NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040105].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 196334 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>05.01.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Manje »smetnji na vezama« Pantovčaka i Banskih dvora</p>
<p>Ovih dana uredi Predsjednika i premijera uspostavit će koordinaciju, jer trebaju raditi na zajedničkim poslovima i rješavati zajedničke probleme. Što to konkretno znači, ni sam Predsjednik nije objasnio, najavivši to kao prvi radni zadatak ove godine / Budući da je iza Sanadera jednostranačka, a ne više koalicijska vlada (umjesto koje su odlučivali predsjednici stranaka), novom će premijeru i u tom smislu biti lakše</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> – Hoće li predsjednik Stjepan Mesić bolje surađivati s premijerom Ivom Sanaderovom, nego s Račanovom vladom? Odgovor su dala obojica - i Mesić i Sanader nadaju se boljoj suradnji Pantovčaka i Banskih dvora, nego je to bilo u doba koalicijske vlasti. No, kritičari s obiju strana naći će i objektivne i subjektivne razloge boljoj komunikaciji. Među ostalim, šef države je izvorni HDZ-ovac, pa mu i to pripisuju u razloge boljih odnosa sa Sanaderom. On sam kaže da se nije približio HDZ-u, ali dodaje da u stranci »više nema onih s kojima se razišao zbog politike prema BiH i privatizaciji«.</p>
<p>Mesić je oduvijek bio zagovornik potpune suradnje s Haagom, a uvjeren je da će Sanader i tu međunarodno preuzetu hrvatsku obvezu lakše ispoštovati, nego Ivica Račan. Po Mesićevu mišljenju, bivši premijer nije smio izručiti ni jednog Hrvata, jer bi mu se »prišilo da je komunjara, Jugoslaven, pa i četnik«, a tih otegotnih okolnosti Sanader neće imati. I u tom smislu bit će usklađeniji Pantovčak i Banski dvori, a Sanaderu i prije nego je počeo vladati, Mesić daje veliki plus za obećanje da će surađivati s Haagom i poštovati sve obveze.</p>
<p>I dok se još u izbornoj noći primjetilo da se Mesić »okreće« od Račana gubitnika Sanaderu pobjedniku, »kako otupljuje oštricu spram HDZ-a«, Predsjednik je uzvraćao jakim argumentom: »Ja sam realan političar, nemam iluzija i samo priznajem realnost«. I to je diplomatski i realan odgovor, koji se mora uvažiti. Mesić od Sanadera očekuje i daljnju detuđmanizaciju Hrvatske i vjeruje da će Sanader to i provesti. Konkretno, otvoriti i raščistiti afere iz Tuđmanovog doba, koje su za Račana ostale u ladicama. Ukratko, šef s Pantovčaka očekuje da će šef Banskih dvora ispuniti sva predizborna obećanja, složiti proračun i vidjeti kako to materijaliziarati, kako dati obeštećenja rodiljama ili braniteljima...</p>
<p>Zasad Predsjednik ne vidi latentnu mogućnost sukoba ni o smjenjivanju broja veleposlanika, makar iz HDZ-a šalju signale da treba povući one koji su tako visokim položajem nagrađeni za »političku podobnost«. Kao sukreator vanjske politike, Mesić je uvjeren da neće biti »sječe veleposlanika« i da će se dogovoriti u skladu s procedurom. Bit će to prvi ispit dobre suradnje, kojoj se nadaju obojica predsjednika. </p>
<p>Ovih dana uredi Predsjednika i premijera uspostavit će koordinaciju, jer trebaju raditi na zajedničkim poslovima i rješavati zajedničke probleme. Što to konkretno znači, ni sam predsjednik Mesić nije objasnio, najavivši to kao prvi radni zadatak ove godine. Budući da je iza Sanadera jednostranačka, a ne više koalicijska vlada (umjesto koje su odlučivali predsjednici stranaka), novom će premijeru i u tom smislu biti lakše. Neće ga potezati za rukav predsjednici stranaka, koji traže ustupak više. U slučaju suradnje Mesić-Račan, i na tom je planu pomak - optužbi da naginje narodnjacima i »lobira« za njihove interese kod Račana« sad neće biti, pa će i Mesića, kao i Sanadera, u međusobnoj suradnji manje opterećivati stranačka politika.</p>
<p>Koordinacija između ureda dvaju predsjednika ne znači nikakvo novo tijelo, koje će ih formalno povezivati. Riječ je o tome da obojica moraju znati što radi onaj drugi i što kani poduzeti o svakom pojedinom problemu. Zajednički će voditi državu u kojoj su problemi isti, a kako ih riješiti, moraju dogovorno odlučiti makar su ovlasti Predsjednika skresane na vojsku i vanjsku politiku. Bitan i osjetljiv segment u kojem premijer ne može »solirati«. Već na početku, primjerice, Mesić kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga jasno poručuje da Sanaderov tjelohranitelj Stipe Čačija, koji je i djelatna vojna osoba, mora odlučiti hoće li biti vojnik ili premijerovo civilno osiguranje.</p>
<p>Ako to ne učini, odlučit će vojska, jasan je bio Predsjednik ovih dana. Svima koji bi rado vidjeli umirovljene generale ponovno u vojnom ustroju odlučno je uzvratio da vojsci nije mjesto u politici i on od toga neće odstupiti. Ali, nije unaprijed dao kvalifikaciju za novog ministra obrane, koji je »Glavašev čovjek«, pa neki predviđaju i radikalnije krilo Vlade. Dapače, vrhovni zapovjendik tvrdi da ge ne zanima tko je čiji čovjek, već hoće li se ili neće nastaviti započeta reforma vojske u skladu s NATO-standardima. A, za to mu treba dati vrijeme, tvrdi Mesić i čeka prve poteze novog ministra vojske.</p>
<p>Za konfrontaciju Mesić-Sanader očito ima mjesta u bitnim segmentima državne vlasti, iako se nastupnim porukama obojica trude uspostaviti surandičku atmosferu. Hoće li uspjeti, vidjet će se već kod povlačenja veleposlanika iz Rusije, SAD-a, Izraela, Grčke... Kako će Sanader braniti njihovo eventulano povlačenje i čime će Mesić na to uzvratiti? Zasad mu šef s Pantovčaka daje 100 dana »poštede«, pa i godinu, da pred javnost i njega izađe s planom o tome kako i kada kani provesti koje izborno obećanje, odnosno otkud mu novac koji nema, a najavio ga je dati rodiljama ili braniteljima.</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Pančić: HDZ je na ulazu držao vojne policajce</p>
<p>ZAGREB, 4.- siječnja – Bivši braniteljski ministar Ivica Pančić komentirao je Vjesniku tvrdnje premijera Ive Sanadera da su novu vlast u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti dočekala blindirana vrata na ulazu. Pančić kaže da nije mislio reagirati prvih 100 dana, no predomislio se nakon Sanaderove izjave. »Podsjećam sve one koji su zaboravili da su u vrijeme vladavine HDZ-a na ulazu u Ministarstvo hrvatskih branitelja bili vojni policajci«, kaže Pančić. On ih je, dodaje, zamijenio zaštitarima, no i oni su očito postali prevelik oblik osiguranja. Svi koji su dolazili u Ministarstvo, kaže bivši ministar, znaju da na ulazu nisu blindirana vrata, nego staklena stijena koja se otvara na karticu.</p>
<p>»Vrata su toliko čvrsta da se mogu otvoriti jačim udarcem noge. Zapravo, ako su to blindirana vrata, onda je sustav osiguranja u Banskim dvorima kao onaj u Alcatrazu ili Sing-Singu«, smatra prethodnik Jadranke Kosor.</p>
<p>Komentirao je i Sanaderove kritike Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Premijera su, smatra Pančić, pogrešno savjetovali prije nego je rekao da branitelj gubi sva prava ako je na odsluženju zatvorske kazne. »Osim što vjerujem da je premijer žrtva loše informiranosti, u HDZ-u očito selektivno pamte. Nije točno da branitelj tada gubi stečena prava – zajamčena su mu primanja u mirovanju dok služi kaznu«, objašnjava Pančić. Nije, tvrdi, točno ni da je tu odredbu donijela koalicijska vlast. Prema Pančićevim riječima, ona je prepisana iz Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida iz 1992. »Tada je, ako se ne varam, na vlasti bio HDZ, iako isto rješenje koje Sanader kritizira postoji na ovim područjima zadnjih 50 godina«, ističe bivši ministar. </p>
<p>M. F.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Najvažniji posjet Svetog Oca i razvoj demokracije</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> – »Jedan od najvažnijih događaja prošle godine sigurno je podnošenje hrvatskog zahtjeva za ulazak u EU«, drži potpredsjednik Hrvatskog sabora i SDP-a Mato Arlović. Vrlo važnim događajem ocjenjuje dolazak Svetog Oca u Hrvatsku. »Gotovo najvažnija stvar postignuta u prošloj godini je politički status naše zemlje, jer je Hrvatska napokon postala normalna, stabilna zemlja, koja se može pohvaliti i socijalnim mirom«, ocjenjuje Arlović. Iako sve nije baš sjajno, zaključuje, lani nije bilo izrazito negativnih događaja.</p>
<p>»Događaj koji je na prvome mjestu u prošloj godini je posjet Svetog Oca Hrvatskoj«, ističe Ljubica Lalić, potpredsjednica HSS-a. Pojašnjava iznimnu važnost događaja zbog poruka Svetog Oca, koje su bile vrlo sadržajne i potrebne Hrvatskoj. Lalić njegove poruke iščitava i kao poruku EU, jer je Sveti Otac kazao da Hrvatska pripada Europi. »Važna je i kandidatura za EU te mobilnost koju su pokazala ministarstva u prikupljanju odgovora na pitanja EU-a«, smatra Lalić. Parlamentarne izbore stavlja na treće mjesto važnih političkih događaja. »Već drugi put je došlo do mirne redaje vlasti, što je dakaz razvijene demokracije«, drži Lalić. »Turistička sezona je bila vrlo uspješna, a autocesta je ostvarila hrvatski san o spajanju juga i sjevera zemlje«, navodi Lalić. Dodala je da je u Saboru doneseno nekoliko vrlo važnih odluka, kao što je proglašenje ekološko-ribolovne one, a u negativne događaje svrstala je izmjene nekih zakona koji se nisu trebali mijenjati u predizbornom razdoblju.</p>
<p>»Parlamentarni izbori su vjerovatno najvažnija stvar koja je obilježila prošlu godinu, jer su odredili novi smjer hrvatske politike«, ističe Zlatko Kramarić, potpredsjednik LS-a. Dodao je da je godinu obilježila i »jedna čudna taktika vladajuće koalicije, koja sve kao da je radila da bi izgubila, a to se naročito odnosi na SDP«. Ipak, Kramarić tvrdi da je dobro što su napravljene ceste, koje će ostati kao materijalna činjenica. Kramarić naglašava i važnost posjeta Svetog Oca kao duhovni i politički događaj te ističe ponos, što je Sveti Otac došao u Osijek za vrijeme njegova gradonačelničkog mandata. »I uspjesi u sportu obilježili su prošlu godinu, pokazavši da su od novca važniji entuzijazam i talent«, kaže Kramarić, dodavši da se to odnosi na skijanje i rukomet. »Prošlu godinu su pritiskali neizvjesnost, ogromna nezaposlenost, siva ekonomija, kojoj se nije stalo na kraj, a to će nastaviti pritiskati i novu vlast«, zaključuje Kramarić.</p>
<p>Potpredsjednik HSP-a Miroslav Rožić najvažnijim i najpozitivnijim događajem lani smatra posjet Svetog Oca Hrvatskoj. Osim toga, jedinim pozitivnim drži hrvatske sportske uspjehe, naročito kvalifikacije za Svjetsko nogometno prvenstvo u Portugalu. »Neproglašenje gospodarskog pojasa je jedna od najnegativnijih političkih odluka, koja će obilježiti Hrvatsku na duže vrijeme«, kaže Rožić. »Porast vanjskog duga, koji je već zadužio i naše unuke, također je obilježio prošlu godinu«, tvrdi potpredsjednik HSP-a. »Parlamentarne izbore stavljam na posljednje mjesto, jer još nisam suguran hoće li oni donijeti nešto dobro Hrvatskoj, dakle, još ne znam je li to pozitivan ili negativan događaj«, zaključuje Rožić.</p>
<p>»Parlamentarni izbori svakako su najvažniji politički događaj godine koja je za nama«, kaže Boris Blažeković, glasnogovornik HNS-a. »Mislim da je upravo HNS pokrenuo valik broj važnih projekata, koji su dali zamah razvoju cijele Hrvatske«, kaže Blažeković, isitičući da se u provom redu radi o gradnji autocesta i POS-u, koji su potekli iz HNS-ove radionice. »Za HNS je važan i odlazak u oporbu, ali i etabliranje čvrste građanske stranke, koja je zauzela mjesto kao treća u državi«, zaključuje Blažeković.</p>
<p>I za glavnu tajnicu HSLS-a Doricu Nikolić, izbori su bili najvažniji, naročito u svjetlu činjenice da je šest mjeseci prije izbora cijela Hrvatska živjela u iščekivanju kada će se oni održati i hoće li se uopće održati 2003. godine. Nikolić vrlo važnim pozitivnim događajem smatra i predaju pristupnice za kandidaturu za EU. Kao veliku negativnost, naglašava da su izbori trebali biti mnogo prije, jer je »rad koalicije, nakon što ju je napustio HSLS«, bio samo krpanje. »Hrvatska se lani zadužila preko svake mjere, potpisano je nakoliko loših sporazuma, kao što je onaj o Krškom, prodani su HT i INA, a sve uz potpuno zanemarivanje parlamenta«, naglašava Nikolić.</p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Novokomponiranje velegrada</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> – Novokomponirana glazba s rubova grada preselila se u njegovo središte, pa i na dočeku Nove godine, zabilježenom i putem televizijskih programa. No, medijska povika da je pola Zagreba - ili, gledano u povećanom omjeru, Hrvatske - Novu dočekalo uz narodnu glazbu, a tako i na Trgu bana Jelačića, nije točna i zapravo je medvjeđa usluga onome što doista jest narodna glazba. Da ne bi bilo zabune uz koji je žanr vezana euforija koja traje godinama, nije zgorega ponoviti nekoliko osnovnih parametara koji su se ustoličili u kritičarskim aparatima i koji jasno razdvajaju svjetonazor i konkretna obilježja folk-narodne glazbe ili etna, i novokomponiranih izvođača, od milja zvanih »narodnjaka«.</p>
<p>Treba reći da estetski ponor novokomponiranih narodnjaka nema ništa zajedničko s narodnom glazbom i sviračima koji su stručnjaci u svom zanatu. Problem je u tome što blaže ili žešće inačice turbo-folka, o kojima ovdje govorimo, nemaju ništa zajedničko s ponudom narodne glazbe ili etna koji daju neke od najzanimljivijih doprinosa globalnoj sceni danas.</p>
<p>Osnovna razlika je vrlo jednostavna: narodna glazba je nemodificirana novim utjecajima, vjerna izvornoj estetici, poput novogodišnjeg nastupa Kočanog orkestra i Esme Redžepove u zagrebačkoj Tvornici, pa čak donekle i Cubisma u Domu likovnih umjetnika, jer su recepte cubane prenijeli vrlo vjerno i nadahnuto. </p>
<p>»Narodnjaci« su, pak, poluurbanizirana varijanta folk-glazbe - poput Miroslava Škore ili Thompsona, ili Bijelog dugmeta u osamdesetima koje je podgrijalo proboj novokomponiranog folka u pop-izričaj - promijenjenog senzibiliteta za nove-stare korisnike u velikim gradovima. </p>
<p>Da se ne bi pogrešno shvatilo, treba reći da u ovom kontekstu populaciju sa sela smatramo mnogo iskrenijom i vjernijom izvornim vrijednostima, pravom »grincajgu« umjesto »Vegeti«. Zbog toga ona i jest masovno popularna glazba, jer koristi elemente medijske promocije i tehničkih pomoćnih štaka elektroničke civilizacije, ali na štetu izvorne opcije. Da bi došla do što većeg broja korisnika, ona gubi izvorna obilježja te genetskom modifikacijom časne gene kamene pretvara i poravnava u asfaltne. </p>
<p>I na simboličkoj i na konkretnoj razini razlike su jasno vidljive. Dok narodna glazba zadržava osobitosti narodne kulture izborom tradicionalnih instrumenta i arhivskog repertoara, »narodnjaci« genetskom modifikacijom mijenjaju baš te najbitnije sastojke i rade miš-maš privlačan širokoj publici »općeg« senzibiliteta.</p>
<p>Koristeći banalne prečice i podgrijavanjem kolektivne emocije stvara se frankensteinovski kolaž glazbe za plesanje po stolovima. Naravno da talent na kraju razdvaja prave glazbenike od »fušera«, ali nije slučajnost da su pristaše novokomponirane estetike redovito inferiorne sviračima od formata zadovoljnim tradicijom kakva je oduvijek bila. </p>
<p>Dapače, mnogi iz zabrana popularne glazbe u vrijeme navale world-musica zdušno prelaze u tabor purista i pokušavaju doprijeti do izgubljenog, početnog stanja narodne glazbe ili, pak, autorskim zahvatima prevode arhivske utjecaje u novo tisućljeće (svježi primjer »Lado Electro« Hrvoja Crnića Boxera, ili Tamara Obrovac, Dunja Knebl, Lidija Bajuk, Gustafi, Cinkuši...). Možda najbitnija distinkcija među njima jest poštovanje, odnosno njegov nedostatak, prema izvornoj glazbi.</p>
<p>Gdje je nestala hrvatska izvorna glazba i zašto su je na tržištu potisnuli novokomponirani uradci, pa mali, jako mali broj ljudi organizirano očekuje Novu godinu s dalmatinskim, međimurskim ili slavonskim melosom na usnama? Ako to i rade, nisu na popisu najprofitabilnijih lokala. </p>
<p>Upravo je domaći šund, skriven ispod plašta masovne zabavne ili pop-glazbe, bio taj koji je banalizirane zvukove narodnjaka progurao na tržištu. Ponovimo, manufakture Tončija Huljića, Alke Vujice, Colonije, Gracije i mnogih drugih na domaćoj sceni rade istu štetu kao i uvozni turbo-folk.</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Porezna politika u procjepu država i eurointegracija</p>
<p>Propisima EU ipak su određeni neki zajednički limiti, recimo minimalan je PDV u Velikoj Europi 15 posto, od čega imaju koristi potrošači samo u Luxembourgu i na Cipru</p>
<p>BRUXELLLES, 4. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> – PDV u EU razlikuje se od države do države unatoč činjenici da je 12 zemalja povezano zajedničkim novcem u monetarnoj uniji eurozone, a od 1. svibnja ove godine 25 država tvori zajedničko tržište bez granica. Porezna je politika predmet žilave borbe država i integrirajućih procesa u EU. Propisima EU-a su ipak određeni neki zajednički limiti, recimo minimalan je PDV u Velikoj Europi 15 posto, od čega imaju koristi potrošači samo u Luxembourgu i na Cipru.</p>
<p>Gornje granice nema, iako je najviši postotak 25 u Švedskoj, Danskoj i Mađarskoj. Svaka država sastavlja svoju listu proizvoda i usluga koje podliježu nižim ili nikakvim poreznim stopama - tu su knjige, dječja hrana ili neki lijekovi - kao i režime koji pogoduju pojedinim granama, recimo turiizam se podupire nižim poreznim stopama ili čak izuzećem. Posebnu kategoriju u tom kompliciranom sustavu - kompliciranome unatoč činjenici da je zadnjih godina drastično pojednostavljen - predstavljaju olakšice i povrat poreza, što je također prepušteno državama članicama i njihovoj procjeni što je dobro, a što bolje za nacionlone proračune i gospodarstva. Postoje također razlike između automatskog neoporezivanja i naknadnog povrata naplaćenog poreza, što također spada u fino podešavanje nacionalnih sustava.</p>
<p>Razlike su ponekad jako velike. Recimo, PDV na hranu varira od nula (4,3 ili 13,5 posto za neke kategorije) u Irskoj ili Velikoj Britaniji (nula - 17,5 posto) ili na Malti (s izuzetkom nekih kategorija s pet posto PDV-a) i Cipru (nula - pet - 15 posto) do opće stope od čak 25 posto u Danskoj. Deset pristupajućih zemalja također se drastično razlikuje. U Litvi je porez na hranu 18 posto, Slovačkoj 19 posto, Sloveniji 8,5 posto, a u Češkoj pet posto.</p>
<p>U Irskoj ne plaćaju porez na knjige, a u Belgiji će plaćati ili šest posto za udžbenike i dječju literaturu ili standardni PDV od 21 posto za ostale knjige. U Belgiji i Danskoj neke kategorije dnevnih novina oslobođene su PDV-a, u Velikoj Britaniji tu povlasticu uživa sav dnevni tisak, uključujući tabloide. Britanci neće platiti ni funte poreza na medicinsku opremu za hendikepirane niti na vodoopskrbu. U Švedskoj, Irskoj i Velikoj Britaniji se ne plaća PDV na farmaceutske proizvode, makar ne na sve - kozmetika je isključena. Šveđani neće plaćati porez na neke kategorije transporta putnika, što je također praksa u Slovačkoj i na Cipru.</p>
<p>Lada Stipić- Niseteo</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Književnici u procjepu poetike i etike, estetike i politike</p>
<p>Raslojavanje unutar Društva hrvatskih književnika i dalje se nastavlja. Koji su tome razlozi? Jedinstvo negdašnjega Društva uvjetovala je politika kojoj je ono bila opozicija. Kada su se potom u slobodnoj i demokratskoj državi iscrpili svi politički razlozi unutarnjih borbi, nastupila je borba za vlast. Čini se da bez političkih poticaja Društvo gubi smisao cehovskoga udruživanja </p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>U Društvu hrvatskih književnika, već dugo, sve je manje poetike i estetike, a prevladavaju pitanja etike pod pritiskom »unutarnje« politike – politike razjedinjenoga članstva i podvojenoga vodstva. Kriza koja traje godinama ne rješava se napuštanjem Društva, njegovim podvajanjem, pa ni odstupanjem iz Upravnoga odbora, koje postaje sve učestalije. Ona se svakim korakom produbljuje nagoviještajući totalni rasap.</p>
<p>Kuća se, dakle, polako i sigurno ruši. Brinu li se zbog toga književnici, pjesnici i pisci? Naoko da, jer se odlučuju za radikalne poteze koji međutim ne donose neke rezultate. Jedini je osipanje članstva i to onoga kvalitetnijega, književnički moćnijega, koje zasićeno administrativnim i proceduralnim smicalicama odlazi i ostaje okrenuto stvaralaštvu, a ne iscrpljuje se više u sitnome politikantstvu, ovdje svedenome na ispraznu borbu za vlast.</p>
<p>Minulu godinu, koja je obilovala skandalima unutar toga najstarijega književničkoga udruženja, na samom je kraju obilježio još jedan – istupanje Jakše Fiamenga iz Upravnoga odbora, koje nakon Izvanredne skupštine DHK i nije bilo neočekivano. Jer ostao je uzaludan njegov pokušaj da pismom na toj skupštini posljednji put upozori na neprimjeren rad Upravnoga odbora uzrokovan stalnim pritiscima, zapravo totalitarističkim nastojanjima predsjednika Slavka Mihalića da Društvo svede na svoju mjeru, ali ne vrhunskoga pjesnika nego pohlepnog vlastodršca koji nije u stanju tolerirati ni kritički izbor pjesništva svoga kolege Zvonimira Mrkonjića, dakle, drugačiji pogled i pristup, a kamoli nešto drugo.</p>
<p>Fiamengo je samo (zasad) posljednji u nizu, jer taj su odbor, ali i Društvo, već napustili Tonko Maroević, Branko Bošnjak, Zvonimir Mrkonjić, Veljko Barbieri, Nedjeljko Fabrio, Željka Čorak i svi oni koji su se prije nešto više od godinu dana odcijepili, osnivajući novu udrugu – Hrvatsko društvo pisaca.</p>
<p>Kakav je stvarni efekt istupanja članstva iz DHK i rješava li to išta? Od skandaloznoga rascjepa Društva na dvije udruge, koji je zapravo pokazao da književnici, pjesnici i ini pisci ni približno nisu na intelektualnoj razini koju si bezrezervno prisvajaju, ništa se bitno u DHK nije promijenilo. I ne samo da su se podjele, neprekidno se usitnjavajući, produbljivale, nego se nastavilo i prepucavanje na liniji DHK – HDP, što je pokazalo da ni nova udruga, iz koje su na samome početku neki odmah istupili, nije imuna na niska podbadanja, koja s književnošću nemaju nikakve veze. Pokazalo se uz to da je demokratičnost, u koju su se svi kleli, velika iluzija. Njoj u konačnici nitko nije ni težio. Stoga bi razloge kriza trebalo tražiti negdje drugdje.</p>
<p>Na prvome bi mjestu trebalo postaviti pitanje kohezije: što je to što toliki broj individualnosti može držati na okupu u jednome književnom cehu? Vratimo li se malo dalje u povijest, u vrijeme bivše države, onda je to posve jasna kategorija. DHK je na neki način uvijek bio opozicija onodobnoj vlasti. Razlozi kohezije su, dakle, bili politički. I što je veći bio politički pritisak na »slobodoumno« Društvo, to je ono bilo čvršće i jedinstvenije, čak i pri pokušaju nekih unutarnjih opstrukcija. Kada su se te političke okolnosti promijenile, počela su podvajanja unutar Društva – u prvom redu ideološka.</p>
<p>Počela su međusobna etiketiranja, istupali su disidenti, kapitalizirajući najčešće taj svoj položaj. Međusobna optuživanja koja nisu imala književničke razloge, nego neke stranačke predznake, uvjetovala su prva masovna napuštanja Društva. S »demokratizacijom društva« produbljivale su se ideološke razlike članstva koje su, htjeli to neki priznati ili ne, dovele i do rascjepa na dvije književničke udruge. Iako su neki vjerovali da će time sve biti riješeno, to se nije obistinilo. Kad su nestali svi politički razlozi borbe – književnika s politikom pa književnika različitih političkih opcija, morali su nastupiti drugi. A oni su svedeni na borbu za vlast umjesto na borbu za književnike.</p>
<p>Ali korijeni te borbe ostali su isti. Unutar udruge, naime, neprekidno su se proizvodili neprijatelji, jer svatko tko ne misli kao »vlast« u Društvu a priori je suparnik kojeg treba satrti, pa i onda ako je riječ o književniku od formata. Ili baš zato. Da su borbe unutar DHK poprimile dimenziju borbe protiv književnika potvrđuje broj uglednih književnika koji su društvo napustili i još ga napuštaju, prepuštajući Udrugu sve više masi anonimusa koji uživaju u raznim smicalicama što, čini se, još jedine daju smisao njegovu postojanju. Potezom predsjednika – okruži se manje pametnima da bi se među njima isticao kao bogomdani vođa, nekoć jaka udruga svedena je na minornu. Nova pak nije iznjedrila neke prepoznatljive kvalitete, a čvršćom ju još čini opozicija prema staroj.</p>
