanske tvrtke propadaju jedna za drugom, raste nezaposlenost i pada gospodarska i kupovna moć, rastu proračun i državni dug… Ali probabilizam i rasuto stranaštvo oporbenih stranaka i struktura recikliraju se u nedogled. Veliko je pitanje može li samo neporeciva karizma sadašnjeg prvog čovjeka Europe, lijevog kršćanskoga demokrata Romana Prodija prevagnuti / Stranke oporbe jednostavno se ne mogu dogovoriti, a kamoli uskladiti najprije vlastiti savez. Tako jedni neće populističkoga, ali moralno snažnoga i popularnog Antonija Di Pietra, a drugi pak neće »čiste« komuniste – koji mogu računati s barem desetak posto talijanskih glasova, niti pak vrlo snažne sindikate…</p>
<p>MILAN RAKOVAC</p>
<p>Rukavica je bačena: Romano Prodi bit će nositelj liste lijevog centra na lipanjskim izborima u Italiji za Europski parlament, protiv nositelja liste desnog centra, Silvija Berlusconija. </p>
<p>Ujedno, Prodi već sad najavljuje da će predvoditi listu lijevog centra i na sljedećim talijanskim parlamentarnim izborima. Prodijeva bi rukavica bila viteška rukavica izazova na dvoboj, kada se već Berlusconi diči nazivom »vitez« (zovu ga još i Sua Emitenza, Njegova Emitencija umjesto Eminencija, jer je vlasnik nekoliko televizijskih mreža, a kontrolira i RAI; ili BerlusKaiser, ili još podomaćeno Berlusca…), ali prije će biti posrijedi bokserska rukavica bačena u talijanski kaotični politički ring, počesto i ringišpil (carossello).</p>
<p>U svojoj studiji o političkom trenutku Italije, Giovanni Sartori, jedan od najvećih živućih politologa, nikako s ljevice, čovjek čijoj su ideji najbliže jedan Croce ili Weber, žestoko rastače novi talijanski »libertizam« (»slobodizam«), kao svojevrsnu karikaturu klasičnog europskog liberalizma (slobodarstva), nimalo ne birajući riječi osude za berlusconijevski populizam: mala tempora currunt, slaba vremena teku, veli Sartori, nazivajući novodonijete zakone »bestidnima (pljuvanja vrijedna) ili ubojitima (micidiale), zaključujući da »tko ih donosi mora se stidjeti«.</p>
<p>Roberto Cotroneo piše u dnevniku L'Unita: »Lijepa zemlja etiketa (Bel Paese, kako se zove i poznati sir – M.R.), ili ako ćemo uljepšati izraz, lijepa zemlja koncepata. Što se niže spušta politička rasprava, to više nalazimo posttalijanske riječi, što se lijepe na ono što se događa s mnogo netočnosti. </p>
<p>Godinama se govori o 'justicijalizmu' i o 'garantizmu'. Gdje se pod justicijalizmom ima razumjeti izrazita naklonost za rad tužitelja, kada je taj rad neumoljiv i rigorozan. Ali u svojem najnegativnijem značenju podrazumijeva ukus za zloporabu moći. </p>
<p>A pod garantizmom se podrazumijeva snažan civilistički i demokratski odnos koji želi pretpostavku nevinosti u svakom slučaju. Uvijek i svakako.« Isti ljevičarski list u redakcijskome uvodniku navodi: »U našoj su zemlji dva tijesno povezana fenomena. </p>
<p>S jedne strane poduzetnički delirij predsjednika vlade, koji nastoji odvojiti se od političke klase koju cjelokupno naziva nepoštenom, nastojeći tako da se zaborave nimalo jasni izvori njegova poduzetničkog bogatstva… S druge pak strane jest šutnja onih snaga koje nisu na desnici…«</p>
<p>U idejno pak nasuprotnoj (je li?) Famiglia cristiana (kršćanska obitelj), Del Colle piše: »Je li to red protiv kaosa? Pitanje se nameće, ali odgovora nema sve do dana europskih izbora. Tek će se tada doznati daju li Talijani više kredita obrani vlastitog vlasništva u palači Chigi od strane Bersluconija, ili će više povjerenja pokloniti onima, poput Romana Prodija i njegovih saveznika u 'Maslini', koji se pozivaju na pravo povratku vlade ove države, u ime koncepcije vlasti koja je posve nasuprotne ekonomsko-socijalne strategije«.</p>
<p>Ali unatoč tomu što Berlusconi nije ostvario ništa od svojih gromoglasnih obećanja (blagostanje na prvom mjestu – stiglo je osiromašenje!), on je i dalje besprizivni individualac, jedan jedini, a Romano Prodi samo »prvi među jednakima«. </p>
<p>Vidjelo se to nedavno gotovo drastično, u vrlo gledanoj emisiji Brune Vespe na Rai Uno, »Vrata do vrata«, Berlusconi je gostovao sam samcijat, nisu mu trebali partneri, ni Fini, ni Bossi, sa desnice, ni kršćani Butiglione ili Casini! </p>
<p>S druge strane, Prodija i njegovu listu za izbore (predstojeće europske, i susljedne talijanske), u sljedećoj su emisiji predstavljala čak četiri leadera »Masline«, ali bez samoga Prodija!</p>
<p>Ta snaga vođe s jedne, i nejasno pluralno »jedinstvo« nasuprot tome, nisu samo izvanjske, medijske slike. Berlusconi je neporecivi vođa desne koalicije, on je jednostavno autokrat, čiji primat ne prihvaćaju korektno samo kršćanski demokrati, nego i »postfašist« Fini i rabijatni desni populist Bossi.</p>
<p>Romano Prodi pak najprije ima u svojoj koaliciji krajnje permisivnu četvoricu: lijeve demokrate, Ivančicu (Margherita), socijaliste i republikance. A zatim u njoj i ima i nema, zasad, stranke bez kojih je pitanje može li pobijediti na izborima: listu Di Pietro-Occhetto (prvi je znameniti bivši državni tužitelj, drugi pak bivši vođa reformiranih komunista), »zelene«, komuniste i Narodni savez...</p>
<p>Italiji je prekipjelo, samovolji sadašnje vlasti nema kraja: ona hoće mijenjati ustav, izborne i obrazovne zakone, uvodi rasističke zakone, talijanske tvrtke propadaju jedna za drugom, raste nezaposlenost i pada gospodarska i kupovna moć, rastu proračun i državni dug…</p>
<p>Ali probabilizam i rasuto stranaštvo oporbenih stranaka i struktura (zbog čega su, uostalom, i izgubili minule izbore!), reciklira se u nedogled. Veliko je pitanje može li samo neporeciva karizma sadašnjeg prvog čovjeka Europe, lijevoga kršćanskoga demokrata Romana Prodija prevagnuti. </p>
<p>Stranke oporbe jednostavno se ne mogu dogovoriti, a kamoli uskladiti najprije vlastiti savez; tako da jedni neće populističkoga, ali moralno snažnoga i popularnog Antonija Di Pietra, a drugi pak neće »čiste« komuniste – koji mogu računati s barem desetak posto talijanskih glasova, niti pak vrlo snažne sindikate… Berlusconi je krajnje nepopularan, i pobijediti ga na sljedećim europskim i nacionalnim izborima (za godinu i pol) ne bi trebao biti osobit problem za oporbu – ali možda je to ipak nerješiv problem, tako da nije neutemljena »vitezova« samouvjerenost, da će izbore posve sigurno dobiti! </p>
<p>Autor je književnik, publicist i novinar.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Tojčić: Ispunjenje sindikalnih zahtjeva platili bi Zagrepčani</p>
<p>Kako se približava najavljeni štrajk upozorenja radnika trgovačkih društava u vlasništvu Grada Zagreba, zakazan za srijedu 10. ožujka, smanjuje se broj tvrtki koje ga namjeravaju podržati. Ipak, prema podacima iz Sindikata komunalnih radnika Hrvatske, štrajk podržava približno 8500 članova sindikata od ukupno 10.000 zaposlenih u tvrtkama koje su se izjasnile za štrajk. </p>
<p>Zamjenik gradonačelnice za gospodarstvo i predsjednik pregovaračkog tima Poglavarstva, Stipe Tojčić, rekao nam je kako bi godišnje trebalo naći još 210 milijuna kuna, ako bi se željelo ispuniti zahtjev za traženo povećanje plaća od 17,68 posto za više od 12.500 zaposlenih u sve 23 gradske tvrtke. »Za toliko povećanje plaća trebalo bi ili povisiti cijenu usluga ili ići u rebalans proračuna«, kaže Tojčić. Tvrdi da bi i jedna i druga odluka pale na teret građana, a ne zna kako bi Zagrepčani prihvatili poskupljenja. </p>
<p>Istaknuo je da bi samo za najveću gradsku tvrtku, ZET, trebalo osigurati 83 milijuna kuna, zbog čega bi se cijena usluga u prosjeku trebala povisiti za čak 29,2 posto. Ako bi se prihvatila ponuda Grada o povećanju plaća za tri posto, usluge ZET-a trebale bi poskupjeti za oko šest posto. Za radnike »Vodoopskrbe i odvodnje« trebalo bi još 23 milijuna kuna godišnje, dok je planirana dobit toga poduzeća samo 417.000 kuna.</p>
<p> »Zahtjev sindikata poskupio bi usluge 'VIO'-a za 10,7 posto, a 'Čistoće' 11,1 posto«, iznosi zamjenik gradonačelnice, te ocjenjuje da su zahtjevi sindikata u ovom trenutku – nerealni. Dodaje da je prosječna plaća zaposlenika gradskih tvrtki u 2003. iznosila 4712 kuna, što je više od zagrebačkog prosjeka (4680 kuna) i neznatno manje od prosjeka u zagrebačkom gospodarstvu (4751 kuna). </p>
<p>»Mi smo ponudili povećanje od tri posto, opravdavajući to podacima da je porast životnih troškova u Hrvatskoj od potpisivanja kolektivnog ugovora, početkom 2002. iznosio 2,7 posto. Takvo povećanje pokrilo bi s sa 35 milijuna kuna godišnje«, kaže Tojčić. Poručuje da je Grad spreman još jednom sjesti za stol, da razum treba prevladati, pa će se vjerojatno doći do nekakvog kompromisa.</p>
<p>Spremnost na kompromis potvrdila je i predsjednica Sindikata komunalnih radnika Hrvatske i čelnica koordinacije sindikata gradskih trgovačkih društava, Ankica Svoboda. Dodala je, međutim, kako se u slučaju da do štrajka i dođe, radnici ne trebaju plašiti jer su dobro zaštićeni temeljnim kolektivnim ugovorom. </p>
<p>»Grad nam se, otkako smo najavili štrajk, nije obratio jer očito misli da će nas do srijede slomiti. Ali neće«, poručuje Ankica Svoboda. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Građevinske za Špansko idući tjedan, Sesvete se ni ne razmatraju</p>
<p>Milan Bandić najavio izgradnju 1500 POS-ovih stanova u Podbrežju te izjavio da u Sesvetama država treba platiti prateće objekte / Ministarstvo ga je demantiralo tvrdeći da Zagreb mora odlučiti o novcu / Zagreb će o tome odlučiti do 15. ožujka, potvrdila je odmah Vlasta Pavić / Podbrežje nije zamjena za Sesvete, tvrdi Bandić</p>
<p>Ovih dana ponovo se zahuktala priča oko 4000 stanova iz Programa poticane stanogradnje (POS) koji bi se trebali graditi na području bivše vojarne Prečko u Španskom i bivše svinjogojske farme u Sesvetama. I dok bi, prema riječima Davora Jelavića, pročelnika Ureda za graditeljstvo, građevinske dozvole za oko 1500 stanova u Španskom trebale biti izdane sljedeći tjedan, dozvole za gradnju u Sesvetama još – nisu ni u razmatranju.</p>
<p>Sve je izvjesnije, može se čuti u Poglavarstvu, da se Sesvete uopće neće graditi. I sama je ministrica graditeljstva Marina Matulović-Dropulić nedavno izjavila da je protiv širenja Zagreba i gradnje novih naselja dok ima mjesta za izgradnju u postojećima. Međutim, čini se da je glavni problem u tome što ni Grad ni Ministarstvo ne žele Zagrepčanima s POS- ove liste priopćiti tu »lošu« vijest.</p>
<p>Zbunjuje i ponašanje gradskih čelnika. Najprije je šef gradskoga SDP-a i drugi čovjek Grada, Milan Bandić, na konferenciji za novinare u četvrtak, bez prisustva gradonačelnice Vlaste Pavić, kao projekt svoje stranke najavio gradnju 1500 POS-ovih stanova u Podbrežju. Istodobno je komentirao da bi Grad, infrastrukturu u Sesvetama, mogao izgraditi tek za tri godine, te da 400 milijuna za prateće objekte treba osigurati država.</p>
<p>Na to je oštro reagiralo Ministarstvo graditeljstva, demantirajući Bandića. Nije na državi, već na Gradu da odluči ima li novca za gradnju stanova u Sesvetama, ustvrdila je glasnogovnica Ministarstva. Bandić je na to poručio, da ne polemizira s glasnogovornicima, dok je gradonačelnica Vlasta Pavić stala na stranu Ministarstva. </p>
<p>»Grad će do 15. ožujka, kako je dogovoreno na sastanku s ministricom, napraviti izračune troškova za Sesvete i odlučiti hoće li graditi tamo ili na nekoj drugoj lokaciji«, poručila je gradonačelnica preko svoje službe za informiranje.</p>
<p> Bandić pak tvrdi da Podbrežje nije zamjena za Sesvete...</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>»Ako ne raščiste s pojedincima, morat ćemo ih smijeniti«</p>
<p>»Pojedinci iz HNS-a apsolutno su u sukobu interesa«, odgovorio nam je šef zagrebačkoga SDP-a i zamjenik gradonačelnice Milan Bandić, na naše pitanje, jesu li Radimir Čačić i Srećko Ferenčak u sukobu interesa zbog POS-a.</p>
<p>HNS, tvrdi Bandić, puca po svim šavovima. »Sami se prijavljuju Povjerenstvu za utvrđivanje sukoba interesa. Izabrali su Marka Pušića za predsjednika Kluba zastupnika u Skupštini a sad je protiv njega podignuta optužnica zbog »Croatia busa«, a stranku je napustio dio članstva«, objašnjava Bandić.</p>
<p>Koalicijskom partneru, tvrdi, želi sve najbolje i zato će od SDP od gradskih haenesovaca u jednom oštrom pismu uskoro zatražiti da se konsolidiraju i raščiste s pojedincima u stranci koji su, prema Bandićevim riječima, »amoralno koristili svoje javne funkcije za osobni probitak«.</p>
<p>»Kad sam ja napravio svoju glupost prije dvije godine oni su tvrdili da je to problem SDP-a. E, pa sad je ovo njihov problem i ako ga ne raščiste, vrlo brzo ćemo povući svoj potez i smijeniti one koje treba smijeniti«, najavljuje Milan Bandić. To se mora napraviti, kaže prvi gradski esdepeovac, u ime morala i pameti. </p>
<p>Ako se ne raščisti »cirkus« u gradskoj koaliciji, SDP, smatra Bandić neće dobiti sljedeće izbore u Zagrebu.</p>
<p> »Ovo je prilika da gradski SDP sada, kada zbog očuvanja koalicije na državnoj razini više ne mora pristajati na sve što Čačić traži, demonstrira odgovornost, djelotvornost i poštenje«, zaključio je Bandić. </p>
<p>Ma. M.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Lani 1550 građevinskih dozvola, najviše stanova od 80 kvadrata </p>
<p>U Zagrebu je lani izdano 1550 građevinskih dozvola, od čega 80 posto ili 1247 dozvola za novogradnje, a 303 ili 20 posto dozvola za rekonstrukcije. Slično je bilo i 2002. godine. </p>
<p> Građevinskim dozvolama izdanima 2003. godine predviđena je izgradnja 4693 stana, što je 13 posto manje nego u 2002. kada je predviđena izgradnja 5664 nova stana. </p>
<p> Korisna površina svih stanova predviđenih za izgradnju na temelju izdanih građevinskih dozvola tijekom 2003. iznosi 363.366 tisuća četvornih metara, što znači da se u prosjeku gradi najviše stanova od oko 80 kvadrata. (h)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Dvostruko više posjetitelja nego lani</p>
<p>»Zaključno s jučerašnjim danom Velesajam je posjetilo dvostruko više posjetitelja u odnosu na lani, što znači da smo prodali više od 30.000 karata«, rekao nam je u nedjelju Mladen Deanović, direktor Međunarodne grupe sajmova »Enogastronomija i turizam«, koji su se od srijede održavali na Zagrebačkom velesajmu.</p>
<p>No i posljednjega dana, u nedjelju, u paviljonima su bile velike gužve, pa organizator smatra da je ovogodišnju manifestaciju posjetilo i više od 40.000 posjetitelja. Samo je u subotu, u odnosu na lanjski predzadnji dan sajmovanja, prekosavski Sajam posjetilo četiri puta više posjetitelja - njih 9000.</p>
<p>Uvođenje »Loringa«, sajma lova i ribolova, bio je dobar potez, dodao je Deanović, pa se već sada planira dodatno obogaćivanje programa sljedeće godine. Posebno atraktivno bilo je promotivno gađanje s lukom i strijelom, u kojem se dnevno okušalo stotine posjetitelja. </p>
<p>Priključenje sajma »Vrt i dom«, koji je prije išao samostalno, bio je također dobar potez. </p>
<p>Sljedeće godine, najavio je Deanović, Velesajamski kup kuhara podići će se na nacionalnu razinu s međunarodnim žirijem, a održat će se i natjecanje kuhara-đaka.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Nove transplantacije u »Merkuru«</p>
<p>Transplantacijski tim Kliničke bolnice »Merkur« nedavno je po šesti put ove godine transplantirao jetru, a drugi put obavio multiorgansku transplantaciju u kojoj su odjednom pacijentu presađeni gušterača i bubreg. </p>
<p>Multiorganska eksplantacija organa obavljena je u Varaždinu. </p>
<p>Od početka transplantacijskog programa 1998. u KB-u »Merkur« obavljena je uspješno 71 transplantacija jetre, te deset multiorganskih transplantacija, što tu bolnicu svrstava u jači transplantacijski centar u široj regiji, priopćio je dr. Miran Martinac, ravnatelj »Merkura«. </p>
<p>Istakao je ispravnost orijentacije te bolnice na putu prema visokospecijaliziranoj ustanovi. Zahvaljujući tome, »Merkur« je lani proglašen, centrom za transplantaciju, kao jedini u Hrvatskoj.</p>
<p>B. L.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Bijedan život petero Roma u automobilu na zapruđanskom parkiralištu </p>
<p>U automobilu starom dvadesetak godina živi peteročlana romska družina - nevjenčani supružnici Goran Krištofac (20) i Zvezdana Oršuš (18) te njihovi prijatelji Žarko Jovanović (20), Zoran Olah (22) i jedna sedamnaestogodišnjakinja / Zvezdana Oršuš očekuje dijete / Noću spavaju grijući se međusobno, danju lutaju gladni, promrzli i prljavi, tražeći posao kojim bi osigurali novac za hranu </p>
<p>Na jednom od parkirališta u novozagrebačkom naselju Zapruđe već tri mjeseca u automobilu starom dvadesetak godina živi peteročlana romska družina koju čine nevjenčani supružnici Goran Krištofac (20) i Zvezdana Oršuš (18) te njihovi prijatelji Žarko Jovanović (20), Zoran Olah (22) i jedna sedamnaestogodišnjakinja. Automobil u voznom stanju, u čijem se prtljažniku nalazi sva njihova imovina – nekoliko pokrivača – dobili su na dar od čovjeka kojemu su očistili dvorište. Njihovi dani nisu isplanirani a jedina obaveza koju imaju, jest pronaći hranu ili novac kojim će je kupiti. </p>
<p>U metropolu su iz Bjelovara stigli prije tri mjeseca i od tada lutaju gradom u potrazi za bilo kakvim poslom koji bi im donio novac. »Bjelovar je mali grad gdje te svi poznaju. Tamo se osjećamo obilježeni. U Zagrebu je veća mogućnost zarade«, kaže Goran. </p>
<p>I tako u dane, kad netko od njih nije u pritvoru, promrzli, prljavi i gladni traže ulice koje na zadovoljstvo stanara mogu očistiti, skupljaju staro željezo, prekapaju po smeću u kojem nerijetko nađu ručak i... čekaju nečiju milostinju. </p>
<p>»Život nam je težak, ne dobivamo nikakvu pomoć pa se zna dogoditi da cijeli dan ne jedemo ništa. U takvim situacijama dobro dođe i ono što pronađemo u smeću. Stvarno ne znam što će s nama biti«, kaže Zoran. </p>
<p>Svoju snalažljivost, koja je za njih zapravo ključ preživljavanja, iskazuju time što dan mogu preživjeti sa 50 do 60 kuna, odnosno sa 10 do 12 kuna »po glavi«. </p>
