NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20041103].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 167124 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>03.11.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Dugi redovi, duboke podjele</p>
<p>Računa se da je na birališta širom zemlje izašlo oko 125 milijuna Amerikanaca s pravom glasa / Izvješća s terena pokazuju da je bilo samo nekih manjih poteškoća i nepravilnosti koje ne mogu utjecati na konačne izborne rezultate</p>
<p>NEW YORK (Od Vjesnikova posebnog izvjestitelja)</p>
<p> - Amerikanci su u utorak sedam sati ujutro nakon bespoštedne predizborne kampanje izašli na predsjedničke izbore na kojima su odlučivali o novom šefu Bijele kuće. Opredjeljivanje između republikanskog predsjednika Georgea W. Busha i demokratskog senatora Johna Kerryja, po ocjenama najnakladnijeg lista USA Today, bilo je iznimno neizvjesno i napeto.</p>
<p>Predsjednik Bush je svoju predizbornu kampanju nakon 19-dnevnog obilaska šest neodlučnih saveznih država završio u ponedjeljak kasno navečer u rodnom Teksasu. Ponovno se predstavio kao borac koji će se odlučno suprotstaviti terorizmu, osigurati mir i sigurnost u zemlji te donijeti gospodarski i svaki drugi preporod zemlji. Na kraju je poručio kako je optimist i uvjeren u svoju izbornu pobjedu. </p>
<p>Senator Kerry je u utorak rano ujutro nastavio s kampanjom u Toldou, u državi Ohio. Pozvao je Amerikance da bez obzira na stranačke boje ostanu ujedinjeni i rekao kako su sada u pitanju nade SAD-a. Kerry je poslijepodne proveo u Bostonu dajući intervjue, a nakon toga se posvetio izbornim rezultatima s kandidatom za potpredsjednika, Johnom Edwardsom.</p>
<p>Prema prvim vijestima očekivalo se da će na izbore izaći oko 65 posto cjelokupnog biračkog tijela. Tako velik odaziv nije zabilježen od vremena Johna Kennedyja i Richarda Nixona. Amerikanci su u utorak birali i guvernere u 11 saveznih država, cijeli Zastupnički dom Kongresa i 34 od ukupno 100 senatora. Republikanci su dosad imali tijesnu većinu od 51 senatora.</p>
<p>Ankete koje su provedene u svakoj pojedinačnoj državi (od 1. rujna do izbora bilo je rekordnih 937 takvih ispitivanja), upućivale su na zaključak da bi senator Kerry mogao postati 44. predsjednik u povijesti SAD-a. Po nekim računicama, očekivalo se da će dobiti 298 elektorskih glasova, a Bush 231. Ispitivanje Zogbyja pokazalo je da bi Bush mogao dobiti 247, a njegov demokratski izazivač 264 elektora. Zogby, čija su se ispitivanja 2000. godine pokazala točnima, ovog puta je procijenio da bi, kao i prije četiri godine, konačnog pobjednika predsjedničkih izbora moglo odrediti 27 elektorskih glasova Floride. </p>
<p>Inače, pobjednik je onaj predsjednički kandidat koji osvoji najmanje 270 glasova elektora. Primjerice, Ohio »vuče« 20 elektorskih glasova jer ima 18 zastupnika u Kongresu i, poput svih saveznih država, dva senatora. S izuzetkom dviju država, Mainea i Nebraske, kandidat koji osvoji većinu glasova u svakoj pojedinoj državi dobiva njezine elektorske glasove.</p>
<p>Prema Gallupu, bitka za Bijelu kuću bila je ne samo dramatična već i krajnje neizvjesna. Štoviše, ona je pokazala dosta duboke i vrlo ozbiljne podjele između trenutačno vladajućih republikanaca i oporbenih demokrata. U oba tabora vladao je strah od pobjede protivnika. Kritična demokratska masa koja se polako formirala pozivala je Amerikance da potisnu gorčinu i bijes i okrenu se nacionalnim interesima i jedinstvu.</p>
<p>No to nije bilo nimalo lako zbog teških optužbi i protuoptužbi. Ranijih izbornih godina, predsjednički kandidati su osobno uvažavali jedan drugoga. Atmosfera netrpeljivosti ove predsjedničke kampanje prenijela se i na američke ulice, urede, sveučilišta i mnoga druga mjesta. Jedan od uličnih prodavača u New Yorku, John M. preko vlastitog razglasa nastavio je pozivati svoje sugrađane da »istjeraju predsjednika Busha iz Bijele kuće«. Sličnu, ako ne i veću netrpeljivost pokazivali su i Bushevi pristaše. </p>
<p>Konačna odluka ovisi o tome čiji će pristaše u većem broju izaći na birališta. »Američke podjele« počele su se osobito zamjećivati nakon terorističkih zračnih udara Al Qaide na New York i Washington 11. rujna 2001. »Ranije se nije znalo niti pitalo tko je tko«, kaže jedan doseljenik iz Bosne koji ima američko državljanstvo. Dodaje kako to sada svaki susjed zna, što se osjeća na dosta zahlađenim odnosima. Takva atmosfera nepovjerenja prenijela se i u mnoge urede, javne ustanove pa i tvrtke.</p>
<p>»Sjeme zla i podjela, ako se jednom zasije, bit će vrlo teško kasnije iskorijeniti«, rekao je izvjesni Faruk D. koji je zaposlen kao knjigovođa u newyorškoj osiguravajućoj kompaniji. On smatra da senator Kerry otvara viziju »novog svježeg početka Amerike«, zbog čega će, rekao je, i dati svoj glas demokratskom kandidatu.</p>
<p>Američki predsjednički izbori su se, unatoč pesimističnim prognozama, održali bez kaosa, nadvikivanja i pravnih smicalica.</p>
<p>Računa se da je na birališta širom zemlje izašlo oko 125 milijuna Amerikanaca s pravom glasa. Zamjetno je da su prvi put zamijećeni dugi redovi birača, a neki su čekali i nekoliko sati da bi obavili svoju građansku dužnost koja ovdje nije obvezna. </p>
<p>To nezapamćeno zanimanje rezultat je velike izborne energije koju su dosad uložili republikanski predsjednik George W. Bush i njegov demokratski izazivač John Kerry. No, presudan čimbenik »povijesnog odziva birača« može se tražiti u činjenici da je u zemlji došlo do krupnih podjela u gledanju na mnoge unutarnje i vanjske probleme. </p>
<p>Inače, posljednje Zogbijeve procjene uoči zatvaranja birališta govorile su da bi Florida, kao i 2000. godine, mogla pripasti republikancima, a Colorado demokratima. Ispitivanja su pokazivala i da je otvoreno pitanje glasovanja u Pennsyilvaniji i Virginiji. Pennsylvanija nosi 21 izborni glas, a Virginija 13. Zbog toga su sve oči bile okrenute prema Pennsylvaniji. No, Gallupova predviđanja davala su veću prednost Kerryju u Floridi, a manje šanse u Pennsylvaniji.</p>
<p>Izvješća s terena pokazuju da je bilo samo manjih poteškoća i nepravilnosti koje ne mogu utjecati na konačne izborne rezultate. Neka izborna mjesta otvorena su, primjerice, nekoliko minuta kasnije, a u nekoliko okruga pokvarili su se elektronski strojevi za registriranje birača. Takvi slučajevi zabilježeni su u New Mexicu, Južnoj Carolini, dok je u Floridi otkazala memorijska kartica u računalu.</p>
<p>Sve u svemu, nisu se ostvarile crne slutnje o kolapsu izbornog sustava, što su neki izborni stručnjaci predviđali. Razgovori s nekim glasačima u saveznoj državi Ohio pokazuju također da se sve odvijalo glatko bez manipuliranja i zastrašivanja glasača. </p>
<p>Povjerenje u sistem</p>
<p>Predsjednik Bush koji je glasovao u jednoj vatrogasnoj postaji u Teksasu izjavio je kako se nada da neće biti problema s prebrojavanjem glasačkih listića kao što je to bio slučaj prije četiri godine na Floridi. Amerikanci su tada morali čekati nekoliko tjedana da bi doznali tko je njihov novi predsjednik, Bush ili Al Gore. Dodao je kako očekuje da će se u utorak navečer znati tko je konačni pobjednik vrlo napete i iscrpljujuće predsjedničke utrke za Bijelu kuću. </p>
<p>Bush je odao priznanje svom konkurentu senatoru Kerryju za oštru i beskompromisnu predsjedničku borbu. John Edwards, demokratski kandidat za potpredsjednika izrazio je uvjerenje da će »sistem funkcionirati onako kako treba«. Dodao je kako ga ohrabruje veliki odaziv birača. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Sudski sporovi već počeli</p>
<p>I prije nego što su Amerikanci nogom stupili na biračka mjesta, počela je ogorčena borba odvjetnika jedne i druge strane. Povod sudskim sporovima, javlja dopisnik Der Spiegela, je odluka republikanaca da na izborna mjesta u neodlučnim državama - Ohio, Pennsylvannia i Florida - pošalju tisuće aktivista, uglavnom pravnika koji će sa svojim biračkim popisima kontrolirati podatke. </p>
<p>Stvar se svodi na sljedeće: ako podaci birača kojemu su se aktivisti obratili nisu usklađeni s onima kojima oni raspolažu, takvi birači mogli bi svoj glas dati samo provizorno. O njemu bi, prema zamisli republikanaca, konačnu odluku trebalo donijeti izborno povjerenstvo ili sud, što zna trajati i po nekoliko tjedana. </p>
<p>Tako samo u Philadelphiji republikanski aktivisti, takozvani challengeri (izazivači) pokušavaju osporiti čak 10.000 birača, uglavnom iz crnačkih četvrti na zapadu grada, tradicionalno naklonjenih demokratima. </p>
<p>Službeno, republikanci svoj postupak opravdavaju željom da spriječe moguću zloporabu novoupisanih birača. Naime, s obzirom na činjenicu da Amerikanci nemaju obvezu prijavljivanja boravka, kontrola onih koji prvi put izlaze na izbore doista je otežana. Republikanci tvrde da su se njihovi protivnici masovno upisivali u biračke popise u neodlučnim državama iako zapravo žive negdje drugdje. Tako je, tvrde u Bushevu stožeru, broj registriranih birača u pojedinim okruzima veći od broja građana s pravom glasa iz popisa stanovništva. </p>
<p>Iako obrazloženje zvuči uvjerljivo, njemački dopisnik ističe kako je sve jača sumnja da je aktivistima na izborni dan stalo samo do jednoga: da u demokratskim uporištima najrazličitijim pitanjima i primjedbama odugovlače glasovanje tako da birači nakon nekoliko sati uzaludnog čekanja odu kući a da ne daju svoj glas Kerryju. </p>
<p>O praksi republikanaca već su se očitovali suci iz Ohija - u jednom slučaju su challangeri izbačeni s biračkih mjesta uz obrazloženje da je angažman tisuća neobučenih aktivista usporio cijeli izborni proces. No, drugi je sudac republikancima dopustio slanje pravnika, no njihov je angažman ograničio na zabilješke i zabranio da ikome onemoguće glasovanje. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Britanski listovi većinom za Kerryja</p>
<p>»Notorna politička polarizacija Sjedinjenih Država donekle je iluzija«, piše, međutim, u Daily Telegraphu Niall Fergusson, oxfordski profesor povijesti koji se nedavno preselio na Harvard. »Vidimo znakove demokratske vitalnosti u zemlji koja je temeljno objedinjena«</p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Kao i drugdje u svijetu, ljudi u Britaniji već su pomalo zasićeni vijestima o razvučenoj američkoj predsjedničkoj kampanji i njenoj završnici. S druge strane, istinski ih intrigira tko će odnijeti pobjedu na vjerojatno najneizvjesnijim izborima u Americi koji se pamte. Zna se na čijoj su strani simpatije Britanaca: na stranih demokratskog kandidata Johna Kerryja. U jednoj nedavnoj anketi, tek se 20 posto upitanih Britanca izjasnilo za Busha. </p>
<p>Stručnjak za ispitivanje javnog mnijenja John Zogby potvrdio je za Guardian o kako se intenzivnom interesu radi. »Među mladim biračima u dobi od 18 do 29 godina nula posto njih je neodlučno. To upućuje na vrlo jako zanimanje među mladim ljudima koji povijesno nisu bilo toliko angažirani - na primjer mladi Afroamerikanci.«</p>
<p>Na dan izbora, novinar britanskog lista Guardian Gary Younge koji se automobilom odvezao od Kerryjevog Bostona do Bushevog Midlanda u Teksasu tvrdi da bi ta dva grada lako mogla »pripadati dvjema sasvim različitim nacijama«. Jedino je posvuda bila nazočna američka nacionalna zastava kojom su jednako mahali i demokrati i republikanci. </p>
<p>»Notorna politička polarizacija Sjedinjenih Država donekle je iluzija«, piše, međutim, u Daily Telegraphu Niall Fergusson, oxfordski profesor povijesti koji se nedavno preselio na Harvard. »Vidimo znakove demokratske vitalnosti u zemlji koja je temeljno objedinjena«, javlja on iz San Francisca. </p>
<p>Economist u svom zadnjem broju prije izbora tvrdi kako američki birači moraju birati između »nesposobnog i nekoherentnog« kandidata. Uzevši sve u obzir, list se opredijelio za promjenu te biračima predlaže Kerryja, a ne Busha. </p>
<p>Sa gotovo pola milijuna prodanih primjeraka u Americi (dva puta više nego u samoj Britaniji), ugledni tjednik smatra se pozvanim davati takve preporuke. Po Economistu se, međutim, cijela predizborna bitka vodila između dvojice muškaraca s velikim manama: »Georgea Busha, koji je bio radikalan, promjenama sklon predsjednik, no koji se nikada nije činio istinski dorastao zadatku ... i Johna Kerryja koji često djeluje kao da je samo jednom o nečemu čvrsto odlučio, a to je bilo prije 30 godina.« Michael Gove u Timesu navija za Busha, ali protiv njega je Independent koji je vodio dugu kampanju protiv iračkog rata. Daily Mail glasa za promjenu, a time posredno za Kerryja. Thomas Friedman u Herald Tribune Internationalu pravi usporedbu između Busha starijeg i mlađeg te nalazi da je otac bolji materijal od sina. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>U očekivanju transatlantske pomirbe</p>
<p>Europska unija se već duže vrijeme pokušava nametnuti kao snažan globalni igrač, pa će i na taj proces američki izbori imati veliki utjecaj / Poraz Georgea Busha omogućio bi obnovu pokidanih transatlantskih veza i jačanje multilateralizma, smatra se na Starom kontinentu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Iako je izjava Johna Kerrya o tome kako bi strani državnici voljeli da on pobijedi na predsjedničkim izborima odmah ocrnjena kao nepromišljena i netaktična, sasvim je točna, barem kad je riječ o europskom raspoloženju. </p>
<p>Europska diplomacija nada se Kerryjevoj pobjedi jer smatra da će američki predsjednički izbori više nego ikad dosad utjecati i na razvoj i ponašanje Europe u međunarodnim odnosima. Ozbiljni političari u Europskoj uniji nemaju nikakvih iluzija da bi u slučaju pobjede Johna Kerryja irački problem ostao isključivo na brizi Amerikancima i njihovim ad hoc saveznicima. Europske zemlje bi u slučaju Kerryjeve pobjede bile pod još većim pritiskom da se uključe u normalizaciju stanja u Iraku. Europska unija do zajedničkog stava o Iraku ne može doći jer je iznutra podijeljena. No, odbijanje takve pomoći, predviđaju analitičari, za ključne EU zemlje koje vojnu intervenciju u Iraku nisu podržale, poput Njemačke i Francuske, bilo bi teže jer se od Kerryja očekuje snažniji multilateralni pristup. Unilateralna akcija Georgea Busha upravo je ono zbog čega je Europa bila dobrim dijelom protiv vojne akcije u Iraku. </p>
<p>Smatra se ipak kako bi poraz Georgea Busha omogućio obnovu pokidanih transatlantskih veza i jačanje multilateralizma, »Siguran sam da će doći do osjećaja olakšanja ako Kerry pobijedi na izborima«, izjavio je jedan europski diplomat na službi u SAD-u.</p>
<p>U jeku izbora u SAD-u, europski političari situaciju ponešto pojednostavljuju: ako pobijedi Kerry kojeg se percipira kao političara naklonjenog multilateralizmu i globalnom pristupu diplomaciji, Europska unija bi se mogla vratiti na put suradnje i partnerstva u ekonomiji u pitanjima sigurnosti sa SAD-om. Ključ je u fokusiranju na ono što je zajedničko Europi i SAD-u, smatraju europski diplomati. </p>
<p>Ako pak George Bush dobije drugi put povjerenje birača, njegov naglašeni unilateralizam i sklonost specifičnom tumačenju međunarodnog prava natjerat će Europsku uniju da se odredi kao blok protiv SAD-a. Ipak, Europska unija koja želi ojačati zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i dalje ne nalazi odgovor na sve veće tehnološko zaostajanje za SAD-om u pitanjima obrane. Europskoj uniji dobro ne ide ni po pitanju ekonomskog rasta. Takozvana lisabonska strategija kojom je europska unija do 2010. godina trebala postati konkurentna i jaka na svjetskom tržištu, teško je ostvariva.</p>
<p>No, čak i samo drukčiji stil olakšao bi transatlantsku suradnju, smatra se na Starom kontinentu. Kerry ima potpuno drukčiji instinkt kao pobornik multilateralizma, a u diplomaciji stil je sadržaj, podsjećaju Europljani. </p>
<p>Stil u međunarodnim odnosima upravo je ono što je još jednom demokratu Billu Clintonu omogućilo da osigura potporu ključnih svjetskih zemalja svaki put kad je odlučio upotrijebiti silu. Odluka o odabiru između Kerryja i Busha prvi će put imati izuzetno snažan utjecaj na odnose s Europom.</p>
<p>Demokrati i republikanci koji promišljaju vanjsku politiku baš i ne iskazuju neke bitnije razlike u stajalištima oko Srednjeg istoka, pa je sasvim izvjesno da je ključno pitanje odnosa sa Starim kontinentom. Paralelno s američkim izborima odvijali su se i napori EU da nakon netom donesenog europskog ustava ojača zajedničku vanjsku politiku i redefinira politiku prema Srednjem istoku i Zakavkazju. To se smatra ključnim za buduće pozicioniranje Europske unije u globaliziranim međunarodnim odnosima. </p>
<p>Stratezi unutar redova demokrata se nadaju kako bi postepeno moglo doći do jačanje transatlantske suradnje koju podjednako priželjkuju s obje strane Atlantika i to zbog vrlo pragmatičnih razloga. Bijela kuća, po anketama, uživa podršku samo šest posto europskih građana, a transatlantsku pomirbu zbog unosnih poslova na Srednjem istoku očekuju i ključne europske zemlje. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Što su nama Bush ili Kerry i što smo mi njima?</p>
<p>KREŠIMIR FIJAČKO</p>
<p>Dok ovo čita, štovani čitatelj već zna što se dogodilo na američkim predsjedničkim izborima i čini li se sada svijet drukčijim ili istijim nego jučer. Govorimo o svijetu, jer kada Amerika sebi bira predsjednika onda se to u velikoj mjeri tiče ostatka svijeta: najmoćniji čovjek najmoćnije zemlje na svijetu, čovjek koji, vodeći Ameriku tamo kamo je zamislio, nužno utječe i na sudbinu svijeta. Amerikanci su izabrali – što to sada znači za hrvatsko-američke odnose? Za početak – ništa. Ako je predsjednik John Kerry, možda će u vezi s ratom u Iraku pritisak na Hrvatsku da se uključi biti nešto blaži nego dosad, no i Hrvatska bi pritom mogla naučiti razliku, naime, da je žešćim pritiscima ponekad lakše odoljeti nego nježnu nagovaranju.</p>
<p>Ako se predsjednik zove Kerry, Amerika će se, kažu, »malo više« baviti Hrvatskom i Balkanom, umjesto da svu političku energiju usredotoči na Irak. Je li to dobro za Hrvate, pitat će netko. Ne može biti loše a kamoli dobro, pogotovu bude li se državni tajnik za vanjske poslove zvao Richard Holbrooke, koji Balkan »zna napamet«, što je naučio u Clintonovo vrijeme. Ako bi »bavljenje Hrvatskom« značilo njezin brži ulazak u NATO, pa onda i u EU, onda to ne mora biti tako loše. Europa je, općenito, navijala za Kerryja, podsjećajući Ameriku da je Bush već i previše ugrozio imidž SAD-a u svijetu, te da je, kao, vrijeme za zaokret. Europa je, uglavnom, otvoreno poručivala da bi joj s Kerryjem bilo lakše nego s Bushem, te da bi Kerry lakše nego Bush okupio saveznike – u koju god svrhu, pa i za rat u Iraku, koji je Bush »zbrzao« na način od kojega sada glava boli i Washington i Europu. Prije svega Europljani, ali i oni u SAD-u koji nisu glasovali za Busha, vide da je on, navodno, rješavajući jedan problem (iračka prijetnja, koja baš nije bila utemeljena) stvorio niz drugih problema i zapravo »proizveo« novi val terorista. Sada kada je Amerika izabrala, morat će s time živjeti i ona sama i svijet u kojem igra ulogu kakvu igra. Što se Hrvatske tiče, američkog saveznika, i »lebdećeg« pitanja: što se mijenja u hrvatsko-američkim odnosima (ako je pobjednik Kerry), odgovor glasi: Ništa. Mi smo i dalje tu gdje jesmo.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Mesićevi pucnji u prazno</p>
<p>DUBRAVKO GRAKALIĆ</p>
<p>Nešto se dogodilo predsjedniku Mesiću. Njegove posljednje izjave o Jadranki Kosor i, posebice o tome kako s Crnom Gorom nismo ratovali – odjeknule su kao pucnji u prazno. Jeka koja je izazvana odjekivat će još neko vrijeme hrvatskim političkim prostorom. </p>
<p> Opanjkavanje Jadranke Kosor, doduše, dio je predizborne predsjedničke kampanje koja nije započela, ali su je puni mediji. Mesić je izbornu borbu s najjačom konkurenticom započeo udarcem po najtraumatičnijem dijelu njezina privatnog života, što pokazuje kako u borbi za vlast neće prezati ni od čega. U HDZ-u ima dosta onih koji će mu adekvatno odgovoriti, ali jasan je odgovor na upit je li Predsjednik baš trebao početi s niskim udarcima. Novija Mesićeva izjava o tome kako Hrvatska s Crnom Gorom nije ratovala mnogo je nedopustivija i štetnija. On dobro zna da nije bilo tako. Sâm je Mesić, tadašnji predsjednik predsjedništva bivše SFRJ, sudjelovao u konvoju za Dubrovnik po kojem su padale crnogorske i srpske četničke granate. Teško da je to zaboravio. Prije će biti kako mu se činilo najboljim da ponovi staru frazu, koju obično ponavlja kad je riječ o odnosima sa Slovenijom, da »naše zemlje nisu nikada ratovale«.</p>
<p>Demanti da to nije rekao bio je smiješan, na televiziji se sve jasno vidjelo. Mesić se u svojim izjavama jednostavno izgubio, predizbornu nervozu unio je u važne međunarodne kontakte i, sam sebi nanio štetu.</p>
