NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040801].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 168445 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>01.08.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>lznajmljivači skaču na haube automobila i hvataju goste za rukave</p>
<p>Sezona je izuzetno teška, kompleksna i nespecifična. Mnogo toga odražava se na ovu godinu – i recesija u Europi, i loše vrijeme i odnos eura i dolara. Posljedica je da svi naši konkurenti imaju minuse, osim onih država koje su išle s krajnje niskim cijenama. Razmišljali smo o formiranju državne putničke agencije koja bi se specijalizirala za hrvatski privatni smještaj, no to je naišlo na otpor postojećih agencija, kaže Zdenko Mičić</p>
<p>Nakon što je niz godina bio doministar, Zdenko Mičić je reorganizacijom turističkog ministarstva postao državni tajnik za turizam. Za razliku od svog resornog ministra, Mičić dosta zna o turizmu, no suočen je s klasičnom hrvatskom boljkom, a to je da je za svaku promjenu u našoj zemlji potreban strahoviti napor.</p>
<p> Tako se i ove godine na Jadranu ponavljaju iste stvari - mnogo je neprijavljenih gostiju, stranci iznajmljuju na crno i to više nego ikad, privatni iznajmljivači vode svoju politiku izvan su svake kontrole, turizam je razjedinjen. Mičić ima dosta konkretnih planova, ali činjenica je da su glavni problemi i ove godine ostali nepromijenjeni. </p>
<p>• Je li se mogla izbjeći gotovo dvomjesečna sezonska rupa?</p>
<p>– Mogla se ublažiti strategijom cijena. Hrvatski turistički proizvod, pogotovo kada su hoteli u pitanju, dosegnuo je cjenovni plafon i po prvi puta ove godine nije bilo stop bukinga, odnosno overbukinga. To znači da su potraživanja bila ispod razine ponude, a toga nije bilo prošlih sezona. Lanjskih godina, nakon što bi hotelijeri objavili da su puni, odnosno kada bi oglasili stop buking, veliki dio gostiju prelijevao se u privatni smještaj. Ove sezone hotelijeri i sa 90 postotnom popunjenošću imaju izvrsne financijske rezultate. Privatnici su nezadovoljni i revoltirani jer nije bilo spomenutog prelijevanja gostiju, a oni se uvijek pune zadnji. </p>
<p>• Jesu li hotelijeri prekasno krenuli s popustima?</p>
<p>– Direktori prodaja su pod određenim pritiskom uprava, odnosno vlasnika. Direktori su vjerojatno na vrijeme predložili da se krene s popustima, ali to njihovi gazde nisu prihvatili. Tek kada su shvatili situaciju išlo se u drastične popuste što opet nije dalo efekta jer se zakasnilo. </p>
<p> • Kakve cijene vi očekujete, odnosno predlažete za slijedeću sezonu?</p>
<p>– Predlažem da svako povuče iskustva iz ove godine. Cijene se formiraju na osnovi sezone koja je u tijeku. Sada se definiraju za sezonu 2005., ali pogoditi stopostotne omjere je u sferi znanstvene fantastike. Moram, međutim, istaknuti da su apartmanske cijene probile sve kriterije. Usporedimo li polupansion u hotelu s tri zvjezdice vidjet ćemo da je on nerijetko jeftiniji od najma apartmana. Stoga smatram da posebno u apartmanskom dijelu ne smije biti dizanja cijena, štoviše predlažem da oni pojeftine. Privatnim iznajmljivačima predlažem i da se usmjere na organizirani turizam, na agencije, da potpisuju što više fiksnih ugovora, da se cijenom vrate dva koraka unatrag. </p>
<p>• Predsjednik Hrvatske udruge hotelijera, Franco Palma, tvrdi kako se Hrvatska mora ugledati na turski model poslovanja jer ćemo samo tako moći parirati cijenama aranžmana od 199 eura? U Turskoj svi sudionici turističkog businessa participiraju u poslu pa Turci i mogu ponuditi tako male cijene. Kod nas svatko radi za sebe. </p>
<p>– To je definitivna potreba, ali mislim da će u tom dijelu priče biti dosta problema. Mi nismo navikli na model javno-privatnog partnerstva. Interesne sfere javnog i privatnog sektora moraju se dogovoriti na lokalnim razinama, a turističke zajednice bi trebale biti koordinatori svega toga. Pitanje je, međutim, koliko će se u to uključiti ostali segmenti iz privatnog sektora - trgovci, bankari, ugostitelji, vlasnici štandova i sl. Nikoga se ne može prisiliti na suradnju, možda kroz njihove udruge i cehove možemo pokušati objasniti što nam je zajednički interes.</p>
<p> • Postoji mogućnost da se uz Turke ubrzo pojavi još netko iz kruga naših konkurenata tko će nuditi sedmodnevne avioaranžmane po cijeni od 199 eura. U tom slučaju Hrvatska lako može ostati bez izvansezonaca?</p>
<p>– Mislim da Turska nije naš direktni konkurent, Turska je aviodestinacija. Prije bi se bavio Italijom, Španjolskom, Grčkom ili Portugalom. Izgradnjom autocesta, Hrvatska, s druge strane, ima priliku motivirati i autobusere i individualce na dolazak na naš dio Jadrana. Potrebno je pronaći pravu formulu motivacije, možda i popustima na autocestama izvan sezone. </p>
<p> • Možete li pretpostaviti koliko na Jadranu trenutačno ima neprijavljenih turista?</p>
<p>– Mi smo jedinstveni, imamo više modela skrivanja gostiju. Postoje kategorije apsolutnog neprijavljivanja, vikendaši, rodbina i prijatelji, iznajmljivači koji zbog straha od inspekcije od sedam dana goste prijave dva ili tri dana. Ta je zona ove godine drastično velika djelomično i zbog manjka gostiju u predsezoni. Događalo se, naime, da zbog manjka posjetitelja iznajmljivači nisu željeli prijavljivati ni ono malo turista što su uhvatili. Tu jako zamjeram Državnom inspektoratu. </p>
<p>• Je li, bez obzira na sve njegove propuste, barem za ovu sezonu trebalo zadržati Branka Jordanića? Njega su se barem svi bojali. </p>
<p> – To je odluka Vlade, i svako snosi odgovornost za svoje postupke. U svom dijelu posla Državnog inspektorata Jordanić je dobro funkcionirao. Mi smo izvanredno surađivali. Lani smo medijskom kampanjom najavljivali dolaske njegovih inspektora što je dalo velikog rezultata. </p>
<p>• Opet se događa, za što međutim nije kriv Državni inspektorat već naši čudni zakoni, da stranci masovno iznajmljuju na crno i da im nitko ništa ne može?</p>
<p> – Svjestan sam da se to mora iskorijeniti isključivo zakonskom regulativom. Veliki su nam problemi neprijavljivanje gostiju, ali i standard usluge kod privatnih iznajmljivača. Riječ je o kapacitetu od gotovo 500.000 kreveta koji se iz godine u godinu povećava. Umjesto u gradnju, ljude ćemo početi usmjeravati na usavršavanje postojećeg proizvoda, da kroz kredite poboljšaju uslugu, srede fasade i vrtove, urede parkinge... Uskoro ćemo izraditi i pravilnik za privatni smještaj kojim ćemo sortirati, srediti taj golemi broj privatnih kreveta. Sada imamo veliki raspon od iznajmljivanja apartmana sa pet zvjezdica s bazenom do garaža. Najveća briga mi je uvođenje reda u privatni smještaj. </p>
<p> • Kako se moglo dogoditi da takva »armija« od gotovo 500.000 kreveta ostane izvan kontrole? Među tim iznajmljivačima ima mnogo kvalitetnih, ali i onih koji se reklamiraju i posluju u stilu 50-ih godina prošlog stoljeća?</p>
<p>– Zaista, ljudi skaču na haube automobila i hvataju goste za rukave kako bi ih odveli u svoje sobe. Ne razvoze ih samo svojim kućama, jedan čovjek ponekad pokriva cijelo selo. S druge strane postoje agencije koje uredno plaćaju poreze i ostaju bez gostiju jer im ih pokradu ovi kraj ceste. Zanima me zašto policija to mirno promatra. Kada bi ja parkirao kraj ceste i tamo stajao satima naplatili bi mi kaznu. Povrh toga, javna je tajna da djelatnici ureda turističkih zajednica, pogotovo u mjestima gdje nema agencija, preuzimaju agencijski posao. Imaju besplatan prostor, telefone i na crno, proslijeđujući goste u kućnu radinost, ostvaruju veliku zaradu. </p>
<p> • Gdje je rješenje?</p>
<p>– Razmišljali smo o formiranju državne putničke agencije koja bi se specijalizirala za hrvatski privatni smještaj, no to je naišlo na otpor postojećih agencija. Postoji velika mogućnost da privatnike prisilimo da ubuduće posluju preko agencija, jednostavno ne vidim drugog načina da se riješe nagomilani problemi u privatnom sektoru. Problem je što privatnici uglavnom ne žele ući u neki organizirani posao. </p>
<p>• Slažete li se da je rušenje bespravne gradnje najbolja stvar koja se ove godine događa hrvatskom turizmu?</p>
<p>– Apsolutno podržavamo sve napore resornog ministarstva, odnosno Marine Matulović Dropulić. Čim sezona završi nastavlja se rušenje bespravno sagrađenih objekata. Razvoj hrvatskog turizma vidimo u promjeni strukture kapaciteta. To je osnova svega, a trenutačno imamo katastrofalne omjere jer imamo samo 10 posto hotela, a ostalo otpada na kampove i privatni smještaj. To se mora drastično mijenjati u mandatu ove Vlade. Cilj nam je do 2010. dobiti 100.000 novih kvalitetnih kreveta.</p>
<p>• Kako biste ocijenili dosadašnji tijek sezone?</p>
<p>– Sezona je izuzetno teška, kompleksna i nespecifična. Mnogo toga odražava se na ovu godinu - i recesija u Europi, i loše vrijeme i odnos eura i dolara. Posljedica je da svi naši konkurenti imaju minuse, osim onih država koje su išle s krajnje niskim cijenama.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>S uvjetima koje imaju nagibni vlakovi i »Marjan« je mogao biti brži</p>
<p>Stvarna prednost nagibnih vlakova jedino je ta, da su lakši od teških vagonskih kompozicija, zbog čega mogu voziti 10 do 15 kilometara na sat brže od klasičnih vlakova, ali ne na svim dionicama</p>
<p>Nakon protokolarnih vožnji i svečanosti, bilo je zanimljivo u nove nagibne vlakove sjesti u miru, kao obični putnici, i, putujući, tek zabilježiti poneko opažanje. Novi nagibni vlakovi ipak voze nešto brže od klasičnih i uspjeli su skratiti vrijeme putovanja između dvaju hrvatskih središta na oko 6 sati. Ovo »oko 6 sati«, u našem slučaju, značilo je 6 sati i 6 minuta u dolasku u Zagreb, odnosno tek 5 sati i 56 minuta u dolasku u Split. Oba su vlaka kasnila nekoliko minuta, no, s obzirom na to kakva je Lička pruga i na to koliko kasne klasični vlakovi, kašnjenja nagibnih zasad su zanemariva. Stari vlak »Marjan«, podsjećamo, vozio je po voznome redu 7 sati i 10 minuta, ali je zbog radova, uvijek kasnio barem 20 minuta, što je značilo sedam i pol sati vožnje.</p>
<p>Gdje su nagibni dobili tih sat i pol vremena? Prvo, kao što je poznato, ne voze više na dionici Oštarije - Ogulin, nego u Oštarijama skreću put juga. Tu štede 16 kilometara i barem 20 minuta. Potom, nagibni ne mijenja lokomotivu, na što je stari »Marjan« gubio dodatnih 10 do 15 minuta. »Marjan« je, vozeći iz Zagreba, stajao na 12 međupostaja, a prema Zagrebu, na deset. A nagibni stoji svega na tri ili četiri postaje. Pretpostavimo li da se vlak na tim postajama zadržavao minimalno - tek minutu, to je značilo najmanje još 10-ak minuta dulje vožnje »Marjanom«. Ali, »Marjan« je bio brzi, a ne InterCity vlak najvišeg ranga, pa je kod križanja vlakova morao čekati i propuštati IC vlakove, na što je gubio dodatne minute. Od sat i pol koliko su nagibni vlakovi brži od »Marjana«, mogli bi ugrubo procijeniti da su čak sat vremena dobili na HŽ-ovoj organizaciji nevezanoj uz stanje Ličke pruge. Bez ikakvih problema, i »Marjan« je mogao ne ići u Ogulin, ne stajati na 12 nego na tri stanice i biti InterCity vlak najvišeg ranga kojega svi drugi vlakovi propuštaju, pa bi i on tada vozio, ne - sedam i pol, nego šest i pol sati.</p>
<p>Tek se preostalih pola sata koliko je nagibni vlak doista brži od »Marjana«, može pripisati stvarnim performansama toga vlaka. Nagibni vlak kada krene, za nekoliko sekundi može postići <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> od 80 do100 kilometara na sat. Stara se, pak, dizelska lokomotiva, koja vuče ogromnu težinu vagona, poprilično namuči dok dođe do iste brzine. No, da je Lička pruga elektrificirana, kao što nije, mišljenja smo da bi čak i postojeće HŽ-ove električne lokomotive, u ubrzanju vlakova do 100 kilometara na sat, nadmašile i nagibni vlak, a kamoli stare »dizelke«. Stvarna prednost nagibnih vlakova jedino je ta, da su lakši od teških vagonskih kompozicija, zbog čega mogu voziti 10 do 15 kilometara na sat brže od klasičnih vlakova, ali ne na svim dionicama. Uz to, nagibna tehnika s naginjanjem od osam stupnjeva, omogućava prolazak nekih zavoja bez usporavanja. No, nagibanje vlaka može zavaravati pri osjetu brzine, pa vam se može činiti da vlak ide dosta brže od klasičnoga, što nije tako, barem ne uvijek. </p>
<p>Novinar jednog dnevnika divio se činjenici da je nagibni vlak od Zagreba do Karlovca stigao »za samo 35 minuta«, ne znajući da su gotovo svi klasični vlakovi, u pravilu, stizali za - 34 minute.</p>
<p>I signalizacija, napose na cestovnim prijelazima, utječe na brzine vlakova. Otkako je nagibni vlak počeo voziti, Hrvatske su željeznice, navodno privremeno - dok se stanovništvo ne navikne na učestale prolaske nagibnih vlakova - angažirale dodatne ljude koji stoje na cestovnim prijelazima preko pruge i osiguravaju ih kod nailaska vlaka. Samo od Splita do Knina izbrojali smo petnaestak ljudi na nezaštićenim prijelazima (toliko je prijelaza nezaštićeno!). Prije su se, da podsjetimo, »klasični« vlakovi zaustavljali na prijelazima da bi propustili automobile, jer, prema tvrdnjama HŽ-ovaca, nije bilo novca za angažiranje tolikih ljudi na prijalazima. Zanimljivo je, kako ih sada, s uvođenjem nagibnih vlakova, ima. Eto još jednog razloga zašto je nagibni vlak brži. Ali s ljudima na svim nezaštićenim prijelazima, to je mogao i »Marjan«.</p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Hoće li se sada otkriti zadarska tajna o pokolju u Ahmićima</p>
<p>Kada se 2000. promijenila vlast, a prvostupanjskom presudom Blaškić osuđen na 45 godina, branitelji su započeli snažnu kampanju za potragom dokumenata koji će pokazati tko su pravi krivci za zločin u Ahmićima. Sad se povela rasprava o tome tko je skrivao dokaze o pravim krivcima, i tko im je omogućio da se pod lažnim identitetom kriju na području Zadra. Pitanje je hoće li se ta istraga provesti kako bi dovela do stvarnog procesuiranja ili će sve ostati na medijsko-političkim prepucavanjima</p>
<p>Slučaj Blaškić, najznakovitiji i najkontroverzniji je u mnogim aspektima od svih hrvatskih predmeta koji su se našli na ICTY-u. </p>