<p>Iako, dakle, imaju kakav takav krov nad glavom, zimske mjesece i temperature koje se noću spuštaju ispod ništice, izdržavaju zahvaljujući činjenici što je njihov životni prostor vrlo skučen. Natiskane u automobilu, ispod pokrivača nađenih na smetlištu, grije ih jedino tjelesna temperatura osobe do koje spavaju. Takvi uvjeti već su ostavili posljedice po zdravlje nekih od njih, iako su tek zakoračili u život. »Imam problema s bubrezima i kičmom ali nemam se kome obratiti za pomoć«, kaže Žarko. Pitanja o higijeni u ovom su slučaju posve suvišna. </p>
<p>Goran i Zvezdana roditelji su jednogodišnje djevojčice koja iz objektivnih razloga ne živi s njima nego s njenim roditeljima u Bjelovaru. Teško joj je zbog toga, ali kaže da je za dijete bolje da je s njenom majkom nego da se ovako muči. </p>
<p>»Vi ste, uz nekoliko ljudi iz susjednih zgrada koji nam ponekad donesu hranu, prvi koji su nam se lijepo obratili. Obično ljudi dođu do auta i počnu nas vrijeđati«, rekla je Zvezdana. Ponovno je trudna, rodit će za dva mjeseca. </p>
<p>Na upit što bi poželjeli da ulove zlatnu ribicu, slažu se: »Stan«.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Hoće li Tarine suze ovaj put biti radosnice</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – U petak, 12. ožujka, glazbena će se scena preseliti u Opatiju, gdje toga dana počinje natjecanje za hrvatsku pjesmu predstavnicu na Eurosongu. Dora traje od petka do nedjelje, kada će, nakon dvije izlučne večeri i one finalne, napokon biti poznato ime pjevača koji će se 12. svibnja na prednatjecanju u Istanbulu pokušati izboriti za svoje mjesto na Eurosongu, što će se na istoj pozornici održati tri dana kasnije. </p>
<p>Razlika između ove i dosadašnjih jedanaest Dora je velika. Naime, nikad dosad toliko se debitanata i javnosti uglavnom nepoznatih pjevača nije pojavilo na pozornici Kristalne dvorane hotela Kvarner. Osim toga, orkestar koji je posljednjih pet godina bio sastavni dio ovog natjecanja, sljedećeg vikenda neće pratiti niti jednog pjevača, već će, prema eurovizijskim pravilima, izvođači pjevati uz matricu na kojoj ne smije biti snimljen niti jedan vokal. Još jedna, zapravo i najveća novost, jest činjenica da se pjesme za Doru već tjednima mogu čuti u eteru hrvatskih radijskih postaja.</p>
<p>I premda smo već, barem usput, čuli poneku pjesmu s ovogodišnje Dore, što je pomalo i neobična odluka budući da tako glazbeni urednici diktiraju trend, a možda i pobjednika, do konca tjedna predstavit ćemo sve izvođače ovogodišnje Dore. </p>
<p>U prvoj izlučnoj večeri, u petak, prve će na pozornicu izaći djevojke vokalne skupine Chante. Ta je vokalna skupina osnovana 2001. godine, a čine je Marijeta Gregov, Anđela Zebec, Vanda Jirasek, Iva Šimić i Ivana Čabraja, studentice i učenice u Zagrebu, koje su dječje dane provele, baš kao i Divasice, u zboru Zvjezdice. Prvi veći nastup grupa je održala 29. prosinca 2002. u zagrebačkom HNK, na koncertu »Novogodišnje zvjezdice«. Pjesmu »Zašto pitaš«, koju će izvesti na Dori, uz Davida Vurdelju napisala je chanteica Vanda Jirasek.</p>
<p>»Gdje snovi počinju«, pjesmu Darka Juranovića D'Knocka i Sandre Berković, zapjevat će sama Sandra. Pjevačica koju krug glazbenika koji ju je imao prilike upoznati smatra izuzetnom pjevačkom nadom, snimala je vokale na posljednjem albumu Tonyja Cetinskog, a zajedno s Ivanom Kindl i Jacquesom Houdekom često je nastupala u zagrebačkim klubovima. Nedavno je snimila i »Ljubi me da znam«, pjesmu objavljenu na kompilaciji »Urbani zvuk Silver Blue«.</p>
<p>Treća će na Dori zapjevati Ankica Demirović Angie, 28-godišnja Daruvarčanka rođena u Banja Luci. Pjevačica koja će izvesti »Umrla bih ja na tvojim rukama«, pjesmu Mire Buljana i Nene Ninčevića, o sebi kaže: »Vjerujem ljudima s kojima radim, vjerujem svome talentu, volji i upornosti. Vjerujem sebi. Ja sam osobita, ja sam Angie!«. </p>
<p>Prvi poznati izvođač na Dori je Azzuro, također rođen u Banja Luci. Pjevač koji je godinama živio u Zambiji, gdje se školovao u amerikoj školi, već dugi niz godina pokušava se izboriti za svoj komadić glazbenog neba, a kartu za Eurosong nastojat će zaraditi izvedbom pjesme Davora Devčića na stihove Borivoja Vincetića – »Trebam te«. Azzuru ovo neće biti prvi nastup na Dori, budući da se 1998. godine predstavio s Gibonnijevom pjesmom »Ruku na srce« i osvojio peto mjesto.</p>
<p>»Nosiš mi proljeće« Marka Tomasovića na stihove Nevije Korpar izvest će Virovitičanka Renata Holi. Ova 19-godišnja pjevačica završila je jezičnu školu i priprema upis na učiteljsku akademiju, a pjevanjem se aktivno bavi od 11. godine kada je nastupila na Turbo Limach Showu HRT-a. Nastupila je i u »SuperNova Showu« Nove TV. </p>
<p>Ako je netko prošle godine profitirao nastupivši na Dori, to je bez sumnje grupa Karma, kojoj su suze pjevačice Tare osigurale ne samo ulazak u finale i plasman na visoko treće mjesto, već i vizu za Češku, gdje su ostvarili nevjerojatnu karijeru. Karmu čine DJ Neno - Nenad Čirjak, Pipi - Josip Miani i Tara - Majda Šušelj. Muški dio banda je iz Umaga, a grupu su osnovali 1999. godine. Tara ima 23 godine, iz Novigrada je i bendu se pridružila kada je već dogovoreno objavljivanje prvog albuma. Pjesmu »Malo pomalo« potpisuju Neno i Pipi, a riječi je napisao Darko Duvnjak-Darus.</p>
<p>Petra Boić Petrač</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Splićanka Ana Vladava najljepša djevojka Mediterana</p>
<p>DUBROVNIK, 7. ožujka</p>
<p> – Hrvatska predstavnica na izboru Best Model of the World, koji se u subotu održao u turskom Istanbulu, Ana Vladava iz Splita osvojila je titulu The Best Mediterna girl. </p>
<p>Njezin partner Damir Čančarević iz Zagreba putuje u Dubai iako nije osvojio niti jednu titulu, a tamo će se natjecati na izboru The Best Male of the World. Naime, mladog su zagrebačkog manekena i prije početka natjecanja zapazili modni agenti i organizatori tog natjecanja te ga kao predstavnika Hrvatske pozvali u Dubai.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Marco Masini pobjednik Sanrema</p>
<p>SAN REMO, 7. ožujka</p>
<p> – U subotu je završen 54. festival talijanske pjesme Sanremo. Dobitnik najvećeg broja glasova, ukupno 295.639, je Marco Masini koji je izveo pjesmu »L'uomo volante«. Na drugo se mjesto plasirao Mario Rosini čija je skladba »Sei la vita mia« dobila 152.479 glasova, a treće je mjesto osvojila punašna Linda s pjesmom »Aria sole terra mare«. </p>
<p>Ovogodišnji Sanremo u potpunosti se razlikuje od dosadašnjih izdanja tog festivala, a izgubivši svjetske zvijezde, kao i najveće talijanske, festival je izgubio i glamour koji je godinama bio sastavni dio najpoznatijeg europskog glazbenog happeninga. Sanremo je, naime, ove godine ostao bez svog zaštitnog znaka Pippa Bauda, a direktor festivala je postao Tony Renis, nekad davno pobjednik Sanrema s pjesmom »Quando, quando, quando«. </p>
<p>Voditeljica festivala koji, barem kako se na prvo slušanje čini, nije donio bogzna kakve hitove, bila je Simona Ventura, supruga talijanskog nogometaša Stefana Bettarinija. Jedna od najpopularnijih talijanskih voditeljica tom je prigodom dobro popunila kućni budžet zaradivši 325.000 eura.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Dodijeljena NAACP priznanja </p>
<p>LOS ANGELES, 7. veljače</p>
<p> – National Association for the Advancement of Colored People (NAACP) ove je godine po 35. put podijelilo priznanja afroameričkim umjetnicima za njihova dostignuća u različitim kategorijama, uključujući i one za promicanje humanosti i poštivanje građanskih prava. Svečanost se održala u dvorani Universal Amphitheatrea, dok će snimka biti emitirana 11. ožujka. NAACP je najveća i najstarija takva američka udruga među čijim se osnivačima nalazi legendarni Sammy Davis Jr., a cilj ovih nagrada je odavanje počasti projektima i osobama koji prikazuju osobe tamne boje kože u najboljem svjetlu. U 35 kategorija poput onih što pokrivaju područje filma, televizije, glazbe i književnosti natjecalo se čak 1146 kandidata, a o pobjednicima su odlučivali čitatelji magazina Crisis u izdanju NAACP. </p>
<p>Među dosadašnjim pobjednicima nalaze se Luther Vandross, India Arie, Natalie Cole, Ron Brown, Denzel Washington, Halle Berry, Sammy Davis Jr., Didney Poitier i drugi. Ovogodišnji pobjednici bit će poznati tek po emitiranju, dok je poznato tek nekoliko dobitnika specijalnih priznaja među kojima su Beyonce kao zabavljačica godine, Ray Charles, band Davea Matthewsa, te biskup T. D. Jakes.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Glamurozna dodjela njemačkih glazbenih nagrada Echo</p>
<p>BERLIN, 7. ožujka</p>
<p> – Dodjela najprestižnijih njemačkih glazbenih nagrada Echo održana u subotu navečer u Berlinu okupila je brojne svjetske glazbene zvijezde, te se glamuroznošću mogla mjeriti sa puno razvikanijim sličnim i priznatijim događajima. </p>
<p>Apsolutni rekorder događaja bila je izdavačka kuća BMG koja je sa svojim izvođačima imala čak 31 nominaciju za Echo nagradu koja se dodjeljuje u 26 različitih kategorija. Što se tiče poznatih faca crvenim tepihom su se prošetali Sasha, Enrique, Kylie, Outkast, Pink, Anastacia, dok su među nagrađenim umjetnicima svoje mjesto našli Evanscence, Robin Williams, RZA, Scooter i Shania Twain.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Povratak »Obitelji Soprano« na male ekrane</p>
<p>NEW YORK, 7. ožujka</p>
<p> – Kultna američka televizijska serija »Obitelj Soprano«, saga o mafijaškoj obitelji iz New Jerseyja, ponovno je krenula s prikazivanjem u nedjelju u SAD-u u petoj sezoni koju bi trebao obilježiti krvavi razvod bračnog para Soprano i izlazak iz zatvora nekolicine članova obitelji. </p>
<p>Serija je prekinuta u prosincu 2002., na žalost brojnih obožavatelja. Prekinuta je usred bračne krize glavnog para, a nastavlja se u trenutku kad se druga kultna serija, koju također emitira kablovska mreža HBO, »Seks i grad«, upravo prestala prikazivati i kad se televizijski gledatelji pripremaju na rastanak od »Prijatelja« za nekoliko tjedana. </p>
<p>Serija se nastavlja s pričom o Tonyjevu rođaku Tonyju Blundettu, kojeg tumači Steve Buscemi, na izlasku iz zatvora sa željom da prestane raditi za obitelj, odlučujući se za karijeru masera. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Jennifer Aniston se nakon završetka »Prijatelja« okreće velikom ekranu</p>
<p>LONDON, 7. ožujka</p>
<p> – »Along Came Polly«, najnoviji film zvijezde američke humoristične serije »Prijatelji« Jennifer Aniston, premijerno je prikazan ovih dana u Velikoj Britaniji, javlja BBC. </p>
<p>Prošle je godine glumila u hit-komediji »Svemogući Bruce« s Jimom Carreyjem, a primijećena je i njezina uloga u niskoproračunskoj drami »The Good Girl«. Najnovijim se filmom vratila žanru romantične komedije. </p>
<p> »Along Came Polly« režirao je John Hamburg, poznat po filmu »Dozvola za brak«, a uz Aniston glume Ben Stiller te Debra Messing, zvijezda još jedne uspješne američke televizijske serije »Will i Grace«. Film je u siječnju svrgnuo »Gospodara prstenova: Povratak kralja« s prvog mjesta gledanosti u SAD-u.</p>
<p>Aniston glumi konobaricu čiji je bezbrižni pristup životu u čistoj suprotnosti onome njezina novog odabranika, neurotičnog analitičara Rubena Feffera, kojeg tumači Stiller. Par započinje romansu nakon što Feffera na bračnom putovanju napusti supruga Lisa, koju igra Messing. </p>
<p>Prema vlastitim riječima, Aniston uživa u prilici da istraži nove uloge nakon deset godina provedenih u »Prijateljima«, no svjesna je toga da će se teško riješiti imidža koji je stvorila njezina uloga u toj popularnoj seriji. Međutim, sad je jasno da je Jennifer uz kolegu Matthew Perryja za sada najuspješnija u pokušajima da televizijsku karijeru zamijeni filmskom.</p>
<p>»Napokon Polly«, kako glasi hrvatski naslov filma u distribuciji Blitza, trebao bi se početi prikazivati u našim kinima 22. travnja. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Kineski stogodišnjak tvrdi da je tajna dugovječnosti u mesnoj prehrani</p>
<p>PEKING, 7. ožujka</p>
<p> - Mesna prehrana tajna je kineskog stogodišnjaka Bi Debena, umirovljenog smetlara koji je već prevalio 103 godine, objavila je u nedjelju agencija Xinhua.</p>
<p>»Pekinški stogodišnjak kaže da se, ne pojede li i na samo jedan dan nešto mesa, osjeća 'nesigurno'«, objavila je službena kineska agencija. Ta bi se zamisao mogla svidjeti zagovornicima dijeta s malo ugljikohidrata koje su u Sjedinjenim Državama sve popularnije, no Kina ima samo jednu dvanaestinu od ukupnog broja stogodišnjaka na svijetu, iako u njoj živi petina svjetskog stanovništva. A ključ dugovječnosti mogao bi biti i običniji. Jedno je istraživanje na petini od 257 stogodišnjaka, koliko ih živi u Pekingu, pokazalo da su mnogi od njih umjereno jeli i pili, redovito vježbali, bili dobro raspoloženi i imali »skladan« obiteljski život, kaže Xinhua. Xinhua ne objašnjava razloge malog postotka stogodišnjaka, no većina ljudi u Kini živi na selu, gdje je mnogo siromaštva, a zdravstvena je skrb rudimentarna. (Reuters)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Računovođe čitaju dvostruko više nego svećenici</p>
<p>ZAGREB/LONDON, 7. ožujka </p>
<p> - Računovođe u slobodno vrijeme čitaju više knjiga nego pripadnici mnogih drugih zanimanja, pokazuje istraživanje povodom svjetskog Dana knjige, koje ovih dana prenosi BBC. </p>
<p> Računovođe vode ispred zastupnika u parlamentu, novinara i nastavnika, dok su svećenici na začelju. Istraživanje otkriva da računovođe provedu prosječno više od pet sati tjedno s nosom u knjizi, a čitaju više humoristične literature nego osobe drugih zanimanja, iako ih se općenito smatra dosadnima. Tajnice su na drugom mjestu s nešto manje od pet sati čitanja tjedno, a slijede ih zastupnici u parlamentu. Novinari su na četvrtom mjestu, taksisti na petom, odvjetnici na šestom, a nastavnici i kuhari dijele sedmo mjesto. Svećenici su na dnu liste, sa samo 2 sata i 40 minuta čitanja tjedno. </p>
<p> Kieran Poynter, britanski predsjednik tvrtke PricewaterhouseCoopers, kaže: »Ovo samo pokazuje da ne treba vjerovati svemu što se piše o računovođama. Posao može biti ozbiljan, ali ljudi koji ga rade su poput onih u drugim zanimanjima. Dolaze iz različitih područja i imaju širok spektar interesa, pa, čini se, i humorističnu književnost. Samo neka se tako nastavi«. </p>
<p> Oksfordski biskup, msgr. Richard Harries, tvrdi da župnici utroše toliko vremena na čitanje Biblije i drugih religijskih djela da nemaju vremena čitati za razonodu. »Svećenici moraju čitati da bi dobro obavljali svoj posao i pratili teološke rasprave. Većina njih to čini. To se smatra poslom, ali za mnoge je ujedno i užitak. Potpuno opušteno čitanje je ipak rijetko zbog ritma života«. </p>
<p> Istraživanje je obuhvatilo 1600 osoba i otkrilo neke bizarne činjenice. Taksisti čitaju više knjiga za samopomoć, svećenici više čitaju u kadi, a čitanje u zahodu najdraže je odvjetnicima. Gotovo su svi naveli »Gospodara prstenova« J. R. R. Tolkiena, te »Ponos i predrasude« Jane Austen kao najdraže knjige, no glavni izbor novinara bio je »Sto godina samoće« Gabriela Garcie Marqueza, dok taksisti najviše čitaju »Smrt na Nilu« Agathe Christie. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="25">
<p>Tek izvanjski plesni dodir</p>
<p>Umjesto cjelovečernjeg baleta, nova premijera u HNK ponudila je inserte, plesački potencijal i kreativne mogućnosti splitskog baleta / Neiskorištene mogućnosti sve starijeg ansambla / Mlada publika sklona suvremenom plesnom izrazu</p>
<p>Čak četrnaest samostalnih plesnih naslova, spojenih klasično baletnim terminološkim pridjevkom divertissementa, trebalo je na premijeri u petak dati kakvu-takvu sliku baletnog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Šarenilo se nije moglo izbjeći pri sastavljanju programa koji je, po riječima izbornice i ravnateljice Baleta HNK Almire Osmanović, trebao iskazati plesački potencijal i kreativne mogućnosti ansambla. </p>
<p> Tražiti neku unutrašnju dramaturgiju, logičan slijed ili osmišljeni koncept, nije moguće. Više je to bila jedna brzinska inventura ili puka ilustracija koja dalje od nervoznih i nepovezanih signala i nije mogla doći. No i tako hibridni koncept poslužio je da se otvore, po tko zna koji put, pitanja o tome – koliko je ples danas relevantan, koliko je u splitskoj sredini osamljen, izoliran, podržan, obodren? </p>
<p> Klasični ples svakako čini srž umjetnički stiliziranih ljudskih pokreta, ali i on se mijenja. Kako rušiti barijere i mora li se baš sve zadovoljiti? Mlađe gledalište i mlađi dio ansambla u Splitu skloniji su plastičnoj ekspresivnosti, premda ono što su sami ponudili bliže je koracima i pokretima negoli domišljenoj ideji. Splitski Baletni divertissement pokazao je kako postizanje nervne, tjelesne i emocionalne koncentracije nije tako lako, ako se ne radi o njima bliskom svijetu.</p>
<p> Od sedam ili osam točaka ponuđenog programa klasičnog plesa izdvojili bismo nastup dvojice plesača koji su pokazali vidljiv napredak: to je Remusa Dimachea u Grand pas de deuxu iz »Gusara«, uz sve potrebe daljnjega rada, te talentiranog i poletnog Antona Kandaurova u više ulomaka. Tu si i solidni nastupi Albine Rahmatulline i Dmitrija Rodikova u pas de dexu iz »Ščelkunčika«, senzualna Bruna Reić-Šćepanović i Stefan Banica u »Carmen« i drugo.</p>
<p> Pravu salvu oduševljenja izazvao je performance »Illusions« četvorice splitskih plesača (Nevešćanin, Bilan, Jagar i Dimache) koji su na glazbu R. Wakemana i Ph. Glassa ponudili jednu poetsku i grotesknu sliku što svoje polazište nije nalazila u naraciji, već pokretu samom – u slikama iz svakodnevnog života dva mlada para.</p>
<p> Koreografski uradak Ivice Petrića »Just a perfect day?«, sa zanimljivim glazbenim izborom L. Vengoecheae, poznata je priča o životu i dilemama muškarca između dviju žena (B. Reić-Ščepanović i R. Namolosu), protkana finom scenskom energijom kojoj bogatija artikulacija ne bi škodila. Koreografiju D. Rodikova »Sudbina« vidjeli smo na Ljetnim igrama i uočili kako strasna fabula gubi u sudaru s Albinonijevom glazbom drugačijeg predznaka.</p>