<p>Na kraju postavlja se pitanje koliko su svemu ipak kumovali i književnici od formata. Nisu li trebali svoje borbe izboriti unutar DHK – demokratično i intelektualno? Jesu li njihova istupanja i odlasci zapravo linija manjeg otpora zbog kojega će se DHK na posljetku srušiti kao kuća od karata? Ponašajući se najčešće politikantski, većina ih je pokazala da im svrha okupljanja postaje besmislenom bez političkih poticaja. Ako je tako, onda im i ne treba strukovno udruženje ni književnika niti pisaca. Onima koji ostaju ionako je književnost manje važna.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Dobar potez bez pljeska</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Ivo Sanader ne može računati s pljeskom javnosti zbog odgađanja smanjenja PDV-a s 22 na 20 posto na sljedeću godinu iako je to najpametniji potez koji je mogao povući na početku svog mandata. I to bez obzira na to što je baš smanjenje PDV-a u predizbornoj kampanji tako rezolutno obećavao kao jedan od svojih prvih poteza. Naime, dva posto manji PDV stvorio bi goleme probleme u državnom proračunu, a građani bi i dalje uglavnom plaćali iste cijene i ne bi to smanjenje osjetili na vlastitim novčanicima. Međutim, vrlo brzo mogli bi osjetiti što tri milijarde kuna manje u proračunu može značiti za isplatu mirovina, socijalnih davanja ili plaćanje državnih računa. O reakciji domaćih i svjetskih financijaša da se i ne govori, jer su oni od prvog trenutka tvrdili da je za gospodarski oporavak važnije smanjiti neke druge poreze i doprinose, nego PDV.</p>
<p>Iako je to dobar potez, Sanader neće za njega požnjeti pohvale. Dapače, može očekivati snažne kritike baš kao što su i Ivicu Račana za slične poteze češće i žešće kritizirali, nego što su ga hvalili. Razlog je jednostavan. Nitko Sanadera, baš kao ni prije četiri godine Račana, nije tjerao da obećava ono što ne zna može li napraviti. Zato je Sanader i tako nervozno reagirao kad su novinari »probili« tajnu o odgodi smanjenja PDV-a. I tako, usput, dokazao da je počinio još jednu pogrešku koju su činili i njegovi prethodnici: vjerovao je da takva odluka može ostati tajnom sve dok je on ne priopći javnosti. </p>
<p>Sve su to izazovi i ispiti vladanja, koje izgleda mnogo jednostavnije iz opozicijskih klupa u Saboru, nego kad se zasjedne u Banske dvore i ministarstva. Pogotovo u Ministarstvo financija, koje vodi državnu blagajnu. Zato su vrlo vjerojatno i točne informacije iz dobro obaviještenih krugova prema kojima obećanim smanjenjem PDV-a još prije izbora, a pogotovo nakon njih, nisu nimalo oduševljeni bili svi Sanaderovi suradnici koji imaju iskustva u baratanju proračunima. </p>
<p>Prigodom primopredaje vlasti, po izjavama Sanadera i njegove ekipe moglo se zaključiti da najveći problem prethodne vlade vide u njezinu koalicijskom sastavu. No, to je bilo samo djelomično točno. Postoje potezi koji jako dobro zvuče, ali su teško provedivi ili preskupi, baš kao što postoje rezovi koji se moraju povući, ali ih javnost neće lako prihvatiti, jer ne donose odmah dobre plodove. Svaka vlada koja te poteze povlači mora računati s problemima, bila ona jednostranačka ili koalicijska. Šteta je samo što je svaka hrvatska vlada dosad pokazala da to mora naučiti na svojoj koži umjesto da nauči nešto i od problema koje su imale prethodne.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Kupci bez trgovina </p>
<p>MARINKO PETKOVIĆ </p>
<p>Prva neradna nedjelja za većinu trgovaca u 2004. godini ostavila je podijeljenima zainteresirane strane (MMF, sindikati, političke stranke i Crkva), koji su imali prste u izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, ali je izazvala veliko nezadovoljstvo i kupaca i trgovaca. Kupci su u većini slučajeva naišli na zatvorena vrata svojih trgovina u susjedstvu, pa su kruh, mlijeko i druge namirnice, ako ih je bilo, morali potražiti drugdje. Trgovci pak u prodavaonicama većim od 200 četvornih metara morali su staviti ključ u bravu.</p>
<p>I u slučaju da se kupci brzo naviknu na to da će nedjeljom u Hrvatskoj raditi samo 850 trgovina, dakle, jedna dežurna na 5000 stanovnika, već sad je jasno da je izmijenjeni Zakon o trgovini donio građanima više štete, nego koristi. Inače, nije se smjelo dopustiti da se za koncesiju za dežurnu trgovinu u jednom kvartu natječu i veliki shopping centri i pekarnice, jer se kruh ne može naći na benzinskim postajam i kolodvorima, koji uz dežurne trgovine i trgovine na tržnicama smiju raditi svake nedjelje.</p>
<p>Pri donošenju tog zakona, izgleda da se namjerno zaboravilo na činjenicu da Hrvatskoj nedostaje više od pola milijuna četvornih metara za prodaju hrane i proizvoda svakodnevne potrošnje. Naime, od 6700 naselja u zemlji, čak ih 3800 nema ni jedne prodovanice. Istodobno, višak je više od 10.000 klasičnih prodavonica od ukupno 22.000 za koje dugoročno nema opstanka. No, strani trgovački lanci, koji su prekomjerno ušli na domaće tržište, više nemaju ekonomske računice, nakon Zagreba i Rijeke, za otvaranje još jednog prodajnog centra u Splitu.</p>
<p>Ali, to su problemi, koji ionako nemaju veze sa zabranom rada nedjeljom kao ni neplaćanje rada vikendom i blagdanima. Crkva i Sindikat trgovine zamijenili su uloge kako bi postigli svoj cilj. Trgovine nedjeljom konačno (ne)rade. Do apsurada su spomenuti zakon dovele lokalne uprave u pojedinim gradovima i općinama: da bi trgovine mogle raditi svaki dan, proglasile su cijelu 2004. turističkom sezonom, iako ona, na žalost, traje najduže tri ljetna mjeseca.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Je li gospodin Božidar Gagro hrvatski veleposlanik u Francuskoj ili francuski veleposlanik u Hrvatskoj</p>
<p>Istup veleposlanika Božidara Gagre može se ocijeniti potpuno pogrešnim, ne samo zbog argumentacije koju iznosi, nego još više zbog javnosti kojoj je upućen. Ako je gosp. Gagro imenovan za opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Francuskoj, onda je prije svega njegova dužnost da u službenim francuskim krugovima i u francuskoj javnosti pokuša ispraviti pogrešnu sliku što je francuska politika i francuska javnost imaju o Hrvatskoj. Uostalom, za to ga plaćaju hrvatski porezni obveznici / Francuska je kumovala stvaranju pašićevske i monarhističke Jugoslavije i suprotstavila se prihvaćanju 14 točaka američkog predsjednika Wilsona, koje su narodima bivše Austro-Ugarske, uključujući i Hrvate, davale pravo na samoopredjeljenje. Hrvati joj zbog toga ne mogu biti zahvalni, s obzirom na sve ono što su proživjeli u sedamdeset godina monarhističke i komunističke Jugoslavije. Francuska politika još je više bila zagrižljiva kad je, slomom komunizma, hrvatski narod dobio istinsku mogućnost za samoopredjeljenje. Nije riječ o »tobožnjem protivljenju Francuske osamostaljivanju Hrvatsku«, nego o stvarnom djelovanju Francuske, ali i drugih velikih sila, u očuvanju Jugoslavije pod srpskom dominacijom</p>
<p>VJEKOSLAV KRSNIK</p>
<p>Opće je poznato da je najvažnija zadaća svakog veleposlanika u nekoj zemlji učvršćivanje prijateljskih odnosa i veza zemlje koja ga je poslala i zemlje primateljice, u skladu s međunarodnim zbivanjima i obostranim bilateralnim i multilateralnim interesima.</p>
<p>To bi, naravno, trebala biti i zadaća hrvatske diplomacije. Njezini su promašaji i propusti, bez obzira na to koja stranka bila na vlasti, takvi da se ne treba čuditi što je ugled Hrvatske u svijetu na niskoj razini. To je prije svega zato što hrvatski diplomati, često slabo pripremljeni za funkciju, pogrešno obavljaju posao.</p>
<p>Najnoviji primjer je istup hrvatskog veleposlanika u Francuskoj Božidara Gagre, koji u Vjesniku (Stajališta, 2. siječnja, »Francuska podržava Hrvatsku, uvjereno i dosljedno«) na dugo i široko polemizira s, prema njegovom mišljenju, »neutemeljenim« preduvjerenjem o odnosu Francuske prema Hrvatskoj. On tu apostrofira i jedan moj članak u Stajalištima (»Ivo Škrabalo može govoriti samo u svoje i u ime svoje stranke o hrvatsko-francuskim odnosima«, Vjesnik, 1. kolovoza 2003.).</p>
<p>Istup veleposlanika Božidara Gagre može se ocijeniti potpuno pogrešnim, ne samo zbog argumentacije koju iznosi, nego još više zbog javnosti kojoj je upućen. Ako je gosp. Gagro imenovan za opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Francuskoj, onda je prije svega njegova dužnost da u službenim francuskim krugovima i u francuskoj javnosti pokuša ispraviti pogrešnu sliku što je francuska politika i francuska javnost imaju o Hrvatskoj. Uostalom, za to ga plaćaju hrvatski porezni obveznici.</p>
<p>On je svojim člankom stvari predočio potpuno naglavce. Postavio se u ulogu francuskog veleposlanika u Hrvatskoj, da bi branio francuske interese pred hrvatskom javnošću. Uistinu, kad je u pitanju hrvatska diplomacija vise se ničemu ne treba čuditi!</p>
<p>Pođimo redom. Božidar Gagro uza ostalo tvrdi da neutemeljeno preduvjerenje o odnosu Francuske prema Hrvatskoj polazi od toga da se Francuskoj spočitava pristrana uloga u stvaranju Versailleske Jugoslavije, a u najnovijem razdoblju »tobožnje protivljenje Francuske osamostaljenju Hrvatske«.</p>
<p>Da se ne raspreda na dugo i široko, kako to radi veleposlanik Gagro, upadajući u tekstu i sâm u kontradikcije, povijesna je činjenica da je Francuska kumovala stvaranju pašićevske i monarhističke Jugoslavije i da se suprotstavila prihvaćanju 14 točaka američkog predsjednika Wilsona, koje su narodima bivše Austro-Ugarske, uključujući i Hrvate, davale pravo na samoopredjeljenje.</p>
<p>Prema tome, pri stvaranju Jugoslavije Francuska je izigrala vlastite velike demokratske ideje i pristrano stala, zbog svojih razloga, na srpsku stranu. Hrvati joj zbog toga svakako ne mogu biti zahvalni, s obzirom na sve ono što su proživjeli u sedamdeset godina monarhističke i komunističke Jugoslavije.</p>
<p>Francuska politika još je više bila zagrižljiva kad je, slomom komunizma, hrvatski narod prvi put dobio istinsku mogućnost za samoopredjeljenje. </p>
<p>Nije riječ ni o kakvom »tobožnjem protivljenju Francuske osamostaljivanju Hrvatsku«, kako tvrdi hrvatski veleposlanik u Parizu, nego o stvarnom djelovanju Francuske, ali i drugih velikih sila, u očuvanju Jugoslavije pod srpskom dominacijom.</p>
<p>Sve do NATO-ove vojne intervencije, te uhićenja Slobodana Miloševića, francuska je politika »uvjereno i dosljedno« stajala na strani Srbije i tek se počela mijenjati, ali opet ne dosljedno, dolaskom na vlast predsjednika Jacquesa Chiraca. </p>
<p>Uistinu, smiješno izgledaju pokušaji hrvatskog veleposlanika u Francuskoj da od općepoznatih činjenica brani prosrpsku politiku prethodnog predsjednika Mitterranda koji je, za svjetskog državnika, bio gotovo paranoidno antihrvatski nastrojen. </p>
<p>Takvu obranu Françoisa Mitterranda ne bi si u sadašnjem trenutku dopustio ni francuski veleposlanik u Hrvatskoj.</p>
<p>Nije riječ samo o bivšem francuskom predsjedniku, nego i o cijeloj državnoj i vojnoj strukturi francuske vlasti, o čemu svjedoče i činjenice o francuskim vojnim agentima u međunarodnim snagama u Bosni i Hercegovini koji su špijunirali za srpsku stranu, što spominje i veleposlanik Gagro. </p>
<p>Ja ću sa svoje strane, jer pratim politička zbivanja na području Jugoslavije uoči njenog raspada do danas – bilo pišući u Hrvatskoj ili iz New Yorka, gdje sam proveo sedam godina – navesti samo dva primjera. Dok je trajala srpska okupacija Hrvatske, tadašnji novi francuski veleposlanik u Hrvatskoj Gaillard prigodom predaje vjerodajnica predsjedniku Tuđmanu, u trenutku kad je Hrvatska grcala pod teretom izbjeglica a nije se znalo što će biti s okupiranim područjima, na prvo mjesto francuskih interesa u Hrvatskoj nije stavio zaštitu hrvatskog teritorijalnog integriteta, nego brigu za srpsku manjinu. Za razliku od njega, jedini zapadni veleposlanik koji je posjetio okupirani Vukovar i okupiranu Prevlaku i na tim točkama rekao »ovo je Hrvatska« bio je Amerikanac Galbraith. Napokon, a što se u mnoštvu brojnih događaja u Hrvatskoj zaboravlja, kad je tadašnji bliski suradnik predsjednika Tuđmana Hrvoje Šarinić – koji postupcima nije krio da je radio za francuske interese (sjetimo se njegove izjave o »maloj velikoj Srbiji«), pa je čak bio odlikovan i Legijom časti – dao 1999. godine ostavku na sve političke funkcije, predsjednik Tuđman je po povratku iz Turske izjavio da je njome zatvoren tzv. pariški krug, u koji je ubrojio i bivšeg veleposlanika u Parizu Branka Salaja i člana Uprave HRT-a Mirka Galića. </p>
<p>Veleposlanik Gagro spominje brojne francuske prijatelje Hrvatske. To je točno, jer se ne može poistovjećivati francuska službena politika s djelovanjem skupine francuskih intelektualaca i sa simpatijama francuskog naroda. Međutim, kad već spominje predsjednika Ustavnog suda Francuske Roberta Badintera, treba naglasiti da komisija kojom je on predsjedao i koja je donijela ključno međunarodno pravno mišljenje o opravdanosti osamostaljenja Hrvatske, nije bila komisija francuske vlade, nego Konferencije o bivšoj Jugoslaviji.</p>
<p>Napokon, da se vratim i na novije doba navodno »uvjerene i dosljedne« francuske podrške Hrvatskoj, nakon dolaska predsjednika Chiraca na vlast.</p>
<p>Istina je da je prvi posjet nekom zapadnom državniku koji je učinio predsjednik Mesić bio upravo Chiracu. Francuska je u tome opet igrala neku svoju igru unutar velikih u Zapadnoj alijansi, jer je time željela napakostiti Amerikancima, koji su Mesića pozvali u Washington zajedno s Račanom, a ne njega samoga.</p>
<p>Mesićev posjet Parizu rezultirao je održavanjem skupa Europske unije u Zagrebu na jesen 2001. koji je opet bio u funkciji tradicionalne francuske politike na ovim prostorima, jer su na njemu udareni politički temelji Zapadnog Balkana, a Hrvatska vezana za regionalni a ne individualni, kako to netočno tvrdi veleposlanik Gagro, pristup Europskoj uniji. </p>
<p>Ti kriteriji pristupa Uniji, s naglaskom na regionalnoj suradnji, nisu, dakle, kako tvrdi veleposlanik Gagro, »s hrvatskog gledišta sve realniji, uvjerljiviji i prihvatljiviji«, jer to za Hrvatsku može biti jedino individualni pristup.</p>
<p>Odlučio sam se na ovaj odgovor hrvatskom veleposlaniku u Francuskoj ne zato što sam protiv uspostave prijateljskih veza s Francuskom, temeljenih na, kako on kaže, dubokim povijesnim tradicionalnim vezama dvaju naroda, nego stoga da se na francuskoj strani spoznaju teške pogreške za koje hrvatska strana s pravom očekuje neku vrstu isprike.</p>
<p>Na to je uostalom ukazao u jednom svojem nedavnom istupu poznati francuski filozof Alain Finkelkraut, pa stoga istup veleposlanika Gagre smatram potpuno promašenim, te izrazom preživjelog stanja duha hrvatskog podložništva prema stranim čimbenicima.</p>
<p>Nikad se ne smije zaboraviti da je za Hrvatsku prolivena krv petnaest tisuća života i da su podnesene druge velike – materijalne i duševne žrtve. Za znatan dio njih, izravno i neizravno, snosi odgovornost i francuska državna politika. </p>
<p>Hrvatski veleposlanik u Parizu učinio bi pravi posao da je te činjenice objavio u, na primjer, Le Mondeu ili Le Figarou, a francuskom veleposlaniku u Hrvatskoj prepustio da pokuša oprati odgovornost s lica francuske politike prema Hrvatskoj.</p>
<p>Autor je neovisan novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Kako sam ponovno naišao na Grubišin kažiprst</p>
<p>Rad Programskog vijeća HRT-a nisam opstruirao, kako piše »Novi list«, nego sam pokušao dati svoj prilog u oblikovanju Statuta HRT-a. U članku 2. Statuta stoji: »HRT kao javna televizija za svoje djelovanje odgovara javnosti te u svome djelovanju mora promicati javne interese i poštivati interese javnosti«. Kako nije moguće jasno odrediti kako će HRT odgovoriti interesima javnosti, predložio sam da se HRT definira kao nacionalna javna televizija / Nisam član ni jedne političke stranke i ne zagovaram ničije stranačke interese, pa ni HDZ-a i bivše oporbe, nego kao uvijek branim samo svoj osobni stav o interesima hrvatske javnosti, kao i interese pretplatnika koji financiraju HRT. Posebno se zauzimam da televiziju ne smije kontrolirati politika</p>
<p>ANTE ŽUŽUL</p>
<p>U Vjesniku od 27. prosinca 2003., u rubrici Stajališta, u tekstu koji potpisuje Željko Sabol pod naslovom »Grubišino pisanje primjer govora mržnje i etiketiranja«, spominje se i moje ime. Radi potpunog i istinitog informiranja javnosti, razjasnit ću zlonamjerne interpretacije i etiketiranja, naravno, uz zahvalu Željku Sabolu na javno iskazanom stavu.</p>
<p>U Novom listu od 18. i 19. prosinca 2003. godine objavljeni su članci pod naslovima »Ante Žužul opstruira donošenje Statuta HRT-a«, »Vijeće igra za HDZ« i »Sanaderov apaurin« u kolumni Damira Grubiše.</p>
<p>Nisam opstruirao rad Programskog vijeća HRT-a, kako piše Novi list, nego sam pokušao dati svoj prilog u oblikovanju Statuta HRT-a. U članku 2. Statuta HRT-a stoji: »HRT kao javna televizija za svoje djelovanje odgovara javnosti te u svome djelovanju mora promicati javne interese i poštivati interese javnosti«. Tražio sam dopunu toga članka, uz pitanje sastavljačima Statuta što je to javnost, tko definira interese javnosti, postoji li uopće javnost kojoj bi HRT odgovarao za svoje djelovanje?</p>
<p>Kako nije moguće jasno odrediti kako će HRT odgovoriti interesima javnosti, predložio sam – ne ono što navodi Novi list, da se pojam javna televizija zamijeni pojmom nacionalna televizija – nego da se HRT definira kao nacionalna javna televizija. U tako definiranoj televiziji nacionalno ne predstavlja politički pojam nego kriterij vrijednosti. Nacionalna javna televizija nije nacionalistička, nego kriterij nacionalnog interesa i sustav vrijednosti koji definira interese javnosti.</p>
<p>Ta odrednica proizlazi iz Ustava Republike Hrvatske koji definira Republiku Hrvatsku kao državu ravnopravnih građana, bez obzira na narodnost, vjeru i političko uvjerenje, kao pravnu i socijalnu državu, što implicira i određuje misiju HRT-a.</p>
<p>Uz spomenuto, HRT je nacionalna javna televizija i prema tome što je svojom pretplatom financiraju građani Republike Hrvatske, koji svakako imaju svoje interese.</p>
<p>Pokušaj da se taj moj prijedlog dopune članka 2. Statuta HRT-a komentira kao »opstrukcija« ili »buđenje nacionalizma« zorno podsjeća na prošlost u kojoj se umiralo u zatvorima od etikete nacionalizma.</p>
<p>Tako sam, dakle, nakon 1971. ponovno naišao na kažiprst Damira Grubiše. Međutim, danas se od Grubišinog »nacionalističkog apaurina« ne umire, niti se ide u zatvor.</p>
<p>Dobro znam da mi Grubiša ne može nikako zaboraviti sveučilišnu Skupštinu 1970. godine, kada je u poznatoj »sedmici« na Filozofskom fakultetu, nakon moga uzvika »Dosta je manipulacija, neka živi demokracija!«, Ivan Zvonimir Čičak izabran za studenta prorektora. Premda su sve institucije i »partijska javnost« uz televiziju i novine predlagale jedino Damira Grubišu za studenta prorektora, ipak je pobijedila demokracija, s kojom se Grubiša ni dan-danas ne može pomiriti.</p>
<p>Grubiša ponovno podsjeća na svoj kažiprst koji je uspješno upotrebljavao nakon 1971. tražeći nacionaliste, ili »pse puštene s lanca«.</p>
<p>Nešto je ipak u svemu tome dobro: etiketiranje je samo znak izgubljene moći.</p>
<p>Napokon, mislim da takve zlonamjerne interpretacije mogu biti samo usluga onima koji namjeravaju HRT koristiti za osobne interese, pa radi toga žele da se što prije i bez dodatnih primjedbi donese Statut HRT-a, da bi se ovjekovječio status quo.</p>
<p>Napominjem da nisam član ni jedne političke stranke i ne zagovaram ničije stranačke interese, pa ni HDZ-a i bivše oporbe, nego kao uvijek branim samo svoj osobni stav o interesima hrvatske javnosti, kao i interese pretplatnika koji financiraju HRT.</p>
<p>Posebno se zauzimam da televiziju ne smije kontrolirati politika, ali je prema predloženom Statutu, koji treba »hitno usvojiti«, prepuštamo Ravnateljstvu, koje prema članku 22. Statuta HRT-a samo sebi odgovara. </p>
<p>U tom članku predloženog Statuta stoji: »Glavni ravnatelj HRT-a može sklapati pravne poslove do vrijednosti svakog pravnog posla u iznosu do 15,000.000,00 kn (petnaest milijuna kuna), a iznad tog iznosa uz prethodnu suglasnost Ravnateljstva HRT-a«. </p>
<p>Dakle, Ravnateljstvo polaže račune samo sebi!</p>
<p>Možda je upravo to razlog za etiketiranje i žurbu da se što brže donese Statut i izaberu već određeni vladari HRT-a koji će, prema Statutu, blagovati vlastitu svemoć, za koju će odgovarati samo »javnosti«.</p>
<p>To su samo neki detalji koji potvrđuju da sve ono što nije u skladu sa zdravim razumom ne može biti ni u interesu javnosti niti može biti pravno dopušteno.</p>
<p>Autor je predsjednik Uprave Školske knjige.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Naftni se lobi u Hrvatskoj toliko osilio da je krajnje vrijeme da mu Sanaderova vlada i Sabor stanu na rep </p>
<p>Hrvatsku doslovce ništa nimalo ne štiti od starih dotrajalih tankera što, u pravilu, plove pod, pristojno pomoračkim žargonom kazano, »zastavama pogodnosti«. Naravno, za naftni je biznis prava pogodnost – jeftina vozarina za skupu naftu. A komu će dopasti rizik ekološke katastrofe i prljave balastne vode – baš briga svjetske drmatore crnog i masnog biznisa... Kada u Jadranskom naftovodu, ne trepnuvši, kažu da se »sve radi i javno i stručno«, a sve to samo 48 sati prije nego što iz Beograda procuri vijest o tajnom ugovaranju još jednoga dubioznog projekta iz sive i javno nekontrolirane zone biznisa s crnim zlatom današnjice – vrijeme je, očito, za referendum</p>
<p>RATKO MANDIĆ</p>
<p>Svi su izgledi da novu Sanaderovu vladu, kompaktniju po koalicijskom, ali i fizičkom (z)broju ministara i ministarstava, u Saboru (ne)nadano zapljusne crna, masna i prljavo opasna – ne samo po okoliš, turizam i ribarstvo – naftna bura. </p>
<p>Ekološko-političku oluju neće pokrenuti samo, u nas još nejake, udruge civilnog društva, kao što su regionalni (primorsko-goranski) i nacionalni »zeleni«. Nego, vrlo vjerojatno, i neki saborski zastupnici iz redova koji će, barem u početku, prvih stotinu dana nove izvršne vlasti, dizati ruke za Sanaderove odluke i projekte iz plakatiranih predizbornih obećanja o pokretanju Hrvatske.</p>
<p>Ako je točno što je Vjesnik prenio iz regionalnog dnevnika Glas Slavonije, dakle, ako je doista Račanova vlada baš u danima odlaska s vlasti, sredinom prosinca, u Beogradu, u potpunoj medijskoj tajnosti, potpisala međudržavni sporazum o gradnji novoga južnoeuropskog naftovoda od rumunjske crnomorske naftne luke Constanza, preko vojvođansko-srbijanskog naftnog središta (rafinerija i terminal Jadranskog naftovoda) Pančevo, pa kroz paradržavu u BiH, znanu i kao Republika Srpska do rafinerije Bosanski Brod, a onda kroz hrvatski Panon (Moslavinu) i vodozaštitno kraško područje, preko Siska i Gorskog kotara, do hrvatske naftne luke i ishodišta Jadranskog naftovoda u Omišlju, na Krku, te dalje prema talijanskom rafinerijskom središtu i najjačem južnoeuropskom, odnosno sredozemnom tzv. spot tržištu naftom, Trstu – u Saboru će uskoro biti prave poplave teško izbrisive nafte i po vladajućim i po oporbenim klupama! Navodno potpisivanje tajnog aranžmana Zagreb – Banja Luka – Beograd – Bukurešt provalili su – srbijanski mediji. </p>
<p>U Zagrebu ama baš nitko nije reagirao, pa ni hinjenim demantijem koji, obično, potvrđuje skrivene istine, što je često u biznisu spregnutim s politikom. </p>
<p>A to pobuđuje dodatne sumnje... Račanova je vlada, naime, ne tako davno, neke mlađahne i još podosta (životno) zelene ekološke novinare u Hrvatskoj trapavo uvjeravala, ali ne i uvjerila, kako je dovoljan njen potpis na međudržavnom sporazumu o projektu Družba Adria! Još jednom, ne manje dubioznom i potencijalno ekološki i ekonomski katastrofalnom projektu iz neiscrpnih rezervoara svjetskoga naftnog biznisa.</p>
<p> Iole pismeniji građani, pogotovu novinari, znaju da Ustav Republike Hrvatske, kao, uostalom, svi ustavi demokratskih država u svijetu, predviđa da sve međudržavne i međunarodne ugovore i konvencije ratificira parlament prije nego što stupe na snagu. To se odnosi i na, inače, nikada sporne dokumente UN-a, multilateralne i bilateralne sporazume i ugovore s drugim državama, bez iznimke. </p>
<p>Račanova je vlada, dakle, u pretvaranju Hrvatske u stjecište međunarodnog prijevoza i prekrcaja nafte htjela, s razlogom, zaobići Sabor u kojem je imala varljivu većinu, s obzirom na Tomčićev HSS...</p>
<p>Manjinska vlada Ive Sanadera, premda unisonija, a sigurno i ambicioznija od Račanove da barem pokuša pokrenuti Hrvatsku, suočit će se, ponajprije, s brojkama koje nisu ni »zelene« niti »crne« same po sebi. </p>
