NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040802].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 147612 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>02.08.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Da bi ostao u HV-u, general mora završiti fakultet</p>
<p>Resorni ministar Berislav Rončević donio je nove, pooštrene pravilnike prema kojima će se provoditi nove provjere svih vojnika, časnika i dočasnika – riječ je o bitno izmijenjenim kriterijima profesionalnog razvoja u odnosu prema prijašnjima / Cilj je dostizanje brojke od 3886 djelatnih vojnih osoba te ukupno 1000 službenika i namještenika, a za programe zbrinjavanja ove je godine osigurano 170 milijuna proračunskih kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Ministarstvo obrane nastavlja proces smanjenja broja osoblja u Oružanim snagama, započet lani. Prema posljednjim podacima, u sustavu trenutačno radi nešto više od 20.600 djelatnih vojnih osoba, no uskoro slijedi novi val zbrinjavanja. </p>
<p>Resorni ministar Berislav Rončević donio je nove, pooštrene pravilnike prema kojima će se raditi nove provjere svih vojnika, časnika i dočasnika. Riječ je o bitno izmijenjenim kriterijima profesionalnog razvoja u odnosu prema prijašnjima, uključujući i cijeli niz novosti. Objavljivanjem u Narodnim novinama, pravilnici su prije dva tjedna stupili na snagu. Njihovim je donošenjem MORH osigurao potrebne preduvjete da do kraja ove godine ostvari ono što je planirano početkom 2004. godine.</p>
<p>Cilj je dostizanje brojke od 3886 djelatnih vojnih osoba, te 1000 službenika i namještenika, a za programe zbrinjavanja ove je godine osigurano 170 milijuna proračunskih kuna. No MORH je već odradio lavovski dio posla. U prvih sedam mjeseci izdvojeno je oko 3000 osoba, pa ministar obrane Berislav Rončević često ističe da zacrtani plan neće doći u pitanje. </p>
<p>Još 370 vojnika nije dobilo prolaznu ocjenu na zdravstvenim pregledima, a i dalje su u vojsci. Tu je i najvjerojatnije izdvajanje centara za obavješćivanje u kojima radi oko 500 ljudi, a oko 1150 djelanih vojnih osoba je neraspoređeno. </p>
<p>Novi Rončevićevi pravilnici prvi su korak prema procesu provjere koji će pokazati zadovoljava li neka djelatna vojna osoba propisane kriterije profesionalnog razvoja ili ne. Jednostavnije rečeno, riječ je o precizno postavljenim uvjetima pod kojima svatko tko radi u vojsci i sam može vidjeti ima li, potrebnu školsku spremu, je li napredovao u skladu s godinama starosti...</p>
<p>Novi pravilnici uvode u proces vojne reforme čitav niz novina, no posebno je zanimljivo da se u njima, prvi put, obuhvaća praćenje najviših časnika Hrvatske vojske. Nemogućnost profesionalnog razvoja tako će – prema novome – biti utvrđena generalima HV-a koji u kalendarskoj godini budu stariji od 44 godine, a ne budu imali zadovoljavajuću školsku spremu. </p>
<p>Novi Rončevićev pravilnik propisuje da će u standardu profesionalnog razvoja (čitaj: ostanak u vojsci), biti samo oni generali (komodori i kontraadmirali) koji imaju manje od 58 godina života, visoku stručnu spremu, završili su Ratnu školu te imaju manje od sedam godina rada s istim činom. U suprotnom, zaključak o nemogućnosti profesionalnog razvoja generalima i admiralima osobno će uručivati ministar obrane, a brigadirima načelnik Glavnog stožera.</p>
<p>Kad je riječ o starosnoj strukturi vojnika, najbolnija točka HV-a, u novom pravilniku koji regulira standarde njihova profesionalnog razvoja stoji da se vojnik može profesionalno razviti u časnika ili dočasnika samo ako je mlađi od 35 godina i ima potrebnu izobrazbu. Tako je dobna granica za profesionalni razvoj vojnika spuštena za pet godina. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Nespretnošću i lošom organizacijom stvoren dojam da se »nešto mulja«</p>
<p>OESS tvrdi da Srbi lošije prolaze na nacionalnim sudovima od Hrvata, a Vrhovni sud ne može odgovoriti na tu tvrdnju jer nije zakonito tako voditi statistiku optuženika/ Na površnost europskoga monitoringa nadovezala se obrana iz »slučaja Lora« koja sad može tvrditi da je Vrhovni sud »tijelo« međunarodne zajednice što »traži« pozitivnu ocjenu samo u osuđujućim aktima protiv Hrvata</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kakvu je odluku donio Vrhovni sud u žalbenom postupku u »slučaju Lora«?</p>
<p>Obrana zna odluku pa je pokušan medijski pritisak na Vrhovni sud: »Oni će donijeti odluku koja će se sviđati OESS-u, znači svaka odluka koja ne osuđuje optužene za ratni zločin je automatski dokaz da hrvatsko pravosuđe ne radi dobro. A Vrhovni sud se toga boji kao vrag tamjana«.</p>
<p>Ergo, Vrhovni sud je tijelo OESS-a, a dok je tako, pohvale za presuđivanje u kršenju međunarodnoga humanitarnoga i ratnog prava mogu biti samo osuđujuće.</p>
<p>Ta grozna konstrukcija na račun vrhovnoga hrvatskog sudišta ima svoje vanjske i unutarnje reference.</p>
<p>Prvo, vanjske. Činjenica da europska diplomacija pozorno čita izvješća OESS-a o stanju u Hrvatskoj s pravosudnim naglaskom znači da referati Richarda Semnebya imaju težinu. On je promatrač kojem se vjeruje.</p>
<p>U konkurenciji s tim, podaci Vrhovnoga suda o stvarnom stanju u hrvatskom pravosuđu kad je riječ o suđenjima za ratne zločine vrijede jedva malo više od pet lipa. Zašto?</p>
<p>Tko će hrvatskom vrhovnom sudištu u Europi vjerovati da je od 1992. godine do 2003. u žalbenom postupku za ratne zločine odlučivalo u 202 predmeta? Nitko! Zašto? Zato što je nespretnošću i lošom organizacijom nakon javne sjednice o »slučaju Lora« taj sud stvorio dojam da se tu nešto mućka. Jer kojeg vraga rade više od mjesec dana na pisanju dispozitiva presude?</p>
<p>I kako to da su, od 202 predmeta, interes i ocjena koncentrirani na samo taj jedan slučaj?</p>
<p>Tako radi OESS, a tako funkcionira i ovdašnja javnost. OESS i njegovi zaposlenici u Hrvatskoj broje krvna zrnca optuženicima, tvrdeći da Srbi lošije prolaze na nacionalnim sudovima od Hrvata. Vrhovni sud »ne zna« odgovoriti na tu tvrdnju, jer nije zakonito tako voditi statistiku optuženika. Posebno, kad se zna da je od 1991. godine do 2003. prijavljena 4721 osoba za ta djela, da ih je 1730 optuženo, da su 804 osobe osuđene, a da su 104 slučaja završila oslobađajućom presudom ili odbijanjem optužnice.</p>
<p>Dojam pritiska </p>
<p>Kako to OESS »zna«, a Vrhovni sud »ne zna« koliko je Srba u tim dokumentima i kako su oni prošli? Zna, jer su izvješća redovito završavala ocjenom da hrvatski sudovi i dalje sude »nacionalno«, a ne zakonski. </p>
<p>No to je, bez obzira na sve, manja teškoća. Veća je što je OESS stvorio dojam pritiska na Vrhovni sud tezom da mu je zadaća da »popravlja« učinke presuda nacionalnih sudova koje u pravilu idu protiv Srba, a Hrvati su ili oslobođeni ili uopće nisu krivi nizašto.</p>
<p>Na tu površnost europskoga monitoringa nadovezala se i obrana (odvjetnici) osoba iz »slučaja Lora«. Sad oni, s takvom »podrškom« OESS-ova izvješća mrtvi hladni mogu tvrditi da je Vrhovni sud »tijelo« međunarodne zajednice koje »traži« pozitivnu ocjenu samo u osuđujućim aktima protiv Hrvata.</p>
<p>Na to pojedinci iz pravosudne strukture u zemlji već odavno upozoravaju. </p>
<p>Pa i u »slučaju Lora«. Jer ne samo što je sudac Lozina vodio spor grozno, paraderski, navijački i – nezakonito nego se sad tvrdi da je napadnut samo zato što je oslobodio svu osmoricu optuženika. I čak i u pismenom otpravku presude nije izmjerena nesudačka i nepravna ludost kojom je Lozina pokrio svoje propuste. </p>
<p>OESS, međutim, generalnim izvješćem sugerira da je Vrhovni sud taj koji će sve to »popraviti«. Što čitatelj može shvatiti iz takva priopćenja? Samo to da je problem što Lozina nije osudio osmoricu iz Lore. I onda to koristi obrana osmorice i kaže »ako Vrhovni sud ukine presudu suca Lozine, onda to nije iz pravnih i zakonskih razloga nego da se umili OESS-u«. Katastrofa!</p>
<p>Iako pravosudni kuloari, čak i u suši sudaca koji su listom na godišnjem odmoru, bruje o odluci i raspravljaju o tomu da ona nije donesena jednoglasno, njena objava prije jeseni jednostavno ne može doći u obzir. Osmorica optuženih za Loru ionako su odlukom suca Lozine pušteni da se brane sa slobode. </p>
<p>Za optužbu za ratni zločin? To ne postoji u ovom pravnom poretku. Ali sudac Lozina je tako odlučio. I sad, kad bi se odluka Vrhovnog suda objavila, oni bi se ili razbježali (ukine li se Lozinina presuda) ili slavili, ako bi ta presuda bila potvrđena. Sudeći prema stavu OESS-a, ni na jedno od tih rješenja Vrhovni sud ne bi imao pravo. A to je ipak previše. Čak i onda kad se zna da je haaški tribunal osnovan (i na hrvatsku inicijativu), jer se domaće pravosuđe nećkalo pokrenuti postupke protiv počinitelja (i) ratnih zločina.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Smije li društvo ostati dobronamjerno prema nasilnicima</p>
<p>U nas jedini relevantni podaci nevladine udruge »Hrabri telefon«, prikupljeni istraživanjem populacije u dobi do 14 godina, pokazuju da je u Hrvatskoj seksualno zlostavljano 25 posto djevojčica i 16 posto dječaka / Policija, u pravilu, dobro obavlja svoj posao, no problemi nastaju kad slučaj dođe pred sud</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Fizičko, emocionalno, seksualno zlostavljanje, trgovina djecom, prisiljavanje djece na fizički rad i prostituciju, prisiljavanje na sudjelovanje u ratovima i vojnim operacijama, prisiljavanje na prosjačenje – samo su dio abecede zlostavljanja kojoj su podvrgnuta djeca širom svijeta, pa, dakako, i ona u Hrvatskoj. No tri najprisutnija oblika u nas ipak su: emocionalno, fizičko i seksualno zlostavljanje, u stalnom porastu, koji, istodobno, prati i sve glasnija medijska buka.</p>
<p>Seksualno zlostavljanje još je tema o kojoj se najmanje govori. U nas jedini relevantni podaci nevladine udruge »Hrabri telefon«, prikupljeni istraživanjem populacije u dobi do 14 godina, pokazuju da je u Hrvatskoj seksualno zlostavljano 25 posto djevojčica i 16 posto dječaka. Odnosno, svaka četvrta djevojčica i, otprilike, svaki šesti dječak.</p>
<p>Hrvatska u crnim brojkama, nimalo ne »zaostaje« za suvremenim svijetom, a posljednjih godina i domaći su se zakoni približili idealnima, posebice od ljeta 2003. kada je Sabor izglasao Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, koji propisuje izdvajanje zlostavljača iz obitelji i mogućnost pritvora. Policija, u pravilu, dobro obavlja svoj posao, no problemi nastaju kad slučaj dođe pred sud.</p>
<p>U velikom broju slučajeva, djeca tada prolaze još jedan oblik zlostavljanja, institucionalne prirode, a sporovi se često vode godinama, te nerijetko odlaze i u zastaru.</p>
<p>Vjesnikova sugovornica (podaci poznati redakciji), majka je danas odrasle djevojčice koju je godinama zlostavljao susjed. U dobi od četiri i pol godine sve je započelo dodirima, a u devetoj godini života, djevojčica je prvi put silovana. Šutjela je još pune tri godine, a kad je majka doznala za zlostavljanje, pokrenuo se golemi kotač užasa. Naime, i majka je u dječjoj dobi imala slično stravično iskustvo, ali ga je cijeli život potiskivala. »A onda se sve vratilo«, kaže danas naša sugovornica, potpuno razočarana sustavom koji je zlostavljaču omogućio da se već punih pet godina održava na slobodi, najprije mu sudeći samo za bludne radnje, a potom tolerirajući njegove nedolaske na sudska ročišta. Njihov slučaj je pred sud stigao 1997., a presuda kojom se određuju dvije godine zatvora donesena je u tek u siječnju 2001. Međutim, zlostavljač se žalio, i do danas se nije u zatvoru, a presuda još nije pravomoćna. </p>
<p>»Najviše je 'zakazala' osoba u Državnom odvjetništvu koja je pisala optužnicu i teretila ga samo za bludne radnje, iako je počinio višestruko silovanje«, kaže majka djevojčice, dodajući da su je, na njezine pritiske, nekoliko puta upozoravali »da ne gura nos gdje joj nije mjesto, jer sud može istražiti i kakva je ona majka«.</p>
<p>»Prestrašila sam se, nisam imala novca ni za odvjetnika, a kad sam jednom prilikom pitala do kada zlostavljač može izbjegavati ročišta, odgovoreno mi je – do besvijesti«, prepričava majka koju su zlostavljačevi odvjetnici nekoliko puta i na sve moguće načine pokušali diskreditirati kao roditelja, no to, im, ipak, nije pošlo za rukom. »Mojoj je kćeri samo bilo bitno da on bude kažnjen, nismo ga željele tužiti ni za naknadu štete niti za bilo što slično. Jedino što moja kćer želi jest vidjeti ga u zatvoru«, kaže majka, koja misli da o takvim stvarima ne treba šutjeti. Zlostavljač o kojem je riječ sretno je oženjen i otac je više ženske djece... </p>
<p>Bullying je najnoviji termin koji se tiče zlostavljanja, no odnosi se samo na ono među djecom. Tiče se namjerna uznemiravanja, izolacije, povrjeđivanja, izrugivanja, prijetnji, tjelesnih ozljeda, iznuđivanja i svih sličnih oblika ponašanja. </p>
<p>Hrvatska se statistika potpuno podudara sa svjetskom, čak je i prelazi, a u domaćim školama ima osam posto nasilnika, 19 posto djece koja nasilje doživljavaju stalno, 27 posto djece koja ga dožive barem jednom u životu, te osam posto onih koji su istodobno nasilnici i žrtve. Većina nasilja među djecom odvija se u školskim toaletima i hodnicima, a čak 14 posto djece o tome nikada ni sa kim ne razgovara. </p>
<p>Prije nekoliko mjeseci mediji su javno osudili oca koji je, nakon što mu sin povjerio da ga tri učenika viših razreda redovito dočekuju poslije nastave i prijete mu te od njega iznuđuju novac, presreo nasilničku trojicu i prijetio im smrću... </p>
<p>Savjeti za prevenciju nasilja, njegovo prepoznavanje, i zakoni o njegovu sankcioniranju u Hrvatskoj su prilično jasni. Nejasna je, međutim, poruka, koju društvo odašilje djeci ne primjenjujući ih, ili ih primjenjujući s nedovoljnom dosljednošću. O nepovjerenju u sustav najzornije svjedoči podatak da se najviše žrtava zlostavljanja najčešće odlučuje za vječnu šutnju o onome što im se dogodilo.</p>
<p>Branka Valentić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Bitke za Jadran</p>
<p>Hrvatskom Jadranu prijeti još jedna opasnost. Nije dovoljno da ga napada smrtonosna alga Caulerpe taxifolie, da ga žele osvojiti slovenski i talijanski ribari, da ga ugrožava industrija, prijete mu tankeri balastnim vodama i naftom nego se nad njim sada nadvija i nuklearna pošast</p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>Postoje razne vrste borbe za Jadran, pogotovo za onaj njegov hrvatski razvedeni i daleko ljepši dio. Povijesno gledano, za njega su se uvijek vodile neke bitke. Istočnojadranska obala je u vrijeme kada su brodovi bili najmoćnije prijevozno sredstvo upravo zbog te razvedenosti i otočne zaštite uvijek bila plovno sigurnija i zaštićenija. Stoga su i tolike povijesne bitke zabilježene baš u tom pojasu. A o njima svjedoče i brojni potonuli brodovi i njihovi tereti koji su danas vrijedni podvodni arheološki nalazi, pa se i danas vodi bitka za njihovu zaštitu. </p>
<p>Ali danas vodi se i bitka za zaštitu njegova ribljeg fonda koji je izložen i drugim opasnostima. Zbog klimatskih i hidrografskih promjena svojstava mora u hrvatskom dijelu Jadrana, a vjerojatno i u cijelom jadranskom zaljevu, nastupaju i druge promjene koje ga svakim danom sve više ugrožavaju. Cvjetanje mora – koje je nekoć bilo mjestimično – sve je češće, a ove godine kada i ljeto baš nije vruće, gotovo redovito, pogotovo u sjevernom Jadranu. A u onaj južni njegov dio navalile su pak meduze više no obično.</p>
<p>Smrtonosna alga Caulerpe taxifolie koja ugrožava sve prirodne zajednice, unatoč čupanju, i dalje se širi. Ekologija Jadrana drastično se mijenja. U njemu je već zabilježeno tridesetak vrsta tropskih riba koje se zbog promjene svojstva mora šire prema njegovu sjevernom dijelu. Zbog toga stručnjaci procjenjuju da prijete poremećaji u hranidbenom lancu. Nad Jadranom su se nadvile mnoge opasnosti. One su mu prijetile i ranije, ali je nekoć bilo sustavnijeg upozoravanja na te prijetnje, te na potrebe njegova čuvanja. Potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih održano je nekoliko konferencija o zaštiti Jadrana. Upozoravalo se na opasnosti onečišćenja s kopna, ali i na moru. Tada se već upozoravalo na tankere i onečišćenje naftom u tom zatvorenom moru u kojem svaka havarija može značiti umiranje Jadrana.</p>
<p>Od tada su se opasnosti povećale, a nove još više prijete. Naftna luka u Omišlju jedna je od permanentnih rak-rana, ako prođe projekt Družba Adria. Pridruži li se tome i luka za ukapljeni plin, opasnost će biti još veća. O balastnim vodama već pjevaju ptice na grani, čak i one protjerane ekološkom katastrofom na Vranskome jezeru. Koliko novih ekoloških katastrofa prijeti Jadranu i kako ih spriječiti?</p>
<p>O opasnostima treba ljude educirati, pogotovo političare koji su zbog nekih drugih uglavnom prolaznih »dobiti« spremni žrtvovati trajne vrijednosti jadranskoga mora. Treba se samo prisjetiti Malostonskoga zaljeva kojemu su svojedobno, još u bivšoj državi, prijetile otpadne vode Neuma. Da je ovisilo samo o politici, te bi se vode bez dubljeg promišljanja iskrcale (i danas ulijevale) u Malostonski zaljev u kojemu više ne bi bilo uzgoja školjaka. Treba znati i ne treba zaboraviti da školjke, baš kao i ribe, u sebi trajno akumuliraju sve opasne otpadne tvari što se zateknu u moru, pa tako i produkte izlivene nafte, teških metala i ostalo. A mnogi su, zbog pomanjkanja kulture ponašanja u prostoru, u ovom slučaju na moru, mislili da je to bogomdana otpadna jama.</p>
<p>Nažalost, mnogi su još uvjereni u to. Stoga je Jadran poslužio kao otpadna jama za višak NATO-ova bombaškoga arsenala koji je preostao nakon vojne akcije nad Srbijom. Što se s njime zbiva na jadranskome dnu i kakva je prijetnja Jadranu gotovo da nitko više i ne misli, baš kao što očito malo koga brine nova pošast koja prijeti Jadranu ulaskom i prihvatom NATO-ovih vojnih brodova na nuklearni pogon. Pa iako hrvatski Pomorski zakon to ne dopušta, nagovještava se njegova promjena zbog približavanja NATO-u.</p>
<p>Zbog približavanja Europskoj uniji onemogućena je i provedba ekološko-ribolovne zone u hrvatskom dijelu Jadrana, koja je zapravo trebala biti blaža varijanta proglašenja gospodarskoga pojasa, od kojeg su političari odustali, unatoč tome što Hrvatskoj, kao i drugim zemljama međunarodno pravo to omogućava na temelju Konvencije UN-a o pravu mora i unatoč tome što se Europska unija prethodno zauzimala za provedbu gospodarskih pojasa. Taj prvi ustupak označio je i nužno povlačenje pri svakom sljedećem koraku. Tako je hrvatski Jadran izgubio bitku ne samo za gospodarski nego i za ekološko-ribarski pojas (ili zonu). Sve je izglednije da će tako izgubiti i onu protiv nuklearnog brodovlja.</p>