<p> U kakvoj mjeri funkcioniraju razni plesni elementi, napetih i energičnih formi, ponovno su pokazale jedinstvene kombinacije Gagika Ismailiana. Sasvim neprimjereno odabrani slijed plesnih inserata završio se Valcerom cvijeća iz »Ščelkunčika« P. I. Čajkovskog, koji ne može prezentirati poželjan prostor propitkivanja, osluškivanja i suprotstavljanja koje plesači izražavaju govorom tijela.</p>
<p> Na goloj i otvorenoj pozornicu, uz glazbu ponekad preglasnu, svijetla koja su malo mogla pružiti snažniju potporu i odabrane kostime (odbir i prilagodba Naida Kromić), Almira Osmanović otvara pitanja mogućeg povezivanja klasičnog i suvremenog plesa – potrebu izbalansiranog programa, prvenstveno u namjeri da se prepozna i drugačije vrednuje plesna umjetnost u gradu pod Marjanom.</p>
<p> Hvale vrijedna je nakana organizatora da baletnu večer posvete Zdenku Generaliću, rano preminulom domaru i prijatelju umjetnika u baletnom studiju. </p>
<p>Tonći Šitin</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Dašak s europskih pozornica</p>
<p>Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu priredio je večer koreografija jednog od vodećih europskih koreografa i ravnatelja Baleta Bečke državne opere Renata Zanelle. Predstava »Koreografije Renata Zanelle« obuhvatila je četiri njegova rada nastala od početka 90-ih godina, dva iz razdoblja djelovanja i koreografske afirmacije u Stuttgartskom baletu i dva iz bečkog razdoblja. Lijep je to odabir recentnih ostvarenja što pokazuju i odražavaju kretanja i način promišljanja u osnovi neoklasičnog baletnog govora u svjetskim baletnim središtima, takoreći u suvremenom trenutku.</p>
<p> »Koreografije Renata Zanelle« donijele su na zagrebačku pozornicu dašak europskih pozornica, od profinjeno estetiziranih scene i kostima, do svjetla što su ih u suradnji oblikovali Zanella i njegov dugogodišnji suradnik Katalonac Jordi Roig. U postavljanju predstave pomogli su baletni majstori Bečke državne opere Christian Tichy i Simona Noja.</p>
<p> Spomenuti dašak isijavao je iz Zanelline »nove« neoklasike koja, koristeći razne uzore, stvara svoj osebujni stil s naročito izraženim aktivnim radom ruku. Zagrebački plesači stasali su za takav stil na bogatom klasičnom repertoaru što ga je postavio Dinko Bogdanić koji konačno u Zagrebu otvara stranice svjetskih baletnih tokova i trendova. </p>
<p> U središtu večeri bila su dva velika dueta, suprotstavljena u plesnim i idejnim zamislima što ih nose. »Koncertantni duet« Igora Stravinskog u vrlo dobroj, jedinoj živoj izvedbi violinista Tarasa Pechenyja i pijanista Marija Čopora, proizašao je iz glazbene zamisli Igora Stravinskog o dva instrumenta koja nikako ne idu zajedno. Zanella je tu zamisao transformirao u koreografski esej o ljubavi i prijateljstvu u kojemu je razilaženje polazna točka boljeg zajedništva. Taj je duet životan, pun strasti u nadmetanju dviju snažnih individualnosti, u nadahnutoj interpretaciji Edine Pličanić i Tomislava Petranovića. </p>
<p> Za razliku od njega, »Adagietto« (iz Mahlerove Pete simfonije), odaje neobičnu tajnovitost koja spaja dva bića, u namjeri i pomoći jednoga da oživi i podupre drugo. Zajedništvo dvaju bića gotovo je nestvarno u tamnoj eteričnosti Zanellina plesnog izraza koji se isprepliće s nebeskim prostranstvima Mahlerove glazbe. Bojana Nenadović i Jaš Otrin suptilnim su plesom izgradili međusobne spone introvertnih osobnosti.</p>
<p> Prvi dio večeri ispunila je »Soba«, na glazbu južnoafričkog skladatelja Kevina Volansa, sa zanimljivim propitivanjem odnosa i sraza individualnosti i zajedništva. Tri sjajna plesna para, Milka Hribar-Bartolović i Jaš Otrin, Edina Pličanić i George Stanciu, te Mihaela Devald i Tomaž Rode, kao protagonisti zatvorenog prostora razradili su mrežu odnosa i zajedničkih pravila prema kojima se moraju ravnati. </p>
<p> Kroz zadnju koreografiju »Prazno mjesto« ,na glazbu minimalističkog određenja Jona Hassela i Briana Enoa, s tekstovima performans umjetnice Laurie Anderson, Renato Zanella okrenuo se iskonskom u odnosu čovjeka prema prirodi, gotovo na način kao što je nastao balet »Posvećenje proljeća« u viziji Vazlava Nijinskog. U toj je koreografiji na čudesan način bljesnula jednostavnost ženstvene figure i velika plesna snaga scenskog izraza Milke Hribar-Bartolović u relativno malom solu nevelikih tehničkih zahtjeva.</p>
<p>Četiri odlično usklađena plesna para predvodio je solo par Bojana Nenadović i Jaš Otrin. Mlada balerina Bojana Nenadović uspješno je iskoristila priliku nastupa u Zanellinoj večeri da bi u punoj mjeri razvila i pokazala svoje lirske osobine, do sada znane samo u klasičnom repertoaru.</p>
<p>Mladen Mordej Vučković</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>O štetnosti globalizacije</p>
<p>Umjesto ljubavnog, Miro Gavran nam ovaj put prikazuje politički četverokut gdje se likovi izjašnjavaju o novom svjetskom poretku / Osim izvrsne Mladene Gavran, ostali su glumci uloge interpretirali hladnom preciznošću</p>
<p>O štetnosti globalizacije i suvremenim političkim strujanjima s kazališnih dasaka se do sada govorilo vrlo rijetko i to samo implicitno, te bi se najnoviji komad Mire Gavrana »Kako ubiti predsjednika«, koji o toj problematici progovara vrlo otvoreno i izravno, mogao smatrati novinom. Tu političku dramu scenski je uprizorio redatelj Zoran Mužić, a premijera predstave održala se u subotu u Teatru ITD. </p>
<p>Umjesto ljubavnog Gavran nam ovaj puta prikazuje politički četverokut, gdje se kroz unakrsne dijaloge doznaju stavovi svakog pojedinog lika o novom svjetskom poretku. Stela i Igor pri tom stoje na dva suprotna pola i svojom retorikom pokušavaju ostale pridobiti na svoju stranu. Igor je oštri protivnik globalizacije i sveameričke dominacije te ubojstvom američkog predsjednika planira spasiti svijet od ekonomskog kolonijalizma. Stela je tipični predstavnik intelektualaca koji zatvaraju oči pred svjetskom politikom živući lagodnim životom unutar obitelji i svatko tko se imalo bavi mišlju o promjenama sustava za nju predstavlja veliku opasnost.</p>
<p> Roberta, Igorovog brata, supruga je tako brakom i djecom uspjela odvratiti od idealističkih buntovničkih sanja učinivši od njega pasivnog i konformističnog malograđanina, a zaručnica Marija, spoznavši Boga, ostavlja Igora, jer ne vjeruje više u nasilno mijenjanje svjetske moći i poboljšavanje svijeta putem agresivnih metoda. Nepopustljivim i zastranjenim buntom protiv sveameričke dominacije Igorova antiglobalistička zavjera postaje velika opasnost, ne samo za Robertovu obitelj, već i za njegovu malu državu, te ga Stela smješta u psihijatrijsku bolnicu na Odjel za neprilagođene novom vremenu. </p>
<p>Gavran na ironičan i kritičan način iskazuje svoje stavove o potrošačkom društvu u kojem živimo, ali i postavlja pitanja o nama samima, o našem odnosu prema svemu što se u svijetu događa, o korisnosti ili štetnosti ideologija. U režijskom pogledu Mužić je u potpunosti dao glumcima prostora za izgovaranje povelike količine teksta, a promjena svakog prizora bila je popraćena glazbom Mate Matišića te promjenom mjesta radnje. </p>
<p>Od glumaca izvrsnim tumačenjem Stele istaknula se Mladena Gavran, dok su ostali – Luka Dragić (Igor), Marko Torjanac (Robert) i Natalija Đorđević (Marija) bili tehnički vrlo precizni i korektni, međutim hladni i lišeni svakog osjećaja.</p>
<p>Katarina Kolega</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Dragocjeni prilozi za baštinu</p>
<p>DUBROVNIK, 7. ožujka</p>
<p> – »Poštovati perfekcionizam u znanosti a izbjeći izolacionizam. Biti što razumljiviji, ne zaboraviti i sintetski pogled na stvari. Postići ono što on naziva »vulgarizacijom na viskojoj razini«. U skladu s time i s takvim nazorima, Emilio Marin kulture grčku, rimsku, starokršćansku i druge vidi u suprožimanju, Mediteran kao jedinstvenu cjelinu života u sjeni krošnje zajedničke masline koja svojim uljem ispisuje i stranice i granice. Borio se za dostojno mjesto Mediterana u današnjoj Europi i svijetu unutar procesa koji pokazuje i bijeg i povratak toj staroj rodnici života«, kazao je akademik Luko Paljetak predstavljajući potkraj prošlog tjedna knjigu »Historia magistra archaeologiae« arheologa Emilija Marina, člana francuske Akademije znanosti i umjetnosti.</p>
<p> Marinova knjiga, nastala iz njegovih kolumni tijekom dugogodišnje suradnje s »Vjesnikom«, predstavljena je u Međunarodnom središtu hrvatskih sveučilišta, a o autoru i njegovu djelu govorili su još i »Vjesnikova« likovna kritičarka Vesna Kusin, ravnateljica MSHS-a Ivana Burđelez, Josip Botteri Dini te Vlaho Benković.</p>
<p> Kritičarka Kusin govorila je o suradnji s Marinom koji nije pisao samo o hrvatskoj arheologiji, nego i o europskoj, kao i onoj s drugih kontinenata. – Mogu slobodno reći da je to činio kao vrstan reporter koji ima sluha za te teme i sposobnost da promptno reagira na gotovo dnevni događaj. Svoja stručna putovanja znao je iskoristiti tako da se s mjesta događaja direktno javi za »Vjesnik«, osiguravajući uz to i primjerene fotografije znajući da tekst bez njih publici ne govori jasno o predmetima koje nikada nije vidjela. Smatram da su ti njegovi prilozi dragocjeni ne samo za »Vjesnik« i arheologiju, nego upravo za sveukupnu baštinu i educiranje javnosti – kazala je Kusin dodajući da vjeruje da će se suradnja s »Vjesnikom« nastaviti.</p>
<p> Autor Emilio Marin rekao je da je zadaća knjige približavanje arheologije običnim ljudima. </p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Slikar boje i prostora</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – Nastavljajući rad na međunarodnoj suradnji, posebno zapažen po razmjeni izložaba s češkim likovnim umjetnicima, Galerija »Vladimir Bužančić« predstavila je ovih dana slovenskog autora Janka Orača (1958.), slikara, grafičara i grafičkog dizajnera iz Novog Mesta, koji pred zagrebačku publiku izlazi sa slikama i objektima nastalim od 1999. do ove godine.</p>
<p> Oračev istraživački duh, kako je zabilježeno ovom zgodom, crpi snagu u doživljaju sadašnjosti i njene životne upletenosti u prirodu, a izražava se lirskom apstrakcijom čiji je središnji ikonografski motiv krajolik. Taj se krajolik ponekad jasnije razaznaje, ali ne u smislu zemljopisne određenosti, nego u funkciji umjetnikova doživljaja samog krajolika. Tako slutnja fizičke prepoznatljivosti određena predjela neprestance izmiče i mijenja se u apstrakciju.</p>
<p> Na izložbi u Zagrebu, Orač osim akrila na platnu s motivikom pejsaža predstavalja i oslikane trokutaste stupove, svojevrsne slikarske objekte. Na taj način autor uspostavlja snažnije međusobne odnose – postiže cjelovit dijalog unutar galerije i ujedno naglašava težnju da se pozabavi i problematikom stvarnog posezanja u dubinu prostoru.</p>
<p> To je i razlog zbog čega Oračeva izložba nosi naziv »Boja i prostor«, a svakako je zanimljiv podatak da umjetnik već niz godina slike sastavlja u osebujan triptih, koji kao takav podsjeća na crkvene oltare. No, kako opaža slovenska kritičarka Katja Ceglar, poznavateljica Oračeva djela, tu se ne radi toliko o utjecaju kršćanske ikonografije koliko o svjetonazoru autora i njegovu osjećaju složenosti u zbilji egzistencije i vremena. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>»Duga mračna noć« pred novinarima</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – U nedjelju prijepodne u zagrebačkom CineStaru održana je novinarska projekcija filma »Duga mračna noć« scenarista i redatelja Antuna Vrdoljaka u produkciji Mediteran filma i Hrvatske radiotelevizije. </p>
<p>Vrdoljak je snimio film u trajanju od tri sata i petnaest minuta i televizijsku seriju od 13 epizoda prateći priču i događaje četiriju slavonskih obitelji (dviju katoličkih, jedne njemačke i jednu židovske) od 1940. do 1952. godine, dakle od vremena prije samog početka II. svjetskog rata do poslijeratnog vremena i Golog otoka. </p>
<p>Glavni lik je Iva, mladić koji svojom dobrotom i plemenitošću ostaje čovjek, dosljedan idealima poštenja i časti, ali upravo zbog toga biva žrtva ratnih okolnosti, manipulacija i ljudske pokvarenosti koja ne podnosi dosljednost i ljude neuprljanih ruku. </p>
<p>Vrdoljak je u toj priči sažeo cijelu jednu povijest ne samo slavonskog sela nego i Hrvatske i ljudi koji su nerijetko bivali žrtve i sudionici dvaju velikih pošasti koje su prošle njihovim sudbinama. Sigurne režije, uvjerljivih, na trenutke briljantnih dijaloga, Vrdoljak je dao mogućnost glumcima da se razmašu, što su oni i maksimalno iskoristili, pa gotovo da i nema slabih uloga, od onih glavnih Gorana Višnjića koji je uvjerljiv i magnetičan u liku nepokolebljivog Ive kojem vjerujemo i s kojim suosjećamo. Uz njega istakli su se i Goran Navojec, Tarik Filipović, Katarina Bistrović Darvaš, Krešimir Mikić, a od starijih Boris Dvornik, Mustafa Nadarević, Ivo Gregurević, Vera Zima, Žarko Potočnjak, Predrag Vušović,... </p>
<p>Dobar i velik posao odradili su snimatelj Vjekoslav Vrdoljak, scenografi Duško Jeričević i Ivan Ivan, skladatelji Igor Kuljerić i Siniša Leopold. </p>
<p>Nakon projekcije održan je kratak razgovor s novinarima u kojima ni redatelj Vrdoljak ni glumci i autori filma nisu krili svoje zadovoljstvo obavljenim poslom i nadu da će ova potresna ljudska drama privući gledatelje u kina od 11. ožujka kada počinje redovito prikazivanje. </p>
<p>U nedjelju navečer je svečana premijera filma za goste i uzvanike. </p>
<p>Br.S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="31">
<p>Blanka Vlašić s tri skoka do bronce</p>
<p>»Možda ova medalja nije popraćena iznimno vrijednim rezultatom, no na svjetskim prvenstvima rezultati nisu bitni, bitna su jedino odličja. Bilo je jako teško nakon onakvih subotnjih kvalifikacija dan kasnije skakati kao da se ništa nije dogodilo«, rekla je Blanka Vlašić </p>
<p>BUDIMPEŠTA (Od Vjesnikovog izvjestitelja), 7. ožujka</p>
<p> – Blanka Vlašić je na Svjetskom atletskom dvoranskom prvenstvu u Budimpešti došla do svoje prve seniorske medalje. Sa preskočenih 197 cm osvojila je brončano odličje iza Ruskinja Slesarenko i Čičerove, koje su u nedjelju jedine uspjele »otići« preko dva metra.</p>
<p>Bila je to, zapravo, pobjeda odlične Blankine taktike i spremnosti da nakon dramatičnih i napornih subotnjih kvalifikacija uz što manje pokušaja dođe do visine koja ju dovodi u prigodu za osvajanje medalje. Propuštala je, tako, početnu visinu (182 cm), baš kao i kasnije 191, a u prvom je pokušaju išla preko 187, 194 i 197, što se u iznimno izjednačenoj konkurenciji pretendentica na odličja na kraju pokazalo odlučujućim. </p>
<p>– Možda ova medalja nije popraćena iznimno vrijednim rezultatom, no na svjetskim prvenstvima rezultati nisu bitni, bitna su jedino odličja. Bilo je jako teško nakon onakvih subotnjih kvalifikacija dan kasnije skakati kao da se ništa nije dogodilo. U subotu navečer me sve boljelo i morala sam hladiti noge, a ujutro su me boljela ramena. Znala sam, zato, da će za medalju vjerojatno biti dovoljno preskočiti visinu ispod dva metra u prvom pokušaju. Stoga sam sve stavila na to da skočim dva-tri dobra skoka i to mi je uspjelo, rekla je neposredno nakon natjecanja Blanka Vlašić.</p>
<p>Ni finale visašica, naravno, nije bilo lišeno drame. Nakon skokova na visini 197 cm samo su Blanka i Jelena Slesarenko bile bez neuspjelih pokušaja, dok su se sve ostale finalistice jednom ili više puta rušile letvicu. Iako su u tom trenutku mnogi u dvorani ustvrdili kako Blanka »sigurno ima medalju«, situacija se naglo zakomplicirala. Ana Čičerova se u trećem pokušaju na 197 »vratila iz mrtvih«, a nakon toga preskočila i dva metra. I Blanka je u prvom pokušaju bila blizu visini hrvatskog dvoranskog rekorda, no više od toga nije mogla. No, zato je treći pokušaj Njemice Daniele Rath »smrznuo« sve Blankine navijače. Činilo se da je taj skok bio uspješan, no letvica je ipak pala i bronca je otišla u Hrvatsku. </p>
<p>– Nisam mogla gledati taj skok Daniele Rath, no u jednom sam trenutku pomislila - "Ma, neka preskoči, to će mi samo biti dodatna motivacija za dalje". Jako sam željela preskočiti dva metra, čak sam bila sigurna da će mi to u nedjelju uspjeti, no za dva metra moram biti pri punoj snazi. Sada vam mogu reći da sam očekivala medalju na ovom prvenstvu i da bi na svoj histeričan način bila jako nesretna da ju nisam osvojila, zaključila je Blanka.</p>
<p>Ruskinja Jelena Slesarenko je i u subotu i u nedjelju djelovala najuvjerljivije i malo je koga iznenadilo što je na kraju osvojila zlato. Letvicu je rušila samo jednom, na 200 cm, dok je čak i 202 i 204 cm preskočila u prvom pokušaju. Na kraju je napadala i svjetski rekord Heike Henkel i u prvom pokušaju bila sasvim blizu…</p>
<p>U vatrometu ostalih događanja teško je izdvojiti najznačajniji: Tatjana Lebedjeva je nakon troskoka osvojila zlato i u skoku u dalj čime je ostvarila dosad neviđen »dubl«, Marija Mutola je osvojila već šesti dvoranski naslov na 800 metara, Christian Olsson je izjednačio svjetski rekord u troskoku (17.83), a Ruskinje postavile novi u štafeti 4x400 metara (2:23.88), Perdita Felicien je pobijedila Gail Devers na 60 metara prepone… </p>
<p>• Rezultati finala, atletičarke, skok u vis: 1. Jelena Slesarenko (Rus) 204 cm, 2. Ana Čičerova (Rus) 200, 3. BLANKA VLAŠIĆ (HRV) 197 (182: -, 187: o, 191: -, 194: o, 197: o, 200: x,x.x), 4. Vita Palamar (Ukr) 197, 5. Daniela Rath (Njem) 197, 6. Marta Mendia (Špa) 194, 7. Venelina Veneva (Bug) 194, 8. Viktorija Stjopina (kr) 191…</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Mitu najveće Dinamovo pojačanje</p>
<p>Mitu se, nakon više od mjesec dana suspenzije, vratio u prvu momčad. Igrao je drugih 45 minuta i upravo je njegovim ulaskom Dinamova igra znatno živnula. Rastrčao se cijelim terenom, nesmiljeno pritiskao protivnikovu zadnju liniju, oduzeo velik broj lopti, uzdrmao stativu, Brazilcu Eduardu servirao loptu samome na vrh peterca, potom i inicirao jedini pogodak...</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – Dinamo trener Nikola Jurčević zasad figurira kao dobar prognozer. Nedavno je najavio pobjedničku seriju svoje momčadi i, eto - pogodio. </p>