<p> Da će Haaško tužiteljstvo optužiti Tihomira Blaškića znalo se još za Daytonske konferencije u jesen 1995. Čim se saznalo da je Sud potvrdio tajnu optužnicu, pokojni predsjednik Franjo Tuđman, premjestio je Tihomira Blaškića u MORH i imenovao ga Glavnim inspektorom Hrvatske vojske. </p>
<p> Prvi Blaškićev odvjetnik bio je Zvonimir Hodak koji je izjavio da je optužnicu dobio još oko Nove godine 1996. </p>
<p> – Glavni razlog za naglo Blaškićevo izručenje je američki pritisak da Hrvatska pokaže da želi surađivati s Haaškim sudom. Miroslav Tuđman i Josip Perković uvjerili su Gojka Šuška da je najbolje predati upravo Blaškića. Tada je u Hrvatskoj bio William Perry, ministar obrane SAD-a, a dva dana kasnije Blaškić se dragovoljno predao, izjavio je Hodak za Jutarnji list, u srpnju 2000. godine. </p>
<p> General Blaškić bio je pod pritiskom da se dragovoljno preda, iako mu nije jamčena osobita podrška RH na Haaškom sudu, pa se on, što je manje poznato, nekoliko dana skrivao u Sloveniji, prije nego je 1. travnja 1996. sa zagrebačkog aerodroma Pleso ispraćen u Haag.</p>
<p>Za Blaškićevo skrivanje i opiranje odlasku okrivljen je njegov kum Ante Damjanović, jedan od visokopozicioniranih djelatnika SIS-a, kojeg je Vojna policija čak i uhitila. Damjanović je kasnije godinama bio na skrbi MORH-a da bi ga 2000. koalicijski ministar obrane Jozo Radoš imenovao svojim savjetnikom za sigurnost. </p>
<p> Odvjetnik Zvonimir Hodak nije dugo bio Blaškićev branitelj. U studenom 1996. predmet je preuzeo Anto Nobilo, što je iznenadilo mnoge promatrače, obzirom da je Blaškićevu obranu financirala RH, odnosno Ministarstvo obrane, a Nobilo je slovio gotovo za državnog neprijatelja, obzirom na svoje javne kritike Tuđmanove vlasti.</p>
<p> Denis Kuljiš u knjizi »Majmuni, gangsteri i heroji« piše da je Josip Perković, savjetnik u HIS-u, kojim su tada rukovodili Miroslav Tuđman i Đurđa Šušak, nagovorio pokojnog ministra obrane Gojka Šuška da oduzme slučaj Hodaku i dodijeli ga Nobilu. </p>
<p> Odvjetnik Nobilo danas kaže da su on i njegov kolega Russel Hayman od početka na Sudu tvrdili da zapovjedna odgovornost, »kako ju je postavilo tužiteljstvo« nije razumna pravna dimenzija te odgovornosti. </p>
<p> – Uspjeli smo dokazati da za osobnu odgovornost optuženika treba, osim tih općih dimenzija zapovjedne odgovornosti, dokazati da je svaka naređena akcija u sebi obuhvaćala zločin, tvrdi Nobilo.</p>
<p> Točno je da su se Nobilo i Hayman na početku sudskog procesa postavili na taj način. No, ostat će zabilježeno da su oni dvije godine Blaškića branili i uz pomoć »teorije kaosa«, te optužujući Vladu u Sarajevu da ne dostavlja dokumente koji se odnose na događaje u Ahmićima.</p>
<p> – Jedina vojska u srednjoj Bosni u razdoblju 1992.-1993. godine bila je bivša JNA. Sve druge snage bile su zapravo milicije u nastajanju. Nadalje, postoje jasni dokazi da je u tome razdoblju puno nasilja u srednjoj Bosni posljedica pojedinačnih inicijativa i lokalne osvete, objasnio je Hayman »teoriju kaosa« za Vjesnik, u kolovozu 1997.</p>
<p> Braniteljima je MORH plaćao honorare preko svoje tvrtke RH Alan, koju je vodio general Vladimir Zagorec. </p>
<p> U novinskim tekstovima s kraja 1998. nigdje se ne spominje da je dio Blaškićeve obrane i teorija o dvostrukoj liniji zapovijedanja, na čemu se temeljila žalba na presudu iz 2000. Hrvatski novinski komentatori koji su pratili suđenje ističu da bošnjačka tajna služba AID falsificira dokumente i priprema lažne svjedoke. </p>
<p> U to doba branitelji su usko surađivali sa šefom SIS-a Markicom Rebićem, koji im je na raspolaganje stavio usluge svojih agenata Stipana Udiljaka, Marinka Ivanovića ali i Ante Sliškovića, koji je lažirao prvo izvješće SIS-a o Ahmićima po kojem su za pokolj krivi »Srbi preobučeni u odore HOS-a«. </p>
<p> Iz uvida u novinsku arhivu i iz neslužbenih razgovora s nekolicinom osoba koje su bile uključene u pomaganje obrane generala Tihomira Blaškića, nigdje se ne nailazi na zahtjev branitelja da im se daju dokumenti u kojima se vidi tko je stvarno kriv za pokolj u Ahmićima, a koji su kao ključni dokaz obrane korišteni u žalbenom postupku.</p>
<p> Vezano uz zahtjeve braniteljskog tima HIS-u, tajnoj službi u čijoj su arhivi pronađeni ključni dokumenti 2000., bilježe se samo pritužbe Miroslavu Šeparoviću, ravnatelju HIS-a 1998. da im iz RH Alana nisu isplaćeni honorari. </p>
<p> Kontroverzni podatak iz tog vremena objavio je prošle godine sarajevski tjednik »Dani« citirajući jedan razgovor u Uredu predsjednika kada je dr. Franjo Tuđman upitao šefa SIS-a Markicu Rebića otkud mu haaško svjedočenje tadašnjeg opozicionara Stjepana Mesića.</p>
<p>Prema citiranom stenogramu Rebić je odgovorio da ga je dobio od odvjetnika Nobila koji moli za diskreciju. </p>
<p>Naime, svjedočenje predsjednika Mesića haaškim istražiteljima koje su državotvorni mediji iz tog vremena objavljivali kao primjer nacionalne izdaje, nije samo korišteno u slučaju Milošević, kako je tvrdio današnji predsjednik Mesić, već i u Blaškićevu predmetu. </p>
<p> Anto Nobilo je prošle godine u »Feral Tribuneu« demantirao da je on Markici Rebiću dao Mesićev iskaz. Markica Rebić i predsjednik Mesić o toj se temi nisu oglašavali. </p>
<p> Neki izvori tvrde da se Tihomir Blaškić nije htio braniti tako što će optuživati druge, zato njegova obrana i nije toliko insistirala na dokumentima koji su se pokazali ključnim u žalbenom postupku. </p>
<p> Navodno je ekipa Markice Rebića iz SIS-a raspolagala izvješćem Ive Lučića, šefa mostarskog SIS-a, koje je 1994. proslijeđeno Miroslavu Tuđmanu i Đurđi Šušak, a po kojem odgovornost za zločine u Ahmićima snose Paško Ljubičić, Vlado Ćosić, Ante Slišković, Tomo Vlajić, Anto Furundžija, Ignac Koštroman i Darijo Kordić. </p>
<p> – Postojao je strah da ti dokazi ne budu iskorišteni za terećenje Darija Kordića, a preko njega predsjednika Tuđmana i zato Markica Rebić nije želio da oni budu dostupni. Tvrdilo se da Blaškić neće teretiti druge, a da su Ljubičić, Ćosić, Slišković, Vlajić dobro skriveni te da ih se SFOR ne može domoći, objašnjava jedan anoniman izvor blizak tadašnjoj obrani generala Blaškića. </p>
<p> Kada se 2000. promijenila vlast, a prvostupanjskom presudom Blaškić osuđen na 45 godina, branitelji su započeli snažnu kampanju za potragom dokumenata koji će pokazati tko su pravi krivci za zločin u Ahmićima.</p>
<p> Dokumenti su pronađeni u arhivi HIS-a, a u Zadru su pod lažnim identitetom otkriveni i uhićeni Ante Slišković i Tomo Vlajić, šef SIS-a u srednjoj Bosni i njegov zamjenik. Nedugo potom, oslobođeni su zbog nedostatka dokaza.</p>
<p> Paško Ljubičić i Vlado Ćosić, zapovjednik 4. bojne HVO-a iz Posušja i njegov zamjenik, iako su se do tada također krili u okolici Zadra, uspjeli su pobjeći. Ljubičić se kasnije predao SFOR-u u BiH, a Vlado Ćosić otkriven je ove godine u okolici Zadra i proslijeđen Haagu. </p>
<p>Sad se povela rasprava o tome tko je skrivao dokaze o pravim krivcima, i tko im je omogućio da se pod lažnim identitetom kriju na području Zadra.</p>
<p> Pitanje je hoće li se ta istraga provesti kako bi dovela do stvarnog procesuiranja ili će sve ostati na medijsko-političkim prepucavanjima.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Oni koju kreću u potragu za avanturom još zaobilaze Hrvatsku?</p>
<p>Hrvatska ne obiluje atrakcijama za avanturiste, ali daleko od toga da nema što pokazati, odnosno da dinamični turisti nemaju što pronaći. Istinabog, morat će se potruditi jer se još veliki dio obale i unutrašnjosti povodi za maksimom - kod nas se turisti dolaze izležavati. Uzbuđenja, međutim, postoje, jedino ih valja potražiti. U tome je razlika između inozemstva i nas - tamo će uzbuđenje potražiti vas </p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ</p>
<p>Turizam je doživljaj, izležavanje na plaži nije odmor, tvrdi se u vodičima kroz turističke trendove. Prema većini anketa napravljenih u stranim državama, turisti Hrvatsku prije svega odabiru zbog mora i sunca. Prevedeno - cjelodnevno sunčanje na plaži i dalje je naš najjači motivirajući adut. Prosječni stranac nas zamišlja kao lijepu destinaciju gdje će se dobro odmoriti. Tek manjem dijelu europske turističke populacije dolazak na naš dio Jadrana znači i potragu za avanturom. </p>
<p>Iako avanturistička zabava nije naš glavni proizvod, i mi imamo svojih prednosti. Doduše, mnogima koji ovdašnju ponudu promatraju sa strane, činit će se da svoje atrakcije ljubomorno skrivamo, da imamo sjajnih stvari, ili barem temelje za vrhunske proizvode, ali da ih slabo koristimo i reklamiramo. </p>
<p>»Znate li da samo južni dio Istre krije 70-ak potonulih brodova. Oko Rovinja, na primjer, ima šest vrhunskih lokacija za ronioce. Istra bi mogla postati jedna od najjačih destinacija na svijetu kada je riječ o ronjenju na potonule brodove«, tvrdi Marino Brečević, zamjenik direktora Turističke zajednice Istarske županije. </p>
<p>Ronjenje je unosan business, ronioci, poput golfera, otkrivaju nove destinacije i nerijetko obilaze cijeli svijet u potrazi za novim pustolovinama. Mi im svakako imamo što ponuditi, ali bolje je pričekati dok ne smislimo kako to djelotvorno i zaštititi (od krađe i devastacije, naravno). </p>
<p>Kvarner, isto tako, krije niz ronilačkih dragulja poput, recimo, jedrenjaka u uvali Bobina, potonulog željeznog parobroda blizu sjevernog rta na ulazu u Plominski zaljev, koloniju crvenih gorgonija blizu Brseča... </p>
<p>Istra je prva u Hrvatskoj pokrenula i biciklističke staze. Danas ima više od dvije tisuće kilometara staza, a čak trećina od svih gostiju u pred i po sezoni u Istru dolazi biciklima. U glavnoj sezoni, procjenjuje se, četvrtina turista koristi se biciklističkim stazama. Istrani su zbog svega toga izdali i Biciklistički atlas. I obližnji Kvarner ide u korak s Istrom pa zasad imaju više od 20 biciklističkih staza. </p>
<p> Speleolozi proučavaju jamu Baredine, no po Istri ima još nekoliko zanimljivih lokacija. Iako Istra krije 200 smjerova za penjanje, penjačka »meka« je ipak Nacionalni park Paklenica. Jedinstven je doživljaj osjetiti tu kombinaciju iznimno atraktivne planine, potpune tišine i hrabrosti penjača. Neki poznatiji smjerovi su Anića kuk, Albatros, El condor passa, Utopija, Psycho killer...</p>
<p> Nacionalni park Paklenica je najznačajniji, međunarodno poznat, hrvatski alpinistički centar i vjerojatno centralna, polazna, točka hrvatske avanturističke ponude. Povijest tamošnjeg alpinizma počinje 1938. godine. </p>
<p> Problem je što hrvatski građani rijetko »posežu« za avanturom, da je drugačije rafting bi, kao u Sloveniji, odavno imao pravo glasa. Već tu, nedaleko Zagreba, na karlovačkoj rijeci Dobri nudi se zanimljiv rafting. Svi koji su barem jednom sudjelovali u toj, manje više bezopasnoj pustolovini, znaju o kakvoj je zabavi riječ. Raftinga ima i po Dalmaciji. Trilj i hotel »Sveti Mihovil« je, recimo, nezaobilazna točka za turiste nemirna duha. Osim brdskog biciklizma, vlasnik hotela Šime Klarić nudi čak pet proizvoda po rijeci Cetini. Posljednje vrijeme najbolje se prodaje vožnja gumenjacima po cetinskim brzacima. U svakom su gumenjaku po dvije osobe, a izazov je u tome što, za razliku od klasičnog raftinga, u ovim gumenjacima nema vodiča, skipera. O svemu odlučujete i snalazite se sami.</p>
<p>Bjelolasica je, nadalje, među prvima u Hrvatskoj ponudila tzv. team building programe. Dosad su te programe, izmišljene da se potakne harmonija među zaposlenicima, koristile gotovo sve najjače domaće tvrtke. </p>
<p> Prije dvije sezone dubrovačko je područje zahvatio »virus« safarija. Proizvod je osmišljen na način da se terencima vozi makadamom dubrovačkog zaleđa, po atraktivnim, a turistima uglavnom nedostupnim mjestima. Proizvod je naišao na veliki uspjeh, što zbog uzbudljive vožnje (na nekim se dijelovima prelazilo preko lokalnih rječica) što zbog specijaliteta ispod peke koji su bili uključeni u cijenu aranžmana. </p>
<p>Pavo Jerković, vlasnik Vile Neretve, osmislio je zanimljivo istraživanje delte Neretve. Kanalima delte, u starim plovilima, obilazi se jedno od rijetkih europskih močvarnih područja i znamenitosti koje nisu uništene suvremenom civilizacijom. </p>
<p> Ovo je samo manji dio hrvatske avanturističke ponude. Avanturizmu skloni turisti uvijek će naći ono što ih zanima. Hrvatska ne obiluje atrakcijama te vrste, ali daleko od toga da nema što pokazati, odnosno da dinamični turisti nemaju što pronaći. Istinabog, morat će se potruditi jer se još veliki dio obale i unutrašnjosti povodi za maksimom - kod nas se turisti dolaze izležavati. </p>
<p>Tako nam se može dogoditi da u manjim, pogotovo dalmatinskim, destinacijama glavna avantura bude vožnja pedalinama.</p>
<p> Uzbuđenje postoji, jedino ga valja potražiti. U tome je razlika između inozemstva i nas - tamo će uzbuđenje potražiti vas.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>A možda se, kao i dosad, sve to razvodni, recimo poput vina...</p>
<p>Što znači ostaviti našega čovjeka i dobar dio naših gostiju bez čaše-dvije vina iza glavnih obroka? Odgovor je jasan: omalovažiti ih! Odredbu od nula promila nema nijedna poznatija turistička zemlja, nema ni naša sredozemna konkurencija. Ostane li odluka na snazi bit će to svojevrstan udar na našu eno-gastro ponudu, poručuju vinogradari, vinari, ugostiteljski i turistički radnici. Uostalom, podsjećaju, da alkohol ima tek 7-postotni udio u »saobraćajkama«...</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Ovako je bilo: »U nas je čini mi se lakše dobiti teren za golf nego za sadnju loze, eto mi u Istri već desetak godina čekamo riješenja i odluke o poljoprivrednom zemljištu da bismo investirali i sadili, a ostane li na snazi novi Zakon o sigurnosti na prometnicama i promilima vozača onda neće više biti toliko važno hoćemo li podizati nove vinograde... Potrošnja vina će se znatno smanjiti«... (Moreno Coronica, jedan od poznatijih istarskih vinara iz skupine vodećih).</p>
<p>»Istra, poznato je, ne živi samo od ljetnog turizma nego i od onoga u jeseni i zimi, te posebno od vikend ponude u kojoj su glavni gosti, primjerice, Slovenci i Talijani. Ti su gosti naviknuti na na vino, naročito nakon dobrih jela i ribe, vole da ih vino raspoloži, a kako ga kod nas više neće moći ni liznuti počet će, naravno, zaobilaziti Istru«... (Vili Šaina, predsjednik Obrtničke komore Istarske županije).</p>