<p>Teško je očekivati da će u Dubrovniku sada dobiti pregršt glasova, kad je dan-dva prije sjećanja na mrtve uvrijedio poginule u srpsko-crnogorskoj agresiji, koja ne može biti zaboravljena zbog dnevno-političkih i ekonomskih razloga. A posebice ne zbog Predsjednikove želje da impresionira svoje istočne sugovornike.</p>
<p>Ima li Mesić trenutačno dovoljno vremena i koncentracije da radi svoj posao uz predsjedničku kampanju? Ili bi ga trebalo pustiti da se bavi samo kampanjom, pa da njegove druge obveze, osim najnužnijih i najprotokolarnijih budu odgođene za siječanj? </p>
<p>U slučaju Jadranke Kosor, jasno je rečeno kako će je, dok traje kampanja, zamijeniti državni tajnik. Mesića nema tko zamijeniti, ali nije sigurno da on može istodobno biti Predsjednik i predsjednički kandidat.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Autogol favorita</p>
<p>Jadranka Kosor će funkcionirati prema američkom modelu kampanje i govoriti ono što će joj pripremiti stranački stratezi i angažirani stručnjaci za PR. Stipe Mesić zna da mora voditi ozbiljnu kampanju jer izbori nisu subotnja kava s predsjednikom-građaninom. Njegov uspjeh i održavanje prednosti pred jedinom suparnicom ovise o tome hoće li slušati savjetnike prije ili tek nakon što nešto nabrzinu izvali. Nije poenta uvijek u tome da se svakome u svakoj situaciji treba svidjeti</p>
<p>ZORAN VODOPIJA</p>
<p>Amerikanci su svoje odglasali, Hrvati se tek spremaju. Amerikanci su birali predsjednika koji će odrediti smjer američke domaće i vanjske politike u sljedeće četiri godine. Hrvati će za dva mjeseca izabrati svojeg predsjednika koji ima daleko manje ingerencije od američkoga. Ipak, to ne znači da će hrvatski izbori biti za Hrvatsku manje važni od američkih za Ameriku. Kakva je razlika u izborima i, još važnije, među kandidatima?</p>
<p>George W. Bush i John Kerry predstavljali su dvije jedine opcije koje se u Americi desetljećima izmjenjuju na vlasti. Nikad u američkoj povijesti nisu republikanci i demokrati bili toliko izjednačeni u izgledima i nikad ishod tih izbora nije bio važniji nego što je danas. Riječ je o američkoj vanjskoj i unutarnjoj politici, jer prvi put postoje izgledi da se one značajnije razlikuju u demokratskoj ili republikanskoj izvedbi. Riječ je o načinu, intenzitetu i dugotrajnosti američke prisutnosti u Iraku, ali i o daljnjem padu ili rastu broja radnih mjesta u SAD-u.</p>
<p>Bush su podigli značenje izbora na dosad neviđenu razinu, ali su im kampanje bile prepoznatljive i tipično američke. Premda bez konkurencije, ni republikanci niti demokrati ne izlaze na izbore bez stotina milijuna donatorskih dolara. Oni se ulažu u spotove, predizborne mitinge i bezbrojna shuttle-putovanja po svim saveznim državama. Djeca najavljuju očeve-kandidate, a supruge čine više od smješkanja: one su vidljivi potporni stup obitelji. Poruka je da bez njih kandidati ne bi imali izgleda da postanu predsjednici.</p>
<p>Hrvatska inačica izbora je mnogo siromašnija, ali ništa manje otrovna u porukama. Hrvatski kandidati još nisu počeli službeno paradirati, ali kampanja je u punom jeku. Kandidatski izbor je, poput američkog, sveden na dvije osobe, premda utrku trče i drugi manje-više slikoviti kandidati. U SAD-u se uz Bush natjecao, od spomena vrijednih, i Ralph Nader, američka varijanta Ilije Rkmana, iako je bolje reći obrnuto, jer Nader brani potrošače još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća.</p>
<p>U Hrvatskoj se uz aktualnog predsjednika Stipu Mesića i kandidatkinju HDZ-a Jadranku Kosor od poznatijih natječu još Slaven Letica, Miroslav Ćiro Blažević, Ivić Pašalić, Boris Mikšić, Ljubo Ćesić Rojs i Anto Kovačević, a namjeru da to učini najavila je i Đurđa Adlešić. Zasad se čini da bi samo Letica, Ćiro i Đurđa Adlešić mogli osvojiti više od onoga što dobiva Nader na američkim izborima (oko jedan posto).</p>
<p>U Hrvatskoj, za razliku od Amerike, žene su i kandidati, a ne samo supruge. Ali zato žene hrvatskih kandidata sudjeluju u izbornim kampanjama više kao ukras negoli kao ozbiljna potpora. Mesićeva supruga Milka se bavi humanitarnom djelatnošću i uvijek je u drugom planu. Supruge Ljube Ćesića Rojsa i Ante Kovačevića ne mogu, uz njih, primirisati javnost jer bi vjerojatno naudile njihovu macho-madrac imageu. Boris Mikšić je bogati iseljenik, ali žene uz njega nema. Blaževićeva žena samozatajno živi u Švicarskoj i ne pomaže mu u kampanji. Letičina žena ima svoju karijeru i odlično mišljenje o mužu-kandidatu. Pašalićeva supruga ima istaknutu ulogu u obitelji i svom poslu.</p>
<p>Hrvatski kandidati za predsjednika svedeni su na to da fasciniraju javnost svojom pojavom, rezultatima minulog rada i obećanjima. Hrvatske glasače njihova obitelj pretjerano ne zanima, osim u specijalnim prilozima ženskih revija. Isti je slučaj i sa ženama kandidatkinjama. Javnost zna da Jadranka Kosor ima sina i dva bivša muža, ali je percipira kao samostalnu osobu koja se bori za prava nekih društvenih skupina, u prvom redu branitelja. HDZ će je promovirati kao idealnu predstavnicu stranačke politike, iako konsenzus o njezinu izboru nije bio potpun. Jadranka Kosor je kandidatkinja kojoj će za (ne)uspjeh biti bitno ono što stoji u zagradi iza njezina imena (HDZ).</p>
<p>Stipe Mesić teško može u zagradu iza imena strpati sve što je prošao. Na izborima 2000. je izronio iz sjene i slistio sve favorite, na čelu s Matom Granićem. Na predstojećim izborima imao je prigodu nastupiti kao nedodirljivi kandidat, ali mu vlastiti jezik nije dao mira. Njegova izjava da Hrvatska nije ratovala s Crnom Gorom, pa potom nemušta priopćenja iz Ureda predsjednika umjesto jasno izrečene isprike i ograde od vlastita lapsusa, ugrozili su mu položaj očitog favorita. Jadranka Kosor i HDZ su iskoristili priliku da uskoče u prazan prostor pa će tako, zbog Mesićeva gafa, kampanja opet početi raspravom o onome što je bilo umjesto o onome što će biti ako pobijedi jedan ili drugi kandidat. </p>
<p>Jadranka Kosor će funkcionirati prema američkom modelu kampanje i govoriti ono što će joj pripremiti stranački stratezi i angažirani stručnjaci za PR. Stipe Mesić zna da mora voditi ozbiljnu kampanju jer izbori nisu subotnja kava s predsjednikom-građaninom. Njegov uspjeh i održavanje prednosti pred jedinom suparnicom ovise o tome hoće li slušati savjetnike prije ili tek nakon što nešto nabrzinu izvali. Nije poenta uvijek u tome da se svakome u svakoj situaciji treba svidjeti.</p>
<p>Mesić je na početku kampanje postigao autogol, ali bi Jadranka Kosor trebala još dosta toga promijeniti da izjednači rezultat.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Fini u drugom naletu na Farnesinu </p>
<p>Ako Berlusconijeva koalicija u srijedu ili u četvrtak, kako su najavljivale talijanske novine, uistinu odluči umjesto Buttiglionea u Bruxelles poslati Franca Frattinija a na njegovo mjesto staviti Finija, diplomacije Hrvatske i Italije mogle bi imati dodatnoga posla i novih komplikacija u ionako složenim odnosima dviju država opterećenih temama iz prošlosti</p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ</p>
<p>Što zbog talijanske nespretnosti, što zbog Barrosova inata, prema mnogočemu kontroverznom talijanskom političaru i potpredsjedniku Berlusconijeve vlade Gianfrancu Finiju drugi put se smiješi mjesto ministra vanjskih poslova. Ako Berlusconijeva koalicija u srijedu ili u četvrtak, kako su najavljivale talijanske novine, uistinu odluči umjesto Buttiglionea u Bruxelles poslati Franca Frattinija a na njegovo mjesto staviti Finija, diplomacije Hrvatske i Italije mogle bi imati dodatnoga posla i novih komplikacija u ionako složenim odnosima dviju država opterećenih temama iz prošlosti. Težak zadatak imaju političari i diplomati s obiju strana Jadrana, jer kad zagusti uglavnom ih ne razumiju, a u vlastitom dvorištu politički im menadžment nije baš najjača strana.</p>
<p>Predsjednik Nacionalnog saveza i potpredsjednik talijanske vlade na političku se scenu devedesetih godina prošlog stoljeća probio nakon što je njegova stranka dobila nekoliko ministarskih mjesta u prvoj, kratkotrajnoj koaliciji s medijskim tajkunom Silvijem Berlusconijem. Danas je Finijeva stranka druga po snazi, a njega se najčešće opisuje kao Berlusconijeva najvjernijeg saveznika i političara koji je u europskim okvirima Berlusconiju zadao dosta problema. Njegov Nacionalni savez nastao je raspadom Talijanskog socijalnog pokreta (MSI) izgrađenog na pepelu Mussolinijeva fašističkog pokreta.</p>
<p>Izjavom iz 1994. godine da je Mussolini »najveći državnik 20. stoljeća«, Fini je stvorio mnogo problema sebi i Berlusconiju u europskim krugovima, pa je sljedećih deset godina potrošio na popravljanje imagea. Fini se, tako, pretvorio u političara koji je u vrlo kratkom vremenu hvalio Mussolinija da bi danas tvrdio kako je fašizam apsolutno zlo. </p>
<p>Nakon što su ga zbog njegovih profašističkih izjava ignorirali doslovce svi, a na međunarodnom planu bio je potpuno izoliran, bez poziva da posjeti službeno bilo koju zemlju Europske unije, Fini je shvatio da tako nikada neće biti u prigodi ozbiljno se baviti politikom i biti prihvaćen kao ozbiljan političar, pogotovu da ostvari premijersku ambiciju. Stoga je Fini još 1998. posjetio nekadašnji nacistički logor Auschwitz i osudio holokaust, a prije nekoliko dana se zauzeo za davanje prava glasa useljenicima. Kada je pak o starim grijesima vezanim uz regiju riječ, talijanski mediji su zabilježili da je Fini osamdesetih u Beogradu govorio kako »nema razloga da Istra i Dalmacija budu poklonjeni Hrvatskoj«. Napokon, govorilo se također kako je upravo Fini zbog pitanja talijanske imovine u Hrvatskoj, odnosno materijalne restitucije optantima, stoji iza odugovlačenja ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u talijanskom parlamentu.</p>
<p>Budući da su se dvije države nakon pune četiri godine zategnutih odnosa dogovorile o nastavku dinamike rješavanja pitanja esulske imovine u Hrvatskoj na razini stručnih komisija, nakon što su diplomacije jednim potezom (jednim susretom Frattini – Žužul), to pitanje skinule s političke agende problematičnih pitanja, situacija je nešto lakša. No, ona ne uključuje još pokoju nesretnu izjavu Gianfranca Finija koja bi mogla naelektrizirati hrvatsko-talijanske odnose. Ako se obje strane budu ponašale odgovorno, nema nikakvog razloga da Hrvatska i Italija na projektima zajedničkih interesa, kao što je zaštita Jadrana, ne rade zajedno.</p>
<p>Prigoda je to za hrvatske političare da se riješe nekih starih i irealnih strahova od obnove talijanskog fašizma, što je dobrim dijelom priječilo konkretne dogovore. Hrvatska politika cijeli niz godina nije razumjela talijansku. S druge strane talijanska se politika, upravo kada je riječ o osjetljivim imovinskim pitanjima nije znala iskobeljati iz vlastitih unutarnjopolitičkih problema, dijelom i stoga što i sâma nije održala riječ vlastitim građanima koje je obećala novčano obeštetiti.</p>
<p>Dolazak Finija na čelo Farnesine, ako do toga dođe, ne mora dakle značiti lošu vijest za Hrvatsku i njezine odnose s Italijom, no svakako bi trebao senzibilizirati obje diplomacije na pripremu za sprječavanje kriza ako se budu ponavljali ispadi poput posljednjeg Finijeva u Slobodnoj Dalmaciji, iako je ta izjava kasnije opovrgnuta. Napokon, koliko god se trudila, Italija se nikada nije uspjela nametnuti kao pravi igrač u regiji.</p>
<p>Gianfranco Fini, političar koji je svoju neofašističku prošlost na kraju nazvao »nesretnim mladalačkim izborom«, sada je u svojem drugom naletu da pokuša osvojiti Farnesinu. Prvi put je to pokušao 2001. kada je Berlusconi najurio Renata Ruggiera, no nije mu uspjelo. Ako mu ovaj put to uspije, neće mu biti nimalo lako. Čak će i Finijevi protivnici morati priznati da je aktivno sudjelovao u dosada najambicioznijem europskom projektu – stvaranju europskoga ustava, ali mu neće biti lako. Rad će započeti u sjeni, dosad, vrlo uspješnog Franca Frattinija.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Iseljenici očekuju da HDZ ispuni svoja obećanja</p>
<p>Tko danas i koje institucije u domovini vode brigu o suradnji s hrvatskim iseljenicima? Ne znamo tko zastupa naše interese. Mora doći do ozbiljnog dijaloga između predstavnika domovine i iseljeništva koji će se temeljiti na iskrenosti i međusobnu poštivanju te na partnerskim odnosima, a ne na tome tko će koga nadmudriti. Kako protumačiti to što se u Hrvatskom saboru još nije raspravljalo o hrvatskom iseljeništvu? </p>
<p>ANTE T. ZOVKO</p>
<p>Pridružujem se svima koji su svojim reakcijama na pisanje prof. Marina Sopte u podlistku »Hrvatska politička emigracija i hrvatska država« izrazili svoje oduševljenje njegovim načinom obrade te teme i koji su čestitali Vjesniku na izvanrednom potezu da otvori svoje stranice i da se o hrvatskoj političkoj emigraciji piše ozbiljno i bez ikakvih predrasuda. Gospodin Sopta uspio je, držeći se distance, vjerodostojno predstaviti sve relevantne političke stranke koje su djelovale u hrvatskom iseljeništvu do 1990.</p>
<p>Međutim, na ovaj me napis najviše potaknula poruka dr. Branka Jelića koju je on uputio hrvatskim iseljenicima gotovo prije pedeset godina, o kojoj je prof. Sopta pisao u spomenutu podlistku a koja je aktualna i danas. </p>
<p>Ta poruka dr. Jelića zbunjuje sve nas koji se pitamo zašto nije moguće u 2004. godini uspostaviti ozbiljne veze između domovine i iseljeništva. Gdje su sva ona obećanja koja su premijer dr. Ivo Sanader i drugi hadezeovci davali u predizbornoj kampanji?</p>
<p>Ni ja ni većina mojih prijatelja i poznanika koji živimo i radimo u Njemačkoj više od dvadeset godina ne možemo razumjeti čemu takva odbojnost prema hrvatskim iseljenicima. </p>
<p>Umjesto da se napravi gospodarski i socijalno razrađen program – o kojem je dr. Sanader govorio mašući jamstvenom karticom – i da se takav predloži hrvatskim iseljenicima, zastrašuje nas se demagoškim pismom s floskulama o »fašizmu« i »antifašizmu«. Umjesto takva pisma, za koje gosp. Gojko Borić s pravom u Vjesniku piše da je »poslano na pogrešnu adresu«, hrvatski iseljenici očekuju da HDZ ispuni svoja predizborna obećanja. Selektivnim rušenjem kuća šalje se pogrješna poruka hrvatskim iseljenicima: ako se ruši samo moja kuća. a druge koje imaju isti status kao moja ostaju netaknute, onda se pitam je li kome stalo da pravna država profunkcionira.</p>
<p>Želim istaknuti da sam dosad Hrvatskoj donirao više stotina tisuća eura, o čemu imam valjane potvrde. Pomoć kojom sam pridonio financiranju hrvatskih političkih i drugih interesa, gradnji crkava, različitim humanitarnim akcijama u Hrvatskoj ili pak tiskanju različitih knjiga samo je dio mojih donacija.</p>
<p>Tko danas i koje institucije u domovini vode brigu o suradnji s hrvatskim iseljenicima? Osim saborske zastupnice gospođe Zdenke Babić, i ja i drugi iseljenici i ne znamo tko zastupa naše interese. Da nema gospodina Borića i profesora Sopte, čini se da se za hrvatske iseljenike ne bi ni čulo.</p>
<p>Zašto se ponovno ne uspostavi ministarstvo za useljeništvo kao što ga ima velik broj drugih zemalja. Volio bih znati što sada rade u Hrvatskoj matici iseljenika, o kojoj od javnih prepiraka između Borisa Marune, Ante Belje i predsjednika Hrvatskog svjetskog kongresa fra Šimuna Šite Ćorica nisam ni čuo.</p>
<p>Mogućnost a povrh svega potreba za učinkovitijom suradnjom između domovine i iseljeništva morao bi biti jedan od prioriteta ne samo sadašnje vlade nego i svih budućih vlada, jer je ona jedan od vitalnih hrvatskih nacionalnih interesa. Da bi to postala stvarnost, mora doći do ozbiljnog dijaloga između predstavnika domovine i iseljeništva koji će se temeljiti na iskrenosti i međusobnu poštivanju te na partnerskim odnosima, a ne na tome tko će koga nadmudriti. </p>
<p>Kako protumačiti to što se u Hrvatskom saboru još nije raspravljalo o hrvatskom iseljeništvu? Uvjeren sam da bi se preko saborske rasprave – u kojoj bi se iskoristili argumenti temeljeni na znanju i istraživanju naših znanstvenika i stručnjaka – hrvatska javnost upoznala s nekim činjenicama koji bi joj dali potpuno drugu sliku o hrvatskom iseljeništvu: o njegovim mogućnostima da pomogne u promicanju hrvatske kulture, gospodarstva, sporta... Ali to bi onda prisililo mnoge hrvatske političare i ministre, koji se ponašaju kao menadžeri stranih korporacija, da skinu svoje maske i daju neka objašnjena hrvatskoj javnosti.</p>
<p>Zašto onda nije došlo do saborske rasprave o hrvatskom iseljeništvu u Hrvatskom saboru? </p>
<p>Ne želim vjerovati da odgovor leži u riječima dr. Jelića, koji je napisao: »Našoj 'gospodi' nije bilo dosta pa su ona htjela trajno izrabljivati iseljenika. Prema tome oni su želili da naš iseljenik ostane u stranom svijetu nadajući se da će trajno slati novac, za kojeg će oni naći načina, kako da dospije u njihove džepove.«</p>
<p>Bez obzira na sve propuste u odnosima između domovine i iseljeništva, čvrsto sam uvjeren da će se naši iseljenici vraćati svojim obiteljima, svome domu... Moj se optimizam temelji na tome što znam najmanje dvadesetak ljudi iz moje bližnje okoline u Njemačkoj koji su u proteklih desetak godina uložili u Hrvatskoj do deset milijuna eura.</p>
<p>Autor je diplomirani inženjer, vlasnik poslovno vrlo uspješne građevinske tvrtke u Heilbronnu u Njemačkoj, poznati donator.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Uzalud, jer svi sve znaju bolje od naših tehničara</p>
<p>Dr. Žarko Primorac duboko uvrijedio hrvatsku tehničku inteligenciju... Što može kazati hrvatska tehnička inteligencija kada nijedan predsjednik hrvatske vlade nije imao savjetnika za tehniku i tehničke znanosti. Sadašnjem savjetniku za znanost vrhunsko je dostignuće vezano uz mušice. Što jest vrhunsko dostignuće prirodne znanosti, ali ne odgovara na pitanje kako će Hrvatska zarađivati novac</p>
<p>IGOR ČATIĆ</p>
<p>Ugledni hrvatski ekonomist, najavljen kao »kritičar svih vlada i konzultant stranih tvrtki«, dr. Žarko Primorac, u svojem je razgovoru za Vjesnik duboko uvrijedio hrvatsku tehničku inteligenciju. To proizlazi iz međunaslova s pokrićem: »Nemamo tehničku inteligenciju s vizijom« u tekstu razgovora koji je objavljen pod naslovom »Hrvatska robuje fiktivnoj stabilnosti« (Nedjeljni Vjesnik, 31. listopada i 1. studenoga 2004.).</p>
<p>Da dr. Žarko Primorac redovito čita Vjesnik u posljednjih petnaest godina, znao bi da su mnogi tehničari iznosili svoje poglede na razvoj Hrvatske.</p>
<p>Uzalud, jer svi znaju bolje od tehničara kako zaraditi novac, na primjer, uvozom ili mešetarenjem na burzama. A s kritikama su tehničari počeli znatno prije dr. Žarka Primorca. Primjerice, dr. Žarko Primorac ne prepoznaje potencijal plastičarske industrije koja sada bilježi fantastične rezultate u svijetu u proizvodnji PVC-a, materijala koji doživljava renesansu.</p>
<p>A »izvozno orijentirano hrvatsko gospodarstvo« odreklo se izvoza toga materijala vrijednog više desetaka milijuna eura. Naime, ta se industrija nije sviđala nekim političarima. </p>
<p>Osim izgubljena izvoznoga novca, mnogo ljudi je ostalo bez posla. Međutim, što učiniti kada razvoj industrije u Hrvatskoj uvijek promišlja Ekonomski institut, koji je u prvoj inačici strategije razvoja (u listopadu 2001.) kao jedan od motora razvoja Hrvatske naveo poduzeće koje tada nije ni postojalo – »Šavrić«. Ili kada u Vijeću za konkurentnost, razvoj inovativnosti i tehnologije u Hrvatskoj promišlja pet društvenjaka, jedna prirodoznanstvenica i jedan inženjer, sada pretežno zainteresiran za softver.</p>
<p>Što može kazati hrvatska tehnička inteligencija, kada nijedan predsjednik hrvatske vlade nije imao savjetnika za tehniku i tehničke znanosti. Sadašnjem savjetniku za znanost vrhunsko je dostignuće vezano uz mušice. Što jest vrhunsko dostignuće prirodne znanosti prema svim najstrožim kriterijima, ali ne odgovara na pitanje kako će Hrvatska zarađivati novac. </p>
<p>Zato je dva puta na stranicama ovoga lista poručeno sadašnjem premijeru da treba savjetnika za tehniku i tehničke znanosti, a i osobno mu je rečeno. </p>
<p>Odgovor je glasio: »Treba se javiti glavnom strategu«.</p>
<p>Poruka dr. Žarka Primorcu glasi: hrvatska tehnička inteligencija zna što treba, ali teško se probija pokraj hrvatskih ekonomista za sva vremena i pokraj uvozničkog lobija.</p>
<p>A možda bi zaista trebalo razgovarati s glavnim hrvatskim strategom. Na primjer, o važnosti plastike i gume u suvremenom svijetu.</p>
<p>Autor je redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Gotovinina sudbina i haaška politička kombinatorika</p>
<p>Smanjenjem kazne generalu Blaškiću sa 45 na devet godina zatvora Haaški sud nije dokazao da je sud istine i pravde, nego da su mu presude politički a ne pravno zasnovane. Utvrdio je neistine u optužnici, morao je donijeti oslobađajuću presudu, a nije to učinio. Smanjio je kaznu na devet godina da bi »opravdao« njegovo osmogodišnje tamnovanje</p>
<p>ANTE VUKASOVIĆ </p>