<p>Nakon skromnih 1-1 u gradskom derbiju protiv (tada vrlo dobrog!) Zagreba na startu proljetnog dijela sezone, Dinamo je ipak nanizao dvije uzastopne pobjede. Istina, oba su puta jedva nekako »dokašljucali« do konačnih 1-0, ali su ipak - pobijedili. Nakon bodova osvojenih u Velikoj, sada su se, pogotkom osam minuta prije kraja, dočepali i nova tri boda u okršaju protiv zaprešićkog Intera.</p>
<p> Dakako, najavljujući pobjednički pohod u nadolazećim utakmicama, maksimirski je trener zasigurno računao i na ponešto uvjerljivije pobjede. No, u ovome ga trenutku svakako može oraspoložiti bogat repertoar prilika. Protiv Kamen Ingrada su, primjerice, kreirali tek dvije prilike i zabili jedan gol. Sada su, međutim, žešće jurnuli ka protivničkim vratima i znatno lakše lomili zgusnut obrambeni zid zaprešićke momčadi. Osim toga, Interov je trener Josip Kuže svojim igračima prigovorio na prevelikom broju Dinamovih šansi.</p>
<p> – Ideja nam je bila natjerati Dinamo na rizik u igri, na to da ostavljaju više otvorenog prostora. No, taj prostor nismo dobro iskoristili. Međutim, Dinamo je, s obzirom na ovakvu našu igru, ipak stvorio previše prilika.</p>
<p> Istina, za razliku od posljednjih nekoliko dvoboja, Dinamo je napokon - stvarao prilike. Doduše, to se, uz ovakvu novu ofenzivnu formaciju, na neki način i podrazumijeva. Generator subotnje pobjede »plavih« bio je povratnik Dumitru Mitu.</p>
<p> – On ima nešto lošije startne pozicije od drugih, i to iz jednostavnog razloga što nije prošao pripreme. No, Mitu je - igračina! On bi nam mogao puno pomoći i nadam se da će se uskoro vratiti u momčad. Dakako, to će ovisiti i o njegovom radu, o formi drugih igrača, o protivniku...</p>
<p> Tako je govorio maksimirski trener Jurčević uoči starta proljetnog dijela sezone. Mitu je zbog neuspjelog »koketiranja« s nekim inozemnim klubovima propustio kompletne zimske pripreme, a iz prve je momčadi izbačen dekretom nakon što je odbio prihvatiti ultimatum maksimirskog dopredsjednika Zdravka Mamića. U klubu su inzistirali da Mihael Mikić i Dumitru Mitu potpišu novi ugovor kako na ljeto ne bi otišli bez ikakve odštete. Mitu je u međuvremenu trenirao s drugom Dinamovom momčadi, ali – nije bio na pripremama u Poreču i Međugorju. Osim toga, na zimskim su pripremama bljesnuli upravo oni igrači koji su mu izravna konkurencija za mjesto u prvoj postavi - Ivan Bošnjak i Eduardo da Silva. Dario Zahora je, pak, bio prvi strijelac priprema, Branko Strupar i dalje figurira kao veliko pojačanje i neizostavni dio najjače postave.</p>
<p> Kako god bilo, Mitu je dočekao priliku i sada se, nakon više od mjesec dana suspenzije, vratio u prvu momčad. Igrao je u drugih 45 minuta i upravo je njegovim ulaskom Dinamova igra znatno živnula. Rastrčao se cijelim terenom, nesmiljeno pritiskao protivnikovu zadnju liniju, oduzeo velik broj lopti, uzdrmao stativu, Brazilcu Eduardu servirao loptu samome na vrh peterca, potom i inicirao jedini pogodak... Nastavi li ovakvim ritmom, Mitu bi se doista mogao prometnuti u najveće Dinamovo »pojačanje«. Veće i od (zasad rezerviranih) Bošnjaka i Strupara...</p>
<p>M. T.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Hajdukov optimizam sve veći</p>
<p>Jesenski dio sezone nije mi ostao u ugodnom sjećanju. Dugo sam se borio za mjesto u momčadi, pa ovaj dobar nastup u Osijeku doživljavam kao nagradu za uloženi trud, kazao je junak utakmice Vlatko Đolonga</p>
<p>SPLIT, 7. ožujka</p>
<p> – Vlatko Đolonga junak je značajne prvenstvene pobjede nogometaša Hajduka sa 3-2 u Gradskom vrtu protiv Osijeka. </p>
<p>Pouzdani branič je poznat po snažnom udarcu i dobrom izvođenju »prekida«, a sav svoj repertoar je predstavio Osječanima. Bio je strijelac dvaju zgoditaka (drugog i trećeg), a kod prvog je dobrim nabačajem prisilio Božinovskog da loptu ugura u vlastitu mrežu. Đolonga je jutro nakon utakmice pokušao stišati svoje emocije i zadovoljstvo dobrom igrom.</p>
<p>– Jesenski dio sezone mi nije ostao u ugodnom sjećanju. Dugo sam se borio za mjesto u momčadi, pa ovaj dobar nastup u Osijeku doživljavam kao nagradu za uloženi trud. No, ova pobjeda je plod kolektiva, svi smo igrali dobro, a najvažnije je nastaviti ovim ritmom i s ovako kvalitetnim igrama.</p>
<p>Utakmicu u Osijeku, pogotovo drugo poluvrijeme, mnogi prozivaju krasoticom prvenstva. Pet pogodaka dalo je draž ogledu, a uspjeh u Osijeku još je podignuo optimizam kod ionako punih samopuouzdanja hajdukovaca. – Ovih pet bodova prednosti nad Dinamom nas neće zavarati. Dovoljan je jedan kiks, jedna slabija partija, pa da sve do sada napravljeno bude ugroženo. Prema tome, mobilizacija među nama igračima mora biti potpuna. Osijek je potvrdio da je kvalitetan, da ima pravi spoj iskusnih i mladih igrača. Utakmica je sigurno ispunila očekivanja navijača i ljubitelja nogometa, rekao je Đolonga. Nakon postignutih pogodaka Đolonga je, skinuvši dres, pokazao majicu na kojoj je bila slika Hajdukovog oružara Čolaka s natpisom »šampion«. Đolonga je pojasnio: – – Čolak je dobri duh ovoga kluba i ravnopravan je u ovoj momčadi. Zaslužuje i da bude gradonačelnik Splita. On ima velike zasluge za homogenost svlačionice. </p>
<p>Međutim, skidanje dresa i pokazivanje Čolakove slike ostavilo je posljednjih par minuta Đolongu izvan travnjaka. Dok je oblačio dres Osijek je smanjio rezultat, pa je trener Hajduka Zoran Vulić u nedjelju ujutro govorio: </p>
<p>– Utakmica je stvarno bila dobra. Mi smo odigrali napadački i zadržali pet bodova prednosti što nam je i bio cilj. Međutim, ljut sam zbog neozbiljnosti. Takve stvari se kažnjavaju i pokazuju nam da od prve do posljednje sekunde moramo biti koncentrirani samo na nogomet.</p>
<p>Nogometaši Hajduka nakon utakmice su nazočili Biloj noći u Bizovačkim Toplicama. No, na »fešti« hajdukovaca bili su samo do ponoći kada ih je trener Vulić poslao u krevete.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Teški dani tek dolaze </p>
<p>Dugoočekivana klupska skupština zakazana za 11. ožujka označena je kao spasonosna, no pitanje je u kojoj mjeri »spasitelji« imaju iskrene namjere, ili ih u prvom redu zanima sudbina atraktivnog zemljišta na kojemu je Zagrebovo igralište</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – Želje i velike riječi su jedno, stvarnost drugo. Posljedicu toga grubom stvarnošću plaća klub iz Kranjčevićeve grčevitom bitkom za ostanak koju je Zagreb potvrdio 0-1 (0-0) porazom s Rijekom na Kantridi.</p>
<p> No, da je bitka za ostanak jedina Zagrebova briga bilo bi dobro. Prava bitka tek slijedi, i klubu koji je lani proslavio 100 godina postojanja zaista se ne proriču bolji dani. Dapače, sve je razvidnije da je Zagreb zapravo predmet na visokim razinama pomno smišljenog scenarija, kojem je cilj takvo sustavno srozavanje kluba da naposljetku nitko neće zažaliti za njim. U tom će se trenutku aktivirati pritajeni, a stalno prisutni veliki interesi raznih lobija za atraktivno komercijalno zemljište na kojem je stacioniran Zagrebov stadion.</p>
<p> Upravo zbog toga prava je tabu tema uvid u gradski generalni urbanistički plan što se tiče građevinske čestice zvane – Kranjčevićeva. Iskustva zadnjih godina pokazala su, naime, kako malo-malo, pa se netko s velikim riječima i zanimljivim zaleđem javi kao Zagrebov spasitelj, da bi već uskoro bilo razvidno kako je to tek dobrodošao paravan za glavnu stvar...</p>
<p> Da je Zagrebov put na Kantridu bio vezan uz pomješane osjećaje i nesigurne nade, bilo je izvjesno još odprije. Kalkulacija sa smjenom trenera, pa direktorovo prozivanje sudaca da kroje prvenstva i utakmice, odlazak ponajboljeg igrača u Rusiju, direktorova osobna bitka do istrebljenja za pravo nad ulaznim vratima u klupsko dvorište – sve su to djelići mozaika Zagrebove stvarnosti koja nije mogla voditi dobromu.</p>
<p> Stoga su sve oči uprte u izvanrednu skupštinu kluba u četvrtak 11. ožujka, kao da se na njoj može očekivati neki spas time što će otići Janko a doći Marko? Zapravo, samo se može postići izvjesna kozmetika, jer sve što se radi na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, preko koljena i pod pritiskom tko zna kakvih sve i odakle najavljenih »spasitelja« a bez istinske dobronamjernosti, s razlogom može roditi strijepnju. Tim prije jer se niti na prste jedne ruke ne mogu nabrojati oni istinski, pravi dobrodošli »zagrebaši« kojima su otvorene klupske odaje. </p>
<p>Dapače, takvi, koji bi trebali biti ona nasušna, neophodna poveznica između bivših i budućih klupskih vlasti, kao da su nepodobni.</p>
<p> Ne treba posebno govoriti zašto je to tako. Svatko se, nažalost, a to je u Zagrebu posebno naglašeno, želi okružiti »svojim ljudima«, makar bez dana stručne potkovanosti. Garnitura koja se sada nudi u vidu spasitelja, sličnog je mentalnog sklopa, a usput nosi i sumnju da joj je sudbina Zagreba tek usputna, dočim im je u prvom planu ipak ono najatraktivnije – zemljište Zagrebovog stadiona na kojemu bi neki od »spasitelja« mogli ostvariti svoje zanimljive neskrivene interese.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>»Sporedni glumci« nisu za glavne uloge</p>
<p>Cibona je zaigrala bez Vrankovića, Rimca, Poljaka i Sesara, a zamjene se nisu najbolje snašle. No, to ionako nije bitno, Cibona ima u džepu »final four«, a i mislima cibosi su u utakmici protiv CSKA, koja se igra u srijedu</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – Košarkaši Cibone nisu uspjeli svladati motiviraniju momčad Pivovarne Laško. Gosti su odnijeli bodove iz Draženovog doma pobjedom 95-91 i ostali u utrci za četvrto mjesto koje vodi na »final four« Goodyear lige. </p>
<p>Protiv momčadi trenera Aleša Pipana, nekad vrsnog igrača, Cibona je igrala u oslabljenom sastavu. U rezultatski nevažnoj utakmici, jer Zagrepčani su već odavno izborili završni turnir, Dražen Anzulović nije inzistirao na nastupu Josipa Vrankovića, Slaven Rimac dobio je temperaturu, kao i Joško Poljak, dok Josip Sesar još vuče posljedice brohnitisa. Momčad je u 43 sata prije Laškog odigrala iscrpljujući dvoboj protiv Tau Ceramice, jedne od najboljih obrambenih momčadi Eurolige, a u srijedu ih čeka gostovanje kod CSKA. </p>
<p>U subotu, iako se Anzulović neće složiti s takvim nazivom, »sporedni glumci« momčadi iz Savske, nisu se snašli pod reflektorima namijenjenim glavnim ulogama. Kus je većinu utakmice radio dobar posao, da bi u posljednjem, odlučujućem napadu izgubio ključnu loptu, zapetljavši se među dva obrambena igrača. Krasić je uz 11 poena, imao čak šest izgubljenih lopti. Mance nije previše iskoristio dosad najveću minutažu (36)… No, ionako nije važno, jer cibosima je već u mislima CSKA i zadatak kako što bolje proći kod momčadi koja ih je prošle godine ostavila na -42 u Zagrebu.</p>
<p>Cibosi su imali čak 72 posto šuta, što je uistinu visok postotak, ali su pritom prema košu uputili 48 lopti, 14 manje od suparnika. Košarkaši Pivovarne Laško nedvojbeno znaju svoj posao, svi pogađaju trice i u napadu razvlače suparničku obranu kako bi što lakše došli do šuta. To im je protiv Cibone vrlo dobro uspijevalo, jer su uspjeli uputiti čak 32 lopte izvan linije 6.25 m od kojih su točno polovicu i ubacili. U slovenskoj momčadi, uz iskusnog Dojčina, najviše su pokazali Mišković (19 poena, 5 trica) i igrač utakmice Joksimović (29 poena, 6 trica). Laščanima je na kraju zadrhtala ruka na slobodnim bacanjima koja su u posljednje dvije minute gađali 4-12. Ipak, Cibona se prekasno probudila i nije mogla dostići prednost. Marko Popović, koji je u prvoj euroligaškoj utakmici protiv Tau Ceramice iz igre gađao 0-10, protiv Laškog je oprezno trošio lopte (šut 3-5), pet puta asistirao suigračima, ali to je još uvijek premalo za doprinos koji trener od njega očekuje.</p>
<p>Ipak, u preostala dva kola osnovnog dijela Goodyear lige najvažnija je priča o četvrtom mjestu koje vodi na završni turnir. U igri su, nakon Zadrovog poraza protiv Crvene zvezde, ostale dvije slovenske momčadi, Union Olimpija i Pivovarna Laško. Ljubljančani imaju lakši raspored, ali i neodigranu utakmicu protiv Zvezde koju će odigrati tek nakon 26. kola, što daje veliki prostor za kalkulacije. Jer, beogradska je momčad već među četiri, a kad se odigraju sve utakmice, lako će se vidjeti treba li Olimpiji pobjeda. Uostalom, trener Zvezde je Zmago Sagadin, dugogodišnji bivši trener ljubljanske momčadi, čovjek koji je ostavio najdublji pečat u slovenskoj košarci posljednjih godina.</p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Propuštena prilika u trećoj četvrtini</p>
<p>Zagrebaši su priliku za preokret rezultata propustili kada su uspjeli smanjiti veliku prednost Budućnosti na pet koševa manjka (62-57) pred ulazak u posljednjih 10 minuta. Ipak, serijom 18-4 domaćini su riješili pitanje pobjednika</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – Iako su puni optimizma krenuli na utakmicu 24. kola Goodyear lige na dvoboj s Budućnosti iz Podgorice, košarkaši Zagreba poraženi su 65-80 (15-19, 18-28, 22-15, 10-18). Ukomponira li se u ovaj poraz Zagreba i poraz Zadra od Crvene zvezde, Budućnost je ovom pobjedom uhvatila šesto mjesto na ljestvici ovog regionalnog natjecanja, koje vodi u Ulebov kup sljedeće sezone.</p>
<p>Pucački raspoloženi domaćini, među kojima su petorica upisala dvoznamenkasti broj koševa, bili su previsoka prepreka koju »mravi« nisu uspjeli preskočiti na gostovanju. Na otvaranju utakmice nerješiva je zagonetka za zagrebaše bio Mladen Šekularac koji je u uvodnih 10 minuta postigao 13 koševa, samo dva manje od cijele petorke Zagreba, i na taj način omogućio svojoj momčadi da prvi period utakmice završi sa 19-15.</p>
<p>U drugoj četvrtini za zagrebaše je koban bio raspucani Ivan Koljević. Sa 12 postignutih poena držao je »mrave« na distanci ne dozvolivši im da uhvate priključak sa domaćinom, koji na poluvrijeme odlazi s prednošću od 14 koševa (47-33).</p>
<p>Mogućnost preokreta imali su izabranici Joška Pulje u trećoj četvrtini u kojoj su uspjeli smanjiti veliku prednost Budućnosti na pet koševa manjka (62-57) pred ulazak u posljednjih 10 minuta. Ipak, serijom 18-4 domaćini su uspjeli »pobjeći« Zagrebu na najvećih +19 (80-61) i time riješiti pitanje pobjednika u utakmici u kojoj su cijelo vrijeme imali rezultatsku prednost.</p>
<p>Najistaknutiji igrač Zagreba bio je Marko Piplović sa 14 poena, kojima je pridodao i dva skoka, te po četiri asistencije i osvojene lopte. Premijerni nastup Livasa Juknevičiusa, ako je suditi prema statističkim podacima, može zadovoljiti trenera Pulju. Litavac je povjerenih mu 26 minuta iskoristio postigavši 12 poena, uz šut 4-7 iz igre i 4-4 iz slobodnih bacanja.</p>
<p>Kod statistički izjednačenih domaćina prednjačio je svestrani krilni centar Dejan Milojević sa 13 poena, osam skokova i sedam asistencija. </p>
<p>Nakon poraza Joško Pulja mogao je samo čestitati domaćinu:</p>
<p>– Budućnost je bolja momčad i njihova je pobjeda zaslužena. Mi smo priliku propustili kada smo uspjeli smanjiti zaostatak na pet razlike, no tada smo napravili nekoliko nedopustivih pogrešaka koje je Budućnost kaznila.</p>
<p>K. Đureš</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Schumacher i Ferrari pobjednički krenuli u sezonu</p>
<p>Ferrarijevi vozači potvrdili su startne pozicije ostvarene na treningu i na isti način završili utrku / Renaultova perspektiva Fernando Alonso trećim je mjestom u Melbourneu potvrdio da sazrijeva u izvrsnog vozača. Svakako jednog od onih koji će se ove godine okititi velikim brojem bodova</p>
<p>MELBOURNE, 7. ožujka</p>
<p> – Michael Schumacher dominantno je pobjedom na Velikoj nagradi Australije krenuo u lov na sedmi naslov ukupno najboljeg u formuli 1. Podsjetimo, Nijemac je prošle godine ostvario drugo mjesto u Melbourneu, pa su ovogodišnja dva boda više, na otvaranju sezone, svakako definitivna potvrda njegove prošlogodišnje dominacije i utabane staze ka konačnom cilju – zasjedanju na vrh najboljeg u povijesti ovog sporta.</p>
<p>Ferrarijevi vozači potvrdili su startne pozicije ostvarene na treningu i na isti način završili utrku. Druga stepenica pobjedničkog postolja nakon 58 odvoženih krugova pripala je Ferrarijevom Brazilcu Rubensu Barrichellu koji je s 13.605 sekundi zaostatka upisao svoje prve ovogodišnje bodove. Renaultova perspektiva Fernando Alonso trećim je mjestom u Melbourneu potvrdio da sazrijeva u izvrsnog vozača. Svakako jednog od onih koji će se ove godine okititi velikim brojem bodova. Renaultova »druga violina« Jarno Trulli s krugom zaostatka osvojio je sedmo mjesto i dva boda.</p>
<p>Prvom utrkom sezone, ako se pogleda konstruktorska utrka, momčad Franka Williamsa može biti zadovoljna. Četvrtim (Ralf Schumacher) i petim (Juan Pablo Montoya) mjestom s više od minute zaostatka za pobjednikom, BMW-ovi vozači sigurno ne pucaju od zadovoljstva, no mogu biti zadovoljniji od »srebrnih strijela«.</p>
<p>Naime, prvi vozač McLarena Kimi Raikkonen utrku je završio već u devetom krugu nakon kvara na motoru svog bolida. Ovim odustajanjem Raikkonen je već deset bodova slabiji od Schumachera s kojim je vodio utrku za prvo mjesto do kraja prošle sezone (i izgubio 91-93). Pa i sâm je Nijemac već izbacio »hladnog Finca« iz konkurencije mogućeg protivnika u ukupnoj pobjedi u konkurenciji vozača, spomenuvši jedno drugo ime.</p>
<p>– Smatram da je Alonso u izvrsnoj poziciji. Renault ima vrlo dobar, brz bolid, a Fernando je sjajan vozač, rekao je Schumacher ne osvrnuvši se pritom na Raikkonena.</p>
<p>Bod za utrku u konstruktorskom poretku McLarenu je donio Britanac David Coulthard.</p>
<p>Jenson Button na utrci u Melbournu ostvario je šesto mjesto. Miljenik domaće publike Mark Webber u Jaguaru (lani peti) razočarao je svoju publiku ne završivši utrku. </p>
<p>Sauber, uvjetno rečeno druga Ferrarijeva momčad (kopija prošlogodišnjeg Ferrarijevog motora i bolida), nije dohvatila bodove (Giancarlo Fisichella 10. mjesto, Felipe Massa odustao). </p>
<p>Inače, od 20-orice vozača koji su startali utrku, šestoro ih nije dočekalo kraj. Raikkonen, Webber, Massa, Nick Heidfeld (Jordan), Gianmaria Bruni i Zsolt Baumgartner (oba Minardi) sreću će potražiti na sljedećoj utrci u Maleziji 21. ožujka.</p>