<p>I što onda vrijedi to što je nekoć uspjela borba protiv gradnje nuklearne elektrane na Viru (koji je to potencijalno onečišćenje nadomjestio onim apartmantsko-betonskim). Tada je prilično snažan argument bio turizam. Danas kada se na taj turizam još više računa, međutim, ne sagledavaju se stvarne posljedice koje može nanijeti neka nuklearna flota, baš kao i prljava industrija, nafta, ukapljeni plin i ostalo. Želi li se Jadran tako pretvoriti u kloaku, od turizma će trebati odustati. Ali prije konačnih odluka trebalo bi shvatiti da nije ni turizam, koji u masovnoj varijanti može biti ekvivalentan zagađivač toga prostora, onaj presudan argument u obrani Jadrana. </p>
<p> Njega treba s čitavim priobaljem štititi kao bogatstvo koje je nam je stvarno bogomdano, a kojim očito još uvijek ne znamo sami gospodariti, nego dopuštamo da njime posredno, a uz našu privolu, upravljaju drugi. Toj politici popuštanja u prilog govori i jednostrano proglašenje arheološkoga pojasa na Jadranu s talijanske strane, na koji Hrvatska nije reagirala, iako bi tu trebalo na nekim točkama provesti razgraničenja, jer taj pojas zadire u hrvatske jadranske vode. Trebalo je odmah odgovoriti istom mjerom i proglasiti svoj arheološki pojas iz kojeg često baš Talijani odvoze podvodne arheološke nalaze. I da svojedobno nije bilo brze intervencije Ministarstva kulture, Hrvatska danas ne bi imala slavnoga (vjerojatno Lizipova) Apoksiomena. »Otplovio« bi on put suprotne jadranske obale.</p>
<p> Tako bi uvijek trebalo štititi hrvatske interese, štititi hrvatski Jadran od svih vrsta napasnika, bez obzira na jalne susjede, Europsku uniju u kojoj moćni rade na uštrb malih zemalja, pa i na NATO koji bi ponajprije trebao počistiti svoje »arheološke« sadržaje s Jadranskoga dna, a ne pridodavati mu nove. Hrvatska bi u tim bitkama za Jadran trebala biti odlučnija i manje popustljiva, jer konačna će cijena kad tad njoj doći na naplatu.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Znanost umjesto »pendreka«</p>
<p>DRAGAN GRDIĆ</p>
<p>Znanstvene metode uspješnije su od batina. Pokazao je to bjelovarski slučaj otkrivanja mladića kojeg se sumnjiči za napad nožem na dvojicu dječaka. (Nužno je istaknuti da je za sada riječ samo o osumnjičenju, a konačnu ocjenu nečije krivnje može donijeti samo mjerodavni sud.)</p>
<p>U konkretnom slučaju, policija je u razrješavanje teškog i u javnosti iznimno eksponiranog slučaja ušla maksimalno angažirana i upornim radom uz korištenje najmodernije opreme – od one za izradu fotorobota do uređaja za analizu DNK uzoraka. U ovom se slučaju nije ponovila pogreška koju je prije nekoliko godina počinila zagrebačka policija, kad je u sličnim okolnostima i pod pritiskom javnosti, slavodobitno objavila informaciju da je uhićen silovatelj dviju maloljetnica. Policiji se toliko žurilo da se nakon što je osumnjičenik »pritisnut dokazima« priznao nedjelo, nije se čekao nalaz DNK analize. »Pritiskanje dokazima« kao stara isprobana metoda, smatrali su u policiji sasvim je dovoljno, no nekoliko dana kasnije uslijedio je šok. Znanost je bila neumoljiva i rezultat genetske analize osramotio je policijske inspektore kojima nije preostalo drugo nego da lažnog manijaka puste na slobodu. Usporedba zagrebačkog i bjelovarskog slučaja pokazuje evoluciju u policijskom postupanju. Bjelovarska je policija bila pod još možda većim pritiskom javnosti nego ranije zagrebački policajci. Radilo se, međutim, strpljivo, uporno i prema pravilima struke. Konačno rješenje (u policijskom djelu posla) došlo je tek kad su svi rezultati dvotjednog rada potvrđeni i u zagrebačkom Centru za kriminalistička vještačenja, koji je prema opremljenosti u svjetskom vrhu. I u uvjetima kronične štednje u državnim službama, pa tako i u MUP-u, policija raspolaže s dosta moderne opreme, a zapošljava i školovane kriminaliste, kao i osobe drugih znanstvenih disciplina (kemičare, biologe, psihologe i sl.). Te nam činjenice mogu pružiti nadu da su slučajevi kao što je onaj nedavno zabilježen u Varaždinu, kada su policajci gotovo nasmrt prebili sitnog delinkventa tijekom »kriminalističke obrade« prošlost, odnosno da će sa popisa forenzičkih oruđa zauvijek biti skinut pendrek.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Ministri bez plaće</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Ako se doista dogodi, bit će to scena vrijedna »Oskara« za dokumentarni film, a možda i neke nove Nobelove nagrade za hrabrost državnih službenika: u veliki kabinet ulazi šefica računovodstva i svom šefu – premijeru, ministru, gradonačelniku ili županu, svejedno – mirno priopćava da mu neće isplatiti plaću, jer računovodstvu nije na vrijeme dostavio potvrdu saborskog Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa da je do 20. kolovoza predao ispravno popunjenu imovinsku karticu. Gospodin ministar, župan, gradonačelnik ili premijer, na to mirno odgovara da je to u redu jer, eto, zakon je zakon, jednak za sve, i svi ga moraju poštovati. Ako je do zakona i prema zakonu, u pravu je Antun Kapraljević, predsjednik Povjerenstva, kada tvrdi da će bez plaće ostati svi dužnosnici koji imovinske kartice ne predaju do 20. kolovoza. No i prije su dužnosnici morali u određenim rokovima predati imovinske kartice pa to nisu svi činili na vrijeme. I nikom ništa. Predali bi ih s nekoliko dana ili tjedana zakašnjenja, kada bi shvatili da ih mediji neće ostaviti na miru. Nacija bi se potom još nekoliko dana zabavljala brojeći kuće, stanove, dionice i ostale vrijednosti u vlasništvu političke vrhuške, no ubrzo bi sve uredno palo u zaborav.</p>
<p>Nije, dakle, uopće problem u zakonu. Problem je u tome što je Hrvatska i dalje zemlja u kojoj je teško zamisliti da će se neka šefica računovodstva izložiti bijesu šefa koji je ostao bez plaće zbog tamo neke potvrde o predanoj imovinskoj kartici. Problem je u tome što i javnost i dužnosnici na imovinske kartice gledaju kao na formalnost, svojevrsni demokratski ukras, a ne pitanje iskrenosti i otvorenih karata političara.</p>
<p>Na kraju, ali ne i najmanje važno, problem je i u Kapraljeviću. On, naime, sa svojih konferencija na novinare šalje upozorenja dužnosnicima kao da živi na Marsu, ili barem u Švicarskoj, a ne u Hrvatskoj, prebacujući sav teret pritisaka i rizika na službenike računovodstava, kao da on sa svim tim nema nikakve veze. Kao da, na primjer, Povjerenstvo ne može samo utvrditi i objaviti imena »zaboravnih« dužnosnika i tako stvoriti društvenu klimu koja će olakšati sankcioniranje onih koji svoju dužnosničku poziciju u praksi i dalje doživljavaju kao propusnicu za nepoštivanje zakona.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Vrlo vrijedni ljudi, ali nisu na pravom mjestu</p>
<p>Treba voditi računa o znanstvenicima koje stvaramo u zemlji kao i o onima koje želimo privući da se vrate. Trebaju nam svi, a za to treba sustav koji će biti dugoročno uređen i poticajan. Rješavajmo sustavno probleme u znanosti, a ne da to činimo tek kada negdje nešto zaškripi. To nije dobar način. Naravno da će odraz tog uređenja biti vidljiv i na Institutu Ruđer Bošković</p>
<p>GRETA PIFAT - MRZLJAK</p>
<p>Jako iznenađena stilom (pogotovo integralnoga) pisma koje je u ime Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (resornog ministra doc. dr. Dragana Primorca) potpisala glasnogovornica toga ministarstva Danijela Grizelj, »dotičnoj gospođi« smatram potrebnim iznijeti neke stavove navedene u mom integralnom pismu.</p>
<p>Nikako nisam željela da dođe do bilo kakvog nerazumijevanja mojih dobronamjernih nastojanja da se sustavno pokuša vrednovati znanost. Dakle, prema mome mišljenju, svi se problemi moraju staviti na stol, o njima pričati i donositi sustavna rješenja. </p>
<p>A rješenja su: dobar zakon, i dobre komisije, odnosno male skupine eksperata koje će pomoći da se određeni segmenti u znanosti općenito i dugoročno riješe.</p>
<p>Vidim da je takva kritika znanstvene politike i znanstvenog sustava u Hrvatskoj naišla na nerazmijevanje, ali moje su primjedbe usmjerene na to da se stvari poboljšaju i da one funkcioniraju kao što funkcioniraju u zemljama s kojima se možemo usporediti. Mi se ne možemo uspoređivati s Amerikom, Kanadom, Njemačkom, čak ni s Irskom, ali se možemo uspoređivati sa zemljama koje su nam blizu i koje također imaju slične probleme poput nas i gdje se sustavu znanosti sustavno pristupa. A samo ta sustavnost dat će pozitivne rezultate.</p>
<p>U sklopu toga, dakako, postoji velika želja da se u znanosti rješavaju problemi na dobrobit hrvatskih mladih znanstvenika, ma gdje oni bili. Zaprepašćuje me golem brain-drain u propulzivnim znanstvenim disciplinama poput molekularne biologije, gdje od 432 diplomirana molekularna biologa (do 1997.) – njih 166 otišlo je u inozemstvo.</p>
<p>Možda bi trebalo spomenuti i to da smo na Sveučilištu radili Unescov projekt o tržištu intelektualnoga rada, koji je uključivao i brain-drain i koji se pokazao u nekim strukama kao u već spomenutoj molekularnoj biologiji vrlo jako izražen.</p>
<p>Dakle, treba voditi računa o znanstvenicima koje stvaramo u zemlji kao i o onima koje želimo privući da se (ponovno) vrate. Trebaju nam svi, a za to treba sustav koji će biti dugoročno uređen i poticajan. </p>
<p>Rješavajmo sustavno probleme u znanosti, a ne da to činimo tek kada negdje nešto zaškripi. Smatram da to nije način rješavanja problema. Naravno da će odraz tog uređenja biti vidljiv i na Institutu Ruđer Bošković.</p>
<p>Mnogo sam boravila vani, a i dalje putujem, pa vidim da goleme institute uvijek vode vrhunski znanstvenici, vrlo često trijumvirati znanstvenika, ali koji su potpomognuti određenim stručnim menadžerskim službama. Dakle, znanstvene institute uvijek vode znanstvenici. Međutim, ni oni bez uređenosti cijeloga znanstvenog sustava nisu imuni na teškoće i ne mogu ih svladati.</p>
<p>Jedno je od pitanja i komercijalizacija znanosti u širem kontekstu. Institut Ruđer Bošković mora ići u komercijalizaciju svoga znanja, što to znači to sam vidjela za svog skorašnjega boravka u Cambridgeu, gdje postoji segment »znanja na prodaju«. Sveučilište i koledži u Cambridgeu rasadište su malih i mladih kompanija nastalih upravo komercijalizacijom znanja njihovih članova, a to su bio-tech tvrtke, softverske, biofarmaceutske i druge industrije. </p>
<p>Institut Ruđer Bošković bi se, dakle, i mogao usporediti sa slavnim Medical Research Councilom, MRC, koji je u uskoj vezi s sveučilištem. Radi fundamentalna medicinska istraživanja i potom ih šalje u »proizvodnju«. Dopustimo da se sve to dogodi i Ruđeru, ali za to trebamo pomoć Ministarstva.</p>
<p>Dakle, napraviti takav sustav koji će biti kreativan i konkurentan. U nas, primjerice, popravci instrumenata traju po četiri mjeseca. Kako onda možete biti konkurentni? Da ne govorim da ne možete biti konkurentni u sustavu koji nije pravilno evaluiran. </p>
<p>To pitanje prave evaluacije znanosti jako je važno. Mi kao mali narod s malom znanstvenom strukturom ne možemo sebe međusobno evaluirati nego nam je potrebna i međunarodna evaluacija. Prema nekima, to je trebala učiniti Svjetska banka kad je odlučila ponuditi nam kredit. Ali zapravo mi trebamo znanstvenu evaluaciju u sveukupnom znanstvenom sustavu u Hrvatskoj, da se tako dođe do kvalitete i onda sustavno krene u rješavanje stvari.</p>
<p>Da još spomenem nešto u vezi s evaluacijom znanstvenog sustava. Ako u sustavu imamo od 12.000 do 16.000 znanstvenika, a znamo da njih od 3000 do 6000 zaslužuje da ih Ministarstvo potpomaže, što iz toga proizlazi?</p>
<p>Proizlazi da je potrebno napraviti evaluaciju da bi se od 16.000 došlo do pravog broja znanstvenika, a to znači da bi se imalo i više novca za one produktivne.</p>
<p>Dakle, u toj riječi evaluacija možemo vidjeti i pitanje kreativnosti, i pitanje konkurentnosti i pitanje financiranja projekata. To je pitanje vrijednosnog sustava znanosti. Budući da Hrvatska ima malo visokoobrazovanih ljudi, samo oko sedam posto, nama strahovito trebaju u znanosti i društvu ne samo tih 3000-6000 ljudi (što svakako treba povećati) nego i onih deset tisuća. To su nevjerojatno vrijedni ljudi, ali nisu pravi ljudi na pravom mjestu.</p>
<p>Da zaključim. Sustavna rješenja u znanosti su bitna. Želim istaknuti da se problemi rješavaju konstruktivnim razgovorima, kritikama i raspravama kako bi se došlo do boljih (ili najboljih) rješenja za sve mlade i stare, domaće i izvandomovinske znanstvenike. </p>
<p>Mislim da sam svojim malim naporima za opće (znanstveno) dobro dosad (barem) pokušavala raditi u tom smjeru (Akcija 124 nobelovca za mir u Hrvatskoj, izložba »Znanost u Hrvata«, Recenzentski pool i adresar hrvatskih znanstvenika u inozemstvu, kontinuirano poticanje – od 1993. – organizacije Kongresa hrvatskih znanstvenika u domovini i svijetu, Međunarodne škole – Master Classes of UNESCO, itd.). Na znanstvenoj je javnosti da ih ocijeni.</p>
<p>Autorica je doktorica znanosti, sveučilišna profesorica, znanstvena savjetnica Instituta Ruđer Bošković.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Čuvajmo je, neka napokon otpočne prava Alka</p>
<p>Alka je desetljećima zapuštena i prepuštena političkom utjecaju i nekulturi visokopozicioniranih političkih i drugih lokalnih moćnika, a to se nastavlja i danas u dvadeset prvom stoljeću. Nažalost, intelektualni establišment nikada nije prihvatio Alku kao iznimno i svjetsko kulturno dobro nego kao dernek morlaka i provincijski folklor, ne uviđajući prave vrijednosti, tradiciju i slojevitost te viteške igre</p>
<p>BORIS LJUBIČIĆ</p>
<p>Neka otpočne prva trka –to su odmjerene riječi zapovijedi alkarskoga vojvode, kojima počinje viteško-alkarsko natjecanje, svake prve nedjelje u mjesecu kolovozu već 289 godina u Sinju, Hrvatskoj, Europi.</p>
<p>Da, to natjecanje alkara kopljanika proteglo se četiri stoljeća, od osamnaestoga do dvadeset prvoga, i nastavit će se, jer to žele, vole i održavaju pučani i građani cetinskoga kraja i grada Sinja.</p>
<p>Za one koji to ne znaju, vojvoda nema koplje i ne gađa u alku, on sjedi u počasnoj loži, vodi natjecanje i daje mu legitimitet. Njegova zapovijed na početku natjecanja, kao i vezivanje trobojnoga plamenca na koplje pobjednika omeđuju njegovu ulogu i autoritet u Alci. U mimohodu alkara vojvoda jaši posebno odabranog konja, predvodi alkare, i drži javni govor izaslaniku vlasti, najčešće pokrovitelju natjecanja, čije je mjesto u svečanoj loži koja je nasuprot onoj časnoj, rezerviranoj samo za vojvodu i tročlani časni sud koji odatle pozorno prate natjecanje. Za razliku od časne lože, u svečanoj su loži uzvanici, gosti, političari, crkveni i svjetovni velikodostojnici..., može ih biti i više nego stolaca (?) – oni ne trče alku, ali umišljaju da se alka trči njima u čast...</p>
<p>Ispred te lože alkari kopljanici spuštaju koplje, a vojvoda drži dodvornički i »politički pametan« govor trenutačnoj vlasti koji obično počima: »Vaša visosti... Druže... Štovani ...« Kada vojvoda zaveže plamenac (trobojnicu) na koplje junaku pobjedniku on i njegov momak ponizno prilaze svečanoj ili bolje reći političkoj loži koja im svoje darove dijeli.</p>
<p>Iako je Alka pojam viteštva, čestitosti i nepodmitljivosti, političari (čitaj: vlast) darovima iskazuju svoju neupitnu moć vladanja i prisvajanja imidža bez pokrića. No darovi su samo izlika za podulji govor koji evocira povijesne i posebno suvremene, pa i buduće ratove i druge prilike i neprilike.</p>
<p>Taj se scenarij dobro uhodao za polustoljetnoga Titova komunističkog režima: utemeljen na »domaćem i stranom neprijatelju«, postigao je zavidan imidž kojega se nismo riješili ni nakon 1990. godine. Možda je ono što se dogodilo u jednom trenutku emocionalne i političke podvojenosti, kada su odbijeni darovi pokrovitelja i predsjednika države Stjepana Mesića, koju sam osobno podržao kao odbacivanje političke mitomanije iz Alke, a ne samog predsjednika, bilo ključ za izlaz iz političke ovisnosti svjetske kulturne baštine.</p>
<p>Da, gospodo na vrhu, vi ste na potezu... Alka je desetljećima zapuštena i prepuštena političkom utjecaju i nekulturi visokopozicioniranih političkih i drugih lokalnih moćnika, a to se nastavlja i danas u dvadeset prvom stoljeću. Nažalost, intelektualni establišment nikada nije prihvatio Alku kao iznimno i svjetsko kulturno dobro nego kao dernek morlaka i provincijski folklor, ne uviđajući prave vrijednosti, tradiciju i slojevitost te viteške igre.</p>
<p>Alka je zadnji povijesni viteški turnir u Europi, ona je sinteza svih nestalih povijesnih turnira i očuvali su je baš ti morlaci tamo negdje u Sinju i maloj nepoznatoj, povijesno zatomljenoj i nepriznatoj Hrvatskoj. Dok su na drugim turnirima vitezovi ginuli ili izranjavani i krvavi priznavali poraz, u Alci se junaci nadmeću u čistoj vještini gađanja kopljem u mali obruč i na civiliziran način, većim brojem punata dobivaju pobjednika.</p>
<p>Da nije Dinko Šimunović napisao jedan skroman roman i Stipe Sikirica izradio dvije-tri konjičko-alkarske skulpture, Alka se ne bi našla ni u jednom pregledu hrvatske kulture. </p>
<p>Čak ne bi bilo ni ovog skromnog teksta da se opet ne bira vojvoda prema političkom ključu, na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, mimo širega kulturnog interesa. Zagovaraju se politički kriteriji u igri su razni lokalni politički mentori i sasvim je svejedno je li to osoba A,B ili C. </p>
<p>Statut je pun praznih riječi »čast«, »ugled« itd. Ne znam kada je pisan i čiji je to sastavak, ali slobodan sam ovom prigodom izreći svoje mišljenje. Prvi kriterij za kandidaturu bi trebao biti to da je kandidat trčao kao alkar kopljanik i barem jednom bio njen slavodobitnik. U slučaju da takvog nema, prednost ima dobitnik Čoje ili Bare. Vojvoda je bivši alkar koji poznaje trčanje alke do u tančine, jer je i sam bio alkar, njega štuju njegovi kolege alkari i on je za njih nenametnuti autoritet, a poznaje ga i publika i mediji kao vrsnog alkara.</p>
<p>Tim se kriterijem politički ili neki drugi vojni ili civilni kriteriji ne izuzimaju nego se stavljaju u drugi plan. Oslobodimo Alku političkih darova i govora i čuvajmo joj kulturni i turistički identitet jedinstven u svijetu. Potrudimo se da Alka dobije zaštitu Unesca, ona to svakako zaslužuje. </p>