<p>»Žao nam je što je bačena nova kost razdora ili nespopazuma na toliko potrebnu povezanost turističke ponude s eno-gastro uslugama, te kulturom stola i življenja. Što znači ostaviti našega čovjeka i dio naših gostiju bez čaše-dvije vina iza glavnih obroka? Odgovor je jasan – omalovažiti ih! Ostane li zakom od nula promila smanjit će se i potrošnja naših izvornih jela i, posebno, delicija, sredozemna turistička konkurencija dobit će dobar dio 'naših' gostiju... (Anton Katunar, predsjednik Udruge »Vinim Croatica«).</p>
<p>»Podržavamo uglavnom sve što je ovdje danas rečeno. Ovo je šteta za turizam i šteta za vinogradare i vinare. Dakle, potreban je sasvim određeni kompromis!« (Mario Sošić, predstavnik Hrvatskog udruženja hotelijera).</p>
<p>»Vrlo ishitrena odluka! Postoji niz načina da se kazne neodgovorni vozači, a kulturnim i pristojnim ljudima ne treba uskraćivati eno-gastro navike«. (enolog Andro Tomić, otok Hvar).</p>
<p>Dakle, što se tiče vinogradara, vinara, vinotekara, ugostitelja, turističkih organizatora i domaćina... tjedan koji upravo danas završava prošao je u znaku niza rasprava o novome Zakonu o sigurnosti na našim prometnicama i berzopletosti onih koji su izglasali novi propis o »nula promila«, te konferencijom za novinare u Lovrečici kod Umaga koju su sazvali Ceh ugostiteljskih i turističkih radnika Hrvatske gospodarske komore u suradnji s Udrugom »Vinum Croatica« i Hrvatskim udruženjem hotelijera. Službeno objašnjenje sazivača bilo je da je »...novi zakon brzoplet u dijelu koji se odnosi na dopuštenu razinu alkohola u krvi, previše je represivan i u nekim dijelovima neutemeljen jer ne riješava osnovnu intenciju zakonodavca – glavne uzroke nesreća u prometu«...</p>
<p>Dobro za – konkurenciju...</p>
<p>Točno je, na našu veliku žalost i žalost našega turizma, da smo u Europi, uz ostalo, postali i poznati po stotinama i stotinama... mrtvih u »saobraćajkama«, što bilo kojoj turističkoj zemlji ne služi na čast i reklamu (blago rečeno), ali je, tvrde ne samo vinari i ugostitelji, u borbi protiv toga velikog zla uprto prstom u krivu metu, a da se o »nula promila« i ne govori, posebno u usporedbi s drugim euro-zemljama među kojima su i naši turistički rivali. Tako, na primjer, naglašeno je na presici u Lovrečici, Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Italija, Njemačka, Portugal, Slovenija, Španjolska... toleriraju do 0,5 promila, Engleska i Švicarska i do 0,8 promila. Pa, kako je i zašto do ove zbrke došlo i zar se baš moralo odrediti »nultu stopu« ?</p>
<p>Zbog dugogodišnjeg ignoriranja preventive u našoj praksi u ovoj su se zemlji događale brojne nevolje i neprilike. Da je, na primjer, bilo prave ili normalne preventive izgorjelo bi znatno manje borova i ostalog mediteranskog raslinja duž Jadrana i na otocima, rivijera bi nam bila znatno manje devastirana divljom gradnjom i betonskim terorom, pomorsko dobro bilo bi znatno manje ugroženo i opljačkano, u turizmu bi bilo znatno manje crno-sivog poslovanja i nekontroliranog odlijeva velika novca, bilo bi i znatno manje patvorenog vina, itd.</p>
<p>Ali, to nije sve! U brojnim slučajevima ni represiva u ovoj zemlji nije bila ništa bolja od slabašne preventive, što vrijedi čak i u slučajevima prometnih nesreća s najgorim posljedicama. Sudske parnice traju godinama, razvlače se, muljaju... a ima i slučajeva da se krivcima ništa »hudoga« ne događa, poput recimo onoga da za dvije prouzrokovane smrti vozač biva poslan na – boravak u inozemstvo...</p>
<p>E, sad je nakon neodgovorne i preventive i represive (ah, naša državna birokracija!), došlo do traženja spasa u »nula promila«, što će imati posljedice na drugoj strani i to kod onih koji nisu niti mogu biti krivci ili uzročnici. Što će se dalje dogoditi vidjet će se, a vinogradari, vinari, ugostitelji, turistički djeltnici... očekuju, naglasili su više puta, da zakonodavac preispita odluku ili da na određeno vrijeme odgodi primjenu.</p>
<p> Inače, nove mjere važe od 20. kolovoza. Dotle nazdravlje, a kakav će biti nastavak, vidjet će se.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Diskrecija u biznisu slabo ide hrvatskim političarima </p>
<p>Na natječaju na kojem su austrijske tvrtke dobile goleme poslove za željeznice u Turskoj bio je i »Končar«. Iznimno prihvatljiv, pouzdan, jeftin u ponudi. Zalud, jer ga nije pratila diskretna, čak nikakva politika iz domovine. Da jest, hrvatske bi banke, prekonoć, smogle kreditna jamstva od (smiješnih) 50 milijuna eura. Nisu ni trznule, navodno, samo zato što više nisu hrvatske </p>
<p>nego ispostave stranih banaka. Pogrešno!</p>
<p>RATKO MANDIĆ</p>
<p>Politika je velika predstava, nalik na reality show priredbama televizije. Jedino je u biznisu najbolje da – statira. Što ne znači da ne povlači konce, ali, zaboga, diskretno!</p>
<p>Diskrecija je nešto što, čini se, slabo ide hrvatskim političarima kada je biznis u pitanju. Mislim, diskrecija prave, nevidljive i nečujne vrste, tipa austrijske u nedavnom velikom poslu u Turskoj. Na međunarodnoj su licitaciji, naime, svi izgledi bili u korist austrijskih tvrtki, samo ako na vrijeme budu osigurana kreditna jamstva... </p>
<p>Prekonoć je, doslovno, stvoreno pola milijarde eura – veliki novac svuda u razvijenom svijetu – i austrijske su tvrtke, dakako, dobile poslove teške desetak milijardi eura.</p>
<p>Riječ je o rekonstrukciji željezničke mreže u zemlji u kojoj vlakovi mogu brže nego što pruge izdržavaju, pa se redaju katastrofalne nesreće, kao nedavna u kojoj je izletio iz tračnica putnički vlak, a poginulo 37 ljudi. Lokomotivu je remontirao zagrebački »Končar«, što s nesrećom nema veze. Ima s nečim drugim. S biznisom bez diskretne, ali opipljive podrške politike i u Turskoj.</p>
<p>Na natječaju na kojem su austrijske tvrtke dobile goleme poslove za željeznice u Turskoj bio je i »Končar«. Iznimno prihvatljiv, pouzdan, jeftin u ponudi. Zalud, jer ga nije pratila diskretna, čak nikakva politika iz domovine. Da jest, hrvatske bi banke, prekonoć, smogle kreditna jamstva od (smiješnih) 50 milijuna eura. Nisu ni trznule, navodno, samo zato što više nisu hrvatske nego puke ispostave stranih banaka. Pogrešno!</p>
<p>Sve banke u Hrvatskoj su – hrvatske. Kao što su sve banke u Austriji – austrijske. A nemaju sve austrijski domicil, niti je danas to uopće važno. Važni su poslovi, uz neizbježni diskretni šarm politike. Uostalom, središnjice istih tih banaka, koje su kupile hrvatske banke, zdušno su dale tzv. sindicirani zajam za posao u Turskoj, zajedno s onim austrijskim bankama koje imaju središnjice u Švicarskoj, Njemačkoj, SAD, Japanu...</p>
<p>A u nas, inače, agilni i, očito, za Europu čvrsto opredijeljeni premijer mora, povremeno, slušati staru hrvatsku kuknjavu (izvoznika) kako ih domaće banke »ne prate« jer su... Dok mu ti isti bankari uzvraćaju prastarom ispričnicom kako još nisu pročitali valjani izvozni program domaćih opremaša i izvođača investicijskih radova, pa ih, dakle, i ne mogu financirati...</p>
<p>U tom začaranom krugu gubi – Hrvatska. I gubit će dok se god – je li moguće prekonoć – nešto ne promijeni. Pa prednost dobiju poslovi koji će uravnoteživati, čistom deviznom zaradom u inozemstvu, vječni domaći jaz između uvoza i izvoza, olakšavati sve bilance, uključujući i proračunski deficit o kojem se ritualno talambasa svake godine kada se (ne)potrebno i (bez)plodno pregovara s Međunarodnim monetarnim fondom. A on bi, kao i Svjetska banka, samo rezao – potrošnju po glavi Hrvata.</p>
<p>Logično. Čuvari svjetskog kapitala, specijalizirani za održavanje u životu beznadnih kroničnih dužnika među svjetskom sirotinjom, uopće ne mare kako se živi (i vodi politika) u tim tamo negdje zemljama i zemljicama... </p>
<p>MMF i World Bank zanimaju samo sposobnost dužnika da vraćaju – kamate i kamate na kamate. Glavnica je, ionako, vječna.</p>
<p>Smatram da je, stoga, bilo i ostalo posve kontraproduktivno malo balkansko, šićaršijsko, pripetavanje pozicije i opozicije zbog, napuhane, afere Bechtel. Čini se da politici i političarima u Hrvatskoj ne ide u glavu – diskrecija kao temelj političkog šarma kojemu se ne može odoljeti.</p>
<p>Mislim, najprije, pod utjecajem Tomčića i đapićevaca, Račan zakuha nejestiv »grenadirmarš« sa šeprtljavom i nedomišljenom papazjanijom u Saboru o »gospodarskoj zoni« na Jadranu. To naslijedi Sanaderova vlada, pa doleti na jedan dan u Zagreb Joschka Fischer iz Berlina, vicekancelar i šef diplomacije Savezne Republike, da u ime Njemačke i cijele EU kaže kako sve to ide u ropotarnicu zbog otvaranja kandidatskih vrata u Bruxellesu (diletantskoj) Lijepoj našoj.</p>
<p>To, jasno, upali, mi dobijemo što smo htjeli, ali, dakako, ne i pravo da ostalim zemljama s interesima i granicama na Jadranu (Sloveniji i Italiji) sami solimo ribu i ostale morske delicije.</p>
<p>Soljenje – samo zajednički.</p>
<p>Onda Sanader sam sebi zasoli (šef kuhinje u tome mu je, doduše, šef diplomacije, Žužul) s Bechtelom, i to na plus 35 u zagrebačkom hladu. Doleti na jedan dan šef francuske diplomacije Barnier da, u ime Pariza i Bruxellesa, ponovi Hrvatima, očito tvrdih glava, nedavnu lekciju koju je već očitovao Joschka Fischer. Pa Sanader – a što će drugo – stane pred TV kamerama na loptu i proglasi time out do daljnjega. Dok u Bruxellesu ne presude...</p>
<p>Sve to – nepotrebna je predstava. I loš »grenadirmarš«, ma tko šefovao u provincijskoj kuhinji. Hrvatskoj treba Amerika. Dakle, treba joj i američka poslovna prisutnost, uz profit, ovdje i sada. Hrvatskoj treba Europska unija. Treba joj, ovdje i sada, što više investicija, zajedničkih i samostalnih, iz članica EU-a u novu proizvodnju i infrastrukturu.</p>
<p>Zaključak: hrvatskoj politici treba – diskretnog šarma. Neodoljivog za domaće/strane banke i poduzeća, ma odakle dolazili. A dolazit će i »gazde« iz stare Europe. Normalno. Oni određuju pravila, any way. Novopridošlice i aspiranti - štrebaju. I ponavljaju kolokvije, na našu štetu i žalost.</p>
<p>Autor je nezavisni novinar iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Tuđmanu trg s kojeg puca pogled na cijeli Zagreb</p>
<p>Provesti vezu između Strossmayerova šetališta i trga stubištem i otvorom u zidu. Time bi se postigao prilaz trgu i s južne strane. S lijeve strane predviđena trga, gledano prema Uspinjači, poželjno bi bilo predvidjeti trijem povezan s prostorom ugostiteljskog karaktera tipa bifea ili kafe-bara</p>
<p>LJUBICA SPONZA - PERKOVIĆ </p>
<p>Vjerujem da je nama Zagrepčanima, i onima diljem domovine pa i dalje od nje, već »preko glave« došlo medijsko prepucavanje o trima povijesnim ličnostima, u konkretnom slučaju o Tuđmanu, Titu i Rooseveltu. </p>
<p>I to sve zbog toga kome će pripasti cijeli ili komadić dvaju naših, po ljepoti, poznatih vrtnih parkova, odnosno trgova, zvanih Titovim i Rooseveltovim imenom. Nažalost, to prepucavanje dosiže pomalo granice kulturne sramote. </p>
<p>Što zapravo znači cvjetnjak pred Mimarom za našu povijest uz klupe na kojima se tu i tamo odmaraju mame sa svojom dječicom, što je sasvim u redu, ali i dečki, koji nadmećući se svojim športskim rekvizitima isprobavaju čvrstoću kamena reprezentativnog stubišta pred Mimarom. </p>
<p>Što se tiče rješenja za trg i spomenik dr. Tuđmanu, preuzimanje dijela Trga Francuske Republike, smatram da ne bi smjelo doći u obzir, jer spomeniku Franji Tuđmanu nije mjesto pred stražnjim fasadama, iza kojih su pomoćne prostorije i sanitarni čvorovi, odnosno zahodi Rudolfovih kasarni. </p>
<p>Vjerujem, da savjesnijim razmišljanjem svih nas ima još dostojnijih mjesta u Zagrebu za trg i spomenik dr. Franji Tuđmanu. Stoga, evo jednog prijedloga, prema mom mišljenju, dostojnog za realizaciju Tuđmanova trga i spomenika. </p>
<p>Riječ je, naime, o parku Grič, privlačnom za prolaznike, šetača i slučajnog namjernika. </p>
<p>Ne ulazeći u prošlost parka nakon Drugog svjetskog rata, pa do petnaestak posljednjih godina, kao ni u projekte zgrada koje su se predviđale izvesti na tom prostoru, uvjerena sam da će ovaj prostor ostati i dalje otvoren prozor s pogledom na grad. Arheološka istraživanja koja se danas na njemu vrše ne umanjuju vrijednost tog parkovnog trga nego ga dapače obogaćuju, jer prikazom eventualno kakvog vrijednog nalaza, kao na primjer temelja, zida ili nešto slično, stapa se prošlost sa sadašnjošću, pa makar to bilo i od stoljeća sedmog. </p>
<p>Kratki opis zamisli: Provesti vezu između Strossmayerova šetališta i trga stubištem i otvorom u zidu, danas neupotrebljivim. Time bi se postigao prilaz trgu i s južne strane.</p>
<p> S lijeve strane predviđena trga, gledano prema Uspinjači, poželjno bi bilo predvidjeti trijem povezan s prostorom ugostiteljskog karaktera tipa bifea ili kafe-bara.</p>
<p>Dio prizemlja susjedne zgrade s desne strane trga preurediti za kulturne sadržaje, izravno vezane za trg. Nešto podalje od zgrade prema sredini trga predviđa se postament sa skulpturom dr. Franje Tuđmana. </p>
<p>Ostvarenjem te zamisli, predviđeni bi se trg nalazio blizu Trgu sv. Marka s Banskim dvorima i zgradom Sabora, te bi zajednički predstavljao prvu kariku povijesnog lanca u središnjoj osi Zagreba na potezu sjever-jug. </p>
<p>Autorica je diplomirani inženjer arhitekture, sudska vještakinja za arhitekturu i građevinarstvo.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="8">
<p>Uz brojna događanja proslavljen Dan Plave zastave na Jarunu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U subotu 31. srpnja na Rekreativno športskom centru Jarun održan je Projektni dan Plave zastave, koji se inače svake godine održava zadnje subote u mjesecu srpnju. Kampanja Plave zastave je eko-markica koja ukazuje na čistoću, sigurnost i dobro održavanje plaže, a povezuje turizam i zaštitu okoliša. </p>
<p>U sklopu Projektnog dana održana su mnoga zanimljiva događanja. Sve je započelo u 10 sati izložbom plakata životinjskog i biljnog svijeta jarunskog okoliša u organizaciji Odjela za nadzor kvalitete vode jezera na Otoku Univerzijade. Organizatorica izložbe Jagoda Bončina objasnila nam je kako »vodena i kopnena staništa Jaruna obiluju raznolikim biljnim i životinjskim svijetom, a Otok divljine oaza je prirodne močvarne zajednice koja zajedno sa životnim zajednicama vrbika i topolika i različitim grmolikim vrstama pružaju ugođaj izvorne prirode i zaštićeno je područje!« </p>