<p>Premda, smatram, baš sve govore, ako je zdrava razuma u ovoj maloj, još nesređenoj zemlji. Prirodno, željnoj bržega razvoja i uključivanja u svijet biznisa. Ali ne valjda po svaku cijenu?! </p>
<p>Evo (najubojitijih) brojki.</p>
<p>Projekt Družba Adria, koji su dosad ratificirale dvije zemlje od sedam država potpisnica toga međunarodnog ugovora, donio bi javnom (državnom) poduzeću Jadranski naftovod (Janaf), nekadašnjem dijelu Ine, s pedesetak zaposlenika, što imaju najviše plaće u državi (rogobatna statistička kategorija »cjevovodni transport«), a stoluje u Zagrebu, umjesto na Krku, gdje mu je pogon i razlog postojanja, točno 30 milijuna dolara na godinu. </p>
<p>Za Hrvatsku – zanemariv iznos. Za stari i zastarjeli naftovodni pogon, građen prije tridesetak godina, barem, podosta, dovoljno za plaće – trostruke od običnih hrvatskih! </p>
<p>No preuzimanje nafte u terminalu Omišalj pretpostavlja da strani tankeri, u dolasku, najprije negdje ispuštaju tzv. balastne vode (prljavu kloaku iz svojih utroba, tko zna gdje usisanu i s kakvim mikroorganizmima koji će ugroziti biologiju maloga, plitkoga i zatvorenog Jadranskog mora). </p>
<p>A potom, ukrcavaju rusku i ukrajinsku naftu što je cijevima već protutnjala kroz kopnenu Hrvatsku.</p>
<p>Ako se samo jedan od tih, tko zna kakvih i čijih, tankera prepolovi, kao »Prestige« pred španjolskom atlantskom obalom – adio, za desetljeća, hrvatski plavi Jadrane! Skupa s turizmom i životom od ribarstva u netom proglašenom ribolovno-ekološkom nacionalnom pojasu! </p>
<p>Naime, od puknuća tankera ne može more zaštititi nikakva dvostruka oplata tankera. Jedino takvi smiju u luke zemalja Europske unije. A oni obični, dotrajali, idu posvuda, pa i u naš Jadran, bez ikakvih ograničenja. </p>
<p>Italija ima samo na jadranskoj obali šest velikih rafinerija nafte od Barija do Trsta i četiri naftne luke. No štite je, donekle, stroge ekološke norme i kontrola što vrijedi samo za zemlje Europske unije.</p>
<p>Hrvatsku, zasad, doslovce, nitko i ništa nimalo ne štiti od starih dotrajalih tankera što, u pravilu, plove pod famoznim chip flags. U prijevodu »jeftinim zastavama«, a pristojno se to u pomoračkom žargonu kaže »zastavama pogodnosti«. Naravno, za naftni je biznis prava pogodnost – jeftina vozarina za skupu naftu. A komu će dopasti rizik ekološke katastrofe i prljave balastne vode -baš briga svjetske drmatore crnoga i masnog biznisa što (još) pokreće svijet u miru i ratovima...</p>
<p>Valja vjerovati da od projekta Družba Adria neće, ipak, biti ništa. A sada, na sve to dolazi priča o – tajnom naftovodu!? </p>
<p>Nazdravlje, čak i ako je priča nategnuta. Očito je da se naftni lobi u Hrvatskoj do te mjere osilio da je krajnje vrijeme da mu Sanaderova vlada i Sabor stanu na rep i – pričepe ga.</p>
<p>Jer strašno je kada vodeći ljudi Ine pričaju kako nije bilo nikakvih dolarskih provizija pri nedavnoj kupnji i isporuci libijske nafte, što je razotkrio Jutarnji list, dok istodobno nalaz Inina Nadzornog odbora (na čelu sa Slavkom Linićem) kaže da ima i nesređenih papira i provizije u cijelom tom netransparentnom, a skupu i važnu poslu!?! </p>
<p>Još opasnije je kada se Janafova mlada direktorica javno hvali kako (u potpunom medijskom muku i tajcu) nekakva međufakultetska i institutska (čija?) naftna stručna grupa piše i crta projekt provjere sigurnosti Družba Adrije, a pritom ne kaže da tu, tobože, nezavisnu družinu, okićenu desecima doktorata znanosti, plaća – Janaf!? A tko bi drugi platio...</p>
<p>Trpni i samozatajni narod</p>
<p>Dakle, kada u Jadranskom naftovodu, ne trepnuvši, kažu da se »sve radi i javno i stručno«, a sve to samo 48 sati prije nego što iz Beograda procuri vijest o tajnom ugovaranju još jednoga dubioznog projekta iz sive i javno nekontrolirane zone biznisa s crnim zlatom današnjice – vrijeme je, očito, za referendum! </p>
<p>Pa da vidimo što će taj, trpni i samozatajni, ali demokratski već dokazani, hrvatski narod i svi ostali građani zaokružiti, ako i kada bude postavljeno pitanje: tuđa nafta preko Hrvatske, kopnom i morem, da ili ne?</p>
<p>Autor je nezavisni novinar iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Grah s kobasicom sljemenski kulinarski zakon</p>
<p>Kako ove godine skijaška sezona dobrano kasni, Zagrebačka gora izazov je za planinare i rekreativce željne šumskog mira i tišine. I kad nakon napornog uspona stignu do vrha, uglavnom slijedi kalorijska nagrada</p>
<p>Poznata subotnja špica nedjeljom se, kao i obično, preselila na poznato izletište Zagrepčana, Medvednicu. Iako su grad ovog vikenda brojni napustili u potrazi za snježnim padinama, sljemenski planinarskim domovi i ovu su nedjelju bili prepuni, makar ni na Sljemenu nije bilo snijega. </p>
<p>Posljednjih sedam godina o Planinarskom domu Puntijarka brigu vodi Božica Glaser koja pamti i bolje sezone. »Koliko će ljudi vikendom doći na Sljeme ovisi prije svega o vremenu. Dakle, što su vremenske prilike pogodnije imamo i više posla«, kaže Božica.</p>
<p> Kako ove godine skijaška sezona dobrano kasni, Zagrebačka gora izazov je za planinare i rekreativce željne šumskog mira i tišine. I kad nakon napornog uspona stignu do vrha, uglavnom slijedi kalorijska nagrada. </p>
<p>Za razliku od ljetnih mjeseci kad su aktualni ćevapčići, ražnjići i pljeskavice, zimski menu čine krvavice, pečenice i kiselo zelje.</p>
<p>»Jedina konstanta je grah s kobasicom koji ide bez obzira na godišnje doba. Ne postoji nikakva kulinarska tajna ali što se priprema više variva, ono je ukusnije. Treba napomenuti i kako je sve što poslužujemo u restoranu – domaće«, rekla je Božica.</p>
<p>Jedan od najredovitijih posjetitelja Puntijarke je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić kojega ipak nismo zatekli na Sljemenu, jer u dom navraća obično već oko 8 sati. »Bandić je ranoranilac i posjetio ove godine posjetio nas je već tri puta! Obično došeta sa psom Bilom, popije čaj i – natrag za Zagreb«, ispričala je Božica. </p>
<p>U nedjelju smo u Puntijarki sreli i sljemensku legendu Lacija, koji ovamo navraća već 53 godine. Budući da sve teže pješači, do vrha stiže žičarom. »Često mi se dogodi da zakasnim na posljednju žičaru za povratak, u osam sati na večer, pa ona stopiram«, kaže Laci koji uvijek sjedi za stolom uz ulazna vrata. Rijetko kojeg posjetitelja ne pozdravlja i nazdravi mu s gemištom. »Na Sljemenu je posljednjih godina puno veselije nego prije 30-ak godina, jer dolazi puno više ljudi. Još kad muzikaši zasviraju ...«, kaže Laci. </p>
<p>Lacijev sljemenski pajdaš koji također ne propušta vikendom posjetiti Zagrebački goru je Mario Šelendić.</p>
<p> »Godišnje se na Medvednicu popnem 106 do 108 puta, a za uspon mi je, ovisno o vremenu, potrebno 50 do 52 minute«, ispričao je Mario. Boravak u prirodi ga, kaže, opušta no ljute ga nesavjesni građani koji za sobom ostavljaju smeće. Na upit što svaki planinar mora ponijeti sa sobom, Mario izdvaja: rezervnu odjeću, šibice i vodu.</p>
<p>Na nešto nižoj nadmorskoj visini nalazi se među Zagrepčanima omiljeni Planinarski dom Grafičar. Voditelj Doma Krešo Crnić objašnjava kako je posljednjih dana zbog blagdana i školskih praznika poprilična gužva. »Ljudi odlaze u šumu kako bi se oporavili od slavlja, tako da danas očekujem oko 200 gostiju. Uglavnom je riječ o poznatim licima, no veseli me što sve više mladih planinari«, kaže Crnić. Radnim se danom zbog nedostatka snijega, dodaje, gosti mogu nabrojati na prste. Kao i u Grafičaru, hrana je i ovdje domaća a nakon dobrog obroka posjetitelji se počaste čašicom kuhanog vina i orahnjačom, makovnjačom ili slanom štrudlom. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Početak gradnje MSU </p>
<p>U 2003. konačno je postavljen kamen temeljac za Muzej suvremene umjetnosti, Muzička akademija dobila je bivšu Ferimportovu zgradu na Trgu maršala Tita...</p>
<p>Prošla godina za zagrebačke će kulturne radnike ostati upamćena po postavljanju kamena temeljca za Muzej suvremene umjetnosti, čime će nakon godina očajničkih vapaja i traženja pogodne lokacije Zagreb konačno dobiti ustanovu bez koje je svaki razgovor o modernom europskom gradu bespredmetan. Projekt je koncem devedesetih pokrenuo stari-novi ministar kulture Božo Biškupić, a postavljenjem kamena temeljca svoj mandat na mjestu ministra kulture završio je Antun Vujić. </p>
<p>Nakon niza pregovora o različitim lokacijama, u igri su bili Paromlin, Vranicanijeva poljana, Pučko otvoreno učilište, Novi Zagreb, studentski dom Ivana Meštrovića, projekt arhitekta Igora Franića bit će izgrađen na sjevernoistočnoj strani križanja Avenije Većeslava Holjevca i Dubrovačke avenije. Koliko ćemo čekati dan otvorenja Muzeja, za sada je nezgodno prognozirati, pogotovo što je u samom startu proračun za prvu fazu izgradnje – smanjen.</p>
<p>Likovni umjetnici u proljeće su dobili i obnovljeni Meštrovićev paviljon koji je nakon dvogodišnjih radova vraćen u stanje kako ga je zamislio i 1938. ostvario Ivan Meštrović. Nakon opsežnih radova, među kojima su najteži bili skidanje armiranobetonskog plašta i dekorativne školjkaste kupole, simboličnim udarcem o gong otvorena je rupičasta kupola kroz koju dnevna svjetlost prodire u kružni centralni prostor. </p>
<p>Preuređenje prvotno izložbenog prostora, potom džamije, pa Muzeja revolucije i nesuđenog Muzeja hrvatskih velikana nije prošlo bez nesuglasica. Najprije je pronađena niša, takozvani mihrab, ugrađena za potrebe džamije, zbog čega je bilo malo povišenih tonova između Islamske zajednice i voditelja projekta, a donacija jedne tvrtke namijenjena čišćenju kupole ostala je samo na riječima. Niša je izvađena i preuzeo ju je Islamski centar, a obećani novac namirili su Grad Zagreb i Ministarstvo kulture.</p>
<p>Osim likovnjacima, ova će godina u lijepom sjećanju ostati i budućim glazbenicima. Nakon osam desetljeća traženja prostora, Muzička akademija u svibnju je od Grada je dobila 5000 četvornih metara u nekadašnjoj Ferimportovoj zgradi na Trgu maršala Tita. Građevina arhitekta Stanka Fabrisa, zbog koje je u četrdesetak godina proliveno puno žuči i ispisane tone papira, prve studente trebala bi primiti u jesen 2007.</p>
<p>U proljeće 2003. u novom ruhu osvanuo je i jedan od najljepših zagrebačkih ambijenata – kupola Oktogona. Nakon pet i pol mjeseci radova, 165 četvornih metara staklene kupole oprano je i popravljeno na radost brojnih prolaznika. </p>
<p>Martina Ivandić¸</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Izmjena rasvjete zatvorila podvožnjak do 12. siječnja</p>
<p>Radovi koji su u petak 2. siječnja u ponoć započeli u podvožnjaku Ljubljanska</p>
<p> - Slavonska avenija ispod Savske ceste, trebali bi završiti 12. siječnja, a do tada će podvožnjak biti zatvoren za sva vozila iz oba smjera.</p>
<p>Riječ je o prvoj cjelovitoj izmjeni instalacija, svjetiljki i signalizacije otkad je podvožnjak izgrađen i otvoren za promet, prije više od deset godina. Dosad su se samo mijenjale žarulje kada bi koja pregorjela, no bez obzira na potrebne izmjene, rasvjeta više nije bila zadovoljavajuća. Neke svjetiljke nisu više ni radile, što je smetalo mnoge vozače. Ulazak s danjeg svjetla u nedovoljno osvijetljeni podvožnjak nekima i nije bio ugodan.</p>
<p> Kako nam je rekao Dragutin Landripet, poslovođa tvrtke Elicom koja izvodi radove, nove instalacije i signalizacija, te novi modeli svjetiljki sa sjenilima podignut će kvalitetu vožnje u podvožnjaku, a na taj će način i vozači biti sigurniji.</p>
<p>B. T.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>NS Dubrava pripremio program za djecu i mlade </p>
<p>Narodno sveučilište Dubrava organizira za vrijeme školskih praznika, od 5. do 9. siječnja, besplatne kreativno-zabavne programe za djecu i mlad, Zima u Dubravi 2004.</p>
<p>Kreativne radionice i igraonice traju svakodnevno od 10 do 13 sati (osim utorka, 6. siječnja), a uključuju natjecanja u društvenim igrama i zimskim igrama sa Snjegovićem, hobby-art radionice (svakodnevno tri različite radionice za izradu ukrasno-uporabnih predmeta), te lutkarsku radionicu. </p>
<p>Svakodnevno u 18 sati prikazivat će se i kazališne predstave Dječjeg kazališta Dubrava (DKD) i filmovi. </p>
<p>U ponedjeljak, 5 siječnja, na programu je kazališna predstava DKD-a »Kako je deva dobila grbu« R. Kiplinga i D. Ruždjak-Podolski, u utorak se prikazuje film »Looney Tunes: ponovo u akciji«, u srijedu, 7. siječnja, na programu je kazališna predstava DKD-a »Lažeš Melita« Ivana Kušana, u četvrtak je film »Klokan Jack«, a u petak, 9. siječnja, predstava »Postolar i vrag« Augusta Šenoe.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Djeca na zimovanju u Dugoj uvali, u Stoimeni i Gradu mladih </p>
<p>Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb osigurao je novac za besplatno zimovanje zagrebačkih osnovnoškolaca koji su u tretmanu centara za socijalni rad s područja Grada Zagreba.</p>
<p>U Dječjem odmaralištu Stoimena boravit će od 2. do 9. siječnja 199 djece. U isto vrijeme u Dječjem odmaralištu Cvrčak u Dugoj uvali boravit će 113 djece, dok će u Gradu mladih Granešina u Zagrebu boraviti 109 djece. </p>
<p> Za djecu su organizirani sportsko-rekreativni, kulturno-zabavni, kreativni i edukativni sadržaji kroz koje će voditi vanjski stručni suradnici ustanove Vladimir Nazor.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Udala se Britney Spears</p>
<p>PASADENA, 4. siječnja</p>
<p> – Pop zvjezdica Britney Spears udala se za prijatelja iz djetinjstva tijekom tajne i na brzinu organizirane ceremonije vjenčanja održane u subotu, u kapelici u Las Vegasu, objavili su brojni svjetski mediji. Britneyin odabranik je njen vršnjak 22-godišnji Jason Alexander, navode magazin People i Las Vegas Review Journal.</p>
<p>Njihove navode za sada još nije komentirala sama zvijezda kao niti njeni predstavnici za medije, a komentar nisu željeli dati predstavnici kapelice iz Vegasa, kao niti Palms Hotela u kojem su se zaustavili prije odlaska na samu ceremoniju. No, svjedoci, mahom slučajni prolaznici, otkrivaju kako je Britney Spears tijekom ceremonije bila odjevena u najobičniji traper, kaubojske čizme te baseball kapu. Britney je do oltara odveo recepcionar. </p>
<p>Kako su svjedoci potvrdili da su ih vidjeli da se prije vjenčanja zaustavljaju u baru jednog casina, a već je krenula i vijest da je u tijeku proces razvoda čini se kako je sve ipak bilo posljedica ludo provedene noći. Znakovito je i kako je do njenog vjenčanja došlo nekoliko sati nakon što su neki svjetski mediji prenijeli kako su Cameron Diaz i Justin Timberlake potvrdili kako spremaju svoje vjenčanje. A možda je Britney nešto naučila od svoje iskusnije kolegice Madonne koja je davno otkrila kako se dobra tiraža albuma postiže čestim skandalima, tako da ovo iznenađujuće vjenčanje treba promatrati i u drugom svjetlu. Međutim, ipak je vjerojatnije kako je do vjenčanja došlo iz šale jer su i redari spomenuto casino bara posvjedočili da je Britney cijelu noć pila alkohol u društvu svog prijatelja, te kako su u jednom trenutku naručili limuzinu da ih odveze na vjenčanje. Kratki medeni mjesec odvijao se u apartmanu Palms Hotela, kamo su se mladenci uputili odmah nakon vjenčanja. Navodno je i cijeli događaj snimljen video kamerom, a potom je Britney vrpcu puštala svojim prijateljima. O Alexanderu mediji ne znaju puno osim činjenice da je iz istog mjesta kao i Britney, te da su njih dvoje zajedno proveli novogodišnju noć. </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Courtney Love okreće novu životnu stranicu</p>
<p>LOS ANGELES, 4. siječnja</p>
<p> – Problematična rockerica Courtney Love odlučna je u namjeri da u potpunosti promijeni svoj život. Courtney najavljuje kako će 2004. biti njena godina, te da će njen novi album biti apsolutni hit na glazbenim ljestvicama. </p>
<p>Ova bivša frontmanica skupine The Hole novi album objavljuje početkom veljače i to smatra prijelomnom točkom u svom životu. K tome, najavljuje potpuni oporavak i rješenje svojih problema s alkoholom i drogom. </p>
<p>Courtney još uvijek vodi sudsku borbu za skrbništvo nad djetetom koje ima iz veze s pokojnim Kurtom Cobainom, liderom Nirvane, a koja je uslijedila nakon što je pjevačica u studenom uhićena u svom domu. </p>
<p>»Nadolazeća godina je velika prilika za mene da si konačno dovedem život u red. Ja sam glazbenica i shvatila sam da kao glazbenica želim ostati zapamćena. Zbog nekih stvari koji sam počinila u prošlosti prati me glas propalice i sve što želim je da od sada sa mnom sve bude u redu«, priča 39-godišnja pjevačica i sama svjesna da će teško biti izbrisati imidž koji je godinama prati. </p>
<p>Uostalom, prije nego je postala pjevačicom Courtney je bila groupie djevojka, te je vrlo često obilazila sve moguće raskalašene holivudske zabave, pa nije niti čudo da je bije glas divlje djevojke. Glumice kojima je nastup u seriji donio planetarnu popularnost</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>»Seks i grad« oprašta se od televizijskih gledatelja</p>
<p>LOS ANGELES, 4. siječnja</p>
<p> – U nedjelju je na američkoj televiziji započelo prikazivanje posljednjih epizoda šeste sezone popularne serije »Seks i grad«, koja tako nakon što je godinama bila najuspješnija TV serija ipak dolazi do svog kraja. </p>
<p>Serija je nastala u produkciji velikog HBO-a, te je vrlo brzo postala zaštitnim znakom te moćne televizijske kuće, a četiri junakinje koje neprestano lamentiraju o seksu, muškarcima i modi uvukle su se pod kožu mnogim gledateljima. Što je najzanimljivije sama je serija, temeljena na knjizi Candace Bushnell, izazvala pravu poplavu novinarskih kolumni u stilu onih što ih u seriji piše glavna junakinja Carrie, a kakvih ima i u brojnim domaćim tiskovinama.</p>
<p>»To je doista tužno. Svi smo ovih dana bili izrazito emotivni i nostalgični«, objasnila je kako se osjeća glumica Cynthia Nixon, koja tumači Mirandu. </p>
<p>»Završetak snimanja je planiran za veljaču, pa nije niti čudo da se cijela ekipa nakon svih tih godina osjeća tužno«, dodaje ona. </p>
<p>»Ja pokušava složiti popis stvari zašto je dobro da konačno završavamo seriju, pa ću popis voditi svaki put kad se budem tužno osjećala. No, za sada je popis vrlo mali, a jedna od stvari je ta da neću morati prati i sušiti kosu svaki dan«, dodaje njena kolegica Kristen Davis, koja tumači Charlotte. </p>
<p>Obje glumice su priznale novinarima da bi bile sretne da se nastavi snimanje, no glavna zvijezda i izvršna producentica serije Sarah Jessica Parker smatra kako bi ipak »bilo najbolje da se serija prestani snimati još dok je gledatelji vole«.</p>
<p>Cijela glumačka ekipa priča samo o osjećajima koje im je probudio prestanak snimanja serije, no zato su njihova usta zapečaćena kad je riječ sadržaju posljednjih epizoda. Kažu da je to dijelom zato što još ni sami ne znaju kako će serija doista završiti jer je svaki član dobio samo one stranice scenarija koje se tiču njegovog lika. Za to je kriv producent Michael Patrick King, kojeg njegove zvijezde opisuju kao »zbilja paranoičnog«.</p>
<p>Šesta sezona je podijeljena u dva dijela, tako da je prvih 12 epizoda već prikazano (i naši su ih gledatelji imali prilike vidjeti), dok se ostatak upravo snima. Tako se zasada zna da se Charlotte miri sa Steveom, Charlotta se veže uz Harryja, zavodnica Samantha završava s naočitim Smithom, dok se glavna junakinja Carrie zaljubljuje u slikara kojeg tumači Mihail Barišnjikov. </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Još nagrada za »Gospodara prstenova: Povratak kralja«</p>
<p>LOS ANGELES, 4. siječnja</p>
<p> – Jugoistočna udruga filmskih kritičara proglasila je na svojoj godišnjoj dodjeli nagrada »Gospodara prstenova: povratak kralja« najboljim filmom u 2003. godini. Kritičari su također odlučili da je redatelj »Gospodara prstenova« Peter Jackson najbolji redatelj, javlja E online.</p>
<p>Treći nastavak »Gospodara prstenova« sakuplja pohvale kritičara jer ga je najboljim filmom već proglasila udruga Newyorških filmskih kritičara, Američki filmski institut ga je svrstao među deset najboljih filmova, te je nominiran za četiri Zlatna globusa među kojima su najbolja drama i najbolji redatelja. Smatra se da je film jaki kandidat za Oscar za najbolji film. Osim toga »Povratak kralja« je do sada zaradio oko 540 milijuna dolara na kino blagajnama diljem svijeta i ne pokazuje znakove umora.</p>
<p>Jugoistočni kritičari su najboljim glumcem proglasili Billa Murraya za ulogu u filmu Sophie Coppole »Lost In Translation«, koji je nagrađen kao najbolji originalni scenarij. Australska glumica Naomi Watts je proglašena najboljom glumicom za ulogu krhke bivše ovisnice u filmu »21 Grams«, a Renee Zellweger najboljom sporednom glumicom za film »Cold Mountain«. Najboljim sporednim glumcem proglašen je Tim Robbins za ulogu u filmu veterana Clinta Eastwooda »Mistična rijeka« koji je nagrađen kao najbolji adaptirani scenarij.</p>
<p>Hvaljeni brazilski film »Božji grad«, po mnogima glavni kandidat za Oscara, proglašen je najboljim stranim filmom, a film Andrewa Jereckija »Capturing the Friedmans« najboljim dokumentarcem.</p>
<p>Udrugu jugoistočnih filmskih kritičara čine novinari iz devet američkih saveznih država: Alabame, Arkansasa, Floride, Georgie, Louisiane, Sjeverne Karoline, Južne Karoline, Tennesseeja i Virginie. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Najdeblje građane ima »grad automobila«</p>
<p>DETROIT, 4. siječnja</p>
<p> - Gradonačelnik Detroita Kwame Kilpatrick počinio je nešto slično smrtnom grijehu u svom gradu, nazvanom »Motor City« prema najpoznatijim automobilskim tvornicama i automobilskom sajmu u Americi, kad je automobile i kamione proglasio krivcima za to što su građani njegova grada sve deblji u struku. </p>
<p>»Vjerojatno je to povezano s kulturom življenja«, rekao je Kilpatrick tamošnjim novinarima kad su ga pitali o izvješću prema kojem je Detroit od Houstona preuzeo naslov najdebljega grada u Americi. »Mi nismo grad u kojem se hoda«, rekao je Kilpatrick i dodao da je to zato što je Detroit »automobilska prijestolnica svijeta«.</p>
<p>Detroitski međunarodni sajam automobila, najveći godišnji događaj u automobilskoj industriji otvoren je u nedjelju. Godišnji popis 25 najdebljih američkih gradova pojavit će se u časopisu »Men's Fitness« u broju od veljače. Prvo mjesto protekle je tri godine držao Houston. (Reuters)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Britancima prijeti zatvor jer im je dijete ostalo samo u autu</p>
<p>NEW YORK, 4. siječnja</p>
<p> - Jedan britanski bračni par mogao bi dobiti do godinu dana zatvora jer su u Americi ostavili dijete samo u automobilu parkiranom pred jednim trgovačkim centrom. </p>
<p>No, Yisroel Singer (26) i njegova žena Golda kažu da je došlo do nesporazuma zbog kulturnih razlika. Oni su se neugodno iznenadili kad su kod svoga automobila našli policajce koji su ih uhitili nakon što su otišli odvesti svoje kćeri Rochel (3) i Chayu (2) do zahoda, a ostavili usnulu šestomjesečnu kćer Rosie u automobilu. Prema američkom zakonu, optuženi su za ugrožavanje djeteta. Singer kaže kako je vjerovao da je njegovo dijete na sigurnom u zaključanom automobilu s neznatno otvorenim prozorom i da djevojčicu nije htio buditi i iznositi na hladnoću kod trgovačkog centra Green Acres na Long Islandu. </p>
<p>»To nam je otvorilo oči u neku novu stvarnost«, rekao je Singer. Njegova obitelj živi povučeno u židovskoj zajednici i Londonu, u svom domu nemaju televizora, nikakve kriminalne prošlosti i nisu znali da bi zbog toga mogli imati problema sa zakonom. U Engleskoj roditelji koji ostave dijete u autu »vjerojatno se ne bi našli pred sudom«, rekao je on. </p>
<p>Singeri moraju ostati u Sjedinjenim Državama do sudskog saslušanja 9. siječnja. Budu li proglašeni krivima za ugrožavanje djeteta, mogli bi dobiti do godinu dana zatvora, kaže njihov odvjetnik Meir Moza. (Reuters)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Pozdravljala ih je publika u 50 zemalja</p>
<p>Na današnji dan, 5. siječnja, navršava se 50 godina od prvog javnog nastupa proslavljenih Zagrebačkih solista u Bjelovaru / U tom vremenu Zagrebački solisti ostvaruju tri tisuće nastupa, snimaju na desetke diskografskih izdanja i izvode 80-ak praizvedbi domaćih i stranih skladatelja, posvećenih njima </p>