<p>Nemojmo dopustiti da je njena slika jednaka onoj političkoj... Samo je Alka trajna, a vi ste promjenjivi, gospodo političari! </p>
<p>Nadam se će novi vojvoda napokon i s olakšanjem moći zapovjediti: »Neka otpočne prava Alka!«</p>
<p>Autor je dizajner, rođeni Sinjanin, autor knjige »Alka 1715. – 2000.«</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Mladi bi u Australiju i Južnu Ameriku</p>
<p>Noćenje s doručkom u omladinskim hostelima u Puli, Zadru i Dubrovniku u srpnju i kolovozu košta 95 kuna, polupansion 125 kuna a puni pansion 160 kuna. U rujnu te su cijene 84, 114 i 149 kuna a ostalih mjeseci još su niže </p>
<p>Za mlade koji vole putovati, ali nemaju baš novca ili društvo, Hrvatski ferijalni i hostelski savez (HFHS) od nedavno organizira povoljne ture po Hrvatskoj i Europi.</p>
<p>Tako je za vrijeme nogometnog prvenstva 130 mladih iz cijele Hrvatske s HFHS-om bilo u Portugalu, a predstoji put u Amsterdam. »Organizaciju dogovaramo prije puta i na samom putu, sa svim sudionicima«, rekao nam je Dražen Gečević iz HFHS-a, najavljujući i putovanja u daleke zemlje. </p>
<p>Koga, pak, više privlači Jadran, može od 2. do 9. kolovoza boraviti u omladinskom hostelu HFHS-a u Zadru. Cijena prijevoza i šest polupansiona koštaju 945 kuna, a šest punih pansiona 1140 kuna. U Zadru se od 17. do 24. kolovoza održava i peti EURO 26 kamp u kojemu se okupi oko 90 mladih iz raznih zemalja. Kamp uključuje druženje, razne radionice i izlete u nacionalne parkove Krka i Paklenica.</p>
<p>Inače, noćenje s doručkom u omladinskim hostelima u Puli, Zadru i Dubrovniku u srpnju i kolovozu košta 95 kuna, polupansion 125 kuna a puni pansion 160 kuna. U rujnu te su cijene 84, 114 i 149 kuna a ostalih mjeseci još su niže. </p>
<p>Od iduće godine bit će moguće odsjesti i u hostelu u Rijeci. HFHS je, naime, od Grada Rijeke dobio na upravljanje austrougarsku vilu s vrtom, u kojoj je bio dječji vrtić. »Objekt sada treba urediti u hostel u kojem bi bilo 60 kreveta u dvokrevetnim, trokrevetnim i četverokrevetnim sobama«, kaže Gečević. S gradom Splitom još uvijek se pregovara o preuređenju nekadašnjeg studentskog doma na Spinatu u omladinski hostel. </p>
<p>»Pregovara se i s Osijekom, a omladinski hosteli neophodni su i Plitvicama i Varaždinu. Time bi tranzitni centri bili pokriveni hostelima no to još uvijek nije dovoljno pa bi se i privatnici mogli uključiti u otvaranje hostela«, priča Gečević, dodajući da lokalne samouprave sve više prepoznaju potrebu otvaranja hostela, a time razvoja omladinskog turizma. »No, to su za HFHS preveliki projekti pa bi se i država trebala uključiti u financiranje preuređenja zgrada u hostele«, napominje.</p>
<p>Od svibnja u uredima HFHS-a u Dežmanovu prolazu 9, te u Osijeku, Rijeci i Splitu, mladi do 26 godina uz predočenje iskaznice EURO 26 ili međunarodne studentske iskaznice (ISIC) mogu kupiti avionske karte, »otvorene« godinu dana. Cijene su gotovo dvostruko niže nego na drugim prodajnim mjestima. »Najveći interes mladi pokazuju za letove u Australiju i Južnu Ameriku. Tako cijena karte od Beča do Sydneya ili Melbournea košta 676 eura, a od Beča do Rio de Janeira ili Buenos Airesa 431 euro«, priča Dražen Gečević. </p>
<p>Svi zainteresirani za ponudu i aktivnosti HFHS-a mogu redovito, putem elektronske pošte, dobivati informacije ako se učlane u tu omladinsku organizaciju. Godišnja članarina je 40 kuna.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Tramvaji voze uobičajeno, automobili preusmjereni</p>
<p>U Ilici u ponedjeljak počinje rekonstrukcija tramvajskih pruga, od križanja s Gundulićevom do Frankopanske. Radovi će potrajati do 28. kolovoza. Automobilski promet će do tada biti preusmjeren, zbog čega se mogu očekivati gužve u gradskom središtu, dok će tramvaji danju voziti uobičajeno. </p>
<p>Za vrijeme privremene regulacija prometa zabranit će se skretanje iz Gundulićeve u Ilicu. Automobile u Gundulićevoj preusmjeravat će se u smjeru zapada na Varšavsku, zatim Dalmatinsku, pa Medulićevu. Iz Mesničke će smjeti skrenuti u Ilicu i nakon toga nastaviti voziti ravno u smjeru Britanskog trga, jer će skretanje u Frankopansku biti privremeno onemogućeno. </p>
<p>Tramvaji će danju voziti prema uobičajenom voznom redu, a navečer će noćna linija br. 34 promijeniti dio trase i voziti privremenom trasom: Ljubljanica, Vodnikova, Glavni kolodvor i dalje uobičajeno do Dupca. Normalno odvijanje tramvajskog prometa omogućeno je organizacijom radova u dvije smjene.</p>
<p>U sklopu radova vrijednih 2,8 milijuna kuna u Ilici će se obnoviti 370 metara tramvajskih pruga. Zamijenit će se dotrajala podloga tramvajskih pruga, koja smanjuje buku prilikom prolaska tramvaja, betonske pokrovne ploče oštećene od intenzivnog prometa, te pričvrsni dijelovi u kolosijecima. Same tračnice postavljene su 1993. godine, na kojima su otada mijenjane samo skretnice i zavojiti dio, još su u zadovoljavajućem stanju i neće ih se mijenjati. Cjelokupni zahvat trebao bi osigurati udobniju i sigurniju vožnju tramvajima. </p>
<p>Radovi koje će zajednički izvoditi ZET i tvrtka MTG (Moderne tehnologije građenja) će početi na južnoj strani Ilice, a zbog ograđivanja radova bit će otežano i kretanje pješaka. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Bolnici Sveti duh oprema vrijedna 50 milijuna kuna</p>
<p>Oprema vrijedna 50 milijuna kuna ipak uskoro stiže u Opću bolnicu Sveti Duh, najavljuju u Gradskom uredu za zdravstvo rad i socijalnu skrb.</p>
<p>Priča o kompletnom opremanju ove bolnice novim uređajima bila je aktualna i za vrijeme bivše vlasti, međutim, do realizacije nije došlo. Sad je Grad opet dao zeleno svjetlo, i doslovno nema odjela koji neće nešto dobiti, kaže pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb dr. Zvonimir Šostar. Razlog tomu je, kaže, što je preko 85 posto sadašnje opreme staro.</p>
<p>»Svaki mjesec 500 tisuća kuna odlazi na servisiranje stare opreme, i zato ju je potrebno što prije zamijeniti novom«, kaže dr. Šostar i dodaje da će trošak za opremanje bolnice snositi Ministarstvo zdravstva i Grad.</p>
<p>Mjesečne troškove od pola milijuna kuna za servisiranje opreme potvrđuje i ravnatelj bolnice prim. dr. Dalibor Krpan, i pojašnjava da bi 40 milijuna kuna trebalo biti utrošeno na novu opremu, a 10 milijuna kuna na uređenje prostora koji je nužan da bi se nova oprema instalirala. Ipak, dr. Krpan kaže da cijeli projekt nije još realiziran do kraja, a riječ je zapravo o kreditnom zaduženju bolnice kod Privredne banke Zagreb na temelju sporazuma Mninistarstva zdravstva i Grada. </p>
<p>Kad do realizacije dođe, bolnica će, među ostalim, dobiti novi CT, novi uređaj za magnetsku rezonancu, jer je sadašnji star 15 godina, nove UZV uređaje, te drugu opremu za, primjerice, operacione sale ili neonatologiju. Također su planirani i novi anesteziološki aparati, jer u ovom trenutku bolnica radi s tri posuđena. </p>
<p>Jasmina Trifunović</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Malešnica iduće godine dobiva novi vrtić</p>
<p>Ove jeseni počet će izgradnja novog dječjeg vrtića u Cesarićevoj ulici u Malešnici, što bi trebalo ublažiti kronični nedostatak vrtićkih mjesta iz tog i okolnih naselja. Na 3189 četvornih metara prostora bit će mjesta za šest jasličkih i osam vrtićkih skupina, a vrtić bi trebao biti dovršen iduće godine. Jedna je to od novosti koje su se mogle čuti ovaj vikend, kada su gradski čelnici obišli gradsku četvrt Stenjevec. Pored postojećeg jankomirskog mosta, na kojem su stalno prometni krkljanci, uskoro bi mogla početi i izgradnja novog mosta. U tijeku je izrada projektne dokumentacije, a početak gradnje mosta, kroz koji bi trebao prolaziti i magistralni vodoopskrbni cjevovod, predviđen je za 2005. Predstavnici Zagrebačkih cesta obavijestili su gradske čelnike da bi radovi na Aleji Bologne trebali završiti idući tjedan. Na kraju je spomenuto i to, da će do veljače 2006. na lokaciji Špansko-Oranice niknuti 30 zgrada iz Programa poticane stanogradnje (POS), a prve bi zgrade trebale biti dovršene već u svibnju 2005. </p>
<p>Ma. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>Kraj turneje uz zbor od pola milijuna ljudi </p>
<p>RIM</p>
<p> – Američki glazbenici Paul Simon i Art Garfunkel završili su svoju svjetsku turneju u subotu navečer u Rimu koncertom na kojem je bilo više od pola milijuna ljudi. Ispred Koloseuma u sugestivnoj starorimskoj scenografiji, Simon i Garfunkel su u dvosatnom koncertu izveli svoje najpopularnije pjesme i oduševili Rimljane i brojne turiste, koji su stigli ili se duže zadržali u Rimu zbog tog izvanrednog glazbenog događaja.</p>
<p>Simon i Garfunkel, kao što su i sami podsjetili gledatelje, ponovno su se vratili zajedno na pozornicu poslije 11 godina. Njihova glazba ujedinila je pred Koloseumom današnju generaciju s onom koja ih je s oduševljenjem slušala i gledala prije 30 godina. Očevi i kćeri, majke i sinovi zajedno su pjevali s duom neponovljive glasovne harmonije.</p>
<p>Dolazak ogromnog broja ljudi na koncert pokazuje kako su Simon i Garfunkel voljeni i dalje, a oni su odgovorili odličnom glazbom i profesionalnošću. »Sound of Silence«, »Mrs Robinson«, »Condor« i »Cecilia« samo su neke od njihovih čuvenih pjesama koje su u Rimu pjevali zajedno s pola milijuna okupljenih. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Zaljubljeni Sandra Bullock i Jesse James na Havajima</p>
<p>HONOLULU</p>
<p> – Holivudska filmska miljenica Sandra Bullock snimljena je na jednoj havajskoj plaži kako uživa u surfanju, a u Honolulu je došla kako bi uživala u godišnjem odmoru sa svojim ljubavnikom, motocklistom Jesseom Jamesom. </p>
<p>Zaljubljeni je par odsjeo u luksuznom hotelu Mandarian Oriental, koji se nalazi samo nekoliko metara hoda od svjetski poznate plaže Waikiki. Ovaj je hotel omiljen među svjetskom elitom, a posebna mu je odlika da je u posljednjih 30 godina ugostio svakog pojedinog američkog predsjednika. </p>
<p>Sandra i Jesse izlaze kao par otkako su se susreli na njegovom tv-showu »Monster Garage« prošlog prosinca. Poznati mehaničar, koji tvrdi da je u rodu s još poznatijim svjetskim odmetnikom Jessejem Jamesom, proslavio se po originalnim motorima koje stvara svojim rukama. </p>
<p>Njegova je veza sa glumicom Sandrom Bullock začudila mnoge iz svijeta show businessa. No zaljubljenom paru, čini se, uopće ne smetaju ogovaranja, niti komentari koje je izazvala njihova nesvakidašnja veza. Ustvari, sami su nadodali materijala gladnim trač-rubrikama kad su prošlog tjedna primijećeni kako kupuju dijamantni prsten. Ostaje nepoznato hoće li se par uputiti do oltara. Zasad se oboje doimaju sretnima, uživajući u međusobnom druženju i upijanju sunčevih zraka na popularnom američkom ljetovalištu. </p>
<p>Z. B.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Posh Spice najgora pop-plesačica </p>
<p>LONDON</p>
<p> – Victoria Beckham, supruga nogometaša kojemu zahvaljujući »uspjehu« na nogometnom prvenstvu u Portugalu sve više pada popularnost, okrunjena je naslovom najgore plesačice među pop pjevačicama. Victoriji, poznatoj pod nadimkom Posh Spice, pridružuju se i bivše kolegice, spajsice Emma Bunton (treća po redu) te Geri Halliwell (peta na ljestvici). Četvrto mjesto na nezahvalnoj top-listi loših plesačica dijele djevojke iz kvinteta »The Girls Aloud« Nadine Coyle, Cheryl Tweedy, Sarah Harding, Kimberley Walsh i Nicola Roberts, dok je drugo mjesto zauzela Kelly Osbourne.</p>
<p>Mjerenje koje je prethodilo početku novog plesnog reality-showa nije zaobišlo ni najgore muške plesače. Povratnik na pop scenu Peter Andre zauzeo je prvo mjesto, dok je iza njega najgorim plesačem proglašen šarmantni Robbie Williams, po mnogima danas najpopularniji britanski glazbenik u svijetu. Pop idol Gareth Gates treći je, dok ga momci iz skupine Westlife te Anthony Costa i Duncan iz Bluea ipak s malom razlikom nadvisuju u svojoj boljoj plesnoj izvedbi.</p>
<p>I dok je očito da britanske zvijezde dominiraju po lošim plesačkim sposobnostima, Amerikanci imaju mnogo više ritma. Jennifer Lopez proglašena je najboljom plesačicom, slijede je Madonna, Christina Aguilera, Britney Spears i kao posljednja ove godine, jedna od najnagrađivanijih pjevačica Beyonce Knowles. Istraživanje je provedeno među 1000 tinejdžera označava početak novog reality-showa »Bomp and Grid« koji počinje u ponedjeljak na tinejdžerskom programu Trouble u Velikoj Britaniji. </p>
<p>Taj je program, kojeg će voditi Harvey iz So Solid Crewa, najveća potraga za britanskim plesačkim zvijezdama, a dvojica će prvoplasiranih potpisati jednogodišnji ugovor s vrhunskom plesačkom agencijom te sudjelovati u predstavi uživo zajedno s Mis-Teeq. </p>
<p>Z. B.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Nagrađene najbolje kompjuterske igrice </p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> – Glasoviti Shrine Auditoreum u subotu je navečer ispunilo oko tisuću ekskluzivnih gostiju, pozvanih na dodjelu nagrada »G-Phoria - The Award Show 4 Gamers«, namijenjenih onima koji su izmislili najbolje ovogodišnje kompjuterske igrice. Kroz svečanost su vodili Carmen Electra i njen suprug, rocker Dave Navarro, a kao prezenteri na pozornici su se pojavili Aisha Tyler, Anna Nicole Smith, Bai Ling, Good Charlotte, Stan Lee i mnogi drugi. Za glazbeni su dio bili zaduženi Phantom Planet, Jadakiss i Chronic Future, a ova svečanost, kao i mnoge druge unazad par mjeseci, nije mogla proći bez pošalica na račun Janet Jackson i njezinu aferu »Nipplegate«. Tako je bogatašica Anna Nicole Smith uoči proglašenja najbolje igrice – »Final Fantasy X-2«, pokazala svoju bradavicu...</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Britanski povjesničari napadaju Hollywood zbog iskrivljavanja povijesti </p>
<p>LONDON</p>
<p> – Hollywoodski filmski studiji krivi su za »groteskno iskrivljavanje povijesti« koje uništava nacionalni identitet Velike Britanije, objavile su u nedjelju jedne britanske novine prenoseći izjave britanskih povjesničara. Glavni direktor English Heritagea, vladinog tijela zaduženog za očuvanje povijesne baštine, rekao je u nedjelju za Independent da je »nemaran« pristup povijesti napravio konfuziju kod generacija djece.</p>
<p> »Najviše me brine to što većina djece sada napušta školu s najpovršnijom kronologijom engleske povijesti«, rekao je Simon Thurley, dodavši da se ona u potrazi za znanjem okreću filmovima. Antony Beevor, najprodavaniji britanski autor povjesničar, rekao je da je poseban problem amerikanizacija britanske povijesti. »Ne možete svakog junaka u svijetu pretvoriti u Amerikanca«.</p>
<p> Povjesničari izdvajaju kao glavne »grešnike« filmove »Spašavajući vojnika Ryana«, koji se temelji na iskrcavanju u Normandiji u Drugom svjetskom ratu, »U-571« o podmornicama i »Robin Hood: Princ lopova«. U »Spašavanju vojnika Ryana«, naime, uopće nisu spomenuti britanski ili saveznički vojnici, dok su britanske podmornice u središtu stvarne akcije zamijenjene američkima u filmu »U-571«. »Robin Hood« je optužen za iskrivljavanje britanske srednjovjekovne prošlosti.</p>
<p> Beevor naziva taj trend »besramnim i potpuno neodgovornim – grotesknim iskrivljavanjem povijesti«.</p>
<p> Povjesničarka Bettany Hughes izjavila je da nije samo britanska povijest krivo prikazana. »Hollywood je počinio užasne zločine protiv povijesti«, rekla je ona govoreći o filmu »Troja«. »Mrtvi junaci u grčko-rimskoj odjeći kremirani su s novčićima na očima – prije nego što je novac izumljen«, istaknula je Hughes. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Tigar pobjegao iz cirkusa i prošetao New Yorkom</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Bijeli bengalski tigar pobjegao je u subotu iz cirkusa u urbanu džunglu New Yorka, objavili su tamošnji mediji. Velika mačka pritom nije, doduše, nikoga ozlijedila tijekom šetnje po četvrti Queens, ali je ipak uspjela uzrokovati lančani sudar pet automobila u kojemu je nekoliko ljudi ozlijeđeno.</p>
<p>Sedmogodišnji Apollo težak 200 kilograma pobjegao je iz cirkusa braće Cole dok su ga krotitelji prebacivali iz jednog kaveza u drugi. Gradom se šetao oko 20 minuta, pri čemu se najviše zadržao u parku gdje je izazvao paniku među šetačima i ljudima koji su bili na pikniku.</p>
<p>Nakon što je izazvao prometnu nezgodu, uhvaćen je bez većih problema. Unatoč buci policijskih vozila i hitne službe, Apollo se nije dao zbuniti, nego je sasvim mirno ušetao u kavez. Najprije su ga okružili policajci s puškama za uspavljivanje, a potom mu je prišao i krotitelj te ga lukavo namamio u kavez komadom ukusnoga mesa. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Zaoštrava se globalni rat protiv plastičnih vrećica</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Australski gradić Huskisson, smješten na rubu zaljeva Jervis, uključio se u globalnu borbu protiv plastičnih vrećica pridruživši se sve većem broju australskih gradova koji ih žele staviti – izvan zakona. U Australiji se, naime, godišnje potroši sedam milijuna takvih vrećica, što je iznimno mnogo uzme li se u obzir da je Australaca tek 20 milijuna.</p>
<p>»Riječ je o zaštiti našeg vlastitog dvorišta i to ne samo zbog nas, nego i zbog milijuna posjetitelja koji ovdje dolaze svake godine«, izjavio je Matt Cross, koordinator toga projekta u Huskissonu, 180 kilometara od Sydneya. </p>
<p>Širom svijeta svake se godine koriste deseci milijardi plastičnih vrećica. Aktivisti za zaštitu okoliša izjavljuju da običnim plastičnim vrećicama treba do 1000 godina da se razgrade, iako industrija tvrdi da te vrećice predstavljaju samo mali postotak globalnog otpada. No, aktivisti smatraju da se rastući problem zagađenja plastičnim vrećicama više ne smije ignorirati.</p>
<p> »Imamo plastične vrećice od 60-ih godina i one su se u počeku činile kao dobra ideja, bile su lagane i lako ih je bilo napraviti. A onda su se počele pojavljivati mrtve životinje«, tvrde u skupini za zaštitu okoliša »Planet Ark«.</p>
<p>Da je uistinu riječ o gorućem problemu, svjedoče i vijesti iz cijelog svijeta. Udaljenim brdima Himalaje leti na tisuće rabljenih vrećica, u Južnoj su Africi vrećice postale toliko uobičajene da ih nazivaju »uličnim cvijećem«, brojne svete krave uginule su diljem Indije nakon što su progutale vrećice s ostacima hrane, a ista sudbina svake godine pogađa i tisuće kornjača, ptica te ostalih morskih životinja koje milijune vrećica bačenih u svjetske oceane zabunom doživljavaju kao lignje i meduze.</p>