<p>Nedavno je ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt izjavila: »Hrvatska je pred ulaskom u Europsku uniju i Vlada čini nevjerojatne napore na svim područjima da se naša zemlja priključi razvijenom europskom krugu kojemu pripada«.</p>
<p>To je Vladina politika, što više dužnosti i obveza. Narod joj je dao povjerenje, ima mandat za trasiranje i vođenje hrvatske politike prema boljoj i ljepšoj budućnosti zemlje. </p>
<p>Gospođa ministrica je rekla i da Hrvatska čini sve da se slučaj generala Ante Gotovine završi, da će se aktivnosti nastaviti i do krajnjih granica intenzivirati »kako bi se ustanovilo gdje je Ante Gotovina i kako bi odgovorio na pitanja Suda«. Dodala je: »Upravo zato hrvatska budućnost ne može ovisiti o jednom čovjeku bez obzira na to tko je on. Njegova je dužnost pojaviti se pred sudom i odgovoriti na pitanja suda«. Znači li to da je Hrvatska spremna naći svoga proslavljena junaka, generala koji je izborio njenu slobodu i samostalnost, uhititi ga i predati sudu u Haagu? Ako je to smisao gornjeg izričaja, pokreće određena pitanja. </p>
<p>Je li Gotovina junak Domovinskoga rata i hrvatskoga naroda ili ratni zločinac? Mogući odgovor je da to tek sud treba ustanoviti. Ako je nepristran i objektivan. </p>
<p>Je li Haaški sud dokazao svoju objektivnost i nepristranost? Jesu li njegove presude zasnovane na pravdi i istini ili su politički motivirane i podređene stranim interesima? Golema većina Hrvata i pisac ovih redaka vjeruju u ovo drugo. </p>
<p>I još jedno pitanje. Stavlja li haaška optužnica protiv Gotovine na optuženičku klupu samo njega ili i svekoliki Domovinski rat protiv velikosrpske agresije, za nacionalni opstanak i slobodu? </p>
<p>Odlazak pred sud i dokazivanje istine opravdano je, ako je sud nepristran i objektivan. Je li haaški tribunal takav? Govoreći o »logici« Carle del Ponte i presudama suda u Haagu gospodin Carl Gustav Ströhm je rekao: »Ratni zločinac nije prije svega onaj tko je počinio zločin nego onaj tko se suprotstavlja interesima današnje političke moći... Demontaža Domovinskoga rata u punom je jeku«.</p>
<p>Ako je Sud u Haagu objektivan, zašto ne sudi nizozemskoj postrojbi i njenim zapovjednicima, najvećim sukrivcima za ratni pokolj u Srebrenici? Zašto ne sudi američkoj i engleskoj špijunskoj mreži koje su prisluškivale, snimale i znale sve planove i pratile počinjenje zločina u Srebrenici, a nisu alarmirale ni svoje vlade, ni svjetsku zajednicu radi sprječavanja zločina' (Fran Višnar, Vjesnik, 21. listopada 2004.)</p>
<p>Smanjenjem kazne generalu Blaškiću sa 45 na devet godina zatvora Haaški sud nije dokazao da je sud istine i pravde, nego da su mu presude politički a ne pravno zasnovane. Utvrdio je neistine u optužnici, morao je donijeti oslobađajuću presudu, a nije to učinio. Smanjio je kaznu na devet godina da bi »opravdao« njegovo osmogodišnje tamnovanje. To je politička kombinatorika, a ne istina, pravda i poštovanje prava. Nedužan čovjek je proglašen ratnim zločincem. </p>
<p>Statut Haaškog suda dopušta povlačenje optužnice ako se ustanove neistine. U više slučajeva povučene su protiv srpskih optuženika. Razotkrivene su neistine i u optužnici protiv Ante Gotovine. </p>
<p>Dokazano je da su dvije žene žive koje su u optužnici na popisu ubijenih. A to nisu, tvrde odvjetnici, jedini lažni podaci. Unatoč tomu glavna tužiteljica nije povukla optužnicu, nego najavila proširenje. Mjerila nisu ista. Odluka je pristrana na štetu generala Gotovine i Hrvata. Haaški sud sudi tako da bi se izjednačila krivnja agresora i žrtve. </p>
<p>Govoreći o planiranom etničkom čišćenju i progonu Srba, optužnica ne optužuje samo generala Gotovinu nego svekoliki, velikosrpskom genocidnom agresijom izazvani, Domovinski rat, njegove generale i junake osloboditelje, čak i pokojnog predsjednika Republike dr. Franju Tuđmana. Prihvatiti takvu optužnicu znači povrijediti čast i dostojanstvo hrvatskih branitelja, vitezova Domovinskoga rata, svekolikog hrvatskog naroda i Republike Hrvatske. </p>
<p>Je li, dakle, bijeg hrvatskog generala Gotovine, proslavljenog junaka Domovinskoga rata, strah, kukavština ili nastavak domoljubne borbe za istinu i pravdu, za ponos i čast svoje domovine Hrvatske i svojih suboraca u hrvatskom oslobodilačkom ratu? </p>
<p>Čvrsto sam uvjeren u drugo. Gotovina je došao iz svijeta na bojišnicu u Hrvatsku, spreman dati i svoj život za slobodu svoga naroda i domovine. Ali lakše je dati svoju krv i život, nego čast i dostojanstvo. Čestit čovjek ne smije ni dati, ni povrijediti čast i dostojanstvo hrvatskih junaka – osloboditelja, svoje domovine Hrvatske i svoje osobno. To je težak moralni problem i zagonetna dvojba generala Gotovine. A morao bi biti i naš moralni problem. </p>
<p>Težnja Hrvata i hrvatske politike da se »naša zemlja priključi razvijenom europskom krugu kojemu pripada« nije upitna. Ali sve ima svoju cijenu. </p>
<p>Postoji moralna granica koja se ne smije prijeći, a to je povreda općeljudskih moralnih kriterija, ljudske časti i dostojanstva, nacionalnog dostojanstva i ponosa. Nema materijalne vrijednosti kojom se to može platiti. </p>
<p>Hrvatska država ima međunarodne obveze, ali i dužnost i obvezu štititi časti i dostojanstva svojih junaka branitelja i oslobodilačkog Domovinskoga rata. Nemamo moralno pravo prisiljavati proslavljenog junaka toga rata da se preda na milost i nemilost sudu u čiju objektivnost i pravdu ne vjeruje ni on, ni golema većina Hrvata. </p>
<p>Autor je doktor znanosti, sveučilišni profesor u mirovini.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Zgrada Forenzike u Vrapču nije popravljana punih 125 godina</p>
<p>Odjel u kojem se liječe zatvorenici kao i oni koji se moraju liječiti godinama, raspada se uzduž i poprijeko: zidovi su raspucali, stropovi u spavaonicama prokišnjavaju, žbuka otpada, u sobama krevet na krevetu </p>
<p>»Više nije u pitanju komfor nego sigurnost pacijenata i osoblja zgrade Odjela pet, zgrade Forenzike, rekao je ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče Vlado Jukić, u utorak, kad su tu bolnicu obišli gradski čelnici. </p>
<p>Radi se o katnici s oko 2000 četvornih metara, koja je već godinama u takvom stanju da vapi za sanacijom. U zgradi Forenzike zapravo su dva odjela: u prizemlju je peti A, Odjel forenzike, s 51 krevetom, a na katu je odjel peti B, s 88 kreveta, za produženo liječenje muškaraca. </p>
<p>Zgrada Forenzike sagrađena je 1879. godine i zaštićeni je spomenik kulturne baštine. Od izgradnje, cijelih 125 godina, na njoj nisu učinjeni ozbiljni građevinski zahvati. Vremenom je postala trošna. Ravnatelj Jukić ukazao je na stanje zgrade: s pročelja pada žbuka a zid oko ulaznih vrata rascijepio se na pola. Pravi šok uslijedio je po ulasku u zgradu. Zidovi su raspucani od poda do stropa u širini od nekoliko centimetara. Kreveti su tik do pukotina. U kupaonici je otpalo pola stropa a ostatak je natopljen vodom. Neka se vrata ne mogu otvoriti zbog napuklog zida. I u većini spavaonica strop je natopljen vodom pa je neki dan u jednoj došlo i do poplave jer je promočila sredina stropa. Zidovi su raspucani i cijelom dužinom polukružnih stepenica što vode na prvi kat.</p>
<p> Kreveti u sobama gusto su poredani jedan do drugoga, prostora je malo. A pacijenti smješteni na ovome odjelu ostaju tu i po nekoliko godina, ne uvijek radi liječenja nego i zbog teške socijalne situacije u koju bi se morali vratiti po izlasku iz bolnice. Jedan pacijent, Miško, proveo je tu punih 30 godina. Trećina pacijenata u takvom je pak stanju da im je potrebna skrb. </p>
<p>Ravnatelj Jukić nada se skorom rješenju toga problema. Žalosno je da najstarija specijalizirana ustanova u ovom dijelu Europe, rečeno je, propada na ovaj način te da se bolesti dijele na važne i neke, valjda, manje važne u koje spadaju, čini se, i psihičke. Odjel forenzike važan je kako za medicinu tako i za sudstvo, pa je potreban i gradu i državi koji bi zajednički trebali toj ustanovi vratiti dostojanstvo.</p>
<p>Ines Martinčić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Uplatnice s pogrešnim datumom</p>
<p>Mnogi Velikogoričani dobili su 20. listopada račune za struju, na kojima je pisalo da ih trebaju platiti do 15. listopada, dakle pet dana prije nego što su stigli. </p>
<p>»Uplatnice su stigle bez pečata pošte, tako da nismo mogli dokazati kada su računi stigli«, kazao je za Vjesnik Ivan Kranjčec, koji stanuje na Trgu maršala Tita.</p>
<p>On i njegovi susjedi zvali su Elektru, no tamo su ih, tvrdi Vjesnikov sugovornik, »šetali« od telefona do telefona, a odgovor nisu dobili. »Prvo sam zvao referenta koji je zadužen za potrošače. On me je, međutim, uputio na Pravnu službu, a ona na poštu. Cijeli sam dan potrošio na to zivkanje, jer su telefoni bili zauzeti, odgovornih nije bilo u uredu, a kad sam ih dobio, bili su neljubazni« ispričao je ogorčeni Kranjčec. Dodao je kako je tek u velikogoričkoj ispostavi Elektre dobio informaciju da potrošači zbog kašnjenja uplate neće morati platiti kamate.</p>
<p>Rukovoditelj ureda distribucijskog područja Zagreb Željko Šimek, potvrdio je da su Vjesnikovi čitatelji iz Velike Gorice u pravu. Kako, naime, stoji u pisanom odgovoru, »doista su dobili uplatnice s datumom koji je već bio prošao«. Pojasnio je da je došlo do pogreške u pakiranju (u prozorčiću kuverte adresa je bila teško vidljiva), te da se zbog toga od ukupno 2700 uplatnica, vratilo njih oko 200, koje je trebalo prepakirati. Nije, međutim, rekao zbog čega na tim kuvertama nije bilo žiga pošte, kako bi potrošači mogli dokazati da su uplatnice primili sa zakašnjenjem. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Ostaje li Zagreb bezreciklažnog dvorišta na Knežiji</p>
<p>Najstarijem reciklažnom dvorištu, onom na zagrebačkoj Knežiji, prijeti zatvaranje zbog izgradnje nove ceste. To najpoznatije i najposjećenije zagrebačko reciklažno dvorište otvoreno je 1994. godine a trebalo bi biti premješteno na novu lokaciju, no nju grad još nije osigurao. Radnici iz toga dvorišta rekli su nam da bi do zatvaranja trebalo doći u srijedu, jer počinju radovi na cesti. Voditelj i organizator reciklaže Unijapapira Dean Mirković tvrdi, međutim, da gradilište neće biti zatvoreno u srijedu, jer Unijapapir nije dobio od grada nikakvu službenu pismenu obavijest o tome. On tvrdi da gradilište neće biti zatvoreno bez takvoga dopisa te da bi grad, u suradnji s Čistoćom, trebao osigurati novu lokaciju za preseljenje i pokriti dio troškova stvaranja novoga dvorišta. </p>
<p> I Dean Mirković i Žarko Momčilović, rukovoditelj Službe primarne reciklaže u Čistoći, tvrde da bi se sadašnje reciklažno dvorište trebalo premjestiti na područje parka koji se nalazi preko puta sadašnje lokacije ili se samo malo pomaknuti na jednu stranu, ali to rješenje grad za sada nije odobrio. Žarko Momčilović dodaje da je gradu to dvorište jako potrebno te da Unijapapir ima Čistoćinu moralnu podršku, ali ništa više od toga, jer se taj spor mora riješiti između Unijapapira i grada Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Za mjesec dana tržnica Dolac dobiva dizalo </p>
<p>Dizalo će povezivati donju etažu na kojoj se prodaju mliječni i mesni proizvodi, s gornjom, gdje je voće i povrće / Opće je mišljenje da bi sir i vrhnje trebali ostati na tržnicama: krave se redovito pregledavaju, sir i vrhnje kontroliraju se i na tržnici, proizvođači i prodavači moraju imati zdravstvene kartone </p>
<p>Za otprilike mjesec dana na tržnici Dolac trebalo bi proraditi dizalo. Građanima će to biti pravi božični poklon vrijedan 2,5 milijuna kuna. Dizalom će se povezati donja etaža u kojoj se prodaju mesni proizvodi te mlijeko i mliječni proizvodi, s gornjom etažom na kojoj je voće povrće i riba. Starijima su do sada stube predstavljale ozbiljan problem a upravo su oni najčešći posjetioci gradskih tržnica. </p>
<p>Trbuh Zagreba, kako se još naziva Dolac, otvoren je 1. rujna 1930. godine. Danas na tržnici Dolac, uz klupe koje su zakupili obrtnici i tvrtke, prodaju i 484 individualna proizvođača. Oni moraju imati uvjerenje od odgovarajućega općinskog ili gradskog ureda da prodaju robu koju proizvode na svojoj zemlji. </p>
<p>Upravo su nas oni najviše zanimali. Gospođa Katica rekla je kako dolazi na plac od kad zna za sebe. »Dolazim već 70 godina, još otkad je plac bio dolje, na Trgu Bana Jelačića. No sve se manje isplati dolaziti. Slaba je prodaja, ljudi nemaju novca a mi ne vratimo uložen novac, ni za flance se više ne bu imalo«. Gospodin Nenad počeo je dolaziti tek nedavno, jer je izgubio posao, te na ovaj način pokušava preživjeti. »Trebao bih napraviti promet dva do tri puta veći nego što ga radim, da bih vratio uloženi novac. Treba raditi puno a lova nikakva«.</p>
<p> Gospođa Ljubica već 38 godina dolazi na Dolac, nekad je imala tri krave, sada ima samu jednu. »Tradicija se gubi, sve se okreće, moji nemaju interesa da rade sir i vrhnje a ja više nemrem, već sam stara«. Gospođa Nadica dodala je: »Nema profita, polja zarašćuju. Već 20 godina hranim krave, što dalje, sve je gore«. Žene su se složile da strahuju što će biti s prodajom sira i vrhnja kad Hrvatska uđe u EU. Glasnogovornik Glasnogovornik zagrebačkih tržnica Miroslav Pupić Bakrač rekao je pak kako su sir i vrhnje na tržnici tradicijski proizvodi i kako se njihova prodaja nipošto ne bi smjela ukinuti. Kao što veterinarski inspektori kontroliraju ribu i mesne proizvode koji pristižu na tržnicu tako se moraju provjeravati i mliječni proizvodi. Za robu koja se prodaje mora postojati mliječni list. Krave su pod veterinarskim nadzorom a prodavači moraju obaviti liječnički pregled svakih šest mjeseci, kako bi dobili odgovarajući zdravstveni karton. Svaki prodavač ima uvjerenje o porijeklu robe te stoga nema bojazni o mogućoj zabrani. </p>
<p>Što se pak cijena tiče, kilogram krumpira je 2,5 kuna, kilogram luka košta 3,5 a salata je od pet do osam kuna. Mandarine se mogu naći po tri do pet kuna a jabuke od pet do osam kuna za kilogram. </p>
<p>Ines Martinčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Željka Joksimovića prati Simfonijski orkestar RTS-a</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Velika srpska glazbena zvijezda Željko Joksimović, nakon sjajnog plasmana na Eurosongu u Istanbulu, pokušava povećati svoju popularnosti i izvan granica svoje domovine. Ako je suditi prema zanimanju za njegov koncert u Domu sportova 3. studenoga, to bi mu lako moglo poći za rukom.</p>
<p>Naime, koncert je prvobitno bio predviđen za pulsku Arenu, ali je iz nerazjašnjenih razloga prebačen u zagrebački Dom sportova, gdje je za srpsku zvijezdu bila rezervirana Mala dvorana. No s obzirom na to da je početno zanimanje za taj koncert bilo prilično dobro, prije desetak dana odlučeno je da će Joksimović ipak nastupiti u Velikoj dvorani Doma sportova.</p>
<p>»Iskreno, još ne znam koliko smo ulaznica prodali, ali mogu vam reći da je interes bio iznimno velik. Posljednje informacije koje imam odnose se na broj prodanih ulaznica do prije desetak dana kada smo odlučili prebaciti koncert u Veliku dvoranu. Do tada smo bili prodali čak 2700 ulaznica, od čega sam ja podijelio tek njih pedeset sedam«, rekao nam je organizator koncerta Denis Kadić. S obzirom na to da dobar dio hrvatske populacije nije sa simpatijama dočekao vijest o gostovanju srpskoga glazbenika, zanimalo nas je hoće li se pojačati sigurnosne mjere.</p>
<p>»Neće. Koliko ja znam, sve je regularno i uobičajeno, kao i inače. Policija će biti nazočna, kao i redari, a od nas je traženo da za ovaj koncert osiguramo tek deset redara više. Mislim da to govori kako nitko ne očekuje probleme«, istaknuo je Kadić. Pritom nam je otkrio da će Joksimovića na koncertu pratiti Simfonijski orkestar RTS-a te da je osiguran i spektakularan razglas i rasvjeta, koji su dopremljeni iz Slovenije.</p>
<p>Joksimović je potpisao ugovor s Warner Musicom za distribuciju njegovih albuma na europskom tržištu te najavio još nekoliko hrvatskih koncerata u Osijeku, Rijeci, Karlovcu i Čakovcu.</p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Roman Majetić: Mia je kršila ugovor i ucjenjivala nas</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nekoliko dana prije završetka snimanja prve hrvatske sapunice »Villa Marija«, producentska kuća A.V.A. prekinula je suradnju s glumicom Mijom Begović.</p>
<p>»Otpustili smo je zbog njezina kontinuirana kršenja ugovornih obveza, što se nadopunjavalo s konstantnim pokušajima ucjene u smislu ostvarenja dodatne zarade, što mi nismo mogli prihvatiti. Podnijet ćemo sudsku tužbu protiv Mije Begović i tako stvar dovesti do kraja«, rekao nam je producent »Ville Marije« i direktor producentske kuće A.V.A. Roman Majetić.</p>
<p>Prema njegovim riječima, Mia je u utorak došla na snimanje i čekala da joj njezin odvjetnik javi da su joj pismeno dali otkaz, te je nakon toga otišla. Istaknuo je da su problem nastojali sami riješiti dokle god je to bilo moguće i dok je postojala razumna osnova.</p>
<p>»U cijelom procesu snimanja, od samog početka, Begović je nekoliko puta izravno prekršila svoje ugovorne obveze, u smislu da je neopravdano nekoliko puta napustila snimanje. Ugovor je vrlo jasan i u slučaju da glumac neopravdano i samoinicijativno napusti snimanje, produkcija u takvim slučajevima može potraživati oko sedamdeset tisuća kuna. Dan snimanja, ovisno o lokaciji, košta od sto pedeset do dvjesto tisuća kuna. Onda znate koliku smo štetu već pretrpjeli«, rekao je Majetić. On je opovrgnuo Mijine komentare da je produkcijska kuća A.V.A u financijskom prekršaju prema državi jer državi nije platila obveznih 25 posto poreza s obzirom na to da je glumica član Udruge dramskih umjetnika.</p>
<p>»Kada angažirate glumca, zakon pruža mogućnost obračuna porezne osnove po manjoj stopi za umjetnike raznih profila koji su članovi točno specificiranih udruga. Vaše računovodstvo na osnovu takve potvrde izračuna poreznu stopu koja je niža od one za glumce koji nisu članovi tih udruga. I sad se Mija nakon sedam mjeseci dosjetila da bi bilo zgodno kad bismo mi poderali tu njezinu potvrdu i zanemarili da ona postoji te joj platili po većoj stopi kako bi ona na kraju godine otišla u Poreznu upravu i te novce tražila kao povrat poreza. Vrlo jednostavno i vrlo nemoralno«, ustvrdio je Majetić.</p>
<p>Glumci ugovorom imaju obvezu bez dodatnih honorara sudjelovati u svim promidžbenim aktivnostima »Ville Marije«. Prema riječima producenta sapunice, kada su glumci čitali najnovija pitanja za nagradnu igru »Ville Marije«, Mia Begović je za taj posao tražila dodatni honorar, što je u suprotnosti s ugovorom. Majetić je također opovrgnuo da je glumica o prekidu suradnje doznala iz novina.</p>
<p>»Begović je izvela još jednu u nizu svojih scena prijeteći da će doći na snimanje ali neće raditi, jer opet nešto potražuje. Rekao sam joj da u takvoj situaciji i okolnostima, u kojima smo mi svoje ugovorne obveze ispunili te joj isplatili honorar i za one scene koje nije snimila, više ne mora dolaziti«, kaže Majetić.</p>
<p>Ana Lonjak</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Mia Begović: Neka podastru dokaze za svoje optužbe</p>
<p>»U suradnji sa svojim odvjetnikom pokušavam stati na loptu i stišati buru koja se nepotrebno podignula, a u interesu 'Ville Marije'«, rekla nam je vidljivo uzrujana i povrijeđena Mia Begović. Dodala je da je sva ta pompa bila nepotrebna.</p>
<p>»Međutim, moram reći kako nisam potraživala nikakav dodatni honorar i kako je sve ono što oni navode u svom dopisu neistina. Što se tiče mog profesionalizma i marketinških aktivnosti za čije me neispunjavanje optužuju, dovoljno je pogledati brojne naslovnice i intervjue koje sam dala. Za jednu sam naslovnicu pila određenu sponzorsku kavu, a na svečanu premijeru došla sam bolesna. Nisu istinite niti optužbe o mojem nedolasku na posao. Naime, dosad se nije dogodio niti jedan dan da nisam bila na snimanju«, tvrdi Mia Begović osvrćući se na niz optužbi što ih je na njezin račun iznio producent Roman Majetić.</p>
<p>»Tu sam ulogu radila s guštom, jako je volim i mogu reći samo da se osjećam tužno jer je lijep posao oskvrnut na ružan način, a nije mi jasno zašto«, pita se Mia i dodaje da je »prekrhka i preinteligentna« za ucjene kojima se navodno služila.</p>
<p>»Tvrde da moja neprofesionalnost traje već mjesecima. Pa zašto su onda sa mnom produžavali aneks ugovor? Mogli su jednostavno scenaristički sve riješiti, poslati Helenu Jurak na plastičnu operaciju i dovesti novu glumicu. Riječ je o objedama i insinuacijama koje ne stoje«, rekla je glumica i dodala da je, nakon što je u subotu odradila svoje scene, napustila set te u utorak došla na snimanje u 6.30 sati, kada joj je priopćeno da se njihova suradnja raskida. Napomenula je da je bilo bitno drukčije od onoga što je dan prije poslano novinarima. »Oni jako dobro znaju da nemaju povoda za tužbu koju najavljuju. Za sada ni ja nemam namjeru dizati tužbu dok ne prijeđu granicu dobra ukusa, a vrlo su blizu tome«, priča povrijeđena Mia i dodaje da ona nije prva koja ima probleme s producentima, ciljajući na prošlotjedni prekid suradnje s meksičkom redateljicom Alicijom Carvajal.</p>