<p>Pola stoljeća neprekidnog djelovanja, sa smjenama generacija, krasi komorni gudački sastav Zagrebačkih solista. Daleke 1954. godine, nakon više mjeseci uvježbavanja i priprema, održali su prvi javni nastup, ne u Zagrebu nego u Bjelovaru, 5. siječnja, a poslije turneje 11. siječnja pojavili su se i pred zagrebačkom publikom, u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda. Pod dirigentskim vodstvom glasovitog violončelista Antonija Janigra, ujedno kao solistom, i s baritonom Vladimirom Ruždjakom, izveli su djela starih majstora Albinonija, Vivaldija, Monteverdija, Händela, i u dodatcima Caccinija i Purcella. </p>
<p> U kritičkom prikazu tog koncerta u tadašnjem »Narodnom listu« napisao sam između ostalog: »Svojim prvim programom ansambl Zagrebačkih solista afirmirao se jednako na društvenom kao i na umjetničkom planu. Ansambl je izvanredno visokom kvalitetom svog muziciranja obilježio svojom pojavom istaknuti datum u razvoju našeg muzičkog života... Nije potrebno posebno isticati od kakve kulturno-pedagoške važnosti može biti aktivnost takve grupe muzičara u podizanju općeg nivoa našeg muzičkog života«.</p>
<p>Takve su se ocjene ne samo potvrdile, nego su i daleko nadmašene. Od pedesetak glazbenika koji su kroz tih pola stoljeća generacijski popunjavali sastav od dvanaest gudača sjajne zagrebačke gudačke škole, još je među nama prisutan 89-godišnji violinist Stjepko Aranjoš, u to vrijeme ne samo aktivni glazbenik, nego i glazbeni urednik na Radio Zagrebu, od kojega je potekla zamisao osnivanja ansambla Zagrebačkih solista po uzoru na već poznate Rimske virtuoze.</p>
<p> Zamisao je smjesta prihvatio tadašnji šef Glazbenog programa Ivo Vuljević (u kasnijoj karijeri zaslužni direktor Zagrebačke opere i prvi direktor Koncertne dvorane »Vatroslav Lisinski«), a umjetničko vodstvo je povjereno violončelistu Antoniju Janigru, talijanskom umjetniku koji je godinama živio i djelovao u Zagrebu gdje je i osnovao obitelj i predavao na Muzičkoj akademiji. U takvim, veoma pogodnim okolnostima, Zagrebački solisti u najkraćem vremenu bili su zreli za izlazak na svjetsku pozornicu. </p>
<p> Slučajno sam nazočio i njihovu prvom nastupu u inozemstvu kada su u Beču, sredinom siječnja 1955., oduševili publiku i kritiku. Poslije toga zaredale su bezbrojne turneje koje ih vode svim kontinentima i u najviđenije koncertne dvorane. U tih pedeset godina ostvaruju tri tisuće nastupa, sviraju s oko četiri stotine i svjetski uglednih solista, snimaju na desetke diskografskih izdanja u zemlji i inozemstvu i izvode osamdesetak praizvedbi domaćih i stranih skladatelja posvećenih njima. Pozdravljala ih je publika pedeset zemalja sa svih meridijana.</p>
<p> Po odlasku Antonija Janigra iz Zagreba, dugo je godina njihov koncertni majstor i umjetnički rukovoditelj poznati hrvatski violinist Tonko Ninić koji se ove sezone, nakon prekida od više godina, vratio na čelo ansambla u ovoj jubilarnoj prigodi. Za svečani koncert koji se večeras, u ponedjeljak, održava u velikoj dvorani »Vatroslav Lisinski« odabran je program čiji profil simbolički ukazuje na široku aktivnost proslavljenog ansambla. </p>
<p>To je Mozartov Divertimento za gudače u F-duru, »Sjećanja iz Firence« Čajkovskog i Bachov treći Brandenburški koncert, koji bi na kraju večeri trebao na pozornici »Lisinskog« okupiti i mnoge bivše članove ansambla. Efektna Samba da camera suvremenog hrvatskog skladatelja Ive Josipovića ukazat će na angažman Zagrebačkih solista oko suvremene, posebno hrvatske glazbe, a za sjećanje na zasluge pokojnog Antonija Janigra na programu je i Koncert za violončelo i orkestar u C-duru Josepha Haydna, s danas vodećom mladom hrvatskom violončelisticom Monikom Leskovar.</p>
<p> Pokrovitelj proslave je predsjednik Stjepan Mesić, a sat prije početka koncerta u predvorju velike dvorane bit će predstavljena monografija, koju je za taj zlatni jubilej Zagrebačkih solista izdala tvrtka »Cantus«.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Potraga za Pixarovim genijalcima</p>
<p>Animirani film »Potraga za Nemom« rad je svestranih autora Andrewa Stantona i Leeja Unkricha, koji su se već proslavili, osobito u kompjutorskoj animaciji / Ovaj put autori su se našli u novom i originalnom svijetu riba i morskih dubina</p>
<p>Tehnički smo stvari dogurali dalje od bilo čega što je Pixar do sada napravio</p>
<p> – govori iskusni John Lasseter, potpredsjednik kreativnog odjela Pixara, ugledni autor i oscarovac koji je režirao oba dijela filma »Toy Story« te »Bug's Life«, a bio je izvršni producent »Monstruma«. Lasseter se u filmu »Potraga za Nemom« pojavljuje u ulozi izvršnog producenta i naglašava: </p>
<p>– Samo animiranje riba bilo je teško, ali je naš tehnički tim stvorio podmorsko okružje koje je graciozno i prekrasno. Stvarni podmorski svijet toliko je spektakularan da je sam po sebi svijet iz mašte. Naš je izazov bio da pokažemo publici da je naš ocean karikaturalan. Želimo da znaju da taj prekrasni svijet ne postoji, a onda ga uz pomoć kompjutorske animacije učiniti uvjerljivim. Naš cilj uvijek je učiniti stvari uvjerljivima, ali nestvarnim. Stilizirajući dizajn, dodajući više geometrije i boja, uspjeli smo stvoriti prirodan i vjeran svijet za naše likove. </p>
<p> Danas je studio Pixarove animacije u sklopu Walt Disney Picturesa jedan od najkreativnijih »animiranih tvornica« koji nastavljaju tradiciju obogaćujući je novima idejama i tehničkim dostignućima, usavršavajući prije svega kompjutorsku animaciju.</p>
<p> Uvijek s poučnom pričom koja je razumljiva svim generacijama gledatelja, Pixarovi autori razvijaju radnju ne izbjegavajući dramske situacije, ali ju obogaćuju nizom komičnih situacija i detalja, s čvrsto određenim karakterima čijem oživljavanju, uz animaciju, znatno pridonose i sjajno izabrani glumci koji im poklanjaju glasove.</p>
<p> Film »Potraga za Nemom« počinje pričom o idealnom životu sretne obitelji ribice Marlina, njegovog sina Nema i supruge koja ubrzo tragično strada od barakuda, zajedno sa svom preostalom ikrom koju je pokušavala spasiti. Nakon toga, Marlin je kao samohrani otac opsesivno opterećen brigom o živahnom i neposlušnom sinu. Briga se pokazuje opravdanom kada Nemo, odlazeći u školu, odluta do nekog broda gdje ga pokupi ronilac.</p>
<p> Marlin kreće u potragu za sinom, uz pomoć simpatične, ali zaboravljive Dory. U međuvremenu, Nemo je u akvariju zubne ordinacije u kojem je niz raznovrsnih morski bića. Marlin i Dory prolaze kroz razne opasne situacija sudarajući se, poput pravih avanturista, sa životnim opasnostima od morskih pasa i plavog kita, ili pak kornjača i proždrljiva jata galebova. </p>
<p> Glas o hrabru ocu koji je u potrazi za sinom daleko se širi pa Marlin napokon stiže do Nema, zarobljenog u akvariju. Tada počinje završni plan bijega iz skučene i uvijek opasne zone kućnih ljubimaca. Osim što je vizualno neobično lijep, s nizom živih, žarkih boja, film je i sadržajno neobično napravljen u munjevitoj animaciji spretnih autora kojim nije nedostajalo ni vizualne, ni tehničke inventivnosti. Satiričan, no istodobno ispunjen humanim porukama i akcijskim scenama te duhovit, film je obogaćen, u originalnoj verziji, glumačkim glasovima koji idealno prate likove.</p>
<p>S obzirom da je ovaj film među prvima koji je sinkroniziran na hrvatski jezik, otvara se vječno pitanje koliko je to potrebno, a koliko šteti samom filmu. </p>
<p>U primjeru animiranog filma vjerojatno je cilj zadovoljiti djecu, dakle one najmlađe gledatelje kojima je lakše pratiti radnju i glasove koje razumiju. Ipak, poželjno bi bilo da neka od kopija istog filma bude dostupna i u originalu upravo zbog sjajnih glumaca koji su se ne samo uklopili nego stopili s ulogama koje igraju, kao što su Albert Brooks ( Marlin), Ellen DeGeneris (Dory), Alexander Gould ( Nemo), Willem Dafoe (Gill), Geoffrey Rush </p>
<p>Pri tome treba reči da ni naši glumci, (Božidar Alić, Suzana Nikolić, David Jakovljević, Alma Prica, Tarik Filipović, Ljubomir Kerekeš, Filip Šovagović), nisu bili loši, ali to je daleko od originala, a dojam je sličan kao i kod pjesama kada domaći pjevači prepjevavaju popularne strane hitove. Sve je solidno, ali nije to » ono pravo«! </p>
<p>Adrew Stanton doista se pokazao svestranim autorom koji je na ovom filmu bio u mnogostrukoj ulozi redatelja, autora priče, scenarista i glumca, s obzirom da je posudio svoj glas Crushu. Već se prije dokazao radeći na sva četiri prethodna filma Disneyja i Pixara. Bio je jedan od četiri scenarista filma koji su nominirani za Oscara 1996. za film »Toy Story«, a i izvršni je producent Oscarom nominiranog hita »Monstrumi« (2001.).</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Svakodnevica suvremenog čovjeka</p>
<p>Ana Katičić prikazuje popularnu kulturu življenja čovjeka današnjice kojemu je važan i poslovni i privatni život / Radnju kadrira u nastavcima pa često dva i više formata čine jedinstven prizor / Umjetnica slaže koloristička polja oblikujući motiv na način pop-arta </p>
<p>Suvremen način života obuhvaća usvojene oblike ponašanja koji su neizostavni u poimanju čovjeka današnjice koji primjerice, radi u kompjutoriziranom uredu, živi u moderno opremljenom stanu, zabavlja se u noćnom baru, gleda televiziju, prati filmove, bavi se sportom, odijeva se glamurozno, poslovno i ležerno, putuje avionom, odmara se, ljetuje, zimuje i konzumira jela i pića poznatih marka.</p>
<p> Uvriježenu svakodnevicu čovjeka novog doba, kao popularnu kulturu življenja, na slikama u Galeriji »Galženica« u Velikoj Gorici bilježi slikarica Ana Katičić. Umjetnica mlađeg naraštaja izložila je 20-ak slika u tehnikama ulja i akrilika na platnu i mediapanu na dvije razine galerije. Postav se tematski podudara, no izražajno razlikuju. Slike prikazuju popularnu kulturu življenja suvremenika kojemu je važan i poslovni i privatni život, koji se zabavlja i odmara, a posebno se brine o zdravlju i izgledu.</p>
<p>Poput friza postavljenog duž zidova galerije, umjetnica niže formate s isječcima iz današnjeg života. To su slike u stilu pop-arta na kojima umjetnica, na način Andyja Warhola, slaže koloristička polja oblikujući motiv. Dok su na prvoj razini galerije ta polja strogo odijeljena, na drugoj umjetnica čini stvaralački iskorak te iscrtava obrise motiva koji obavezno ne prate obojene dionice.</p>
<p> Slikarica radnju kadrira u nastavcima pa često dva i više formata čine jedinstven prizor. Kada radi interijere, oslanja se na baroknu tradiciju tog žanra – od Vermeera van Delfta dalje – pa prikazuje figure s leđa i one pri radu, nezainteresirane za promatrača. Često slika lica bez individualnih karakteristika, kao i shematske silhuete kojima zna izostaviti glavu.</p>
<p> Prikazujući ured i stan, Ana Katičić poštuje perspektivu kubusima namješta i koristi prozračnu paletu dana pastelnih tonova. Kada predočava zabavni život bara, pribjegava blještavu koloritu noći, s pripadajućim rekvizitima. </p>
<p>To je zavodljiv svijet glamura i lažnog sjaja, obasjan neonskim lampama. Predstavljaju ga žene u pripijenim haljinama s tankim naramenicama i dubokim dekolteima, šarenim stakalcima i drugim nakitom, te muškarci u klasičnim odijelima, uz obaveznu čašu za koktele. </p>
<p> Tu je i utjecaj filma. Taj segment popularne kulture umjetnica prikazuje starletama širokih osmijeha u zavodljivoj pozi te okružju razasutog biserja i treptavog spektra light showa. Biznismen, pak, mnogo polaže na odmor, a avion kao najbrže prijevozno sredstvo omogućuje mu da se u kratku vremenu nađe u bilo kojem kraju svijeta i uživa u prirodi. </p>
<p> Iako je riječ o umjetnici mlađeg naraštaja kojoj je izložba u »Galženici« tek drugo samostalno predstavljanje, ipak se može pretpostaviti da je Ana Katičić već utrla put kojim će nastaviti ispitivati specifično područje popularne kulture. Sopran tipa Renate Tebaldi: </p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Život na sceni i za scenu</p>
<p>Bez obzira na poteškoće organizacione prirode – ponajviše zbog ostavke intendantice Karen Stone jer nije mogla pravodobno sklopiti ugovore s pjevačima i dirigentima – Opera u Grazu nastavlja iznimno visoku razinu predstava / Hoće li se to nastaviti i sljedeće sezone, pokazat će vrijeme</p>
<p>Ovosezonski repertoar Opere u Grazu vrlo je raznolik. Premijerno su već izvedeni Wagnerov »Parsifal«, Donizettijev »Don Pasquale«, moderna opera »Sweeney Todd, đavolji brijač iz ulice Fleet« Stephana Sondheima i Mozartova »Čarobna frula«. Slijede još premijere Verdijeva »Otella«, Offenbachove operete »Perichole«, Puccinijeva »Triptiha«, »Života razvratnika« Stravinskog, dječjeg mjuzikla »Oliver Twist« Andreasa Staudingera te baleta »Žar-ptica« i «Posvećenje proljeća« Stravinskog.</p>
<p> Od starih predstava zadržane su operete »Šišmiš« i »Bratić iz Dingsde« i Cileina opera »Adriana Lecouvreur«.</p>
<p> Ovu sezonu planirala je i potpisala intendantica Karen Stone. Ona je odstupila, krajem prošle sezone u svibnju, na polovici mandata nezadovoljna ponašanjem štajerskih političara u Kazališnom odboru, koji nisu donijeli odluku o financiranju gracerskih kazališta. Zbog toga nije mogla pravodobno sklopiti ugovore s pjevačima i dirigentima. Otišla je na mjesto ravnateljice Opere u Dallasu. Naslijedio ju je dugogodišnji tehnički ravnatelj gracerskih kazališta Jörg Koßdorff koji će Operu voditi sljedeće tri sezone.</p>
<p>Ove sezone obnovljena je »Adriana Lecouvreur», premijerno postavljena potkraj minule sezone. Naslovnu ulogu preuzela je ruska sopranistica Elena Pankratova, a ulogu Michonneta bariton Igor Morozov. Dirigent Alexander Livenson ponovio je u izvedbi vrhunsku uravnoteženost orkestralnog kolorita, s nekoliko dojmljivih provodnih motiva, kao i dobar kontrast dramatskih i lirskih trenutaka te opere zanosne talijanske raspjevanosti. Orkestar je postigao blistav, pregnantan zvuk i velik dinamički raspon.</p>
<p> Redateljica Gabriele Rech izbrisala je, u suradnji sa scenografom Jeanom Bauerom i kostimografkinjom Nicolom Reichert, granicu između glumačke privatnosti i scenskoga lika propitujući do kojih granica idu i u kakvom su odnosu život na sceni i život za scenu. </p>
<p> Elena Pankratova na prvom nastupu u Operi u Grazu prvi put je pjevala naslovnu ulogu Cileine opere. Njezin je glas sopran tipa Renate Tebaldi. U talijanskom repertoaru usavršavala se kod Renate Scotto, pa nije čudo što je, unatoč manjoj tremi na početku, pružila mnogo ugodnih pjevačkih trenutaka i osvojila gracersku publiku. Elena Pankratova raspolaže prekrasnim, podatnim pianima koja su i te kako potrebna u ulozi Adriane, te blistavim visinama.</p>
<p>Bariton Igor Morozov naš je zagrebački znanac s premijere »Simona Boccanegre«, kada je pjevao naslovnu ulogu. U »Adriani Lecouvreur« solidno je ostvario ulogu inspicijenta Michonneta, ali nije postigao bogatstvo glumačke i interpretativne izražajnosti kao njegov prethodnik na premijeri, Anooshah Golesorkhi. </p>
<p> Tenor Evan Bowers srčanom je raspjevanošću ostvario saksonskog grofa Maurizija. Mezzosopranistica Claire Powell s mnogo je žara i energije pjevala i igrala princezu de Bouillon. Dok su njezine teške i forsirane visine ponekad znale zasmetati, ljepota i sonornost dubokog registra to su nadoknadili. Među manjim ulogama prvi put se u ulozi gospođice Jouvenot uspješno našla sopranistica zvonka glasa Hyon Lee.</p>
<p> Bez obzira na poteškoće organizacione prirode, Opera u Grazu nastavlja iznimno visoku razinu predstava. Hoće li se to nastaviti i sljedeće sezone, pokazat će vrijeme, jer je prekid ugovora, zbog istih razloga kao intendantica, zatražio i šef-dirigent Philippe Jordan.</p>
<p>Davor Schopf</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Cavandolijev Dubrovnik</p>
<p>Tea Batinić ukratko ispisuje, uz engleski i talijanski prijevod, dubrovačke spomeničke posebnosti koje onda Cavandoli usložava i pretače u vlastiti likovni komentar, slažući prizore jedinstvene slikovnice </p>
<p>DUBROVNIK, 4. siječnja</p>
<p> – Kao dubrovački monografski suvenir pojavila se ovih dana knjiga »Dubrovnik«, u izdanju Galerije Artur, kojoj je autorica Tea Batinić, a praćena je duhovitim crtačkim komentarom slavnog Osvalda Cavandolija, popularnog Cave, autora glasovite »La Linee«.</p>
<p> Cavandoli, nakon svojedobne prve dubrovačke izložbe u galeriji Sebastian Cavdali, godinama sustavno surađuje s Teom Batinić ilustrirajući i slažući vlastita viđenja posebnosti grada, njegovih spomenika, kulturne baštine i drugih specifičnosti njegova vremenopisa.</p>
<p> Rođen 1920. u Maderna sul Garda, Osvaldo Cavandoli od 1924. godine živi u Milanu. Nakon višegodišnjeg rada na animiranom filmu stvorio je »La Lineu«, lik iz jednog poteza, koji mu je donio svjetsku slavu i najveća priznanja na brojnim festivalima animiranog filma.</p>
<p> »Gosp. Crta« tako na stranicama te knjige postaje akterom duhovitih sličica povijesti grada, njegove svakodnevnice i razgledničke podatnosti uz uvijek znakovit i prepoznatljiv odmak. »La Linea« postaje sugovornikom Cvijete Zuzorić, Ruđera Boškovića, graditelj gradskih zidina, zaljubljeni trubadur, slavni pomorac i arhitekt, uvijek jednako zajedljiv i zaigran, ali i zoran kada njegov autor to poželi.</p>
<p> U predgovoru knjige Tonko Maroević, uz ostalo, ističe: »Osvaldo Cavandoli uspio je minimalističkim sredstvima postići maksimalni učinak, malo čudo pretvorbe jednodimenzionalnog medija u drugu, treću i čak četvrtu (vremenski pokretnu, živu) dimenziju. Srećom, lik gosp. Crte ne poznaje gravitaciju, nema pod sobom čvrstu zemljinu podlogu, a u moru se snalazi gotovo kao riba, pa na kresti vala lako može prijeći s jedne jadranske obale na drugu. </p>
<p>Uostalom, kulturni i civilizacijski afiniteti olakšali su preplivavanje, bogata spomenička baština Dubrovnika omogućila je i crtaču i Crti lako i lijepo prepoznavanje.« </p>
<p>Na stranicama knjige tako, uz izdvojene gradske lokalitete i odabrane znamenite osobe iz dubrovačke povijesti, nižu se kratki opisi i Cavandolijeve ilustratorske majstorije čineći ovo izdanje posebnim vodičem i suvenirom suvremenog Dubrovnika.</p>
<p>Davor Mojaš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="28">
<p>HNS otvara natječaj za prvoligaša?</p>
<p>Prva je liga ugrožena, jer bi zbog licenciranja klubova mogla spasti na tek četiri-pet klubova. Stoga ne bi čudilo kad bi se raspisao natječaj za prvoligaša kako bi HNS opravdao svoj cilj postojanja, koji je u prvom redu ipak okrenut servisiranju reprezentacije. Domaća je scena »nužno zlo«, kojoj bi bilo još teže kad bi lokomotiva zvana reprezentacija ostala bez goriva i ne bi se plasirala na velika natjecanja</p>
<p>Ako naši prekomorski susjedi, bogati Talijani, procjenjuju da bi prema trenutačnoj situaciji, uz poštovanje Uefinih kriterija u njihovoj Prvoj ligi, moglo nastupiti desetak klubova, onda uopće nije loše kad se hrvatske procjene kreću oko tri odnosno četiri kluba. Jer, nakon redovite godišnje skupštine NK Marsonia proizlazi da taj brodski klub iz zone ispadanja i čestih afera zapravo puca od zdravlja.</p>
<p>Marsoniji, doduše, zbog potpunog nerazumijevanja Grada za nogometne probleme, nedostaje adekvatan objekt za nastupe, pa najavljuju da će igrati u Velikoj ili Osijeku. No, to bi, koliko smo shvatili, bio tek manji problem u nastojanju da se klub ustroji na profesionalnim načelima i živi isključivo od svog proizvoda, što i jest središnje obilježje profesionalizma. Time će dakako imati zajamčeno mjesto u Prvoj ligi ako će u drugim klubovima stanje biti lošije.</p>
<p>Valja pozdraviti činjenicu da se, uz Varteks, Kamen Ingrad i Slaven Belupo, oglasio još netko tko pun samopouzdanja najavljuje da je spreman izdržati prve nalete licenciranja klubova. Stoga bi takvu rijetku biljku valjalo maziti i paziti zbog više razloga. Naime, tko zna kako će izgledati naša prvoligaška karta nakon što se doznaju prvi rezultati inspekcijskog pohoda. Ne bude li uobičajenog »gledanja kroz prste« mjerodavnih komisija Hrvatskog nogometnog saveza (navodno toga ovog puta ne bi smjelo biti zbog nezavisnih, Uefinih revizorskih službi), liga bi zaista mogla spasti na nekoliko klubova.</p>
<p>Time je ugrožena Prva liga, jer bi imala tek četiri-pet klubova?! Takvo nešto ne postoji baš nigdje. Stoga ne bi čudilo kad bi se raspisao natječaj za prvoligaša kako bi HNS opravdao svoj cilj postojanja, koji je u prvom redu ipak okrenut servisiranju reprezentacije. Domaća je scena »nužno zlo«, kojoj bi bilo još teže kada bi lokomotiva zvana reprezentacija ostala bez goriva i ne bi se plasirala na velika natjecanja.</p>
<p> Proizlazi da je dobrodošao svatko tko se, poput Marsonije, već sad usuđuje isprsiti i hrabro najaviti da je potpuno spreman za profesionalizam, jer su, kako tvrde, dobro prodali Ivicu Olića, pa su s financijske strane, što je jedan od važnijih preduvjeta licenciranja, na pozitivnoj nuli, bez obzira na to što sva objektivna društvena mjerila kod nas negiraju mogućnost postojanja profesionalizma u postojećim okolnostima, pa i onih koji naizgled ispunjavaju uvjete. </p>
<p>Razlog je još neizglasana, a već dugo najavljivana regulativa, pri čemu je posebna zapreka funkcioniranju klubova njihova financijska dubioza.</p>
<p>Marsonia kao tračak svjetla u tunelu</p>
<p>Jedino što klubove održava na životu jest činjenica da se društvo ne želi suočiti s problemom bankrota, na koji je malo tko imun. Prste u podržavanju postojećeg stanja imaju HNS i Udruga prvoligaša, kao i svi koji se bave problemima licenciranja klubova. Jer, inventura klubova nije iskrsnula preko noći već je najavljivana nekoliko godina unaprijed, primjerice na Saboru hrvatskog nogometa 22. siječnja 2001. Nije li već tada bilo konstatirano da se negativne tendencije u razvoju nogometa, nedvojbeno najmasovnijega hrvatskog sporta, mogu zaustaviti samo hitnom društvenom akcijom i dosljednim poštivanjem zakonskih propisa, kad je već evidentan izostanak osnovne strategije razvoja sporta?</p>
<p>Osim nekoliko javnih apela i nastojanja da se problematika i dubioza klubova poput vrućeg krumpira gurne isključivo državi u ruke, konkretne HNS-ove akcije nismo registrirali. Nije bilo ni konkretnih programa, osim ako se pod time ne računaju sporadični pokušaji »hvatanja za rukav« u smislu prepolavljanja klupskih dugova i smanjenje stope obaveznog izdvajanja.</p>
<p>Stoga bi na našoj uznemirenoj nogometnoj sceni najave poput ove Marsonijine da je spremna za virovite vode profesionalizma valjalo prihvatiti kao tračak svjetla u tunelu. </p>
<p>Tako bi i bilo da ne postoji naša vječna sumnja u istinitost takvih najava. Živimo u vremenima kad je zbog vlastite promocije javnosti lakše podmetnuti laž nego staviti ključ u bravu. Zatvaranje trgovine znači priznanje, a priznanje je znak slabosti, ne vrlina. Stoga nas ne bi iznenadio HNS-ov pljesak Marsoniji te pitanje tko je sljedeći. Naime, kakva bi to nogometna Hrvatska bila bez Prve lige?</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Hajduk kreće u pohod na dvostruku krunu </p>
<p>»Prvo treba vidjeti kakav ćemo igrački kadar imati, tko odlazi, a tko ostaje. Uvijek ponavljam da je za Hajduk najveće pojačanje kad momčad ostane na okupu. Ciljeve treba postaviti realno. Ispada da sami sebi postavljamo velike izazove«, kazao je Zoran Vulić / Neretljak i Krpan na odlasku iz Hajduka </p>
<p>SPLIT, 4. siječnja</p>
<p> – Zoran Vulić, trener Hajduka i pomoćnik izbornika Otta Barića, za uspješnu je prošlu godinu sebe nagradio desetodnevnim boravkom na Mallorci i novom, svijetloplavom »bubom« kabriolet. No, odmor je prošao i Vulić će u ponedjeljak u 9 sati okupiti svoje hajdukovce. Prvih desetak dana, do 17. siječnja, trenirat će u Splitu, a potom će Hajduk otputovati u tursku Antalyju, gdje će se uigravati momčad. Tamo su planirane četiri prijateljske utakmice, a suparnici će se odrediti nakon dolaska u Antalyju. </p>
<p>Vulić je dan prije prvog sastanka s momčadi rekao:</p>
<p>– Dobro sam se odmorio, a nadam se i moji igrači. Prošla je godina bila uspješna, ne smijem se požaliti. Šteta je samo što smo onako nesretno ispali od Rome iz Kupa Uefe. Slijede nove obaveze i moramo se okrenuti pripremama za proljetni dio sezone. Do 10. je siječnja zapravo tek uvodni dio, zagrijavanje za najteži dio priprema. Okupit ću igrače, zapravo, da ne trče sami po Marjanu, a ujedno ćemo obaviti niz testiranja, objasnio je Vulić.</p>
<p>Hajduk je ostvario prednost od tri boda u odnosu na Dinamo i uoči početka priprema za drugi dio sezone većina ga nogometnih zaljubljenika gura u ulogu prvog favorita za osvajanje naslova prvaka. A to baš i ne oduševljava Vulića.</p>