<p>Osim što ubijaju životinje, odbačene plastične vrećice u Dhaki, glavnom gradu Bangladeša, okrivljuju se za i začepljenje odvoda, što pridonosi poplavama. U pokušaju da riješi taj problem, bangladeška vlada zabranila je 10 milijuna plastičnih vrećica koje se tamo svakodnevno koriste. Australska je vlada pak pozvala velike dućane da upola smanje korištenje plastičnih vrećica do 2005. </p>
<p>Irska i Tajvan već su nametnule zabrane, odnosno poreze na vrećice, što se pokazalo itekako učinkovitim – Tajvan bilježi 80-postotno smanjenje korištenja plastičnih vrećica otkad je vlada zabranila trgovinama da kupcima dijele besplatne vrećice. Deseci drugih zemalja, od Kine do Finske, Francuske i Britanije, također poduzimaju napore za smanjenje broja vrećica. Hoće li išta u svezi s time napraviti i Hrvatska? </p>
<p>A. K. B.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="20">
<p>Kako realnost učiniti vjerodostojnom</p>
<p>Mislim da će priča o običnom čovjeku i njegovoj ženi koji izmoreni bolešću, na rubu gladi, svakog dana izmišljaju što bi još mogli prodati da prežive do sljedećeg dana dok čekaju penziju koja nikako ne stiže, nama biti i te kako prepoznatljiva – kaže Nenni Delmestre</p>
<p>Nakon što je prije nekoliko dana u programu jubilarnog, 50. splitskog ljeta premijerno u Dioklecijanovim podrumima izvedena »Antigona – kraljica u Tebi« Tončija Petrasova Marovića, u dvorištu splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta u utorak na večer redateljica Nenni Delmestre oživjet će magične svjetove glasovita kolumbijskog pisca Gabriela Garcije Marqueza. Sa splitskim glumcima uprizorila je prvi Marquezov roman »Pukovniku nema tko pisati« i time se upustila u avanturu kazališnog iščitavanje toga popularnoga proznog djela koje privlači milijune čitatelje sa svih kontinentima.</p>
<p>Priču o Pukovniku i njegovoj ženi, zapisanu 1974. godine, festivalska će publika moći pratiti u kazališnom dvorištu otkrivajući istodobno marquezovske tišine i samoće. O izazovima koje je iznalazila u rukopisu slavnog nobelovca, kolumbijskim i našim prilikama, glumcima te magiji latinskoameričke literature, razgovaramo s redateljicom Nenni Delmestre. </p>
<p> • Iz kojih ste se razloga odlučili da prvi roman Gabriela Garcije Marqueza prevedete u jezik teatra i postavite na scenu?</p>
<p> – Moj su pravi razlozi uvijek subjektivne prirode – kaže Nenni Delmestre. – Svijet magičnog realizma Garcije Marqueza uveliko je utjecao na moju kazališnu poetiku. I premda je taj roman tek preteča onoga po čemu će taj pisac postati toliko izniman, priča o Pukovniku i njegovoj ženi koji cure kap po kap čekajući svoju zasluženu penziju veliki je izazov pokušati kazališno uprizoriti danas u Hrvatskoj. Prije svega, sama situacija čekanja zapravo je antidramatska situacija, a zatim tu je i radnja koja se događa u nekom dalekom kulturološkom ozračju.</p>
<p>Međutim, zašto nas ta priča pogađa ravno tamo gdje smo najslabiji i najosjetljiviji? Zašto nas i danas nasmijava i rastužuje? Zašto stanje ljudskog duha u vrlo zadanim društvenim i kulturološkim okolnostima postaje univerzalno prepoznato? Intenzitet i suptilnost ovog djela razlog je zašto mu se već godinama vraćam kao čitateljica i zašto sam se odlučila ući u ovu za mene veliku avanturu.</p>
<p> • Što Vam se u njemu učinilo teatarski izazovno, napose u kontekstu ambijentalnog kazališnog uprizorenja?</p>
<p> – Za mene je u ovom trenutku najizazovnije oduprijeti se pritisku brze radnje i brze izmjene slika, što je usmjerenje nametnuto kazalištu valjda od pojave MTV-a. Uživam u tome što mi ta priča dopušta da je ispričam kap po kap, da se usredotočim na unutarnja stanja, na prizore iz života koji se ponavljaju, na poeziju strpljenja. Pokušavam ovu priču izrežirati na kontrapunktu između adaggia i appassionata. Naravno da je ambijent u tome bitan element, scenograf Ivo Knezović napravio je od zapuštenog kazališnog dvorišta cijeli jedan karipski kvart jarkih boja i autentičnih oblika.</p>
<p> Osim stabala, bilja, cvrčaka, mačaka, ptica, tu je u centru pažnje i pijetao što ga zovemo Božo te njegov prijatelj Bleso koji su se fantastično prilagodili ulogama u predstavi. Sve to daje poseban ugođaj ambijentu koji radi za ovu priču.</p>
<p> • Marquez je jednom rekao da su mu mnoga djela nadahnuta kolumbijskom stvarnošću, da im je racionalistički ustroj određen prirodom teme. Prevodite li tu stvarnost u našu? Koliko će taj zapis biti blizak našim gledateljima?</p>
<p> – Nisam htjela prevoditi kolumbijsku stvarnost u hrvatsku, naprotiv, čini mi se da što smo udaljeniji to smo bliži. Možda je ovaj roman prije dvadesetak godina kod nas izgledao kao egzotika, ali danas su to iznevjerena obećanja, nebriga vlasti prema onima koji su se »namučili da spase republiku«, gladovanje jednih da bi drugi bili siti, teme koje i te kako pogađaju i naše najsvježije rane. </p>
<p> Mislim da će priča o običnom čovjeku i njegovoj ženi koji izmoreni bolešću, na rubu gladi, svakog dana izmišljaju što bi još mogli prodati da prežive do sljedećeg dana dok čekaju penziju koja nikako ne stiže, biti i te kako prepoznatljiva. </p>
<p>• Marquez je veliki kroničar samoće. Govori li i Vaša predstava o njoj?</p>
<p> – Najveći dio predstave posvećen je upravo toj temi. To su Pukovnikova vraćanja nakon čekanja pošte, to su njegova skrivanja u visaljci, to su one najtajnije misli i vizije o kojima ne može nikome ništa reći, pa čak ni svojoj ženi s kojom sve dijeli. Samoća je upisana u Pukovnikovom koraku nakon svakog novog razočarenja. </p>
<p>• Koji su se glumci pridružili Vašem kazališnom putovanju kroz Marquezovu prozu?</p>
<p> – Komad se postavlja i zato što u ansamblu imamo Josipa Gendu. Mnoge njegove uloge na proteklim Splitskim ljetima ostavile su dubokog traga i mi mu se i na ovaj način zahvaljujemo. Jako sam sretna što smo napokon »oteli« Milku Podrug-Kokotović jer je njezin udio u predstavi golem. </p>
<p>Prvi put radim s Mirkom Kraljevom, Ratkom Glavinom i Vickom Bilandžićem koji su odlični suradnici, a u ansamblu su još i Trpimir Jurkić, Neno Srdelić, Elvis Bošnjak, Milivoj Beader, Tajana Jovanović, šest momaka, četvero djece i poseban gost u ulozi La Pelone, koreograf i plesač Mark Boldin. Dakle, u ovoj komornoj drami nastupa dvadeset ljudi.</p>
<p> • I prije ste se bavili latinskoameričkom literaturom? Što Vas u njoj privlači? Koje izazove i rizike u njoj iznalazite?</p>
<p> – I prije nego što sam posjetila, a kasnije i živjela u Latinskoj Americi, njihova literatura bila mi je veoma bliska. Posebno me oduševljavao Marquez pa Vargas Llosa, Borges, Jorge Amado, Julio Cortazar, Jose Donoso i Carlos Fuentes, a kasnije i Isabel Allende te Laura Esquivel. Ono što me u njihovim tekstovima najviše privlači to je poseban kut gledanja koji proizlazi iz latinskoameričkog načina življenja.</p>
<p> Ono što se u literaturi svrstava pod magiju odnosno maštu, zapravo je svakodnevna realnost jednog kontinenta koji nikada nije htio ni mogao biti kao Europa. Kolumbo je svoja prva otkrića o Latinskoj Americi morao falsificirati i bitno umanjiti opise prirode da bi mu u Europi vjerovali. Kao što sam Marquez kaže: »Umjetnici Latinske Amerike i Kariba nikada nisu trebali puno izmišljati, njihov problem je uvijek bio obrnute prirode – kako realnost učiniti vjerodostojnom«. Vjerujem da ta njihova magija ima veze sa sinkretizmom, ali i s velikom otvorenošću duha koja me fascinira. </p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Brutalan i čulan performance</p>
<p>Nastup izraelskih plesača mogao bi biti vrhuncem Splitskoga ljeta, ne samo po šoku što ga je proizveo, već i po nadi koju je ponudio</p>
<p>Odavno gledalište splitskoga HNK nije bilo tako popunjeno mladim ljudima, kao što se već dugo nije čuo ni takav aplauz jednoj plesnoj trupi kao što je to bilo 30. srpnja tijekom gostovanja izraelskog Kibbutz Contemporary Dance Company i njihova novog uratka »ScreenSaver«. Umjetnički voditelj trupe i koreograf Rami Beer nije nepoznat splitskoj publici još od vremena čudesnog plesa »Aide Memoire« u kojemu dodiruje utjecaje holokausta na živote onih koji su živjeli kasnije. Trupa sastavljena od 15-ak plesača iz raznih kibbutza, pa i inozemstva, danas je već afirmirana u svijetu suvremenog plesnog pokreta, nastupa na najpoznatijim svjetskim festivalima, dobiva ugledna priznanja. Velika je povlastica, pa i zasluga ravnateljice Almire Osmanović, što je ovakav ansambl gostovao na 50. splitskom ljetu čineći njegov, može se unaprijed kazati, sasvim rijetki ukras.</p>
<p>Rami Beer je prije svega tvorac iznimnih ozračja, on ne misli samo na pokret i njegovu perfektnu uigranost, za njega je u sinkopiranom i ritmiziranom svijetu simbolika od posebnog značenja. Postoje strasti, sudbine, groteske, traganja, okrajci sreće, ali sve se ne sprema u memoriju, civilizacijske naslage nisu za svakoga iste. Živimo u digitalnome svijetu u kojemu se poput flashbackova probijaju slike ne tako davne prošlosti koja živi u nama različitim intenzitetima. Vizija apokalipse, bombardiranja, helikopteri, unesrećeni ljudi utapaju se u opći metež boja koje zaposjedaju naše oči, diktiraju nove ukuse, svijet pokretnih senzacija, sjajnog izbora suvremene glazbe koja sugerira neke druge asocijacije. Refleksivna groznica razbija svaku vezu s tradicijom, trenuci lirike i opuštanja tako su rijetki, tajanstvene sile tehnike pokazuju se kao izvanzemaljci koji upravljaju našim životima, veliki meštri domišljatih fantazija koje kao da oduzimaju pravo na individualnost, na otklon, na osobnu boju i miris. Predah stanuje na nekoj drugoj adresi.</p>
<p>Atonalnom zvuku odgovara svijet brzih obrata u kojemu 14 plesača žestokim i grčevitim pokretima, uigranim korištenjem okvira kreveta, madraca za skokove, kreira svijet rijetke dinamike u kojoj samo pomno oko razabire utjecaje društvenog i religijskog života Židova. Ne manju ulogu u cijelom spektaklu ima svjetlo i izbor glazbe (od Gerrarda, Scarlattija do Soundheima) Rami Beera, sasvim jednostavni kostimi Laure Dinulescu i odličan video Irita Batsryja. Tako malo sredstava, a tako veliki vizualni učinak. Beer ne bi bio dosljedan sebi kada cijela dramaturgija predstave ne bi bila impregnirana određenim političkim, bolje rečeno socijalnim asocijacijama, svojevrsnom psihoanatomijom odnosa pojedinca i društva, destrukcije i konstrukcije, nade i razočaranja... Ukratko, brutalan, čulan, sanjalački, rafiniran i nadasve strasan performance u kojemu postoji cijela kartoteka asocijacija na život sam, u nama pohranjene slike i pitanja ima li smisla čekati, predati se kompjutoriziranom svijetu bez nade i smisla, bez sjećanja i one sumnje i ljubavi o kojoj pjeva citirani izraelski pjesnik Yehuda Amichai. </p>
<p>Jedinstveni svijet kreacije Rami Beera, koji je sasvim nedavno izveo i novo djelo »Foramen Magnum«, mogao bi biti vrhuncem Splitskog ljeta, ne samo po šoku što ga je proizveo, već i po nadi koju je ponudio, izazovima od kojih i splitski baletni ansambl može dobiti i te kako valjane impulse. Možda je manje važno da je predstava koja traje 75 minuta mogla, upravo radi intenziteta, biti kraća za barem 15-ak minuta od činjenice da je prepuno gledalište oduševljene publike s ovacijama pozdravilo izraelsku plesnu skupinu. </p>
<p>Tonći Šitin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Konzervatori dobivaju arhiv </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Pročelnik splitskog Konzervatorskoga odjela Ministarstva kulture Joško Belamarić najavio je skorašnje otvaranje konzervatorsko-restauratorskog arhiva u Splitu. Arhiv će biti smješten u velikoj gotičkoj dvorani u sjedištu Odjela u Kružićevoj ulici, a sadržavat će sve dokumente koje je su splitski konzervatori baštinili od vremena Vicka Andrića do danas. »Posjedujemo Andrićev arhiv, blago don Frane Bulića, zajedno s njegovim pismima i dnevnicima, zatim arhive Cvite Fiskovića i Krune Prijatelja te brojne druge vrijednosti. Arhiv će biti obogaćen i digitaliziranom planotekom, a na raspolaganju će biti brojnim domaćim i stranim stručnjacima koji su u velikom broju pokazali interes za našu građu«, kazao je Belamarić. Novčana sredstva za opremanje Arhiva osiguralo je Ministarstvo kulture, a otvaranje se očekuje u rujnu ove godine. </p>
<p>M. J.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Novo izdanje »Priručnika semiotike« </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nakladnička kuća Ceres upravo je objavila drugo, prerađeno i prošireno izdanje knjige »Priručnik semiotike« autora Winfrieda Nötha, profesora lingvistike i semiotike na Sveučilištu u Kasselu. »Priručnik semiotike« (2000.) opsežna je pretraga svih presudno važnih teorija znaka, znakovnosti i znakovljivosti, koliko u povijesti toliko i sadašnjosti. Temeljeći se mahom na trodimenzionalnoj zamisli znaka u američkog filozofa Charlesa Sandersa Peircea, Nothova knjiga izlaže vodeće moderne teorije beskrajne semioze, kakve se očituju pri istraživanju jezika i jezikoslovlja, prirode i biologije, kulture i umjetnosti, sredstava javnog priopćavanja, promidžbe i suvremene civilizacije. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>»Djetinjstvo« Marija Kučere</p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – U Malom salonu u ponedjeljak 2. kolovoza otvara se izložba fotografija Marija Kučere pod nazivom »Djetinjstvo«. Organizator izložbe je Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Ova izložba je, u sklopu ciklusa »Snapshot/Brzo okidanje«, predstavljena u lipnju u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Sadržaj crno-bijelih fotografija su životni polovi koje promatraču predstavlja dječak, odnosno autorov sin. </p>
<p>N. V.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Umro književnik Ante Zemljar </p>
<p>NOVALJA</p>
<p> - U zagrebačkoj bolnici Rebro u nedjelju je nakon kraće i teške bolesti umro pjesnik, prozaik i književni kritičar Ante Zemljar. Rođen je 1922. godine u Pagu. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Pagu i Šibeniku, a u Zagrebu je diplomirao komparativu književnost na Filozofskom fakultetu. Sudionik je NOB-a od 1941. kao ilegalac, politički radnik i časnik. Od 1949. do 1953. kao politički zatvorenik prošao je torturu na Golom otoku. </p>
<p> Ante Zemljar se u hrvatskoj književnosti ogledao kao pjesnik, pripovjedač, putopisac, romanopisac, kritičar i scenarist, a pisao je i radiokomedije te filmske scenarije. Posebno se istakao tzv. otočnom književnosti, opisavši u nekoliko knjiga podneblje i ljude iz kojega je potekao - Hrvatsko primorje i kvarnerske otoke. Važnija su mu djela: Mozaik (1975.), Djevica (1977.), Haron i sudbine (1988.) i dr. </p>
<p> U više je navrata nagrađivan književnim nagradama, među ostalim, čak šest puta nagradom »Drago Gervais«. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="26">
<p>Varteks »pomeo« susjede</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Varteksovi nogometaši izvrsno su se predstavili svojim navijačima na otvaranju sezone. Novi, mladi i znatno poletniji Varteks u odnosu na prošlu sezonu deklasirao je vidno iscrpljenu momčad Slaven Belupa kod koje se osjetio umor od utakmice Intertoto kupa protiv francuskog Lillea, kao i nedostatak petorice standardnih igrača.</p>
<p> »Krojači« su poveli već u šestoj minuti preko trenutno prvog strijelca Hrvatske lige Milana Pavličića, koji je doslovno ušetao s loptom u mrežu nakon odlične akcije Mujanovića i Halilovića. Već u 11. minuti bilo je 2-0, nakon prekršaja nad Mujanovićem Šafarić je oštrim, prizemnim udarcem pogodio mrežu. Gosti su mogli smanjiti u 26. minuti nakon velike pogreške Granića, no mladi napadač Koprivničana Vručina nije uspio pobjeći obrani domaćina. Četiri minute kasnije Petričević i Pavličić odigrali su dupli pâs, lopta je došla do Jančevskog koji je kroz noge Lisjaka pogodio za 3-0.</p>
<p> Najljepša akcija na utakmici dogodila se minutu potom. Filigranski, od prve odigrali su Petričević, Mujanović, Benko i Pavličić; ovaj potonji gađao je dobro, no koji centimetar lopta je otišla iznad grede. Četiri minute prije odmora Benko je gotovo sa sredine terena sjajno ubacio, Petričević još bolje prsima prihvatio loptu i plasirao je ispod Lisjaka. U nastavku Varteks nije posustao, a nakon 68. minute imao je i brojčanu prednost. Teško se ozlijedio Vukojević, a budući da je trener Nižetić u poluvremenu napravio trostruku izmjenu, gosti su nastavili s igračem manje. Četiri minute kasnije Varteks je povećao prednost, Kastel je topovski pogodio s dvadesetak metara desni gornji kut. U 75. su minuti ušli mladi Ramadani i Novinić, a dvije minute kasnije upravo su njih dvojica nakon lijepe akcije postavili konačnih 6-0.</p>
<p>• Stadion Varteksa</p>
<p>VARTEKS – SLAVEN BELUPO 6-0 (4-0)</p>
<p>VARTEKS: Rumbak 7 – Granić 7, Kastel 7,5, Kristić 7 – Mujanović 7,5 (od 75. Novinić 7), Jančevski 7 (od 62. Melnjak 7), Šafarić 7,5, Halilović 7, Benko 7,5 (od 74. Ramadani 7) – Petričević 7,5, Pavličić 8</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Lisjak 5 – Bošnjak 5, Karabatić 5, Gal 5, Višković 5 – Sertić 5 (od 46. Guć 5,5), Vukojević 5,5, Ferenčina 5, Bodrušić 5 (od 46. Šomoci 5) – Vručina 5 (od 46. Dodik 5), Karabogdan 5,5</p>
<p>SUDAC: Svilokos (Sisak) 7; GLEDATELJA: 2.500</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Pavličić (6.), 2-0 Šafarić (11.), 3-0 Jančevski (30.), 4-0 Petričević (42.), 5-0 Kastel (72.), 6-0 Novinić (77.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Bošnjak, Vukojević</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Milan PAVLIČIĆ</p>
<p>Davor Dretar</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Čuvaj se Katalinićevog poučka</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Slijedi li se Katalinićev poučak, onda će jedini pravi favoriti našeg klupskog nogometa, Dinamo i Hajduk, ubuduće morati i te kako voditi računa o izgovorenoj riječi na račun suparnika. Nakon Hajdukovog poraza od 4-2 protiv unaprijed »pokopanog i oplakanog« pomlađenog Zagreba, naime, proizlazi da je Katalinića zapravo pobijedila pretvrda riječ kojom je izazvao suparnika, a sebe veličao.</p>