<p>• Rezultati VN Australije: 1. M. Schumacher (Ferrari) 1:24.15.757, 2. Barrichello (Ferrari) + 13.605 sek, 3. Alonso (Renault) + 34.612 sek, 4. R. Schumacher (Williams-BMW) + 1:00.444, 5. Montoya (Williams-BMW) + 1:08.590... Poredak vozača: 1. M. Schumacher 10 bodova, 2. Barrichello 8, 3. Alonso 6, 4. R. Schumacher 5, 5. Montoya 4, 6. Button 3, 7. Trulli 2, 8. Coulthard 1; poredak konstruktora: 1. Ferrari 18, 2. Williams 9, 3. Renault 8, 4. BAR 3, 5. McLaren 1.</p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Tony Blair i Silvio Berlusconi načeli francusko-njemačku jezgru </p>
<p>Nakon što je naljutio Berlusconija, Blair je odjurio u Rim ne bi li uvjerio talijanskog premijera kako se Velika Britanija neće složiti s teorijom temeljne Europe / Možda je britanski premijer otišao u Rim jer je osjetio da se u vlastitoj potrazi za jačom ulogom ne bi trebalo osloniti na staro europsko partnerstvo čiji su dani odbrojani </p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> - Odnosi između Velike Britanije i Italije su odlični, a bilateralni sastanak na vrhu predviđen je za predstojeće ljeto, izjavio je britanski premijer Tony Blair nakon razgovora s talijanskim premijerom Silvijem Berlusconijem u Rimu </p>
<p>Blairov dolazak u Rim i najava talijansko-britanskog summita jasan je odgovor na pitanje kako će se službeni London postaviti prema francusko-njemačkoj priči o Europi s dvije brzine ili tzv. temeljnoj Europi. </p>
<p>Samo dva tjedna nakon tripartitnog sastanka u Berlinu između njemačkog kancelara Gerharda Schrödera, francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca i Tonyja Blaira, nova alijansa London-Rim jasno je poručila da ideja o dvije Europe, jednoj koja će biti jezgra i o onim ostalima, neće biti. </p>
<p>Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, koji je još 2000. godine očijukao s idejom o europskom nukleusu oko Francuske i Njemačke, sada od te zamisli odustaje. Službeni je Berlin shvatio kako homogene Europe ne može biti, pa svako spominjanje i naglašavanje dvobrzinske Europe stvara »zlu krv«. U odabiru između starih stajališta, još iz vremena sukoba sa SAD-om oko Iraka, njemačka je vanjska politika započela proces revidiranja svojih pozicija. Nije još jedino jasno što će na kraju o svemu tome reći Francuska.</p>
<p>Posljednji događaji jasno pokazuju kako će se savezi među najjačima unutar Europske unije događati po potrebi i u skladu s pojedinačnim interesima, a ne zbog romantičnih vizija o trajnim savezništvima i partnerstvima. Kad su se prije dva tjedna sastali Schröder, Blair i Chirac, na trenutak je možda izgledalo kako te tri zemlje uistinu mogu voditi Europsku uniju i biti njena jezgra. No to, naravno, nije moguće. </p>
<p>Tony Blair se već dugo osjeća izoliranim unutar Europske unije, pa u posljednje vrijeme koristi poluge svoje diplomacije kako bi Britanci dobili na težini unutar EU. Blairova je frustracija ovim summitom donekle izliječena, no istina je također da bilo kakav interesni aranžman neće imati snagu francusko-njemačkoga savezništva i to bez obzira na trenutnu krizu u kojoj se to savezništvo nalazi. </p>
<p>Ideja o dvobrzinskoj Europi kopni velikom brzinom, istom onom kojom nove zemlje ulaze u EU, od kojih većina malo mari za stare alijanse. </p>
<p>Upravo jedan dio te stare alijanse ih je teško uvrijedio (Francuska) kazavši im da se nemaju što izjašnjavati oko Iraka jer su nebitni te da bi im bilo najbolje da šute. S druge strane, francusko-njemačka alijansa nije ponudila puno sigurnosti oko jačanja ekonomske stabilnosti Europske unije. Naprotiv, baš su te dvije zemlje porušile ekonomski Pakt o stabilnosti, temelj stabilnosti u eurozoni. </p>
<p>Ipak, nova europska trojka koliko god to čudno zvučalo, mogla bi dobro surađivati na pitanjima zajedničke sigurnosne politike, i to unatoč prvotnim neslaganjima oko rata u Iraku. Nema nikakve sumnje da je Velika Britanija, jedna od ključnih europskih vojnih sila, jedina sposobna za jačanje transatlantskih veza, zemlja bez koje se o zajedničkoj obrambenoj politici Europe ne može govoriti.</p>
<p>No, tu otprilike priča prestaje. Ove tri zemlje imaju različita stajališta o drugima važnim pitanjima za EU, pitanjima koja će odrediti sudbinu nastavka i jačanja europske integracije: zajednička poljoprivredna politika, migracije, troškovi proširenja, pitanje Turska. O tim su pitanjima mišljenja podijeljena čak i između Njemačke i Francuske. </p>
<p>No, kako to obično u Europi jest, sastanak trojke izazvao je talijanskog premijera Berlusconija koji se od samog početka protivio francusko njemačkim idejama o Europi s dvije brzine. Nakon što je naljutio Berlusconija, Blair je odjurio u Rim ne bi li uvjerio talijanskog premijera kako se Velika Britanija neće složiti s teorijom temeljne Europe. Odnosi s Italijom, izjavio je Blair u Rimu, nikad nisu bili bolji. Možda je britanski premijer otišao u Rim jer je osjetio kako se u vlastitoj potrazi za jačom ulogom u EU ne bi trebalo osloniti na staro europsko partnerstvo čiji su dani možda i odbrojani. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Ucjenjivači Francuske zasad šute</p>
<p>Francuski tisak citira policijske izvore koji tvrde da je od ponedjeljka, kad je propao pokušaj predaje tražene ucjene, prekinut kontakt s tajnovitom skupinom i da ne znaju hoće li se ona očitovati novom porukom ili jakom eksplozijom sofisticiranog paklenog stroja</p>
<p>PARIZ, 7. ožujka</p>
<p> - U Francuskoj i dalje traje »rat nerava« između policije i nepoznate »terorističke« skupine AZF koja prijeti dignuti u zrak željezničke pruge u trenutku prolaska vlakova, ili napasti »simboličke ciljeve« kao što je Eiffelov toranj, primjerice, ako se ne udovolji njezinom zahtjevu za isplatom četiri milijuna američkih dolara i milijun eura. </p>
<p>Teroristička skupina, sekta (bratovština laičkog karaktera, kako se sama predstavila u jednoj poruci policiji), mafijaška mreža iz istočne Europe (zbog sličnog slučaja u Češkoj zabilježenoga u proljeće prošle godine), neuračunljivi pojedinci, anarhističko-altermondijalistička skupina ... sve te hipoteze razmatraju policijski i istražni organi, jer nitko ne zna tko se uistinu krije iza kratice koja se dovodi u vezu s nazivom tvornice u Toulouseu u kojoj je 21. rujna 2001. u nesreći poginula 31 osoba. </p>
<p>Francuski tisak prenosi policijske izvore koji tvrde da je od ponedjeljka, kad je propao pokušaj predaje tražene ucjene, prekinut kontakt s tajnovitom skupinom i da ne znaju hoće li se ona očitovati novom pismenom porukom, misterioznim telefonskim pozivom ili jakom eksplozijom sofisticiranog paklenog stroja poput onog koji je otkriven 21. prošlog mjeseca na pruzi nedaleko Limogesa zahvaljujući preciznim obavijestima same skupine AZF. </p>
<p> Za to vrijeme, mobilizirane su brojne antiterorističke službe, pravosudne i policijske, uključujući i specijalni zrakoplov AWACS francuskog ratnog zrakoplovstva, dok je 10.000 željezničara obavilo »vizualnu inspekciju« 32.500 kilometara duge željezničke mreže u zemlji ne otkrivši »nikakvu anomaliju«. </p>
<p>»Sve ukazuje da se radi o strpljivim i odlučnim, dakle opasnim pojedincima«, izjavljuje neimenovani sudski izvor. </p>
<p>Tisak je podijeljen oko pitanja je li trebalo objaviti vijest »o ucjeni države« od jedne tajnovite organizacije, kao što je to učinio dnevnik Depeche du Midi, 3. ožujka, ili poštivati uputstvo Ministarstva unutarnjih poslova, koje je redakcijama savjetovalo »diskreciju« u interesu istrage i policijske protuakcije, dok je dnevnik Libération tjednima igrao ulogu poštanskog pretinca, preko svoje rubrike Mali oglasi, u prepisci između policije (u potpisu: »Suzy«) i skupine AZF (»Moj veliki vuk«). </p>
<p>Sve što mediji, a preko njih i sama javnost, znaju o toj »aferi« svodi se na nekoliko šturih obavijesti koje objavljuju službeni ili neimenovani izvori, tajanstveni koliko i sama skupina, među kojima i ona da se skupina AZF prvi put očitovala u prosincu prošle godine pismima na adresu Ministarstva unutarnjih poslova i Predsjedništva Republike. </p>
<p> Sada, kad je afera izbila u javnost, postoj rizici zloporabe u kampanji za regionalne izbore, koji se održavaju 21. i 28. ožujka, ponajprije u kritikama vlade i samog ministra unutarnjih poslova Nicolasa Sarkozyja, jer ni javnost, a još manje politička oporba, ne želi dulje podnositi taj »Damoklov mač« nad glavom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Amerika i Libija od bivših neprijatelja do opasnih prijatelja</p>
<p>Promjena libijskog službenog kursa na obavještajnom planu »dar je s neba« za Bushevu administraciju / Nove su okolnosti vrlo nepovoljne za Siriju i Iran, dvije zemlje koje Amerikanci optužuju za podupiranje terorizma, naročito u Iraku</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> - Veliki zaokret libijskog predsjednika Gadafija doveo je do naglog otopljavanja američko-libijskih odnosa i promijenio nekad »zacementirana« savezništva u taboru tzv. »otpadničkih država«. </p>
<p>U razdoblju od samo dva mjeseca, Libija je uništila svoje zalihe oružja za masovno uništenje (3300 kemijskih bombi) i opremu (pogone za proizvodnju, centrifuge, te ostalu tehnologiju predviđenu za razvoj ABK sredstava). Također se demontira i znatni libijski arsenal dalekometnih projektila. Libijski vojni i civilni stručnjaci rastavljaju naime ukupno 80 lansera za rakete zemlja-zemlja »scud-B« (Libija raspolaže s 450-500 projektila tog tipa), te obustavljaju razvoj rakete temeljene na sjevernokorejskom dalekometnom sustavu »nodong 1«. </p>
<p>Promjena libijskog službenog kursa na obavještajnom planu također je »dar s neba« za Bushevu administraciju. Nakon desetljeća izolacije i sankcija te otvorenog neprijateljstva, američko-libijska obavještajna suradnja raste poput kvasca. Ona neće ostati bez posljedica i u široj regiji, jer su nove okolnosti vrlo nepovoljne za Siriju i Iran, dvije zemlje koje Amerikanci optužuju za mnoge stvari. </p>
<p>Sada su najaktualnije tvrdnje iz Washingtona da Sirija ne želi osigurati granicu prema Iraku i da aktivno podržava islamistički terorizam, dok se Iran pritišće zbog istih razloga, uključujući i njegov nuklearni program. </p>
<p>Nimalo slučajno, zapadne obavještajne službe (koristeći ponajprije američke izvore) objavljuju podatke o »ilegalnim aktivnostima Irana«. CIA npr. tvrdi da ima dokaze o postojanju logora za terorističku obuku libijskih ekstremista (riječ je o poligonima pod navodnim nadzorom iranske Revolucionarne garde). Amerikanci vjeruju da Teheran igra na tu kartu zato što želi spriječiti Libiju da priča o iranskim nuklearnim tajnama. </p>
<p>Od 1995. godine, otpor protiv Gadafija organizira tzv. Libijska islamska borbena skupina. Ona nema više od 200 pripadnika, a sada djeluje u onim arapskim i islamskim zemljama koje ne gledaju blagonaklono na približavanje Libije i Sjedinjenih Država. Gadafijev pragmatičan potez može se tumačiti željom Libije da prihode od nafte u potpunosti usmjeri u korisne gospodarske projekte, a ne u vojni proračun koji je ranije i te kako opterećivao libijsku privredu. </p>
<p>Dobri odnosi s Amerikancima omogućit će završetak projekta Velike umjetne rijeke (taj projekt, započet 1984. godine, koji su zajednički izvodile europske i korejske tvrtke osmišljen je radi dovođenja podzemnih saharskih voda na obalu), jer će se sada u posao uključiti i američka napredna tehnologija: bolje cijevi koje ne hrđaju tako brzo kao one europskog porijekla (zbog toga su dnevno tisuće tona vode otjecale natrag u pustinjski pijesak). </p>
<p>Oslobađanjem novca koji više nije vezan uz vojsku i tajne programe, Libija će povećati proizvodnju nafte i plina i još više ulagati u petrokemijsku industriju, rafinerije, proizvodnju umjetnih gnojiva i preradu aluminija. Nestalni i konfliktni odnosi sa Zapadom korjenito će se izmijeniti u libijsku korist i u Libiji stvoriti gospodarsko žarište zanimljivo za vrlo unosne poslove. </p>
<p>Istodobno, Sirija je na putu da prođe kroz ista iskušenja s kojima se više od dva desetljeća suočavala Libija. Najavu američkih ekonomskih sankcija Damask ne može tek tako ignorirati jer su slabosti sirijskog gospodarstva tolike da bi takav pritisak i na bliži rok bio fatalan. Amerikanci procjenjuju da nakon libijskog samorazoružavanja ne moraju Siriju »gnječiti« vojnim mjerama niskog intenziteta, nego izvršiti globalni udar na sirijsko gospodarstvo taktikom da se američkim sankcijama pridruže druge zemlje koje su značajan partner Sirije na području izvoza i uvoza (Južna Koreja, Turska, Njemačka, Francuska, Italija, Saudijska Arabija itd.). Od tih namjera Washington će odustati samo ukoliko Sirija radikalno izmijeni svoj stav o Iraku, prestane (zajedno s Iranom) pomagati militante među libanonskim šijitima i obustavi svaku podršku ekstremnim palestinskim skupinama koje, među ostalim, rado ugošćuje na vlastitom tlu. </p>
<p>Ipak, u Sjedinjenim Državama nisu svi zadovoljni novom taktikom Bijele kuće, osobito ne u redovima moćnog proizraelskog lobija gdje se čuju i kritike na račun normalizacije odnosa s Libijom i »oduševljavanja Gadafijem«. Ti krugovi upozoravaju Bushevu administraciju na oprez, jer iskustva govore da bivši neprijatelji lako mogu postati opasni prijatelji.</p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Čudesni gospodarski rast Kine izaziva »socijalne grčeve«</p>
<p>Na zasjedanju Svekineskog narodnog kongresa, premijer Wen Jiabao priznao da nije učinjeno sve što je planirano i, neizravno, kritizirao poticanje visokih stopa rasta i neravnomjeran razvoj / Premalo se učinilo za povećanje prihoda seljaka koji čine gotovo dvije trećine od 1,3 milijarde stanovnika / Očekuje se i značajan ideološki zaokret: usvajanje ustavnih amandmani o zaštititi privatnog vlasništva i poštivanju ljudskih prava </p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> - Na početku desetodnevnog zasjedanja Svekineskog narodnog kongresa, koje se upravo održava u Pekingu, premijer Wen Jiabao je priznao da nije učinjeno sve što je planirano. Štoviše, neizravno je kritizirao dosadašnje poticanje visokih stopa rasta i neravnomjeran razvoj, što je dovelo do neobuzdanog rasipanja, a premalo se učinilo za povećanje prihoda seljaka koji čine gotovo dvije trećine 1,3 milijarde stanovnika. </p>
<p>Iako tri tisuće delegata iz svih krajeva zemlje jednom godišnje zapravo potvrđuju ono što prethodno zaključi Centralni komitet KP, na tim zasjedanjima, obično u ožujku, iznose se smjernice za budućnost, saznaju se službene brojke o postignutim rezultatima, a mogu se - kao sada - čuti i priznanja da su »grčevi prirodni kad se prelazi s planske na tržišno gospodarstvo«. </p>
<p>Posljednjih deset do petnaest godina, pod vodstvom Jianga Zemina (koji je sada još samo na vrhu vojske, ali ne i države i partije), Kina je postizala čudesne stope rasta. Ionako bogatija područja uz obalu prerastala su u međunarodna gospodarska središta. No, kao i u većini zemalja u tranziciji, najviše se okoristio uski sloj stanovništva - spretni i naglo obogaćeni poduzetnici, strani ulagači i korumpirani partijski i državni kadrovi. </p>
<p>Više od 800 milijuna stanovnika koji žive izvan gradova nije imalo velike koristi od ubzranog razvoja, jer su cijene poljoprivrednih proizvoda stagnirale. Društvo desetljećima odgajano u duhu jednakosti u siromaštvu vrije. Sve su češći prosvjedi triju značajnih dijelova društva: seljaka dodatno ogorčenih samovoljnim lokalnim nametima, milijuna slabo plaćenih migranata koji u potrazi za poslom nadiru iz sela u gradove i radnika otpuštenih iz državnih tvornica u stečaju. Stoga su se autori državnog proračuna, predloženog u subotu, pridržavali osnovnih smjernica: uravnotežiti razvoj u interesu stabilnosti zemlje i brige za narod. </p>
<p>Iako se poriče tvrdnje da je gospodarstvo pregrijano, za ovu godinu predviđa se rast od 7 posto, što je znatno manje od prošlogodišnjih 9,1 posto. Najveće promjene predviđaju se na selu. Izmijenit će se sustav poticaja i otkupa. Postupno, kroz pet godina, ukinut će se neki porezi koje seljaci plaćaju već stoljećima, a neki će se smanjiti. Povećat će se ulaganja u poljoprivredu za 3,6 milijardi. </p>
<p>Seljacima se obećava veća zaštita od korumpiranih lokalnih moćnika koji svojevoljno uvode razne namete ili mafijaškim metodama oduzimaju poljoprivredno zemljište kako bi sagradili industrijske pogone ili stambena naselja za strance. </p>
<p>Oduzimanje zemlje bez naknade i protjerivanje seljaka doseglo je alarmantne razmjere. Procjenjuje se da su u posljednjih desetak godina lokalne vlasti najčešće nezakonito seljacima uzele 70 posto urbaniziranog zemljišta i da je 20 milijuna seljaka ostalo bez zemlje. </p>
<p>U gradovima će se udvostručiti izdaci za prekvalificiranje nezaposlenih. Vlada će strogo nadzirati da se zarađeno redovno isplaćuje, osobito migrantima u građevinarstvu koji mjesecima ili nikako ne primaju naknadu za rad. </p>
<p>Za 11,6 posto povećat će se proračun za vojsku, koji je - prema službenim brojkama - prošle godine iznosio 22,4 milijarde dolara. (Pentagon tvrdi da su stvarni vojni izdaci bili četiri puta veći). Kineska vojska s 2,5 milijuna pripadnika najveća je na svijetu, ali tehnološki znatno zaostaje za ostalim velikim silama iako je posljednjih godina kupovala novije tipove zrakoplova i podmornica. </p>
<p>Iako niti jednom riječju nije izravno povezano, moglo bi biti znakovito da se vojni proračun povećava uoči referenduma na Tajvanu. Zakazan je za 20. ožujka, a odgovarat će se na pitanje da li treba razgovarati s Pekingom i jačati obranu ako Kina ne prekine postavljati rakete usmjerene na Tajvan. Kineska vlada već mjesecima upozorava da je tako smišljeno pitanje zapravo proba za odbacivanje ujedinjenja s Kinom i stoga se protivi referendumu. </p>
<p>Novi ministar vanjskih poslova Li Zhaoxing ponovio je odlučnost Kine da pripoji »privremeno odbjeglu pokrajinu«, kako u Pekingu obično definiraju Tajvan. Osudio je »strano miješanje«, doduše, bez spominjanja imena, ali opće je poznato da Kinezi pritom misle na Sjedinjene Države. </p>