<p>Dalje saznajemo kako je od 1987. do danas u jarunskom okolišu zabilježeno 130 vrsta ptica, 28 vrsta riba, a organizatori napominju da najdublji dio jezera, na 11 metara dubine, skriva legendarnog soma Juru Jarunskog. U 12 sati započelo je Prvenstvo Hrvatske u Olimpijskom triatlonu, a natjecatelji su na cilj stigli u 15 sati. Paralelno s triatlonom na Otoku Univerzijade spasioci Ronilačkog centra Ilić i djelatnici Doma zdravlja Zagreb - Zapad izveli su pokaznu vježbu spašavanja i pružanja prve pomoći. </p>
<p>Zabava za najmlađe održavala se od 14 sati, a voditeljica Centra za logopediju iz Zagreba Vesna Tokić objasnila nam je o čemu je riječ: »Jarunionica je program koji se svakog vikenda održava na Malom jezeru, ali danas smo u sklopu Projektnog dana iznimno smješteni na Otoku Univerzijade. Svaki put imamo drugu temu, a današnja je posvećena Plavoj zastavi. Djeca će od raznog otpadnog materijala i tijesta izrađivati plovila i različita sredstva za igru. Najbolji radovi na kraju će biti nagrađeni«.</p>
<p> Osim zabave za najmlađe, važna karakteristika Jarunionice je savjetodavno-edukativni karakter jer odgajatelji Centra savjetuju roditelje. </p>
<p>Za mjesec kolovoz najavljene su nove Jarunionice, dijeljenje slatkiša, bombona i sladoleda, korištenje besplatnih rekreativnih sadržaja na Velikom jezeru, a subotnja događanja najbolje je opisao Stanko Mavrin, umirovljenik iz Prečkog: »Svaki dan sam ovdje! Sve je super i čisto. Kada je ružno vrijeme vozim se biciklom ili šetam. Stvarno ima zabave za svakoga. Za šetače, kupače, ribiče ili bicikliste«. Kako doznajemo od direktora TD Jarun Alekse Kocijana, za budućnost se planira proširenje Jaruna, a gradili bi se auto-kamp, upravna zgrada, sportski objekti odvojili bi se od ugostiteljskih i tada bi se zabranio promet na području RŠC Jarun. Do tada možemo biti zadovoljni ovime što imamo, pohvaliti trud djelatnika Jaruna i zaželjeti im mnogo uspjeha u radu jer to je u interesu svih posjetitelja zagrebačkog mora.</p>
<p>Mislav Nekić</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Promocija skulptura »Bijeli Zagreb grad« </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Instalacija sastavljena od 250 bijelih elemenata, postavljenih u interijeru i na pročelju Name na Kvatriću te od Kvaternikovog trga do crkve sv. Petra umjetnički je događaj kojem je namjera podsjetiti nas na sve što ide uz termin »Bijeli Zagreb grad«, kojim tituliramo metropolu već više od osamdeset godina, odnosno od gradonačelnika Vjekoslava Heinzela koji ga je prvi uvrstio u službenu gradsku terminologiju. To se moglo čuti na svečanoj promociji skulpturalne instalacije Hanibala Salvara u subotu ispred Name na Kvaternikovom trgu. Uz promociju, pjevačica Minea izvlačila je i dobitnike Namine velike nagradne igre. </p>
<p>Nagradu, unikatno keramičko djelo Hanibala Salvara, dobila je i najelegantnija dama nazočna na svečanosti odjevena u bijelo, a riječ je o dr. Zrinki Jelaski. Skulpturalna instalacija pridonosit će vedrom ugođaju ovog djela Zagreba do 15. kolovoza.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Požar na sajmištu jakuševac ugašen za oko pola sata</p>
<p>ZAGREB, 31. srpnja 2004. Na zagrebačkom sajmu automobila na Jakuševcu u subotu oko 21,30 sati buknuo požar, a zahvaljujući brzoj intervenciji vatrogasaca ugašen je za oko pola sata, doznaje se od zagrebačke Javne vatrogasne postrojbe.</p>
<p>Prema riječima operativnog dežurnog u vatrogasnoj službi, požar je buknuo na baraki veličine 20 puta osam metara na ulazu u sajmište Jakuševac. Na teren je izašlo 20 vatrogasaca sa šest vozila. Uzrok požara nije poznat, a ozlijeđenih nema. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="11">
<p>»Noć punoga miseca« </p>
<p>ZADAR</p>
<p> – U nedjelju se treću godinu za redom na zadarskoj Novoj rivi održava manifestacija pod nazivom »Noć punoga miseca«. Ovim kulturno-turističkim projektom Zadrani pokušavaju dočarati grad iz doba kad su u njega s mora dolazili ribari, a s kopna seljaci da bi gospodi prodavali svoj ulov i proizvode.</p>
<p> Od ove godine ova manifestacija je uvrštena u velike projekte Hrvatske turističke zajednice, mnogi drže da je ova manifestacija najizvornija u našoj turističkoj ponudi, a organizatori su je nazvali Festival hrane, kulture i običaja zadarske regije. Rivu će okupirati brodovi na kojima će se nuditi riba i riblji specijaliteti, a prvi put će sudjelovati i gosti iz desetak mjesta iz zadarskog zaleđa, koji će na štandovima ponuditi svoje proizvode. Na dvjema pozornicama odvijat će se kulturno-zabavni program uz nastup brojnih izvođača. Prošlih godina na rivi je u »Noći punoga miseca« bilo i po 15.000 ljudi. </p>
<p>Lj. I. B.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>»Uragan« je imao McLarenove motore</p>
<p>U riječkom brodogradilištu »Treći maj« kraju se privode radovi na obnovi parnog broda »Uragan« koji će biti postavljen na riječkoj Delti kao spomenik pomorcima, ali i podsjećati na slavnu riječku pomorsku prošlost od koje je danas malo toga ostalo. Zanimljivo je napomenuti da će to biti i jedan od rijetkih eksponata te vrste postavljenih na riječkim javnim površinama. »Uragan« je sagrađen prije 140 godina u Hamburgu u Njemačkoj, a dugačak je 21 metar, širok 5 metara, visok 2,5, a ima gaz od jednog metra te nosivost 250 tona. U Rijeku je doplovio nakon Drugog svjetskog rata kao dio ratne odštete koja je Jugoslaviji pripala od poražene Njemačke. </p>
<p>Prethodno je na njemu parni stroj zamijenjen s dva McLarenova motora svaki sa šest cilindara i jačine 70 konjskih snaga. Jugoslavenska ratna mornarica koristila ga je kao minopolagač. Čelična oplata »Uragana« spajana je zakovicama, ima pramac u obliku oštrice sjekire, a paluba mu je drvena. JRM ga je rashodovala oko 1970., a potom je dospio u privatne ruke te je služio za geološka ispitivanja podmorja. U to vrijeme imao je i pomoćni čamac »Ivan« (danas koča »Tunica«) koji je uz njega odvlačio četiri do šest sidara korištenih za sidrenje prilikom geoloških podmorskih bušenja. McLarenovi motori pokretali su dva propelera koja su se vrtjela svaki na svoju stranu, što je brodu osiguravalo odlično držanje pravca plovidbe. Posljednju veliku ulogu »Uragan« je odigrao kad je zaplovio u filmu »Vjetrovi rata«, snimanom u Voloskom. S obzirom da je godinama bio na mrtvom vezu u riječkoj luci taj je brod zbog dotrajalosti potonuo 20. listopada 1999., a izvađen je 15 dana kasnije. Od propadanja spasili su ga profesori i studenti Pomorskog fakulteta u Rijeci koji su ga počeli uređivati, ali je taj zahtjevan posao nadišao njihove mogućnosti, posebice financijske, pa je dovršenje obnove »Uragana « povjereno »Trećem maju«. Treba reći da će uskoro početi i izrada skulpture pramca broda koji će biti postavljen na raskrižju Zvonimirove i Zametske ulice u Rijeci. </p>
<p>D. H.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Obljetnica nestanka de Saint-Exuperya</p>
<p>MARSEILLE</p>
<p> - Dvije ceremonije održane su u subotu u Marseilleu i na Korzici u znak sjećanja na pilota i pisca Antoinea de Saint-Exuperya koji je na tom području nestao sa svojim avionom prije 60 godina, 31. srpnja 1944. dok je bio u izviđačkoj misiji. Buket cvijeća bačen je u more nedaleko od otoka Rioua gdje se srušio u more zrakoplov oca »Malog princa«, što je otkriveno kada je 1988. godine marsejski ribar Jean-Luc Bianco tamo pronašao pločicu s imenom pilota . (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Amazonski »staklenički« plinovi neznatni</p>
<p>Brojne procjene količine stakleničkih plinova koji nastaju paljenjem i deforestacijom u amazonskoj prašumi preniske su i ne uzimaju u obzir plin koji se oslobađa truljenjem vegetacije, rečeno je u četvrtak na konferenciji o deforestaciji. Znanstvenici brazilskoga nacionalnog instituta za istraživanje Amazone kažu da je u 2003. emitirana količna plina koja odgovara količini od oko 400 milijuna tona ugljičnog dioksida, što je 60 posto više od procjene koju su dali drugi znanstvenici na konferenciji. »Prašuma emitira puno više nego što apsorbira«, rekao je Philip Pearnside, istraživač toga instituta. Time je u pitanje doveo mišljenje prezentirano na konferenciji u srijedu, da je džungla maleni netto proizvođač kisika. Na konferenciji se raspravlja o rezultatima Velikoga eksperimenta o biosferi-atmosferi u Amazoniji, najvećega svjetskog istraživanja o deforestaciji džungle. Istraživanje je počelo 1998., a provode ga brazilske i strane organizacije, među kojima i američka svemirska agencija NASA. </p>
<p> Područje uz Amazonu, neprekinuta šuma na površini većoj od kontinentalnoga dijela Sjedinjenih Država, u kojoj živi tridesetak posto svjetskih životinjskih i biljnih vrsta, u 2003. je godini smanjeno paljenjem i krčenjem za 2,388 milijuna hektara. Fearnside kaže da treba uzeti u obzir i brane na Amazoni jer truljenjem drva nastaje metan. Četiri amazonske brane emitirale su više plina nego najveći brazilski grad, Sao Paulo, kaže Fearnside. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Ljetni nebeski vatromet</p>
<p>Perzeidi, koji će se najbolje vidjeti pred samu zoru 12. kolovoza, su jedan od najpopularnijih periodičnih meteorskih pljuskova, a uzrokovani su strujom čestica iz repa Swift-Tuttle kometa s prividnim ishodištem u zviježđu Perzeja, po čemu je pojava dobila ime</p>
<p>Ljeto je doba zvijezda padalica, a ove godine mogli bismo imati posebno lijepe predstave jer godišnji meteorski tuš Perzeida obećava veću aktivnost nego obično. Perzeidi su jedan od najpopularnijih periodičnih meteorskih pljuskova, a uzrokovani su strujom čestica iz repa Swift-Tuttle kometa s prividnim ishodištem u zviježđu Perzeja, po čemu je pojava dobila ime. Sjajne »zvijezde padalice« mogu se vidjeti već od 17. srpnja pa sve do kraja kolovoza, a vrhunac ovogodišnjih Perzeida dogodit će se u noći između 11. i 12. kolovoza kada će se pojavljivati između 50 i 100 brzih meteora koji uz bljesak izgaraju na noćnom nebu.</p>
<p>Svake godine Zemlja prolazi kroz ostatke repova mnogih kometa i javljaju se pljuskovi meteora različitih intenziteta. Perzeidi će se najbolje vidjeti pred samu zoru 12. kolovoza, djelomično i zbog tamnog noćnog neba za razliku od prošlih godina kada je sjajna mjesečina smetala promatračima ljetnog astronomskog fenomena. </p>
<p>Kometi su goleme nakupine zaleđenog materijala, molekularnih zvjezdanih oblaka i prašine iz međuzvjezdanog prostora, kojega skupljaju kruženjem međuzvjezdanim prostorima. Perzeidi su dio materije otrgnut iz repa matičnog kometa Swift -Tuttle, koji prolazi unutrašnjim sunčevim sustavom svakih 128 godina. U trenutcima kada se komet približi Suncu, led, od kojeg je sazdan isparava, i prašina se raspršuje u orbitu poput gejzira zvjezdane prašine. Veći dijelovi materije zadržavaju se oko kometa tvoreći ovojnicu, dok se manji dijelovi (ispod 0.1 mm) zbog solarne radijacije raspršuju i tvore rep kometa. Na taj način nastaje oblak meteora koji presijecaju Zemljinu atmosferu brzinama do 72 kilometra u sekundi pružajući nam ljetni nebeski vatromet.</p>
<p>Za one koji su spremni provesti noć u promatranju neba i očekivanju Perzeida vrijedi napomenuti da nas ovo ljeto očekuje još desetak manjih meteorskih tuševa, koji zajedno tvore sjajne trake na nebu tijekom čitavog ljeta. Za najbolje promatranje meteora izaberite tamno sjenovito mjesto, po mogućnosti udaljeno od gradskih svjetala ugodno se smjestite i uživajte, jer se meteorske oluje, uz potpunu pomrčinu Sunca, svrstavaju među najljepša čuda prirode.</p>
<p>Antun Matejčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="16">
<p>Predvodnik likovne pobune</p>
<p>Još kao dijete koje je preziralo autoritete i zadane »povijesne istine«, a u čiju su rodnu kuću dolazili Ivo Andrić i Jean Paul Sartre, u Braci Dimitrijeviću se začela pobunjenička narav kojom je postao jedan od najvećih konceptualnih umjetnika današnjice, začetnik pobune i predvodnik likovne anarhije što ruši sve zadane umjetničke i povijesne kanone</p>
<p>Nema grešaka u povijesti, čitava je povijest greška –pobunjenička je misao Brace Dimitrijevića, obožavana od anarhista svih vrsta.</p>
<p>Umjetnička galerija Dubrovnik na čelu s Antunom Maračićem nakon niza zapaženih izložaba prošle godine, odlučila je ovo ljeto ugostiti retrospektivnu izložbu Brace Dimitrijevića, kojom doista grad nanovo postaje svjetskim žarištem kulture. </p>
<p>A izbor nije mogao biti bolji – nema svjetskog muzeja i uglednog likovnog pregleda u kojem Dimitrijevićeve duboko anarhističke, ali i humanističke instalacije (»Slučajni prolaznik«, triptisi »Post Historicus«) što ruše sve dogme, slaveći život i slobodnu misao, nisu našle mjesto! »Opsesivno je to nastojanje otvaranja novih prostora, osporavanja notornog i zabranjenog, afirmacije nepoznatog«, nadahnuto piše Antun Maračić. No, pravu je odu izloženim djelima iz neposredne blizine svjedoka pisanu stručno i s velikom ljubavlju ispisala Dimitrijevićeva supruga Nena.</p>
<p>Sin poznatog sarajevskog slikara Voje Dimitrijevića i njegove supruge arhitektice Jelene, Braco je odrastao u tadašnjoj jugoslavenskoj državi, »otoku koji nije pripadao ni Zapadu ni Istoku«. U očevu atelijeru imao je prilike upoznati Ivu Andrića i Jeana Paula Sartrea. U senzibilnom dječaku već se tada »formiralo nepovjerenje prema autoritetima i sumnjičavost spram javnog 'imagea'«. Kritički odnos začet tako rano, imao je presudnu važnost za likovno djelo. Smatram čudom od djeteta, Dimitrijević daje prvi intervju s pet godina, a već s deset ima izložbu, izlažući pedeset slika, ulja na platnu. Velik publicitet koju izložba dobiva, budi u njemu sumnju da je sve to zbog oca, te kao tinejdžer napušta slikarstvo i postaje član skijaškog kluba. </p>
<p>Život u klubu s »jednostavnim mladićima s planine«, imao je znatan utjecaj na mladog Dimitrijevića. Poslije će često reći »skijaški spust od 100 km na sat srodan je stvaranju i razumijevanju umjetnosti, jer zahtijeva hrabrost, brzo donošenje odluka te apsolutno vladanje prostorom i vremenom«. Nakon sretnog djetinjstva koje »paradoksalno proizvodi sumnjičavu narav«, Dimitrijević odlučuje napustiti Sarajevo u potrazi za vlastitim identitetom. Putuje u London i Pariz, gdje traži »duhovne pretke« – Duchampa i Picabiu, koji tada još nisu bili izloženi u muzejima.</p>