<p> Ne govori li to zapravo kako su Hajduk i Dinamo prenapuhane veličine koje na pijedestalu nedodirljivosti zapravo drže njihove tradicije i utjecaj kao i glad i potreba naroda za nečim sjajnim čemu će se na neki način klanjati? Pritom je nebitno zaslužuje li to objektivno ili ne. Hajdukovo drugo uzastopno posrtanje na Poljudu protiv autsajdera, kao i Dinamovo »čupanje«, također protiv uvjetno slabijih protivnika, nosi u sebi dvojbu za koju s pozicije dobrobiti za hrvatski nogomet nismo potpuno sigurni kako ju tretirati. S jedne strane bismo se trebali radovati činjenici što su i »veliki« dodirljivi ostavljajući time »malima« nadu da ipak za nešto valja postojati. Nije stoga bez razloga Zagrebovo osvajanje naslova prvaka prije dvije godine od strane istinskih, ali rijetkih nogometnih šmekera koji tom sportu žele dobro, ocijenjeno kao jedan od svjetlijih trenutaka našeg klupskog nogometa.</p>
<p> S druge pak strane, tko će, ako ne »svete krave« u likovima Dinama i Hajduka biti lučonoše našega nogometa zaduženi da s ipak više izvjesnosti od ostalih prikupljaju mrvice od eurobodova kojima bi se steklo više mjesta u sve gušćoj europskoj klupskoj konkurenciji? Maženi i paženi sa svih strana, makar s vječnim krikom kako im treba više i više, te naše prozirne veličine za domaću uporabu taj će posao dignuti na takvu visinu važnosti zbog čega je u biti svetogrđe dirnuti u njih. Stoga s razlogom valja očekivati kako će se netko sjetiti proglasiti najprije Pulu, pa onda Zagreb, glavnim krivcima za eventualno Hajdukovo posrtanje u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Da su i jedan i drugi imali više razumijevanja za duševno stanje Hajduka u tako značajnom trenutku kao što je uzvrat protiv »irskog nogometnog giganta iz četvrtog europskog klupskog razreda«, zasigurno bi smanjili gas.</p>
<p> Ovako proizlazi u najmanju ruku da će zapravo Zagreb biti krivcem Hajdukovog krhkog samopouzdanja. Nikako ne oni koje u biti nitko ne tjera da spokojno i bez ikakve kritičnosti i sumnje primaju zdravo za gotovo da sve što dolazi od Hajduka, odnosno Dinama, nosi predznak – naj. Dočim bi sve što stiže od ostalih trebalo odisati pukom slučajnošću. Stoga nije neobično da ima onih koji, primjerice, Zagrebovu pobjedu nasred Poljuda ne vide kao posljedicu vlastitih slabosti, a suparnikove vještine, nego ju stavljaju u kategoriju slučajnosti nalik one Interove od prije točno godinu dana. Zaprešićki Inter je tada nasred Poljuda senzacionalno pobijedio sa 4–1, da bi Hajduk naposljetku postao prvak, dočim se Inter praktički do završnice borio za goli ostanak. Drugim riječima, Hajduk, kao i Dinamo, ne bi trebali previše brinuti, iako su već jedni i drugi upalili lampicu za očigledno nepotrebni alarm.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Mladim rukometašima europsko srebro</p>
<p>ZAGREB / BEOGRAD</p>
<p> – Mladi su hrvatski rukometaši osvojili srebrnu medalju na Europskom prvenstvu do 18 godina, koje se igralo u Beogradu. U finalu od naših juniora bolji su sa 27- 20 (11-9) bili igrači SCG. Ovo je prva medalja hrvatskih mlađih kategorija i nikako ne treba žaliti zbog poraza. Doduše, bljesnuli su naši igrači u finalu, kad su 4-10 okrenuli na 14-12, no teret finala ih je slomio.</p>
<p>– Skratila im se ruka, lopte su počele ispadati... Ali nije važno. Svi moji igrači zaslužuju čestitke, jer su pobijedili i Švedsku, Dansku, Francusku. Posebno moram pohvaliti Alena Blaževića, koji je bio najkonstantniji igrač, te Ivana Čupića, koji je proglašen najboljim desnim krilom prvenstva, rekao je izbornik mlađih juniora, Vladimir Canjuga.</p>
<p>Uspjeh rukometnih tinejdžera je tim veći što su izborili i dva velika natjecanja u sljedeće dvije godine. Prvo će nastupiti na SP 2005 do 19 godina u Kataru te na EP 2006 do 20 godina u Austriji.</p>
<p>• Dvorana »Pionir«</p>
<p> HRVATSKA – SCG 20-27 (9-11)</p>
<p>HRVATSKA: Šunjić, Lončar, Musa, Veraja, Kovačević 2, Škudar, Brnas 3, Kević, Džono 6, Ribić 1, Blažević 1, Gruičić, Nekić 2, Čupić 5</p>
<p>SCG: Perišić, Abadžić, Prodanović 3, A. Pejović 2, Šešum 5, Milošević 1, Ž. Pejović, Lazić 2, Beljanski 1, Nenadić 6, Ivančev 1, D. Marković 4, Ž. Marković 2, Rnić</p>
<p>SUCI: Muro San Jose i Rodriguez (obojica iz Španjolske). </p>
<p>SEDMERCI: Hrvatska 3 (2), SCG 1 (1)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Hrvatska 10 minuta (Blažević 2+2, Musa, Veraja, Nekić), SCG 20 minuta (Ž. Pejović 2+2, Ž. Marković 2+2, Prodanović, A. Pejović, Lazić, Beljanski, Nenadić, D. Marković). </p>
<p>I. M.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Matošević bliži Zagrebu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Ovih se dana Zoran Gobac, glavni koordinator muškog rukometa, posvetio juniorima, koji su osvojili medalju na Europskom prvenstvu do 18 godina u Beogradu.</p>
<p>– Rekao bih da je ovo najveći uspjeh neke naše mlade selekcije. Sav se rad s mladima počeo isplaćivati, rekao je Gobac.</p>
<p>No, i u klubu kojem je glavni menadžer, Badel 1862 Zagrebu je prometno ovih dana. Prvi vratar Mario Kelentrić je preko noći otišao u njemački Essen Tusem, a uprava hrvatskog prvaka nije mu radila probleme oko odlaska, iako je Kelentrić imao još godinu dana važećeg ugovora.</p>
<p>– Kelentrić je bio nezadovoljan statusom i bilo bi besmisleno da smo ga zadržavali kad je htio otići. Uostalom, za Kelentrića imamo zamjenu, u Blažička imamo puno povjerenje, kaže Gobac.</p>
<p>No, za svaki slučaj uprava Badel 1862 Zagreba je počela pregovore s druga dva reprezentativna vratara, Venijom Losertom i Valterom Matoševićem. A na listi želja je i Davor Dominiković.</p>
<p>– Prvo moram reći da se u bilo kakve pregovore ne želim miješati, jer bi to bio sukob interesa, s obzirom na moje funkcije, pa sve vode Bartol Kaleb i Božidar Jović. Koliko imam informaciju, trenutno je dolasku bliži Matošević, no to ne znači ništa. Ista je situacija je i s Dominikovićem, objasnio je Gobac i dodao:</p>
<p>– U svakom slučaju, nama se nikud ne žuri. Imamo momčad s kojom smo u ovom trenutku zadovoljni, pa možemo ići korak po korak.</p>
<p>Iako su ga mnogi očekivali u Crikvenici, gdje su se rukometaši pripremali i igrali protiv Norvežana, Gobac nije bio tamo.</p>
<p>– Ma što ću se pojavljivati tamo, kad je sve u najboljem redu. Svatko radi svoje i to rade dobro. Sad zatvaram financijsku konstrukciju za reprezentaciju, to mi je važnije, kaže Gobac, priznavši tako da se reprezentacije prihvaća kad treba gasiti požare.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Federer osvojio Toronto</p>
<p>TORONTO</p>
<p> – Prvi tenisač svijeta, Švicarac Roger Federer, pobjednik je 2,5 milijuna dolara vrijednog ATP Masters Series turnira u Torontu nakon što je u finalu svladao Amerikanca Andya Roddicka 7-5, 6-3. Osvajanjem Toronta Federer je došao do rijetkog pothvata - osvojio je četiri turnira zaredom, od čega tri na različitim podlogama - travi, zemlji i na betonu, što je zadnji put uspjelo Björnu Borgu 1979. Sjajni Federer slavio je zaredom u Halleu i Wimbledonu (trava), potom u Gstaadu (zemlja), a sad i na betonskim terenima Toronta.</p>
<p>Također, ovo mu je osmi osvojeni turnir u sezoni, po čemu je drugi svih vremena, a možda dostigne i nevjerojatan niz Austrijanca Thomasa Mustera iz 1995. koji je trijumfirao na čak 12 turnira. Švicarcu je to i 57. pobjeda u sezoni u kojoj ima samo četiri poraza, a produžio je i niz od sada 23 dvoboja bez poraza te je samo još jednu pobjedu udaljen od dosega Petea Samprasa iz 1999. koji je imao rekordne 24 pobjede zaredom.(Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Porazi hrvatskih košarkašica</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hrvatska ženska košarkaška reprezentacija do 20 godina starosti zauzela je osmo mjesto na Europskom prvenstvu u Francuskoj. U zadnjoj utakmici hrvatske su košarkašice izgubile protiv Slovačke 84-55, a gotovo polovicu koševa, točnije 27, za našu je selekciju postigla Mirna Mazić. U dvoboju 2. kola Europskoga prvenstva košarkašica do 16 godina starosti u Italiji Hrvatska je poražena protiv domaće reprezentacije 86-73. Od naših su košarkašica u toj utakmici najviše pokazale Plazanić sa 21, te Vrsaljko sa 16 poena. Nakon subotnje pobjede nad Belgijom, našu U-16 selekciju u ponedjeljak čeka odlučni dvoboj protiv SCG, koja je u nedjelju pobijedila Belgiju sa 78-53. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Najveća operacija grčke vojske od Drugog svjetskog rata </p>
<p>Atenu, između ostalog, namjeravaju posjetiti britanski premijer Tony Blair i francuski predsjednik Jacques Chirac, a dolazak je najavio i nekadašnji američki predsjednik George Bush </p>
<p>ATENA</p>
<p> – Strah od terorizma natjerao je organizatore Olimpijskih igara u Ateni da pokrenu najveću sigurnosnu operaciju u mirovnim uvjetima u povijesti Staroga kontinenta. Glavni dio operacije počeo je u nedjelju proglašavanjem zona u kojima će sljedećih tjedana biti zabranjen ulazak civilima. Upravo zbog toga jedan je grčki list poručio Atenjanima da će im skorašnje Igre potpuno okrenuti život.</p>
<p>Grci su na osiguranje najvećeg svjetskog sportskog događaja potrošili već milijardu eura, trostruko više od organizatora sydneyjskih Igara prije četiri godine. Snage NATO-a, rakete, stručnjaci za rat protiv kemijskog oružja, podmornice, ronioci, najmodernija oprema za nadzor... Sve će to biti na raspolaganju vojnim i policijskim snagama koje će sačinjavati oko 70.000 ljudi. </p>
<p>– To je najveća operacija grčke vojske još od Drugog svjetskog rata. Sve smo isplanirali. U sekundi možemo imati avion u zraku, kazao je general Vassilis Giannopoulos.</p>
<p>Oko 1200 nadzornih kamera bit će raspoređeno po cijelom gradu, dok će brojni ronioci brinuti za sigurnost brodova, uključujući i onaj najveći - Queen Mary II, na kojem će odsjesti brojni uglednici. Atenu, između ostalog, namjeravaju posjetiti britanski premijer Tony Blair i francuski predsjednik Jacques Chirac, a dolazak je najavio i nekadašnji američki predsjednik George Bush. Osim službenog osiguranja, VIP posjetitelje će štititi i »privatni« vojnici, od kojih su mnogi bivši članovi američkih i britanskih specijalnih postrojbi.</p>
<p>Osim brojnih sigurnosnih mjera, stanovnici Atene u sljedećih će mjesec dana morati izdržati i novu regulaciju prometa. Tako je od nedjelje na glavnim prometnicama jedna traka rezervirana isključivo za »olimpijska vozila«. Grčke novine upozoravaju da bi upravo ta odredba mogla potpuno okrenuti Atenjane protiv Olimpijskih igara i prije nego što su počele. Teško je vjerovati da će prometne gužve smanjiti i 10.000 policajaca koji će upravljati prometom.</p>
<p>Predsjednica Organizacijskog odbora Gianna Angelopoulos je, pak, potpuno uvjerena kako će sve biti u najboljem redu. </p>
<p>– Napravili smo sve što je u granicama ljudskih mogućnosti. Nadoknadili smo izgubljeno vrijeme i spremni smo za završni sprint, zaključila je Angelopoulos. (Reuters/V. B.)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Pobjednik maratona vozio se autom</p>
<p>Oni koji su smatrani manjinama nastupili su tijekom OI u St. Louisu na posebnom natjecanju nazvanom »Dani antropologije« koje je bilo zamišljeno kao »susret necivliziranih kostimiranih plemena«. Na rasporedu su, tako, bile isključivo discipline poput hrvanja u blatu, bacanja kamena s ramena, penjanja uz stijenu itd. </p>
<p>Iako su zahvaljujući naporima Pierrea de Coubertina i skupine sportskih entuzijasta olimpijske igre napokon obnovljene i 1896. godine u Ateni doživjele svoje prvo moderno izdanje, malo je nedostajalo da već nakon dva olimpijske ciklusa olimpijska ideja bude nepovretno uništena. Bila je to »zasluga« Olimpijskih igara u Parizu 1900. i St. Louisu 1904. godine koje su se samo uz puno mašte mogle nazvati sportskim natjecanjima. Kako bi se sve vratilo u željene sportske i olimpijske okvire u Ateni su 1906. čak odražane i tzv. međuigre (ne broje se kao službene olimpijske igre), nakon čega je sve, ipak, krenulo na bolje.</p>
<p>Što se, dakle, događalo u Parizu i St. Louisu?</p>
<p>I jedne i druge Igre održane su, naime, u sklopu svjetskih izložbi i otegle su se na skoro pet mjeseci. Ne samo da nije postojao službeni plakat ni bilo kakve posebne oznake Igara, već je malo tko od sportaša koji su sudjelovali na OI 1900. i 1904. uopće imao pojma da se natječe na olimpijskim igrama. U tom smislu Olimpijske igre u St. Louisu bile su totalni krah onoga što su krajem 19. stoljeća zamislili barun De Coubertin i društvo.</p>
<p>Igre 1904. su prvotno dodijeljene Chicagu, no tadašnji američki Theodore Roosevelt ih je dekretom prebacio u St. Louis kako bi, kao i u Parizu, bile održane u sklopu svjetske izložbe na kojoj su predstavljena brojna mnoga čuda znanosti i tehnike. Zbog problema s transportom na Igrama je sudjelovao samo 687 sportaša, od čega 525 Amerikanaca. </p>
<p>No, ni svi oni koji su to željeli nisu mogli nastupiti na Igrama u St. Louisu. Oni koji su smatrani manjinama nastupili su, naime, na posebnom natjecanju nazvanom »Dani antropologije« koje je bilo zamišljeno kao »susret necivliziranih kostimiranih plemena«. Na rasporedu su, tako, bile isključivo discipline poput hrvanja u blatu, bacanja kamena s ramena, penjanja uz stijenu itd. </p>
<p>Najveći »biser« Igara bila je, ipak, maratonska utrka. Prašnjava staza duga 40 kilometara neprestano se penjala i spuštala niz sedam brežuljaka. Kako su ispred trkača stazom prolazili redari na konjima, a iza njih suci, liječnici i novinari u tehničkoj novotariji zvanoj automobil, maratonci su cijelo vrijeme trčali u oblaku prašine. Na cilju se nakon nešto više od tri sata prvi pojavio Njujorčanin Fred Lorz, što je izazvalo veliko oduševljenje gledatelja, a posebice Rooseveltove kćeri Alice koja je Lorzu na glavu stavila lovorov vijenac.</p>
<p>No, vrlo brzo nakon toga Lorz je diskvalificiran. Ustanovljeno je, naime, kako se on velik dio maratonske staze provezao autom! Nakon 14 pretrčanih kilometara Lorz je osjetio probleme sa žuljevima, pa je ušao u auto u kojem se vozio sljedećih 18 kilometara. Nakon što se automobil pokvario ipak je nastavio trčati jer su ga, kako je kasnije rekao, ohrabrile ovacije gledatelja uz stazu. </p>
<p>Pobjednikom je, tako, proglašen Britanac Thomas Hicks koji je na cilj došao nakon 3 sata 28 minuta i 53 sekunde. Gledateljima to, međutim, više nije bilo zanimljivo jer oni su jednog pobjednika već proslavili. Jedino je Alice Roosevelt željela ponovno odraditi svoju ceremonijalnu zadaću i Hicksu na glavu staviti lovorov vijenac, no to nije bilo moguće jer se ovaj na cilju srušio kao pokošen i sa staze je odnesen na nosilima. Dramatičnih maratona je bilo i na kasnijim olimpijskim igrama, ali nikad više nije bilo takvog maratonskog cirkusa kakav je bio na Olimpijskim igrama u St. Louisu 1904.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="34">
<p>Bush nastoji dokazati da je neodlučnost Kerryjeva Ahilova peta </p>
<p>Pitanje je hoće li Amerikanci, suočeni poslije 11. rujna 2001. s terorističkim prijetnjama u svojoj kući, htjeti da ih predvodi doduše pravdoljubivi ali neodlučni, sumnjama razdirani Hamlet / Republikanci vjeruju da su našli idealnu osobu koja će najuvjerljivije govoriti protiv Kerryja. To je - sam Kerry</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Poslije konvencije u Bostonu, demokrati su prezadovoljni što su razne stranačke struje potisnule razlike i pokazale jedinstvenu želju da njihov kandidat John F. Kerry postane predsjednik Sjedinjenih Država. Čak i neki realniji republikanci - ma koliko nerado - priznaju da je George W. Bush u smrtnoj političkoj opasnosti. </p>
<p>Kad bi se u studenome održavao samo referendum o tome žele li Amerikanci smijeniti Busha, gotovo je sigurno da bi se većina izjasnila za smjenu. Sve lošije vijesti iz Iraka, neuspjeh u traganju za oružjem masovnog uništavanja koje je poslužilo kao glavni izgovor za rat, gospodarstvo koje se teško izvlači iz recesije, pa i preočita spremnost administracije da radi u korist najbogatijih, ozbiljni su motivi za nezadovoljstvo većine sadašnjim predsjednikom. No, 2. studenoga Amerikance se neće pitati jesu li za smjenu Busha, nego žele li da na njegovo mjesto dođe John Kerry? A takva dvojba tjera na razmišljanje. </p>
<p>Dosad se već spoznalo da Kerry ne razmišlja u kategorijama crno-bijelo, kao Bush. I to bi trebalo biti dobro, jer politika je višeslojna i zamršena djelatnost, pa naoko jednostavna rješenja često izazivaju dodatne i još veće nevolje. No, Kerryjevo nastojanje da svaki problem razmotri sa svih strana, pa čak i da se vraća početku kad se već primakao odluci, pokazuje se kao njegov ozbiljan nedostatak. I veliko je pitanje hoće li Amerikanci, suočeni poslije 11. rujna 2001. s terorističkim prijetnjama u svojoj kući, htjeti da ih predvodi doduše pravdoljubivi, ali neodlučni, sumnjama razdirani Hamlet? </p>
<p>Protivnici uspijevaju američku javnost uvjeriti da je neodlučnost Kerryjeva Ahilova peta. A to nije poželjna osobina za predvodnika jedine svjetske supersile, suočene s brojim izazovima. Zato iz Busheva izbornog stožera na najrazličitije načine ukazuju upravo na neodlučnost kao na najopasniju Kerryjevu slabost. I vjeruju da su našli idealnu osobu da to najuvjerljivije dokaže. To je - sam Kerry. </p>
<p>Republikanci su, naime, iskoristili snimke Kerryjevih proturječnih izjava o istim temama, najviše o ratu u Iraku. Dobro je poznato da je Kerry bio protiv prvoga rata, podržao je drugi, ali se usprotivio davanju 87 milijardi dolara za troškove rata i obnovu Iraka, a od početka godine ponovno govori protiv rata. Tu je, naravno, i najefektnija, sada već famozna izjava: »Ja sam u stvari glasovao za 87 milijardi dolara prije nego sam glasovao protiv.« </p>
<p>Izrađena je videovrpca u trajanju od 11 minuta. (Ako se prisjetimo najpopularnije video-snimke u Hrvatskoj, mogli bismo pitati je li 11 minuta neki najpoželjniji standard?). Republikanci namjeravaju vrpcu s Kerryjevim govorima e-mailom poslati na adrese osam milijuna simpatizera koji će je slati dalje. A potrudit će se da dospije i na Internet i na nacionalne televizijskemreže. Kerry i njegovi suradnici tvrde, naravno, da su probrane izjave »istrgnute iz konteksta«. </p>
<p>Bushev potpredsjednik Dick Cheney je u govoru marincima na jugu Kalifornije već ismijavao nespretni pokušaj objašnjenja zašto se Kerry protivio financiranju vojske u ratu koji je podržao: »Senator Kerry nam reče da je njegova odluka da se usprotivi financiranju našeg vojnog osoblja bila zamršena. Financiranje američkih vojnika u borbi nikad ne smije biti zamršeno«, rekao je. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Uz Busha iako ga ne vole, kao s Nixonom 1968. i 1972.</p>