<p>No, kako ne bi zaoštravao odnose s najznačajnijim partnerom, Li je još jednom naglasio temu dana: »Želimo stvoriti povoljno međunarodno ozračje za stabilan gospodarski razvoj Kine.«</p>
<p>Do kraja zasjedanja očekuje se i značajan ideološki zaokret: usvajanje ustavnih amandmana o zaštititi privatnog vlasništva i poštivanju ljudskih prava. Na formalno pravnoj razini, to bi trebalo značiti da jačaju standardi prava i da će službene ličnosti više nego dosad uvažavati ekonomska i socijalna prava pojedinaca.</p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Upad izraelske vojske u izbjegličke logore u Pojasu Gaze</p>
<p>Među ubijenima u brutalnoj akciji izraelske vojske su i dječaci od 10 do 15 godina / Izraelci tvrde da je napad na logore u Gazi praktički bio odgovor na subotnji napad palestinskih militanata na izraelsko vojno vozilo</p>
<p>ANKARA, 7. ožujka (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Izraelski vojnici su u nedjelju rano ujutro uz potporu oklopnih vozila, tenkova i helikoptera poduzeli iznenadni i siloviti napad na palestinske izbjegličke logore Bureij i Nusseirat u Pojasu Gaze, usmrtivši pritom više od deset Palestinaca. </p>
<p>Izraelski elektronski mediji javili su da je ubijeno i sedam civila, a među njima i četvorica dječaka od 10 do 15 godina. Oni su označeni kao dio »kolateralne štete«. Također se navodi da je ranjeno više od 80 ljudi, od kojih su neki u kritičnom stanju. Broj ubijenih se stalno povećava. </p>
<p>Palestinci su na napade odgovorili ispaljivanjem protutenkovskih granata i vatrom iz pušaka i automata. Prema posljednjim vijestima izraelska vojska se povukla. Neka saznanja upućuju na zaključak da je izraelski napad na palestinske logore kao i pojačane mjere sigurnosti u cijeloj židovskoj državi u izravnoj vezi s predstojećim obilježavanjem blagdana Purim.</p>
<p> Taj datum iz bogate židovske povijesti, koji će se proslaviti 14. i 15. ožujka, održava se u znak sjećanja na oslobađanje Židova iz perzijskog ropstva.</p>
<p>Izraelci tvrde da je napad na logore u Gazi praktički bio odgovor na subotnji napad palestinskih militanata na jedno izraelsko vojno vozilo kod graničnog prijelaza Erez, te na ispaljivanje nekoliko projektila na naselja židovskih doseljenika. Na sličan način opravdavani su i gotovo svi raniji vojni upadi izraelskih oružanih snaga na palestinska područja. </p>
<p>Vlada izraelskog premijera Ariela Sharona je, uz prolivenu palestinsku krv, uputila i maslinovu grančicu mira. Vladini izvori su, naime, ponovo izrazili spremnost da se, ali bez navođenja vremenske odrednice, ukinu i razmjeste sva židovska naselja u Pojasu Gaze (ukupno 21). Samo dan ranije, rečeno je, međutim, kako bi do toga moglo doći tek nakon 3. studenoga, odnosno održavanja američkih predsjedničkih izbora. Palestinci to tumače pokušajem Sharona da dobije na vremenu i po svaku cijenu, zadrži sadašnji status quo. </p>
<p>Izraelci su tijekom napada izvršili pretres palestinskih kuća. Akcija se objašnjava potragom za teroristima i skrivenim naoružanjem.</p>
<p> »Cilj operacije je uništenje terorističke infrastrukture«, rekao je jedan izraelski vojni izvor. Na izraelskoj strani nije bilo mrtvih ni ranjenih. </p>
<p>Palestinska vlada je najoštrije osudila krvoproliće u Pojasu Gaze. Izraelski napadi su nazvani »terorističkim masakrom« za koji se kaže da ničim nije bio izazvan. Glavni palestinski stožer na čelu sa Yasserom Arafatom izrazio je uvjerenje da će izraelske »terorističke akcije« na palestinskim teritorijima samo potaknuti porast nasilja. </p>
<p>Glavni palestinski pregovarač Saeb Erekat je isto tako osudio »besprimjernu akciju izraelske vojske unutar palestinskih izbjegličkih logora«. On je pozvao na povratak pregovorima i oživotvorenje mirovnog plana pod nazivom »Putokaz mira«. Erekat je zamijetio da se izbjeglički logori u Pojasu Gaze napadaju u vrijeme kad se razgovora o uklanjanju židovskih naselja i povlačenju izraelske vojske s tog područja. Dodao je da će Izrael morati platiti za te napade.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="43">
<p>Od zastupnika Lončara glasa čuti nije </p>
<p>Promatranjem na našoj dragoj dalekovidnici ovih dana sjednice Sabora Hrvatske, može se doći do vrlo zanimljivih pretpostavki, ali ne i do zaključaka.</p>
<p>Kako gledatelji imaju mogućnost nakon višegodišnjih mogućnosti izravno pratiti »najzanimljivije« rasprave o »najvažnijim točkama dnevnog reda, iz kojih proizlaze zaključci, koji značajno utječu na život svakoga od nas, već smo u stanju procijeniti o čemu se zapravo radi.</p>
<p>Još su nam u svežem sjećanju oratorske vještine uvaženog zastupnika gospodina Ive Lončara, a posebno kada je govorio o donošenju »najznačajnijih« dokumenata u koje ulazi i plansko-financijski dokument pod nazivom proračun. </p>
<p>Zanimljivo da je svoje golemo poznavanje materije iznosio svekolikom Saboru, a putem dalekovidnice i svekolikom pučanstvu, samo dok je vladala trećesiječanjska koalicija. Međutim, po dolasku nove vlasti od gospodina Ive glasa čuti nije, a što je tome razlog? </p>
<p>Budući da do suvisla zaključka nije lako doći, ostaje nam samo pretpostavka da je zastupnik Lončar sada potpuno zadovoljan. Lijepo je, dakako, vidjeti zadovoljnog zastupnika, no ljepše bi bilo kada bi zadovoljni bili njegovi birači. Koliko su proračunom zadovoljni birači znat će se uskoro, jer proljetna sjetva samo što nije počela, a novca neće biti ni za najosnovniju pripremu. </p>
<p>ZVONKO UREMOVIĆ Orahovica</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Pokrenimo Hrvatsku, a ne samo Zagreb</p>
<p>Kolebao sam se napisati ili ne napisati ovo pismo, pribojavajući se da ne budem krivo shvaćen. Zbog toga odmah ističem da sam istinski domoljub (a tko nije), koji se školovao i zaposlio u Zagrebu i dakako, Zagrebu želim da se i nadalje uspješno razvija, da nam metropola bude prepoznatljiva, s europskim štihom.</p>
<p>Ipak smatram da je potrebno pokrenuti cijelu Hrvatsku, a ne samo Zagreb. To ne navodim zbog političke pozadine slogana, niti zbog promocije stranke, koja ga je koristila tijekom nedavnih parlamentarnih izbora. No, ne pokrenemo li cijelu Hrvatsku (i iseljenu) jaz između razvijenih i nerazvijenih (područja od posebne društvene skrbi) toliko će se produbiti da će postati nepremostiv.</p>
<p> Putujući praznim prostranstvima Hrvatske i nenaseljenim područjima uz granicu, ne mogu se oteti dojmu, da se o tome na državnoj razini ne vodi dovoljna briga. Daleko je još kod nas svijest da se u gradovima radi, a živi na periferiji ili na seoskim imanjima. Predlažem zbog toga ograničavanje doseljavanja novih stanovnika, a jedna od mjera, kakvu je primjerice uvela Ljubljana, je dokaz o zaposlenju i stambenoj zbrinutosti. Efikasnije i svrsishodnije od toga bilo bi omogućiti normalan život u svim dijelovima Hrvatske.</p>
<p>IVAN PAVIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>»Svjedoci« su lauda Hrvatima, dobroti i praštanju</p>
<p>U pismu objavljenom u Vjesniku od 5. ožujka, pod naslovom »Nezaslužene laude filmu 'Svjedoci'«, gospodin Mladen Pavković u ime Udruge branitelja Podravke iz Koprivnice, obasuo je pogrdama gospodina Vinka Brešana, jer je snimio film o hrvatskim zločinima nad srpskim civilima i jer je, tako misli gospodin Pavković, nezasluženo dobio neku nagradicu na Berlienalu u veljači ove godine.</p>
<p> Smeta mu što gospodin Brešan nije snimio film o srpskim zločinima nad Hrvatima (doći će i to vrijeme gospodine Pavkoviću), no film je snimljen prema romanu Jurice Pavičića »Ovce od gipsa«, koju je Pavičić napisao i objavio još 1997. No, njega (Pavičića) nitko ne »napada« jer upravo ti koji najviše viču, malo ili uopće ne čitaju knjige! A možda nisu ni gledali film!</p>
<p>Jer da su čitali ili gledali onda bi shvatili da je ovaj film zapravo lauda Hrvatima koji znaju oprostiti, koji, iako su preživjeli vlastitu kalvariju, sprečavaju da se ubije nedužni mladi život. Tako hrvatski branitelj, Krešo, kojemu su četnici ubili oca, sprečava vlastitog brata da ubije petogodišnju djevojčicu-svjedoka ubojstva svoga oca. Scena u kojoj on svojim tijelom štiti djevojčicu od pomahnitaloga brata i kaže »Prvo ćeš morati ubiti mene«, tjera suze na oči i upravo je tu poruku shvatio svijet. Najmanje u tome filmu ima »zločina nad Srbima«, jer nikome se ne vade oči, utroba, režu ekstremiteti, nema mučenja, ljudski je prikazana bol i patnja branitelja koji u boli zbog poginulog oca traži pravdu po biblijskoj »oko za oko«. Taj film je zapravo veličanje dobrote i oprosta, veličanje napačene Hrvatske i dobro ga je pogledati u ove korizmene dane.</p>
<p>ŽELJKO LOLAKOVIĆ Beč</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Brešanovi »Svjedoci« su promašaj i podvala </p>
<p>Kada se pojavila Deklaracija o hrvatskom književnom jeziku (1967. godine) na nju su zagovornici monolitne Jugoslavije zasuli »drvlje i kamenje«. </p>
<p> Deklaraciju je potpisalo dvadesetak najuglednijih stručnih ustanova i institucija u Hrvatskoj. No to za »čuvare Jugoslavije« nije značilo ništa. Danomice se protiv Deklaracije pisalo u svim glasilima i dnevnicima. Pouzdano znam da su glasila dobivala gomile pisama podrške Deklaraciji, a da ni jedno nisu objavili. Vjerujem da je u tim »pismima podrške« bilo stručnih i jezično potkrijepljenih argumenata. Danas je Deklaracija u pravom smislu riječi »factum historicum« i jedan od najznačajnijih dokumenata hrvatske novije povijesti.</p>
<p>U ove naše dane dobili smo film Vinka Brešana »Svjedoci«. Naklonost i odobravanje, usudio bih se reći, filmu izražavaju ista ona pera koja su 1967. onako bjesomučno napadala Deklaraciju. S druge, pak, strane ima autora koji o »Svjedocima« misle i pišu- sve najgore! Tako u »Glasu Koncila«, od 22. veljače Tihomir Dujmović film »Svjedoci« pripisuje »Brešanovoj spirali zla i mržnje«.</p>
<p> Ako je to točno onda je taj i takav film čisti promašaj, čista podvala.</p>
<p>Ako je taj i takav film financiran novcem hrvatskih poreznih obveznika onda su oni na najgori mogući način prevareni i obmanuti, što je krajnje nemoralno i nepošteno.</p>
<p>ŽIVKO STRIŽIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Puni naziv zaklade je »Friedrich Ebert Stiftung«</p>
<p>Javljam se u povodu članka objavljenog u Vjesniku pod naslovom »Grabar Kitarović: Početak pregovora s EU tek krajem godine«, u kojem je nepotpuno, dakle, pogrešno objavljeno ime poznate njemačke zaklade.</p>
<p>U istom se članku spominje da će uskoro biti objavljen drugi svezak knjige »Pridruživanje Hrvatske EU«,a koji su objavili Institut za javne financije i Zaklada »Friedrich Stiftung«.</p>
<p>Smatram nužnim upozoriti da njemačkom pojmu - Stiftung - odgovara hrvatska imenica zaklada.</p>
<p> U Njemačkoj svaki politički pravac (socijaldemokratski, demokršćanski, liberalni i zeleni) ima svoju zakladu. One se zovu po politički zaslužnim osobama pojedine političke orijentacije.</p>
<p>Zbog toga sam siguran da se u ovom slučaju radi o socijaldemokratski orijentiranoj zakladi »Friedrich Ebert«, koja je svoje ime dobila po prvom republikanskom predsjedniku Njemačke iz 1919. godine. Načelno se ime uvijek navodi uz pojam zaklade npr. »Friedrich-Ebert-Stiftung«, a njen predstavnik u Hrvatskoj je meni osobno poznati dr. Rüdiger Pintar.</p>
<p>Ukoliko postoji interes za informacije o ovom i sličnim političkim pitanjima iz SR Njemačke, rado ću ponuditi sve dostupne informacije.</p>
<p>A.B. KERDIA Köln, Njemačka</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="48">
<p>Organizator otmice Zagorčeva sina još u bijegu, Uskok širi istragu</p>
<p>»Ovaj put ići će se na samu glavu 'hobotnice'«, rekao je »Vjesniku« izvor iz MUP-ova odjela za organizirani kriminal</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> - Policija još traga za Ivanom Matekovićem (31), glavnim osumnjičenikom za organizaciju otmice sina generala Vladimira Zagorca, te dvojicom njegove braće. I dok traje potraga za navodnim neposrednim organizatorom, koji, kako se pretpostavlja, kod sebe ima i dio otkupnine - 750 tisuća eura - širi se krug osumnjičenika. </p>
<p>Kako Vjesnik neslužbeno doznaje, policija bi sljedećih dana mogla privesti još nekoliko osoba koje Uskok i policija sumnjiče da se nalaze pri samom vrhu navodne zločinačke organizacije kojoj je otmica Zagorčeva sina bila samo jedna od »aktivnosti«. </p>
<p>Kako je Vjesnik doznao od svog izvora u Odjelu za organizirani kriminal Ministarstva unutarnjih poslova, »ovaj put će se ići na samu glavu 'hobotnice'«.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>»Pohotni poslodavac« nije prezao ni od prijetnji oružjem</p>
<p>Zaposlenica koja je imala prigodu upoznati i »drugo lice« svog bivšeg poslodavca poziva njegove zaposlenice, za koje zna da ih je silovao i zlostavljao, da i one podnesu tužbe</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – Nakon nedavnih napisa u medijima o Milanu Piškoviću, koji je prije tri tjedna nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora za silovanje od prije trinaest godina, u redakciju Vjesnika se javila žena, koja je samo zahvaljujući svojoj razboritosti i snazi duha, dvije godine kasnije nakon spomenutog silovanja, točnije 1993. uspjela izbjeći da postane još jedna Piškovićeva »žrtva«.</p>
<p>Želeći upoznati javnost, odgovorne institucije, te potaknuti djevojke kojima je Pišković darovao doživotno sjećanje i nezaboravni dar da mu se sudski suprotstave, žena koja je u vrijeme svoje životne drame bila 22-godišnja djevojka, odlučila je ispričati svoju priču.</p>
<p>Tražeći posao, naša se sugovornica zaposlila u Piškovićevom poduzeću »Meditor«.</p>
<p>Već je na samom početku primijetila da se Pišković prema svojim djelatnicama ponaša previše »brižno«, no, tome tada nije pridavala posebnu pažnju. Međutim, nakon što bi popio čašicu previše, nastao bi pravi »kraval«, derao bi se i vrijeđao sve prisutne. </p>
<p>Ubrzo je došlo vrijeme godišnjih odmora, te je Pišković otputovao u poznato hrvatsko ljetovalište. Nakon nekoliko dana, pozvao je našu sugovornicu i još jednu svoju zaposlenicu, svoju dugogodišnju prijateljicu, da dođu na nekoliko dana. Naravno, poziv je objasnio poslovnim razlozima. Tijekom večere u hotelu u ljetovalištu, za stolom su sjedile djevojke, vlasnik hotela i Pišković, koji je popio veću količinu vina.</p>
<p> U jednom su trenutku zapali u oštru raspravu, pri čemu mu naša sugovornica nije dala za pravo. Pišković je, tu djevojčinu smjelost nagradio šamarom pred svim gostima na terasi, od kojeg je djevojka pala sa stolice na pod.</p>
<p>U tom je trenutku, premda djevojka još nije toga bila svjesna, počela njena agonija. Naime, temperamentna kakva je bila, počela je vikati na Piškovića, što njegovoj »veličini«, naravno nije odgovaralo, nakon čega je otrčala u hotel u namjeri da se spakira i vrati u Zagreb. Međutim, Pišković, očito nesuglasan s njezinom takvom odlukom, bio joj je, kako je sama rekla, »podivljala zvijer za petama«. </p>
<p>Uletjevši u sobu, pokušala je zaključati vrata, no, Pišković ih je odgurnuo, ušao u sobu i počeo ju naganjati. Spas od »divljaka«, djevojka je potražila u kupaonici, no, i tu je »provalio«. uhvatio ju za struk i počeo ljubiti. Prestrašena djevojka ga je molila da prestane, no, njemu to »nije padalo na pamet«. Dapače, predložio joj je da bi mogli voditi ljubav, riječima »pa kaj bi ti falilo da vodimo ljubav«, što je djevojka odbila uz »taktičko« obrazloženje kako to ipak nije u redu, jer je on njezin direktor.</p>
<p>Pohotnom je Piškoviću njezino konstantno »persiranje« išlo na živce, te joj je naredio da mu govori »ti«. Djevojka je to odbila iz pristojnosti, što je Piškovića još više razljutilo do te mjere da ju je počeo šamarati i daviti nad umivaonikom.</p>
<p> Počela je plakati i moliti ga da prestane, no, on je u svom ludilu, uzeo čašu, razbio ju i krhotinu joj stavio pod vrat.</p>
<p>Paničnim razmišljanjem »sto na sat«, djevojka mu je počela govoriti »ti«, te umirujućim glasom, koliko je to mogla u nastaloj situaciji, pokušala objasniti zašto to radi i zašto je takav prema njoj, kad su oni ipak »jako dobri prijatelji«.</p>
<p>»Podivljala« je zvijer počela popuštati stisak, te su izašli iz kupaonice i sjeli na balkon. Nesretnu je djevojku događaj doveo u takvo stanje, da je u jednom trenutku pomislila skočiti s balkona, jer nije bila sigurna, što će se kasnije dogoditi, i hoće li Pišković opet podivljati, jer, kako je rekla »kod psihopata se nikad ne zna koji mu je slijedeći korak«. Svojedobno je i čula kako su djevojke radije skakale s balkona i lomile noge, nego pristale biti silovane. Neobaveznim je razgovorom djevojka uspjela u potpunosti smiriti nasilnika te se on počeo ponašati kao da se ništa nije dogodilo, pa je otišao spavati.</p>
<p>U tom su se trenutku ona i kolegica, koja je cijelo vrijeme stajala ispred sobe, koju je Pišković zaključao, iskrale iz sobe i do jutra šetale po ljetovalištu, razmišljajući kako će uzeti stvari i pobjeći od njega. </p>
<p>No, djevojkama se ipak sreća nasmiješila, jer je u tom trenutku na ljetovanju bio i njihov prijatelj, u čijem su prisustvu, djevojke otišle u sobu i uzele stvari.</p>
<p>»Pišković je bio jako žalostan što odlazim na takav način, čak je naručio kolače i voće u znak pomirenja i nikako mu nije bilo jasno zašto to radim, kad smo tako dobri prijatelji«, ispričala nam je već na samu pomisao o događaju vidno uzbuđena djevojka. </p>
<p>No, po povratku u Zagreb, problemi nisu prestali. Naime, kako više nije htjela raditi kod njega, dala je otkaz, no, Pišković joj nije htio dati radnu knjižicu. Uz veliku podršku roditelja kojima je o događaju ispričala tek na njihovo učestalo insistiranje na odgovoru zašto se ne želi vratiti na posao, uspjela je »ishoditi« radnu knjižicu. </p>
<p>Kao što smo već napomenuli zahvaljujući prisebnosti i razboritosti naša je sugovornica uspjela izbjeći neželjeni spolni odnos.</p>
<p> Takve sreće, barem prema presudi Županijskog suda nije bila djevojka koju je 11. rujna 1991. godine u hotelu »Internacional« Pišković silovao, »namamivši« ju ponudom za posao. </p>
<p>Toj je pak djevojci, navodilo se u optužnici, prijetio puškom.</p>