<p> U Zagrebu, tada »najnaprednijem gradu glede likovne umjetnosti« upisuje likovnu Akademiju. </p>
<p>Na izložbama Novih tendencija proučava Piera Manzonija i Yvesa Kleina, odredivši se »u opoziciji spram ovih pravaca, naglašavajući značenje ideje – koncepta nasuprot retinalnom dogmatizmu kinetičke umjetnosti, suprotstavljajući poetsku anarhiju novotendencijaškoj vjeri u mogućnost stvarnog poboljšanja životnih uvjeta uljepšavanjem urbanog okoliša«.</p>
<p>Još 1963. državne zastave zamjenjuje krpom u koju slikari brišu kistove proklamirajući ujevićevski »pobratimstvo lica u svemiru« pod zastavom umjetnosti.</p>
<p>Potkraj šezdesetih započinje s intervencijama u urbanom prostoru. Godine 1968. prosipa gips na cestu čekajući auto s fotoaparatom. Prvi automobil što prolazi diže prašinu koju umjetnik naziva »Slučajnom skulpturom«. »Slika Krešimira Klike« ključna je iz tog doba. Dimitrijević postavlja mlijeko u tetrapaku na cestu čekajući (opet) da auto pregazi mlijeko. Potom je zaustavio vozača i zatražio njegovo mišljenje od djelu. Ako je vozač zaključio da je riječ o umjetnosti, bio je zamoljen da potpiše na pločniku svoj rad. Taj je postupak »implicirao fundamentalnu promjenu autorstva i autentičnosti« i »imao mnoge značajke kasnijih radova: moment slučaja i uključenje promatrača da bi se izazvala kritička refleksija«.</p>
<p> Godine 1969., u veži u središtu Zagreba, Dimitrijević je čekao s pločom svježe gline. Prva osoba koja je pokušala ući u haustor, ostavila je otisak kvake u svježoj glini. Nesvjesni autor skulpture pristao je staviti svoj potpis: umirovljenik Tihomir Simčić. Tog istog dana Dimitrijević osniva umjetničku grupu koju, umjesto po nekom slavnom, naziva po Simčiću, kojeg će, naposljetku globalno promovirati u časopisima, katalozima i knjigama.</p>
<p>»Umjetničko djelo kao otvorena struktura subverzira tradicionalne mitove pravljena umjetnosti – mit virtuoznosti, umjetnikova osobnog rukopisa, te mit umjetnika kao genija«, tumači Nena Dimitrijević. Štoviše, kada Braco Dimitrijević u Manifestu grupe »Tihomir Simčić« tvrdi da su »članovi grupe svi oni koji svjesno ili nesvjesno izazovu neku vizualnu promjenu«, demokratski sugerira da je pojam umjetnosti sveobuhvatan. </p>
<p>U to vrijeme nastaju i 8-milimetarski filmovi koje rade slučajni prolaznici kojima Braco uručuje kameru jer ga je »uvijek zanimalo ono iza kamere«. Na BITEF-u 1970., na predstavi Ingmara Bergmana, posjetiteljima dijeli crvene naočale s letkom što ih je pozivao da stave naočale i tako »mijenjaju po želji kromatsku vrijednost predstave«. Na otvorenju izložbe Jesusa Raphaela Sottoa u Zagrebu, pak, dijeli vrećice s kokicama želeći »promijeniti ritam razgovora na vernisaži«.</p>
<p>Odlučan da djeluje neovisno o galerijama, Dimitrijević u haustoru Frankopanske radi izložbeni prostor. Alternativna galerija postaje poprištem održavanja nekoliko legendarnih izložaba: »Tri skupine predmeta« i »Revija s vodom«, te prethodi pojavi sličnih galerija u New Yorku. U veži 1971. Braco i Nena Dimitrijević organiziraju međunarodnu izložbu konceptualne umjetnosti »At the moment«. Prethodilo joj je Dimitrijevićevo gostovanje u Münchenu gdje nosi transparent s fotoportretom »Slučajnog prolaznika«. U Zagrebu na trosatnoj izložbi »At the moment« koju snima Vlado Petek izlažu Joseph Beuys, Victor Burgin, Giovanni Anselmo, Barry Flanagan, grupa OHO...</p>
<p>»Vječnost je sastavljena od sekundi« – pojašnjava Braco kratko trajanje izložbe ističući da je bitno da se »neki događaj dogodi«, započevši veliku seriju radova u kojima je demitologizirao moć. U svibnju 1971. Zagrebački salon organizira natječaj za umjetničke intervencije. Dimitrijević predlaže dva projekta – prvi da objesi portrete nepoznatih ljudi na tadašnjem Trgu Republike, drugi da bez ikakvog razloga po gradu objesi japanske zastave. Želimir Koščević odabire prvi projekt i na Trgu jedno jutro bivaju obješeni portreti nepoznatih ljudi, zbunjujući masu. Rad se na duhovit način bavio tabuom kulta ličnosti.</p>
<p> Lica su navodila na pomisao da je riječ o političarima »poremetivši mehanizam asocijacija«. No, da nadopunimo Nenu Dimitrijević, portretima »Slučajnih prolaznika« Dimitrijević je, u biti, izvršio još mnogo plemenitiju misiju. Istu onu misiju o kojoj je pisao poniženi i siromašni Henry Miller, sjedeći u prljavim podstanarskim sobama New Yorka, slušajući zlobne tirade prijatelja Stanleya koji mu je govorio »nikada nećeš postati pisac Henry, jer si jadnik iz Brooklyna«. Miller je već tada sanjao o »knjizi nad knjigama koju će pisati svi«. Na isti način, Braco Dimitrijević od »Slučajnih prolaznika« – žena, staraca, muškaraca radi heroje – što se nadovezuje na njegovu slavnu misao »svatko je genije dok ne dokaže suprotno«!</p>
<p>U rujnu 1971. sudjeluje na Pariškom bijenalu u organizaciji Catherine Millet. Braco izlaže velik portret slučajnog prolaznika na bulevaru St. Germain, koji nakon dva tjedna uklanja policija jer »uznemiruje Pariz«, da bi ga 1978. otkupio Centar Georges Pompidou. Nekoliko godina kasnije sličan rad skida talijanska policija s pročelja palače Ca'Gustinian na Canal Grande. Slijedi izlaganje u Napulju gdje se sprijateljuje s Beuysom. Na zajedničkom ručku, Dimitrijević zaustavlja slučajnog prolaznika u odori carinika Francesa Abatiella i snima ga s Beuysom, Celantom, Bonitom Olivom, Mariom i Marisom Merz nastavljajući tako svoju misiju otkrivanja nepoznatih koji možda mogu biti geniji!</p>
<p>Dimitrijević 1971. nastavlja studij na londonskoj St. Martin's School of Art koju pohađaju buntovnici poput Gilberta i Georgea, Richarda Longa, Hamisha Fultona.....U Londonu nastavlja seriju radova u urbanim cjelinama, postavljajući ploče na zgrade »John Foster je živio ovdje« ili »Sarah Knipe je radila ovdje«. </p>
<p>Dakako, opet je bila riječ o »anonimusima«. Dimitrijević dolazi u sukob s Anthonyjem Carom i ostaje bez profesorskog nadzora. Međutim, otkriva ga britanski tisak (izložba u Situtation galeriji - portret slučajnog prolaznika Davida Harpera) i postaje slavan.</p>
<p>Nakon što dobiva prikaze u vodećim novinama, profesori u St. Martins'u ga zovu na čaj. Slijede zapaženi nastup u Düsseldorfu, Kasselu (Documenta) i Zagrebu. Ključ njegova rada ipak je teorijsko djelo »Tractatus post historicus« u kojoj daje svoju kritiku ideje povijesti umjetnosti kao neprestanog progresa formi i kritiku mistifikacije umjetnika.</p>
<p>Na izložbi se osim portreta »Slučajnih prolaznika« koji se koriste modernom tehnologijom, može vidjeti i druga grupa radova u kojima Dimitrijević ironizira povijest rabeći broncu, mramor, ugravirana i pozlaćena slova kojima ispisuje »ovo bi moglo biti mjesto od povijesnog značenja«. I u tim djelima upozorava na netolerantnost društva prema novim idejama, ekskomunikaciju umjetnika vizionara kroz povijest. Kako sam kaže »prisvaja mit da bi ga uništio«.</p>
<p>Posebno su zanimljiva djela iz 70-ih kada Dimitrijević (kojeg slijedi bulumenta umjetnika na ulicama) odlučuje ući u »posvećene« prostore muzeja, prigodom čega nastaje još jedna glasovita misao »Louvre je moj atelijer, ulica je moj muzej«. Svi veliki svjetski muzeji mu otvaraju vrata te nastaju složene instalacije od remek djela slavnih umjetnika (Piet Mondrian, Pablo Picasso, Franz Marc, Marc Chagall, Edouard Manet, Jacques Louis David, Amadeo Modigliani, Henri Matisse), koje okružuje voćem i alatima. Ne samo da su voćke, lopate i sjekire misaone šifre što tumače djelo, već Dimitrijević ovim djelima ruši dijakronično vrijeme povijesti. U njegovu, sinkroničnom i poetskom vremenu »zajedno žive bicikli, jabuke i remek djela«. Posebno su bila uzbudljiva djela gdje je slavne slike stavio u kaveze pariškog zoološkog vrta, čime je doista došlo do čudesnog spoja divljine s artefaktima.</p>
<p>Newyorški kritičar Diego Cortez zapisao je za njegov utjecaj: »Dimitrijević ne samo da je ključni umjetnik internacionalnog pokreta konceptualne umjetnosti nego je i osnivač onoga što prihvaćamo kao vitalni dio današnjeg umjetničkog izraza u javnom prostoru. Jenny Holzer, Keith Harringi Barara Kruger snažno su razvili tu ideju da premjeste umjetnost na ulicu«.</p>
<p>Svakako, Dimitrijevićev stvaralački credo, objavljen u »Tractausu Post Historicusu« bio je publiciran četiri godine prije nego što je Charles Jencks izmislio pojam postmoderne u teoriji arhitekture. Dimitrijevićeva praksa bila je nekih 15 godina ispred različitih strategija dekonstrukcije i dekontekstualizacije, no već osamdesetih postajala je i »fundamentalna razlika između posthistorije i postmodernizma«. Njegova sloboda djelovanja unutar različitih estetskih paradigmi prethodi interesu postmodernizma za umjetničke stilove prošlosti, ali dok je koncept posthistorije etički model i hipotetična »era u kojoj hijerarhija vrijednosti prestaje postojati«, u postmodernizmu eklektičko preuzimanje modela povijesnih stilova proizlazi iz krize kraja tisućljeća. Ukratko posthistorija podrazumijeva drugu etičnost, poništavanje svih hijerarhija... Izložba je to koju valja vidjeti.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Nitko ne želi da ga u filmu pretvorite u biće bez ljubavi, bez vjere</p>
<p>Dobitnik šest Zlatnih arena u Puli govori o svom odnosu prema filmu i kolegama, o dugo očekivanom trijumfu i reakcijama na njega. Boris Dvornik u filmu, kaže Vrdoljak, izgovara jednu njegovu osobnu rečenicu: »...dva rata u jednome životu! Pitam se je li se uopće isplatilo roditi?« </p>
<p>Film »Duga mračna noć« Antuna Vrdoljaka zasluženo je osvojio Arenu u svakom pogledu. Osim što su mu pripale tri Zlatne arene (za film, režiju i scenarij), a njegovom filmu još tri (za glavnu mušku ulogu, glazbu i glumački ansambl), privukao je osam tisuća gledatelja u Arenu i dobio najveću ocjenu publike. </p>
<p>Zanimalo nas je što, tjedan dana nakon Festivala u Puli, misli Antun Vrdoljak o svemu dobrom i lošem što se tamo događalo, i kako je doživio svoje dugo očekivane Arene.</p>
<p>• Poslije mnogo godina i svakakvih noći ponovno ste se našli u Areni. Kakav je to osjećaj? </p>
<p>– Osobno nemam naročito lijepih sjećanja na Arenu i ni za čim proteklim ne žalim. Bit ću iskren: Jednom mi se (samo jednom i to nakratko) učinilo da žalim što sam nakon sloma Jugoslavije spašavao festival u Puli. Izgledalo je kao da domaćinu naturamo neku neprijatnu obvezu. Čak se činilo da su odahnuli kad je netko tu, u blizini, gotovo u isto vrijeme, osnovao drugi filmski festival.</p>
<p> Bila su teška vremena u Hrvatskoj i nije bilo novca, ali se kesa za novi festival široko odriješila, mnogi su se trgali darivajući mladu ljepoticu i kao da su jedva čekali da stara gospođa odapne. To je nešto što nikad nisam shvatio, i pitao sam se ima li smisla gurati nekome nešto što on baš nimalo ne želi. Zašto bismo mi sa strane bili toliko nasrtljivi.</p>
<p> Festival, bolje rečeno smotra hrvatskoga filma, mogla se lakše, efikasnije, jeftinije i tehnički neusporedivo bolje organizirati ne samo u Zagrebu, nego u Splitu, Rijeci, Osijeku, a da Dubrovnik i ne spominjem.</p>
<p>• Je li se o tome razmišljalo?</p>
<p>– O tome se i pisalo. </p>
<p>• Što je ipak prevagnulo? Tradicija? </p>
<p>– Ne, nego Arena. Jedinstveno kino gledalište na svijetu. Arena i ljudi u njoj. Ni s čim se ne može zamijeniti ta svečanost kina pod vedrim ljetnim nebom. I hvala Bogu da smo ustrajali i spasili Festival. </p>
<p> • Ove godine ste u Areni bili kao autor, a ne kao organizator? </p>
<p>– I kao autor sam se u Areni nagutao žaba da me i danas boli sva utroba. Bilo je vrijeme kad se znalo, javno znalo, da Vrdoljak ne smije dobiti nikakvo priznanje. Pa čak kad je i Tito (koji je prije festivala na Brijunima gledao sve filmove) rekao da mu je »Povratak« najbolji film festivala. Ta ih je vijest malo uznemirila, pa su mi dodijelili Zlatnu arenu, ali se onda žiri ipak morao sastati u mrklo doba noći i poništiti vlastitu odluku. Sjećam se Ive Vrhovca, predsjednika žirija, kojem je drugo jutro bilo mučno meni pogledati u lice. </p>
<p>• Jeste li patili zbog toga što nikad prije niste kao redatelj dobili Zlatnu arenu? </p>
<p>– Nisu je dobili ni Babaja za »Brezu«, ni Berković za »Rondo«... Malo vam ja i rijetko patim. Skloniji sam radosti. Ja sam ipak ispunio svoj život stvarima koje mi daju pravo na radost. Moji filmovi su ostali! I »Kad čuješ zvona« i »U gori raste zelen bor« i »Kiklop« i »Glembajevi«... A kolike su Arene zahrđale u Beogradu, za koje su i kovane? </p>
<p>• Ove ste godine dobili čak šest Zlatnih arena? </p>
<p>– Ne brojim ni one koje su mi oteli. A njih je bilo više, vjerujte. </p>
<p>• Zrinko Ogresta se nakon dobivene nagrade u Karlovym Varyma javno upitao zašto se naši ljudi ne znaju radovati tuđoj sreći. Imate li i Vi možda slično iskustvo sad nakon ove Vaše velike pobjede? </p>
<p>– Zrinko Ogresta je jedan od rijetkih kolega koji mi je poslao SMS čestitku... Ali, prilika je da ponovim ono što sam godinama govorio. Sjećate se kako su me napadali što se bavim drugim stvarima, a ne filmom? Samo što nisu plakali nad mojim zanemarivanjem filma, nad mojim talentom. Govorio sam i vama: vidjet ćete kad napravim film kako će me ta ista 'bulumenta' dočekati na nož. Grozno je kako u nas čovjeka lako može sve pogoditi, kako neprijatelji nemaju ni fantazije, ni pameti, a bogami ni stida. Oni se ne stide ni mržnje.</p>
<p> • Možda bi ipak bilo bolje da vas upitam što vas je najviše razveselilo. Ipak su ovo dani vašega trijumfa?</p>
<p>– Osam tisuća ljudi u Areni. Arena je bila puna kao šipak. A ja sam se bojao. Film traje preko tri sata, projekcija je debelo zagazila iza ponoći, a oni su to primili s velikim odobravanjem. Nitko se nije pomaknuo dok Oliver nije otpjevao i posljednje note »Dunje«. Nezaboravan doživljaj. To je radost koju mi nitko ne može pomutiti. I nagrada publike, moja četvrta nagrada publike u Areni. U tome sam, mislim, rekorder. </p>
<p>• Osam tisuća ljudi u Areni, 50.000 u kinima... Što vam još nedostaje?</p>