<p>Znajući da će -zbog konvencije u Bostonu - demokrati i njihov kandidat John Kerry dominirati medijima, republikanci su prošlog tjedna malo pauzirali. No, već dan poslije Bostona, u petak, Bush je na Srednjem Zapadu počeo non-stop kampanju. Skup demokrata u Bostonu ocijenio je kao mnogo pametnih govora i nekoliko velikih obećanja. Za Kerryja je rekao da ima dobre namjere, ali se namjere ne pretvaraju uvijek u rezultate. Sadašnja serija Bushevih nastupa potrajat će do konvencije njegove stranke u New Yorku, u Madison Square Gardenu, od 30. kolovoza do 2. rujna. Mjesto i datumi smišljeni su kako bi se potom moglo za izbornu kampanju što bolje iskoristiti obilježavanje godišnjice terorističkih napada 11. rujna. Bit će to deset dana kojima će dominirati Bush. U republikanskom izbornom stožeru nadaju se da će birači biti uz njihova kandidata čak ako ga i ne vole, kao što je bilo s Richardom Nixonom 1968. i 1972. Pa čak i ako je sirov, neformiran i neinformiran, kao Bush.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Svađa i nagodba oko predsjednica odbora</p>
<p>Anna Zaborska, kandidatkinja socijalista, prošla je kao članica Odbora za ženska prava tek nakon političke nagodbe s demokršćanima</p>
<p>BRUXELLES (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Anna Zaborska, slovačka članica Europskog parlamenta jedva je od socijalističkih zastupnika dobila zeleno svjetlo za poziciju predsjednice parlamentarnog Odbora za ženska prava i jednakost spolova. </p>
<p>Na zahtjev zelenih, glasovanje je li Slovakinja podobna za mjesto predsjednice Odbora s obzirom na njezine naglašeno konzervativne poglede bilo je tajno. Prošla je tek u drugom pokušaju, nakon nešto »političkog inženjeringa« u kuloarima. </p>
<p>Socijalisti su za uzvrat što su popustili i propustili Zaborsku dobili mjesto predsjednice Odbora za ekonomske i monetarne poslove, što je postala Pervenche Beres. Njen izbor je također bio blokiran, ali od demokršćana. Predstavnici dva najjača bloka u Europarlamentu su se potom usuglasili u dobroj staroj tradiciji ideoloških suparnika na riječima i suradnika na djelu, iako, njihovi dogovori prilično i kronično nerviraju kolege iz manjih stranaka i stranačkih grupacija. </p>
<p>Tako je prošao predsjednik Europarlamenta, a na isti je način zavidnom većinom i tajnim glasovanjem potvrđen predsjednik Europske komisije. Trgovina se nastavlja. I dok je jedini prigovor za kandidatkinju socijalista bila stranačka pripadnost, sa Zaborskom su se zbivale drugačije stvari. </p>
<p>Nakon što je kandidirana za ovu poziciju, Zaborska se našla na udaru kritika jer su iz Slovačke počele stizati informacije o njezinim politički nekorektnim izjavama. »Krivo su me interpretirali, nemaju dovoljno podataka o meni osim jednog novinskog članka«, branila se zastupnica. Prigovarali zbog izjava poput: »jesu li sudionici gay parada u Berlinu i Rimu podobni za podučavanje njezine djece«. Za Zaborsku, opasno je i »gledanje na tv ekranima golih plesača na tim paradama«. </p>
<p>Zaborska je već ranije davala izjave u kojima izriče svoje osobne stavove, protiveći se prekidima trudnoće i kritizirajući homoseksualizam, no to su zastupnici protumačili kao pravo na osobni stav. Što ne znači da je osoba s ovakvim pogledima najbolje kadrovsko rješenje za mjesto predsjednice Odbora za ženska prava i jednakost spolova. </p>
<p>»Pustite me da radim i da se dokažem na svome poslu; ukoliko si katolkinja to znači da nisi dobra za vođenje parlamentarnog odbora samo radi svojih uvjerenja«, odrezala je na kraju zastupnica svađajući se uglavnom sa slovačkim medijima koji su ovim dobili dobru priliku za naslovnice. Zaborska je od svih slovačkih zastupnika najviše plasirana u hijerarhiji Europarlamenta, što se također računa. </p>
<p>Odbor za ženska prava dobio je pri formiranju ekscentrično pojačanje u predstavniku euroskeptične stranke koji je u trenutku izbora izjavio: »Niti jedan priseban mali poduzetnik neće uposliti ženu u dobi za rađanje.« A ovo je tek bilo zagrijavanje u kolekciji 732 zastupnika iz 25 zemalja i stotinjak različitih stranaka.</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Traže li slovački Mađari autonomiju</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nakon duljeg vremena u Slovačkoj se ponovo govori o autonomiji, što je sol na otvorenu ranu Slovaka koji se pribojavaju mađarskog posezanja za slovačkim teritorijem. O autonomiji je neizravno progovorio slovački eurozastupnik za Stranku mađarske koalicije (SMK) Arpad Duka-Zolyomi, koji je izjavio kako njegova stranka ne odbacuje ni jedan oblik autonomije, ali »i teritorijalna samouprava je moguće rješenje, no o tome treba pregovarati«. </p>
<p>On je time reagirao na izjavu Zsolta Nemetha, predstavnika mađarske opozicijske stranke Fidesz koji je izjavio kako je ostvarenje samouprave i autonomije Mađara u Slovačkoj »politički interes SMK, koji Fidesz podržava«. </p>
<p>Predsjednik Stranke mađarske koalicije (SMK) Bela Bugar govorio je samo o kulturnoj i školskoj samoupravi, kao što je »primjerice mađarsko sveučilište u Komarnu«, ali nije govorio o teritorijalnoj autonomiji, i izjavio je kako njegova stranka nikad nije imala niti ima cilj »otkidanje dijela Slovačke«. </p>
<p>Robert Fico, predsjednik trenutno najpopularnije opozicijske stranke Smer naglasio je kako se samo potvrđuje njegovo upozorenje da postoji koordinacija između slovačke SMK i mađarskog Fidesza i upozorio Bugara da se »igra vatrom« te odlučno odbio Bugarovu izjavu o samoupravi, naglasivši da je to isto kao autonomija. </p>
<p>Slovački politolog Laszlo Öllös smatra da je razlika u izjavama Bugara i Duke-Zolyomija rezultat napetosti između dva krila u stranci SMK, jer stranački organi u prošlosti nisu raspravljali o autonomiji. On smatra da je zamisao o autonomiji samo retorička, jer nijedna od tri temeljne mađarske stranke koje su se ujedinile u Stranku mađarske koalicije nema u svom programu teritorijalnu autonomiju. Razlog za to leži u činjenici što bi to bilo tehnički vrlo teško izvesti, budući da bi velik broj Mađara ostao izvan tog autonomnog teritorija. </p>
<p>Vladini političari odreda odbijaju i samu pomisao o autonomiji, a eurozastupnik Milan Gal'a smatra da izjave o autonomiji još dugo neće imati u europskoj politici izglede na uspjeh. No, Jan Kovarčik, potpredsjednik Mečiarova opozicijskog Pokreta za demokratsku Slovačku (HZDS), smatra izjavu Duke-Zolyomija dokazom kako SMK nastoji stvoriti autonomiju na jugu Slovačke i naglasio kako je to za njegovu stranku neprihvatljivo.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Britanski vojnici spremni za Sudan</p>
<p>LONDON</p>
<p> - Britanske snage stavljene su u stanje pripravnosti za moguće slanje u Sudan gdje bi pomagale u rješavanju stanja koje Ujedinjeni narodi opisuju kao najtežu svjetsku humanitarnu krizu, piše u nedjelju The Independent.</p>
<p>Glasnogovornica britanskog ministarstva obrane komentirala je taj tekst i rekla da je riječ o »pukom nagađanju«, ali je ponovila prošlotjedne riječi jednoga visokog vojnog dužnosnika da Britanija, bude li potrebno, može poslati vojsku. Prema njezinim riječima, takav zahtjev nije upućen.</p>
<p>U novinskom tekstu se kaže da vojnici 12. mehanizirane pješačke brigade ovog vikenda dobivaju upute o mogućem putovanju u Sudan. General Mike Jackson rekao je prošlog tjedna da bi bilo »veoma lako« sastaviti jednu brigadu.</p>
<p>Vijeće sigurnosti UN-a u petak je usvojilo rezoluciju kojom prijeti sankcijama sudanskom režimu ne zaustavi li sukobe u Darfuru. Prema procjenama UN-a, najmanje je 30.000 ljudi u Sudanu ubijeno, a više od milijun je pobjeglo pred sukobima. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Blair na putu prema trećoj izbornoj pobjedi </p>
<p>LONDON</p>
<p> - Britanski premijer Tony Blair izgleda da se oporavlja od nanesene političke štete zbog rata u Iraku i na putu je da pobijedi na trećim općim izborima, pokazalo je ispitivanje javnog mišljenja objavljeno u nedjelju. Prema ispitivanju koje je proveo MORI, Blairova vladajuća Laburistička stranka dobila bi na izborima 32 posto glasova, jedan posto više od glavne oporbene Konzervativne stranke za koju analitičari tvrde da je do sada trebala biti već daleko u vodstvu da bi imala izgleda za pobjedu na idućim izborima koji se očekuju 2005. Liberalni demokrati, koji su se protivili iračkom ratu, dobili su 24 posto glasova u ispitivanju provedenom među 1988 Britanaca, čiji su rezultati objavljeni u listu Independent.</p>
<p>Taj list piše da će takvi postoci na općim izborima, za koje mnogi analitičari predviđaju da će se održati 5. svibnja, dati laburistima većinu od oko 80 mjesta u parlamentu. Ovo ispitivanje razvedrit će Blaira koji se trenutačno odmara na Barbadosu nakon svoje najtraumatičnije godine na dužnosti otkad je pobijedio na prvim izborima na kojima su zbačeni konzervativci 1997. godine. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="40">
<p>Zar g. Borić nije svjestan da je Trg sv. Marka jedan od simbola Zagreba </p>
<p>Do sada sam sa zanimanjem pa i odobravanjem pratio pisanje gospodina Gojka Borića u Vjesniku, u rubrici Stajališta. Njegova razborita izlaganja začinjena umjerenom dozom nacionalnog domoljublja sviđala su mi se.</p>
<p>Sada u svojemu tekstu u Stajalištima od 26. srpnja g. Borić me je neugodno iznenadio, pa i začudio. On tu piše da je Franji Tuđmanu mjesto na Markovu trgu u Zagrebu, i ide tako daleko da predlaže da se Trg sv. Marka preimenuje u Trg Franje Tuđmana. Zar g. Borić nije svjestan da je Trg sv. Marka kao naziv pojam i jedan od simbola našega glavnoga grada i da bi uklanjanje toga simbola značilo od Zagreba i njegove tradicije učiniti to da Zagreb više ne bude Zagreb.</p>
<p>Gojko Borić predlaže da bi Kazališni trg trebao dobiti ime književnika Miroslava Krleže. Naravno, Krleža jest veliki pisac, ali njegovo komunističko i ateističko uvjerenje ne bi prihvatili njegovi neistomišljenici jer je Krleža u krajnjoj liniji netolerantan. Borić smatra da bi preimenovanje Rooseveltovog trga u Trg Franje Tuđmana bio kao neki neprijateljski akt prema Amerikancima. Ni u tome nije u pravu. Dok su tandem Sanader – Žužul na vlasti, a i poslije njih, naši će odnosi sa Sjedinjenim Državama biti prijateljski i obostrano puni razumijevanja, što je dokazao i nedavni susret državnoga tajnika američke obrane Rumsfelda i našega ministra obrane.</p>
<p>Upravo pred Muzejom Mimara po mojem sudu, a čujem i po sudu stranke, bilo bi najprikladnije mjesto za postavljanje monumentalnog spomenika prvom hrvatskom predsjedniku.</p>
<p>Titu je podignut još za života veleban spomenik u Kumrovcu i time je njemu odana počast za ono dobro što je učinio, premda objektivni kritičari vide i onu drugu stranu njegova djela, lošeg i netolerantnog. Osobno sam zato da današnji Trg maršala Tita dobije samo ime Kazališni trg a Rooseveltov trg ime i spomenik dr. Franje Tuđmana.</p>
<p>MIRKO SUNIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Možda Haaški sud štiti sebe od eventualne tužbe generala Blaškića</p>
<p>Pravomoćnom presudom Haaškoga suda generalu Tihomiru Blaškiću, bez obzira na presedane, pravda je zadovoljena, sretan je i Blaškić i njegova obitelj, a isto tako hrvatski narod, osobito onaj u Bosni i Hercegovini.</p>
<p>A konačna presuda glasi na devet godina tamnice zbog toga što je Blaškić koristio zarobljene Muslimane kao »živi štit« i – ni manje ni više – za kopanje rovova!? Drugim riječima, Sud je uvidio vlastitu pogrešku, a da bi »pokrio« očitu nepravdu učinjenu nevinu čovjeku za odležanih gotovo osam i pol godina, bio je prisiljen donijeti takvu presudu! </p>
<p>Ako je prvotna presuda od 45 godina i bila drakonska i nepravedna, a jest, ništa nije lakša u usporedbi s njom ni ova konačna, za »zločin« korištenja živoga štita i grubu fizičku prisilu zarobljenika na kopanju rovova. Kako kaže Blaškićev odvjetnik, nema ni jednog valjanog dokaza da je ubio i jednog čovjeka! Moguće je da Sud štiti sebe od eventualne tužbe generala Blaškića, koju bi on mogao podići protiv haaškog »poslodavca«, Vijeća sigurnosti UN-a, za materijalnu i duševnu naknadu zbog svog podužeg »boravka« u pritvoru. Odležali su četiri godine i nevini Kupreškići, pa nikom ništa!</p>
<p>Dokidanje zapovjedne odgovornosti amnestira i one koji su Blaškiću namjerno »podvalili« i da bi skrili svoju odgovornost, otpremili ga u Haag kao žrtveno janje vlastitoga grijeha (Tuđman, Šušak, Pašalić...?). </p>
<p> Tribunal i na to ima odgovor: nalogodavci ostaju i dalje Sudu nepoznati, neuhvatljivi, a kao počinitelji ratnoga zločina na utvrđeni vojni cilj, Ahmiće, navode se samostalna »kaznena bojna« (sastavljena valjda od nekakvih kriminalaca pokupljenih iz zatvora?) i »jokeri«. Kao u kartaškoj igri »remiju«, tako i u ovoj pravosudnoj igri – »jokeri« spašavaju kritičnu situaciju!</p>
<p>Postavlja se, međutim, pitanje pravednosti presude generalu Norcu: je li će i njemu u žalbenom postupku zbog amnestije teškoga grijeha zapovjedne odgovornosti kazna biti smanjena za pet puta kao Blaškiću, pa bi ga odmah mogli pustiti na slobodu… Jer i kod njega nema valjanog dokaza da je ikoga ustrijelio!? Ili, hoće li se ukinuti optužnica protiv generala Gotovine, koja se u cijelosti temelji upravo na zapovjednoj odgovornosti ili, figurativno rečeno, imaginarnoj organizaciji zločinačkog pothvata? Shodno tome i svim ostalima iz zapovjednog lanca. </p>
<p>Tko zna, možda na kraju takav presedan izuzeća zapovjedne odgovornosti olakša Haaškom sudu i donošenje presude u slučaju Milošević!? Živi bili pa vidjeli! </p>
<p>DAMIR KALAFATIĆ Samobor</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Dosta smo svoju dugu povijest opteretili vlastitim neslogama</p>
<p>Nisam osobno poznavao dr. Franju Tuđmana, niti sam što od njega tražio ili dobio, ali pod izmišljanjem potrebne povijesne distancije da bi se o njegovu djelu sudilo, krije se otklon od pozitivnoga naboja koji o tomu u narodu živi, i prepušta se »distanciji«, dakle zaboravu stvarnosti, ono što je notorno. A notorno je da je Franjo Tuđman predvodnik i utemeljitelj slobodne hrvatske države! Druga je stvar što se to nekomu ne sviđa. Dapače, koji su protiv. Tu savršeno pristaje ona Matoševa: »Najveći neprijatelji Hrvata su Hrvati!« Znači ima nešto u nama. </p>
<p>Oni koji mu predbacuju Bosnu, jednostavno ne vide da ju nisu podijelili Tuđman i Milošević, nego oni koji im to sada na nos stavljaju – međunarodna zajednica. Ne samo da su je podijelili, nego su polovicu dali agresoru za nagradu. Nota bene, tamo Srbi nisu bili nikad u većini, a baš su taj dio dobili. </p>
<p>U Skupštini grada Zagreba prolongiraju se inicijative u vezi s izborom trga koji bi nosio ime Franje Tuđmana samo zato da mu se, kada se to ne može baš izbjeći, dodijeli kakva pustopašina. Neki ga promatraju haaškim očima, a zaboravljaju koliki je postotak birača izabirao njega za predsjednika u dva mandata, nakon što su znali isto što i protivnici misle da znaju. Znači još jedna »križna« kolona hrvatskoga naroda u Haag. Svi koji su za njega glasovali! Dosta smo opteretili svoju dugu povijest svojim neslogama, i već bi nam trebalo biti dosta. </p>
<p>Sirotinja koja bi jela i genetski modificiranu hranu šuti, a oni koji su se preko noći obogatili (naravno, »poštenim« radom) htjeli bi još više, pa i po cijenu te i takve Hrvatske! Puno je ljudi palo, još svima nismo našli ni kosti, a da bi se to tako jeftino prodalo. Dobili smo šansu postati dijelom moderne i napredne Europe, dobili smo i vladu koja je pokazala da nas tamo može odvesti, jer znaju razgovarati na velikim jezicima Europe, jer ih tamo primaju kao ljude sebi ravnima i pomoći će im da našu zemlju gospodarski usklade s naprednim gospodarstvima svojih zemalja. Postoji li bolji put?</p>
<p>Prof. dr. DUŠKO MILIČIĆ Hvar</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Zašto se zanemaruju ostale crkve</p>
<p>Često nailazim u Vjesniku razne napise o aktivnosti Crkve. U njima postoji nešto što izgleda banalno, ali zapravo je potencijalno veliki kamen smutnje. Naime, kada se piše o Katoličkoj crkvi, zbog čega se upotrebljava samo jedna riječ – Crkva? Zna se da je katolicizam dominantno religijsko opredjeljenje Hrvata, ali to ne znači da je opravdano zanemarivati ostale vjeroispovijedi, ostale crkve. </p>
<p>Nisam antireligiozni fanatik, imam svoju spiritualnost, koja je ponaprije moja, a dijelim je s najbližim članovima obitelji i prijateljima. Samo mi smeta ta nepreciznost (i nepismenost), jer i religijske entitete treba zvati imenima koja im doista pripadaju. Što je s raznim protestantskim »Crkvama«: baptistima, adventistima, luteranima, što je s pravoslavnom »Crkvom«, s mormonima...? Zar je utjecaj i moć Katoličke crkve takva i tolika da čak i sam termin »Crkva« znači Katolička crkva?</p>
<p>IVO MIMICA Beaverton, Oregon, SAD</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="44">
<p>Na groblju u Veljunu prijateljicu ubio pištoljem, a sebe raznio bombom</p>
<p>VELJUN</p>
<p> – Policijska uprava karlovačka priopćila je u nedjelju da su u mjestu Veljun, nedaleko od Slunja, od posljedica eksplozije ručne bombe poginule dvije osobe. Prvom policijskom istragom utvrđeno je da je na ulazu u mjesno groblje, odnosno na grobu svoje pokojne sestre, ručnu bombu aktivirao 45-godišnji Karlovčanin Dušan Velimirović koji se, prema prvom neslužbenom izvješću policije, tamo nalazio sa svojom prijateljicom, koja je od eksplozije također poginula, ali čiji identitet policija ne navodi.</p>
<p>Ubrzo se, međutim, ispostavilo da nepoznata žena ipak nije poginula uslijed eksplozije, već ju je Velimirović ubio ispalivši četiri-pet hitaca iz pištolja. Tek je tada legao na ručnu bombu i usmrtio sebe.</p>
<p>Dušan Velimirović rijetko je dolazio iz Karlovca u Veljun, a Karlovčani ga znaju kao mirnog čovjeka. Na mjestu događaja nađen je i pištolj, pa će detaljnija istraga utvrditi što je točno dovelo do smrti ovo dvoje ljudi. Istragu vodi istražni sudac Županijskog suda u Karlovcu. (Hina, T. G.)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Izgorio stan u Sopotu i kuća kod Jastrebarskog</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U nedjelju rano ujutro u potpunosti je izgorio stan na prvom katu stambene zgrade u Ehrlichovoj ulici, dok je sat ranije izgorjela obiteljska kuća u Brebrovcu kod Jastrebarskog.</p>
<p>Kako je priopćila policija, stan u Ehrlichovoj ulici izgorio je nakon što je vlasnica stana M.A. (84) neoprezno zagasila opušak u dnevnoj sobi. </p>