<p>Zanimljivo je da se Pišković tada branio da je djevojka sama pristala na spolni odnos. dok je sebe proglasio žrtvom progona bivšeg (komunističkog) režima. </p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Poginuo udarivši autom u ogradu Župnog ureda</p>
<p>Vozač »opel kadetta« preminuo je na mjestu nesreće, a teško ozlijeđenog suputnika iz smrskanog automobila izvukli su vatrogasci </p>
<p>VIROVITICA, 7. ožujka</p>
<p> – Vozač osobnog automobila »opel kadett«, Ž.R. iz Suhopolja je poginuo, a njegov suvozač Z.B., također iz Suhopolja, teško je ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila na županijska cesti Gradina - Lukač u nedjelju oko 5 sati. Četrdesetogodišnji Ž.R. iz Suhopolja upravljao je osobnim automobilom iz smjera Gradine i lijevom zavoju u Lukaču kod kućnog broja 180 zbog neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad vozilom. Desnim je kotačem zahvatio rubni kamen, prešao preko cijele širine kolnika i sletio na šljunčanu površinu kraj ceste te udario u betonski stup nedovršene ograde Župnog ureda Lukač. Od siline udara vozilo se više puta prevrnulo i zaustavilo u kanalu s druge strane ceste.</p>
<p>Vozač je prilikom prevrtanja ispao iz automobila, a od zadobivenih ozljeda preminuo na mjestu nesreće. Smrt su konstatirali dežurni liječnici hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije.</p>
<p> Njegov teško ozlijeđenog suputnika iz smrskanog su automobila izvukli vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe iz Virovitice, a zbog težine ozljeda zadržan je liječenju u virovitičkoj Općoj bolnici.</p>
<p>Slavica Bakić Gazdek</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Žena umrla od gušenja u požaru</p>
<p>OSIJEK, 7. ožujka</p>
<p> – Sedamdesetdevetogodišnja Marija Farkaš iz Osijeka poginula je u požaru koji je, tijekom noći na nedjelju, izbio u njezinom stanu u prizemlju zgrade na kućnom broju 26 u Naselju Ljudevita Posavskog, tzv. osječkom »Žutom naselju«. </p>
<p>Prema priči stanara ove zgrade, Marijine je prve susjede, koji stanuju u stanu pored njezinog, negdje oko 2,45 sati probudio miris paljevine. Shvativši da je u nekom od stanova izbio požar oni su odmah o svemu obavijestili vatrogasce. </p>
<p>Dolaskom na mjesto događaja, vatrogasci su, vidjevši kako dim izlazi ispod vrata stana Marije Farkaš, odmah razvalili vrata. Dolaskom do spavaće sobe odakle je 'sukljao' dim, vidjeli su kako se zapalio krevet u kojem je spavala nesretna starica kojoj više nije bilo spasa. Nakon gašenja zapaljenih pokrivača i kreveta, tijelo starice čije je tijelo bilo puno opeklina prevezeno je na Odjel patologije osječke Kliničke bolnice kako bi se utvrdio uzrok smrti. </p>
<p>Pretpostavlja se da je starica, koja je u stanu živjela sama, preminula uslijed gušenja ugljičnim monoksidom, a da je nakon toga njezino tijelo zahvatila i vatra. </p>
<p>Kako je izvijestila osječko-baranjska policijska uprava, očevidom je utvrđeno da je do požara došlo nakon što se lampa, koja je bila upaljena, sa noćnog ormarića srušila na krevet, odnosno deku i jorgan kojima je Marija Farkaš bila pokrivena te ih zapalila. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Dijete umrlo od ozljeda glave, uzrok nepoznat</p>
<p>ZADAR, 7. ožujka</p>
<p> – U subotu je na Odjelu za kirurgiju Opće bolnice Zadar preminulo jednogodišnje dijete koje je u bolnicu u noći s petka na subotu dovezeno s teškim ozljedama na glavi. Neslužbeno saznajemo da je dijete imalo frakturu lubanje. Djetetova smrt prijavljena je Operativno-komunikacijskom centru PU Zadarske, nakon čega je istražni sudac Županijskog suda u Zadru obavio razgovor s roditeljima, nakon čega je utvrđeno da je najvjerojatnije riječ o nesretnom slučaju. M.V. Nestala žena nađena mrtva u potoku</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka – U subotu oko 18 sati u potoku Vrapčak na Jarunu, pronađeno je mrtvo tijelo Marije Perice (63), čiji je nestanak prijavljen još u ponedjeljak. Žena je zadnji put viđena na izlasku iz crkve Svete Marije Lurdske u Zvonimirovoj ulici, a nakon toga joj se izgubio svaki trag. </p>
<p>Tijelo je nađeno u potoku, nedaleko od raskrižja Horvaćanske ceste i Ulice Hrgovići. </p>
<p>Iz vode duboke oko jedan metar tijelo nesretne žene policija je izvukla uz pomoć vatrogasaca. Obdukcija je obavljena na Zavodu za sudsku medicinu na Šalati, a po prvim informacijama nisu primijećeni tragovi nasilne smrti. </p>
<p>D.G.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Poginula pri runjenju kukuruza</p>
<p>GORNJI BOGIĆEVCI, 7. ožujka</p>
<p> – U subotu, 6. ožujka, oko 17 sati u Gornjim Bogićevcima u Podgaju 30 nedaleko od Nove Gradiške dogodila se nesreća, u kojoj je A.V. (67), poginula, kada joj je runilica kukuruza zahvatila odjeću. Nesreća se dogodila kada je A.V. s ostalim ukućanima runila kukuruz, a runilica je kardanom bila spojena na pogonski dio traktora. U jednome trenutku prilikom punjenja runilice, odjeću A.V. zahvatila je kardanska osovina te je A.V. povučena i omotana oko kardana. Jadnoj ženi kardan je polomio ekstremitete. </p>
<p>Liječnici Hitne pomoći iz Nove Gradiške, koji su ubrzo stigli na mjesto nesreće, mogli su samo konstatirati smrt. Potom su policijski službenici PU slavonsko-brodske obavili očevid. </p>
<p>Z. S.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Autom se zabili u drvo, ne sjećaju se tko je vozio</p>
<p>VARAŽDIN, 7. ožujka</p>
<p> – U nedjelju oko 4, 55 sati u Ulici Braće Radića u Varaždinu dogodila se prometna nesreća u kojoj su ozlijeđeni devetnaestogodišnjaci I. G. i I. J. iz Varaždina. Njih su dvojica automobilom sletjeli s ceste i zabili se u drvo. Neslužbeno doznajemo da su obojica bili pod velikim utjecajem alkohola, a nakon nesreće su se sami dovukli do varaždinske Opće bolnice, u kojoj su zadržani na liječenju. Još nije utvrđeno tko je vozio automobil jer mladići zasad ili ne žele reći, ili se ne mogu sjetiti. M. Z.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="55">
<p>Hoće li i kaspijska nafta preko Hrvatske na zapad</p>
<p>Riječ je o projektu CPOT koji predviđa da se nafta iz Kaspijskog bazena naftovodom prebacuje od luke Baku na Kaspijskom jezeru do luke Supsa na Crnome moru i dalje tankerima do rumunjske luke Constante, a od tamo bi se naftovodom transportirala kroz Rumunjsku, SCG te Hrvatsku do Omišlja</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> - Sudeći prema izjavama premijera Ive Sanadera tijekom njegova posjeta Rumunjskoj, rastu šanse za provedbu još jednog velikog projekta transporta strane nafte na svjetska tržišta preko Jadranskog naftovoda i njihova terminala u Omišlju. </p>
<p>Riječ je o projektu CPOT (Constanta-Pančevo-Omišalj-Trst) čija se realizacija priprema već godinama (prvi sporazum potpisan je još 1998. godine). Tako bi se nafta iz Kaspijskog bazena naftovodom prebacivala od luke Baku na Kaspijskom jezeru do luke Supsa na Crnome moru i dalje tankerima do rumunjske luke Constante. Od tamo bi se naftovodom transportirala kroz Rumunjsku, Srbiju i Crnu Goru te Hrvatsku do Omišlja. </p>
<p>Postoji mogućnosti i gradnje odvojka preko Slovenije i Italije do naftovoda Trans Alpine Line (TAL) kod Trsta, za što je, prema Sanaderovim riječima, interes pokazala i Italija. Taj bi odvojak omogućio da se nafta prema zapadnim tržištima ne transportira samo tankerima iz Omišlja, nego i europskom mrežom naftovoda jer je, kažu stručnjaci, riječ o najjeftinijem i najsigurnijem načinu prijenosa »crnog zlata«.</p>
<p>Sanaderova izjava o CPOT-projektu neke je navela na, smatraju stručnjaci, pogrešne zaključke o zagovaranju dvije koncepcije naftovoda u vrhu hrvatske vlasti jer je, navodno, premijer Sanader za američku, a predsjednik Mesić za rusku naftu u sklopu projekta Družba Adria. Stručnjaci, naime, ističu da ta dva velika projekta nisu suprostavljena, nego se već godinama pripremaju paralelno i ne isključuju jedan drugoga. Podržali su ih predstavnici bivše i sadašnje hrvatske vlade, pa imaju važno mjesto u planu razvoja Jadranskog naftovoda. Jer, Janaf je lani transportirao oko sedam milijuna tona nafte, a kapacitet mu je 20 milijuna tona godišnje.</p>
<p>Osim toga, i dobar dio ruske nafte koji će, ispune li se svi preduvjeti, stizati naftovodom Družba Adria, završavat će, prema najavama, na američkom tržištu. Naime, Rusi su odlučili povećati izvoz svoje nafte nakon razgovora američkog i ruskog predsjednika, Georgea W. Busha i Vladimira Putina, i američkih najava da žele manje nego dosad ovisiti o OPEC-u, a više kupovati od Rusa i drugih velikih proizvođača. </p>
<p>Međutim, još je veliko pitanje što će biti s provedbom ta dva velika projekta. Družba Adria je dalje odmakla jer su predstavnici vlada šest uključenih zemalja (Rusije, Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke, Mađarske i Hrvatske) potpisali sporazum o provedbi, a pripremljen je i dio dokumentacije. Zasad su tek tri zemlje (Mađarska, Slovačka i nedavno Ukrajina) ispunile sve unutarnje političke preduvjete za njegovu provedbu. </p>
<p>Osim toga, u Hrvatskoj sve ovisi i o studiji utjecaja na okoliš koja bi trebala biti gotova do travnja. Ako studija, koja mora i na javnu raspravu, ne dobije zeleno svjetlo komisije koju će imenovati Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, od provedbe tog projekta vjerojatno neće biti ništa.</p>
<p>No, CPOT-projekt je još dalje od početka provedbe. Još se, naime, čeka dovršenje studije isplativosti čiju izradu financira američka TDA (Trade Agency), a radi je američka tvrtka HLP/Parsons. </p>
<p>Studija je već trebala biti gotova, ali su naručitelji zatražili doradu jer nisu dobili odgovore na neka bitna pitanja - o ekonomskoj isplativosti potencijalnim korisnicima ovog projekta koja uvelike ovisi o potencijalnim tržištima i kupcima nafte te potrebnim velikim ulaganjima. </p>
<p>Prema predviđanjima studija će biti završena do travnja nakon čega će biti jasnija budućnost tog velikog projekta.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Dugoreška Pamučna industrija traži kupca</p>
<p>DUGA RESA, 7. ožujka</p>
<p> – Na skupštini vjerovnika u Pamučnoj industriji Duga Resa odlučeno je da će pamučari nastaviti s proizvodnjom do polovice 2005. godine. Što će dalje biti sa sudbinom nekadašnjeg tekstilnoga giganta, koji je već desetak godina u teškoćama nije rečeno. Planom je predviđeno čim prije obaviti procjenu proizvodnog dijela Pamučne industrije, za koju postoji mogućnost prodaje kupcu i ulagaču za nastavak proizvodnje.</p>
<p>U tijeku je procjena i preostale imovine, posebno dijela koji se ne koristi. Prodajom te imovine namirila bi se potraživanja sadašnjih i bivših radnika Pamučne industrije. Za oko 8,5 milijuna kuna prodana je trećina imovine dugoreškoj Ljevaonici. Time je podmireno 25 posto radničkih potraživanja pamučara, koja dosežu 40 milijuna kuna. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="57">
<p>Sanader danas o haaškoj optužnici, Čermak i Markač uskoro u Haag </p>
<p>Umirovljeni generali Ivan Čermak i Mladen Markač otputovat će u Haag redovnom linijom Croatija Airlinesa/ Njih dvojica će se, prema onome što su sami izjavili, pojaviti pred Haaškim sudom u terminu koji je, doznaje »Vjesnik«, dogovoren s dvojicom optuženih generala i Haaškim sudom. Zna se da zbog takva stava optuženika neće biti primijenjen uhidbeni nalog i da u njihovoj pratnji neće biti hrvatskih policajaca i službenih osoba/ Iz stožera Gotovininih branitelja »Vjesniku« je poručeno da njihov branjenik i dalje ostaje pri tome da se neće predati te da neće ići u Haag</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> - Premijer Ivo Sanader sazvao je za ponedjeljak u 10.30 sati u Banskim dvorima sastanak čelnika svih parlamentarnih stranaka. Razlog sastanka je nova haaška optužnica koja je navodno već stigla u Hrvatsku, a tereti Antu Gotovinu, Mladena Markača i Ivana Čermaka. </p>
<p>Iako je bilo planirano da se »udarac« u javnosti amortizira tako da optuženici Markač i Čermak sami izađu pred hrvatsku javnost i daju objašnjenje, informacija o imenima s optužnice stigla je u javnost na drukčiji način. Oporba je, naime, u četvrtak u Saboru postavila pitanje navodno pristigle optužnice. </p>
<p>Vlada se dosad o tome nije izjasnila.</p>
<p>Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt i njezin pomoćnik Jakša Muljačić u 11 sati u ponedjeljak će i službeno potvrditi sadržaj haaške optužnice koja je, neslužbeno, stigla u Hrvatsku prošli tjedan. Tom će prilikom s dokumenta biti skinute sve nepoznanice. </p>
<p>Ono što se zasad zna više je vezano uz sudbinu Ivana Čermaka i Mladena Markača, suoptuženika Ante Gotovine. Naime, njih dvojica će se, prema onome što su sami izjavili, pojaviti pred Haaškim sudom u terminu koji je, doznaje Vjesnik, dogovoren s dvojicom optuženih generala i Haaškim sudom, odnosno tamošnjim tužiteljstvom. Zna se da zbog takvog stava optuženika neće biti primijenjen uhidbeni nalog i da u njihovoj pratnji neće biti hrvatskih policajaca i službenih osoba. Njih dvojica će redovnom linijom nacionalnog avioprijevoznika u pratnji svojih odvjetnika stići u Haag i pojaviti se na mjestu gdje ih »preuzimaju« službene osobe haaškog tribunala.</p>
<p>Uza sva nastojanja, Vjesnik nije mogao dalje prodrijeti u sadržaj optužnice. Navodi Carle del Ponte tiču se proširenja optužnice protiv Ante Gotovine te optuživanja Ivana Čermaka i Mladena Markača za odgovornost koju sva trojica imaju u okviru akcije »Oluja« i događaja nakon nje. Iz izvora bliskih Vladi Vjesnik je saznao da će se na konferenciji za novinare u ponedjeljak i taj dio tajnosti skinuti s optužnice, pa će se točno znati je li istina da taj dokument tereti, između ostaloga, trojicu generala za smrt 150 osoba ubijenih u vrijeme i nakon »Oluje« u »južnom sektoru«.</p>
<p>Nervoza s kojom se čeka službena potvrda optužnice donekle je razumljiva. Naime, vijest o dolasku optužnog akta procurila je mimo volje ministrice pravosuđa, pa je ona, čuvajući obveze preuzete u dogovoru i s Haagom i s dvojicom optuženika, bila prisiljena službeno demantirati da je optužnica stigla.</p>
<p>U pozadini svega kreće, međutim, još jedna vrlo teška haaška priča. Budući da je general Markač za svojeg svjedočenja pred istražiteljima haaškog tužiteljstva u Zagrebu, u jesen 2002. godine, svjedočio u kontekstu akcije »Medački džep«, njegova pojava na optužnici za »Oluju« mogla bi izazvati novi potres. On se zove nova haaška optužnica za »Medački džep«, ali s glavnom ulogom optuženika namijenjenoj umirovljenom admiralu Dovoru Domazetu Loši. On je već početkom jeseni prošle godine bio vrlo iznenađen što se njegovo ime spominje u kontekstu novih haaških optužnica. Međutim, dobro se zna da se Domazeta ispitivalo u okolnostima iste akcije u Lici, a prije »Oluje«. </p>
<p>Budući da je general Markač drugi put svjedočio, u statusu osumnjičenika, činilo se da Domazet ispada iz te igre. Sad bi se, kažu upućeni, lako moglo dogoditi da ulogu u optužnici za »Medački džep« preuzme upravo Domazet, Markač je »preseljen« u optužnicu za »Oluju«, a u cijelom slučaju akcije u Lici mogao bi se pojaviti kao svjedok.</p>
<p>Krugovi bliski Haagu navode, pak, Vjesniku i jednu u Hrvatskoj pomalo zaboravljenu činjenicu. Ona se odnosi na zagrebačko ispitivanje Mirka Norca, generala koji u riječkom zatvoru čeka pravomoćnost presude u svojem slučaju. Norca su haaški istražitelji također ispitivali za okolnosti događaja u Medačkom džepu.</p>
<p>Iz odvjetničkih krugova stiže, pak, i upozorenje da bi najnovije otvaranje spekulacija o bivšemu ministru policije Ivanu Jarnjaku, kao novom ili optuženiku ili osumnjičeniku, mogli nanijeti štetu postupcima koji se vode protiv poznatih optuženika, odnosno zakomplicirati sve buduće poslove vezane uz onu jednu jedinu optužnicu. Iz tih krugova, a i bivših službenih osoba zaduženih za kontakte s Carlom del Ponte, saznaje se da se tužiteljica u jednoj od točaka dugo držala riječi koju je dala hrvatskoj strani, i ta je riječ ostala čvrstom do dana današnjega. Riječ je o tvrdnji da preostale optužnice protiv Hrvata iz Hrvatske neće obuhvaćati nekadašnje nositelje civilnih funkcija. Jarnjak je kao civil bio ministar policije, pa je, dakle, i gotovo nemoguće da se pojavi u generalskom društvu optuženika.</p>
<p>Pravni stručnjaci cijelu tu priču o insinuacijama na Jarnjakov račun potkrepljuju i činjenicom da bi njegovo ispitivanje u statusu osumnjičenika značilo kako tužiteljstvo otvara novi predmet. Ta je mogućnost gotovo isključena jer je na djelu, po raznim osnovama, izlazna strategija i tužiteljstva i Suda. Ona navješćuje, kako Vjesniku kažu upućeni, da bi nakon ponedjeljka moglo biti s više sigurnosti potvrđeno i to da će Ivan Čermak i Mladen Markač nakon danog iskaza o optužnici biti pušteni natrag u Hrvatsku gdje će čekati početak suđenja. S obzirom na to da se već od ranije ista pozicija Rahima Ademija vezuje uz mogućnost da mu se sudi pred hrvatskim sudom, Vjesniku je diskretno spomenuto da bi se ta praksa mogla lako proširiti i na Čermaka, odnosno Markača. </p>
<p>Vrlo zanimljiva reakcija na cijeli slučaj uslijedila je iz stožera branitelja Ante Gotovine. Vjesniku je odatle poručeno da njihov branjenik i dalje ostaje pri svojim ranijim tezama o nepredavanju i neodlasku u Haag. Na pitanje zašto Gotovina, u slučaju da je iz dijela optužnice protiv njega otpalo optuženje za genocid, ne ostvari svoje obećanje te da za konkretna, individualna optuženja ne dokaže svoju nevinost pred Haagom, nije se mogao dobiti odgovor. </p>
<p>Naime, krug Gotovininih branitelja ne želi se zalijetati sve dok u formalnom smislu ne budu upoznati sa sadržajem te nove optužnice. A to bi im moglo biti omogućeno već ovaj tjedan, jer u Haagu su Vjesniku potvrdili da će nakon formalne potvrde o optužnici i dolaska dvojice generala u Haag cijeli dokument biti objavljen na internetskim stranicama Suda.</p>
<p>Andrea Latinović i Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Ljubljanska analiza pokazala da u kobasici »Mini poli« ima manje od jedan posto GMO-a</p>