<p>»Prava je istina da sam ja tražila plaćanje obveze prema državi. Dakle, ne radi se o većem honoraru što sam ga tražila za sebe, nego o zajedničkom zahtjevu devet glavnih glumaca, upućenom preko odvjetnika, u kojem tražimo plaćanje poreza«, kaže Mia pozivajući producente da, ako imaju, »podastru dokaze za svoje optužbe«.</p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Dubrovnik zasut lecima »Hitno - opasnost - Kinezi«</p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> – »Dolazi gripa koja će ubiti našu djecu i koja ubija ljude sada u Aziji! Hong Kong mafia dolazi koja će donjeti drogu, ubojstva i nesreće!« – stoji u letku koji se u utorak ujutro našao na dubrovačkim ulicama.</p>
<p>Nepotpisani autor ili autori na letku pod naslovom »HITNO-OPASNOST-KINEZI«, upozorava da Hrvati neće imati mogućnost hraniti djecu kruhom zato jer je hrana u kineskim dućanima jeftinija, te da i djeca i odrasli stradavaju i umiru zbog trovanja hranom u kineskim restoranima. </p>
<p>»Bit ćeš njihov sluga i rob, brzo će se množiti kao zečevi. Bolest će pokvariti i uništiti naš indentitet, kulturu i vjeru. Biblija poručuje da će žuta bolest zaraziti i preuzeti cijeli svijet«, dodaje se u letku koji Dubrovčane poziva da zaustave bolest prije nego ona uništi njih te da ne kupuju kinesku hranu i robu. »Ne daj njima mira, moli Boga da pomaže nama da se spasimo. Spasi djecu i dušu od globalizacijske bolesti«, piše na kraju letka. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Umro zbog pogreške poreznog ureda</p>
<p>VARŠAVA</p>
<p> – Poljski porezni obveznik preminuo je od srčanog udara što ga je »zaradio« nakon što je tamošnji porezni ured krivo zatražio da smjesta plati 80.000 zlota duga (140.000 kuna). Bravar Zbigniew Macewicz mrtav je pao u uredu u gradu Bydgoszcz kad je čuo da državi duguje 80.000 zlota jer navodno nije uspio otplatiti prenamjenski kredit. Porezni je ured kasnije uvidio čistu matematičku pogrešku, jer se, naime, radilo o 8.80 zlota (15 kuna), no za nesretnog bravara već je bilo kasno. Vlada je izrazila duboko žaljenje zbog fatalne pogreške, a ministar financija naredio je unutrašnju reviziju poreznih vlasti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Vjeran pas čekao vlasnika sedam godina</p>
<p>HONG KONG</p>
<p> – Nevjerojatno odan pas sedam je godina čekao svoga vlasnika ispred kuće iz koje je ovaj davno odselio. Vjeran pas zvan »Okruglica« čekao je i lutao oko svoga starog doma u Šangaju u iščekivanju obitelji koja je 1996. odselila u drugi grad. Kad je prošli mjesec priča o tom četveronožnom prijatelju dospjela u medije, više se od 200 ljudi ponudilo da će ga udomiti. Kad je konačno izabran novi vlasnik i kad je pas dobio novi dom, izdržao je samo tjedan dana i dao »šapama vjetra«. Navodno ga više nitko nije vidio. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Kupac tuži bivšeg vlasnika i posrednika zbog »ukletog« stana</p>
<p>HONG KONG</p>
<p> – Kupac »ukletog« stana u Hong Kongu tužio je starog vlasnika, jer mu nije rekao da je s balkona stana pao i poginuo njegov četverogodišnji sin. Poslovni čovjek Aaron Shum odustao je od kupnje 1,3 milijuna dolara vrijednog stana čim je saznao za dječakovu nesretnu smrt. On sada tuži vlasnika i agenta za prodaju nekretnina te traži povrat kapare od 38.500 dolara.</p>
<p>Shum je na saslušanju rekao da mu je agent više puta pokazao stan te da ga je dvaput upitao ima li što neobično u vezi s nekretninom. Agent je odgovorio »ne« rekavši da vlasnik prodaje stan jer se seli u Australiju.</p>
<p>»Da mi je rekao za tu smrt, osjećao bih se nelagodno i nikad ne bih kupio stan«, kaže Shum. Vjerovanje u duhove rašireno je u Hong Kongu pa kupci nekretnina često konzultiraju stručnjake za feng shui kako bi se uvjerili da stanu nema duhova.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Slikar gradova kristalne vedrine</p>
<p>Na slikama Emerika Feješa grad je sve ono što on u svakodnevici nije i ne može biti: prebivalište ljepote, mira, čarolije, čistog zraka i posvemašnjeg sklada</p>
<p>U srijedu 3. studenoga navršava se sto godina od rođenja Emerika Feješa, klasika hrvatske i svjetske naive. Rođen u Osijeku, u mađarskoj porodici, izučio je češljarski i dugmetarski te trgovački obrt; bio je također strugar, tokar i staretinar. Kao samouk, prve slike radi 1949. godine; odlaskom u invalidsku mirovinu, 1952., u potpunosti se posvećuje umjetnosti. Prvi put izlaže skupno 1955., samostalno godinu dana poslije. Od tada nastaju njegova paradigmatska djela prepoznatljiva i osobna stila. Sudjelovao je na svim najprestižnijim izložbama svjetske naive. Umro je u Novom Sadu 9. srpnja 1969. </p>
<p> Feješ je slikar gradova – u njegovim djelima srećemo mnoge značajne i znane arhitektonske spomenike urbanih cjelina svijeta. Međutim, on ne hodočasti povijesnim arhitekturama s poniznošću, nego im prilazi nevina srca i duše pune začarane radosti. Premda predočuje konkretno i prepoznatljivo, sve kreira vrlo slobodno i maštovito. Služi se jakim simplificiranjem, kompozicijskim slobodama, nesputanom (alogičnom) perspektivom, što dovodi do poremećenja tektonike arhitektonskih oblika, izmjene poretka veličina, naglašene plošnosti, jakih stilizacija i shematizama, s potpuno proizvoljnim kolorističkim odnosima.</p>
<p> Usredotočivši se na vedute gradova, Feješ se – već i po prirodi prikazanoga – služi geometrijskim oblicima: horizontalama i vertikalama, dijagonalama, polukružnicama i kružnicama, čijim neprestanim prepletanjem nastaju specifične ornamentalne mreže, pa su ga stoga i prozvali »strukturalistom«. U taj i takav geometrijski red i poredak slikar unosi snažan koloristički nemir, s potpuno slobodnim odnosima boja. Kako uglavnom nije znao, a ni mario za stvarnu boju onoga što slika – većinu djela naslikao je na temelju crno-bijelih razglednica, nedvojbeno mu je upravo to pomoglo u razmahu kolorističkih nesputanosti. Isprva to bijaše svijetao i nježan, s vremenom i rastom opusa sve ražareniji i violentniji kolorit.</p>
<p> Upravo u boji umjetnik i ostvaruje najveću apstraktnost: kada počinje bojiti, gotovo potpuno niječe izvorni predtekst, stvarnu boju predočenoga, i u potpunosti se prepušta stvaralačkom nagonu. Karakteriziraju ga »sirovost« boja, uporaba čistih kolora iz tube, bez mješavina, bez nijansi i postupnih prijelaza, te vidljiv i pastozan duktus. </p>
<p> Usprkos tomu što je Feješ slikar arhitektura, u njegovim djelima nema jače iluzije prostornosti, za njega je prostor uglavnom gola i jednostavna ploha. Nema on smisla ni za voluminoznost: sva su njegova arhitektonska zdanja plošna, u njima nema privida trodimenzionalnosti. I ono što je blizu i ono što je udaljeno, jednako je jasno i koloristički intenzivno. Slikar ne poznaje i ne primjenjuje iskustva renesansne perspektive – i u tomu otkrivamo njegovu »apovijesnu poziciju«. Slično otklonu od klasičnih kolorističkih harmonijskih odnosa, javlja se izostanak odnosa svjetlost – sjena.</p>
<p> Unutar naive proglašavali su ga modernim umjetnikom par excellence jer njegova »figurativnost«, tj. prepoznatljivost oblika, ne vodi narativnomu. »Apstraktnost« svojih slika Feješ pospješuje gotovo posvemašnjim isključivanjem svega »suvišnoga«: drveća, ljudi i prometala. Usredotočivši se na purističku arhitektonsku vedutu, umjetnik se time približio i rubu avangardne minimalističke metode.</p>
<p> Od slike do slike Feješ preobražava stvarni svijet i tumači ga na svoj posve osoban način: sive građevine, kamena i hladna pročelja preobražavaju se u čarolije i vatromete najrazličitijih boja. U njega je grad sve ono što on u svakodnevici nije i ne može biti: prebivalište ljepote, mira, čarolije, čistog zraka, posvemašnjeg sklada, kristalne vedrine. Živeći pretežni dio života krajnje siromašno, na periferiji Novog Sada, Feješ je u svojoj imaginaciji – i u svojoj umjetnosti – putovao na mnoga značajna mjesta Velikog Svijeta. Glavni su duhovni naboji njegove umjetnosti: radost i optimizam.</p>
<p> U povodu stote obljetnice umjetnikova rođenja, u Hrvatskome muzeju naivne umjetnosti priređuje se komorna kritička izložba Feješovih djela popraćena video instalacijom Gorana Petercola. Spajanjem naive i suvremene umjetnosti omogućit će se dijalog tih dvaju segmenata naše moderne umjetnosti, a to je pretpostavka za njihovo novo viđenje, novu interpretaciju i novo vrednovanje.</p>
<p>Vladimir Crnković</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Ugroženi mali knjižari traže izlaz</p>
<p>U Hrvatskoj se točno ne zna koje su posljedice te akcije, koliko je knjiga prodano i koliko su novinski izdavači na tome zaradili, ali se pouzdano zna da je opala prodaja knjiga u knjižarama / U Italiji i Njemačkoj novinski nakladnici zadovoljni prodajom i zaradom, a uzbuna je nastala među knjižarima</p>
<p>Prodaja knjiga uz dnevne novine (odnosno, s novinama ili bez njih, jer znamo da prodavači ne uvjetuju kupovinu knjiga kupovinom i primjerka novina) u Hrvatskoj traje već osam mjeseci. Još se točno ne zna koje su posljedice te akcije, koliko je knjiga prodano i koliko su novinski izdavači na tome zaradili, ali se pouzdano zna da je opala prodaja knjiga u knjižarama. </p>
<p>Istodobno s prodajom jeftinih knjiga u Hrvatskoj sa sličnim su projektima započele i neke nam susjedne zemlje (u Srbiji je glavni lik »prosvjetiteljske« marketinške kampanje bila ista, netom otuširana djevojka koja je u Hrvatskoj reklamirala knjige Jutarnjeg lista).</p>
<p>Prije nas s takvom su se masovnom prodajom knjiga na kioscima suočile i, primjerice, Njemačka i Italija. Stoga je zanimljivo vidjeti kakva su njihova iskustva. </p>
<p> U Italiji je akciju »novine plus knjiga« započeo list La Repubblica 2001. godine, i to s istim naslovom koji je i u Hrvatskoj označio poplavu jeftinih knjiga – Ecovim »Imenom ruže«. Taj je roman prodan u četrdeset i tri milijuna primjeraka. U tih nekoliko godina prodaja na kioscima je postala dominantan oblik prodaje knjiga u Italiji, a naslovi koje se nude su uglavnom klasici, kao i kod nas.</p>
<p> Osim klasika, dobro idu i svi drugi naslovi pa je tako La Repubblica prodala četiristo primjeraka Opće enciklopedije. Novinski nakladnici su više nego zadovoljni prodajom i zaradom, što je razumljivo budući da će samo knjige La Repubblici u ovoj godini donijeti profit od dvjesto milijuna eura.</p>
<p> Iako bi bilo za očekivati da će takva prodaja knjiga nakon nekoga vremena dosaditi čitateljima, te da će se ponovno okrenuti knjižarama, stručnjaci predviđaju da će prodaja još rasti.</p>
<p> S druge strane, Udruga talijanskih knjižara upozorava da se prodajom knjiga na kioscima uništavaju mali knjižari, te pregovaraju s talijanskom Vladom o zabrani takvih akcija.</p>
<p> Dakle, možemo zaboraviti onu tezu da će prodajom knjiga na kioscima ljudi početi više čitati pa će time profitirati svi u knjižnom lancu. Za sada profitiraju samo novinski nakladnici, koji tvrde da su njihove knjige osvojile čitatelje ne samo niskom cijenom, već i jednostavnošću kupnje.</p>
<p> Naime, po njihovu mišljenju, ne osjećaju se svi ugodno u knjižarama jer su to mjesta na kojima se očekuje neko znanje o knjigama, dok kiosci ne izazivaju takvu vrstu nelagode. </p>
<p>I u Njemačkoj je akcija otpočela prodajom klasika dvadesetog stoljeća, a samo tijekom sedam mjeseci prodalo se pet milijuna primjeraka. U međuvremenu su se počeli prodavati i hitovi, što je ionako puno bliže kulturološkim vrijednostima koje promiču tabloidi. Tako je tabloid Bild nedavno počeo objavljivati niz od pedeset uspješnica.</p>
<p> Njemački nakladnici i knjižari su pravodobno reagirali, iako situacija nije alarmantna s obzirom na to da su dosadašnja istraživanja pokazivala da čak šezdeset posto kupaca knjiga u Njemačkoj najviše vole kupovati upravo u knjižarama. No, Nijemci već duže vrijeme imaju fiksne cijene knjiga (o tome se tek počinje razgovarati u Hrvatskoj) pa nakladnici drže da prodaja jeftinih knjiga ugrožava taj model. </p>
<p>Prosječna cijena knjiga koje se prodaju na kioscima iznosi pet eura, dok su novi naslovi u knjižarama oko šest puta skuplji pa je jasno zašto se njemački nakladnici i knjižari boje za svoju budućnost. </p>
<p>Ni među njima nisu svi suglasni jer se čuju glasovi da su za pojavu jeftinih knjiga, među ostalima, krivi i nakladnici koji su se udruživali s novinskim izdavačima, te su im prodavali prava na pojedine naslove.</p>
<p> Slično se upravo događa i u Hrvatskoj pa je tako najavljeno da će knjigu pobjednika V.B.Z.-ova natječaja zajedno objaviti V.B.Z. i Večernji list, a Večernji prodaje i naslove Mozaika knjiga. No, knjižari ostaju po strani, jer ne mogu pobijediti novinske izdavače, a ni prikloniti im se. </p>
<p>Barbara Matejčić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Marokanac u Amsterdamu ubio »nizozemskog Michaela Moorea«</p>
<p>Sumnjivac kojega je policija nakon kraće pucnjave uhitila odmah nakon ubojstva ima dvostruko, marokansko i nizozemsko državljanstvo, a zanimljivo je da je na tijelu ubijenoga ostavio poruku, čiji sadržaj policija taji. Filmašu su ove godine već prijetili zbog filma o nasilju nad ženama u islamskom društvu kojim je razbjesnio muslimane</p>
<p>ZAGREB/AMSTERDAM</p>
<p> – Nizozemski sineast Theo van Gogh, poznat po vrlo oštrim stajalištima i polemikama, autor filma o nasilju nad ženama u islamskom društvu kojim je razgnjevio muslimane, ubijen je u Amsterdamu u utorak ujutro. Van Gogh (47) ubijen je u samome središtu grada, objavila je policija te priopćila da je osumnjičenik uhićen na mjestu događaja, nakon razmjene vatre u kojoj je on ranio policajca, a sam je ranjen u nogu.</p>
<p>Sumnjivac uhićen odmah nakon ubojstva ima dvostruko, marokansko i nizozemsko državljanstvo, objavio je u utorak tužitelj Leo de Wit. Muškarac star 26 godina, ostavio je poruku na žrtvinu tijelu, rekao je tužitelj novinarima ne otkrivajući njezin sadržaj. Motivi ubojstva još nisu poznati, dodao je.</p>
<p>Van Goghov kratki film »Submission« (Pokornost) razgnjevio je nizozemske muslimane zbog autorova portretiranja muslimanki koje trpe zlostavljanja svojih bračnih partnera. U filmu su objavljena svjedočanstva četiriju žena koje su bile prisiljene stupiti u dogovoreni brak i u toj su zajednici batine, bičevanje i silovanje dopustiva pojava. </p>
<p>Središnja poruka 10-minutnog filma »Submission, dio 1«, jesu sure iz Kurana u kojima se propovijeda da muslimanka mora biti u svemu podređena Alahu, a njihovi ih muškarci mogu batinati kad ocijene da su žene prekršile pravila. </p>
<p> Van Gogh, kojega su zbog njegove otvorene kritike već nazivali nizozemskim Michaelom Mooreom, najavljivao je da će film poslati katarskoj televiziji Al Jazeeri, koja ne preza emitirati poruke terorističkog vođe Osame bin Ladena pa stoga može prikazati i »Submission«. Film eksplicitno prikazuje i tragove biča na ženskim leđima i lice žene pretvoreno u krvavu kašu kad su je obradile suprugove šake. </p>
<p>Van Gogh je primao prijetnje ranije ove godine nakon što je njegov »Submission« bio prikazan na nacionalnoj televiziji, a prijetnjama je bila izložena, te joj je i odobrena policijska zaštita, političarka Ayaan Hirsi Ali, porijeklom iz Somalije. Danas nizozemska državljanka i zastupnica u parlamentu, Hirsi Ali prije 12 je godina izbjegla iz svoje domovine pred dogovorenom bračnom zajednicom.</p>
<p>Prema nizozemskim medijima, Van Gogh je snimao film o populističkom vođi Pimu Fortuynu, čelniku desničarske stranke koja se protivila imigraciji. Njega je u svibnju 2002. godine usmrtio aktivist za prava životinja, nekoliko dana prije nego što je Fortuynova stranka trebala izboriti drugo mjesto na općim izborima. Van Gogh je snimio dvadesetak filmova, napisao tri knjige i surađivao s desetak dnevnika ili časopisa u kojima je iznosio svoja često oštra stajališta. (vj)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Barnesova »Povijest svijeta«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Zagrebački nakladnik Celeber objavio je još jedan roman britanskog pisca Juliana Barnesa. Riječ je o romanu »Povijest svijeta u 10 i 1/2 poglavlja« (prevela Lada Silađin) u kojem Barnes iznosi zanimljivu viziju povijesti svijeta krenuvši od Noine arke. U romanu se prelamaju različiti žanrovi tvoreći, kako piše na koricama romana, »narativnu tapiseriju koja sjaji pameću, razboritošću, inteligencijom i emocijama«. Julian Barnes, pisac kultne »Flaubertove papige«, ponudio je sliku prošlosti čovječanstva tek nalik onoj koju poznajemo, a budućnost u njegovoj režiji je bolja nego što ju mnogi predviđaju. </p>
<p>B. M.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Hrvatski film 50-ih u »Tuškancu« </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Projekcije triju hrvatskih igranih filmova iz 50-ih godina započinju ovaj tjedan u kinu »Tuškanac«. Riječ je o filmovima »Plavi devet« Kreše Golika, koji će se prikazati u utorak, dugo godina »bunkeriranim« Marjanovićevim »Ciguli Miguli« ( na rasporedu u četvrtak) i remek djelom Branka Belana »Koncert« (na rasporedu u subotu). Filmovi se prikazuju kao sastavni dio izložbe pod nazivom »Pedesete« otvorene u Domu HDLU-a 24. listopada, koja predstavlja hrvatsku umjetnost pedesetih godina 20. stoljeća. Ulaz je slobodan. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Kafkina nagrada Elfriedi Jelinek </p>
<p>PRAG</p>
<p> – Elfriede Jelinek, austrijska spisateljica koja je ove godine nagrađena Nobelovom nagradom za književnost, dobila je uglednu češku nagradu za književnost Franz Kafka, javlja u utorak Associated Press. Dodjela godišnje nagrade za književnost Franz Kafka održana je u ponedjeljak u praškoj gradskoj vijećnici, no Jelinek joj nije nazočila, kao što ne namjerava nazočiti ni dodjeli Nobelove nagrade 10. prosinca u Stockholmu jer pati od socijalne fobije. Nagradu je primio austrijski veleposlanik u Češkoj Republici, Klas Daublebsky. Nagrada uključuje i svotu od 10.000 američkih dolara. (Hina/AP)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="29">
<p>Mateša neće Čopa nego Paškvalina</p>
<p>S imenom direktora Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica kalkuliralo se i prije dvije godine, uoči prošlog natječaja za glavnog tajnika HOO-a, no on se na kraju ipak nije pojavio na tom natječaju. Čop ne bi imao ništa protiv preseliti s mjesta direktora Ureda za lokalni sport na tajničku dužnost, no Mateša mu je vrlo jasno dao do znanja da ga na toj funkciji ne vidi </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Već bi u četvrtak na sjednici novog Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora mogao biti raspisan i natječaj za novoga glavnog tajnika HOO-a. Zlatko Mateša i Ivica Miočić Stošić postigli su džentlmenski sporazum o mirnom razlazu, pa više nema razloga da se upražnjeno mjesto glavnog tajnika što prije ne popuni. </p>
<p>Čini se da je Mateša konačno pronašao i kadrovsko rješenje za mjesto prvog operativca u HOO-u i, kako sada stvari stoje, to neće biti Josip Čop, koji je posljednjih dana figurirao kao glavni pretendent na tajničku fotelju. Čop ne bi imao ništa protiv preseliti s mjesta direktora Ureda za lokalni sport na tajničku dužnost, no Mateša mu je vrlo jasno dao do znanja da ga na toj funkciji ne vidi. </p>
<p>Predsjednika HOO-a u takvom razmišljanju nesumnjivo podržavaju i njegovi veliki saveznici iz Hrvatskoga nogometnog saveza, čiji je Čop glavni tajnik bio prije nego što mu je uručen izvanredni otkaz zbog »pretjeranog« insistiranja na provođenju dopinških kontrola (prema naputku HOO-a) na nogometnim utakmicama. Prije šest godina Čopu je to bila glavna preporuka za dolazak na direktorsko mjesto u HOO, dok mu je to sad otežavajuća okolnost. Jedno će mjesto u proširenom Vijeću HOO-a vjerojatno pripasti i HNS-u, a bilo bi malo nezgodno da Zorislav Srebrić ili neki drugi HNS-ov predstavnik sjedi za istim stolom s jednim »prebjegom«. Josip Čop bi tako glavni tajnik s predznakom »v.d.« mogao biti samo mjesec dana, do završetka natječaja za novog šefa svih HOO-ovih službi. </p>
<p>Tko je, dakle, Matešin favorit za mjesto novoga glavnog tajnika? Čini se da je to ipak bivši vaterpolski reprezentativac - Tomislav Paškvalin! S imenom direktora Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica kalkuliralo se i prije dvije godine, uoči prošlog natječaja za glavnog tajnika HOO-a, no on se na kraju ipak nije pojavio na tom natječaju. Štoviše, Paškvalin je bio vrlo povrijeđen komentarima pojedinaca iz sportskog miljea koji su se vrlo negativno odredili prema načinu na koji on upravlja Bjelolasicom. Zanimljivo, ni Mateša tada nije bio zadovoljan time što HOC Bjelolasica, unatoč velikim ulaganjima države, nije od naročite koristi hrvatskom sportu. Čak je najavljivao mogućnost brisanja pridjeva »olimpijski« iz naziva centra. </p>