<p>– Prerano je o bilo čemu govoriti. Prvo treba vidjeti kakav ćemo igrački kadar imati, tko odlazi, a tko ostaje. Uvijek ponavljam da je za Hajduk najveće pojačanje kad momčad ostane na okupu. I danas sam istog mišljenja. Ciljeve treba postaviti realno. Ispada da sami sebi postavljamo velike izazove, kazao je Vulić. </p>
<p>Najavljuje se da je odlazak Mate Neretljaka u HSV gotovo siguran, a blizu odlaska je i Petar Krpan. Obojica će doći na prvo okupljanje, a odlazak iznimno učinkovitog tandema s lijeve strane sigurno bi oslabio Vulićevu momčad, iako bi donio i značajna financijska sredstva za miran život kluba na proljeće.</p>
<p>– Koliko znam, u klub još nije došla nijedna službena ponuda. Sigurno da bi nas mnogo oslabio odlazak jedinog nam reprezentativca Neretljaka. Tako bi u obrani ostali samo na jednom ljevonogom igraču, Đolongi. Bude li odlazaka, reagirat ćemo u hodu i prilagoditi igru igračkom kadru, rekao je Hajdukov trener. </p>
<p>Nenad Pralija, Almir Turković i Hrvoje Vuković oporavili su se od ozljeda i trebali bi se od početka uključiti u normalan program priprema, dok se povratak Zvonimira Deranje očekuje krajem ožujka. Na prvoj prozivci neće biti Tomislava Rukavine i Frane Ćaćića, a moguć je dolazak novih lica na probu, poput 19-godišnjeg Mensura Limanija iz Prištine i Petra Šute iz Imotskog. U ponedjeljak Hajduk počinje pripreme za pohod na dvostruku krunu. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Drugi slalomski pad Ivice Kostelića u sezoni </p>
<p>Jedini koji je bio spreman parirati raspoloženom Palanderu bio je Ivica Kostelić. U prvoj vožnji svi su do prolaznog vremena za Fincem zaostajali više od pola sekunde. Tek je Ivica pratio Palanderov ritam, ali je neposredno nakon toga proklizao i odustao... </p>
<p>FLACHAU, 4. siječnja</p>
<p> – Kalle Palander vratio se na slalomski vrh. Nakon novogodišnjih praznika, uoči kojih je »finski kaskader« uzeo kratkotrajnu pauzu osvajanja bodova u Svjetskom kupu, ostvario je drugu slalomsku pobjedu u sezoni. Nakon Park Cityja, nesalomljiv je bio i u Flachauu...</p>
<p>Jedini koji je bio spreman u nedjelju parirati raspoloženom Palanderu bio je Ivica Kostelić. U prvoj vožnji svi su već do prolaznog vremena za Fincem zaostajali više od pola sekunde. Tek je hrvatski skijaš pratio Palanderov ritam (zaostajao je pet stotinki), ali je neposredno nakon toga proklizao, izgubio ravnotežu i odustao... </p>
<p>Kroz karijeru Ivica nije običavao nezavršavati utrke, no ove sezone prilično dobro »kopira« Bodea Millera. Treća utrka - drugi pad. No, s obzirom na to da je u sezoni ostalo još osam slaloma, dovoljno je i prilika za ispravak sitnih pogrešaka koje mnogo oduzimaju, kao u Park Cityju i Flachauu. </p>
<p>Kalle Palander cijeli je posao obavio u prvoj, gotovo perfektnoj vožnji. Tako je sam sebi dopustio i nekoliko pogrešaka tijekom druge vožnje, kojima nije doveo u pitanje drugu slalomsku pobjedu u sezoni (šestu ukupno). Mali dio slave u Flachauu uzeli su domaći skijaši, posebno ekscentrični Manfred Pranger, koji ove sezone iskazuje konstantu zauzimanja pozicija koje vode na postolje. </p>
<p>• Rezultati slaloma: 1. Palander (Fin) 1:42.24, 2. Pranger (Aut) +0.54, 3. Rocca (Ita) +0.56, 4. Raich (Aut) +0.61, 5. Mölgg (Ita) +0.90... </p>
<p>Rezultati prve vožnje: 1. Palander (Fin) 49.73, 2. Pranger (Aut) +0.86, 3. Raich (Aut) +0.92, 4. Rocca (Ita) +1.08, 5. Schönfelder (Aut) +1.74... </p>
<p>Ukupni poredak Svjetskoga kupa: 1. Maier (Aut) 515 bodova, 2. Raich (Aut) 469, 3. Palander (Fin) 449, 4. Knauss (Aut) 440, 5. Kjus (Nor) 438..., 18. KOSTELIĆ 176... </p>
<p>Poredak slaloma: 1. Palander (Fin) i Pranger (Aut) po 200 bodova, 3. Rocca (Ita) 190, 4. Raich (Aut) 129, 5. Schönfelder (Aut) 120, 6. KOSTELIĆ 100... S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Sezona lova na svjetska prvenstva </p>
<p>Hrvatska trenutačno kandidira ili će kandidirati za organiziranje svjetskih prvenstava u stolnom tenisu, atletici i rukometu / Unatoč neospornim organizacijskim sposobnostima, Hrvatska će se u nadmetanju za dobivanje svjetskih prvenstava morati suočiti i s velikim bogatstvom protukandidata, lošom vlastitom sportskom i inom infrastrukturom te aktualnom nezainteresiranošću sportske publike za dolazak na sportska borilišta</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> – Hrvatska bi »glad« za velikim sportskim natjecanjima u godini koja je pred nama mogla dosegnuti kulminaciju. Nakon neozbiljne i sasvim bezizgledne kandidature Hrvatske i BiH za organizaciju Europskog prvenstva u nogometu te neočekivanoga kraha Rijeke u nastojanju da dobije Mediteranske igre 2009. godine, utrka za organizacijom sportskih priredbi nastavlja se »sezonom lova« na svjetska prvenstva. </p>
<p>Ponukani uspješnom organizacijom i upravo bajkovitim finalom Svjetskog prvenstva rukometašica, u Hrvatskom rukometnom savezu odlučili su istaknuti kandidaturu za Svjetsko prvenstvo rukometaša 2007. ili 2009. godine. Kandidaturu namjeravaju podnijeti na jesenjem kongresu Svjetskoga rukometnog saveza u Egiptu, a da bi ona bila službena istu prethodno mora poduprijeti Hrvatska vlada, kao i Hrvatski olimpijski odbor te poglavarstva gradova u kojima bi se Svjetsko prvenstvo trebalo odigravati. </p>
<p>Korak ili dva dalje već su odmaknuli u Hrvatskom stolnoteniskom savezu, odnosno Hrvatskom atletskom savezu. Zagreb je, tako, već službeni kandidat za organiziranje Svjetskoga stolnoteniskog prvenstva 2007. O gradu domaćinu odlučivat će se na kongresu ITTF-a u Dohi u ožujku, a protukandidati Zagrebu su Stockholm, Chicago i korejski Jeju. Izaslanstvo Zagreba nedavno je boravilo u Kini kako bi osiguralo naklonost vodeće svjetske stolnoteniske velesile. </p>
<p>Važnije od toga za izglede Zagreba bit će, međutim, ono što će se događati krajem siječnja na Otvorenom prvenstvu Hrvatske u stolnom tenisu (CROP). Čelnici ITTF-a vrlo su izravno priopćili organizatorima CROP-a, inače već godinama ponajboljeg turnira iz Pro Tour serije, da je puna dvorana barem na posljednja dva dana natjecanja u Domu sportova glavni preduvjet za opstojnost zagrebačke kandidature. To nije ništa neobično kad se zna da je na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Parizu u velebnoj dvorani Bercy svakog dana bilo više od 20 tisuća ljudi te da je SP 2005. godine u Šangaju, gdje će ih nesumnjivo biti još više. Budući da je stolni tenis posljednjih godina napravio određene promidžbene i marketinške pomake, pa su EP u Zagrebu i SP u Parizu izravno prenošeni i na Eurosportu, čelnicima ITTF-a nikako ne bi odgovaralo da s eventualnog SP-a u Zagrebu u svijet ode slika praznih tribina. </p>
<p>Unatoč silnom bogatstvu Šveđana i Amerikanaca (stolni tenis je i Billu Gatesu omiljeni sport) te ambicioznosti Korejaca, glavna se bitka za organizaciju Svjetskog prvenstva 2007. godine, čini se, vodi na tribinama zagrebačkog Doma sportova. U ITTF-u, naime, ne kriju da bi SP 2007. najradije dodijelili Zagrebu, u kojem bi Tamara Boroš u punoj snazi pokušala konačno Kineskinjama preoteti svjetsku krunu. Samo, nikome se ne bi svidjelo da se to događa pred praznim tribinama. </p>
<p>I splitska kandidatura za Svjetsko atletsko prvenstvo 2009. ili 2011. godine temelji se na dobrom organizacijskom imidžu, tj. na Europskom atletskom prvenstvu 1990. Splićani su već poodmakli u kandidaturi, imaju dobro osmišljen projekt koji je njihovo izaslanstvo predočilo čelnicima IAAF-a i medijima već na SP-u u Parizu u kolovozu prošle godine. </p>
<p>Splitska kandidatura za najveću sportsku priredbu nakon olimpijskih igara i svjetskog nogometnog prvenstva ima, međutim, nekoliko otegotnih okolnosti. Zanimanje je velikih svjetskih gradova za atletski SP takvo da je dosad najmanji grad koji je ugostio svjetski atletski samit bila Sevilla 1999. godine. Organizacija SP-a 2009. godini već je na neki način obećana Berlinu, koji za tu prigodu već renovira čuveni olimpijski stadion, a zanimanje za 2011. godinu pokazao je Tokio. Budimpešta je permanentan kandidat za organiziranje atletskog SP-a, a iskupljenje za odustajanje od dobivenog prvenstva 2005. (organizaciju je preuzeo Helsinki) svakako će tražiti i London, koji će nastupiti sa superjakim adutom – novim, gotovo milijardu funti vrijednim Wembleyjem.</p>
<p>Dakle, unatoč neospornim i bezbroj puta dokazanim organizacijskim sposobnostima, Hrvatska će se u nadmetanju za dobivanje svjetskih prvenstava morati suočiti i s nekim drugim preprekama: velikim bogatstvom protukandidata, lošom vlastitom sportskom i inom infrastrukturom te aktualnom nezainteresiranošću sportske publike za dolazak na sportska borilišta. </p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Ljubičić u Dohi, Ančić i Karlović u Adelaideu </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> – Tri će hrvatska tenisača imati prve dvoboje u novoj sezoni na ATP turnirima u katarskoj Dohi i australskom Adelaideu. Ivan Ljubičić sezonu će otvoriti u Dohi dvobojem protiv petog nositelja Nicolasa Massua iz Čilea, koji je 18. na ATP listi. Zanimljivo je da se ta dva tenisača gotovo redovito sastaju početkom godine, oba su puta igrali početkom siječnja na turniru u Adelaideu – prvi je u četvrtfinalu 2001. dobio Massu, a godinu je kasnije u 2. kolu slavio Ljubičić. U glavnom su ždrijebu turnira u Adelaideu Mario Ančić i Ivo Karlović. Ančića očekuje dvoboj sa 7. nositeljem Španjolcem Albertom Martinom, a Karlović se sastaje sa sebi sličnim tenisačem razornog servisa, Australcem Wayneom Arthursom, od kojeg je izgubio u prošlogodišnjem četvrtfinalu Šangaja. Splićanin igra u ponedjeljak, a Zagrepčanin dan kasnije. Željko Krajan već je imao premijerni nastup u 2004. godini, pobijedivši u 1. kolu kvalifikacija u indijskom Chennayu Indijca Mahadevana sa 6-2, 6-4, a u drugom ga kolu čeka Nijemac Kohlmann. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Prva Žontina pobjeda u karijeri </p>
<p>Ovo ne samo da je prva Žontina pobjeda u Svjetskom kupu, već i prvo pobjedničko postolje za ovog 25-godišnjaka koji je dosad najbolji plasman izborio prije dvije godine četvrtim mjestom u Sapporu </p>
<p>INNSBRUCK, 4. siječnja</p>
<p> – Sjajnim skokom od 128.5 metara u drugoj seriji, slovenski se skakač Peter Žonta uspeo s osmog mjesta nakon prve serije do najviše pozicije na pobjedničkom postolju u Innsbrucku, trećoj postaji »Novogodišnje turneje«. Zanimljivo, ovo ne samo da je prva Žontina pobjeda u Svjetskom kupu, već i prvo pobjedničko postolje za ovog 25-godišnjaka koji je dosad najbolji plasman izborio prije dvije godine četvrtim mjestom u Sapporu. </p>
<p>Žonta i Finac Veli-Matti Lindström (124 metra), koji se probio sa 11. na drugo mjesto, jedini su uspjeli s nižeg zaletišta doseći veće daljine no u prvoj seriji, dok su svi vodeći upropastili svoje izglede i sa po 15 metara slabijim ostvarenjima nego u prvoj seriji. Među njima je bio i pobjednik iz Oberstdorfa i Garmisch-Partenkirchena Norvežanin Sigurd Pettersen. </p>
<p>Ipak, najrazočaranija je osoba u Innsbrucku u nedjelju zacijelo bio Austrijanac Martin Höllwarth, koji već 13 sezona nastupa u Svjetskom kupu, ali još nije uspio ostvariti nijednu pobjedu na »Novogodišnjoj turneji«. U Innsbrucku je vodio nakon prve serije, u kojoj je doskočio na odličnih 131.5 metara, ali je u drugoj seriji prizemljio na skromnih 117.5 metara te na kraju zauzeo tek peto mjesto. </p>
<p>Uoči posljednjeg natjecanja na »Turneji« u vodstvu je i dalje Pettersen sa 26.9 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranoga Höllwartha te je u odličnoj prilici postati prvi norveški pobjednik ovoga prestižnog natjecanja još od 1994. godine i Espena Bredesena. Pettersenovi izgledi još su veći uzme li se u obzir psihička labilnost najvećeg suparnika Höllwartha, koju je iskazao i u Innsbrucku.</p>
<p>• Rezultati: 1. Peter Žonta (Slo) 265.2, 2. Veli-Matti Lindström (Fin) 253.9, 3. Janne Ahonen (Fin) 253.8, 4. Sigurd Pettersen (Nor) 251.8, 5. Martin Höllwarth (Aut) 251.7, 6. Noriaki Kasai (Jap) 249.5...</p>
<p>• Redoslijed na »Turneji«: 1. Pettersen 800.8 bodova, 2. Höllwarth 773.9, 3. Žonta 760.2, 4. Thomas Morgenstern (Aut) 754.0, 5. Georg Späth (Njem) 752.6, 6. Ahonen 751.3...</p>
<p>• Ukupni redoslijed u Svjetskom kupu: 1. Pettersen 456, 2. Ahonen 398, 3. Roar Ljökelsöy (Nor) 347, 4. Höllwarth 312, 5. Adam Malysz (Polj) 287, 6. Lindström 282... </p>
<p>Z. M.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Samsonov i društvo i dalje bez poraza </p>
<p>Zoran Primorac je odigrao vrlo dobro protiv aktualnog europskog prvaka Vladimira Samsonova, dok je Dado Šurbek ispustio vodstvo 2-0 protiv Patricka Chile</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> – Stolnotenisači Večernjeg lista ni u Zagrebu nisu protiv aktualnih europskih prvaka uspjeli ostvariti više od poraza 0-3. No, koliko god taj rezultat »ružno« izgledao, treba reći da igrači Royal Villettea iz Charleroija nisu do maksimalne pobjede stigli tako lagano i uvjerljivo.</p>
<p>No, nakon što Zoran Primorac u drugom dvoboju meča s belgijskom momčadi nije uspio pobijediti Vladimira Samsonova, bilo je jasno da će aktualni europski prvaci i nakon gostovanja u Zagrebu ostati neporaženi u ovogodišnjoj Ligi prvaka. Primorac je protiv Samsonova igrao vrlo dobro, no bilo je vidljivo da mu nakon ekshibicije u Chicagu i temperature 39.7 nedostaje snage da bi uspio nametnuti svoju igru i pobijediti trenutačno petog igrača svjetske ljestvice. Tako je, primjerice, Primorac u drugom setu ponajviše zahvaljujući odličnim forhendima sasvim nadigrao Samsonova, no nakon toga je Bjelorus stalno odigravao na Zokijevu bekend stranu i tako neutralizirao tu opasnost. Naš najbolji igrač, pak, nije uspijevao osvojiti poen čak ni u naizgled dobivenim pozicijama iz kojih se Samsonov na čudesan i spektakularan način izvlačio.</p>
<p>– Nisam igrao loše, no bolest mi je odnijela previše snage. Događalo se tako da je on dobivao poene u dugim razmjenama udaraca, što je trebalo ići meni u korist, potvrdio je Primorac ono što je bilo vidljivo i s tribina. </p>
<p>Situaciju u meču je, međutim, barem malo mogao zakomplicirati Dado Šurbek, a nakon prva dva seta njegova dvoboja protiv Patricka Chile činilo se da će tako i biti. Šurbek je igrao vrlo precizno, s mnogo jakih forhend spinova i dominirao je dvobojem. No, početkom trećeg seta sasvim se nepotrebno upustio u prepirku sa sucima oko Chilina (nepravilnog) servisa, poremetio vlastitu koncentraciju i na neki način vratio Francuza u igru. U četvrtom je setu, ipak, imao dvije meč-lopte, no nije to više bio onaj Šurbek iz prva dva seta, pa je i ta prigoda otišla u nepovrat.</p>
<p>Momčad Dubravka Škorića je tako već osigurala nastup u polufinalu Lige prvaka, dok će večernjakovci priliku za isto tražiti u predstojećim mečevima protiv njemačkoga Grenzaua u gostima i francuskog Neversa u Domu sportova.</p>
<p>• VEČERNJI LIST – ROYAL VILLETTE CHARLEROI 0-3 (Bentsen – Saive 10-12, 6-11, 1-11, Primorac – Samsonov 8-11, 11-4, 5-11, 8-11, Šurbek – Chila 11-9, 11-8, 6-11, 11-13, 5-11).</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="35">
<p>Podmetnutim razgovorima Al Qaida pokušava iscrpiti zapadni sigurnosni sustav </p>
<p>Amerikanci su snimili sate i sate »stručnih« razgovora u kojima članovi Al Qaide detaljno raspravljaju o najsitnijim karakteristikama putničkih aviona francuske, britanske i američke proizvodnje/ Al Qaida pokušava pronaći rupe u američkom sustavu sigurnosti te proučiti sve nove vidljive i nevidljive mjere koje se poduzimaju </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Izuzetno rigorozne sigurnosne mjere na cijelom teritoriju SAD-a proširene su ovaj tjedan i na sve ono što izvana može ugroziti američku sigurnost. Tako su dvije velike zrakoplovne kompanije (British Airways i Air France) morale prizemljiti svoje međukontinentalne avione jer su američke službe počele detaljno (do »gole kože«) pretraživati sve zatečene putnike, a putničke zrakoplove pratiti lovcima F-16.</p>
<p>U prosincu prošle godine (osobito prije početka Božića) američke tajne službe bile su zapljusnute brojnim obavijestima da je spektakularna akcija nalik onoj od 11. rujna 2001. neminovna. Ne objašnjavajući puno Amerikanci su prvo blokirali avione Air Francea, a onda i one od British Airwaysa koji na redovitim linijama lete do istočne i zapadne obale SAD-a. Sada se polako otkriva o čemu se zapravo radilo.</p>
<p>Američke prislušne agencije (razasute svuda po svijetu) rutinskim elektroničkim nadzorom uhvatile su mnoštvo Al Qaidinih poruka. Bila je riječ o komuniciranju pripadnika te organizacije mobitelima i satelitskim telefonima.</p>
<p>Amerikanci su snimili sate i sate »stručnih« razgovora u kojima članovi Al Qaide detaljno raspravljaju o najsitnijim karakteristikama putničkih aviona francuske, britanske i američke proizvodnje, o tome gdje se servisiraju, kako je moguće prošvercati oružje i eksploziv u sam zrakoplov, kakvo je osiguranje unutar letjelica (postoje li tzv. »leteći policajci ili šerifi«) i sl. Čak je i spominjan »let 223« uz primjedbu da bi bilo zgodno ugrabiti letjelicu sa svim putnicima i negdje se strmoglaviti, a sve to povezati s rezolucijom Glavne skupštine UN br. 223 iz 1997. godine koja među ostalim nalaže Izraelu da poduzme ozbiljne korake u uspostavljanju mira s Palestincima i arapskim zemljama. </p>
<p>Uskoro, slični razgovori počeli su se voditi i o zračnom prometu na relaciji London-Riyadh (isticane su sve slabosti saudijskih aerodromskih službi) pa su Amerikanci smjesta alarmirali britansku vladu koja je preporučila British Airwaysu da privremeno zaustavi cjelokupni zračni putnički i kargo promet sa Saudijskom Arabijom.</p>
<p>Iz svega što su Amerikanci ponudili javnosti kako bi opravdali svoje neviđeno agresivne sigurnosne postupke (a sve uoči uvođenja nove procedure prilikom dolaska u SAD kada će svaki putnik biti fotografiran i od njega uzeti otisci prstiju) razabiru se dvije stvari.</p>
<p>Kao prvo, Al Qaida je doista konspirativna organizacija. Stoga je teško zamisliti da bi njezini operativci tako neoprezno (javno) komunicirali o povjerljivim stvarima. Čini se da je većina elektronski snimljenih podataka zapravo namjerna dezinformacija Al Qaide kako bi se cjelokupni američki (a i europski) sigurnosni sustav što više iscrpio i istrošio. Primjerice u Iraku u pripremi atentata Al Qaida (svjesna da je Amerikanci danonoćno slušaju) provodi »apsolutnu telefonsku šutnju«. Poruke se prenose isključivo usmeno (dobro organiziranom kurirskom službom), rijetko šifriranom e-mail poštom. </p>
<p>Za dogovore se koriste i golubovi-listonoše, te jata pitomih domaćih golubova koji su izvježbani da markiraju željene ciljeve (puštaju se u područje koje treba napasti, a njihov let slijede vozači-samoubojice).</p>
<p>Drugi razlog povećanog američkog opreza i vidljive nervoze su podaci koji su američkim sigurnosnim agencijama počeli stizati iz Libije. Nakon velikog Gadafijevog zaokreta, libijske tajne službe usko surađuju s britanskim MI6 i američkom CIA-om. </p>
<p>Među ostalim, libijski obavještajci otkrili su Amerikancima da je Al Qaida vrbovala barem dvije manje poznate alžirske fundamentalističke skupine i uključila ih u svoj globalni rat protiv Zapada. Baze tog novog Al Qaidinog ogranka ne nalaze se u Africi nego u Francuskoj gdje se islamistički operativci i atentatori prikrivaju među arapskim imigrantima iz Alžira, Maroka i Tunisa s dva zadatka: trebaju unovačiti povjerljive pristaše i pripremiti se za nove terorističke akcije, uključujući i otmice jumbo-jet aviona.</p>
<p>Amerikanci su u pravu kada procjenjuju da postoji stvarna i definitivna prijetnja od strane panislamističke terorističke organizacije. Ono što oni javno ne žele priznati jest činjenica da je ova blagdanska napetost nastala zbog toga što Al Qaida pokušava pronaći rupe u američkom sustavu sigurnosti te proučiti sve nove vidljive i nevidljive mjere koje se poduzimaju. S obzirom da Al Qaida nije napala (a to joj ovaj put i nije bio primarni cilj) Amerikanci su se našli u poziciji onog dječaka iz priče o vuku koji je stalno vikao: »To je vuk! To je vuk!« Kada se vuk konačno pojavio više mu nitko nije vjerovao. </p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Teroristi planiraju simultane otmice aviona </p>
<p>LONDON, 4. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Britanske i američke tajne službe procjenjuju da pripadnici Al Qaide planiraju nove terorističke napade pomoću otetih aviona. Ti napadači-samoubojice, kako se vjeruje, žele simultano oteti nekoliko putničkih zrakoplova, te se pomoću njih zaletjeti u neke poznate ciljeve unutar Amerike, javio je u nedjelju Sunday Times. Takve vijesti dodatno produbljuju najnoviju krizu zračnog prometa, najozbiljniju od 11. rujna 2001. </p>
<p> Naime, neki je doušnik javljao da teroristi pomoću otetih aviona žele izvesti napade na Washington, New York i Los Angeles, te na jedan važan naftni terminal na Aljasci. Analizirajući te informacije, CIA je zaključila da bi se na meti mogle naći i nuklearne elektrane na američkoj istočnoj obali. Nakon toga otkazani su neki letovi svih spomenutih zračnih kompanija za Ameriku. </p>
<p>Tajne službe vjeruju da su potencijalni napadači osobe koje putuju s legitimnim britanskim američkim i drugim europskim putovnicama, što im omogućava da lakše prođu kroz strogu kontrolu u zračnim lukama. Britanski list Observer prenosi u nedjelju izvadak iz razgovora među islamskim ekstremistima, kojeg su prisluškivale zapadne tajne službe. Jedan ekstremist kaže u tom razgovoru drugome: »Trebaju nam stranci. Imamo Albance, Švicarce i Engleze...a važno je da budu na visokoj kulturnoj razini...poslovni ljudi, profesori, inženjeri, doktori i nastavnici«.</p>
<p> Zadnjih mjeseci množe se dokazi da Al Qaida vrbuje nove članove među razočaranim azilantima u Britaniji i drugim zapadnim zemljama. Neki od njih već su bili angažirani i za samoubilačke operacije u Iraku. Nije isključeno da su ljudi takvog profila uključeni i u terorističke planove za nove napade na Ameriku.</p>
<p>U poplavi raznih nagađanja Sunday Telegraph spominje u nedjelju da britanske tajne službe pokušavaju uhvatiti dvojicu pripadnika Al Qaide koji žele srušiti putnički avion pomoću bombe skrivene u cipeli. Teroristi planiraju detonirati bombu u nužniku aviona, piše spomenuti list. Ne bi se radilo o nepoznatom scenariju. Godine 2002. britanski ekstremist i simpatizer Al Qaide, Richard Reid, upravo je tom metodom pokušao srušiti jedan avion iznad Atlantika – ali su ga u tome spriječili posada i putnici. </p>
<p>New York Times pokušava baciti sasvim drugačije svjetlo na cijelu krizu. List citira jednog američkog dužnosnika, koji tvrdi da su letovi British Airwaysa otkazani zato što se piloti te zračne kompanije protive uvođenju naoružanih stražara na letove za Ameriku – što sada traže američke vlasti. Dopisnik BBC-a Frank Gardner, tvrdi međutim da njegovi izvori misle da su letovi za Ameriku bili otkazani zbog straha da neki terorist planira oteti avion i zaletjeti se u njime u metu unutar Washingtona. Londonski list Sunday People prenosi da američke tajne službe strahuju da se jedan terorist Al Qaide zaposlio kao pilot koji upravlja britanskim avionom, te da namjerava izvesti samoubilački napad pomoću te letjelice. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Tony Blair neočekivano posjetio Basru </p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice), 4. siječnja</p>
<p> - Britanski premijer Tony Blair u nedjelju je stigao u neočekivani posjet Basri da bi zahvalio britanskim trupama za sudjelovanje u ratu protiv režima Saddama Husseina. Blair je već bio u Iraku poslije Saddamova pada, no sada je postao prvi zapadni vođa koji je posjetio tu zemlju nakon nedavnog hvatanja svrgnutog diktatora. Krajem prošle godine Irak su odvojeno posjetili i američki predsjednik George W. Bush te španjolski premijer Jose Maria Aznar. </p>
<p>Po dolasku u Basru, Blair je rekao da je Saddamov režim bio »odvratan« te da je vojna intervencija radi njegova rušenja bila od velike važnosti za svjetsku stabilnosti. </p>
<p>Britanija trenutačno drži u Iraku 10.000 svojih vojnika. Blair je pohvalio te vojnike rekavši: »Osvojili ste Basru s minimalnim civilnim žrtvama. Mi smo na to jako ponosni. Kada se ljudi budu sjećali tog sukoba, smatrat će ga presudnim trenutkom ovog stoljeća«. Blair je govorio i o potrebi obnove Iraka istaknuvši kako su koalicijske snage odgovorne da do toga dođe. </p>