<p>Požar iz dnevne sobe se zatim proširio i na ostale dijelove stana koji je u potpunosti izgorio, a vlasnica je zadobila teške ozljede u vidu opeklina drugog i trećeg stupnja po lijevoj strani lica i lijevoj ruci pa je zbrinuta u Klinici za traumatologiju.</p>
<p>Požar u obiteljskoj kući J. H. (43) u Brebrovcu je izbio u nedjelju oko 3 sata iz još uvijek nepoznatih razloga. U požaru je u potpunosti izgorjela kuća veličine 5 puta 10 metara, a više pojedinosti policija će priopćiti nakon obavljenog očevida. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Razbojnici na cesti »glume dobronamjernost« i pljačkaju </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Na hrvatskim se cestama nastavlja »trend« pljačkanja kako domaćih tako i stranih turista, a kako je riječ o »zahuktaloj« turističkoj sezoni cestovnih je razbojstava sve više. Naime, »dobronamjerne« osobe nerijetko zaustavljaju vozače signalizirajući im kvar na automobilu, ili pak, želeći doznati smjer kojim moraju krenuti na željeno odredište. kako nerijetko djeluju u paru ili više njih, dok jedna osoba pokazuje kvar ili pita kojim putem je najlakše i najbrže putovati, »partner«, iskoristivši nepažnju, »počisti« automobile«, najčešće torbice s novcima i karticama, te mobitele i fotoaparate, pričinivši katkada štete i od više tisuća eura. I dok nesretni turisti shvate da su olakšani, mnogi razbojnici već uvelike uživaju u »plodovima svoga rada«. </p>
<p>Posljednji se takav slučaj, s povećom štetom, dogodio u subotu oko 1,30 sati kada su trojica nepoznatih muškaraca u plavom osobnom automobilu »renault« na autocesti Zagreb-Lipovac kod mjesta Križ opljačkali bračni par iz Bosne i Hercegovine.</p>
<p>Bračni par S.P. (53) i N.P. (51) se na odmorištu kod Križa zaustavio kako bi se odmorili, a u tom su im trenutku prišla trojica muškaraca iz »renaulta« njemačkih registracijskih oznaka i upitala ih za autocestu do Rijeke. </p>
<p>Tijekom razgovora jedan od nepoznatih muškaraca je iskoristio priliku i sa suvozačkog sjedala uzeo torbicu u kojoj je bilo oko 10.000 eura, kreditne kartice i zlatni nakit. Šteta je oko 100.000 kuna. </p>
<p>U policiji su napomenuli kako je automobil kojim su se pljačkaši odvezli stari više godina, te kako jedan od napadača ima više od 40 godina, crn je i neobrijan, drugi ima kestenjastu kosu i plave oči, dok je treći mršavije građe.</p>
<p>Ovaj je posljednji slučaj »cestovnog« razbojstva 13 u nizu na cestama šireg zagrebačkog područja, dok su lani u prvoj polovici godine zabilježena 22 slučajeva. Razlog smanjenja je, kako objašnjavaju u policiji, uhićenje četiri skupina kriminalaca u proteklih godinu dana.</p>
<p>No, unatoč pojačanim ophodnjama na autocestama i cestama i dalje se bilježe cestovna razbojstva. </p>
<p>Stoga u policiji nerijetko upozoravaju vozače da pripaze na osobe koje im signaliziraju kvarove na automobilu te se zaustave zajedno snjima, te na osobe koje, nerijetko na stranom jeziku, pokušaju doznati kojim putem trebaju krenuti. Ukoliko su turisti, potencijalne žrtve, u paru, dok jedna pokazuje smjer, popravlja gumu, pregledava vozilo, druga bi osoba trebala motriti na unutrašnjost automobila, te osobe koje bi ju htjele »počistiti«. </p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Tužiteljstvo zahtijeva strožu kaznu za Cro Copova kuma</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, kao i branitelji optuženih u postupku, podnijeli su žalbe na nepravomoćnu presudu zagrebačkog Županijskog suda kojom je Davorinu Hojanu, vlasniku auto-kuće »Hojan« i kumu saborskog zastupnika Mirka Filipovića Cro-Copa, zbog šverca 400 kg sirovine za proizvodnju amfetamina, izrečena kazna od 3 godine i sedam mjeseci zatvora.</p>
<p>Državno odvjetništvo smatra da je izrečena kazna preblaga u odnosu na težinu počinjenoga djela, te u svojoj žalbi traži da se Hojanu izrekne veća kazna. Naime, Hojan je 13. veljače ove godine nepravomoćno osuđen zbog šverca 400 kg phenyl-acetona (BMK), sirovine za proizvodnju droge amfetamin, za koju je prema presudi prvostupanjskog suda, 27. veljače 1996. godine uz pomoć Gorana Govedarice i Srećka Bunoze, znajući da će poslužiti za proizvodnju droge, uvezao u Hrvatsku iz Slovenije kroz granični prijelaz na Bregani. Sirovina za drogu je, prema presudi, bila zapakirana u dvije limene bačve, a u carinskoj deklaraciji označena kao boja za tekstil. </p>
<p>Istom nepravomoćnom presudom Govedarica je osuđen na godinu i šest mjeseci zatvora, dok je Bunoza dobio godinu i tri mjeseca zatvora. </p>
<p>U postupku je također bio optužen i Igor Popović, koji je u inkriminirano vrijeme radio kao šef smjene na graničnom prijelazu, no vijeće prvostupanjskog suda je smatralo da on nije zloporabio svoj položaj, te na taj način omogućio Hojanu šverc kemikalije, dok je Marijan Radić, kojemu se sudilo u odsutnosti, osuđen zbog preprodaje heroina i amfetaminskih tableta. </p>
<p>Naime, kada je postupak pokrenut prije nekoliko godina, tužiteljstvo je Radića dovodilo u vezu sa Hojanom, Bunozom i Govedaricom, no u daljnjem tijeku postupka nikakva veza između njega i ostalih optuženika nije dokazana, te, premda se Radiću sudilo zajedno sa ostalom četvoricom okrivljenika, njegova inkriminacija nema nikakve veze sa njihovom. </p>
<p>U istoj žalbi tužiteljstvo smatra da se postupak protiv Popovića treba ponoviti pred prvostupanjskim sudom. Hojan je na suđenju porekao djelo, te u svojoj obrani ustvrdio da ga je njegov poslovni partner obmanuo, odnosno da je bačve prevezao a da nije znao što je zapravo u njima. U odnosu na presudu Hojanu, tužiteljstvo smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti kao što su Hojanova ranija neosuđivanost, protek vremena od počinjenja djela, te činjenica da je roditelj malodobnog djeteta, a da su otegotne okolnosti podcijenjene. Činjenica da se od 400 kg sirovine moglo proizvesti oko 170 kg čistoga amfetamina, navodi se u žalbi, dovodi do zaključka da se tako blagom kaznom neće postići svrha generalne ni posebne prevencije. Davorin Hojan se također preko svojega branitelja, odvjetnika Marijana Pedišića žalio na presudu. </p>
<p>Obrana, pak, smatra da je prvostupanjski sud bitno povrijedio odredbe kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći osuđujuću presudu. Naime, budući se materija BMK u inkriminirano vrijeme nije nalazila na popisu zabranjenih tvari u Hrvatskoj, obrana smatra da nije počinjeno djelo zloporabe opojnih droga.</p>
<p>O žalbama će odlučiti Vrhovni sud. </p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Slovenac lažno prijavio krađu automobila </p>
<p>PULA</p>
<p> – Slovenski dvadesetčetverogodišnji državljanin A.G. medulinskoj je policiji lažno prijavio krađu osobnog automobila »fiat bravo«, ljubljanskih registarskih oznaka, u vlasništvu poduzeća »KBM Leasinga Maribor«, procijenivši štetu na 65.000 kuna. </p>
<p>Provedenom kriminalističkom obradom utvrđeno je, međutim, da je dvadesetčetverogodišnjak lažno prijavio krađu automobila ispred medulinskog hotela »Medulin«.</p>
<p>Naime, kako je utvrđeno, mladić je tri tjedna prije prijavljivanja krađe, izrezao vozilo na dijelove u svojoj garaži u Sloveniji i zatim te dijelove odbacio na nekoliko mjesta u obližnjoj šumi.</p>
<p>Nakon dovršene kriminalističke obrade A.G. je priveden u Istražni odjel Županijskog suda u Puli. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Pijani mladić izazvao nesreću s troje ozlijeđenih</p>
<p>VIROVITICA</p>
<p> – Boris K. (21) iz Slatine teško je ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je izazvao u petak u noćnim satima u mjestu Jugovo Polje, vozeći pod utjecajem od 1,5 promila alkohola u krvi.</p>
<p>Suputnici u njegovu automobilu Krunoslav M. (24) i Igor J. (25) lakše su ozlijeđeni. </p>
<p>Policija je izvijestila da je Boris K. zbog neprilagođene brzine i utjecaja alkohola u zavoju ispred kućnog broja 2 izgubio nadzor nad »mercedesom« i sletio u jarak, a zatim se nastavio nekontrolirano kretati zelenom površinom, sve dok prednjim lijevim dijelom vozila nije udario u drveni nosač električne mreže HEP-a. </p>
<p>Zadnji desni dio vozila istodobno je udario u betonski most ispred obiteljske kuće. Liječnici u Općoj bolnici Virovitica utvrdili su da su vozaču »mercedesa« Borisu K. slomljena tri slabinska kralješka. </p>
<p>S. B. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="50">
<p>Sezona spašena, ali upitna je zarada </p>
<p>Niko Bulić, direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice, najavio je oštrije mjere protiv vlasnika privatnih apartmana koji iznajmljuju na crno / Bulić kaže da na Jadranu nema registriranih 60.000, nego možda i milijun domaćih turista </p>
<p>ZADAR</p>
<p> - Iako ukazuju na mnoge slabosti, pogotovo prometne, vikendi prepuni gužvi i kolona san su turističkih djelatnika, a nakon ovog proteklog napokon je riješena višemjesečna dvojba hoće li sezona uspjeti ili podbaciti.</p>
<p>Špica turističke sezone počela je na najbolji mogući način koja će, bude li sve u redu, potrajati sljedeća tri tjedna. Gosti nas nisu iznevjerili, zaključak je svih sudionika u turističkom pogonu, pogotovo čelnih ljudi koji su, nakon iznimno mršave predsezone, strahovali što će biti u špici. </p>
<p>»Ostvarit će se plan od tri posto više noćenja nego lani i sedam posto većoj zaradi«, poručio je Niko Bulić, direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice, dočekujući goste na graničnom prijelazu Rupi preko kojeg u državu ulaze Nijemci, Austrijanci i Slovenci. Prema njegovu mišljenju, realno je očekivati da turizam ove godine, metodom satelitske bilance, Hrvatskoj donese više od osam milijardi dolara.</p>
<p>Potaknut euforijom jer špica nije podbacila, najavio je oštrije mjere protiv vlasnika privatnih soba i apartmana koji iznajmljuju na crno. Bulić kaže da na Jadranu nema registriranih 60.000, nego možda i milijun domaćih turista, ali vrlo dobro zna da godinama nitko ništa ne poduzima kako bi se razriješio problem sive ekonomije u turizmu. </p>
<p>Mnogi koji će dobro zaraditi i ove sezone, a da se to neće nigdje registrirati, jesu stranci koji u Hrvatskoj - iznajmljujući apartmane na crno - rade ono što se drugdje ne bi usudili. </p>
<p>Protekli je vikend najviše bilo poteškoća na autocesti Zagreb-Split, popularnoj Dalmatini. Umjesto da olakša putovanje do mora, kilometarske kolone na naplatnim kućicama Bosiljevo II i ispred Tunela Sveti Rok jasan su znak da s korištenjem te prometnice nešto nije u redu. U subotu prijepodne HAK je u jednom trenutku javio da se na naplatnim kućicama u Bosiljevu stvorila kolona duga 17 kilometara.</p>
<p>S druge strane, glavni dobitnici proteklog vikenda su Karlovčani, jer se kroz njihov grad, što je dosad bilo nezamislivo, u špici sezone vozilo bez zastoja isto kao i po staroj državnoj cesti D-1 preko Plitvica. </p>
<p>Izbor te prometnice bio je pun pogodak. Primjerice, od Zagreba do Zadra stizalo se za tri i pol sata. Kolona je bilo duž cijele turističke Hrvatske - od Istre do krajnjeg juga. Na ukrcaj na trajekte do Raba čekalo se tri sata, kolona na liniji Prizna-Žigljen bila je duža od tri kilometra.</p>
<p>Dakle, sljedećih dvadesetak dana hrvatska turistička industrija radit će punom parom - i hoteli, i kampovi, i privatni iznajmljivači. No, pitanje je koliko će novca zarađenog u turizmu i ostati u Hrvatskoj?</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Radnici na prisilnom kolektivnom odmoru, skladišta i pogoni prazni</p>
<p>Neki pogoni ne rade od siječnja, a neke je proizvodne linije ruski vlasnik istopio u peći / Prosječna plaća bez dodataka 1800 kuna / Radnici kažu da im se nitko ne obraća ni iz Uprave niti iz sindikata</p>
<p>SISAK</p>
<p> - Gotovo svih 1630 radnika Željezare Mečelj, osim onih koji rade u osiguranju, poslano je na »prisilni« godišnji odmor, koji Uprava sisačke tvrtke naziva »kolektivnim«. Pogoni zjape prazni, sablasna tišina okružuje tvornicu čijim krug ponekad prošeće tek koji pas lutalica. </p>
<p>Vlasnici Željezare iz ruske tvrtke Mečelj vode pregovore s Vladom o izmjeni kupoprodajnog ugovora, i to o klauzulama o zabrani otpuštanja radnika, raspolaganja imovinom te aktiviranju bankovnog jamstva od 3,6 milijuna eura u slučaju da otpuste radnike.</p>
<p> Sličan scenarij »pobune« vlasnika bio je i prije dvije godine kad je iz Željezare izašao Trubo Impex, također ruski vlasnik.</p>
<p>»Stanje je očajno. Neki pogoni ne rade već od siječnja, a skladišta su sva prazna«, kaže Ivica Kenda, jedan od sindikalnih povjerenika Željezare iz Hrvatske udruge sindikata, koji je prije nešto manje od dvije godine vodio radnike koji su prosvjedovali na sisačkom Novom mostu.</p>
<p> Tada su radnici, nakon višemjesečnih pregovora s bivšom vladom od koje su tražili neisplaćene plaće i izbor novog strateškog partnera, odlučili svoja prava potražiti prosvjedujući na cesti. Dobili su što su tražili - plaće, ali i partnera koji je zadržao svih 1630 radnika, rusku tvrtku Mečelj.</p>
<p> No, prvotno sveopće zadovoljstvo sada su zamijenili tuga i razočaranje. Obećani kolektivni ugovor do danas nije potpisan, ljudi su na »prisilnom« odmoru, a najgore im je, kažu, što se ne zna kakva budućnost čeka Željezaru.</p>
<p> »Nitko nam se ne obraća niti iz Uprave niti iz sindikata«, pričaju radnici dodajući da je tvrtka sada u najgoroj situaciji otkad postoji. Nije im jasno zašto sindikati ništa ne poduzimaju. Prosječna plaća iznosi 1800 kuna, bez dodataka, a ako radnik radi noćne smjene pa mu se zaračunaju i neki bonusi, zaradi oko 2500 kuna.</p>
<p>Jedan od razočaranih radnika je Edo Makić, otac dviju kćeri od kojih je jedna invalid. Makić, koji radi u pogonu hladne prerade, govori kako su Rusi obećali da će pokrenuti punu proizvodnju, a na kraju su je potpuno ugasili.</p>
<p> Da stvar bude gora, kažu radnici, Uprava je neke proizvodne linije Željezare- istopila u peći!</p>
<p> »Ne znamo zašto su to napravili niti jesu li to uopće smjeli napraviti. Prema kupoprodajnom ugovoru, nemaju pravo raspolagati imovinom Željezare pet godina«, ističe Makić. </p>
<p>Među radnicima kruži i priča kako je Željezara dobila narudžbe za neke poslove od hrvatskih poduzeća, no menadžment tvrtke odbio je te poslove. Kad im se ponekad i obrati netko od predstavnika Uprave, radnici pričaju kako im šefovi govore da se nemaju što zamarati s poslovnim planovima.</p>
<p> »Samo nam kažu što nas briga za posao kad redovito dobivamo plaću«, govore radnici kojima je najgore upravo to što nemaju posla. </p>
<p>Na pitanje bi li ponovo zagovarao Mečelj nakon svega, Kenda odgovara: »Ne bih ih ni u državu pustio«. </p>
<p>Među sindikalistima se čuju i riječi pohvale na račun bivšeg ministra gospodarstva Ljube Jurčića kojeg, za razliku od sisačko-moslavačkog župana Đure Brodarca, smatraju zaslužnim za dobro sklopljeni ugovor s Rusima. </p>
<p>S druge strane, Siniša Jurilj, novi sindikalni povjerenik HUS-a za Željezaru, ističe da se u tvrtki ne događa ništa drastično. »Pregovori s Vladom i Ministarstvom gospodarstva traju već nekoliko mjeseci, a sad bi Mečelj trebao sklopiti ugovore o sniženju cijene plina i struje«, navodi Jurilj. Komentirajući najave o otpuštanju radnika, kaže da ima tehnološkog viška, no još ne zna koliko bi radnika trebalo ostati bez posla.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>HFP raspisao natječaj za prodaju Belja za jednu kunu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatski fond za privatizaciju objavio je u medijima javni poziv za podnošenje ponuda za kupnju dionica društva Belje d.d. Rok za podnošenje ponuda je 16. kolovoza ove godine do 14 sati. Na prodaju je ponuđen objedinjeni državni portfelj od 2.879.663 dionica ukupne nominalne vrijednosti 287,9663 milijuna kuna, odnosno 52,21 posto temeljnog kapitala po početnoj cijeni od jedne kune. </p>
<p>Potencijalni kupac dužan je u roku od dvije godine u Belje kroz dokapitalizaciju uložiti najmanje 250 milijuna kuna, preuzeti sve postojeće dugove društva i obvezati se da će zadržati sve postojeće radnike najmanje godinu dana. Istina, u tekstu natječaja navodi se i mogućnost otpuštanja određenog broja radnika Belja i u tom roku, ali tako da budući vlasnik zbrine višak zaposlenika u skladu s kolektivnim ugovorom i hrvatskim pozitivnim propisima. </p>
<p>Uz to, potencijalni kupac trebao bi ponuditi bankovna jamstva kao zamjenska jamstva za obveze Belja koje su pokrivene državnim jamstvima ili bi trebao preuzeti obvezu podmirenja svih dugova Belja pokrivenih državnim jamstvima u roku 30 dana od sklapanja ugovora o prodaji. </p>
<p>Od budućeg vlasnika Belja očekuje se da ponudi program ulaganja u društvo i poslovni plan za sljedećih pet godina, te da preuzme obvezu da neće ni prodavati niti opteretiti nekretnine i dionice Belja bez prethodne suglasnosti HFP-a u roku od godinu dana od kupnje društva. Potencijalni kupci dužni su uz ponudu priložiti odgovarajuće instrumente osiguranja za ispunjenje obveza, kao i ponudbeno jamstvo u iznosu od 1,5 milijuna kuna. </p>
<p>Belje je, inače, potkraj lipnja državnim vjerovnicima dugovalo 156,65 milijuna kuna, a u javnom pozivu se navodi da je HFP spreman uz popust od 99,99 posto, odnosno za jednu kunu prodati državna potraživanja uvećana za kamate u iznosu od najviše 170 milijuna kuna. </p>
<p>Kao mogući kupci Belja dosad su se najčešće spominjali Agrokor i osječka tvrtka Žito u vlasništvu Marka Pipunića, koja bi preuzela baranjsko poduzeće zajedno sa Steveom Bubalom, američkim poduzetnikom hrvatskog podrijetla koji je već prije ulagao u Hrvatskoj (vlasnik je poljoprivrednog dobra Vrana kod Biograda, a ranije je posjedovao i Dalmatinsku banku).</p>
<p>Prema podacima Uprave, ukupna aktiva Belja potkraj 2003. godine iznosila je više od milijardu kuna, a obveze društva 415,43 milijuna kuna. Prošlogodišnji prihod bio je 447,232 milijuna kuna. Društvo ima 2166 zaposlenih na neodređeno i 267 radnika na određeno vrijeme. </p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="53">
<p>Dvojica Rumunja i Turčin u bijegu</p>
<p>U tučnjavi lakše ozlijeđen policajac i petorica Rumunja </p>
<p>JEŽEVO</p>
<p> - Šezdesetak od 108 štićenika Prihvatnog centra za strance u Ježevu izazvalo je u noći na nedjelju, poslije ponoći nerede u kojima su pet štićenika i jedan policajac lakše ozlijeđeni, a dvojica Rumunja i Turčin uspjeli su pobjeći i za njima se traga. O tom incidentu u nedjelju je priopćilo Ministarstvo unutarnjih poslova. </p>