<p>No, iako se u međuvremenu na Bjelolasici ništa drastično nije promijenilo, Mateša bi sada za svoga glavnog operativca htio upravo Paškvalina. Netko će reći da predsjednik HOO-a time samo potvrđuje svoju sklonost vaterpolu, drugi će primijetiti kako Mateša nema mnogo izbora, a na svoje će konačno doći zagovornici teze da na svim važnijim pozicijama u hrvatskome sportu moraju biti bivši vrhunski sportaši. Nek' i to vidimo!</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Prekidi su Dinamova velika šansa</p>
<p>»Volio bih kad vrijeme i uvjeti za igru na utakmici protiv Beverena bili slični kao nedavno protiv Pule. U redu, ne bi baš bilo dobro kad bi kiša pljuštala kao tada, jer se praktički niti ne bi moglo igrati. Ali, kad bi kiša pala prije utakmice, kad bi teren bio malo nezgodniji za njih, tada oni zasigurno ne bi mogli razviti svoju igru, a naša bi agresivnost došla do izražaja«, kaže Danijel Pranjić</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dinamo je, čini se, pronašao matricu za pobjedu protiv Beverena. Dovoljno je da Danijel Pranjić projuri po lijevom boku, zavrne loptu na vrh peterca, a ondje će se Eduardo ili već neki drugi njihov suigrač »nakloniti« i zanjihati mrežu.</p>
<p> Ovakve smo kadrove već gledali na posljednjim Dinamovim utakmicama. »Plavi« su u posljednjih desetak dana po identičnoj šabloni - Pranjićev prodor i centaršut te Eduardov pogodak glavom - dvaput tresli mrežu Zadra za konačnih 2-1 i jednom Pule za ukupnih 3-0. A, takav bi plan lako mogao proraditi i u četvrtak protiv belgijskog Beverena u Maksimiru u prvom nastupu Dinamove momčadi u Uefinoj ligi. Uostalom, postava »žuto-plavih« je relativno niska i, slijedom logike, možemo očekivati dominaciju Dinamovih igrača u skok igri.</p>
<p> – Ma, trebamo zabiti gol bilo kako. Istina je da u prekidima imamo veliku šansu. Imamo dosta visokih igrača, a oni su, kako čujem, dosta niski i u obrani i u veznom redu, pa bi prekidi doista mogla biti naša velika prilika, naglasio je Pranjić. </p>
<p>– Bitno je i to da nam je samopouzdanje sada puno veće nego prije mjesec dana. Nanizali smo tri pobjede i mislim da nam se igra popravila. Šteta je što je teren na zadnjoj utakmici protiv Pule bio onako težak, mislim da bismo i u drugom poluvremenu bolje odigrali. Beveren je, pak, i protiv Stuttgarta pokazao da je nezgodna momčad, bez obzira na visok poraz. Imaju dosta brzih igrača i dobrih tehničara.</p>
<p> Nijemci su »dotukli« Beveren usred Belgije sa čak 5-1 u prvom kolu Uefine lige u kojem je Dinamo bio slobodan. No, odmah potom »žuto-plavi« su s identičnih 5-1 svladali Cercle Brugge na svom terenu, da bi šest dana kasnije svladali Brussels u gostima sa 3-1.</p>
<p> – I po tome se vidi kakva su momčad. Ne može ih poljuljati niti onako visok poraz, odmah nakon toga počnu nizati pobjede. Vjerojatno će i ovdje igrati svoju igru, taktika im je gotovo ista i kod kuće i na strani.</p>
<p> Iako se Pranjić žali na težak i mokar teren po kakvom su igrači »gacali« na utakmici protiv Pule, možda bi upravo takvi uvjeti mogli biti Dinamov saveznik protiv Beverena. »Plavi« su se, naime, sjajno snašli na takvome klizištu, dok bi Beveren, shodno tehnički dotjeranom stilu koji uključuje brojne driblinge, mogao imati golemih problema.</p>
<p> – Razmišljao sam baš o tome i doista bih volio da vrijeme bude slično kao i protiv Pule. U redu, ne bi baš bilo dobro kad bi pljuštalo kao tada, jer se praktički niti ne bi moglo igrati. Ali, kad bi kiša pala prije utakmice, kad bi teren bio malo nezgodniji za njih, tada oni zasigurno ne bi mogli razviti svoju igru, a naša bi agresivnost došla do izražaja, zaključio je Pranjić.</p>
<p> Zasad je izvjesno da protiv Beverena neće moći nastupiti ozlijeđeni Veldin Karić i da će njegovo mjesto u vrhu napada, kako je potvrdio i sam trener Nenad Gračan, preuzeti Dario Zahora. Upitan je i nastup Jasmina Agića zbog bolova u preponama. Ne bude li mogao zaigrati, na njegovo će mjesto uskočiti Edin Mujčin ili Hrvoje Štrok.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>U Dublin bez debitanata </p>
<p>Iako su mnogi mislili da će Kranjčar eksperimentirati sa sastavom za Dublin, uvrštavajući u nacionalnu vrstu ponekoga novog igrača, od toga po svemu sudeći neće biti ništa. Očito se ništa ne želi prepustiti slučaju. Iako je riječ o prijateljskoj utakmici, dobar bi rezultat došao kao lijek protiv vrućice koja se još nije stišala nakon što je Hrvatska na brzinu prokockala vodstvo protiv Bugara sa 2-0 </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hrvatska nogometna reprezentacija u prijateljskoj će utakmici protiv Republike Irske u Dublinu (16. studenoga) zaigrati u gotovo najboljem sastavu. No, odmah na početku valja istaknuti da neće biti Dade Prše i Tomislava Butine. Međutim, svi će ostali prokušani Kranjčarovi reprezentativci najvjerojatnije doći na Zeleni otok. </p>
<p>Podsjetimo, Dado Pršo je već otprije uputio molbu izborniku Kranjčaru da ga poštedi utakmice protiv Irske kako bi se odmorio od napornog ritma igranja u škotskom prvenstvu. Uz to, Pršo se u nedjeljnoj utakmici za svoj Rangers protiv Aberdeena ozlijedio u sudaru sa Svereinom, osam šavova na glavi zahtijevat će određeno vrijeme oporavka. Ipak, da se Pršo i nije ozlijedio zacijelo ga ne bi bilo u Dublinu. </p>
<p>Zašto neće biti Butine, koji je prvi vratar reprezentacije još od one nesretne ozljede Pletikose neposredno uoči europske smotre u Portugalu? Izbornik Kranjčar, naime, ima doista veliko povjerenje u Butinu, no pritom ne želi zanemariti kvalitete i dosege Pletikose i Didulice, koji čekaju poput zapetih pušaka. Posebno je osjetljiva situacija s Pletikosom, koji je posve izgubio mjesto u svom Šahtaru. Očito ga izbornik Kranjčar želi nesebično »vratiti u život«. Provjeriti njih dvojicu jedan je od temeljnih zadataka Kranjčara u Dublinu. </p>
<p>Iako su mnogi mislili da će izbornik eksperimentirati sa sastavom za Dublin, uvrštavajući u nacionalnu vrstu ponekoga novog igrača, od toga po svemu sudeći neće biti ništa. Očito se ništa ne želi prepustiti slučaju. Iako je riječ o prijateljskoj utakmici, dobar bi rezultat došao kao lijek protiv vrućice, koja se još nije stišala nakon što je Hrvatska na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> prokockala vodstvo protiv Bugara sa 2-0. Prema tome, u Dublinu neće biti niti jednog debitanta, što znači da je HNS najozbiljnije shvatio »iskrcavanje na Irsku«. </p>
<p>Budući da je riječ o prijateljskoj utakmici, neće biti posebnih priprema. Reprezentacija će se praktički dan prije utakmice okupiti u Dublinu, gdje će i održati trening. </p>
<p>Aktivnosti Saveza ovih se dana ne usmjeravaju samo na A vrstu. Već će dan kasnije mlada reprezentacija pod vodstvom Slavena Bilića i Aljoše Asanovića u Vinkovcima odmjeriti snage protiv vršnjaka iz Bosne i Hercegovine, a u planu je tog tjedna i odigravanje utakmica selekcije do 20 godina protiv slovenskih momaka u Samoboru. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Manchester United prvi, Dinamo 70. </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Na najnovijoj ljestvici najboljih svjetskih klubova, koju radi Međunarodni savez za nogometnu povijest i statistiku, zagrebački je Dinamo na 70. mjestu. Među 350 rangiranih klubova od hrvatskih predstvanika na ljestvici je još samo Hajduk, koji je pao 21 mjesto i zauzima 204. poziciju. </p>
<p> • Poredak: 1. Manchester United 279 bodova, 2. Valencia 274, 3. Arsenal 271, 4. Milan 267, 5. Real Madrid 265, 6. Monaco 253, 7. Juventus i Sao Paulo 252, 9. Santos 246, 10. Boca Juniors 244... 18. Benfica 219... 40. Stuttgart 163... 70. DINAMO 125... 79. Beveren 121... 204. HAJDUK 85... 220. Heerenveen 80... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Cibosima treba nadahnuće </p>
<p>Upitan je nastup mađarskog centra Martona Badera, koji dva dana nije trenirao zbog želučane viroze i temperature. Zato pod košem Anzulović najviše računa na sjajnog i konstantnog Andriju Žižića </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Otvaranje nove sezone Eurolige podarilo je košarkašima Cibone vrlo atraktivnog suparnika, momčad madridskog Reala. I dok nogometna sekcija »kraljevskoga kluba« zaostaje za prvom Barcelonom, košarkaši iz Madrida nemaju tih problema. Prema Anzulovićevu mišljenju, u najjačoj europskoj ligi, Real je vodeći u španjolskom prvenstvu, doduše uz Barcu, koja ove godine briljira u svim ligama s maksimalnim brojem bodova. </p>
<p>– Očekuje nas tvrda utakmica, Real je jak na vanjskim pozicijama i pod košem, igraju odličnu obranu, a protiv Tau Ceramice pokazali su da znaju igrati utakmicu i na 100 poena. Božidar Maljković odlično je posložio momčad, kazao je uoči puta trener Cibone Dražen Anzulović. </p>
<p>Hrvatski prvak protiv Reala ima izglede samo ako...</p>
<p>– Cijela momčad pronađe nadahnuće. Igrači se moraju potući za svaku loptu i poziciju. </p>
<p>Posebno je impresivna vanjska linija, u kojoj igraju Bennet, Bullock i Sonko. </p>
<p>– Imam dosta informacija od Ace Petrovića koji je u Lleidi. Bennet nije igrao na posljednjoj utakmici zbog problema s koljenom i ne znam hoće li nastupiti u četvrtak, kaže Anzulović, koji možda neće moći računati na Martona Badera.</p>
<p>Mađarski centar zbog temperature i želučanih tegoba nije trenirao dva dana. Zato pod košem Anzulović najviše računa na sjajnog i, što je najvažnije, konstantnog Andriju Žižića, koji bi prema najavi trebao zaigrati na mjestu krilnog centra u paru s Joškom Poljakom. </p>
<p>Uoči starta Eurolige Cibonin strateg je prokomentirao skupinu A, u kojoj se natječe njegova momčad. </p>
<p>– Kvalitetom odskaču Real, Efes i Climamio, u sredini je Estudiantes, a ostali su izjednačeni (Prokom Trefl, Cibona i Partizan), svatko može pobijediti svakoga. S time da se Partizan pojačao, doveli su Steppa i Gurovića, vraćaju se Bogdanović i Perović pa Vujošević ima vrlo dobru momčad, zaključio je Anzulović. </p>
<p> • Raspored 1. kola, skupina A (3. i 4. studenoga): Partizan – PAOK (20.40), Olympiacos – Climamio (18.10), Real Madrid – Cibona (20.40), Efes Pilsen – Estudiantes (18.10); skupina B: Žalgiris – Maccabi 75-102, Montepaschi – Asvel (20.40), Scavolini – Union Olimpija (20.40), Barcelona – AEK (20.40); skupina C: Opel Skyliners – Ülker (19.40), Unicaja – Panathinaikos (21.10), CSKA – Benetton (18.10), Pau-Orthez – Tau Ceramica (20.30). </p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Maccabiju pobjeda na otvaranju </p>
<p>KAUNAS</p>
<p> – Aktualni europski prvaci, košarkaši Maccabija uvjerljivo su startali u Euroligi. Izraelska je momčad na gostovanju u Kaunasu pobijedila Žalgiris s visokih 102-75 (47-41). Hrvatski reprezentativac Nikola Vujčić bio je među najboljim igračima Maccabija, ubacivši za 22 minute igre 21 poen, uz tri skoka i dvije asistencije. Izostao je njegov dvoboj protiv legendarnog centra Arvydasa Sabonisa, koji nije nastupio zbog ozljede koljena. U momčadi Maccabija najviše je ubacio Green (24), a Beard i Timinskas postigli su po 17 poena za domaćine. </p>
<p>I. P. A.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Schüttler izgubio od Lopeza </p>
<p>PARIZ</p>
<p> – Rezultati susreta ATP turnira masters serije u Bercyju, 1. kolo: Lopez – Schüttler 7-6 (3), 6-4, Davidenko – Verdasco 6-2, 6-3, Stepanek – Llodra 7-6 (2), 6-1; 2. kolo: Soederling – Sanguinetti 4-6, 7-6 (6), 6-0 (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="36">
<p>Amerikanci birali predsjednika </p>
<p>Na izbore je izašlo oko 65 posto američkih građana s pravom glasa, a tako velik odaziv nije zabilježen od vremena Johna Kennedyja i Richarda Nixona</p>
<p>NEW YORK/ZAGREB</p>
<p> - Amerikanci su u utorak u iznimno velikom broju izašli na birališta da bi između republikanca Georgea W. Busha i demokrata Johna Kerryja izabrali svog 44. predsjednika. </p>
<p>Računa se da je na birališta širom zemlje izašlo oko 125 milijuna Amerikanaca s pravom glasa. Zamjetno je da su pred biralištima prvi put bili dugi redovi birača od kojih su neki čekali i više sati da bi glasali. </p>
<p>Američki predsjednik George W. Bush svoju je predizbornu kampanju nakon 19 dana obilaska šest neodlučnih saveznih država završio u ponedjeljak kasno navečer u rodnom Teksasu, gdje je u utorak s obitelji glasovao. Senator John Kerry s obitelji je glasovao u Bostonu, u Massachusettsu. Prema prvim saznanjima, na izbore je izašlo oko 65 posto američkih građana s pravom glasa. Tako velik odaziv nije zabilježen od vremena Johna Kennedyja i Richarda Nixona. </p>
<p>Amerikanci su u utorak birali i guvernere u 11 saveznih država, cijeli Zastupnički dom Kongresa i 34 od ukupno 100 senatora. </p>
<p>Republikanci su dosad imali tijesnu većinu od 51 senatora. Zbog bojazni da se ne ponovi osporavanje rezultata nakon izbora 2000. godine i pravna natezanja koja su uslijedila, američke predsjedničke izbore pratlo je ne samo tisuće odvjetnika dviju stranaka već i domaći i strani promatrači, među kojima i OESS. </p>
<p>Na pojedinim biralištima u zabilježeni su i prvi problemi. Primjerice, u Philadelphiji, republikanci su ustvrdili da je na glasačkim strojevima već bilo zabilježeno tisuće glasova i prije otvaranja biračkih mjesta.</p>
<p>Bush je u utorak odnio simboličnu izbornu pobjedu osvojivši većinu u malom selu u New Hampshireu, čiji stanovnici tradicionalno prvi izlaze na birališta na predsjedničkim izborima.</p>
<p>Glasači u Dixville Notchu dali su republikancu Bushu 19, a Kerryju sedam glasova, objavilo je izborno povjerenstvo. (vj)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Devet mrtvih u Bagdadu i Mosulu</p>
<p>Poginula prva pripadnica britanskih snaga/ Amerikanci potvrdili smrt Reutersova snimatelja/ Otmičari iračke zaštitare vratili svojim kućama, a zadržali njihove američke i nepalske kolege</p>
<p>BAGDAD/MOSUL</p>
<p> - Automobil-bomba eksplodirao je u utorak ujutro u četvrti Aazamiyah na sjeveru Bagdada i usmrtio najmanje šest osoba, a ranio 21, priopćeno je iz iračkog ministarstva unutarnjih poslova, a potvrđeno iz obližnje bolnice.</p>
<p>U zapadno pak dijelu Bagdada u eksploziji drugog automobila-bombe poginuo je američki vojnik.</p>
<p>U Mosulu su u dvjema eksplozijama automobila-bombe ubijena dva člana iračke nacionalne garde, a 11 ih je ranjeno. »Prvi automobil eksplodirao je pri prolasku konvoja Nacionalne garde na jugu Mosula, pri čemu su ubijena dva pripadnika garde i ranjena četvorica«, rekao je zapovjednik Jassem Mohamad Idan. Iz mosulske opće bolnice priopćeno je da su ranjeni kritično.</p>
<p>Drugi automobil-bomba eksplodirao je pri prolasku konvoja šefa specijalnog voda Nacionalne garde u središtu Mosula, generala Rachida Faliha, kada je ranjeno sedam članova Garde, doznaje se iz istog izvora.</p>
<p>Pukovnica Denise Rose (34) umrla je u nedjelju od prostrijelnih rana u vojnoj bazi u hotelu Shatt al Arab u Basri, priopćilo je britansko ministarstvo obrane. Vojna policajka tako je prva poginula pripadnica britanskih oružanih snaga u Iraku od prošlogodišnje invazije na tu zemlju, ali čini se da nije stradala u borbi. Dvojica pak iračkih zaštitara, koji su oteti u ponedjeljak navečer u Bagdadu, vraćena su u utorak svojim kućama, ali su otmičari zadržali dvojicu njihovih kolega iz SAD-a i Nepala. </p>
<p>Američka vojska oglasila se u utorak o pogibiji Reutersova snimatelja Dhie Najima u Ramadiju. Priopćeno je da je snimatelj poginuo u ponedjeljak u sukobu američkih marinaca i pobunjenika, i to od jednog metka. Na video-snimci incidenta ne vide se sukobi i ne čuje pucnjava prije Najimova stradavanja, a njegovi kolege i obitelj vjeruju da ga je ustrijelio američki snajperist. Reuters je zatražio da američka vojska to istraži. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Europska unija želi na summitu Allawiju uputiti pozitivan signal</p>
<p>ZAGREB/BRUXELLES</p>
<p> - Europska unija namjerava na summitu krajem ovog tjedna uputiti iračkom premijeru Iyadu Allawiju »pozitivan signal« glede svoje odlučnosti u potpori obnovi zemlje, a njegovu će nazočnost na summitu iskoristiti kako bi ga upoznala s namjerom započinjanja pregovora oko prvog trgovinskog sporazuma između EU i Iraka, doznaje se u utorak iz izvora nizozemskog predsjedništva unije.</p>
<p> »Želimo dati pozitivan signal, želimo ohrabriti premijera Allawija«, izjavio je Bernard Bot, ministar vanjskih poslova Nizozemske, koja do kraja godine predsjeda EU.</p>
<p> Na summitu bi Allawiju trebalo biti predstavljen skup mjera pomoći posebno usmjerenih na potporu izbornom procesu u Iraku i jačanju tamošnje administracije i policije. 25 zemalja članica smatra »vrlo značajnim« Unijin angažman oko Iraka, rekao je Bot novinarima u utorak nakon sastanka ministara vanjskih poslova EU na temu odnosa Unije i Bagdada. Paket mjera koje će EU Allawiju iznijeti 5. studenoga uključit će i planove za poslijeizborne napore oko pregovora o trgovinskom sporazumu s Irakom, rekao je Bot.</p>
<p> »Želimo Iraku ponuditi perspektivu trgovinskog sporazuma, pod uvjetom da izbori budu već održani. Smatramo korisnim da takav signal pošaljemo već sad«, izjavio je Bot. »Mi kao Europska unija moramo jasno reći da smo ponovno jedinstveni i da možemo ponuditi određene mjere, kako to ne bi bilo (običan) posjet i razgovor o političkoj situaciji«, rekao je nizozemski ministar, govoreći o Allawijevom posjetu.</p>
<p> Potpora EU iračkim izborima ogledat će se, kako je rekao Bot, ne samo u stručnoj pomoći pri njihovoj organizaciji, već i u financijskoj pomoći, a nakon izbora unija će na teren poslati izaslanstvo sa zadaćom utvrđivanja načina na koji će najbolje pomoći Bagdadu u obnovi policijskih snaga i državnih institucija.</p>
<p> Nakon posjeta sjedištu NATO-a Allawi, koji u Bruxelles stiže na poziv EU, s predsjednicima država i vlada 25 zemalja članica trebao bi se sastati na radnom ručku u petak, kojim će završiti dvodnevni summit.(Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Ashdown: Uhitite Karadžića što prije</p>
<p>Hoće li vrata Europe biti otključana, odlučit će se upravo ovdje, rekao je Ashdown koji je već više puta najavio oštre sankcije za RS ako ne bude suradnje s ICTY-jem</p>
<p>SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Paddy Ashdown, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH pozvao je u utorak vlasti Republike Srpske (RS) da u idućih nekoliko tjedana ispune svoje obveze u suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije (ICTY), a prije svega se to odnosi na uhićenje osoba koje je optužio Haaški tribunal, a koje su još uvijek u bijegu.</p>
<p>»Nemojte odugovlačiti. Učinite to što prije«, rekao je Ashdown obraćajući se zastupnicima u Narodnoj skupštini RS. Visoki predstavnik ocijenio je kako je idućih nekoliko tjedana od ključne važnosti za Republiku Srpsku. Naime, sredinom prosinca planirano je održavanje ministarskog sastanka Sjevernoatlantskog saveza (NATO) na kojem bi se opet trebalo govoriti o mogućnosti da BiH bude pozvana u NATO-ov program »Partnerstvo za mir«. Takva mogućnost izravno ovisi o suradnji RS-a s Haaškim tribunalom, odnosno izvješću koje će Vijeću sigurnosti UN-a o tome podnijeti glavna haška tužiteljica Carla del Ponte.</p>
<p>»Nakon što je Republika Srpska punih devet godina kršila Daytonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine nesuradnjom s ICTY-jem, u idućih nekoliko tjedana mora ispuniti svoje obveze. Devet godina RS se ne pridržava odredaba iz Ustava i Daytonskog sporazuma i ponaša se kao da one ne postoje. Republika Srpska ni u najmanjoj mjeri nije ispunjavala obveze suradnje s Hagom, čak ni u najmanjoj mogućoj mjeri. Nije uhitila nijednog optuženog za ratne zločine, što nije samo kršenje međunarodnoga prava nego i ključnog principa Daytonskog mirovnog sporazuma«, kazao je Ashdown.</p>
<p>Upravo zbog toga, po njegovim riječima, stvarne prijetnje Republici Srpskoj ne dolaze od inicijativa iz Sarajeva za promjenom Ustava BiH, jer se ustav ne može mijenjati mimo dogovora sva tri naroda, već je prijetnja u Banjoj Luci. »Zahvaljujući provedbi reformi koje su podržane i u Narodnoj skupštini RS, BiH je na vratima moderne Europe i nema drugog puta osim suradnje s Haaškim tribunalom. Hoće li vrata Europe biti otključana odlučit će se upravo ovdje«, rekao je Ashdown koji je već nekoliko puta najavio oštre sankcije za RS ukoliko ne bude suradnje s ICTY-jem, odnosno ukoliko zbog toga BiH ne uđe u »Partnerstvo za mir« i bude usporen put ka Europskoj uniji.</p>
<p>»Što biste vi rekli da druga dva naroda devet godina nisu ispunjavala obveze i što biste od u tom slučaju očekivali od međunarodne zajednice da učini«, rekao je visoki predstavnik.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Srbijansko podzemlje u borbi za Arkanovo nasljeđe </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Jedan pokušaj i jedno počinjeno ubojstvo obilježili su proteklih tjedan dana života srbijanskog podzemlja. Ovakva je bilanca natjerala promatrače na pitanje jesu li najnoviji noćni vatreni obračuni na beogradskom asfaltu možda pokušaj odmazde za smrt Željka Ražnatovića Arkana u siječnju 2000. godine.</p>