<p>Drugi po veličini irački grad, Basra, nalazi se na jugu zemlje, a lokalno šijitsko stanovništvo dočekalo je Britance kao osloboditelje od Saddamove represije. BBC, međutim, prenosi u nedjelju da postoje određene dvojbe o tome hoće li britanske trupe uspjeti uspostaviti red u tom dijelu Iraka.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Predznaci građanskoga rata u Iraku</p>
<p>ANKARA, 4. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – Jedanaest mrtvih i više od 30 ranjenih posljednjih šest dana na ulicama Kirkuka, na sjeveru Iraka, mogao bi biti prvi zlokobni predznak teško sagledivoga građanskog rata u toj poglavito arapskoj zemlji. Taj grad s blizu 700.000 žitelja, oko kojega se nalaze golema naftna polja s oko pet posto ukupnih svjetskih rezervi nafte, gotovo je opustio.</p>
<p>Rizik izlaska na kirkuške ulice prihvaćaju samo oni najhrabriji ili oni koji su na to jednostavno primorani. Umjesto policijskih postrojbi bivšega nasilno svrgnutoga iračkoga predsjednika Saddama Husseina u redovitoj su ophodnji uglavnom vrlo brojne i, kako se tvrdi, vrlo arogantne kurdske policijske i vojne snage.</p>
<p> Iako Kurdi na tome području čine manje od trećine pučanstva, američke su im okupacijske snage, u znak zahvalnosti zbog potpore tijekom vojnoga pohoda na Bagdad, predale u ruke sve nadležnosti civilne uprave. </p>
<p>Većinski Turkmeni - oko 67 posto pučanstva - gotovo svakodnevno priređuju zajedničke prosvjede s Arapima, zahtijevajući pravedniju podjelu lokalne vlasti. Rezultat je toga otpora ubojstvo dvojice Kurda. Amerikanci, koji očito nemaju povjerenja u taj koalicijski savez, pribojavajući se obnove prijašnjih struktura vlasti, nisu naklonjeni iračkim Arapima i Turkmenima. Inače, te dvije etničke skupine bile su privilegirane u vrijeme Saddamove strahovlade, a sada svoje jedinstvo iskazuju povezanim nacionalnim zastavama.</p>
<p>Kurdi, u međuvremenu, vješto koriste sve raspoložive mogućnosti, uključujući i doseljavanje vlastitoga pučanstva sa sjevera zemlje, kako bi područje Kirkuka ugradili u svoj već razmahani državno-pravni i politički federalni sustav. Oni su Kirkuk već proglasili svojim glavnim administrativnim središtem, a to znači da kane zadržati i tamošnja golema naftna polja.</p>
<p>To svoje golemo teritorijalno proširenje prema jugu Iraka kurdski politički prvaci, Jalal Talabani i Massoud-Barzani, tumače navodnom činjenicom da je Kirkuk i prije bio njihov povijesni grad i glavno administrativno središte. </p>
<p>Irački turkmenski front (ITF) upozorio je stoga američke okupatore da takvo kurdsko svojatanje Kirkuka, i to znatno prije donošenja novoga ustava i parlamentarnih izbora, vodi destabilizaciji i dezintegraciji zemlje.</p>
<p>Pritom se kaže kako bi pogubne posljedice takvih iračkih »unutarnjih rezova i prekrajanja« mogle voditi zemlju prema apokalipsi građanskog rata. A to bi, kako se ističe, moglo imati iznimno teške posljedice i za susjedne zemlje zaljevske i srednjoistočne regije.</p>
<p>Počasni predsjednik Turkmenske nacionalne fronte Kirkuka Mustafa Kemal Yaycili smatra kako bi Irak, kada je riječ o budućem ustroju, trebalo podijeliti u 18 država. Upozorio je kako bi prijašnji američki planovi o podjeli zemlje na tri federalne jedinice - kurdsku na sjeveru, sunitsku u sredini i šijitsku na jugu - značilo pravu katastrofu za iračke Arape i Turkmene. Yaycili drži kako bi zadržavanje prijašnje podjele od 18 provincija bio jedini put da se spriječi izbijanje etničkih sukoba.</p>
<p>Turski premijer Recep Tayyip Erdogan također je vrlo jasno istupio protiv cijepanja Iraka po etničkim i vjerskim šavovima. »Takvi zahvati nisu pošli za rukom nigdje u svijetu, pa je sigurno da neće naići na plodno tlo ni u Iraku«, rekao je premijer. </p>
<p>Pritom je dodao kako bi svaki nepromišljeni iskorak prema etničkim podjelama vodio u nevolje. Erdogan, kao i turkmenski prvaci, vjeruje da bi takva federalizacija Iraka mogla narušiti njegovu teritorijalnu cjelovitost i suverenitet.</p>
<p>Službena se Ankara pribojava da bi uspostava prve neovisne kurdske države u povijesti mogla imati vrlo negativne posljedice i za Tursku, kao i za susjedni Iran i Siriju, gdje također živi brojno kurdsko pučanstvo. U Turskoj živi vrlo brojna i nacionalno prilično ostrašćena kurdska etnička zajednica koja, prema zapadnim izvorima, broji više od 12 milijuna ljudi. </p>
<p>Kurdi su uglavnom naseljeni na jugoistoku zemlje. Stoga je lako moguće da jednoga dana, barem kako se to tumači iz ankarskoga kuta, i sami postave zahtjev za uspostavu vlastite nacionalne države na turskome tlu. Takve strahove izrazio je nedavno i bivši turski predsjednik Suleyman Demirel. Mišljenja je da je vlada premijera Erdogana ozbiljno pogriješila što svojedobno nije dopustila da američke snage, zajedno sa turskima, umarširaju na sjever Iraka. Vojni planeri Pentagona nudili su tom prilikom Turskoj da preuzme upravu nad Mosulom, a možda i Kirkukom. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Pred Srbijom teški pregovori o koalicijskoj vladi </p>
<p>Stranački pregovori opterećeni su velikim programskim razlikama: jedni Srbiju vide kao samostalnu, drugi u zajednici s Crnom Gorom, neki smatraju da treba biti monarhija, a neki republika/ Reforme i odnose sa Zapadom svi vide različito baš kao i pitanje Kosova / Većina analitičara zapažaju da se odnosi s Haagom guraju u drugi plan</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Pred Srbijom dani su dugih i teških pregovora oko konstituiranja republičke vlade. Stranke, koje su na izvanrednim parlamentarnim izborima 28. prosinca podijelile skupštinske mandate, zasad drže zemlju u osobitoj »postizbornoj tišini«. Kako su vođe šest stranaka pobjednica i najavljivali nakon objave rezultata, o koalicijama će se odlučivati kad prođu božićni blagdani po julijanskom kalendaru, dakle nakon 7. siječnja. Zna se tek da su u opticaju tri mogućnosti: vlada tzv. demokratskog bloka, manjinska radikalska vlada ili koncentracijska vlada svih parlamentarnih stranaka.</p>
<p>Dosadašnja predsjednica skupštine Srbije Nataša Mićić izjavila je da je 27. siječnja rok za održavanje prve sjednice parlamenta u novome sazivu. A to znači da dotad mora biti postignut dogovor o vladi, odnosno o tome tko čini većinu.</p>
<p>Postizborna logika nalagala bi da Srpska radikalna stranka, s osvojena 82 mjesta, može polagati pravo na mandatara, no s tim gotovo nitko ne računa. U uspostavi manjinske vlade radikalima bi mogli pomoći samo Miloševićevi socijalisti sa 22 zastupnika, dok će DSS, čini se, ponudu pristojno odbiti. Još se spominje da bi radikali mogli premijerski položaj ponuditi Miroljubu Labusu, dakako pod uvjetom da G17 Plus pristane s njima koalirati, no ni to nije realno pretpostaviti. </p>
<p>Koncentracijska vlada svih stranaka, koju je ponudio vođa DSS-a Vojislav Koštunica (jer je predizborno najavio da ne može koalirati ni s onima koji su vodili zemlju u propast do 2000. ni s onima koji su to nastavili do 2003.), također nikome od zainteresiranih nije prihvatljiva. </p>
<p>Većinskih 146 zastupničkih mjesta drže demokratske strane - DSS, DS i G17 Plus, te koalicija SPO-Nova Srbija. Stoga je najrealnije očekivati vladu tzv. demokratskog bloka koji bi mogao dati i predsjednika parlamenta, a time i vršitelja dužnosti predsjednika Srbije. Tjednik Vreme piše da bi te četiri stranke mogle postići konsenzus o strateškim pitanjima poboljšanja životnoga standarda, privrednoga razvoja, priključenja EU, institucionalnoj konsolidaciji i borbi protiv kriminala, a da im u tome smeta samo»sjećanje« na mane koje međusobno dobro poznaju. List dodaje kako će međunarodna zajednica najvjerojatnije »pritiskati« da se sastavi ta demokratska koalicija.</p>
<p>Vidljivo je da su stranački pregovori opterećeni velikim programskim razlikama: jedni Srbiju vide kao samostalnu, drugi u zajednici s Crnom Gorom; jedni smatraju da treba biti monarhija, drugi republika; reforme i odnose sa Zapadom, posebno s Haagom, svi vide na različit način baš kao i pitanje Kosova. Problem postaje i veći ako se tome dodaju osobne netrpeljivosti među vodećim političarima.</p>
<p> Direktor Medium Gallupa Srbobran Ranković također drži kako bi sve bilo lakše ako bi se stranke okupile oko nekoliko najvažnijih programskih državnih ciljeva. Na stranicama Politike on preporuča da se apstrahiraju ideološke razlike i listu od nekoliko ciljeva koje bi zajednička vlada morala ostvariti. To su, po njemu, uspostava institucija - skupštine, predsjednika i pravosudnog susutava - donošenje novog ustava u roku od godinu dana, borba protiv organiziranog kriminala i korupcije, poboljšanje života ljudi i snažna diplomatska aktivnost protiv vanjskih pritisaka, prije svega iz Haaga i SAD-a, koji samo pridonose radikalizaciji društva. Kod većine analitičara, međutim, vidljiva je težnja guranja odnosa s Haagom u drugi plan.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>U Europsku uniju svatko sa svojim interesima</p>
<p>Novim članicama EU dugo školovanje za život pod europskom kapom</p>
<p>Ovo proširenje sa 10 novih članica nosi sa sobom značajku uključivanja uz teške uvjete: sva dosadašnja proširenja ili su obuhvaćala slabije razvijene zemlje kojima se izdašno pomagalo (što sada nije slučaj), ili su u klub tržišta manje integriranog od današnjeg, ušle najbogatije zemlje</p>
<p>BRUXELLES, 4. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Proširenje EU sa deset novih članica u punome je zamahu međutim, kako izgleda, trajat će ne godinama nego desetljećima. U sklopu teme proširenja uglavnom se govori što će sadašnja Unija dati desetorici novih članova: sigurnost, stabilnost, gospodarski rast, čvrstu demokraciju, puno uvažavanje ljudskih prava i sloboda, striktne tržišne zakone, dakle kolekciju vrijednosti na čemu počiva i s kojima se ponosi Unija.</p>
<p>S druge strane, zemlje srednje Europe također u svoje novo okružje unose mnoge novine. Tržište od gotovo pola milijarde ljudi značit će beneficije za stare i nove članice, više starome društvu spremnijem za sve izazove plivanja na tržištu bez granica nego novome koje se u jednom jedinom desetljeću uspješno transformiralo od planskih privreda na tržišne ekonomije. </p>
<p>Ovo proširenje zaista nosi sa sobom značajku uključivanja uz teške uvjete: sva dosadašnja proširenja ili su obuhvaćala slabije gospodarski razvijene zemlje (potom im se izdašno solidarno pomagalo o čemu novih deset može samo sanjati) ili su u klub tržišta manje integriranog od današnjeg u zadnjem valu proširenja ušle najbogatije zemlje. Srednja Europa i dva sredozemna otoka uklapaju se u veoma povezano zajedničko tržište. Istovremeno, dobro obučena, za europske pojmove jeftina radna snaga odavno je magnet EU-biznisima u potrazi za preostalim boljim šansama na tlu Unije. S prošlim proširenjima tvornice su se selile u Španjolsku, s ovim iz Španjolske prelaze ka istočnim stranama, neke uz španjolski kapital. Sve zajedno potvrđuje da proširenje donosi kamate svim stranama. Velika Europa uz nove jezike dobiva nove ljude, nove obećavajuće kadrove iako na vodećim pozicijama za eurokrate u startu neće biti previše »novih« ali će se među desetak tisuća radnih pojačanja u EU-institucijama osim novih lica otkriti i nove ideje, neopterećene starim zapadnoeuropskim tradicijama.</p>
<p> Neke srednjoeuropske države pridonijet će zboru različitih glasova u navodno zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici novim disonantnim tonovima jer je većina srednje Europe zasad naglašeno proamerička ili se makar tako deklarira. Kao i sa Španjolskom ili Grčkom, i nove će zemlje donijeti i svoje kuhinje, svoje umjetnike, svoje običaje. Nažalost, upozorava Europol, jedna od posljedica kontinentalne integracije je brzo i efikasno povezivanje - podzemlja.</p>
<p> Naglašeni konzervatizam Poljske može spasiti kopneći konzervatizam u tzv. »staroj« Europi - tvrde jedni - dok drugi misle da će naglašeni liberalizam i spremnost da se o svim temama ne samo govori već i čini, uništiti tradicionalne vrijednosti. Strah ove vrste prenaglašen je: i među članicama Unije neke su države usprkos svome okružju ostale vjerne praksi i učenjima crkve (Irska, Španjolska, Grčka) premda su ublažile stare rigidnosti tretmana homoseksualaca ili pitanja abortusa na primjer. </p>
<p> Srednjeuropski proizvodi odavno su prisutni na tržištu EU tako da se proširenje neće dramatično osjetiti. Limiti uneseni u europske sporazume novodošlih spriječiti će naglo prelijevanje radnika iz deset država na bolje plaćene poslove u zemljama Petnaestorice. Konkurencija na tržištu rada dolazit će postepeno. U dolazećim će se godinama svi zajedno učiti življenju pod jednom kapom. Nitko ne zna kako će to izgledati osim što su svi svjesni da im predstoji praktično navikavanje jednih na druge i uvježbavanje spoznaje da su svi u principu jednaki. </p>
<p>Lada Stipić – Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Za Švicarsku je Flash Airlines još od 2002. »prijetnja sigurnosti«</p>
<p>ZÜRICH, 4. siječnja</p>
<p> - Švicarske zrakoplovne vlasti još su 2002. godine zabranile egipatskoj čarter kompaniji Flash Airlines, čiji se Boeing 737 u subotu srušio u Crveno More, letove iznad švicarskog teritorija.</p>
<p> »Tijekom inspekcije utvrdili smo da je ta zrakoplovna kompanija prijetnja sigurnosti zračnog prometa«, rekla je u nedjelju glasnogovornica Saveznog ureda za civilno zrakoplovstvo Švicarske Celestine Perissinotto. Ona nije precizirala o kakvim se sigurnosnim problemima radilo ali je naglasila da su sigurno u pitanju ozbiljne stvari čim je došlo do zabrane letenja.</p>
<p>Glasnogovornica je dodala kako je kompanija nakon toga upozorena na propuste koje treba ukloniti ali nije poduzela ništa. </p>
<p> Boeing 737 tvrtke Flash Airlines srušio se u subotu nakon polijetanja iz odmarališta Šarm el-Šeik, pri čemu je poginulo svih 148 putnika i članova posade. </p>
<p>Gubitak snage u motorima najvjerojatniji je uzrok pada egipatskog zrakoplova izja vio je u nedjelju francuski ministar prometa Gilles de Robien.</p>
<p> »Nikad ne možemo biti potpuno sigurni, ali se čini da sve indicije podupiru istu teoriju. Nije bilo eksplozije prije pada, nitko nije preuzeo odgovornost za mogući teroristički napad«, rekao je ministar. »Najčešće iznošeni argumenti ukazuju da je jednostavno riječ o gubitku snage«, dodao je Gilles de Robien. </p>
<p>Njemačka agencija za sigurnost zračnog prometa priopćila je u nedjelju da razmatra prava slijetanja dana kompaniji Flash Airlines.</p>
<p> »Kompanija ima prava slijetanja ovdje od rujna 2003. Do sada nije bilo negativnih informacija o njima«, rekla je Cornelia Eichhorn, glasnogovornica Agencije saveznog zrakoplovstva u Braunschweigu.</p>
<p> »Naređeno je razmatranje njihovih prava slijetanja na temelju sigurnosti«, rekla je. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Obitelji srebreničkih žrtava zatražit će od Nizozemske i UN milijardu dolara odštete</p>
<p>MOSTAR, 4. siječnja</p>
<p> – Odvjetnici obitelji žrtava srebreničke tragedije zatražit će od Kraljevine Nizozemske i Ujedinjenih naroda odštetu od milijardu dolara kao materijalnu naknadu za masakr nad 8.000 Bošnjaka u zaštićenoj zoni Srebrenice u ljeto 1995. godine.</p>
<p> Potvrdio je to za Federalnu novinsku agenciju (FENA-u) mostarski odvjetnik Semir Guzin koji zastupa obitelji žrtava najvećeg pokolja poslije II. Svjetskog rata u Europi koji su počinile snage bosanskohercegovačkih Srba pod zapovjedništvom haaškog optuženika Ratka Mladića. </p>
<p> »Nizozemsku i UN smatramo suodgovornima i, ako bude moguće, mi bismo da ta zemlja i UN zajednički plate odštetu«, rekao je Guzin za FENA-u i dodao kako tužitelji 'jako dobro znaju tko su počinitelji genocida u Srebrenici'. Pojasnio je kako obitelji žrtava smatraju da su 'Nizozemska i UN svojim nečinjenjem i neizvršavanjem mandata UN-a omogućile da srpske snage uđu u Srebrenicu srpnja 1995. i naprave pokolj'. </p>
<p> Iznos odštete od milijardu dolara prema Guzinovim riječima nije plod proizvoljnosti. Osnova mu je slučaj u kojem je pakistanski predstavnik u UN-u predložio »standard« prema kojem bi za pogibiju bilo kojeg vojnika u mirovnoj misiji UN-a vojnikova obitelj dobila 50.000 dolara. </p>
<p> Odvjetnik Guzin nagovijestio je kako će međunarodni višečlani odvjetnički tim predložiti Nizozemskoj nagodbu. Ako do nje ne dođe, do ožujka će podnijeti tužbu Međunarodnom sudu pravde. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="43">
<p>Umjesto da se otpad reciklira i kompostira, pokušava ga se prebaciti drugima</p>
<p>Povodom situacije s otpadom iz Makarske, a za kojeg se ne uspijeva naći rješenje, želim izraziti svoje nezadovoljstvo time što se recikliranje i kompostiranje jedva spominju kao jedino pravo rješenje za problem otpada. Umjesto recikliranja i kompostiranja, otpad jedni pokušavaju prebaciti drugima.</p>
<p>Kao osoba koja već 14 godina uspijeva izdvojiti preko 99 posto otpada iz svog domaćinstva za recikliranje, smatram da se gotovo sav otpad može izdvojiti za recikliranje ili kompostiranje. Ostaje mi tek dva kilograma smeća ili samo jedna vreća godišnje!</p>
<p> Kako je jedno vrijeme u obzir došlo voziti otpad čak i do Zagreba, zašto se onda nije moglo nagovoriti građane da ga razvrstaju, pa ga onda voziti u razne tvornice po Zagrebu koje se bave recikliranjem, ako već takve ne postoje nigdje bliže. Koliko mi je poznato, neke tvornice papira i stakla u Hrvatskoj imaju i preko pedeset posto neiskorištenih kapaciteta (postoji »Burza otpada«).</p>
<p> Osim što se recikliranjem i kompostiranjem rješavaju lokalni problemi, čini se dobro i cijelom planetu jer se recikliranjem papira, primjerice, spašavaju svjetske šume i njihovi životinjski i biljni stanovnici. Otvaraju se tako i radna mjesta u Hrvatskoj, umjesto da od postojeće situacije korist imaju korumpirani režimi u državama u kojima se masovno uništavaju šume.</p>
<p> Ako zaštita okoliša i prirode nekima i nije toliko važna kao što je to meni, i sigurno neće prati razne plastične boce, identificirati od koje su vrste plastike, i polietilen i polipropilen odnositi u tvornicu u Svetoj Nedjelji, što ja činim, mogu barem izdvojiti papir/karton (koji mora biti relativno čist), boce/staklenke (koje ne treba prati), metale (mogu biti i pomiješani i ne moraju biti čisti) i boce od PET-a (ne treba ih prati od napitaka ni skidati etikete, ali da nisu od drugih prljavština). U kompostiranje ide zeleni otpad iz vrta, košena trava i ostaci od voća i povrća, male količine papirnatih maramica i slično. Za to ne treba tvornica.</p>
<p> Zašto ne bi svaka stambena zgrada imala komposter za takav otpad? Ako je oko zgrade zelenilo, takav kompost čak ne treba niti odvoziti – može se iskoristiti u okolini zgrade.</p>
<p>Kako navesti građane da izdvajaju otpad? Ako se koristi sustav kontejnera, kao u Zagrebu i okolici, treba ih biti što više (a sive kontejnere za limenke od pića zamijeniti nekima za sve metale). Mogu se koristiti postojeći kontejneri ili kante za smeće ako ih zgrada ima više. Samo treba označiti koja je za koju vrstu otpada. Za papir bi kontejner trebalo oprati ako je u njemu prije bilo obično smeće. Može se koristiti sustav kao u inozemstvu, gdje domaćinstva izdvoje otpad u razne vreće i ostave ih uz cestu. Ne trebaju to biti posebne vreće – mogu poslužiti bilo kakve iz trgovina, jer se ionako vidi što je u kojoj.</p>
<p> Zašto ne prorijediti učestalost prikupljanje nerazvrstanog otpada. Jednom da kamioni odvoze samo papir, drugi put staklo, treći put metale itd. Pa onaj tko ne razdvaja otpad neka se guši u svom smradu! </p>
<p>To što ne živim u Splitsko-dalmatinskoj Županiji ne znači da me ne zanima što se događa jer je zaštita okoliša i prirode problem cijelog svijeta. Redovito se uključujem i u svjetske ekološke kampanje. Iako u Zagrebu postoji sustav recikliranja, trebaju ga svi što više koristiti. Zašto velike tvrtke i državne uprave ne posluže kao primjer?</p>
<p>ŠIME VALIDŽIĆ Velika Gorica</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>To što su iseljenici od neprijatelja države postali tek »lakovjernicima«, velika je zasluga Šuška i HDZ-a </p>
<p>Radi hrvatske javnosti, a ne radi »lakovjernog Radovana« osjećam potrebu da se osvrnem na pisma gospodina Radovana Smokvine objavljena zadnjih nekoliko dana u Vjesniku. Gospodin Radovan kojega ću u daljnjem tekstu nazivati »čovjek sa zadatkom« uporno putem sredstava priopćavanja protura tezu da je on zajedno sa lakovjernim iseljenicima opljačkan od strane gospodina Gojka Šuška i HDZ-a. </p>
<p> Služeći se poluistinama i lažima došao je do nevjerojatnog zaključka da je gospodin Gojko Šušak organizator i glavni inicijator pljačke hrvatskog, kako ga on, naziva lakovjernog iseljeništva. Ako je »čovjek sa zadatkom« lakovjeran, a to sam osobno priznaje jer je i on navodno jedan od tih, to je njegov osobni problem. No, nitko ga, koliko je meni poznato, nije ovlastio da govori u ime tisuća i tisuća iseljenika koji su u određenom trenutku osjetili potrebu da pomognu napadnutoj i razoružanoj zemlji iz koje i sami dolaze. </p>
<p>Na samom početku velikosrpske agresije na Hrvatsku kad se hrvatski narod nalazio u naizgled bezizlaznoj situaciji, bez oružja bez vojničke opreme, a na suprotnoj strani bila je četvrta vojna sila Europe, tada je »demokratski« svijet umjesto da zaustavi agresiju uveo embargo na uvoz oružja. Iseljenici se stoga samoorganiziraju i pokušavaju na razne načine pomoći koliko je to u njihovoj moći. Nekako u isto vrijeme tadašnji ministar za iseljeništvo gospodin Gojko Šušak obratio se hrvatskom iseljeništvu s pismom u kojem poziva iseljenu Hrvatsku da, koliko je to moguće, pomognu u obrani državnog suvereniteta. To pismo je kružilo među iseljenicima kao cirkularno pismo, tj. svatko tko je mogao napravio je nekoliko fotokopija i davao ih svojim poznanicima. </p>
<p>Pismo je poslao gospodin Gojko Šušak jer je uživao neograničeno povjerenje medu Hrvatima u iseljeništvu. U tom pismu gospodin Šušak niti jednom riječi nije izričito spomenuo da će se novac skupljen na određenom računu u Villachu upotrijebiti za kupnju oružja. To su bile samo pretpostavke. Sve je bilo na dobrovoljnoj osnovi, nikakve prisile i ucjenjivanja nije bilo. Svatko tko je pročitao to pismo odlučivao je samostalno i po svojoj savjesti među svoja sigurna četiri zida. Netko se odlučio uplatiti određenu sumu novca i na neki način tako oprati nečistu savjest, a neki su odlučili staviti glavu u torbu i došli su braniti domovinu.</p>
<p> Očito je da »čovjek sa zadatkom« ili ne zna ili se pravi lud kako i na koji način funkcionira nabavka oružja i to od države koja se nalazi pod embargom za to. Tu nema plaćanja na nekakve bankovne račune. Sva se plaćanja odvijaju u gotovini i bez mnogo svjedoka. Budući da je cijeli postupak ilegalan i na neki način predstavlja kršenje zakona nitko pametan ne ostavlja tragove po kojima bi sutra mogao krivično odgovarati. Činjenice govore da se s tim novcem skupljenim od naših iseljenika ipak kupovalo oružje jer je se uskoro u naoružanju pojavljuju puške argentike, amerikanke, nove odore, rakete zemlja zrak i na kraju migovi iz bivše Istočne Njemačke itd. Zna se da je ilegalno oružje daleko skuplje nego kad se kupuje legalno.</p>
<p>»Čovječe sa zadatkom« tvoja izjava da su gospodin Šušak i Šarinić imali pravo upravljanja ali ne i raspolaganja s novcem koji je bio predviđen za kupovinu oružja novi je pojam u ekonomskim znanostima. Najtragičnije u svemu je da pljuješ upravo na one koji su nama iseljenicima priuštili bar jednu malu uslugu da ne kažem rehabilitaciju.</p>
<p>Zar se zaboravilo da smo prije stvaranja države Hrvatske bili neprijatelji države, protudržavni elementi, ustaše. Ako ništa drugo nisu napravili nego samo to da smo od neprijatelja države, zbog čega su mnogi ostajali bez putovnica i završavali u zatvoru, postali lakovjernicima, a radi toga se ipak ne završava u zatvoru, zaslužili su naše poštovanje.</p>
<p>TOMISLAV CALJKUŠIĆ Frankfurt Njemačka</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Hrvatsku maticu iseljenika trebalo bi preustrojiti u iseljeničko predstavništvo u Hrvatskoj</p>
<p>Hrvati u prekomorskim zemljama brojna su hrvatska interesna grupa, a nemaju svojeg predstavnika ni u Vladi niti u bilo kojoj drugoj državnoj instituciji u Zagrebu. </p>