<p>– Sve ostalo imam u obitelji. Ja sam vam sretan čovjek. Ne moram ni izaći iz kuće pa da svejedno budem sretan.</p>
<p>• Vratimo se Puli koja je bila življa nego ikad prije?</p>
<p>– Bila je bolja, nego ikad prije. Imala je sjajan, raznolik i bogat program. Ne znam kad će se ponoviti. Taj popratni program stranih filmova, pobjednika velikih festivala, vrlo važna smotra recentnog slovenskog filma... Stvarno sjajno!</p>
<p>• Što mislite o domaćoj konkurenciji, koga biste izdvojili? </p>
<p>– Došao sam u Pulu pretposljednji dan i vidio sam samo Sviličićev film »Oprosti za kung fu«. Jako mi se dopao. Dirnuo me, dirajući u moj zavičaj. Odlični su mu glumci Radoš, Mlikota, Daria Lorenci i Vera Zima. Za pohvalu je i kako Sviličić vrlo vješto ugrađuje naturščike u ansambl, koji su poput nekog »dokaznog materijala«. I još jedna važna stvar, to je njegov drugi dobar film. U nas nije običaj da netko ponovi uspjeh debija. </p>
<p>• Činilo se u početku da će biti devet hrvatskih filmova, kao nikada prije?</p>
<p>– Pa i bilo je tako. Bilo ih je devet. Ali je postojala i bolja, čvršća organizacija koja je zahtijevala da se poštuju propozicije. To je bio šokantan zahtjev u zemlji u kojoj se ni Ustav ne poštuje svaki dan. </p>
<p> • Vaš film još uvijek igra u Zagrebu. Planirate li nešto novo?</p>
<p>– Primakao sam se godinama kad mogu sve manje odlagati poslove. Ni za što se više ne mogu odlučiti pa reći »to ću sutra«. A i ne pobolijevam da bih u bolesti našao utočište svoje lijenosti. S druge strane, »nakupilo se toga u naprtnjači«, kako bi rekao Stanislavski, a nije da bi to čovjek nosio na onaj svijet. Ne bih želio odapeti u punom gnijezdu uspomena. Svakako, najprije ću dovršiti neke rukopise. Kažu da bi ova zima mogla biti oštra. Eto prilike. </p>
<p>• Može li se znati koja vas tema zaokuplja kad je film u pitanju?</p>
<p>– Vrijeme koje sam proživio. Uspomene na ljude uz koje sam živio. Boris Dvornik u filmu kaže jednu moju osobnu rečenicu: »...dva rata u jednome životu! Pitam se je li se uopće isplatilo roditi?« </p>
<p>I ja sam proživio dva rata. Svuda oko nas još su razvaline tisuća života. Mi živimo na razvalinama. Mnoga su dvorišta i oranice na rubovima minskih polja. U Pirandella »Šest lica traže autora«. Ovdje deseci tisuća ljudi traže utjehu u nečijem djelu, trajno boravište za sve ono što se žudilo i što se skupo platilo. Svi se izvlačimo na »potrebnu distancu«, ali čini se da kako se mi odmičemo od vlastitog vremena, da tako postajemo sve sitniji u njegovoj sjeni. Vrijeme Domovinskog rata vapi za umjetničkim oblikovanjem. Ružno je biti dužan i drugima, a kamoli sebi samome. </p>
<p>• Što konkretno radite ovih nekoliko dana nakon Festivala?</p>
<p>– Čitam brzojave i SMS poruke. Zasut sam čestitkama, telefonskim pozivima... Baš uživam! Nisam ni slutio da sam toliko tašt! Ali, mislim da svatko ima pravo i na neku malu slabost i da svatko ima pravo imati prijatelje, biti voljen. </p>
<p>• Vaš film nosi naslov »Duga mračna noć« a jedini ima optimizam, obećanje, na kraju, za razliku od mlađih autora čiji su filmovi mračniji? </p>
<p>– To je pitanje vjere. Gotovo da dolazi iz religijskog odgoja i poimanja svijeta. Ne bih mogao živjeti bez vjere, jer bih onda bio i bez nade. Možda nije lijepo ovo što ću reći, ali kad ste me pitali, bit ću otvoren: Taj mrak našega filma otjerao je publiku iz kina. Tko će gledati beznađe i još platiti ulaznicu? Kino je identifikacija. Nitko ne želi da ga u kinu pretvorite u biće bez ljubavi, bez osjećaja, bez vjere. Neće to dugo trajati, taj mrak. Znate, kada svi oni shvate da se pomodna dosjetka u svijetu napušta, onda potraže druge snobovske putove koji su tog trenutka u trendu.</p>
<p>• Nema dvojbe da ste vratili publiku u kino? Mislite li da ih je privukla duboka emocionalnost vaše priče? </p>
<p>– Između ostalog, da. Ne može se reći da je moj film neki ispolirani svijet. To je surov život, ali nije život uškopljenika. Film, kao malo koja umjetnost, pokazuje lice svoga autora. Ne stidim se ljubavi, gotovo bih rekao kao što se neki moji negatori ne stide mržnje. A ovih dana se lijepo i sretno osjećam i nemojte mi to sad pokvariti. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Snagu i ljepotu »Ekvinocija« teško je osjetiti izvan dubrovačkih prostora </p>
<p>U mentalitetu i govoru, u fakturi rečenice, pogođena je sva dramatika, ne samo geografije nego i duhovnosti dubrovačkoga prostora. Zbog toga sam se najviše i odlučio za režiju »Ekvinocija«. Želim propitati neraskidivost duhovnoga prostora te drame s dubrovačkim lokalitetom</p>
<p>Poslije vrlo uspješne režije Dubrovačke trilogije Ive Vojnovića, redatelj Joško Juvančić ove godine od istog autora režira njegovu najpoznatiju dramu »Ekvinocij«, ovogodišnju glavnu dramsku predstavu Dubrovačkih ljetnih igara. Poslije jedne probe a povodom premijere koja će biti 4. kolovoza na otoku Lokrumu za Vjesnik razgovaramo s Joškom Juvančićem.</p>
<p>• Ovogodišnji dramskim program Igara odvija se pod geslom – U traganju za izgubljenim zavičajem. No, kada je riječ o »Ekvinociju« čini mi se da se radi i o traganju za izgubljenim prostorima u sebi?</p>
<p>– Da. Mislim da je naslov i geslo – U traganju za izgubljenim zavičajem – i kompleksan i metaforičan, ima jako puno konotacija koje se iz toga mogu izvući, pa je tako i to što ste spomenuli dio prostora. Vojnovićeva dramska tekstura je takva da s jedne strane djeluje realistično dok je s druge strane magična, ide u nešto što postaje duhovnost koja je iznad realističnoga sloja i Ibsenovskom snagom dostiže vrhunce dramske napetosti. Zato mi se traženje zavičajnog prostora nameće kao sastavni dio rješavanja najznačajnijih slojeva toga djela. Gdje je naš zavičaj i što je on? Gdje smo i tko smo mi u tom zavičaju? To su pitanja na koja uvijek tražimo odgovore, a njih nema ili ih teško nalazimo. </p>
<p> • Možda su oni u sjećanjima?</p>
<p>– Ili su možda u naplavinama uzbuđenja, u onim naplavinama sličnima naplavinama mora koje ih krije i još više izbacuje. Iz tih naplavina oslobađa se bolno saznanje o olujama i brodolomima našeg vlastitog života. Ekvinocij je prije svega priča o patnji žena i majki pomoraca i priča o napuštanju i odlascima s ognjišta u potrazi za srećom i bogatstvom. Ali on je i priča o grijesima i oprostima zločina, te priča o beskrajnoj ljubavi majke prema sinu. Zbog te kompleksnosti, ako ste na probi mogli zamijetiti, svi nešto čekaju ili traže. Djeca stalno nešto traže, muškarci sjede, pa se dižu, žene pak neprestance gledaju u pučinu iz koje uglavnom dohodi odjek valova. </p>
<p>• Dakle, režijom »Ekvinocija« želite preispitati smisao i tragiku ljudske sudbine. Jeste li zato i »pobjegli« iz Grada i izabrali kameni plato prema otvorenom moru na Lokrumu?</p>
<p>– Pa Grad je i tu, istina u pozadini, ali je točno da je prostor »Ekvinocija« puno više od samoga Dubrovnika. Kada sam vidio taj prostor, kada su me ravnatelj Igara gospodin Prlender i direktor dramskoga programa Kunčević, doveli u taj prostor odmah sam osjetio da je taj prostor dramatičan koliko i sam »Ekvinocij«. </p>
<p>• Nije li prostor lokrumskih ploča presnažan u odnosu na dramsku fakturu »Ekvinocija«?</p>
<p>– Radi se o podjednakoj ili uzajamnoj snazi komada i prostora.</p>
<p>• Zašto ste se tek sada odlučili za režiranje »Ekvinocija«? Je li to neko svođenje računa s Vojnovićem ili sa sobom?</p>
<p>– S Vojnovićem se družim, u stalnom sam dijalogu s njim, još od prvih predstava koje sam gledao kao gimnazijalac, zatim poslije kao student. On je i »krivac« što sam upisao režiju s analizom njegova Prologa nenapisane drame. Vojnović je bio i jedan od mojih prvih režijskih zadataka na Igrama, bila je to asistentura Kosti Spaiću prilikom obnavljanja Gavelline režije Tarace i kasnije kada ju je radio sam. Poslije toga sam režirao Trilogiju koncem 1970-ih i krajem 1990-ih, pa sam jako vezan za Vojnovića. Valjda je sve to bilo presudno kada mi je ponuđena režija »Ekvinocija« za koju u početku i nisam bio zagrijan, u prvi čas nisam bio siguran da je to ono što želim. </p>
<p>• Vojnović je puno više od zavičajnoga pisca, a stalno ga se gura u zavičajnost. Zašto je to tako?</p>
<p>– Slažem se da je Vojnovićevo djelo puno više od zavičajnosti ali i mislim, uvjeren sam, da je tu njegovu snagu i ljepotu »Ekvinocija« teško osjetiti u drugim prostorima. Još nisam doživio to u drugim prostorima kao što sam doživljavao u dubrovačkim, pa mi se katkada čini da to veliko djelo ima svoj hendikep što ga se vrlo teško radi na izvandubrovačkim prostorima.</p>
<p> • Zašto?</p>
<p>– Zato što je u mentalitetu i govoru, u fakturi rečenice, pogođena sva dramatika, ne samo geografije nego i duhovnosti dubrovačkoga prostora. Zbog toga sam se najviše i odlučio za režiju »Ekvinocija«. Želim propitati neraskidivost duhovnoga prostora te drame s dubrovačkim lokalitetom.</p>
<p>• Komad je danas i jako moderan jer se svakodnevno susrećemo s odlaskom iz zavičaja, s rastankom…</p>
<p> – Da. Vojnović piše taj komad krajem 19. stoljeća kada se događaju velike ekonomske emigracije, kada se traži bolji život i neki novi kontinenti sreće i boljeg života, što je i danas opsesivna tema suvremenog života. Vojnović je »Ekvinocijom« dosegnuo tragičnu dubinu, rekao bih grčku tragičnu dubinu u traženju bolje sudbine.</p>
<p>• Gledajući probu na trenutak su mi se rečenice koje izgovara Vlaho slijepi, učinile kao rečenice proroka, vidovnjaka, odjednom mi se prispodobio kao Tiresija.</p>
<p> – Na prvim razgovorima s glumcem koji to igra otkrili smo da je Vlaho veza od grčke tragedije do danas, da je to suvremeni Tiresija. Vlaho slijepi je vidovnjak, iako je povijesna ličnost, bio je onodobni oriđinal, kako bi se reklo u Dubrovniku, pa i unatoč tomu Vojnović mu je namijenio ulogu onoga koji čitavu dramu sažima i filtrira u tragično, on je zapravo najzornija tragičnost toga prostora. Zato mi je drago da ste to uočili i osjetili važnost toga lika u »Ekvinociju«.</p>
<p>• Jeste li zadovoljni suradnjom s glumcima? Koliko oni osjećaju povezanost vremena kada je komad pisan s današnjim vremenom?</p>
<p>– Glumci su presudan čimbenik za precizno iščitavanje djela i oni su od početka proba tu povezanost osjetili. Jer kada mi se dogodi da neku scenu vidim u vremenu prvoga čitanja od prije 50 godina oni su mi korektiv, oni me vrate u današnje osjećanje toga komada. To se odnosi na sve glumce, kako na one koji igraju glavne i velike uloge, tako i na sve ostale. To su uostalom jako dobri i pametni glumci da mi je užitak s njima raditi.</p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Taština i prijetnja pokretači su povijesti</p>
<p>Životinje s osobinama ljudi iz basni i sa slika su kritika društva, jer ovaj svijet u kojem živim nije po slici mojega sna. Prijetnja i taština zastupljena je u televizijskom programu kojemu su političke emisije u udarnom terminu, a one iz kulture u kasnim satima kao da su pornografija. Tašti ljudi su megalomani, što je pozitivna osobina, jer da je više takvih bilo bi i više velikih djela</p>
<p>Zvonimir Balog, priznati hrvatski književnik i likovni umjetnik u svojemu je stvaralaštvu okrenut svijetu djetinjstva. Po zanimanju likovni pedagog, a po zvanju slobodni umjetnik, taj tvorac proze i poezije, slika i skulptura, izražava se alegorijama te životinjama pripisuje svojstva ljudi i obrnuto. Napisao je 54 knjige te se predstavio na 14 samostalnih izložaba, i isto toliko skupnih u zemlji i svijetu, a njegov bakropis nalazi se u stalnom postavu Galerije Međunarodne biblioteke u Washingtonu. Objavio je zadnju knjigu »Pjesme za prvu ruku« u izdanju DHK, te nedavno izlagao animalistički ciklus »Moje drage životinje« u Galeriji Ulrich u Zagrebu, slike u kombiniranoj tehnici na novinskom papiru Vjesnika. Upravo je dobio međunarodnu književnu nagradu »Mali princ«, Kluba ljubitelja knjige iz Tuzle za humorističnu knjigu za djecu i mlade »Zmajevi i vukodlaci« u izdanju »Školske knjige« iz Zagreba. </p>
<p>• Može li se za Vaš literarni i likovni rad reći da pripada dječjem svijetu?</p>
<p>– Taj rad opisuje isti svijet samo je prikazan različitim sredstvima. Ispitivanje tog svijeta svodi se na istraživanje bitka nepoznatog u sebi. Picasso me ohrabrio svojim izrekama: »Ne slikam ono što vidim, nego ono što mislim« i »Slikarstvo se ne može naučiti, ono se mora pronaći«. Ja sam ga tražio u svijetu djetinjstva i ne znam jesam li ga našao.</p>
<p>Kada stvaram zamišljam dječaka koji se igra loptom i udara ju o zid, a taj zid sam najčešće ja. Kada sam bio dječak bio sam div, a danas sam patuljak. Danas se prisjećam sebe kad sam bio mlad, čega sam tek danas svjestan, jer je mladost pojam iskustva. Djeca ne znaju da su mlada. Mladosti postaju svjesni ljudi tek kada zađu u godine. Danas sam mlađi nego kad sam bio dijete.</p>
<p>Ne stvaram za djecu, nego za sebe. Igram se pišući, slikajući i oblikujući. Poigravam se smislom i besmislom, mislima i zamislima, snovima i vizijama što su filozofski termini. Filozofija je zapala u nemoć jer joj pripisuju da je postala igra. Bitak ostaje i dalje nešto nedohvatno, apstraktno, božansko. </p>
<p>Ni moje se stvaralaštvo ne može opisati nekim jednostavnim pojmom. Slojevitost umjetnosti krajnje je sažeo Maljevič u svojemu djelu »Bijeli kvadrat na bijeloj podlozi« pri čemu je obavio napornu intelektualnu radnju. </p>
<p> • Jesu li se životinje s osobinama ljudi iz Vaših basni preselile u likovnu sferu?</p>
<p>– Životinje su sveta bića. Ona su savršena i dovršena bića, jer čim se izlegu i okote, znaju se glasati, kretati, hraniti. A dijete dolazi na svijet kao invalid, leži na leđima, nema zube, ne zna hodati ni govoriti. Za životinju se zna da će biti svinja, ptica, mačka, a za dijete se ne zna hoće li biti čovjek, tj. kakav će biti. </p>
<p>Čovjek, da bi nadoknadio to nesavršenstvo mora se sam dovršavati, ali on to ne čini već se ponosi organom koji spava – mozgom. To je batrljak koji radi pet posto. Čovjek čeka kad će čovječanstvo poletjeti iz gnijezda i vinuti se prema zvijezdama. Mislim da je budućnost svijeta u svemiru. Da je svemir upravo stvoren za bezgraničnost ljudskog duha i radoznalosti.</p>