<p>U subotu je u središtu grada sa šest metaka u leđa ubijen Branko Jeftović Jorga, ljetos je pokušan atentat na Jorginog prijatelja Zorana Nedovića Šoka, a prije osam dana Andrija Drašković je, nakon tri godine provedene u pritvoru, izbjegao smrt kada je na njega pucano iz jurećeg automobila. </p>
<p>Božidar Spasić, vlasnik detektivske agencije SIA tvrdi da su protiv spomenutih krenuli Arkanovi pristaše kako bi ga osvetili. Poznato je, podsjeća, da su osvetu najavili još na Arkanovu sprovodu te da su osvetnici nekadašnji članovi njegove garde. Povezanima s ubojstvom navodno su u posljednje vrijeme slali prijeteća pisma i telefonske pozive. Za dnevnik Blic, ovaj je poznavatelj prilika u podzemlju i nekadašnji policajac izjavio da se za informacije o atentatorima nude nagrade od 100.000 eura.</p>
<p>Još jedan nekadašnji policajac a sada odvjetnik Marko Nicović smatra da su ubojstvo Jeftovića i pokušaji ubojstva Nedovića i Draškovića povezani s Arkanovom smrću, ali naglašava da izvršitelji nisu Arkanovi osvetnici, već se radi o eliminaciji svjedoka, budući da ta trojica znaju tko je naručio i financirao ubojstvo Arkana. S obzirom da su u svako beogradsko ubojstvo na neki način umiješani i policajci, tako je i s Arkanovim, pa sada ljudi iz nekadašnje tajne službe eliminiraju tragove koji vode do njih, kaže Nicović. Obojica eksperata slažu se da država ne poduzima ništa kako bi rasvijetlila atentate i upozoravaju da »profesionalni ubojice sutra mogu ubiti svakoga iz vlasti«. </p>
<p>Inače, Arkanov tjelohranitelj Zvonko Mateović očevidac je ubojstva i na suđenju je optužio prvooptuženog Dobrosava Gavrića kao osobu koja je pucala u Arkana i dvojicu njegovih prijatelja. Mateoviću su osvetnici ubili brata no još se ne zna greškom ili namjerno.</p>
<p>Andriju Draškovića je u vezu s ubojstvom Ražnatovića doveo Vojislav Jekić, bivši šef policije u Loznici čija su saznanja govorila da je Rade Marković, šef srbijanske državne sigurnosti (DB) inicirao likvidaciju Arkana kao potencijalnog haaškog svjedoka protiv Slobodana Miloševića, a organizaciju smaknuća prepustio Andriji Draškoviću, dugogodišnjem vanjskom suradniku službe. Ovaj je pak angažirao Dobrosava Gavrića, Dragana Nikolića Gagija i Milana Đuričića da ga ubiju. Prilikom pucnjave u hotelu Interkontinental, Arkanov je tjelohranitelj ranio Gavrića kojega su potom Đuričić i Nikolić odvezli u bolnicu u Loznici. </p>
<p>Osim repova Arkanovog ubojstva, a nakon desetkovanja zemunskog i surčinskog klana zbog ubojstva Zorana Đinđića, u Srbiji je sigurno na sceni i borba za prevlast u podzemlju.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Tabaré Vázquez: Strast za politikom, nogometom i karnevalom </p>
<p>Urugvaj, koji je sve do diktature bio poznat kao »Švicarska Južne Amerike«, postao je još jedna u nizu problematičnih zemalja te regije/ Zemlja je osiromašila i financijski i duhovno, a Vázquezova pobjeda budi nade da će se uspjeti oporaviti </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Pobjeda ljevičara Tabaréa Vázqueza na urugvajskim predsjedničkim izborima ocijenjena je kao povijesna, jer je prekinula hegemoniju dviju tradicionalnih stranaka koje su se izmjenjivale na vlasti više od 170 godina. To su Blancos (bijeli) i Colorados (crveni), čiji su kandidati na nedjeljnim izborima Jorge Larranaga i Guillermo Stirling priznali poraz i čestitali pobjedniku. </p>
<p>A novoizabrani predsjednik Tabaré Ramón Vázquez Rosas (64) svojim je sljedbenicima nakon objavljene pobjede poručivao: »Slavite, Urugvajci, slavite, jer ova pobjeda je vaša«. Svjestan da ga je izabralo biračko tijelo državice od tri i pol milijuna stanovnika, umorno od obećanja stranaka koje već desetljećima ne uspijevaju izvući zemlju iz političkih i gospodarskih kriza, ipak naglašava kako će, za boljitak zemlje, surađivati i sa svojim neistomišljenicima.</p>
<p>Urugvaj, koji je sve do diktature sedamdesetih godina prošloga stoljeća bio poznat kao »Švicarska Južne Amerike« zbog svoje stabilnosti i naprednog socijalnog sustava, postao je još jedna u nizu problematičnih zemalja te regije iz koje su emigrirali brojni političari, književnici, umjetnici, liječnici... Zemlja je osiromašila i financijski i duhovno, a Vázquezova pobjeda budi nade da će se uspjeti oporaviti.</p>
<p>Vázquez, koji obećava da će njegova vlada njegovati dijalog sa svim sektorima društva, te osobito s političkom oporbom, pozvao je Urugvajce da više ne emigriraju jer će biti posla za sve te one koji su u doba diktature pobjegli iz zemlje da se vrate.</p>
<p>Rođen u radničkoj četvrti Montevidea 1940. godine, Vázquez je počeo rano raditi, a potom je izabrao studij medicine koji je završio s 29 godina. Specijalizirao je onkologiju i poznat je kao liječnik posvećen svojim pacijentima koje nije prestao liječiti ni kad je 1989. izabran za gradonačelnika glavnog grada Montevidea.</p>
<p>Postao je predsjednik lijeve koalicije poznate kao Široka fronta 1994., a zbog neslaganja s radikalima u tom savezu dao je ostavku 1997. Ipak, godinu dana poslije ponovo je prihvatio prvo mjesto u koaliciji. Dosad se dva put kandidirao na predsjedničkim izborima, izgubivši i 1994. i 1999., kad je šef države postao Jorge Batlle. No, očito je dobro pripremio urugvajsku javnost za nužne promjene, pa su mu ovaj put poklonili povjerenje uz onu staru: treća sreća. </p>
<p>Za Vázqueza kažu da zbog politike nije nikad zanemario svoje pacijente, pa to neće učiniti ni kad se preseli u predsjedničku palaču. Poznat je i kao strastveni obožavatelj nogometa te karnevala kojemu se često pridruži svirkom i plesom u svojoj četvrti u Montevideu.</p>
<p>Široka koalicija koju predvodi Vázquez okuplja socijaliste, komuniste i socijaldemokrate, a na nedjeljnim je izborima osigurala većinu u oba doma urugvajskog kongresa. Očekuje se da će novi predsjednik, koji će svoj petogodišnji mandat preuzeti 1. ožujka 2005., ispuniti predizborna obećanja o borbi protiv siromaštva, za veću socijalnu pravdu i otvaranja novih radnih mjesta, te nastavak potrage za nestalima u vrijeme diktature i građanskoga rata. </p>
<p>Analitičari kažu kako će novom predsjedniku biti lakše ostvariti svoj program zato što su i u susjednim zemljama – Brazilu, Argentini, Čileu i Venezueli – na vlasti također lijeve opcije koje ne podupiru bez rezerve politiku slobodnog tržišta i neoliberalizma »uvezenu« iz Sjedinjenih Država. U južnoameričkoj varijanti ta je politika osiromašila većinu stanovnika i produbila jaz između bogatih i siromašnih, izazivajući velike političke i gospodarske krize u zemljama čiji narodi žele stabilnost i demokraciju. </p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Miljenik zapada četvrti put izabran za predsjednika </p>
<p>Iako Tunisom vlada željeznom rukom, Ben Alija podupiru mnoge zapadne države i njegovu vladavinu proglašavaju »uzorno demokratskom«, i to ponajprije zato što je uništio islamističke pokrete</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hoće li Tunis i dalje sačuvati svoj ugled »najdemokratskije države« u arapskom svijetu i u dijelu Afrike nakon »skandaloznih« izbora, predsjedničkih i parlamentarnih, što su održani u dva dana početkom prošloga tjedna? </p>
<p>Ta sjevernoafrička zemlja tu etiketu nosi već godinama, a prilijepile su joj je neke zapadne zemlje, ponajprije Francuska, Italija i Njemačka koje su u Tunisu pronašle izvore i baze za svoje dobre zarade te za širenje po afričko-arapskim susjednim zemljama. Sada toj državi prijeti ozbiljna pogibelj da izgubi tu etiketu.</p>
<p>Naime, na predsjedničkim je izborima četvrti put pobijedio Zin el Abidin Ben Ali koji je na tome položaju već 17 godina, od 1987. Iako ovaj put njegova pobjeda nije bila tako briljantna kao prije pet godina kada je pokupio čak 99 posto glasova, i sad je sa 94 posto pregazio svoja tri oporbena suparnika. </p>
<p>A na parlamentarnim izborima, koji su održani sutradan, uvjerljivo je pobijedila njegova Udruga ustavne demokracije (RCD); od ukupno 189 zastupničkih mjesta, ta je stranka osvojila osam desetina. Oporba je te izbore proglasila »velikom prijevarom«.</p>
<p>Tako je najjača oporbena Napredna demokratska stranka (PPD) u zadnjem trenutku odustala od sudjelovanja na izborima koje je njezin vođa Nedjip Cebi ocijenio kao »skandaloznu farsu« i »političku maškaradu«. Pritom je predsjednika Ben Alija optužio da namjerava zadržati vlast do smrti, što je »na žalost uobičajeno« u Sjevernoj Africi i u arapskom svijetu, a »nema nikakve veze s demokracijom« koju Tunisu pripisuju »zapadnjaci«. Inače, trojica Ben Alijevih suparnika još su i prije izbora naglašavala kako nemaju nikakvih izgleda za pobjedu.</p>
<p>A kao razlog što su se ipak kandidirali i suprotstavili već unaprijed poznatom pobjedniku, bila je njihova želja, kako su izjavili, da na birališta izađe što više građana i tako »omogući stvarni razvoj demokracije«. Prema podacima državnog izbornog povjerenstva, sudjelovanje birača na izborima bilo je gotovo 90 posto. </p>
<p>Inače, 68-godišnji Zin el Abidin Ben Ali preuzeo je vlast 1987., kad je kao premijer smijenio dotadašnjeg predsjednika, legendarnoga utemeljitelja neovisnog Tunisa, Habiba Burgibu, zbog navodne »senilnosti«. Nakon toga je Ben Ali golemom većinom pobijedio na svim sljedećim predsjedničkim izborima, koji se održavaju svakih pet godina (1989., 1994. i 1999.). Prema dotad postojećem ustavu Tunisa, nije smio za predsjednika biti izabran četvrti put. </p>
<p>Zato je Ben Ali 2000. svojevoljno promijenio ustav izbacivši iz njega taj ograničeni broj od tri predsjednička mandata. I uspio je: izabran je i četvrti put. </p>
<p>Međutim, ironija je sudbine da, iako Tunisom vlada željeznom rukom, Ben Alija podupiru mnoge zapadne države i njegovu vladavinu proglašavaju »uzorno demokratskom«, i to ponajprije zato što je uništio islamističke pokrete, što je njihov saveznik u borbi protiv terorizma te što je tuniskim ženama dao znatno veća prava nego što ih imaju u ostalim islamskim državama.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="43">
<p>Zašto je među hrvatskim članovima EMBO-a izostavljena znanstvena savjetnica dr. Đurđica Ugarković</p>
<p>U dvobroju Nedjeljnoga Vjesnika (31. listopada i 1. studenoga 2004.) objavljen je članak Lidije Černi i razgovor s novim članom Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO) Ivanom Đikićem. Uz dvojicu naših znanstvenika koji rade u inozemstvu, Radmana i Soltera, u tu prestižnu europsku monodisciplinarnu znanstvenu akademiju ušao je, eto, i treći, najmlađi, koji radi kao profesor u Frankfurtu.</p>
<p> No nešto je u članku posve neprihvatljivo. Nabrajajući hrvatske članova EMBO-a, novinarka nabraja samo Pavelića i Vukičevića, a izostavlja dr. Đurđicu Ugarković, znanstvenu savjetnicu Instituta »Ruđer Bošković» i predsjednicu Hrvatskoga genetičkoga društva, koja je svoje članstvo u toj uglednoj organizaciji stekla samozatajnim radom upravo ovdje, u svojoj domovini, pod uvjetima i uz ulaganja koja po Đikićevim riječima »nisu ni blizu onima u međunarodnim centrima«.</p>
<p> Neoprostiva je neinformiranost Vjesnikove novinarke, a pogubno je i ovakvo zapostavljanje vlastite znanosti. I taj članak dio je atmosfere koja hrvatske znanstvenike tjera iz domovine!</p>
<p>Akademik ŽELJKO KUĆANZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Hrvatskoj potreban pravi vođa, pošten, neokaljan, priznat i dokazan čovjek</p>
<p>Hrvatski će birači doista na izborima odlučiti o Borisu Mikšiću. Kako je spomenula Sanja Butković (Vjesnik, Stajališta, 30. listopada 2004.), neprijeporno je da su hrvatski mediji ignorirali neovisnog kandidata za predsjednika Republike Hrvatske Borisa Mikšića, što rezultira Mikšićevom medijskom zapostavljenošću u usporedbi s drugim kandidatima. Primjeri tog medijskog nejednakog i nepravednog tretmana dobro su poznati i činjenice o njima provjerena su kategorija u Hrvatskoj, gdje su mediji u funkciji moćnika.</p>
<p>U demokratskom društvu kandidati se bore svim sredstvima iznošenja prljavština, ogoljujući, mikroskopski analizirajući protivnika. Stoga su kandidati i te kako spremni na detaljno raščlanjivanje svojih osoba, prošlosti, propusta, nedostataka, karakteristika...</p>
<p>U slučaju Borisa Mikšića novinar Dubravko Grakalić nije imao niti jedan negativni element kojim bi vjerodostojno i valjano mogao usmjeriti na tog predsjedničkog kandidata. Naprotiv, sve vrline Borisa Mikšića on je izokrenuo tako da se njegovim člankom proteže mnoštvo prizemnih neutemeljenih uvreda ne samo Borisu Mikšiću nego i čitavom ženskom rodu te Hrvatima gdje god se oni nalazili.</p>
<p>Tako nas se ciljano razjedinjuje i dijeli u ovom doista za Hrvatsku važnom povijesnom momentu. A od krucijalne je važnosti da hrvatsko tijelo bude složno, pravovaljano informirano, kako bi hrvatski narod izabrao put prosperiteta, s boljom, snažnijom i sretnijom nam hrvatskom domovinom.</p>
<p>Hrvatskoj je potreban pravi vođa, pošten, neokaljan, priznat i dokazan čovjek. Je li je to Boris Mikšić, odlučit će hrvatski narod.</p>
<p>STELLA HLADpotpredsjednica Vijeća za iseljeništvo,Toronto, Kanada</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Tako to radi Grčka, a veza Hrvatske prema Austriji preko Mracelja tužna </p>
<p>je slika susjedskih odnosa </p>
<p>Putujući nedavno iz Atene, »svratio« sam u Albaniju. Jedan me je prometni biser oduševio. Cesta iz Grčke prema Albaniji na putu od Kermitsa do Kakavia (granični prijelaz) zaista je prometni dragulj. Grci su ispolirali tu dionicu do visokog sjaja, omogućavajući Albaniji modernu cestovnu vezu s prometnom infrastrukturom Grčke. Cesta je nedavno izgrađena do granice s Albanijom kao poluautocesta u olimpijskom stilu.</p>
<p> Za mene je to primjer kako ekonomski skromna Grčka pomaže svesrdo susjednoj Albaniji na putu napretka.</p>
<p>Uspoređujem to s nama susjednom Slovenijom, koja postupa upravo suprotno. Cestovna veza Hrvatske prema Austriji preko Mracelja tužna je slika susjedskih odnosa.</p>
<p> Poručio bih političarima Slovenije i Hrvatske da posjete područje Epirosa i vide kako je Grčka postupila prema susjednoj Albaniji. Također, prestanimo u javnim medijima s uvredljivim zabavljanjem dviju nacija s piranskim problemom, jer to zapravo i nije bitan problem naših međusobnih odnosa. </p>
<p>Ceste su krvotok naše turističke zemlje, a dovršenjem autoceste Karlovac – Split veza prema Europi preko Mracelja je »biti ili ne biti«.</p>
<p>DARKO TUFEKČIĆkozultant, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Nebrojeno puta vrjednije odlike od vještine kojom se lako varaju birači</p>
<p>U jednom našem tjedniku pojavili su se slikom i imenom na naslovnoj stranici kandidati za predsjednika Republike s podacima o njihovu materijalnom imetku preračunatom u milijune eura. Gotovo nitko od kandidata osim gospodina Borisa Mikšića, koji je svoj imetak stekao poduzetništvom u Americi, nije bio poduzetnik i teško je pojmljivo da su u kratkom vremenu mogli taj imetak steći mjesečnim primanjima.</p>
<p> Mnogima od njih u pravnim državama ne samo da ne bi bilo mjesto na kandidacijskim listama, nego ni na nekom manje časnom mjestu.</p>
<p>Nesreća Hrvatske uglavnom leži u njezinu teškom gospodarskom položaju, koji su skrivili nestručni političari za ekonomiju. Sada proviruje na političku scenu gospodin Mikšić, uspješan gospodarstvenik iz Amerike, koji osim domoljublja nema nekih drugih sebičnih namjera.</p>
<p>Nekoliko je tranzicijskih država, počevši od baltičkih zemalja do Makedonije i Bugarske, prihvatilo, na svoju sreću, uspješne ljude povratnike iz iseljeništva u politiku. Kod nas se prvi put takav pokušaj bilježi s gospodinom Borisom Mikšićem. Oni prije njega nisu bili uspješni ljudi u inozemstvu. Budući da hrvatski političari osvajaju glasove naših birača pozlaćenim riječima iza kojih ne stoje ni djela ni znanje, nalazimo se na samom začelju u svakom pogledu u Europi.</p>
<p>Sigurno je da govor gospodina Borisa Mikšića nije pozlaćen i da po govornoj vještini ne može očarati birače. Ali, njegov su uspjeh i znanje o gospodarstvu, koje nedostaje našim političarima, nebrojeno puta vrjednije odlike od govorne vještine kojom se lako varaju birači. Upravo je novinarima zadatak da kao prosvjetitelji i intelektualci svojim čitateljima istaknu te karakteristike gospodina Mikšića, koje mogu neobično koristiti Hrvatskoj u slučaju da on postane njenim predsjednikom. </p>
<p>Zato se za Hrvatsku može reći da ima vlast, ne kakvu zaslužuje narod, nego kakvu zaslužuju novinari, koji olako odbacuju i diskvalificiraju vrijednosti koje Hrvatskoj nedostaju, a koje nisu reklamna vještina nego znanje i poštenje koje posjeduje gospodin Boris Mikšić kao kandidat za predsjednika Republike.</p>
<p>LUKA VUCOKaštela</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="47">
<p>Marcelu Budimiru još deset godina zatvora</p>
<p>Sud nije prihvatio Budimirovu obranu da nije imao namjeru ubiti Balića / Presudu je saslušao mirno, a sucu je rekao kako takvu presudu nije očekivao </p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> – Marsel Budimir nepravomoćnom je presudom čakovečkog Županijskog suda u utorak osuđen na 10 godina zatvora zbog pokušaja teškog ubojstva. Budući da Budimir već izdržava kaznu od 32 godine zatvora zbog ubojstva, otmice i razbojništva, čakovečki sud osudio ga je na jedinstvenu kaznu zatvora od 40 godina.</p>
<p>Optužnica ga je teretila da je nakon pljačke Varaždinske banke u Nedelišću 12. veljače prošle godine u šumi u vikend naselju zvanom Dobšina Graba pucao na policajca Stjepana Balića i pokušao ga ubiti. </p>
<p>Budimir je prije toga iz Varaždinske banke ukrao oko 311.000 kuna, a tijekom bijega ubio je policajca Željka Murka. Vikendaša Marka Špicara prisilio je da ga izvede iz policijskog okruženja. Prije godinu dana Županijski ga je sud zbog ubojstva, otmice i razbojništva osudio na 27 godina zatvora, no Vrhovni sud povećao je kaznu za pet godina, dok je presudu za pokušaj ubojstva, koja je bila oslobađajuća, ukinuo i vratio na ponovno suđenje. </p>
<p>U ponovljenom postupku, obrazložio je raspravni sudac, sud je, nakon analize svih dokaza zaključio da je Budimir počinio djelo za koje se tereti. </p>
<p>Nije prihvatio obranu optuženoga da nije imao namjeru ubiti Balića, jer ga nije ni vidio ni čuo. Budimirovu je obranu sud ocijenio neutemeljenom i neuvjerljivom, jer ju pobijaju iskazi balističkog vještaka i oštećenog Balića. Balić je, naime, rekao da je vidio da Murk leži na tlu i viknuo, upitavši ga da li je živ, nakon čega su odjeknuli pucnjevi. </p>
<p>Optuženi je, rekao je sudac, Balića morao čuti, što je potvrdio i vještak, pa je očito reagirao na Balićev glas. Vještak je kazao i da je vidljivost bila smanjena i Budimir je Balića mogao vidjeti samo ako je pomno promatrao, što je sud i prihvatio i moguće je da u toj brzoj reakciji Balića nije vidio. No, optuženi je nasumce zapucao u smjeru Balićevog glasa, ne mareći za to u kojem se položaju Balić nalazi i optuženi je morao pretpostaviti da bi osoba prema kojoj je zapucao mogla i stajati te da bi je mogao i smrtno pogoditi. Da je Balić stajao, rekao je sudac, postojala je realna opasnost da je mogao biti i pogođen.</p>
<p>Sud nije prihvatio navod da je mehaničko oštećenje na drvetu ispod kojeg je ležao Balić nastalo od rafala koji je Budimir ispalio prema Murku. </p>
<p>Što se tiče subjektivnog elementa, sud je zaključio da Budimir nije postupao s izravnom namjerom da ubije Balića. </p>
<p>Kao olakotne okolnosti, Budimiru je uzeta u obzir neosuđivanost u vrijeme počinjenja djela, sudjelovanje u Domovinskom ratu i postupanje u neizravnoj namjeri. Budimiru je na štetu išla njegova upornost, odlučnost i izrazita kriminalna volja, a nije prezao ni od krajnje beskrupuloznih mjera. </p>
<p>Budimir je presudu saslušao mirno, a na izlasku iz sudnice obratio se sucu i rekao da takvu presudu nije očekivao. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>U prtljažniku krijumčario 2287 šteka cigareta </p>
<p>BAJAKOVO</p>
<p> – Policijski službenici vukovarsko-srijemske policijske Uprave u suradnji s djelatnicima Carine, u nedjelju su oko 16,30 sati na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Bajakovo otkrili još jednog krijumčara cigareta. </p>
<p>Prema policijskom priopćenju, cigarete, koje su najvjerojatnije bile namijenjene austrijskom tržištu, preko granice je, kao ulazni putnik iz Srbije i Crne Gore u Hrvatsku, pokušao prenijeti hrvatski državljanin, upravljajući teretnim automobilom austrijskih registracijskih oznaka. </p>
<p>Policajcima i carinicima vozilo se učinilo sumnjivo jer su, njegovim pregledom, uočili da je tovarni prostor kraći nego što bi trebao biti. </p>