<p>U ponedjeljak će biti poznato i ime distributera sojinog izolata. Riječ je o jednoj slovenskoj tvrtki koja je uvezeni sojin izolat iz Nizozemske prodala čakovečkom »Pipu«</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> - »Rezultati naknadne analize sojinog izolata u kobasicama 'Mini poli' čakovečkog proizvođača 'Perutnina Ptuj - Pipo' u međunarodno verificiranom laboratoriju za GMO u Ljubljani, pokazali su da u njoj ima manje od jedan posto genetski modificiranih sastojaka«, rekao je u nedjelju Vjesniku Branko Vodušek, savjetnik za odnose s javnošću u agenciji Dialog zadužen za »Perutninu Ptuj«.</p>
<p>Analizom koju je nedavno objavio ministar zdravstva i socijalne skrbi Andrija Hebrang utvrđena je veća količina GMO-a u uzorcima kobasice »Mini poli«. Uzorci su, naime, išli na dodatnu analizu u dva ovlaštena laboratorija EU-a u Švicarskoj te u Laboratorij za detekciju GMO-a pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ).</p>
<p>Vodušek napominje da su prva četiri uzorka uzeta s više proizvoda tvrtke »Pipo« (među kojima su bili »Mini poli« i krekeri) te da se na analizi u Ljubljani pokazalo kako u njima ima manje od jedan posto GMO-a. </p>
<p>Rezultati analize još šest uzoraka, kaže, bit će poznato u ponedjeljak. Rezultati će biti objavljeni na internetskoj stranici »Perutnine Ptuj«.</p>
<p>Prema Vodušekovim riječima, dodatne analize u Institutu za biologiju Univerziteta u Ljubljani obavljene su na traženje »Perutnine Ptuj«. Riječ je o nacionalnom laboratoriju za GMO koji dvije godine ima međunarodni certifikat za GMO.</p>
<p>U ponedjeljak će, dodao je Vodušek, biti poznato i ime distributera sojinog izolata kojeg u »Mini poliju« ima oko jedan posto. Riječ je o jednoj slovenskoj tvrtki koja je uvezeni sojin izolat iz Nizozemske prodala čakovečkoj »Perutnini Ptuj - Pipo«. </p>
<p>Isti bi, »zajamčeno bez GMO-a«, trebao zamijeniti 20 tona »Mini polija« na hrvatskom tržištu, kažu u »Perutnini Ptuj«. Inače, prema odredbama Zakona o hrani, zbog takvog propusta tvrtku se može kazniti s 30.000 do 70.000 kuna, a odgovornu osobu u tom poduzeću kaznom od pet do 10.000 kuna. Budući da zakonodavac još uvijek nije obvezao proizvođače da posebno označavaju GM-proizvode, proizvođač bi se mogao izvući bez sankcija.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Vukovarski HHO potvrdio da su haaški istražitelji već nekoliko dana u Vukovaru </p>
<p>Voditelj Ureda HHO-a u Vukovaru Saša Lalić rekao je u razgovoru za »Vjesnik« da istražitelji istražuju nestanak dvadesetak građana srpske nacionalnosti u ljeto 1991. čija je sudbina i danas nepoznata, a s čime se povezuje ime Tomislava Merčepa </p>
<p>VUKOVAR, 7. ožujka</p>
<p> - Protekli je tjedan u Vukovar stigla skupina istražitelja Haaškog suda da bi detaljnije ispitala događaje iz ljeta 1991. godine, prije početka Domovinskog rata, kada je nestalo dvadesetak građana srpske nacionalnosti čija je sudbina i danas nepoznata. </p>
<p>Voditelj Ureda Hrvatskoga helsinškog odbora u Vukovaru Saša Lalić potvrdio je u razgovoru za Vjesnik da su haaški istražitelji u Vukovaru te da se u subotu popodne s njima sastao.</p>
<p>»Sve što vam trenutačno mogu reći jest da su u Vukovar stigli da bi istražili ratne zločine iz 1991. godine. O konkretnim razlozima još uvijek ne mogu govoriti«, kazao je Lalić. </p>
<p>Budući da je baš vukovarski ured HHO-a prije godinu i pol dana predočio policiji i vukovarskom županijskom državnom odvjetništvu dokazni materijal o nestanku vukovarskih Srba, lako se da povezati koji je razlog dolaska haaških istražitelja. </p>
<p>»Obitelji nestalih obratile su se našem uredu da bi se doznala sudbina njihovih bližnjih. Jer, ti su ljudi odvedeni prije 13 godina i od onda ih nitko više nije vidio«, kazao je Lalić. </p>
<p>Riječ je o dokumentaciji o nasilnom odvođenju dvadesetak hrvatskih državljana srpske nacionalnosti s područja Vukovara do koje su došli predstavnici HHO-a uzimajući izjave nekoliko stotina Vukovaraca, kao i nekolicine očevidaca. Gotovo u svim iskazima svjedoka ovih odvođenja spominje se ime Tomislava Merčepa koji je nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine izabran za predsjednika Odbora Hrvatske demokratske zajednice za općinu Vukovar, te tajnika za Narodnu obranu općine Vukovar. Izravno je, pak, imao pod svojom kontrolom i postrojbe ZNG-a te policije.</p>
<p>Njegovo se ima spominje i u knjizi o nestalim Srbima u Vukovaru i hrvatskom Podunavlju pod naslovom »Vaš lik - naš put«, u izdanju »Udruženja porodica nestalih i nasilno odvedenih lica«, u kojoj su obitelji nestale Stane Andrić, Miodraga Slavka Dalmatinca, Vlade Skeledžije, Mladena Mrkića, Ljubomira Markovića, Dušana Dedića i drugih navele da su ove civile u srpnju 1991. godine iz njihovih kuća odveli pripadnici Zbora narodne garde predstavivši se kao »merčepovci«. </p>
<p>Doznajemo da haaške istražitelje posebno zanima tadašnje djelovanje Tomislava Merčepa, kao i razlozi nagle odluke državnog vrha u kolovozu 1991. godine o njegovoj hitnoj smjeni i prelasku u Zagreb na funkciju pomoćnika ministra unutarnjih poslova. Posebice stoga što je netom prije njegove smjene državnom vrhu tadašnji povjerenik Vlade za Vukovar Marin Vidić Bili uputio pismo u kojem se navodi da je Merčepovim imenovanjem došlo do uzurpacije vlasti i koncentracije funkcija u jednoj osobi. </p>
<p>U pismu također stoji da se Merčep okružio ljudima sumnjivog morala, bivšim kriminalcima s kojima je preuzeo nadzor nad svime u općini Vukovar, a navode se i bespravni upadi u privatne stanove, pljačke, nasilno privođenje na saslušanja, pa čak i egzekucije. </p>
<p>Za svog nedavnog boravka u Vukovaru Merčep je na upit da prokomentira medijske napise o mogućnosti podizanja haaške optužnice na njegovo ime, kratko prokomentirao da »njegovo ime sigurno nikad nije bilo zanimljivo Haagu i haaškim istražiteljima«.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Antifašistički borci obilježili šezdesetu obljetnicu Židovskog bataljuna </p>
<p>Antifašistički borci na obljetnici osnutka Židovskog bataljuna koji se u II. svjetskom ratu borio u sklopu 7. banijske udarne divizije Narodnooslobodilačke vojske </p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> - Savez antifašističkih boraca Hrvatske (SABH) obilježio je u nedjelju 60. obljetnicu osnutka Židovskog bataljuna koji se u II. svjetskom ratu borio u sklopu 7. banijske udarne divizije Narodnooslobodilačke vojske (NOV).</p>
<p>Židovski, ili »rapski bataljun« nastao je nakon kapitulacije Italije u studenome 1943. godine, a u njemu su bili Židovi netom oslobođeni iz tamošnjega koncentracijskog logora.</p>
<p>»Sedmoj banijskoj diviziji pridružilo se 300 boraca židovskog bataljuna, od kojih je 70 poginulo u borbama na području Hrvatske«, rekao je Adam Dupalo, predsjednik Sekcije Sedme banijske brigade pri SABH-u.</p>
<p>Pripadnici bataljuna sami su se organizirali i naoružali te samoinicijativno pridružili NOV-u.</p>
<p>»U Sedmoj banijskoj brigadi bilo je pripadnika 16 nacionalnosti, koji su se zajedno borili, i zato neka je sram sve one koji govore da smo bili srbočetnici«, rekao je Dupalo. </p>
<p>Slavko Goldstein rekao je da je od 39 tisuća Židova, koliko ih je 1941. živjelo u tadašnjoj NDH, na kraju rata bilo između osam i devet tisuća, među kojima je pet tisuća preživjelo zahvaljujući NOB-u.</p>
<p>Istaknuo je da je zahvaljujući partizanima iz rapskog logora spašeno 3200 Židova od kojih se NOB-u pridružilo njih 900, a ostali su evakuirani. »Najveća vrijednost NOV-a sa stajališta Židova jest ta što je Židovima bilo omogućeno časno se boriti protiv onih koji su nas htjeli zatrti, i zato hrvatskim partizanima hvala na tome«, rekao je Slavko Goldstein. </p>
<p>Predsjednik Sekcije Sedme banijske divizije Mirko Mećava, rekao je da se obilježavanjem obljetnice željelo zahvaliti Židovima na časnom sudjelovanju u NOB-u.</p>
<p>Dodao je da se »oživljavanjem sjećanja na te dane želi začepiti usta sljedbenicima ustaštva koji banijske partizane proglašavaju srbočetnicima«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Islamska zajednica zadovoljna prilagodbama ugovora s Hrvatskom</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> - U Islamskom centru u Zagrebu u subotu je održana 4. izvještajna skupština svih tijela i organizacija Islamske zajednice u Hrvatskoj, izvijestio je u nedjelju Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. </p>
<p>Uvodno izvješće o stanju i položaju Islamske zajednice u Hrvatskoj podnio je predsjednik Mešihata muftija Ševko ef. Omerbašić.</p>
<p>U priopćenju stoji da je Skupština prihvatila izvješće posebno se osvrćući na rad islamskih organizacija na svim razinama, od Mešihata do Medžlisa, vjerskim vijećima muslimana, naglašavajući da je posebno zadovoljna prilagodbama Ugovora između Islamske zajednice i hrvatske države.</p>
<p>Posebno je pohvaljen rad vjeroučitelja, i u Medžlisima i u školama.</p>
<p>U raspravi je naglašena potreba pojačane borbe protiv poroka, alkoholizma i uzimanja droga, za koje je primijećeno da se pojavljuju i među muslimanima. </p>
<p>Imami su podnijeli i izvješća o vjerskim aktivnostima i poslovima na području svojih Medžlisa. Pohvaljeno je zalaganje Medžlisa na povećanju članstva u Islamskoj zajednici, te je izraženo zadovoljstvo povećanjem broja vjeroučenika koji su se opredijelili za islamski vjeronauk u školama.</p>
<p>U priopćenju se navodi da je »ponovo sa žaljenjem konstatirano da se još nisu počele primjenjivati odredbe Ugovora glede dušobrižništva u vojsci, te se očekuje od Ministarstva obrane da to što hitnije omogući«. </p>
<p>Zaključeno je i da je prelaskom socijalne udruge Merhamet u okvire Islamske zajednice učinjen novi iskorak u radu Zajednice na humanitarnom planu - i u skupljanju robe i u raspodjeli pomoći onima kojima je potrebna, zaključuje se u priopćenju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Mario Nobilo veleposlanik u Sloveniji </p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> - Imenovanjem Dražena Siriščevića na mjesto pomoćnika ministra u Ministarstvu vanjskih poslova Zrinjevac je počeo ostvarivati novi ustroj Ministarstva što je započeo dolaskom Miomira Žužula na mjesto ministra vanjskih poslova. </p>
<p>Dugogodišnji urednik i novinar HTV-a, poznat po svojoj emisiji »Opera box«, doći će na mjesto šefa Uprave za međunarodnu kulturnu razmjenu. Riječ je o upravi koja je u staroj shemi bila zadužena i za analitiku, a na čelu joj je bio pomoćnik ministra Darko Bekić. Prema novom ustroju analitika je izdvojena kao samostalni odjel. Bekić će, najvjerojatnije, zastupati Hrvatsku u inozemstvu.</p>
<p>Potvrđeno je da će na mjesto hrvatskog veleposlanika u Ljubljanu otputovati Mario Nobilo, diplomat s dugogodišnjim stažem. Posljednji konkretni posao veleposlanika Nobila bio je na čelu mješovite hrvatsko-talijanske komisije za rješenje pitanja otete talijanske imovine u Hrvatskoj. </p>
<p>Prazno veleposlaničko mjesto i dalje je u Beogradu. </p>
<p>Izvori navode kako su neutemeljena nagađanja da će u Beograd, kao veleposlanik u Srbiji i Crnoj Gori, otići Mate Granić.</p>
<p>B. Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>U proračunu premalo za umiruće</p>
<p>Ove godine dvostruko veće zanimanje za njegu teško bolesnih i umirućih, a novaca nema ni za režije/ Palijativna skrb je predviđena Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, ali u proračunu je samo oko 50.000 kuna za potrebe odlazećih na »onaj svijet«</p>
<p>ZAGREB, 7. ožujka</p>
<p> – »Ne dobijemo li uskoro neki novac, barem interventna sredstva od grada, morat ćemo zaustaviti našu palijativnu aktivnost i zatvoriti Hospicijski centar, jedini takve vrste u Hrvatskoj«, rekla je Vjesniku prof. dr. Anica Jušić, predsjednica Hrvatskog društva za hospicij/palijativnu skrb i Hrvatske udruge prijatelja hospicija. Glavni izvor financiranja palijativne skrbi (zbrinjavanja teških i umirućih bolesnika) u Hrvatskoj je donedavno bila jedna američka fondacija. </p>
<p>Dodijeljena sredstva su se štedljivo potrošila do kraja prošle godine na najosnovnije potrebe, a sada više nemaju ni za komunalne troškove. Od Vladina ureda za udruge lani su dobili oko 65.000 kuna, ali samo na telefon odlazi i do 2000 kuna na mjesec. </p>
<p>U središte pozornosti Regionalni hospicijski centar došao je nakon emisije HTV-a »Latinice«. Umjesto četiri poziva počelo je stizati i po 40 poziva na dan od bolesnih ili članova njihovih obitelji. Riječ je o onim bolesnicima kojima se više ne može pomoći u bolnici, već im je potrebna palijativna skrb (medicinska, psihosocijalna i duhovna pomoć) u dostojanstvenoj smrti. Prof. Jušić već godinama zagovara institucionaliziranje takve brige o teško bolesnima, o kojima se na odgovarajući način ne mogu baviti njihove obitelji, još manje »redovno« zdravstvo.</p>
<p>U samo dva mjeseca nakon »Latinice« broj se pacijenata u skrbi povećao na 135, a cijele prošle godine bilo ih je 81. Za njih se dragovoljno brinu, liječe ih i njeguju tri liječnice, odnosno četiri s dr. Jušić, po jedna medicinska sestra i tehničar i jedna fizikalna terapeutkinja. Palijativna skrb uređena je i u lani usvojenom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i prema njemu bi svaki dom zdravlja trebao organizirati takvu skrb. Mogu se organizirati i ustanove palijativne skrbi u sklopu kojih bi bio centar za hospicijske kućne posjete, ambulanta za palijativnu skrb i liječenje boli, te dnevni hospicijski boravak Kako stvari stoje to se neće uskoro ostvariti, a pitanje je što će biti s postojećim centrom, sada u posvemašnjoj besparici. Dr. Jušić smatra da je trajno rješenje stalna mjesečna potpora od 50 do 60 tisuća kuna na mjesec.</p>
<p>Prije nekoliko mjeseci Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) upućen je prijedlog projekta »Hospicijske kućne posjete u zajednici«. Stručne službe HZZO-a su ga odobrile, a jedini i nedostatni izvor novca kojim će država ove godine financirati dostojanstveno zbrinjavanje umirućih je proračun. Studije o primjeni palijativne skrbi govore o velikim uštedama zdravstvenog novca, a jedna studija iz Katalonije u Španjolskoj navodi 30-postotne uštedama. Zbog nedostatka novca sprema se prekid rada jedine hospicijske ustanove u Hrvatskoj i to u vrijeme kad Povjerenstvo ministara Vijeća Europe daje preporuke o razvitku palijativne skrbi u EU na 44 stranice, a i Hrvatska želi u EU, kaže dr. Jušić. Ovih dana dobila je poziv za sudjelovanje u promidžbi palijativne skrbi na europskoj razini u posebnom projektu kojeg financira Rockefellerova fondacija. U sadašnjim uvjetima ne traže stacionar/hospicij već osnivanje Ustanove za palijativnu skrb koja bi obuhvatila centar za kućne posjete, ambulantu za palijativnu skrb i liječenje boli, te dnevni boravak, zaključila je Jušić.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Zapovjedništvo vojnicima ili civilima</p>
<p>Flotu buduće obalne straže činilo bi 50 brodova lučkih kapetanija i ispostava, te još 40 plovila Pomorske policije/ Kao sjedište obalne straže spominje se Rijeka/ O sadašnjem prijedlogu koordiniranja svih službi na moru u okviru buduće obalne straže, složila su se Ministarstva mora, unutarnjih poslova i poljoprivrede, a protivi mu se Ministarstvo obrane</p>
<p>RIJEKA, 7. ožujka</p>
<p> – Nakon cijelog desetljeća »mudrovanja«, odnosno odabiranja najprihvatljivijeg modela organiziranja obalne straže, a da to ne bude preslika američkog Coast Guarda, te obalnih straža Italije i Grčke, kao ni britanske spasilačke službe, sredinom ove godine trebala bi napokon »zaploviti« i hrvatska obalna straža. Flotu buduće obalne straže činilo bi 50 brodova lučkih kapetanija i ispostava, s tristotinjak zaposlenika, te još 40 plovila Pomorske policije s 200 ljudi. Obalna straža ne bi bila nova, treća »sila« na našem moru sa novom flotom i ljudima, što bi, kako su se mnogi pribojavali, iziskivalo velike novce iz Državnog proračuna. </p>
<p>Kao sjedište obalne straže spominje se Rijeka, u kojoj već godinama djeluje kadrovski i tehnički dobro opremljena nacionalna središnjica za traganje, spašavanje, upravljanje pomorskim prometom i intervencije u slučaju onečišćenja mora. Prošle jeseni pomorski duhovi u našem priobalju silno su se uzbudili zbog najave tadašnje Vlade, da će sjedište pomorske straže biti u Zagrebu. Od te se zamisli očito odustalo, iako je i tada bilo govora da bi u Zagrebu sjedio samo zapovjednik obalne straže i njegovi pomoćnicima, dok bi sve ostalo bilo na moru. O sadašnjem prijedlogu koordiniranja svih službi na moru u okviru buduće obalne straže, složila su se Ministarstva mora, unutarnjih poslova i poljoprivrede i o njemu bi uskoro trebala raspravljati Vlada. </p>
<p>Međutim, s tim prijedlogom se ne slaže Ministarstvo obrane, koja traži da obalna straža bude pod zapovjedništvom Hrvatske ratne mornarice. U MORH-u su već odavno naveli, prema njihovom sudu, više opravdanih razloga za takav ustroj obalne straže. Uz ostalo, MORH raspolaže radarskom i drugom opremom, potrebnom za funkcioniranje obalne straže. Ostala spomenuta ministarstva smatraju da bi Zapovjedništvo trebalo biti u sklopu Ministarstva mora. Konačni rok za usuglašavanje stavova oko ustroja obalne straže je 10. ožujka. </p>
<p>U svijetu obalnu stražu u sastavu Ratne mornarice imaju primjerice Italija, Turska, Njemačka, Grčka, Nizozemska i Norveška. Talijansku obalu čuva osam i pol tisuća pripadnika njihove obalne straže, kojima je na čelu admiral Francuska, Velika Britanija, Rusija, Novi Zeland i još neke države imaju obalnu stražu izvan sastava Ratne mornarice. Američki obalna straža u ratnim situacijama potpada pod zapovjedništvo Ratne mornarice. Uz to, u svijetu ima i 15-ak zemalja koje nemaju obalnu stražu, već njene poslove obavlja Ratna mornarica čime se ostvaruje znatna ušteda s obzirom na troškove koje iziskuje održavanje takve službe. Mnogi smatraju da će odluka o proglašenju zapovjedništva nad našom obalnom stražom biti politička, te da je tu prisutan i svojevrstan rivalitet između Rijeke, Splita i Zagreba.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040308].
|