<p>Hrvatsku maticu iseljenika trebalo bi stoga hitno preustrojiti da preuzme iseljeničko predstavništvo u Hrvatskoj. Do sada je Hrvatska matica iseljenika imala ulogu predstavljanja Hrvatske u iseljeništvu, a od sada bi trebala svojom dopunom preuzeti i predstavljanje Hrvata iseljenika u Hrvatskoj, kako bi i mi iseljenici mogli doprinijeti u pokretanju Hrvatske!</p>
<p>Ispravila bi se time stogodišnja nepravda učinjena stotinama tisuća hrvatskih iseljenika.</p>
<p>JOSIP REMENAR New York SAD</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="46">
<p>Pretukli mladiće i ZET-ovca te kamenovali tramvaj</p>
<p>Dvojica od sedmorice navodnih izgrednika uhićena u nedjelju ujutro. Za ostalima se traga</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> – Sedmorica, zasad nepoznatih mladića u nedjelju su oko 3,50 sati na Držićevoj aveniji istukli vozača tramvaja noćne linije broj 31 i uništili tramvaj, a sumnjiče se da su tri i pol sata ranije u parku Ribnjak pretukli dvojicu mladića.</p>
<p>Kako je priopćila policija, nešto nakon ponoći skupina od sedam mladića prišla je u Ribnjaku Andreasu P. (19) i četvorici njegovih prijatelja te ih izudarali, nakon čega su pobjegli.</p>
<p>Andreas je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu potresa mozga, prijeloma nosne kosti, a ostao je i bez dva zuba, dok je njegov prijatelj Kristijan M. (17) zadobio samo lakše ozljede. Obojici je liječnička pomoć pružena u Klinici za traumatologiju. </p>
<p>Tri i pol sata kasnije, najvjerovatnije ista skupina nasilnika, u noćnom tramvaju 31 koji je prometovao od Novoz Zagreba prema Črnomercu više je puta povlačila kočnicu te su na Držićevoj aveniji kod Inine benzinske crpke zaustavili tramvaj, nasilno otvorili prednje vrata na prednjim kolima, istukli vozača Ivicu C. (54) te kamenovali tramvaj i zatim pobjegli.</p>
<p>Dvojicu nasilnika, Tomislava R. (23) i Marka Č. (22), uhitili su policajci Osme policijske postaje i priveli na kriminalističku obradu, a prema osobnom opisu i nadimcima i prezimenima dovode se u vezi i sa spomenutim napadom na skupinu mladića u parku na Ribnjaku. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>»Mama, dobio sam nož u leđa«</p>
<p>Po navodima iz optužnice, Šandor Jožef je nakon svađe zabio nož u leđa svpm pastorku</p>
<p>OSIJEK, 4. siječnja</p>
<p> – Saslušanjem svjedoka, na osječkom je Županijskom sudu nastavljeno suđenje Šandoru Jožefu (45) iz Vuke kojega se tereti za pokušaj ubojstva svog pastorka Nikole Rebića.</p>
<p>Optužnica ga, naime, tereti da je 29. listopada 1997. godine u dvorištu obiteljske kuće u Vuki, nakon kratke svađe, zabio nož u leđa svom pastokru, odnosno sinu iz prvoga braka njegove tadašnje supruge. </p>
<p>Prema optužnici, tijekom svađe Rebić je Jožefa srušio na pod u kuhinji te se okrenuo i krenuo van iz kuće. No, Jožef je ustao, uzeo nož dužine 18 centimetara sa kuhinjskog stola, sustigao Rebića i ubo ga u desnu stranu leđa teško ga ozlijedivši. </p>
<p>Riječ je o drugom suđenju za ovaj slučaj jer je Vrhovni sud prvu nepravomoćnu presudu osječkog Županijskog suda, kojom je Jožef osuđen na dvije godine zatvora, poništio te je predmet vratio na ponovno suđenje. </p>
<p>Svjedokinja Eva Jožef, sada već bivša supruga optuženog Šandora Jožefa i majka oštećenog Nikole Rebića, ispričala je sudkom vijeću kako je optuženi kobnoga dana popio dosta alkohola. </p>
<p>»Bila sam kod susjeda Martina Dudaša kada je nakon određenog vremena tamo došao i Šandor. Bio je pijan i počeo mi je govoriti, a što je tražio i posljednjih tjedana, da moram na njega prepisati kuću i zemlju. To je inače kuća mene i moga sina u kojoj smo živjeli sa mojim prvim suprugom, danas pokojnim«, objasnila je svjedokinja. </p>
<p>Nadalje je dodala kako je Jožefu rekla da on nema pravo na kuću i zemlju na što joj je on počeo vikati da će ju ubiti. </p>
<p>Potom je otišao kući, a ona je ostala kod susjeda, bračnog para Dudaš, koji su joj ponudili da prespava kod njih ako se boji otići kući. </p>
<p>»Nazvala sam sina koji živi sa svojom suprugom. Ispričala sam mu što se dogodilo te ga zamolila da dođe po mene kako bih kod njega prespavala tu noć. Kada je došao, uputili smo se do kuće u kojoj sam živjela sa Šandorom kako bih uzela stvari. Nakon što smo ušli u dvrište, pošla sam sa štrika skinuti rublje koje se sušilo. Čula sam da sin priča sa Šandorom te mi je odjednom viknuo: "Mama, dobio sam nož u leđa"«, kazala je Eva Jožef dodavši kako nije vidjela kada se događaj zbio jer je bila okrenuta leđima. Po njezinim riječima, nakon ovoga događaja razvela se od Šandora Jožefa istaknuvši kako ga se bojala jer ju je duže vrijeme zlostavljao. </p>
<p>Suđenje se nastavlja krajem siječnja.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Uhićen osumnjičeni za krađu vozila OESS-a</p>
<p> 24-godišnjak krao automobile, a nakon vožnje »parkirao« u kanale / Najveći »uspjesi« – krađa OESS-ovog i službenog vozila Osječko - baranjske županije</p>
<p>OSIJEK, 4. siječnja</p>
<p> – Nakon provedene kriminalističke obrade, djelatnici osječko-baranjske policijske uprave otkrili su počinitelja koji je posljednjih mjeseci krao automobile na području Osijeka, a potom ih ostavljao po kanalima uz ceste, nakon što bi ih vozio i razbio. </p>
<p>Dva najpoznatija njegova slučaja bile su krađe službenih automobila Osječko-baranjske županije te osječkog ureda Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). </p>
<p>Kako je izvjestila policija, riječ je o dvadesetčetverogodišnjem Osječaninu čiji identitet nisu htjeli otkriti za kojeg je tijekom kriminalističke obrade utvrđeno da je od 30. listopada do 29. prosinca prošle godine počinio krađe nekoliko vozila te dvije provalne krađe. </p>
<p>Njegova prva krađa vozila odigrala se krajem listopada kada je sa parkirališta u Ulici Svete Ane u Osijeku ukrao teretno vozilo marke 'fiat ducato'. </p>
<p>Potom je, tijekom noći na 11. prosinca na osječkom Trgu Marina Držića provalio u jednu od garaža iz koje je pokušao ukrasti automobil marke 'ford'. No, umjesto u prvu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, on je slučajno 'ubacio' u rikverc pa se vozilom zabio u zid garaže nakon čega ga je ostavio i otišao pješice. </p>
<p>U noći na 17. prosinca ukrao je čak dva vozila tvrtke »City express« sa parkirališta u Pejačevićevoj ulici u Osijeku – automobil marke »smart« i teretno vozilo marke »renault traffic«. </p>
<p>Sva ova ukradena vozila mladi je kradljivac ostavljao samo nekoliko sati nakon krađe, nakon što bi ih u vožnji razbio zaletivši se u kanal. </p>
<p>Veliku je »slavu« postigao tijekom noći na 27. prosinca kada je iz garaže Županije Osječko-baranjske u Osijeku ukrao mjesec dana star automobil marke »VW passat«. Podsjetimo, on je te noći u zgradu županije ušao kroz slabo zatvoren prozor u Matičnom uredu, nakon čega je pretražio nekoliko ureda i pronašao ključeve vozila te ulaznih vrata u županijsko dvorište. Ključ od garaže gdje je bilo parkirano vozilo nije pronašao pa je ta vrata provalio i izvezao automobil kroz otključana dvorišna vrata. </p>
<p>Nekoliko dana kasnije, policija je pronašla ukradeni 'vw passat' koji je ostavljen razbijen na lijevoj obali Drave, u neposrednoj blizini cestovnog mosta koji spaja Osijek sa Baranjom. </p>
<p>Njegova posljednja krađa zbila se krajem prosinca kada je sa parkirališta ispred ureda OESS-a ukrao automobil marke »golf« s registracijskim oznakama OESS-a. Nakon što se provozao ukradenim automobilom do mjesta Jelisavac, tamo ga je ostavio prethodno ga znatno oštetivši zabivši se dva puta u dvorišne ograde obiteljskih kuća. </p>
<p>Uz ove nabrojane krađe, mladi je Osječanin provalio i u prostorije Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata te u prodajni prostor benzinske postaje u Trpimirovoj ulici u Osijeku.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>»Klimava« optužnica zbog nesmotrenosti policije </p>
<p>Torba s kompromitirajućim materijalnim dokazima oduzeta i otvorena protupropisno pa je se neće uvažiti kod ocjene dokaza / Trećeoptuženi iznenada potpuno porekao priznanje u istrazi i dao novu obranu /Tri osobe dale alibi glavnooptuženom </p>
<p>ZAGREB, 4.siječnja</p>
<p> - Malo je koja rasprava pred zagrebačkim Županijskim sudom imala toliko obrata kao slučaj razbojništva u poslovnicu "Fine" u naselju Vrbani, koja se dogodila 5. srpnja 2.002 oko deset sati izjutra. Optužnica je u sudu zaprimljena 4. studenoga iste godine i prema tekstu činilo se da će se rasprava odvijati prilično »ravno« - u pritvoru su bila dvojica od trojice aktera oružane pljačke, nađeno je i oružje zločina (pištolj i automatska puška), policija je posjedovala i torbu s maskama, odjećom i ternisicama koju su navodno nosili pljačkaši kod upada u poslovnicu. Jedina neobičnost bila je činjenica da su sva trojica za razbojništvo koristila bicikle. No na ponovljenoj raspravi od 27. lipnja ove godine tijek događanja na javnoj raspravi pokazao je da rasprava i ipak neće završiti tako brzo.</p>
<p>Iako su inkriminacije bile izuzeto teške ( razbojništvo u pokušaju i teško ubojstvo u pokušaju) za prvooptuženoga Jakova Jakovljevića i drugooptuženoga Benjamina Samaržiju, a za trećeoptuženoga Lea Paukovića pomaganje u razbojništvu) optužba je tijekom nekoliko raspravnih dana inzistirala na formulaciji da su Jakovljević i Samaržija ( koji je u bijegu) pucali iz pištolja i automatske puške, ali nigdje se ne govori tko je od dvojice držao oružje »kalašnjikova« čiji je metak teško ranio zaštitara Željka Čelića, a tko je pucao iz pištolja. U policijskom izvještaju nema ni riječi o eventualnim tragovima otisaka prstiju ili dlanova na oružju. Druga nerazjašnjena činjenica bila je zapljenjena torba s navodnim materijalnim dokazima. Prema izvješću MUP-ovog laboratorija na kapuljačama s prorezima za oči, koje su razbojnici imali na licima, na radničkim odijelima koja su nosili, kao i na obući nisu nađeni nikakovi korisni biološki tragovi!</p>
<p>Nakon toga izvještaja sudbina materijalnih dokaza počela se rušiti. Da su na tim stvarima nađeni DNK tragovi okrivljenika bio bi to veliki poen za optužbu. Ovako...Nakon ovog izvještaja uslijedilo je detaljno ispitivanje policajaca koji su uhitili trećeoptuženoga Lea Paukovića. Svi su iskazivali slično: dobivši obavijest preko radio-veze o razbojstvu u »Fini« dali su se u potragu. Na susjednoj strani naselja Vrbani preko autoputa Zagreb -Karlovac zaustavili su mladića Lea Paukovića koji se vozio na biciklu. Oduzeli su mu torbu i otvorili je. To se, zahvaljujući odvjetniku Paukovićevom pokazalo pogubnim za sudbinu ovog materijalnog dokaza. Odvjetnik je naime tvrdio da je trećeoptuženom torba s odijelima i kapuljačama oduzeta i pretresena na nezakonit način. To je potvrdio u Vrhovni sud nakon odvjetnikove žalbe. Posljedica: svi zapisnici o oduzimanja i otvaranju torbe sa kompromitirajućim stvarima za okrivljene izuzimnaju se iz spisa predmeta. Kao da torbe nije nikada ni bilo, odnosno podaci o zapljeni torbe ne mogu poslužiti kao bilo kakav dokaz, jer su dobiveni nelegalnim putem. </p>
<p>Neopreznost policije došla je kao dar s neba okrivljenima i njihovim odvjetnicima. Trećeoptuženi Pauković u svojoj završnoj obrani potpuno mijenja iskaz, koristeći, dakako novonastalu situaciju izbacivanjem torbe i njenog sadržaja iz cijele priče o razbojstvu. Obrat u iskazu obrašnjava svojom novonastalom situacijom u pritvoru.</p>
<p>On je, naime teški ovisnik o heroinu, koji u Remetincu ne može uzimati pa je sada svjestan svega što se dogodilo i sada iskazuje pravu istinu, istaknuo je. Pred sudom se na zadnjem ovogodišnjem ročištu pojavljuju i tri svjedoka koji pod prisegom svjedoče kako je prvookrivljeni Jakovljević baš u vrijeme oružane pljačke u Vrbanima bio s njima; prvo na kavi u jednom kafiću a kasnije u glavnoj centrali ZAP-a u Vukovarskoj. Snimka koja bi to i potvrdila, odnosno dokument koji bi dokazao da je Jakovljević doista bio na šalteru u Vukovarskoj nažalost nije sačuvana, jer osoblje iz centrale »Fine« policija nije upozorila da je snimka stranaka na šalteru mogla biti važna za rezultate rasprave. Dogodine u veljači vijeće će saslušati vještaka za telekomunikacije koji će istražiti sve moguće obavljene telefonske razgovore s mobitela i običnih telefona između okrivljenih i eventualno njihovih obitelji u vrijeme inkriminiranom razdoblju. To će biti već 20. mjesec pritvora za dvojicu okrivljenih i isto toliko skrivanja za drugooptuženoga. </p>
<p>Petar Pavković</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>U prometnoj nesreći poginuo makedonski državljanin</p>
<p>BAJAKOVO, 4. siječnja</p>
<p> – Jedna je osoba poginula, a tri su lakše ozlijeđene u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu oko 5,25 sati na posljednjoj neizgrađenoj dionici autoceste Zagreb-Lipovac, na državnoj cesti D4 u blizini međunarodnog cestovnog graničnog prijelaza Bajakovo. </p>
<p>Kako je izvjestila policija, do nesreće je došlo kada je makedonski državljanin Jašari A. (38), upravljajući terenskim vozilom marke »mercedes«, švicarskih registracijskih oznaka, zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor nad upravljačem. </p>
<p>Vozilo je proklizalo cestom te je sletjelo u odvodni kanal sa desne strane ceste. </p>
<p>Od siline udarca vozač Jašari A. na mjestu je smrtno stradao, dok su njegova supruga i troje djece lakše ozlijeđeni i prevezeni u vinkovačku Opću bolnicu. </p>
<p>Očevid je na mjestu nesreće obavio istražni sudac Županijskog suda u Vukovaru uz asistenciju djelatnika vukovarsko-srijemske policijske uprave.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Nestala starica</p>
<p>ZABOK, 4. siječnja</p>
<p> - Stjepan L. iz Velike Vesi prijavio je nestanak svoje majke Franciske Leško (85) koja je sama stanovala u kući u Velikoj Vesi. </p>
<p>Staricu su posljednji put vidjeli susjedi 1. siječnja oko 2, 15 sati kako pomoću štapa hoda prema smjeru Polja Krapinskog.</p>
<p> Starica je visoka 165 centimetara, ima sijedu, kratko ošišanu kosu i smeđe oči te bradavicu pored nosa na desnoj strani lica. </p>
<p>Na glavi je imala sivo - smeđi rubac, bila je obučena u tamnocrvenu kutu, ljubičastu i crnu majicu dugih rukava, smeđi pulover i crne čarape, a na nogama je imala papuče. </p>
<p>Policajci mole sve koji imaju bilo kakve informacije o nestaloj starici da nazovu najbližu policijsku postaju ili jave na telefon 92.</p>
<p>M. Z.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="52">
<p>Suša, požar, tuča, mraz i plimni val odnijeli 76,1 milijun kuna </p>
<p>SPLIT, 4. siječnja</p>
<p> – U Splitsko-dalmatinskoj županiji, lani je 37 gradova i općina prijavilo štete od elementarnih nepogoda. Šteta od suše, požara, tuče, mraza i plimnog vala procijenjena je na 76,1 milijun kuna. </p>
<p>Štete nastale na poljoprivrednim kulturama iznose gotovo 72 milijuna kuna. Državno povjerenstvo potvrdilo je nastanak 68,7 milijuna kuna štete, a Sabor je Županiji dodijelio 13,6 milijuna kuna bespovratne pomoći za štete na poljoprivrednim kulturama. Najveća šteta od gotovo šest milijuna kuna, od suše i požara utvrđena je na području grada Hvara. U Marini pokraj Trogira od suše je nastala šteta od 5,8 milijuna, a od tuče u Sinju 5,7 milijuna kuna. Šteta od tuče u Vrgorcu je procijenjena na 5,2 milijuna kuna. </p>
<p>Elementarne nepogode na dugogodišnjim nasadima u nanijele su štetu od 16,1 milijun kuna. U požaru i sušama uništeno je 95.956 čokota vinove loze, 16.765 stabala ostalih voćki, 31.014 stabala maslina te 594.513 grmova lavande. U stočarstvu su štete procjenjene na 341.800 kuna. </p>
<p>U tuči, požarima i plimnom valu oštećeno je 119 gospodarskih i četri stambena objekta, na kojima je nastala šteta od 1,6 milijuna kuna.</p>
<p>I. D.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>U infrastrukturne objekte Omiša uložit će se oko 77 milijuna kuna</p>
<p>OMIŠ, 4. siječnja</p>
<p> – Na području Omiša lani su izgrađeni važni infrastrukturni objekti, a neki će se projekti realizirati u ovoj i narednim godinama. Dosad je izgrađen središnji kanalizacijski sustav i pomoćni ispust.</p>
<p> »Da bi dovršili uređaj na Priku, još nam treba šest milijuna kuna. Trebamo se širiti prema Ravnicama na istočni dio grada, pa će nas i ta kanalizacijska mreža stajati oko šest milijuna kuna. Izgrađena je prva faza magistralnog vodovoda od Blata na Cetini do Novih Sela, te u većem dijelu Gornjih Poljica u zagorskom dijelu grada u što je uloženo 30 milijuna kuna. I druga faza izgradnje vodovodne mreže u Zagori stajat će također oko 30 milijuna kuna«, ističe omiški gradonačelnik Ivan Škaričić. </p>
<p>Dodaje da se u izgradnju vodoopskrbnih objekata ulažu golema sredstva, ali upozorava da 30 milijuna kuna ne može osigurati sam grad Omiš. Omišani su potpisali i ugovor s bivšim Ministarstvom obnove i razvitka, te Splitsko-dalmatinskom županijom o zajedničkom financiranju vodovoda Svinišće - Podašpilje. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="54">
<p>Kupci su u nedjelju tragali za dežurnim trgovinama i kruhom</p>
<p>Kupci su teško pronalazili dežurne trgovine iako ih je u cijeloj Hrvatskoj trebalo raditi 850, od čega njih 156 samo na zagrebačkom području/ Rad trgovina nadziralo je u nedjelju šestotinjak inspektora Državnog inspektorata/ Rezultati njihove akcije bit će poznati u ponedjeljak/ Kazne za prekršitelje zakonske odredbe o zabrani rada nedjeljom su do 150.000 kuna</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - U nedjelju, prvu neradnu za većinu trgovaca, kupci su u potrazi za kruhom teško pronalazili trgovine koje su otvorene iako je u cijeloj Hrvatskoj trebalo raditi 850 dežurnih trgovina, od čega njih 156 samo na zagrebačkom području.</p>
<p>Od 1. siječnja, kako je bilo i najavljeno, primjenjuje se odredba Zakona o trgovini o zabrani rada nedjeljom velikim prodavaonicama. Prema njoj, sve prodavaonice čija je prodajna površina veća od 200 četvornih metara, morale su zatvoriti svoja vrata već prvu nedjelju u novoj godini.</p>
<p>Zagrepčani se u tome nisu najbolje snašli, a najviše je nervoze bilo ispred ono malo pekarnica koje su radile. Ispred jedne na Savskoj cesti bili su veliki redovi za kruh, tako da je povremeno u redu čekalo i stotinjak ljudi. Naime, dežurne trgovine nisu naručile više kruha, pa su ljudi morali tragati za njim.</p>
<p>Rad trgovina nadzirali su u nedjelju inspektori Državnog inspektorata, i to čak njih šestotinjak. Glavni državni inspektor Branko Jordanić je rekao Vjesniku da je radio maksimalan broj inspektora te da su svi trgovački prostori bili pod nadzorom. </p>
<p>»Odluka o radu trgovina nedjeljom se poštuje«, rekao je Jordanić u nedjelju popodne Hini. Dodao je da nijedan strani trgovački lanac u Hrvatskoj nije pronađen otvoren te da su na terenu otkrivene samo male nepravilnosti.</p>
<p>Detaljniji rezultati akcije Državnog inspektorata bit će poznati u ponedjeljak. Jordanić je za Vjesnik objasnio da su inspektori prošli sve trgovine s dozvolom, točnije, one koje su zatekli otvorene.</p>
<p> »Teško je reći hoće li to biti baš sve trgovine, no sigurno ćemo pregledani sve robne kuće i velike trgovačke lance«, rekao je.</p>
<p>»Kazne za prekršitelje zakonske odredbe o zabrani rada nedjeljom su do 150.000 kuna. No, sada je najbitnije postaviti sustav da funkcionira kako treba, jer je novi zakon nedorečen«, istaknuo je Jordanić.</p>
<p>Primjerice, prijeporni su prostori za prodaju cvijeća, kiosci za prodaju novina, ljekarne i benzinske crpke na kojima se, osim benzina i novina, prodaju i namirnice. »Zbog toga ćemo u hodu morati uklanjati sve nelogičnosti koje će se javljati u provedbi Zakona o trgovini, a koje će trebati riješiti zakonskim izmjenama i dopunama«, zaključio je glavni državni inspektor.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Bozanić: Obitelj treba biti zajednica ljubavi i života</p>
<p>VRBNIK, 4. siječnja</p>
<p> – Na euharistijskom slavlju u čast proglašenja nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića kardinalom, održanom u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Vrbniku u nedjelju popodne, uz samog kardinala sudjelovalo je još 20-ak svećenika podrijetlom iz Vrbnika, te krčki biskup Valter Župan. Nakon što je postao kardinalom bio je to prvi Bozanićev dolazak u rodni mu Vrbnik, kamo je došao na poziv biskupa Valtera Župana i vrbničkog velečasnog Antona Zeca. Pred prepunom crkvom dio mise pjevan je na staroslavenskom jeziku.</p>
<p>Obraćajući se sumještanima, Bozanić je uvodno rekao: »Ne bi sin našega Vrbnika danas bio zagrebački nadbiskup u kardinal da nije bilo vaše vjere, vaših molitvi i vašeg kršćanskog svjedočenja. Stoga je i trebalo doći danas ovamo, na korijene i izvore, u ovo blagoslovljeno rodno mjesto, gdje sam započeo svoj život u svjetlu vjere. Nema Vrbnika bez crkve«. U svojoj propovijedi, kardinal Bozanić je podsjetio i na Božić, upozorivši kako nasuprot jednostranosti suvremene proizvođačke i potrošačke kulture Božić nas stavlja pred dar djeteta »dar Božjeg sina koji je rođen za nas i za naše spasenje; međutim, Božić nas upućuje i svakom djetetu rođenom na ovoj zemlji i svakom čovjeku koji hodi našom zemljom«.</p>
<p>Obje vrbničke crkve posvećene su Blaženoj Djevici Mariji, a obraćajući se Presvetoj Bogorodici, kardinal Bozanić preporučio joj je obitelji, da budu zajednice ljubavi i života, zamolivši ju da pomogne da se u našem društvu istinski vrednuje majčinstvo i očinstvo. »Trebamo bdjeti da ne bismo izgubili ono što je dobro, vrijedno i kršćansko, ono što označava naš provjereni vrbnički identitet«, rekao je. </p>
<p>Na kraju euharistijskog slavlja, srebrni križ napravljen prema nacrtima vl. Zlatka Sudca, kardinalu Bozaniću u ime Vrbenčana je predao načelnik Općine Vrbnik Franjo Toljanić. Križ je replika slike s korica staroslavenskog misala iz 1456. godine koji se čuva u Vrbniku. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Hoće li se pozivi za razgovore s haaškim istražiteljima pretvoriti u optužnice</p>
<p>Već prve reakcije osoba s popisa pokazuju da je riječ ili o činjenicama s kojima oni nisu upoznati (najtvrđi u tome je bio Ivan Jarnjak) ili, znajući da se nalaze na popisu, već spremaju svoju obranu</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Haaški istražitelji ovih će dana razgovarati s navodno šest svjedoka. Dvojica su zasad sto posto sigurna: Marijan Benko i Josip Turkalj. Nije sigurno jesu li na toj listi i Joško Morić, Ante Šoljić i Zdravko Janić. Gotovo sto posto sigurno je da se na tom popisu ne nalazi bivši ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak.</p>
<p>Sumnju u takav popis potiče činjenica da većina uposlenika Haaškoga suda i tužiteljstva koristi božićni odmor te da će se na poslu pojaviti u punom sastavu tek 12. siječnja. Treba podsjetiti da su mnoge ovdašnje spekulacije odavno spominjale taj 12. siječnja, ali kao datum kad će haaška tužiteljica Carla del Ponte doći u Zagreb s novim optužnicama. Zasad je jedino sigurno da je to dan kada se vraća s odmora. </p>
<p>Već prve reakcije osoba s popisa pokazuju da je riječ ili o činjenicama s kojima oni nisu upoznati (najtvrđi u tome je bio Ivan Jarnjak) ili, znajući da se nalaze na popisu, već spremaju svoju obranu. U drugu skupinu spada i Marijan Benko, bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova za Kriminalističku policiju, koji o razdoblju od 1993. do 1995. kaže: »Krim-policija se u to vrijeme tek osnivala i nije znala za planove koje su u okviru ratnih operacija izvršavale vojska i Specijalna policija«.</p>
<p>Toliki popis svjedoka podsjeća na jesen 2002. godine, kad je kroz istražiteljski ured Haaškog suda u Selskoj ulici prošlo desetak časnika Hrvatske vojske u različitim statusima pred ljudima Carle del Ponte. Najviši po činu bio je admiral Davor Domazet Lošo, a bilo je tu i generala, i satnika i bojnika. I tada je haaške istražitelje zanimalo isto razdoblje, dakle od akcije »Medački džep«, preko »Bljeska« do »Oluje«. Logično je da istražitelji, nakon preslušanih vojnih osoba, sad žele razgovarati i s osobama iz policije. </p>
<p>Zašto postoji sumnja da su osobe spomenute u medijima »sigurni« svjedoci? Riječ je o tome da neki od njih nisu morali biti obaviješteni o pozivu putem Vladina ureda za odnose s Haaškim sudom. Naime, iz Haaga službeni pozivi preko tog tijela dolaze samo ako je riječ o osobama koje su aktivne na onim mjestima s kojih će kao svjedoci nastupiti pred istražiteljima.</p>