<p>Stoga je kombi vozilo izdvojeno u stranu, te je zatražen nalog istražnog suca vukovarskog Županijskog suda da se detaljnije pretraži vozilo i prtljažni prostor. </p>
<p>Sumnje policajaca i carinika pokazale su se opravdanima jer je u pregrađenom dijelu tovarnog prostora pronađeno ukupno 2287 šteka cigareta od kojih je 2270 šteka marke »memphis«, a 17 šteka marke »ronhill«. </p>
<p>Cigarete i vozilo su oduzeti, a protiv vozača je podnesena kaznena prijava zbog izbjegavanja carinskog nadzora. </p>
<p>Podsjetimo, ovogodišnji »rekord« u zapljenama cigareta na graničnim prijelazima zabilježen je sredinom veljače kada je na prijelazu Gunja - Brčko, kao ulazni putnik iz BiH u Hrvatsku, otkriven krijumčar iz Bjelovara koji je u svom kamionu, umjesto oblatna za kolače kako se navodilo u službenim papirima, švercao čak 10.141 šteka raznih cigareta vrijednih ukupno 160.000 eura. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Osumnjičen da je krivotvorenim ispravama naslijedio stan </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Temeljem raspisane tjeralice zadarski policajci su u petak uhitili Umberta Pinčića (49) kojeg se sumnjiči za krivotvorenje isprava, davanja lažnog iskaza i narušavaja nepovredivosti doma 75-godišnjakinje te je nakon uhićenja doveden u Zagreb na kriminalističku obradu.</p>
<p>Nad osumnjičenim, za kojeg je policija objavila samo broj godina, u Prvoj policijskoj postaji je provedena kriminalistička obrada tijekom koje je utvrđeno da je 49-godišnjak, da bi ishodio rješenje o nasljeđivanju od Općinskog suda u Zagrebu, neutvrđenog dana krivotvorio ugovor o kupoprodaji nekretnine u Gundulićevoj ulici 14, koji datira iz 1945. godine. Takav je ugovor o kupoprodaji uporabio kao pravi u ostavinskom postupku.</p>
<p>Po takvom rješenju osumnjičeni je prijavio prebivalište na adresi u Gundulićevoj ulici, iako pravo korištenja tog stana ima 75-godišnjakinja koja živi u Švicarskoj. Osumnjičeni je, pak, 5. listopada ove godine oko 10 sati nasilno otvorio vrata stana, promijenio brave na vratima i angažirao jednu zaštitarsku tvrtku da mu čuva stan.</p>
<p>Nakon što je otkriven u Zadru, uhićen je i doveden u Zagreb, gdje je nakon kriminalističke obrade priveden u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu. Nakon što je ispitan, Pinčić je pušten da se brani sa slobode.</p>
<p>Ime Umberta Pinčića mnogo se puta pojavljivalo u crnim kronikama, vezano uz najrazličitije oblike kaznenih djela. Najviše prašine je ipak podiglo objavljivanje SZUP-ovog dosijea Renea Sinovčiću u lipnju 1999. godine u kojemu se spominje da je Sinovčić navodno planirao ubiti tadašnjeg predsjednika Zbora nogometnih sudaca Hrvatske Ivana Petrovića, te da je za to angažirao Pinčića. Sam Pinčić je u intervjuu za novine opovrgnuo tu informaciju, kao i ostale iz spomenutog dosijea, tvrdeći da mu je sve namiješteno zbog toga jer je 12 godina proveo u zatvorima. Novinarima je tada ispričao da je 70-tih godina napustio Hrvatsku te se u inozemstvu povezao s hrvatskom emigracijom. </p>
<p>U švedskom zatvoru je pak proveo 7 godina zbog pljačke, a zatvorsku je čeliju navodno dijelio s Mirom Barešićem. </p>
<p>Šest mjeseci je, prema vlastitim tvrdnjama proveo i živeći kod obitelji Dinka Šakića u Argentini. Krajem osamdesetih vraća se u Hrvatsku. Tijekom Domovinskog rata je za Hrvatsku, tvrdio je u intervjuu, »radio određene poslove o kojim se ništa ne zna i ne treba se znati«.</p>
<p>Početkom 1995. Pinčić biva uhićen u Trstu zbog sumnje da je bio član skupine koja se bavila švercom heroina. Akcijom talijanske policije pod nazivom »Ivo« u zatvoru su završila još dvojica hrvatskih državljana: Mile Parać i Vlade Škorić, a zaplijenjeno je 6 kilograma heroina. Zanimljivo je da je tada talijanska policija navodno imala informacije da se skupina bavila. ne samo drogom, već i međunarodnom trgovinom oružjem. Prema rezultatima istrage heroin je kupovan u Turskoj te je preko hrvatske »veze« dolazio u Italiju. </p>
<p>Inače, Pinčić se spominjao i tijekom suđenja Rüdigeru Neumannu, optuženom za poticanje na ubojstvo Tomislava Bošnjaka. Optužnicom se Neumanna, koji je tijekom suđenja bio u bijegu, teretilo da je unajmio tri nepoznata muškarca da 27. lipnja 1997. ubiju Bošnjaka, zbog navodnog duga od 300.000 DEM Neumannovom ocu Heraldu. U svom je iskazu Bošnjak izjavio da ga je spornog dana Neumann nazvao telefonom. Bošnjak se, naime, prema iskazu svjedoka, trebao naći s Neumannom u prostorijama poduzeća »Erado«, a s njim se u automobilu nalazio i Pinčić, dok su se ispred njih kao »prethodnica«, u »opelu« vozili Zdravko Hren, Xhevat Mehmeti i Nusret Muhović. Njih su, pak, napala trojica nepoznatih muškaraca koji su otvorili na njih vatru iz automatskog oružja prilikom čega su Bošnjak i Mehmeti teško ranjeni, dok je Pinčić prošao s lakšim ozljedama.</p>
<p>Marin Dešković, Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Ugostiteljski objekt u kojem je napadnut Crnac</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U kafiću »Plaza« u Gajevoj ulici u ponedjeljak su se oko 15,30 sati potukli mlađi gosti, a kako doznajemo, povod napadu je rasizam.</p>
<p>Kako je dan kasnije priopćila PU zagrebačka, policiji je dojavljeno da su se u kafiću potukli gosti pa je odmah nakon dojave upućena ophodnja Prve policijske postaje koja je zatekla 15-godišnjaka i 17-godišnjaka te 29-godišnjakinju koji su policajcima kazali kako su ušli u kafić i sjeli za jedan od stolova. Nakon nekoliko minuta od stola udaljenog oko 5 metara digao se 23-godišnjak i počeo zadirkivati 15-godišnjeg crnca. Nakon nekoliko upita 17-godišnjak je pokušao odgovoriti 23-godišnjaka i njegovu dvojicu prijatelja starih 23 i 21-godinu od daljnjeg zadirkivanja.</p>
<p>Kada je do njih trojice došao 15-godišnjak, 23-godišnjak ga je pokušao udariti šakom u glavu, no umjesto njega udario je 17-godišnjaka, koji je pao na tlo. Na njega su nasrnula i dvojica prijatelja, no oštećeni se ubrzo pridigao i s stola dograbio pepeljaru i bacivši je njome je u glavu pogodio 23-godišnjaka. Trojica prijatelja su izašla iz lokala, no nakon nekoliko su se minuta vratili, a 23-godišnjak je u rukama nosio bejzbol palicu. Sva trojica su potom nasrnula na maloljetnike, vičući i galameći raznim pogrdnim riječima, a 23-godišnjak ih je pokušao udariti bejzbol palicom.</p>
<p>Kako u tome nije uspio, sa stolova je uzimao pepeljare i njima je počeo gađati maloljetnike. Djevojka je u tom trenutku povikala da je pozvala policiju, što je trojicu prijatelja nagnalo da pobjegnu iz lokala i udalje se »mini morrisom«. </p>
<p>Njih su, pak, u Klinici za traumatologiju zatekli policajci, gdje je 23-godišnjaku pružena liječnička pomoć zbog ozljede na glavi.</p>
<p>Sva trojica privedena su u Prvu policijsku postaju na prekršajnu obradu. U obradi je od 23-godišnjaka oduzeta bejzbol palica, a od 21-godišnjaka nož skakavac, kojeg je imao suprotno Zakonu o oružju. </p>
<p>Zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, trojica će osumnjičenih, uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, biti dovedeni u Prekršajni sud u Zagrebu, dok će protiv trećeg osumnjičenog biti podnesena i prekršajna prijava zbog prekršaja iz Zakona o oružju. Nakon prekršajne nastavlja se i kriminalistička obrada.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Policajca udario »peugeotom« na parkiralištu »Zagrebparkinga«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Na izlaznoj rampi parkirališta »Zagrebparkinga« u Strojarskoj ulici u ponedjeljak je oko 12.40 sati šezdesetjednogodišnji muškarac »peugeotom 405« udario prometnog policajca.</p>
<p>Kako se doznaje u zagrebačkoj policiji, incident se dogodio kad je 61-godišjak u »Zagrebparking« došao po svoj automobil na parkiralište kamo ga je premjestio »pauk«. </p>
<p>Nakon što je sjeo u automobil, muškarac je krenuo prema izlaznoj rampi gdje ga je zaustavio 38-godišnji prometni policajac i zatražio na uvid osobnu iskaznicu. Međutim, vozač »peugeota« je odbio predati osobnu iskaznicu te nastavio vožnju prema izlazi iz parkirališta.</p>
<p>U tom je trenutku policajac stao ispred vozila pokušavajući spriječiti njegov izlazak, ali je 61-godišnjak, umjesto da se zaustavi vozilom, pojačao gas i prednjim lijevim branikom automobila udario policajca u koljeno lijeve noge, a nakon čega je pobjegao.</p>
<p>Ozlijeđenom je policajcu liječnička pomoć pružena u Klinici za traumatologiju, gdje je utvrđeno da je zadobio hematom s podljevom na lijevom koljenu pa je stoga ograničeno pokretljiv. </p>
<p>Vozač »peugeota« je nedugo zatim uhićen te mu slijedi kaznena prijava zbog sprečavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="52">
<p>U Hrvatskoj u otvorene fondove uloženo oko 120 eura po stanovniku</p>
<p>To je trostruko manje nego u Sloveniji, stoji u posebnom izdanju »Investicijski fondovi« koje će se distribuirati uz Vjesnik i mjesečnik Banka / Od 4,1 milijarde kuna koliko iznosi imovina kojom upravljaju otvoreni investicijski fondovi, građani su uložili milijardu kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Imovina kojom upravlja ukupno 40 otvorenih investicijskih fondova krajem rujna bila je veća od četiri milijarde kuna, što znači da je od početka godine povećana za 35 posto. Hrvatski građani dosad su u fondove uložili oko milijardu kuna, a iako je to još uvijek samo jedan do dva posto iznosa štednje u bankama, ipak dokazuje da se privikavaju na nove oblike štednje i investiranja«, kazala je glavna urednica poslovno-financijskog mjesečnika Banka Marina Ralašić u utorak na predstavljanju posebnog izdanja »Investicijski fondovi« kojeg je priredila Banka u suradnji s konzultantskom tvrtkom To-One.</p>
<p>Zamjenik predsjednika Komisije za vrijednosne papire Ivo Šulenta kazao je da su fondovi danas najrazvijeniji i najdinamičniji dio tržišta, koji uz to ima golem potencijal za daljnji rast.</p>
<p> »Stoga pripremamo izmjene sadašnjeg Zakona o investicijskim fondovima, koje bi se sljedeće godine trebale naći u saborskoj proceduri. Novim zakonom otvorila bi se mogućnost osnivanja i fondova koji ulažu u nekretnine, kao i neke druge vrste, poput private equity fondova, koji bi također imali velik prostor za rast u Hrvatskoj s obzirom na pomanjkanje uvrštenih dionica na tržištu«, kazao je Šulenta te dodao i da u predloženim izmjenama poreznog zakonodavstva nisu »tretirani« fondovi, te stoga postoji problem dvostrukog oporezivanja.</p>
<p>Predsjednik Udruge društava za upravljanje investicijskim fondovima Pierre Matek kazao je da Udruga priprema kodeks ponašanja društava za upravljanje, kao i kategorizaciju fondova, jer se, primjerice, prema njegovim riječima, fond koji više od 30 posto imovine ulaže u dionice ne može zvati obvezničkim. </p>
<p>Također se planiraju postaviti pravila prikazivanja prinosa, tako da se datumi prikazivanja prinosa ne bi proizvoljno birali.</p>
<p>Inače, od ukupne imovine kojom upravljaju otvoreni fondovi, čak 60 posto otpada na novčane fondove, a na dioničke samo pet posto. Udio imovine otvorenih fondova u ukupnoj aktivi hrvatskog financijskog sektora i dalje je samo 2,7 posto, a aktiva banaka, koje su najveće, premašila je 212 milijardi kuna. U Hrvatskoj je u otvorene fondove uloženo oko 120 eura po stanovniku, što je trostruko manje nego u Sloveniji, u kojoj se od zemalja srednje i istočne Europe u investicijske fondove po stanovniku ulaže najviše.</p>
<p>Kako je najavio direktor tvrtke To-One Josip Galinec, publikacija »Investicijski fondovi« ubuduće će izlaziti svakih šest mjeseci, a potencijalni ulagači ovdje će moći pronaći podatke o svim fondovima i društvima za upravljanje, kao i podatke o vrijednosti njihove imovine, naknadama, kretanjima cijena udjela, ocjeni rizičnosti ulaganja u pojedine fondove i drugo. </p>
<p>Publikaciju će besplatno dobiti čitatelji Banke i Vjesnika (uz broj od srijede, 3. listopada).</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Najznačajniji hrvatski vanjskotrgovinski partneri i dalje Italija i Njemačka</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatska je u devet mjeseci izvezla roba u vrijednosti od 5,78 milijardi dolara, a oko 15 posto izvoza ostvarila je brodogradnja, odnosno proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava s izvozom u vrijednosti od oko 894 milijuna dolara, podaci su Državnog zavoda za statistiku. U devet mjeseci hrvatski je izvoz izražen u dolarima porastao za 29,9 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, dok porast vrijednosti izvoza ostalih prijevoznih sredstava (brodova) istodobno iznosi 58,9 posto. </p>
<p>Uvoz je u devet mjeseci premašio 12 milijardi dolara, pri čemu najznačajniji udio imaju uvoz strojeva i uređaja (1,27 milijardi dolara).</p>
<p>Većina hrvatske robne razmjene odvija se sa zemljama EU i u devet mjeseci ove godine u 25 zemalja EU izvezeno je roba u vrijednosti od oko 3,8 milijardi dolara (23,7 posto više nego u istom razdoblju lani), a iz tih je zemalja uvezeno roba u vrijednosti od 8,5 milijardi dolara (14,8 posto više nego u devet mjeseci prošle godine).</p>
<p>Najznačajniji hrvatski vanjskotrgovinski partneri su Italija (izvoz 1,3 milijarde dolara, uvoz 2,1 milijarda dolara), Njemačka (izvoz 664 milijuna dolara, uvoz 1,8 milijardi dolara), Austrija (izvoz 555 milijuna dolara, uvoz 826 milijuna dolara), te Slovenija (izvoz 420 milijujna dolara, uvoz 881 milijun dolara). U BiH je Hrvatska u devet mjeseci ove godine izvezla roba u vrijednosti od 810 milijuna dolara, što je porast od 24,6 posto, dok je uvoz iz BiH povećan za 60,6 posto i iznosio je 256 milijuna dolara. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Završen drugi dio 35. javne dražbe na Varaždinskoj burzi</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> - Na Varaždinskoj je burzi u utorak dovršen drugi dio 35. javne dražbe za dionice iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, i to dražbovanjem dionicama društva Valalta d.o.o. iz Rovinja, kojima je početna cijena do kraja dražbe povećana za čak 316,97 posto.</p>
<p>Za tim je dionicama, kao i za dionicama Sportskih novosti, prvog dana drugog dijela ove dražbe, odnosno u petak, 29. listopada iskazan najveći interes kupaca - za oba se udjela prijavilo po pet kupaca.</p>
<p>Tijekom 35. javne dražbe na Varaždinskoj burzi, na kojoj su bile ponuđene dionice i udjeli u 51 tvrtki iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, ostvaren je ukupni promet u iznosu od 4,8 milijuna Prava, što je za 136,4 posto više u odnosu na početne cijene.</p>
<p>Prodan je ukupno 21 udio, a najuspješnija brokerska kuća Auctor ostvarila je više od 3,3 milijuna Prava prometa. Brokerska kuća Interfinance je na drugom mjestu s prometom od 393.000 Prava, dok je na trećem mjestu To-One s prometom od 323.000 Prava. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Kolektivni ugovor za zaposlenike Hotela »Punat« na Krku</p>
<p>PUNAT</p>
<p> – Predsjednik uprave Hotela »Punat« Peter Fuchs i zamjenica sindikalne povjerenice Jelena Bušić potpisali su prvi kolektivni ugovor za zaposlenike najveće punatske ugostiteljske tvrtke u kojoj je 47 stalno zaposlenih, 13 s jednogodišnjim ugovorom o radu, a ove godine u sezoni radio je i 81 sezonski radnik.</p>
<p>Taj je ugovor ocijenjen jednim od najboljih kolektivnih ugovora u turističkoj djelatnosti u Primorsko-goranskoj županiji. Obračunska osnovica za plaće je 40 posto prosječne plaće, koja je u Hotelima »Punat« nešto viša od 4000 kuna. Ta osnovica je četiri posto veća od obračunske osnovice ugovorene Kolektivnim ugovorom za ugostiteljstvo. Rad nedjeljom i u drugoj smjeni bit će bolje plaćen, nego što je to predviđeno Zakonom o radu, a veća prava ugovorena su i za otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu bez krivnje radnika.</p>
<p>»Ono što raduje, izjava je gospodina Fuchsa da ispunjavanje toga potonjeg ugovorenog prava neće biti potrebno, jer u Hotelima 'Punat' nema viška radnika«, rekla je Vjesniku Jelena Bušić. Kolektivni ugovor potpisan u Hotelima »Punat« primjenjivat će se od 1. siječnja 2005. godine. Hoteli »Punat« popunjeni su prosječno 205 dana u godini, što je znatno iznad prosjeka popunjenosti u Hrvatskoj. Već godinama posluju pozitivno i ostvaruju dobit.</p>
<p>Slavica Bakić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Cijena sirove nafta pala ispod 50 dolara</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Cijena sirove nafte u New Yorku je u utorak ujutro ponovno pala ispod 50 dolara za barel - terminski ugovor Nymex Light je dosegao 49,54 dolara za barel, 57 centi niže nego dan ranije. Nymex Light je, inače, u ponedjeljak 25. listopada dosegao rekord od 55,67 dolara za barel.</p>
<p>Pad cijene nafte izazvale su prije svega špekulacije kako će američki predsjednički kandidat John Kerry, pobijedi li na izborima koji su se održali u utorak, posegnuti za zalihama nafte kako bi ublažio problem velike potražnje na tržištu.</p>
<p>U Londonu je IPE Brent sirova nafta, pak, do poslijepodneva pala 26 centi na 46,8 dolara, u usporedbi s prošlotjednim rekordom od 51,9 dolara.</p>
<p>Europski su indeksi u utorak, uz nekoliko povoljnih financijskih izvješća i iščekivanje ishoda američkih izbora, blago porasli. Londonski FTSE 100 i frankfurtski Dax su tako do poslijepodneva porasli 0,2 posto, na 4681, odnosno 4022 boda. Pariški CAC 40 je dobio 0,4 posto dosegavši 3750,4 boda, dok je milanski MIB 30 porastao neznatnih 0,06 posto, na 29.190 bodova. Indeks europskih blue chipova DJ Stoxx 50 je dobio 0,5 posto, dosegavši 2729,3 boda.</p>
<p>Dionice europskih naftnih kompanija su bilježile različit trend, iako nije bilo znatnijih pomaka. BP je pao 0,1 posto, dok je Total porastao 0,2 posto. Royal Dutch/Shell je izgubio 0,4, odnosno 0,6 posto.</p>
<p>Među najvećim je dobitnicima bila diskontna zrakoplovna tvrtka Ryanair, čija je dionica skočila jedanaest posto nakon što je uprava izvijestila o 15-postotnom rastu neto dobiti u trećem tromjesečju na 147,6 milijuna eura. Prihod Ryanaira porastao je 19 posto na 418,3 milijuna eura. S druge strane, SAS je objavio razočaravajuće izvješće - uz pad dobiti zbog viših troškova goriva - i dionica te skandinavske aviokompanije pala je 0,5 posto. British Airways je porastao dva, a Lufthansa 1,4 posto.</p>
<p>Očekivanja analitičara nadmašila je i švicarska banka UBC, čije su dionice porasle 2,5 posto. Rezultate je objavio i austrijski Erste Bank, čije su dionice porasle četiri posto.</p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="57">
<p>Žužul tuži Index portal zbog klevete</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Poručivši da se nema pred kim skrivati te da svima može pogledati u oči jer nije ni u kakvom sukobu interesa niti je primio ikakvo mito, ministar vanjskih poslova Miomir Žužul u utorak je na konferenciji za novinare najavio tužbu protiv novinara i uredništva internetskog portala Indexa, koji su ga »oklevetali« optužujući ga da je preko supruge primio mito od pola milijuna kuna. </p>
<p>Premda će se još posavjetovati s odvjetnicima o visini odštetnog zahtjeva, Žužul je najavio da će na sudu najvjerojatnije tražiti istih tih 500.000 kuna, za koliko ga optužuju. Čitavu odštetu koju dobije, dat će, kaže, u dobrotvorne svrhe. Isto tako, Žužul će od odvjetnika tražiti da ispitaju kako je moguće da novinar Indexa neovlašteno snima i potom objavi telefonski razgovor s njegovom suprugom, pa će i zbog toga podići tužbu protiv tog novinara.</p>
<p>Afera oko Žužula u medijima je buknula nakon što je objavljeno da je njegova supruga Tatjana Žužul imotskom poduzetniku Ivanu Karinu za pola milijuna kuna prodala polovicu svoje firme MTS. Nakon toga, Vlada je pak istom tom Karinu prodala propalu tvrtku Imostroj za 6,3 milijuna kuna, da bi potom taj dug otpisala kako bi Karin namirio potraživanja radnika. Index portal objavio je da se za taj otpis zalagao upravo Žužul te ministri Ivan Šuker i Andrija Hebrang.</p>
<p>»Na sjednici Vlade na kojoj je odlučeno o otpisu duga Imostroju ja uopće nisam bio prisutan«, demantirao je na konferenciji za novinare Žužul tvrdeći da je riječ o dvije potpuno odvojene priče koje se zbog političkih intencija spajaju u jednu priču prepunu insinuacija.</p>
<p>Vlada je, ističe Žužul, odluku o otpisu duga Imostroju donijela na temelju inicijative i lobiranja imotskog saborskog zastupnika Marijana Bekavca. Isključivi razlog za tu odluku bio je da bi 168 »jadnika«, radnika koji godinama nisu dobili plaću u Imostroju, napokon dobilo svoj novac. Vlada je zato, kao u stotinama slučajeva prije toga, firmi u stečaju otpisala dug i prepustila radnicima svoje prvenstvo u naplati potraživanja.</p>
<p>»Vlada nije učinila ništa da pomogne tvrtki Karin Univerzal nego radnicima Imostroja, jer su 6,2 milijuna kuna otpisanog duga namijenjena isplati plaća radnicima«, istaknuo je Žužul.</p>
<p>Na konferenciji je novinarima podijeljena i pismena zahvala radnika te tvrtke upućena Vladi, te popis radnika i njihovih potraživanja. Zanimljivo je da je pismo zahvale datirano upravo na datum od utorka kada je održana i konferencija za novinare. </p>