<p>Prema riječima glasnogovornika MUP-a Zlatka Mehuna kojeg smo zatekli u Ježevu, nekoliko minuta poslije ponoći šezdesetak stranaca počelo je narušavati javni red i mir. </p>
<p> »Prvo je dvadesetak, uglavnom državljana Rumunjske, Moldavije i Turske skinulo velika metalna vrata i razbilo staklenu stijenu kod zahoda. Izišli su na dvorište, pokušavajući se probiti prema vanjskoj žičanoj ogradi. Nastojeći ih spriječiti u bijegu, pet policajaca Centra upotrijebilo je silu, ali su tri stranca ipak uspjela pobjeći«, izjavio je Mehun. </p>
<p>Službenici Centra, kako je rekao, zbog nastavka narušavanja javnog reda pozvali su u pomoć interventnu jedinicu Policijske uprave zagrebačke. </p>
<p>Budući da su stranci nastavili pružati otpor, policajci su ponovo upotrijebili silu. Nakon tučnjave jedan policajac i pet rumunjskih državljana, svi lakše ozlijeđeni, prevezeni su u Kliničku bolnicu Dubrava.</p>
<p> Pokušaj bijega stranaca iz Ježeva, priča načelnik Prihvatnog centra Zvonimir Vrbljanin, redovita je pojava. No, ističe, ovako masovan pokušaj bijega dosad nije zabilježen. Većinu odbjeglih policija nikad ne pronađe, kaže Vrbljanin, jer je riječ o osobama koje su u stanju u papučama propješačiti stotine kilometara. S druge strane, mnogi po dva, tri puta završe u Centru. </p>
<p>Za glavni razlog bijega Vrbljanin ističe da se stranci ne žele vratiti u svoju zemlju, jer ih tamo najčešće čeka odsluženje zatvorske kazne. »Mnogo ih je nezadovoljnih i dužinom boravka u Centru, koji može potrajati tri mjeseca. Kad osoba koju nađemo nema nikakve dokumente, postupak utvrđivanja identiteta i nabavljanja vize za povratak zna potrajati«, objašnjava Vrbljanin.</p>
<p> Mehun dodaje da se štićenike Centra često pogrešno naziva azilantima. Kako je rekao, azilanti su osobe koje traže spas od političkog ili drugog progona, a u Centru su ilegalni migranti kroz Hrvatsku, uglavnom sitni kriminalci.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Prošlost ne smijemo zaboraviti, ali nam ona ne smije biti opterećenje</p>
<p>Noću su po Aljmašu izvješeni plakati sa slikama Tuđmana, Šuška, Norca i Gotovine / Premijer Sanader odbio je to komentirati i odgovarati na upite o Blaškićevu slučaju </p>
<p>ALJMAŠ</p>
<p> - »Prošlost ne smijemo zaboraviti, ali nam ona ne smije biti opterećenje. Moramo se okrenuti budućnosti, a iz prošlosti učiti da bismo mogli izbjeći slične zamke i one na koje bi Hrvatska na svom putu mogla naići«, rekao je predsjednik Vlade Ivo Sanader u nedjelju u Aljmašu. Premijer je nazočio proslavi 300. obljetnice aljmaškog svetišta Gospe od Utočišta i posveti nove crkve izgrađene na mjestu prijašnje, koja je bila do temelja srušena u srpskoj agresiji 1991. godine.</p>
<p>U noći na nedjelju po Aljmašu su izvješeni plakati sa slikama Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Mirka Norca i Ante Gotovine, uz tekst: »E moj narode, mi ih nismo zaboravili. Dragovoljci HOS-a«. Premijer to nije htio komentirati, niti odgovarati na upite novinara o slučaju generala Tihomira Blaškića. </p>
<p>»Ovo je vjerski događaj na kojem nema mjesta politici«, zaključio je Sanader.</p>
<p>Došavši na proslavu zajedno s predsjednikom Hrvatskoga sabora Vladimirom Šeksom, te s ministrim kulture i obrane Božom Biškupićem i Berislavom Rončevićem te nekoliko HDZ-ovih saborskih zastupnika, Sanader je izjavio da je ovo »veliki dan za Aljmaš, ali i za cijelu Hrvatsku jer u njemu ima mnogo simbolike«. </p>
<p>Naime, 1. kolovoza ove godine obilježava se trinaesta obljetnica otkako su Aljmašani protjerani iz svojih domova. Prije šest godina, na isti taj dan vratili su se u mjesto, noseći sa sobom i Gospin kip koji je čudom spašen iz potpuno razrušene crkve. »Upravo sam zato na ovaj dan htio biti u Aljmašu, na posveti nove crkve. Iako još nismo uspjeli riješiti sve nedaće iz rata jer ima još mnogo domova i crkava za obnovu, a mnogi se još moraju vratiti na svoja ognjišta, 1. kolovoza 2004. neka bude dan koji se nastavlja na ovu simboliku kao dan završetka jedne tužne i tragične epopeje započete prije 13 godina«, poručio je Sanader. </p>
<p>Posvetivši novu crkvu Gospe od Utočišta, u kojoj je predvodio misno slavlje za oko tisuću vjernika, đakovačko-srijemski biskup msgr. Marin Srakić poručio je: »Izgradili smo tu crkvu i danas je s ovom posvetom predajemo Bogu na slavu, a vjernicima Aljmaša i svim hodočasnicima na upotrebu«. </p>
<p>Biskup Srakić posvetio je i novi oltar crkve podsjetivši da je aljmašku crkvu 1850. godine posvetio biskup Josip Juraj Strossmayer. Aljmaški župnik, začasni kanonik i upravitelj svetišta Gospe od Utočišta Ante Markić podsjetio je na sva stradanja kroz koja su prošli Aljmašani tijekom Domovinskog rata. Darujući mu mali Gospin kip, pronađen u ruševinama stare crkve, Markić je na kraju mise posebno zahvalio predsjedniku Skupštine osječko-baranjske županije i saborskom zastupniku Branimiru Glavašu proglasivši ga najzaslužnijim za spas legendarnog kipa aljmaške Gospe početkom Domovinskog rata. U gradnju nove aljmaške crkve uloženo je 5,5 milijuna kuna, a financirali su je Đakovačko-srijemska biskupija, Osječko-baranjska županija te vjernici svojim prilozima. Radovi se nastavljaju jer još treba izgraditi hodočasnički plato, ispovjedaonice, infrakstrukturu te urediti okoliš oko svetišta.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Detalji o umirovljeničkom fondu bit će poznati do kraja tjedna</p>
<p>Neovisno o tome hoće li zakon biti u saborskoj raspravi u rujnu, neće biti nikakve odgode u povratu duga jer je to riješeno Zakonom o provedbi odluke Ustavnog suda, kaže čelnik HSU-a Vladimir Jordan / Fond mora profunkcionirati do srpnja 2005. </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Prema riječima Jadranke Kosor, potpredsjednice Vlade i predsjednice Povjerenstva za izradu zakona za povrat duga umirovljenicima, prijedlog zakona o fondu radi obeštećenja umirovljenika trebali bismo dobiti idući tjedan. Naši stručnjaci raspravit će o njemu do kraja kolovoza tako da vjerujem da ćemo najkasnije početkom rujna imati spremne eventualne prijedloge za njegovo poboljšanje«, rekao je Vjesniku predsjednik HSU-a Vladimir Jordan. </p>
<p>Prema njegovim riječima, potpredsjednica Vlade ispričala se zbog kašnjenja s izradom zakona u odnosu na prvotni dogovor (umirovljenici su njegov tekst trebali imati do 9. srpnja), no ističe kako to - sa stajališta onih koji čekaju na povrat duga - i nije važno. </p>
<p>»Neće biti nikakve odgode u povratu duga, jer je tako riješeno Zakonom o provedbi odluke Ustavnoga suda koji je od nedavno na snazi. Njime je propisano da fond dionica javnih podzeća i državne imovine kojom se umirovljenicima vraća dug, mora profunkcionirati u roku godinu dana od stupanja na snagu tog zakona, što znači do srpnja iduće godine«, objasnio je Jordan. Ipak, dodao je da se nada da će konačna verzija zakona biti spremna za sjednicu Sabora u rujnu.</p>
<p>Iako je HSU u međuvremenu izradio i svoj prijedlog zakona o osnivanju fonda za povrat duga, o njemu nisu raspravljali stranački stručnjaci pa zasad neće biti pušten u javnost. »Moći ću nešto više reći o njemu tek kad ga ocijene naši stručnjaci, no ne vjerujem da ćemo ga istaknuti kao svoj prijedlog«, kaže Jordan. Taj će prijedlog, kaže, HSU iskoristiti samo kao podlogu za ocjenu zakona koji ponudi Vlada, ako se pokaže da rješenje iz Banskih dvora ne odgovara onome što traže umirovljenici.</p>
<p>Podsjetimo, prihvaćanjem tog zakona i njegovim upućivanjem u Sabor Vlada treba ispuniti veći i najteži dio iz postizbornog sporazuma između HSU-a i HDZ-a. Nakon što je dodatak od 100 kuna i šest posto uključen u mirovine i nakon što je promijenjena formula za usklađivanje mirovina (tako da će se one ubuduće usklađivati samo s plaćama), od važnijih točaka umirovljenicima preostaje tek bitka za uvođenje dodatnog godišnjeg usklađivanja mirovina s rastom BDP-a. Razgovor o tome, kaže Jordan, započet će odmah nakon što budu gotovi dogovori o zakono o fondu za povrat duga. </p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Na ulazu u Zagreb kolone duge dva i pol kilometra</p>
<p>Najveće su gužve zabilježene na Bajakovu gdje je kolona vozila bila duga do 25 kilometara </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Na autocesti prema Zagrebu, u Lučkom, u nedjelju oko 15 sati stvorile su se kolone duge dva i pol kilometra. Na naplatu cestarine nije se dugo čekalo jer je bilo otvoreno devet ulaza. </p>
<p> »Krenuli smo iz Novalje oko 11 i u 15 sati stigli smo u Zagreb. Na cesti nije bilo većih zastoja, jedino je kod Karlovca malo gušći promet«, rekao nam je Marko Žganec iz Varaždina. </p>
<p>»Na promet nemam nikakvih zamjerki, ali imam na nedostatak toaleta i vode. Imamo dvogodišnje dijete, a nemamo gdje stati da obavi nuždu osim tu u Lučkom. Mnogi vozači ne poštuju ograničenje brzine pa ih policija isključuje iz prometa«, kaže Vjeko Kereković iz Slavonskog Broda.</p>
<p>Promet je bio pojačan i ujutro, a na naplatu cestarine na Bosiljevu čekalo se dva sata u koloni dugoj šest kilometara. </p>
<p> Na graničnom prijelazu Bajakovu kolona teretnih i osobnih vozila na izlazu iz zemlje u nedjelju ujutro bilo je duga 25 kilometara, a na prelazak granice čekalo se oko 10 sati. Poslijepodne se kolona prepolovila, pa se na prijelaz granice čekalo otprilike šest sati. </p>
<p> Na graničnim prijelazima Pasjaku, Županji, Kaštelu, Staroj Gradiški i Macelju bio je pojačan promet osobnih vozila na ulazu u Hrvatsku. </p>
<p>R. I.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>U zagrebačkoj zračnoj luci neće biti službenog dočeka za Blaškića</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nikakvog službenog dočeka Tihomira Blaškića neće biti u ponedjeljak kad avion Croatia Airlinesa sleti na zagrebački aerodrom nešto poslije 13 sati, saznaje Vjesnik iz Vladinih krugova.</p>
<p>»Bolje je Tihomiru Blaškiću omogućiti posao i nastavak normalnog života tamo gdje je prekinut prije osam godina i nešto, nego napraviti paradu na aerodromu«, rekla je u nedjelju Vjesniku ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt. Inače, ona se sa godišnjeg odmora vraća u utorak da bi u srijedu mogla ugostiti australskog ministra istog resora koji dolazi u posjet Hrvatskoj. </p>
<p>Ni nitko iz Ureda predsjednika Republike neće u ponedjeljak dočekati generala Tihomira Blaškića u zagrebačkoj zračnoj luci, rekla je Vjesniku Predsjednikova glasnogovornica Danijela Barišić. Odvjetnik Tihomira Blaškića Anto Nobilo putuje u ponedjeljak ujutro u Amsterdam, a u Zagreb se vraća istim zrakoplovom zajedno sa svojim branjenikom. Prema najavama, na tom letu uz Blaškića i članove obitelji bit će i mnogi novinari, predstavnici domaćih i stranih medija. </p>
<p>»Zamišljeno je da se Blaškić novinarima obrati izjavom nakon dolaska u Zagreb. Ta bi izjava trebala biti ujedno jedini službeni kontakt generala i predstavnika medija«, dodaje Nobilo.</p>
<p>Prema informacijama koje smo dobili iz krugova bliskih Blaškiću, on će se nakon dolaska u Zagreb prvi put naći u stanu na zagrebačkoj adresi koji dosad još nije ni vidio. Nakon kraćeg odmora, Blaškić u pratnji članova obitelji i prijatelja kreće na put za Kiseljak. Tamo ga očekuju majka i sestre, te ostali članovi rodbine, suborci, prijatelji. To znači da će na dočeku u ponedjeljak na zagrebačkom aerodromu biti samo osobe koje su iz privatnih razloga poželjele na taj način obilježiti povratak generala Blaškića nakon dugih haaških godina u Hrvatsku.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Dvoje sudaca nije posve suglasno s presudom Blaškiću </p>
<p>ZAGREB </p>
<p> - Uz presudu kojom je u četvrtak Haaški sud (ICTY) smanjio kaznu zatvora bivšem zapovjedniku Operativne zone Srednja Bosna Tihomiru Blaškiću s 45 na devet godina, objavljena su izdvojena mišljenja dvoje sudaca, članova peteročlanog žalbenog vijeća, koji se ne slažu s visinom kazne, odnosno presudom. Njemački sudac Wolfgang Schomburg u svom je izdvojenom mišljenju zapisao da se u svemu slaže s presudom osim u visini kazne za koju smatra da je trebala biti niža s obzirom na djela za koja je Blaškiću na kraju potvrđena krivnja. Argentinska sutkinja Ines Weinberg de Roca gotovo se u cijelosti ogradila i od zaključaka presude i od visine kazne. Njezino je stajalište da su četvorica preostalih sudaca pogriješila što nove dokaze u žalbenom dijelu postupka nisu promatrala u svjetlu ukupnog dokaznog materijala. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Vrkić i tri člana Nadzornog odbora Belja povukli ostavke </p>
<p>OSIJEK</p>
<p> - Predsjednik Uprave »Belja« Ivica Vrkić i trojica članova Nadzornog odbora - predsjednik Ivica Buconjić, dopredsjednik Krešimir Bubalo i član Davorin Bubalović, povukli su u nedjelju popodne svoje ostavke koje su dali na ova mjesta početkom tjedna. </p>
<p>To je odlučeno na sastanku s predsjednikom Skupštine Osječko-baranjske županije i saborskim zastupnikom Branimirom Glavašem, državnim tajnikom u Ministarstvu poljoprivrede Draganom Kovačevićem te izaslanstvom Hrvatske udruge sindikata na čelu s predsjednikom Zdenkom Mučnjakom.</p>
<p>Naime, Glavaš je četvoricu čelnih ljudi »Belja« u ostavci izvijestio kako su dobili potporu premijera Ive Sanadera da posao obave do kraja istaknuvši kako je natječaj za prodaju 52 posto dionica Belja najbolji koji je u našoj zemlji ikada načinjen. </p>
<p>Ocijenivši da je »transparentna privatizacija važnija od izjava pojedinaca koji su ih optužili za njezino namještanje«, Vrkić i trojica članova Nadzornog odbora zaključili su kako će na čelu ovog baranjskog kombinata ostati do završetka privatizacije. </p>
<p>Također, pozvali su sve zainteresirane kupce »Belja« da se jave na natječaj te da ignoriraju medijsku aferu koju je napadima na lokalnu vlast i optužbama o namještanju natječaja izazvao sindikat PPDIV-a (koji okuplja 1.800 od 2.200 beljskih radnika).</p>
<p>Po riječima Branimira Glavaša, koordinator sindikalne podružnice PPDIV-a Šimo Orešković je »politički instruiran od strane SDP-a«, te je zajedno sa svojim sindikatom neutemeljeno favorizirao jednog mogućeg kupca, a potom za istu stvar pokušao optužiti vodstvo »Belja« i lokalnu vlast.</p>
<p>Zdenko Mučnjak, predsjednik HUS-a koji zastupa tristotinjak radnika »Belja« izrazio je zadovoljstvo što su zaustavljena medijska prepucavanja i zamrznute ostavke što ulijeva nadu da će na javni natječaj stići prave ponude. Jer u suprotnom bi, smatra Mučnjak, budućnost Belja i njegovo poslovanje došlo u vrlo lošu poziciju i to na štetu radnika. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Tvrtkama će biti jeftinije plaćati naknadu, nego ulagati u tehnološki razvoj</p>
<p>Zoran Oštrić se boji da su »poznavajući situaciju više u igri razni lobiji, pritisci i dogovori nego čvrsti kriteriji« / Poneka velika tvrtka »logikom pritiska javnosti nešto učini, mali često ne čine ništa« / Naplate emisije ugljikovog dioksida, zagađvači se trebaju bojati, a ta se naplate ne može odgađati unedogled i zbog približavanja Hrvatske Europskoj uniji, kazao je Toni Vidan</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ovih bi dana trebao tvrtkama poslati prve račune za plaćanje ekoloških naknada za ispuštanje štetnih plinova (sumporova i dušikova dioksida) i stvaranje otpada. Ta praksa da zagađivač plaća uobičajena je u EU. No, tvrtkama su ekološke naknade, dogovorom gospodarstva i Fonda u suradnji s resornim ministarstvom, znantno smanjene, a sigurno do jeseni neće se naplaćivati naknada za ispušteni ugljični dioksid. Ove godine bi Fond trebao prikupiti 8,8 milijuna kuna, HEP bi trebao uplatiti 4,2 milijuna, a Ina 1,9 milijuna kuna. Ove godine naknada se plaća za sedam mjeseci, od 1. lipnja do 31. prosinca. </p>
<p>Dugogodišnji ekološki aktivist i predsjednik nedavno osnovane Grupe OR (održivi razvoj) Zoran Oštrić smatra da je bez podrobne analize teško reći koliko tko treba platiti. U vezi sa smanjenjem naknade (ove i iduće godine 192 kune za tonu sumporova i dušikova dioksida, a od 1. siječnja 2006. godine 310 kuna), Oštrić se boji da su »poznavajući situaciju više u igri razni lobiji, pritisci i dogovori, nego čvrsti kriteriji«. Također je sumnjičav prema mogućnosti da plaćanje ekološke naknade natjera tvrtke na poboljšanja, jer »svote ne mogu natjerati na akciju«. Upozorio je da, osim velikih tvrtki zagađivača, ima i mnogo malih. Međutim, dok poneka velika tvrtka »logikom pritiska javnosti nešto učini, mali često ne čine ništa«. Oštrić pretpostavlja da bi se »kola eventualno mogla slomiti na nekom tko će poslužiti kao primjer«. </p>
<p>Samo osnivanje Fonda za Oštrića je mali korak, a ne instrument stvarnog poboljšanja. Početak njegova rada za Oštrića je načelno pozitivan, a u pozitivu upisuje i to da će se ipak prikupiti određeni novac koji će se moći utrošiti na zaštitu okoliša. Pitanje ugljikova dioksida će se morati riještiti, ali pitanje je kako. Jedna od mogućih mjera je i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije koje ne emitiraju taj plin, smatra Oštrić. </p>
<p>On tvrdi da bi trebalo godinama vrlo striktno primjenjivati propise o ekološkoj naknadi ne bi li se privreda na njih privikla, a »ona će sad nastojati 'muljati'«. Upozorio je da se Rafinerija Sisak hvali ulaganjima i poboljšanjima, a »oko nje stalno smrdi«. Svote koje će tvrtke platiti, Oštrić smatra nepoticajnima, jer će tvrtkama biti jeftinije platiti naknadu, nego uložiti u tehnološka poboljšanja.</p>
<p>Potpredsjednik Zelene akcije Toni Vidan podržava uvođenje ekološke naknade, jer je Hrvatska bila jedna od rijetkih europskih zemalja koja to nije imala. »Neodrživo je da samo građani, primjernice vozači, plaćaju, a tako je bilo dosad. Uvođenje ovakvih naknada je provedba načela 'zagađivač plaća'«, kazao je Vidan. Naplate emisije ugljikova dioksida zagađvači se trebaju bojati, a ta se naplate ne može odgađati unedogled i zbog približavanja Hrvatske EU, ističe Vidan. Upozorio je da Fond nije komunicirao s udrugama za zaštitu okoliša, a »bilo bi dobro uključiti javnost«.</p>
<p>»Bilo bi dobro da predstavnici građana i udruga imaju ne samo uvid u djelovanje Fonda nego i u način korištenja novca. To u Hrvatskoj nije slučaj, a u inozemstvu se pokazalo dobrim, jer jača povjerenje javnosti, koja time ne stječe dojam da se radi o još jednom nametu od kojeg se novac troši na nepoznat način«, kaže Vidan.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040802].
|