<p>Logično je da su Benko i Turkalj na taj način obaviješteni, a njima valja pridružiti i Zdravka Janića, jer je on zapovjednik Specijalne policije. Svi ostali trebali su pozive dobiti na kućne adrese. U cijeloj toj priči ne treba zaboraviti ni vrlo važan detalj da se istim razdobljem u odnosu na iste operacije i iste formacije, vojne i policijske, bavilo i Državno odvjetništvo. Rezultat tih istraga vidi se u nekoliko suđenja koja su u tijeku, a najavljena su i nova. Pritom ne treba zaboraviti ni Rahima Ademija, koji čeka suđenje na slobodi, ali ni Mirka Norca, koji je već razgovarao s haaškim istražiteljima u Zagrebu. </p>
<p> Očito, riječ je o kompleksnoj pravnoj akciji raščišćavanja svih činjenica koje se trebaju, na kraju postupka, formirati kao optužnice. Ono što je gotovo sigurno jest da će se nekim osobama koje se na tim pozivima nalaze, haaško tužiteljstvo pozabaviti i u formi optužnice. Međutim, haaški izvori tvrde Vjesniku da spominjanje bilo kojeg imena kao »sigurnog optuženika« šteti postupku i navodi na zaključak da se, osim izvješćivanjem, mediji bave i nekim drugim poslovima.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Nove haaške optužnice stigle prije izbora, dogovoreno da ih otvori sljedeća vlada</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Prigodom svog sljedećeg posjeta Zagrebu, koji se očekuje u siječnju, glavna haaška tužiteljice Carla del Ponte najvjerojatnije neće donijeti nove optužnice, jer su one već Zagrebu i Račanova ih je vlada Sanaderovoj predala u zapečaćenoj omotnici prigodom primopredaje vlasti koju su Ivo Sanader i Ivica Račan obavili 23. prosinca.</p>
<p>Prema informacijama dobro obaviještenog izvora bliskog vrhu bivše vlade, optužnice su u Zagreb stigle još prije izbora, dakle prije 23. studenoga, ali je s Haaškim sudom dogovoreno da ih otvori tek sljedeća vlada kako bi se izbjeglo da optužnice postanu glavnom temom predizborne kampanje. </p>
<p>Vjesnikov izvor nije sa sigurnošću mogao reći o koliko je optužnica riječ, ali smatra da se radi o dvije ili tri optužnice među kojima bi mogla biti i jedna protiv nekog od civilnih dužnosnika iz vremena rata. Prema informacijama objavljenim u jednom dnevnom listu, dvije su optužnice podignute protiv tadašnjih visokih policijskih dužnosnika s kojima su haaški istražitelji već razgovarali u statusu osumnjičenika.</p>
<p>Lani su, podsjetimo, u toj ulozi s haaškim istražiteljima razgovarali general Mladen Markač, dugogodišnji zapovjednik specijalnih postrojbi, i Željko Sačić, bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Pravaši tvrde da »seljaci« nisu parlamentarna oporba</p>
<p>Tomčiću i HSS-u mjesto je u saborskoj većini, jer podržavaju Sanaderovu vladu, kažu u HSP-u/ HSS u ponedjeljak o ostavkama svojih ljudi na unosnim mjestima u državnom i javnom sektoru</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Novi saziv Hrvatskoga sabora nije na konstituirajućoj sjednici uoči božićnih blagdana izabrao svoga trećeg potpredsjednika iz oporbenih redova. Izbor trećega oporbenjaka, koji bi uz Matu Arlovića (SDP) i Vesnu Pusić (HNS) sjedio na mjestu saborskoga potpredsjednika, zakočili su Tomčićevi »seljaci« i Đapićevi pravaši, sukobivši se zbog pitanja tko jest, a tko nije parlamentarna opozicija.</p>
<p>Kako će se taj spor razriješiti i hoće li na sjednici zakazanoj za sredinu siječnja Sabor dobiti trećega oporbenog potpredsjednika, još se ne zna. </p>
<p>Zna se, međutim, da ni pravaši ni »seljaci« neće odstupiti, uvjereni da upravo njihov čovjek mora sjesti na to mjesto. »Mi imamo 10, a HSP osam zastupnika, pa je normalno da mi dobijemo potpredsjedničko mjesto«, rekao nam je u nedjelju jedan dužnosnik HSS-a. </p>
<p>»HSS nije u sukobu s pravašima, nego su oni u sukobu sami sa sobom«, dodao je podsjećajući na javnu reakciju svoga stranačkog šefa Zlatka Tomčića. Inače staloženi lider HSS-a, žestoko je prije Božića reagirao na osporavanje »seljacima« oporbenoga statusa koje dolazi iz pravaških redova. »To iz Đapića progovara frustracija zbog neulaska u obećanu koaliciju s HDZ-om i zbog neostvarenih osobnih ambicija za ministarskim mjestom«, poručio je dometnuvši da HSS »jest oporba, ali konstruktivna«. </p>
<p>Uporni su, s druge strane, i Anto Đapić i njegov HSP tvrdeći da HSS nije oporbena stranka, odnosno da joj nije mjesto u parlamentarnoj manjini. »Njima je mjesto u saborskoj većini zato što su, iako nisu ušli u Sanaderovu vladu, u Saboru ipak glasovali za nju. Zato HSS-u i ne može pripasti potpredsjedničko mjesto iz oporbene kvote, nego to mjesto pripada nama, kao trećoj po snazi opozicijskoj stranci nakon SDP-a i HNS-a«, tvrde pravaši. </p>
<p>U HSP-u se, kao i u široj javnosti, i nadalje spekulira s tezom da je Tomčić, obećavši Ivi Sanaderu podršku u Saboru, zauzvrat dobio obećanje o nemicanju većine HSS-ovih ljudi na unosnim mjestima u državnom i javnom sektoru. Iako su Tomčić i njegovi najbliži suradnici više puta negirali postojanje ikakva tajnog dogovora s HDZ-om, malo su koga u to i uvjerili. Zato će biti zanimljivo vidjeti što će o ostanku ili odlasku svojih ljudi - koji su bili zamjenici i pomoćnici ministara te direktori javnih poduzeća i ustanova - u ponedjeljak reći Predsjedništvo HSS-a. Kako saznajemo, vodstvo stranke raspravljat će o ostavkama državnih dužnosnika kojih HSS, po vlastitoj tvrdnji, nema više od dvadesetak. Još ranije su Tomčić i suradnici, opovrgavajući nagađanja da će HSS-ovci ostati dobro raspoređeni u državnom i javnom sektoru i nakon promjene vlasti, najavili da će svi oni »staviti mandate na raspolaganje«. </p>
<p>To, međutim, ne podrazumijeva i njihove ostavke, jer će se na barem 50 posto njih sigurno odnositi ona tako često korištena rečenica: »Njega je na to mjesto dovela struka, a ne politika«! Pod opravdanjem »struka, a ne politika«, od poznatijih će HSS-ovaca svoje mjesto, prema svemu sudeći, zadržati direktor Hrvatskih šuma Željko Ledinski, umjesto kojeg je vodstvo HSS-a kao zastupnika u Sabor već poslalo Zdenka Haramiju. Na čelnome mjestu u Državnoj agenciji za sanaciju banaka mogao bi ostati i Marinko Filipović.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Berislava Rončevića mogli bismo pamtiti kao ministra koji je Hrvatsku uveo u NATO </p>
<p>Za usporedbe je prerano; o brzini i uspjesima novog ministra obrane polemizirat će se kad za to dođe vrijeme/ Prvi javni nastupi Berislava Rončevića potvrdili su da HV i čitav obrambeni sektor nastavlja velikim koracima prema zapadnim sigurnosnim asocijacijama </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Ministarstvo obrane nastavlja reformu nacionalnog obrambenog sustava. Predizborno je vrijeme sa sobom odvuklo i posljednje, prilično klimave sumnje da bi se započeti preustroj Hrvatske vojske (HV) mogao zaustaviti. </p>
<p>Za usporedbe je prerano; o brzini i uspjesima novog ministra obrane polemizirat će se kad za to dođe vrijeme. Prvi njegovi javni nastupi potvrdili su da HV i čitav obrambeni sektor nastavlja velikim koracima prema zapadnim sigurnosnim asocijacijama. Alternative nema, a još manje povratka. </p>
<p>Za Hrvatskom su godine rata, ali i poraća u kojem je HV uz obrambenu funkciju imao i naglašeni socijalni moment. Danas su u prvom planu mirovne misije, profesionalizacija, školovanje, ali i pomlađivanje Oružanih snaga. </p>
<p>U novim okolnostima, dirigentsku palicu dobio je Berislav Rončević, novi hrvatski ministar obrane. Iako se o njemu prilično malo zna, već iz prvih intervjua jasno je da namjerava nastaviti započeti preustroj, ali i unijeti neke novosti.</p>
<p>Prve Rončevićeve poteze tek se očekuje, pa se dobro podsjetiti početka mandata nekih njegovih prethodnika. Političku karijeru svakog od njih nepovratno je obilježio dolazak na Krešimirov trg - od ratnih ministara do mirnodopskih šefova MORH-a. </p>
<p>Imenovanje, a kasnije i rezultati rada izazivali su različita reagiranja javnosti. No, ono po čemu ih pamtimo teško da se može podvesti pod zajednički nazivnik. Svaki je obrambeni ministar zapravo bio drukčiji od prethodnika. Ili se barem takvim predstavljao. </p>
<p>Neke od njih obilježili su povijesni događaji - pokojnog ministra Gojka Šuška pamtimo kao ratnog ministra obrane iz vremena oslobodilačkih operacija »Bljeska« i »Oluje«. Pavlu Miljavcu neki su pripisivali snažne veze sa SAD-om, a činjenica je da je njegov transfer iz Glavnoga stožera u MORH bio početak mirnodopskog trenda u sustavu. Za Jozom Radošem ostali su potpisi na većini najvažnijih strategija i obrambenih zakona, a za Željkom Antunović prvi dio preustroja. </p>
<p>Unatoč tomu, kroničari će, bilježeći Radoševo ime, najprije upisati da je njegovim dolaskom u MORH prvi put ministar postao netko tko nije iz redova HDZ-a. Naslijedila ga je prva žena na čelu tog ministarstva i potpredsjednica bivše vlade Željka Antunović, čiji se dolazak smatra najvećim iznenađenjem kadrovske kombinatorike u zadnjih nekoliko godina. Govorilo se čak da je šef SDP-a Ivica Račan na taj način želi žrtvovati, no to se brzo pokazalo pogrešnom procjenom. </p>
<p>Pod relativno sličnim okolnostima, na Krešimirov je trg stigao i novi ministar Berislav Rončević, najmlađi ministar obrane dosad. </p>
<p>U MORH-u ga čeka mnogo posla koji su njegovi prethodnici tek načeli, a Rončević ima dobru priliku dovršiti ga. Sve je jasno. Hrvatski put od teških ratnih i mirnodopskih godina, napokon stiže do »naplatnih kućica«. Novog bismo ministra mogli pamtiti kao NATO-ministra.</p>
<p>Uspjeh reforme obrambenog sustava ovisit će o »miru u kući«</p>
<p>O odnosima na relaciji predsjednik Republike-Vlada-Glavni stožer posljednjih se godina mnogo pisalo. I danas se može reći da će uspjeh reforme obrambenog sustava ovisiti upravo o tome. »Mir u kući« bit će najvažniji, ali ne treba zaboraviti ni važnost kvalitetnog izbora prvih suradnika. Prva je već potvrđena: predsjednik Republike potvrdio je Rončevićev izbor za ministra. Osim toga, Stjepan Mesić nedavno je izjavio kako vjeruje da će novi premijer brže djelovati od svog prethodnika, jer nema potrebe za širokim koalicijskim usuglašavanjem, što također ide u prilog novom šefu MORH-a. Imena Rončevićevih suradnika još se ne znaju.</p>
<p>Trnovit put do Bruxellesa </p>
<p>Iako se zasad zadržava na općenitom planu nastavka započetih reformi obrambenog sustava, analitičari procjenjuju da Berislava Rončevića u MORH-u čeka vrlo težak posao. Vjerojatno i teži od dijela reforme koju je u prošloj godini uspješno provela Željka Antunović. </p>
<p>Iz sustava je u godinu dana otišlo 7500 ljudi, no Hrvatska je tek na pola puta u procesu smanjenja broja osoblja. Program zbrinjavanja »Spectra« predviđa da će do 2015. iz sustava otići još oko 7000 ljudi. Posao otežava i činjenica da je dosad otišlo najviše vojnika, a najmanje službenika i namještenika. Ključno će, dakle, za Rončevića biti pitanje odnosa MORH-a i sindikata. </p>
<p>Osim smanjenja broja osoblja, čeka ga godinama zapostavljana modernizacija tehnike, pomlađivanje i, na kraju, odluka o ukidanju vojnog roka. Ako želi proći kroz vrata NATO-a, morat će otkloniti kritiku Saveza i do kraja odbaciti vojni ustroj koji, u nekim segmentima, još podsjeća na JNA-model teritorijalne obrane.</p>
<p>Hrvatska je prije pet-šest godina kupila nove radare, no zbog otpora iz lokalnih sredina, postavila je samo jedan (na Visu). MORH plaća kredite, no postavljanje ostalih uređaja čeka novog ministra. </p>
<p>Tu su i odnosi Hrvatske sa SAD-om, izgubljena vojna pomoć i dilema o slanju specijalaca u Irak. Očekuje se da MORH pokuša potaknuti gospodarski razvitak gdje god je moguće. Višak vojnih zgrada, vojna industrija i off-set programi opremanja samo su neki od projekata na kojima bi Rončević mogao napraviti dodatne iskorake. </p>
<p>Na kraju, ako to sigurnosne procjene budu dopuštale, očekuje se da Berislav Rončević posjeti naše vojne policajce u Afganistanu. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Vlada u ponedjeljak o PDV-u, poskupljenju kruha, ukidanju radne obveze liječnicima... </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Smanjivanje PDV-a s 22 na 20 posto bit će najzanimljivija točka prve sjednice Vlade Ive Sanadera koja će se održati u ponedjeljak. Naime, svi su izgledi da će primjenu tog predizbornog obećanja HDZ-ova vlada odgoditi do 1. siječnja 2005. iako je još moguće da se ta odgoda skrati do 1. listopada ove godine.</p>
<p>Do odgode je došlo zato što bi oko tri milijarde kuna manje zbog dva posto manjeg PDV-a ozbiljno ugrozilo ravnotežu državnog proračuna u ovoj godini, u kojoj treba vratiti oko 13,5 milijardi kuna glavnice i kamata inozemnog i domaćeg duga države, te povećati neka socijalna davanja rodiljama, majkama s troje djece i braniteljima uz već čvrsto »zacementirane« izdatke za plaće državnih službenika i pokrivanje rupa u sustavu mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. </p>
<p>Sve je to vrlo teško, ako ne i nemoguće, učiniti sa smanjenim PDV-om pod uvjetom da se želi sačuvati makroekonomska stabilnost zemlje i da se ne želi povećati proračunski deficit koji je lani iznosio oko 4,5 posto (1999. bio je 8,6 posto), a financijaši Račanove vlade tvrde da bi se u ovoj godini mogao smanjiti na samo 2,9 posto, čime bi Hrvatska na tom polju ispunila jedan od najvažnijih kriterija iz Maastrichta. Osim toga, iako bi smanjeni PDV stvorio velike probleme u proračunu, teško je očekivati da bi građani u većoj mjeri u vlastitim novčanicima osjetili smanjenje PDV-a, jer se procjenjuje da većina trgovaca ili vlasnika ugostiteljskih objekata ne bi mijenjala cijene zbog tako malog iznosa, pa bi od smanjenja najviše koristi imali trgovci, a ne građani. </p>
<p>Vlada će u ponedjeljak raspravljati i o poskupljenju kruha. No, kao što je premijer Ivo Sanader već najavio, Vlada ne regulira administrativno cijene kruha, jer su one odavno već prepuštene tržištu, pa se mogu očekivati samo apeli uz argumente koji potkrepljuju tvrdnje da poskupljenje nije nužno.</p>
<p>Veliku pažnju Vlada će posvetiti i praznim Državnim robnim zalihama, a premijer je već najavio i istragu o krivcima za prazna skladišta iako zakon točno propisuje što se u njima mora čuvati za slučaj elementarne nepogode ili neke nesreće. </p>
<p>Na prijedlog potpredsjednika Vlade i ministra zdravstva i socijalne skrbi Andrije Hebranga, Vlada će u ponedjeljak ukinuti i radnu obvezu liječnicima.</p>
<p>Za sljedeću je sjednicu, pak, odgođena najavljena informacija o primopredaji u ministarstvima, jer taj posao još nije odrađen u svim ministarstvima. U sklopu te informacije trebalo bi se saznati jesu li neka ministarstva i nakon raspisivanja izbora ili čak i nakon 23. studenoga raspisivala natječaje i zapošljavala ljude, te potpisivala nove financijske obveze. </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Sanader: Vlada će pratiti primjenu Zakona o trgovini i vidjeti trebaju li nadopune </p>
<p>VARAŽDIN 4. siječnja</p>
<p> – »Razgovarali smo o najvažnijim projektima koje smo započeli i na kojima smo surađivali sa bivšom Vladom i o nekima od razvojnih planova za koje se nadamo steći potporu ove Vlade. Premijer, ministri i predsjednik Sabora pokazali su razumijevanje za te projekte i nadam se dobroj suradnji na dobro Varaždina, Varaždinske županije i Hrvatske«. To je na kraju razgovora s premijerom Ivom Sanaderom, predsjednikom Hrvatskog sabora Vladimirom Šeksom, ministrom kulture Božom Biškupićem, ministrom unutarnjih poslova Marijanom Mlinarićem, ministricom europskih integracija Kolindom Grabar-Kitarović u nedjelju navečer u varaždinskoj Gradskoj vijećnici izjavio varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok. Razgovorima je bio nazočan i varaždinski župan Zvonimir Sabati.</p>
<p>Premijer Sanader rekao je kako razgovor nije išao u detalje, no u osnovnim crtama dobila se slika planiranog u gradu Varaždinu i Varaždinskoj županiji u idućem razdoblju. U pogledu projekata u poljoprivredi dogovoreno je da ministar poljoprivrede Čobanković u iduća dva tjedna posjeti Varaždinsku županiju, kako bi od župana Sabatija doznao o kakvim je projektima riječ. Vlada je zainteresirana i za druge prokjekte – od gospodarske zone pa do projekata u kulturi. Varaždin ima najveću površinu muzejskih prostora po stanovniku u Hrvatskoj, no ono što je dobro treba podržavati i dalje.</p>
<p> »Danas je prva nedjelja o primjeni izmjena Zakon o trgovini i nastala je totalna zbrka«, primijetili su novinari. Premijer Sanader je odgovorio da se zakoni moraju poštivati i da će trebati neko vrijeme da se spomenuti Zakon uhoda. »Zakon mora služiti građanima, no moraju ga pratiti dobre organizacijske preformance. Vlada će pratiti primjenu Zakona i vidjet će nakon toga treba li nadopuna. Savršenog zakona nema i tek čekam izvješće od državnog inspektora, a nakon toga moći ću reći o čemu se radi«, rekao je Sanader.</p>
<p> Novinari su zamolili premijera da komentira nedavno pristigle pozive Haaškog suda na obavijesne razgovore. </p>
<p> »Politika se u to neće miješati. Međunarodni sud u Haagu postoji na temelju rezolucije Vijeća sigurnosti UN. Hrvatska ima Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sugom i sukladno sa tim dokumentima mi ćemo se ponašati. Suradnju s haaškim sudom želimo svesti u pravne, a ne političke okvire«, rekao je premijer Sanader.</p>
<p> Nakon neformalnog razvora u Gradskoj vijećnici premijer, predsjednik Hrvatskog sabora i ministri sa suprugama bili su na koncertu Ambassade Orchestra iz Beča u varaždinskom HNK.</p>
<p>Karmen Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>»Epidemija neće biti većih razmjera«</p>
<p>Ospice se mogu očekivati u dijelu populacije slabijeg imuniteta, odnosno u onih koji nisu cijepljeni, a bili su u kontaktu sa zaraženima, kaže dr. Ira Gjenero-Margan, voditeljica Odjela za epidemiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> – »Bili smo na pragu brisanja ospica s popisa zaraznih bolesti u Hrvatskoj i epidemiolozi, blago rečeno, nisu sretni zbog epidemije koja se ovih dana pojavila u našoj zemlji«, rekla je u nedjelju Vjesniku dr. Ira Gjenero-Margan, voditeljica Odjela za epidemiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. </p>
<p>Godišnje u Hrvatskoj od te bolesti oboli samo šest do osam ljudi, a sada je već više od 20 zaraženih sa svim uobičajenim simptomima, što je i razlog da se govori o epidemiji. </p>
<p>Dr. Gjenero-Margan dodaje kako ima naznaka da će oboljelih biti još, jer je zaraza stigla i u Centar za radnu terapiju i rehabilitaciju osoba s posebnim potrebama »Stančić« u Dugom Selu. Čista klinička slika ospica dokazana je u petero štićenika, a za 19 se očekuje, iako još nije potvrđena. Treba reći i da je riječ o ustanovi u kojoj boravi gotovo dvostruko više štićenika nego je predviđeno raspoloživim prostorom.</p>
<p>Zasad je poznato da su ospice donesene iz Francuske gdje, što je karakteristično i uobičajeno i za druge zemlje zapadne Europe, nema tako intenzivne procijepljenosti stanovništva kao u nas. Daljnji put zaraze ide do troje ljudi od kojih je jedan zarazio dvanaestoro drugih. Dr. Gjenero-Margan kaže da se epidemija vjerojatno neće jako širiti upravo zbog dobrih javnozdravstvenih mjera, ali se može očekivati u dijelu populacije slabijeg imuniteta, odnosno u onih koji zbog nekih kontraindikacija nisu mogli biti cijepljeni, a bili su u kontaktu sa zaraženima. </p>
<p>Većina štićenika u »Stančiću« nije cijepljena iako je, prema prirodi osnovne bolesti, to mogla biti, kaže naša sugovornica, pa su zbog pojave ospica sada cijepljeni svi u dobi do 25 godina. </p>
<p>Ospice su prije svega dječja bolest, a kako je u nas bila pred eliminacijom (obavezno cijepljenje od 1968. godine), mnogi je liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nikad nisu ni vidjeli. To je razlog što je mnogi odmah ni ne prepoznaju. </p>
<p>Ta akutna bolest izazvana virusom morbila iz porodice paramiksovirusa može u početku izgledati kao prehlada s temperaturom, katkad i vrlo visokom, konjunktivitisom, kašljem, no karakterističan je osip na koži i sluznici, ponajprije u ustima. Prestaje četiri do sedam dana nakon pojave osipa i u pravilu prolazi uz suzbijanje visoke temperature, kašlja i mirovanje. Moguće su, međutim, komplikacije ako oslabljeni organizam napadnu bakterije, pa može doći do upale srednjeg uha, pluća, a u težem obliku i upale moždanih ovojnica (encefalitisa). </p>
<p>Čovjek je zarazan dan prije pojave simptoma i četiri dana nakon toga. Lijeka nema, ali izloženost infekciji nije prepreka cijepljenju. Ako se od trenutka kontakta s virusom ospica primi aktivna imunizacija unutar tri dana, odnosno pasivna imunizacija unutar šest dana, bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti. </p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Samo skijanje u inozemstvu jamči dobar provod</p>
<p>Na Bjelolasici u nedjelju zabilježeno minus 13, ali nema umjetnog zasnježenja / Sljeme ima topove ali nema vode / Na Platku moguće samo sanjkati </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> – Dok su naši skijaši od ove subote preplavili inozemne planine, ovdašnji još čekaju prvi pravi snijeg. Za razliku od staza u Italiji ili Austriji, gdje se eventualni manjak pravoga snijega kompenzira snježnim topovima odnosno tehnikom dostojnom trećega tisućljeća, hrvatski će se stručnjaci vječno tužiti na visoke temperature, lošu tehniku ili manjak vode. </p>
<p>U subotu je, dakle, put inozemnih skijaških pista krenulo više od 100.000 naših građana. Najviše ih je »pristalo« u Italiji i Austriji, mnogo manje u Sloveniji. </p>
<p>U svakom slučaju, naši su ljudi sigurni da će njihovi inozemni domaćini napraviti sve što je u njihovoj moći kako bi uredili što više staza. Francuska je u tom pogledu još i bolja, ali je ipak predaleko za masovniji odlazak naših skijaša (tamo već godinama odlaze odlični skijaši i to uglavnom u ožujku). </p>
<p> Naravno da sedam dana na inozemnom snijegu ima i svoju cijenu. Skijanje (bordanje), međutim, više nije rezervirano samo za najimućnije. Zimski sportovi zaludili su i stare i mlade i bogate ali i one što vječito vuku minuse na računima. To više nije stvar trenda i ukusa, već sjajna razonoda zbog koje se valja stisnuti. Svaki će Hrvat za sedam dana zimovanja u inozemstvu (prema procjenama Udruge hrvatskih putničkih agencija ove će sezone na snijeg od 180.000 do 200.000 naših građana) potrošiti najmanje 3000 kuna (smještaj u apartmanu prosječno stoji 1500 kuna, šestodnevna ski-karta dodatnih oko 1100 kuna, pa hrana, piće na skijalištima...). Računamo, naravno, da je opremu posudio ili kupio prošlih sezona. </p>
<p>Odmor u Hrvatskoj stajao bi neusporedivo manje, ali neusporedivo manje i vrijedi. </p>
<p>U nedjelju, 4. siječnja, zbog manjka snijega nije radilo ni jedno domaće skijalište. Na Bjelolasici je snijega bilo pet centimetara (na Begovu Razdolju tri centimetra). Ako nastavi padati ovakvim ritmom, prve sezonske skijaše Bjelolasica će imati za otprilike mjesec dana. Umjetnog zasnježenja nema što je u najmanju ruku čudno za Bjelolasicu koja nastoji biti najvažnije domaće skijalište. Nedjeljna temperatura od minus 13 stupnjeva u svakom je slučaju bila idealna za pravljenje umjetnog snijega.</p>
<p>Sudbinu Bjelolasice dijeli i Sljeme iako Zagrepčani imaju topove za umjetni snijeg. Imaju topove, ali nemaju dovoljno vode u umjetnom bazenu podno Crvenog spusta. No i kada prorade, sljemenske se staze ne mogu mjeriti s austrijskim, talijanskim ili slovenskima. Na Platku je, također u nedjelju, snježnim topovima uređena jedna staza - za sanjkanje. </p>
<p>Da imamo bolju infrastrukturu i tehniku, skijanje na domaćim stazama bilo bi prihvatljivije prosječnome hrvatskom novčaniku. Odmor u Hrvatskoj je, naime, dvostruko povoljniji od zimovanja u inozemstvu. </p>
<p>Šestodnevna ski-karta u zemljama EU-a u prosjeku stoji 160 eura (za odrasle) dok ista za sedam dana na Bjelolasici stoji 350 kuna. Pet dana skijanja po Sljemenu stoji tek 300 kuna. </p>
<p>Povoljnije su i škole skijanja. U inozemstvu se recimo šestodnevni skijaški tjedan plaća oko 800 kuna, na Bjelolasici dvostruko manje. </p>
<p>O izvanpansionskoj ponudi da i ne govorimo. Na najelitnijim austrijskim skijalištima kava nerijetko stoji kao kod nas jednostavniji obrok. </p>
<p>No što to vrijedi kada hrvatske staze isključivo ovise o temperaturama i prirodnom snijegu, dok smo tehnikom ostali na razini prošlog stoljeća (sljemenske žičare nerijetko izazivaju salve smijeha kod stranaca). </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040105].
|