<p>Zastupnik Bekavac također je na konferenciji potvrdio da je lobirao za otpis duga Imostroju kako bi se radnicima isplatile plaće.</p>
<p>Upitan je li točno da je u rodbinskim vezana s suvlasnikom tvrtke Karin Universala, Žužul je to potvrdio, ali je odmah dodao kako je u rodbinskim i prijateljskim vezama s mnogim ljudima »ali ne vidim kakve to veze ima s Imostrojem«. »Zar to znači da ti ljudi ne smiju surađivati s Vladom? Pa svatko ima rodbinu u nekoj tvrtki, a, ponavljam, Vlada nije dala nikakav posao toj tvrtki«, rekao je Žužul.</p>
<p>Paralelno s pričom o Imostroju, na nizu konstrukcija je, prema Žužulu, bazirana i druga priča – ona o prodaji tvrtke njegove supruge Karinu. Žužul ističe kako je u siječnju doista potpisan ugovor kojim Karin od njegove supruge otkupio dio tvrtke MTS za pola milijuna kuna koje se obvezao platiti u roku šest mjeseci. Temeljni kapital tvrtke je 20.000 kuna, a njezina vrijednost je ono što ima – dva poslovna prostora po 140 četvornih metara, jedna garaža, automobil i sve je to, kaže Žužul, bio predmet prodaje. No taj ugovor nije realiziran i ni kuna nije plaćena njegovoj supruzi, jer je Karin od ugovora odustao, i to »koje li ironije«, veli Žužul, zbog kupnje Imostroja.</p>
<p>»Uplata je trebala biti obavljena do 1. kolovoza ali nije, nego je u kolovozu pokrenuta procedura za poništenje ugovora. Tu ne postoji nikakvo mito i nikakav novac nije isplaćen ni meni niti mojoj supruzi«, ustvrdio je Žužul.</p>
<p>Upitan na kraju zna li tko mu sve to podmeće ako je riječ o konstrukcijama, Žužul je odgovorio da ne zna, ali da će pokušati naći odgovor pravnom zaštitom svoje osobnosti. »Ako netko napiše da sam primio 500.000 kuna mita, može sutra reći da sam nekoga satrao, silovao..., gdje su tu granice«, upitao je Žužul.</p>
<p>Marija Pulić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Šteta je jakih LS-ovih imena koja će s HSLS-om politički potonuti</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Desetak dana nakon što je izabran za predsjednika Liberalne stranke, Zlatko Benašić u utorak se prvi put, doduše neformalno, sastao s predsjednicom HNS-a Vesnom Pusić. Sastanak u prostorijama HNS-a Vjesniku su potvrdile obje strane.</p>
<p>»Razgovor nije imao službeni karakter. Gospođa Pusić i ja tom smo se prigodom i upoznali. Naravno da smo i razmijenili osobna i stajališta stranaka o eventualnom ujedinjenju i drugim oblicima suradnje«, rekao je predsjednik LS-a Vjesniku.</p>
<p>Ipak, prema rečenom na sastanku vjerojatnije je da će buduća suradnja dviju stranaka umjesto u pravcu ujedinjavanja ići prema koaliciji koja je uostalom već i potpisana. Naime, pojašnjava Benašić, tijekom sastanka predsjednica HNS-a je ostala pri svojim stavovima u vezi s eventualnim ujedinjavanjem s LS-om. Tako, primjerice, HNS ne odustaje od svog imena kojem bi eventualno bio dodan nastavak Liberalni demokrati. S druge strane, i Benašić je ostao pri svom zahtjevu da stranka koja bi nastala ujedinjavanjem HNS-a, LS-a i Libre dobije novo ime i to Liberalno-demokratski savez. »Ako i ne dođe do približavanja stavova, nastavit ćemo razgovore. Nemamo ništa protiv koalicije, a čini mi se da je takav stav i HNS-a«, kaže Benašić. Dodaje da prije ozbiljnijih pregovora i razgovora o ujedinjavanju, koaliranju ili bilo kakvim drugim oblicima suradnje, LS treba konstituirati svoja stranačka tijela.</p>
<p>To se dakako odnosi i na pregovore o suradnji s HSLS-om za kojom čini se postoji mnogo sluha i u LS-u i u HSLS-u. Na pitanje isključuje li suradnja s HSLS-om suradnju s HNS-om i obrnuto, Benašić odgovara negativno. »U razgovoru s Vesnom Pusić dotaknuli smo se i tog pitanja i moj je dojam da tu nema tvrdih stavova u HNS-u. Ona shvaća naše nakane, a drugo je što misli o tome«, zaključio je Benašić.</p>
<p>U HNS-u misle da je moguće okretanje LS-a HSLS-u sada u promijenjenim okolnostima, no tu odluku prepuštaju isključivo njihovu vodstvu. U toj varijanti »šteta je nekih jakih imena« koja će s HSLS-om politički potonuti, misle narodnjaci, koji su spremni i na ujedinjenje samo s Librom, ako LS odustane. </p>
<p>HNS je i dalje na čvrstim pozicijama otprije - ne žele novu stranku, a imena i loga svoje stranke ne žele se odreći ni po koju cijenu. I za njih je koalicijski sporazum s liberalima dobar temelj predizborne suradnje, a kroz mjesec dana, do predsjedničkih izbora, znat će se i rezultati naručenog istraživanja o rejtingu stranke. Oni će biti i temelj za daljnje pregovore o ujedinjenju. </p>
<p>Silvana Oruč Ivoš, Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Osječka skupina otela tajkuna Smilevskog i od makedonske vlade traže pet milijuna eura</p>
<p>Metodije Smilevski, kojeg makedonska policija traži zbog pronevjere oko 35 milijuna eura, otet je prošli vikend u Austriji/ Smilevski je u prtljažniku automobila ilegalno prevezen u Hrvatsku, te dovezen do granice s BiH</p>
<p>ZAGREB/BEČ/SKOPJE</p>
<p> - Prema pisanju makedonskog lista Vreme, njihovog državljanina koji posjeduje i austrijsku putovnicu Metodija Smilevskog, kojeg makedonska policija traži zbog pronevjere oko 35 milijuna eura, otela je u Austriji prošli vikend skupina otmičara iz Osijeka. Prema pisanju tog lista, Smilevski je u prtljažniku automobila ilegalno prevezen u Hrvatsku, te dovezen do granice s Bosnom i Hercegovinom. Otmičari, po pisanju lista, traže od makedonske vlade pet milijuna eura u zamjenu za izručenje Smilevskoga. </p>
<p>U hrvatskom MUP-a tvrde da nemaju informacije o ovom događaju te da se sve provjerava, a informacija nisu imali ni u federalnome MUP-u BiH. </p>
<p>Smilevskoga, čije se lice ne nalazi na Interpolovoj tjeralici, makedonska policija već osam mjeseci traži zbog velikog financijskog skandala u kojem je Centralna banka Makedonije oštećena za više od 35 milijuna eura. Naime, tereti ga se da je 2001. i 2002. godine preko svoje banke Export-import davao kredite tvrtkama svojih prijatelja - oko 12,5 milijuna eura - te svojoj tvrtki EVT. Račune je pak nakon bankrota Export-import banke morala podmiriti Centralna banka, te je Smilevski osumnjičen za zloporabu položaja i ovlasti te pronevjere u gospodarskom poslovanju. </p>
<p>No, on nakon što je protiv njega pokrenut postupak, bježi u Austriju, gdje se nastanjuje, a s obzirom na to da je austrijski državljanin, ne može biti izručen Makedoniji.</p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Primopredaja tijela ubijenog Burazovića najvjerojatnije u srijedu </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Primopredaja tijela hrvatskog vozača Dalibora Burazovića ubijenog u konvoju u Iraku, koja je najprije planirana za ponedjeljak, a onda i za utorak, odgođena je najvjerojatnije za srijedu. Potvrdili su nam to i naši izvori na iračko-turskoj granici gdje se pokojnikovo tijelo očekuje već dva dana, ali i hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova.</p>
<p>Vinko Ljubičić, voditelj radne skupine MVP-a zadužen za taj slučaj, objasnio nam je da Hrvatska još nije dobila suglasnost iračkog ministarstva zdravstva za preuzimanje Burazovićeva tijela iz mosulske bolnice. Premda je pokojnikova obitelj navodno ogorčena na Ministarstvo, Ljubičić tvrdi da su razlozi odgode isključivo na iračkoj strani. »Tamo je sada doba Ramazana, vjernici imaju česte molitve pa im je radno vrijeme prilično skraćeno, a to nama uvelike otežava posao«, požalio se Ljubičić Vjesniku. Uvjerava nas da Ministarstvo koristi sve svoje diplomatske, ali i privatne veze kako bi tijelo što prije dopremili u Hrvatsku i predali ga obitelji Burazović. »Radimo intenzivno, svim silama, a zatražili smo i pomoć Poljaka i Amerikanaca«.</p>
<p>Na pitanje što hrvatska diplomacija poduzima u zaštiti interesa hrvatskih vozača kamiona u Iraku, ministar vanjskih poslova Miomir Žužul kazao je da pokušavaju doći do što više informacija, a planira se i slanje višeg diplomatskog predstavnika. »MVP«, zaključio je ministar, »čini sve što je u njegovoj moći«.</p>
<p>A. K. B. / V. F. P.</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Crnogorski ministar uputio ispriku zbog agresije na Hrvatsku</p>
<p>Podgorica je Beogradu i Bruxellesu ponudila zajedništvo u obliku Unije nezavisnih država Srbije i Crne Gore jer sadašnja državna zajednica ne ispunjava crnogorska očekivanja i ambicije, rekao je Miodrag Vlahović</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zagreb i Podgorica održavaju prijateljske odnose koji se razvijaju na najbolji mogući način, uzajamno razumiju interese i ciljeve dviju država u pravcu europskih i euroatlantskih integracija i pružaju si podršku, ocijenili su u utorak ministri vanjskih poslova Hrvatske i Crne Gore Miomir Žužul i Miodrag Vlahović. </p>
<p>Žužul je posebno napomenuo da treba živjeti u sadašnjosti i gledati u budućnost, što ne znači da se zaboravlja ili ignorira prošlost, a Vlahović naglasio potpuni otklon od prakse koja je Crnu Goru dovela u situaciju agresora na Hrvatsku na području Dubrovnika. Crnogorski je ministar i ovu priliku iskoristio da izrazi žaljenje i uputi ispriku zbog tih događaja u kojima Crna Gora nije bila, kako je rekao, pokretač, nego talac tuđe politike.</p>
<p>Šefovi diplomacija naglasili su potrebu daljnjeg intenziviranja gospodarskih i svih drugih bilateralnih veza, kao i regionalne i multilateralne suradnje koja uključuje i Srbiju. Posebno su napomenuli kako nema mjesta zlonamjernim tumačenjima da dobri odnosi Hrvatske i Crne Gore idu na štetu ili protiv Srbije, što potvrđuje i činjenica da premijer Ivo Sanader sredinom mjeseca ide u službeni posjet Beogradu. </p>
<p>Miodrag Vlahović je prigodom susreta s novinarima objasnio i suštinski unutarnjopolitički problem u Crnoj Gori i rekao da je Podgorica Beogradu i Bruxellesu ponudila zajedništvo u obliku Unije nezavisnih država Srbije i Crne Gore jer sadašnja državna zajednica ne ispunjava crnogorska očekivanja i ambicije. Referendum o nezavisnosti i dalje ostaje krajnja mogućnost ako druge ne budu prihvaćene, a prema sadašnjim pokazateljima, ona ima natpolovičnu popularnost. Žužul je potvrdio da privremeni sporazum o granici sa Crnom Gorom dobro funkcionira te da će se uskoro tražiti i trajno rješenje koje bi potvrdilo prijateljske i dobrosusjedske odnose, a Vlahović dodao da »gomilu kamenja« treba staviti u svrhu koja će odgovarati i Hrvatskoj i Crnoj Gori. Hrvatski je ministar sa zadovoljstvom najavio otvaranje drugoga crnogorskoga konzulata u Podgorici nakon onoga u Kotoru. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Mesić: Ne mogu me patriotizmu učiti »heroji« Pakračke poljane i ratni profiteri!</p>
<p>Mnogi će živce izgubiti prije mene! Sada se javljaju neki novi domoljubi, posebno među političarima, kada je stvar riješena. Ja sam znao '71. gdje je moje mjesto, znao sam '91., a znam i sada. Kada je trebalo braniti Hrvatsku, ja sam je branio, rekao je Predsjednik</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Ne mogu me patriotizmu podučavati 'heroji' Pakračke poljane, ratni profiteri i neki školarci«, rekao je novinarima u utorak predsjednik Stjepan Mesić odgovarajući na primjedbe da nije Crnogorce imenovao kao agresore na Hrvatsku.</p>
<p>Mesić je na Dušni dan u Vojnom ordinarijatu u Zagrebu nazočio misi za poginule hrvatske branitelje.</p>
<p>»Nisam se upuštao u povijesna razmatranja ratnih prilika na prostoru nekih otoka ili Konavala. Nije bila prilika da govorim sve što znam o tim pohodima. Rekao sam da je Milošević pokrenuo rat i da su oni koji su ratovali kod Dubrovnika velikim dijelom bili Crnogorci. A nisam ih isključio iz odgovornosti ili rekao da Crnogorci nisu napadali Konavle i Dubrovnik. Jasno je da su napadali kada su se i ispričali za to«, objasnio je predsjednik Mesić. </p>
<p>Izražavajući čuđenje što ga stalno napadaju »dežurni mjerači« njegova patriotizma i hrvatstva, predsjednik Mesić je istaknuo: »Ako su Francuzi i Nijemci, koji su zadnjih 130 godina brutalno ratovali, uz milijunske žrtve - iza čega su ostale razorene zemlje, narodi, gospodarstva, infrastruktura - ako su oni shvatili da treba otvoriti granice, surađivati, a ne ratovati za osvajanje teritorija, to je bila i moja poruka: otvarajmo se, surađujmo, a krivci neka odgovaraju«.</p>
<p>Komentirajući izjave vrha HDZ-a da je »izgubio živce prije nego su predsjednički izbori i počeli«, Mesić je rekao: »Ako netko gubi živce, mnogi će ih prije mene izgubiti! Sada se javljaju neki novi domoljubi, posebno među političarima, kada je stvar riješena. Ja sam znao '71. godine gdje je moje mjesto, znao sam '91., a znam i sada. Kada je trebalo braniti Hrvatsku, ja sam je branio. Bio sam u Beogradu kada se trebalo izboriti da svijet shvati da Jugoslavija nema integrativnih faktora i da Hrvatska ima pravo na osamostaljenje«. </p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Đapić: Da nije tragična, Mesićeva bi izjava bila smiješna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Predsjednik HSP-a Anto Đapić u utorak je na konferenciji za novinare u Saboru komentirao izjavu predsjednika Stjepana Mesića o tome da Hrvatska i Crna Gora nikad nisu ratovale. »Ta bi izjava bila smiješna kada ne bi bila tragična. To je loša i potpuno netočna izjava koja relativizira događanja u Domovinskom ratu i mi je najoštrije osuđujemo. Dubrovnik, Konavle i okolicu napadale su jedinice JNA u kojima su 90 posto ljudstva bili Crnogorci. Ne razumijem zašto je to rekao kada je i on bio u konvoju Libertas koji je prevozio pomoć Dubrovniku kojeg su napadali četnici«, rekao je Đapić. Dodao je da se ne slaže ni s Mesićevom tvrdnjom da Hrvatska, osim u Domovinskom ratu, nije ratovala ni sa Srbijom. </p>
<p>»Smatramo da smo s njima bili u ratu 100 godina te da smo bili i pod njihovom okupacijom«, objasnio je Đapić. </p>
<p>S. Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>U Slunju ponovo spomen-ploča Francetiću, Vlada osudila taj čin</p>
<p>SLUNJ</p>
<p> - Djelatnici Policijske uprave karlovačke i policijske postaje u Slunju istražuju tko je i kako u utorak ponovo postavio novu spomen-ploču zapovjedniku ustaške Crne legije Juri Francetiću na istomu mjestu u središtu Slunja odakle je nedavno uklonjena.</p>
<p>Glasnogovornik PU karlovačke Tomislav Kotić u kratkoj izjavi za Vjesnik rekao je kako je očevidom slunjskih policajaca utvrđeno da je nepoznati počinitelj na istomu mjestu u središtu Slunja postavio betonsku ploču na kojoj je pričvršćena limena ploča od rostfraja s hrvatskim grbom i natpisom »Hrvatski vitez Jure Fracetić. Otočac 2. srpnja 1912. i Slunj 28. prosinca 1942«.</p>
<p>U Slunju smo pokušali doći do gradonačelnika Slunja Ivana Bogovića, no rečeno nam je da je gradonačelnik odsutan. </p>
<p>Glasnogovornik Vlade Ratko Maček najoštrije je u utorak u ime Vlade osudio ponovno postavljanje spomenika Juri Francetiću u Slunju. Rekao je da će Vlada od slunjskoga gradskog poglavarstva i Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva zatražiti hitnu reakciju, jer je to njihova nadležnost. </p>
<p>T. Grkovski/ M. Pulić</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Dug umirovljenicima jednak je kao i bilo koji drugi dug države</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – »Ako se povećaju izdaci za mirovine, što je po sadašnjim prognozama izvjesno, to će biti nauštrb drugih segmenata društva. Pred hrvatskom vladom su, stoga, vrlo ozbiljne odluke, koje treba uskladiti i sa stajalištima koja vrijede u Europskoj uniji«, rekao je Albert Martinez, voditelj Ureda Svjetske banke za Hrvatsku, nakon sastanka s predstavnicima Hrvatske stranke umirovljenika te Matice i Sindikata umirovljenika. Prema njegovim riječima, a potvrdio ih je i Philip S. Goldman, voditelj projekata socijalne reforme u Uredu Svjetske banke, cilj je tog sastanka bila razmjena mišljenja, kako bi se potaklo umirovljenike i Vladu da sagledaju sve aspekte promjena u mirovinskom sustavu.</p>
<p>Glavna tema razgovora bio je model usklađivanja mirovina. Predstavnici Svjetske banke podsjetili su kako je Hrvatska do izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju, u travnju ove godine, kad je u praksu uvedeno usklađivanje mirovina s porastom plaća, bila model za zemlje u regiji. Do tada su se, naime, mirovine usklađivale s polovicom zbroja porasta troškova života i plaća, što je model koji primjenjuje većina zemalja EU-a. Predstavnici Svjetske banke nisu htjeli reći koji od ta dva modela predlažu hrvatskim umirovljenicima, kao ni konkretnije komentirati zahtjev umirovljenika da se uvede još jedno, dodatno godišnje usklađivanje mirovina s kretanjem BDP-a. </p>
<p>» Svaka reforma mirovinskog sustava koja bi imala za posljedicu povećanje broja siromašnih među umirovljenicima je neprihvatljiva. To nema veze sa stajalištima Svjetske banke, odnosno neprihvatljivo je i za hrvatsku vladu. No, sjetite se istodobno tko plaća te mirovine«, rekao je Goldman. Riječ je o novcu koji se izdvaja iz proračuna, a ako se povećaju doprinosi, to će biti novi teret za poduzetnike, dodao je. »Mi od svojih zahtjeva ne odustajemo«, odgovorio je, pak, Vladimir Jordan, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika, na pitanje jesu li nakon razgovora spremni prihvatiti izmjene modela po kojem se usklađuju mirovine.</p>
<p>Odgovarajući na pitanje novinara o stavovima Svjetske banke u vezi s povratom duga umirovljenicima prema Odluci Ustavnoga suda, Goldman je rekao da je »riječ o dugu koji je jednak kao i bilo koji drugi dug države, kao što bi, primjerice, bilo i da se Vlada zadužila kod Svjetske banke«.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Udruge i saborska oporba: Zakon o pravima pacijenata u treće čitanje</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Građanski odbor za ljudska prava (GOLjP), Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Grupa za ženska ljudska prava B.a.B.e. založili su se, nakon rasprave na okruglom stolu »Svi smo mi pacijenti«, održanom u utorak u SSSH-u, da se Konačni prijedlog zakona o zaštiti prava pacijenata uputi u treće čitanje. Povod rasprave je drugo saborsko čitanje zakona odnosno kreiranje amandmana zbog ozbiljnih zamjerki na predloženi tekst.</p>
<p>Martina Belić, koordinatorica udruge B.a.b.e., smatra prijedlog konceptualnim promašajem, jer se prema pacijentima odnosi pokroviteljski, pa, primjerice, »neopravdano oduzima poslovnu sposobnost, odriče prava djeci do 18 godina da odlučuju o medicinskim postupcima, ne osigurava pravo pacijenta da odlučuje o čemu želi ili ne želi biti informiran«.</p>
<p>»Glavna odrednica novog zakona je u informiranom pristanku, ali u ponuđenim paragrafima nije zajamčeno da će pacijent dobiti dovoljno informacija na osnovi kojih će moći donijeti odluku o postupcima liječenja, prevenciji ili rehabilitaciji«, rekla je dr. Gorjana Gjurić, koordinatorica GOLjP-a. U tom smislu i termin suodlučivanje treba izbaciti iz zakona, jer dovodi u pitanje odluku pacijenta koji, na primjer, u terminalnoj fazi bolesti ne želi reanimaciju. Ona je upozorila da informirani pristanak nije samo potpis na formular nego proces. I sada pacijenti u bolnicama potpisuju formular kojim prihvaćaju sve što će im »raditi«, ali to najčešće čine bez spoznaje o rizicima i posljedicama. Zakon nadalje, kaže ona, ne definira postupke i prava na medicinsku dokumentaciju, postupanje s biološkim materijalom i opasnost od manipulacije npr. DNK-nalazima, mogućnost posmrtnog uzimanja organa radi istraživanja. </p>
<p>Dušanka Marinković-Drača iz SSSH-a upozorila je na neprihvatljivost položaja invalidnih osoba u odlučivanju o »informiranom pristanku« , a Jagoda Milidrag-Šmit iz istog sindikata iznijela je prijedlog da se umjesto povjerenstva za zaštitu prava pacijenata osposobe već umrežena javna pravobraniteljstva neovisna o vlasti.</p>
<p>Raspravi nisu nazočili, unatoč pozivu, predstavnici zdravstvenih vlasti i liječničkih udruga. »Biti pacijent znači doživjeti kako se osjećaju građani drugoga reda«, rekao je Zoran Pusić, predsjednik GOLjP-a, koji je zaključio da bi zakon trebao štititi i interese liječnika koji dobro i pošteno postupaju s pacijentima.</p>
<p>Saborski Odbor za zdravstvo, rad i socijalnu politiku podržao je u utorak ovaj zakonski prijedlog, iako se oporba zalagala da ga se uputi u treće čitanje. Amandmani nevladinih udruga i sindikata, prema riječima ministra zdravstva i socijalne skrbi Andrije Hebranga, u mnogome odskaču od Vladinog prijedloga koji je rađen u skladu sa smjernicama EU-a. Dodao je da će u idućem proračunu biti predviđeno više novca za povećanje zdravstvenog standarda, te da će se za državno povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata osigurati 70.000 kuna a za županijska povjerenstva oko milijun kuna. </p>
<p>Marijan Lipovac/ Biserka Lovrić</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20041103].
|