<p>U djetinjstvu sam se družio sa životinjama jer nije bilo djece, tako su one postale moji istinski prijatelji. Kada se zaklala kokica, janje ili prase bio sam neizmjerno tužan i nisam mogao uživati u njihovom mesu. I danas imam grižnju savjesti kada se na stolu nađe pečenje, jer mislim da je jedenje životinja samo korak do kanibalizma. Nemamo prava na tuđe živote i stoga jer ti stvorovi imaju dušu, nagon i osjećaju bol. Kravica je mlijekom othranila veliki dio čovječanstva te je naša druga mama, a prečesto i prva. </p>
<p>• Koliko je još djeteta u Vama s obzirom na sadržaj Vaših djela i umjetnički izričaj?</p>
<p>– Djeteta je u meni svakim danom sve više. Što se više udaljavam od dana kada sam bos trčao, to više osjećam da sam u to doba bio beskrajno bogat. Djetinjstvo se ne smije zaboraviti kao što se ne bi trebali potirati korijeni. Sigmund Freud je rekao da nas djetinjstvo određuje te ono naučeno do sedme godine. Često puta odrastanje nije nadogradnja već rušenje onoga sagrađenog u djetinjstvu. </p>
<p>Iako pedagozi govore da se odrasli čovjek mora spustiti na razinu djeteta, mišljenja sam da se nasuprot tomu, trebamo uzdignuti na razinu djeteta koje je duhovnije, radoznalije i kreativnije. Odrasli zaboravljaju da su bili djeca jer su opterećeni brigom o egzistenciji. Upravo nas kreativnost čini ljudima i omogućuje nam da sami sebe spoznamo i upoznamo. Čovjek sve više živi u zajednici koja guši kreativnost. Da bi čovjek bio kreativan mora dio vremena provoditi sam, jer ako je stalno okružen kolektivom postaje i sam dio stada. </p>
<p> • Jesu li Vaše životinje s ljudskim osobinama zapravo kritika društva?</p>
<p>– Sve što činim je na neki način kritika društva, jer ovaj svijet u kojem živim nije po slici mojega sna. Čini mi se da je sve okrenuto naopako. U životinjskim zajednicama ima više reda nego u ljudskome društvu. Čovjeku je data mogućnost da bude racionalan i da misli, a ne može se sporazumjeti ni sa svojim susjedom niti sam sa sobom. Sposobnost razmišljanja čini ga trajnim oportunistom. Sve te životinje koje prikazujem za mene nisu fantastične, nego realne jer kao takve žive u meni iako prikazujem krilate mačke i mušice s repom.</p>
<p>To su bića iz mašte s natruhama metafizičkog sjećanja na djetinjstvo i nadrealističnim vizijama sna. Mene zanima svevremeni svijet beskraja jer se vrijeme koje je relativno ne može mjeriti mimo naše svijesti.</p>
<p>• Zbog čega je Vaše stvaralaštvo okrenuto djetinjstvu?</p>
<p>– Moje stvaralaštvo je okrenuto prije svega prema djetetu u sebi. To je ona potreba u čovjeku da ostane vječno mlad. Ja se s djecom ne družim, čak ni sa svojom vlastitom zbog čega me peče savjest, jer sam najčešće zatvoren u svojoj sobi, nedostupan svima da bih tamo stvarao za njih. </p>
<p>• Na slikama prikazujete životinje odvojeno i zajedno u skupini pa čak i prizore parenja?</p>
<p>– O parenju ovisi produžetak vrste, a to svakako ne radim iz provokativnih razloga da bi bilo opsceno i privuklo pažnju. Spolni čin je nešto veliko i sveto o čemu ovisi produžetak ljudskog roda kao i parenje nastavak životinjskih vrsta. Jedino što je sve to čovjek izokrenuo, banalizirao i uprljao. Životinjice imaju više smisla za zajedništvo nego ljudi. Čovjek se sam sa sobom ne uspijeva družiti. Sam se sa sobom svađa i ne može se dogovoriti već si proturiječi. </p>
<p>• Taština i prijetnja životinja glavna je njihova osobina, tako česta kod ljudi?</p>
<p>– Mislim da je čovjek sav sazdan na taštini i to je po meni nešto pozitivno sve dok njome ne počne nekome prijetiti. Taština i prijetnja su po meni pokretači povijesti. Pozitivni produkt taštine je megalomanija. Ja sam na strani megalomana, da nije bilo njih ne bi bilo značajnih ostvarenja, egipatskih piramida, Kineskog zida ili Eiffelovog tornja. Zbog toga sam nesretan što nije raspisan međunarodni natječaj za Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, pa da nismo od njega načinili atrakciju kao što je zgrada MSU u Bilbaou, kamo ću radi nje osobno hodočastiti kao što sam to učinio u Austriju radi arhitekture Hundertwassera i Španjolsku radi one Gaudija. </p>
<p> I prijetnja je taština. Zubata stvorenja straše ona plaha. To je kao televizijski program kojemu su političke emisije u udarnom terminu, a one iz kulture u kasnim satima kao da su pornografija. Ne mogu se složiti da su životinje hrana, iako nažalost nisam vegetarijanac. Mislim da bi čovjek svoju hranu trebao tražiti u laboratoriju, a ne u štali. Pristalica sam GMO tehnologije koja je civilizacijski fenomen današnjice i treba ga prihvatiti.</p>
<p>• Je li slikanje na potrošnom materijalu kod Vas, žal za prolaznošću?</p>
<p>– Novine su potrošni materijal, kao i ljudska bića, stvoreni za trajanje na određeno vrijeme. Recikliram tvari jer vjerujem u njihovu neuništivost. Tvorac je čitav svijet stvorio po principu lego kockica, pa su ljudi, životinje i biljke u međusobnoj ovisnosti. Mislim da je tajna svijeta u vodi jer je čovjek sastavljen 80 posto od vode. Slikam mrljama što ih otkrivam u podsvijesti te se tako osjećam svjetlije. Iako slikam figurativno, vjerujem u apstrakciju i izreku Paola Kleea: »Što je slikarstvo apstraktnije to je čovječanstvo groznije«. </p>
<p>Apstrakcija u slikarstvu će tek doživjeti svoj pravi procvat jer ona pruža strahovite mogućnosti za stvaranje slike o sebi, za istraživanje duhovnog prostora kao nečega tajnovitog, poput stvaranja kovanica u rječniku. Slikam kontrastima jer tako zahtijeva novinska podloga puna grafizama, čime sam se na nju samo nadograđivao. Tekst se nazire ispod namaza bojom, a poneka sam slova osobno dodavao. Osim recikliranja papira, radim i skulpture od otpada kao što su stari kućanski aparati, štednjaci, televizori i hladnjaci. Pripremam i monografsku izložbu slika, skulptura i grafika te pregovaram s galeristima. Nisam zagovornik konceptualne umjetnosti koja je tek u povojima, ali se bojim da bi mogla potrajati 300 godina kao gotika. </p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="20">
<p>Zagreb promarširao Poljudom</p>
<p>Aktualni je prvak Hrvatske sezonu kompromitirao već na samom startu sezone i trebat će mnogo truda, znanja, ali i smirenosti da izađe iz krize</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Nogometaši Hajduka su u drugom kolu hrvatskog prvenstva još jednom razočarali na svome Poljudu i izgubili od Zagreba uvjerljivo sa 2-4 (2-2). Tako su Splićani u dva domaća dvoboja protiv Pule i Zagreba osvojili tek jedan mršavi bod i sigurno da nakon ovako slabe i neinventivne predstave teško mogu mirno dočekati srijedu i uzvratnu utakmicu kvalifikacija za Ligu prvaka protiv Shelbournea. Aktualni je prvak Hrvatske sezonu kompromitirao već na samom startu sezone i trebat će mnogo truda, znanja, ali i smirenosti da izađe iz krize. </p>
<p>Hajduk je još jednom svojim navijačima ponudio »kamilicu«. I tek vodstvo Zagrepčana od 2-0 probudilo je Katalinićevu družinu. Do 24. minute ništa konkretno se nije događalo na poljudskom travnjaku, a tada je Zagreb poveo. Jakirović je s desne strane izveo slobodni udarac, nabacio u kazneni prostor, gdje je Ješe bio usamljen i nije mu bilo teško svladati Hajdukova vratara Balića. Minimalno vodstvo Zagrepčana nije trgnulo hajdukovce. Štoviše, »pjesnici« su u 31. minuti poveli s 2-0. Pelaić je »gurnuo« u kontru Vidovića, koji je krenuo sam prema Hajdukovom vrataru, a Balić ga je u kaznenom prostoru srušio. Kovačić je dosudio kazneni udarac, kojeg je Ješe pretvorio u 0-2. S tribina se zaorilo »totalna šteta«. A taj uvjerljiv zaostatak probudio je domaćina. U prvom ozbiljnijem napadu Hajduk je smanjio. Korner je izveo Pralija, a Žilić je s pet metara ugurao loptu u mrežu. Hajduk je pritisnuo, međutim nije stvarao prigode. Zapravo, Zagrepčani su u 42. minuti mogli doći i do trećeg pogotka. Čutura je pobjegao po lijevoj strani, gurnuo loptu prema Đaloviću, kojeg je omeo Neretljak, pa je lopta završila na tribinama. I kako to obično biva, uslijedila je kazna. Munhoz je u 44. minuti izveo slobodni udarac s desne strane i loptom pogodio Vejića koji je izjednačio na 2-2. </p>
<p>Nastavak je donio istu sliku na travnjaku. Hajduk je igrao slabo, a Zagreb je iz kontranapada preko Vidovića tražio treći pogodak. Splićani su imali tek nekoliko poluprilika, ali Rački, Mešić, Dragičević i Turković nisu znali provući loptu u mrežu. Gosti su bili opasniji na širokom prostoru i bilo je samo pitanje hoće li uspjeti postići pobjedonosni pogodak. I to im je uspjelo u 88. minuti. Protunapad Zagrepčana išao je preko desne strane, a nabačena lopta je došla do Jakirovića koji je s 18 metara fantastičnim udarcem savladao Balića. I na samom kraju Vidović je izbio sam ispred Balića i dokrajčio splitske bijele. Poraz od 2-4 dobro je »zazvonio« Poljudom. </p>
<p>• Stadion na Poljudu</p>
<p>HAJDUK – ZAGREB 2-4 (2-2) </p>
<p>HAJDUK: Balić 5 – Žilić 5, Vejić 5, Neretljak 5 – Šuto 5, Pralija 5, Rukavina 5 (od 46. Damjanović 5), Carević 5; Munhoz 6 (od 55. Mešić 5) – Turković 5, Dragičević 5 (od 64. Rački 5).</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 5,5 – Labudović 6 (od 77. Marić -), Ješe 8, Vrdoljak 6 – Pelaić 6,5, Čunčić 6, Biskup 6 (od 87. Brkljača -), Jakirović 6,5, Čutura 6 – Đalović 6 (od 88. Ibričić -), Vidović 7.5.</p>
<p>SUDAC: Kovačić (Križevci) 7. GLEDATELJA: 2000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Ješe (24.), 0-2 Ješe (31.-11 m), 1-2 Žilić (33.), 2-2 Vejić (44.), 2-3 Jakirović (88.), 2-4 Vidović (90.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Pralija, Balić, Biskup, Pelaić, Jakirović, Vrdoljak.</p>
<p>CRVENI KARTON: Jakirović (88., dva žutakartona).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Vedran JEŠE</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Zahora donio bod Dinamu </p>
<p>Nadahnutom igrom, oplemenjenom golemim entuzijazmom, pulski su nogometaši uspjeli osvojiti veliki bod protiv favoriziranih Zagrepčana / Igor Pamić svoju je momčad na startu ovog prvenstva promovirao u svojevrsni hit hrvatskoga nogometa, s obzirom da je tjedan dana ranije osvojio bod na gostovanju kod aktualnog prvaka Hajduka</p>
<p>PULA</p>
<p> – Želite li uživati u »prolomu« pogodaka, svakako svratite na koju Dinamovu utakmicu. Istina, nećete baš uživati u nekoj, dopadljivoj predstavi maksimirskog kluba, ali svakako vam je zajamčena prava fešta pogodaka. U okršaju drugoga prvenstvenoga kola, na stadionu na pulskoj Verudi, nogometaši Pule i Dinama odigrali su neodlučenih 3-3. Dakle, u dvije posljednje Dinamove utakmice gledateljima je ukupno servirano čak 13 pogodaka – sedam u Zadru i šest sada u Puli. </p>
<p>Nadahnutom igrom, oplemenjenom golemim entuzijazmom, pulski su nogometaši uspjeli osvojiti i veliki bod protiv favoriziranih Zagrepčana, što je dakako bio i sjajan uspjeh bivšeg Dinamovog napadača, a sad trenera Pule Igora Pamića. Na startu ovoga prvenstva svoju je momčad promovirao u svojevrsni hit hrvatskoga nogometa, s obzirom da je tjedan dana ranije osvojio bod na gostovanju kod aktualnog prvaka Hajduka. </p>
<p>Ovaj put su Puljani bili nadomak potpunoga uspjeha, nadomak sva tri boda. Pola sata prije kraja imali su čak dva pogotka prednosti. Vodili su sa 3-1 i činilo se da grogirani Dinamo nema snage vratiti se »u igru« i othrvati porazu. No, dva brzopotezna pogotka, spasili su ugled zagrebačkoga kluba. Prvo je Ljubojević, nakon Eduardove asistencije, glavom smanjio na 3-2 u 76. minuti, da bi sedam minuta prije kraja Zahora iz sumnjivo dosuđenog slobodnog udarca postavio konačnih 3-3. </p>
<p>Opet je, eto, Dinamova obrana primila tri pogotka, baš kao i tjedan dana ranije u Zadru. Jasno je da tako inertna obrambena formacija još uvijek nije spremna za velike europske dosege, kakve u Maksimiru vole pompozno najavljivati u medijima. Nadalje, neinventivna igra kompletne momčadi ponovo je namrštila čelo klupskoga dopredsjednika Zdravka Mamića, koji je i prije ove utakmice dijelio javne »packe« treneru Jurčeviću zbog neuvjerljive igre njegove momčadi. Hoće li se i ovaj put sve zaustaviti samo na verbalnoj kritici? Jurčevićev kolega Pamić se, pak, Dinamu suprotstavio vještom, gotovo »rehhagelovskom« taktikom s naglaskom na obranu, ali uz nadahnute i furiozne kontranapade. </p>
<p>Pula je ove subote »letjela« na krilima razigranoga i brzonogog napadača Šehića, te sjajnoga Jerneića, koji je ordinirao na lijevoj strani veznoga reda. Ipak, prvi je poveo Dinamo u smiraju prvoga poluvremena, nakon što je Andre Mijatović dugom loptom proigrao Ljubojevića, koji je volejom iz prve pogodio mrežu. </p>
<p>Domaći su izjednačili već u sljedećoj akciji, Šehić je inicirao napad, Lukunić i Bonaca su načinili nered na desnoj strani Dinamovog kaznenog prostora, lopte se dokopao Deranja i smjestio u mrežu. Dva pogotka za vodstvo od 3-1 pulska je momčad kreirala početkom drugoga dijela, i to u razmaku od samo sedam minuta. Prvo se Jerneić spustio lijevom stranom, Turina mu je uspio obraniti udarac, no dobivenu je loptu Deranja pospremio iza gol-crte pored inertnoga Lučića. Deranja je potom preuzeo ulogu asistenta, sjajno proigravši Šehića za 3-1. </p>
<p>• Stadion na Verudi</p>
<p>PULA – DINAMO 3-3 (1-1)</p>
<p>PULA: Iveša 5,5 – D. Mijatović 5,5 Pauletić 5,5, Iftić 5,5, Videk 5,5 – Lukunić 6 (od 78. Pamić -), Bonaca 6 (od 70. Kontešić -), Rajić-Sudar 6, Jerneić 7 (od 87. Stošić -); Deranja 7,5, Šehić 7.</p>
<p>DINAMO: Turina 6 – Lučić 5, A. Mijatović 5, Milinović 5, Pranjić 5,5 (od 89. Hrman-) – Tomić 5,5 (od 69. Zahora 6,5), Agić 6, Mujčin 6 (od 46. Štrok 6,5); Kranjčar 6 – Eduardo 6,5, Ljubojević 6,5.</p>
<p>SUDAC: Bebek (Rijeka) 6; GLEDATELJA: 3.500</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Ljubojević (42.), 1-1 Deranja (43.), 2-1 Deranja (54.), 3-1 Šehić (61.), 3-2 Ljubojević (76.), 3-3 Zahora (83.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Mujčin, Milinović, Iftić, Lučić, Agić, Kranjčar, Šehić.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Darko DERANJA </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Uvjerljivi Inter zasjeo na vrh</p>
<p>ZAPREŠIĆ</p>
<p> – Nogometaši Intera impresivno su startali u novu prvoligašu sezonu. Četiri postignuta pogotka, niti jedan primljen, šest bodova i dopadljiva igra, u konačnici i mjesto na vrhu ljestvice nakon dva odigrana kola. To je učinak Zaprešićana koji su i ovu prvoligašku sezonu počeli odlično. U subotu su nadigrali Međimurje rezultatom 3-0 (1-0). Bila je to uvjerljivo izdanje momčadi Srećka Bogdana, pogotovo u prvom poluvremenu, iako su bili precizniji u nastavku. Prvi gol postigao je Pecelj već u 7. minuti, a uvjerljivu pobjedu Interu osigurali su Janjetović (72.) i Brnas iz 11-terca četiri minute prije kraja.</p>
<p>Gosti kao da su u prvome poluvremenu disali na aparate. Možda je djelomično razlog tome vrućina, no sigurno je da su bili stjerani na svoju polovicu upravo zbog razigranih Zaprešićana. Dominacija Intera je bila očita, ali iz za oko lijepih akcija nije se zatresla mreža gostiju. Uspjelo je to »žuto-plavima« u ranoj fazi utakmice iz kornera. Ubacio je Piškor, a dobro postavljeni Pecelj je glavom smjestio u mrežu uz malu pomoć vratnice. Pogodak je dao krila domaćinu, razmahali su se Bogdanovi puleni, ali nedostajalo je pribranosti u završnicama. Prilike su imali Krznar, Gulić, Poljak i Ceraj. </p>
<p>U nastavku je trener gostiju Orehovec uveo Matešana i Andrea, što je donekle izjednačilo omjer snaga na terenu. Ali, ni to nije bilo dovoljno Čakovčanima za izjednačenje. A nije da nisu imali prilika. No, u svim se situacijama istaknuo odlični domaći vratar Darko Horvat. Prvo je Stjepan Krznar s ruba 16-terca glavom usmjerio loptu prema mreži u 59. minuti, ali je »Beba« refleksnom obranom spriječio 1-1. U 63. minuti Čordaš je promašio jednu povratnu loptu, u nastavku je tukao Žuljević, ali se vratar »žuto-plavih« istegnuo koliko je dug i izbacio loptu u polje. To je bilo sve čime su zaprijetili igrači Međimurja. Na 2-0 povisio je Janjetović svega tri minute nakon što je ušao u igru, a Bila je to akcija u režiji Dinamove »veze«. Čale ga je lijepo poslužio, a veznjak Intera je uletio u 16-terac, uz malo muke zaobišao Stanekovića i pospremio loptu u mrežu. konačnih 3-0 postavio je Brnas iz 11-terca kojeg je iznudio raspoloženi Krznar četiri minute prije kraja. </p>
<p>• Stadion Intera </p>
<p>INTER ZAPREŠIĆ – MEĐIMURJE 3-0 (1-0)</p>
<p>INTER: Horvat 7 – Brnas 7; Pecelj 7, Vidak 6,5– Skulić 6,5; Ceraj 6,5, Modrić 6,5, Poljak 6 (od 55. Čale 6,5), D. Krznar 7 – Piškor 6,5 (od 69. Janjetović 6,5), Gulić 6,5 (od 80. Stanić -).</p>
<p>MEĐIMURJE: Staneković 5,5, S. Krznar 5,5, Habuš 5 (od 70. Denilson 5), Bratković 5, Sesar 5,5 – Jančetić 5,5, Čordaš 5, Vukadin 5 (od 46. Matešan 5,5); Grabant 5 – Haxiu 5 (od 46. Andre 5), Žuljević 5,5.</p>
<p>SUDAC: Vučkov (Rijeka) 7. GLEDATELJA: 700.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Pecelj (7.), 2-0 Janjetović (72.), 3-0 Brnas (86.-11 m).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Grabant, Cesar, Vidak, Pecelj, Janjetović.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Darko HORVAT</p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Uspješna domaća premijera Riječana</p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – Nogometaši Rijeke vrlo su uspješno odigrali premijernu utakmicu sezone na domaćem terenu, pobijedivši Kamen Ingrad sa 2-1. Riječani su osobito dobri bili u prvom dijelu kada su dominirali, stvarali prilike i na kraju poveli u 18. minuti nakon lijepe akcije u kojoj su sudjelovala četiri domaća igrača. Šarić je dodao do Brkića, Brkić Butiću, a ovaj prsima poslužio Tomislava Ercega, koji je s otprilike 14 metara pogodio same »rašlje« protivničkog vratara. Tek u drugom dijelu gosti iz Velike uspjeli su uspostaviti igru i u nekoliko navrata opasno priprijetiti domaćinu. Ipak, Rijeka je prva došla do novog pogotka u 63. minuti kada je Butić glavom poslao loptu pod prečku. U 77. minuti Lišnić je izbio je sam pred vratara Marića i pogodio za konačnih 2-1.</p>
<p>• Stadion na Kantridi </p>
<p>RIJEKA – KAMEN INGRAD 2-1 (1-0)</p>
<p>RIJEKA: Marić 6,5, Knežević 6, Lerant 6,5, Tadić 6, Butić 7,5 (od 74. Tkalčević -), Erceg 7, Šarić 6,5, Brkić 6, Novaković 6 (od 68. Katulić 6), Mujdža 6, Linić 6 (od 58. Čaval 6)</p>
<p>KAMEN INGRAD: Čavlina 5,5, Kovač 5,5, Božinovski 6, Kurilić 6, Šaranović 6,5, Bajsić 5,5 (od 68. Balašković 6), Dajić 5,5 (od 59. Lišnić 6), Rendulić 6, Kralj 6 (od 86. Čižmek -), Smoje 6, Vujica 6. </p>
<p>SUDAC: Šupraha (Kolan) 6,5. GLEDATELJA: 2.000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Erceg (18.), 2-0 Butić (63.), 2-1 Lišnić (77.).</p>
<p>ŽUTI KATRONI: Butić , Božinovski, Smoje.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Josip BUTIĆ</p>
<p>Pero Ogurlić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Osijek do pobjede u nervoznoj utakmici</p>
<p>Sudac Darko Feljan iz Zagreba pokazao je četiri crvena i sedam žutih kartona, potom je s klupe udaljio u gledalište i trenera Osijeka Stjepana Čardaša, da bi utakmicu nakon njena isteka produžio za šest minuta</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Osijek je u 2. kolu nacionalnog nogometnog prvenstva ubilježio i drugu pobjedu. Ovaj puta Osječani su bili bolji od Zadra 3-1. </p>
<p>Inače, utakmica u Gradskom vrtu obilovala je mnoštvom bizarnosti. Sudac Darko Feljan iz Zagreba pokazao je četiri crvena i sedam žutih kartona, potom je s klupe udaljio u gledalište i trenera Osijeka Stjepana Čardaša, da bi utakmicu nakon njena isteka produžio za šest minuta. </p>
<p>Osijek je poveo već u 24 sekundi susreta. Jukić je bio asistent, a Primorac strijelac. Obezglavljeni Zadrani, ubrzo nakon toga još su dva put kapitulirali, pa je praktično već nakon 18 minuta dvoboj bio riješen. Na 2-0 povisio je Jukić na ubacivanje Babića, a tri minute kasnije iz jedanaesterca strijelac je bio i kapetan bijelo-plavih Balatinac. Nova uzbuđenja naišla su potkraj prvog poluvremena. Tada je zbog drugog žutog kartona isključen Jukić, što su gosti iskoristili za počasni pogodak (Kordić u 56. minuti). No, ono što je bacilo tamnu mrlju na subotnju utakmicu, u kojoj je Osijek apsolutno zasluženo pobijedio, vidjeli smo u razmaku od samo 60-ak sekundi sredinom drugog poluvremena. Prvo je zbog drugog žutog kartona isključen Ćustić, a onda još jedan nogometaš Zadra, kapetan Surać zbog brutalnog nasrtaja na Babiću. nakon toga u gužvi na sredini terena najstariji domaći nogometaš Gusić (35) počeo je dijeliti svoju pravdu, pa je i njega Feljan isključio. Na izlasku s terena prema svlačionici Surać i Gusić nastavili su koškanje. </p>
<p>• Stadion Gradski vrt </p>
<p>OSIJEK – ZADAR 3-1 (3-0)</p>
<p>OSIJEK: Skender 7, Gusić 5, Ostopanj 6, Mikulić 7,5, Babić 7,5, Milardović 7,5, Nađ 6,5, Tokić 6 (od 75. Prijić -), Balatinac 6 (od 86. Knežević -), Jukić 7, Primorac 6,5, (od 60. Mišić 6). </p>
<p>ZADAR: Rogić 5,5, Jurić 5, Zebić 5, Duilo 5 (od 43. Kordić 6), Bilaver 5 (od 55. Vukušić 5,5), Jurjević 5,5 (od 84. Zurak -), Surać 5, Prpić 6,5, Krivić 5, Terkeš 5, Ćustić 6.</p>
<p>SUDAC: Feljan (Zagreb) 6,5</p>
<p>GLEDATELJA: 2.500</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Primorac (1.), 2-0 Jukić (15.), 3-0 Balatinac (18. 11 m), 3-1 Kordić (56.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Jurjević, Duilo, Ćustić, Zebić, Vukušić, Jurić, Jukić </p>
<p>CRVENI KARTONI: Jukić, Gusić, Ćustić, Surać</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Josip MILARDOVIĆ </p>
<p>Alan Kerže</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Rusanova kao Dinamo 1979.</p>
<p>Predsjednik, glavni tajnik, savjetnik, izbornik, njegovi pomoćnici - sve su ljudi koji su karijere izgradili u Dinamu. Upravo je nevjerojatno kako nitko nije pomislio da takva nespretna kadrovska križaljka može imati dalekosežne posljedice po odnose u našem nogometu koji je posebno osjetljiv na općedruštveno pitanje odnosa sjevera i juga </p>
<p>Hrvatski nogometni savez nesumnjivo je silno uspješna sportska institucija. Financijski snažna, dobro organzirana, prati i brine o dvadesetak hrvatskih reprezentacija, od momčadi svećenika pa sve do A vrste oko koje je i najveće zanimanje javnosti. Međutim, hrvatska kuća nogometa, kako se često naziva naš nogometni Savez stacioniran u Rusanovoj 13 u Zagrebu, u posljednje vrijeme postaje praktički pričuvni Dinamov dom. Jer, kako razuvjeriti sve glasnije kritičare koji Savez percipiraju kao utočište bivših zaslužnih »dinamovaca«, kad se pukim nabrajanjem glavnih ljudi u Savezu upravo dolazi do takvog zaključka. </p>
<p>Iako će predsjednik HNS-a Vlatko Marković s ponosom istaknuti kako je bio trener i Dinama, ali i Hajduka, on je ipak bliže zagrebačkom nego li splitskom klubu. Vrijedni glavni tajnik Saveza Zorislav Srebrić također je Dinamov kadar, kao i savjetnik Ante Pavlović. </p>
<p>To, dakako, nije sve, jer stručni dio Saveza također je gotovo isključivo - Dinamov. Novi izbornik Zlatko Kranjčar, njegovi pomoćnici Martin Novoselac, Tomislav Ivković i Marijan Vlak, Dinamovi su bivši igrači. </p>
<p>Dakle, tko imalo bolje poznaje našu bližu nogometnu povijest prepoznat će danas u Savezu u Rusanovoj 13 »momčad« Dinama iz 1979. godine. »Još im samo fali 'slučaj Tomić'«, duhovita je opaska koju smo čuli nakon te tvrdnje. </p>
<p>Sve to je posve dovoljno da se Savez percipira isključivo kao Dinamova kuća nogometa. Iako će svima u Savezu, nakon pitanja nije li se malo pretjeralo sa zagrebačkim kadrom, usta biti puna »rada u interesu hrvatskog nogometa«, teško se oteti dojmu da je »ostatak Hrvatske« u Savezu debelo zanemaren. </p>
<p>Branit će se u Savezu od takvih napada podacima da je u Kranjčarovom stožeru Vatroslav Mihačić, nekadašnji vratar Hajduka. Spominjat će se, nadalje, kako su kandidati za izbornika mlade reprezentacije Gudelj, Bilić i Vulić, no sve je to presitno i isuviše nebitno da bi se dojam o Dinamovoj kući nogometa srušio. Zapravo se među trenerski »trojac« s juga bacila kost, pa neka se glođu međusobno...</p>
<p> Glavne uloge u hrvatskom nogometu predodređene su za Dinamove ljude. Što, naravno, izaziva ne samo nezadovoljstvo kod ostalih, već katkada čak i bijes. Još kada se uzme u obzir da je hrvatska nogometna reprezentacija najvažnije utakmice kvalifikacija u posljednjih nekoliko godina igrala u Zagrebu, uporno izbjegavajući primjerice Split, onda se tvrdnje o Dinamovoj kući nogometa samo još uvećavaju.</p>
<p> Slučajno ili ne, činjenica je da je danas Savez ispostava za Dinamove ljude, što opet ne mora značiti da se svi oni zajedno svesrdno ne trude skribti o hrvatskom nogometu. Međutim, upravo je nevjerojatno kako nitko nije pomislio da takva nespretna kadrovska križaljka može imati dalekosežne posljedice po odnose u našem nogometu koji je posebno osjetljiv na općedruštveno pitanje odnosa sjevera i juga. </p>
<p>Pojedini potezi čelnika iz Rusanove, kada je riječ o preferiranju sjevera nauštrb juga, nalikuju čak i inaćenju prema onima koji tvrde kako je Savez u Dinamovim rukama. </p>
<p> Kako i ova priča ima i drugu stranu medalje, tako valja krivicu djelomično otkloniti i s ljudi iz Saveza. Jer, nema nikakve sumnje da i Hajduk, klub opterećen trzavicama svojih proslavljenih bivših nogometaša u upravljačkim strukturama, nije sposoban agresivnije krenuti prema Rusanovoj. Jer, kada bi Hajduk bezrezervno stao iza svojih ljudi, što nije učinio, ne sumnjamo da našem nogometnom Savezu nitko ne bi mogao predbaciti da je Dinamov servis. Uostalom, zašto dinamovci ne bi uzeli sve kada hajdukovci kalkuliraju za osobni račun i teško im je podržati i prvoga do sebe! </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Hrvatska sa Šveđanima i Španjolcima </p>
<p>TUNIS Hrvatski rukometaši započet će obranu naslova svjetskih prvaka na Svjetskom prvenstvu u Tunisu 2005. u skupini C zajedno sa Švedskom, Španjolskom, Argentinom, Japanom i Australijom, odlučio je današnji ždrijeb u tuniskom Hammametu. Svjetsko prvenstvo će se u šest tuniskih gradova održati od 23. siječnja do 6. veljače 2005., a sudjelovat će ukupno 24 reprezentacije podijeljene u četiri skupine. U skupini A će biti Danska, Francuska, Tunis, Grčka, Angola i Kanada, u skupini B Slovenija, Rusija, Češka, Kuvajt, Island i Alžir, a u skupini D reprezentacije Njemačke, SiCG, Norveške, Egipta, Brazila i Katara. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Kraj karijere prepune uspona i padova</p>
<p>Moguće je da je ovo Tysonu bio posljednji ulazak u ring. I dobro ga je unovčio. Osam milijuna za poraz. Williams je, osim vrijednog »skalpa«, dobio »tek« 250.000 američkih dolara...</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nekad apsolutni vladar boksačkih ringova i jedan od najboljih boksača svih vremena Mike Tyson, odlučno je nastavio kompromitirati karijeru. Tyson je raskalašenim načinom života doveden na rub bankrota, a ulaskom u ring (nakon 17 mjeseci pauze) protiv Britanca Dannyja Williamsa pokušao je vratiti dio potamnjele slave. No, iz ringa je izašao pognute glave...</p>
<p>Tridesetjednogodišnji britanski boksač u četvrtoj je rundi vratio Tysona na boksačke margine, gdje mu je, ruku na srce, već dugo i mjesto. Premda je Tyson (38) dominirao u početne tri runde, u četvrtoj se suočio s nekoliko preciznih udaraca koji su ga srušili među konopce i Williamsu donijeli možda i najveći trofej u karijeri. </p>
<p>Omjer na kladionicama bio je 9-1 u korist Iron Mikea, no malo mu je to vrijedilo nakon što je u četvrtoj rundi prošlo nešto manje od tri minute. Ošamućen udarcima, Tyson se jedva uspravio na noge, pa je sudac Dennis Alfred napravio jedino što je bilo logično - poštedio Tysona daljnje muke. </p>
<p>– Pokazao sam da sam pravi ratnik. Uzdrmao me u prvoj rundi, no vratio sam se i taktički ga nadmudrio. Znao sam da ću pobijediti, bio sam spreman na to. </p>
<p>Tysonov je trener, Freddi Roach, koji se prije meča kleo u fizičku spremnost svojeg borca morao prikloniti čestitkama upućenima Britancu:</p>
<p>– Ponosan sam na ono što je Mike napravio, no Williams ga je izmorio i nadjačao. Samim time i iznenadio mnoge. </p>
<p>Mike Tyson je u profesionalnoj karijeri u ring ulazio 57 puta. Ubilježio je 50 pobjeda (44 nokautom), dva je puta poražen, a pet puta su suci njegove mečeve proglašavali borbama bez pobjednika. Williams je u karijeri imao 35 profesionalnih mečeva iz kojih je 32 puta izašao kao pobjednik (26 nokauta), a tri puta je poražen. Pred 17.273 uglavnom Tysonovih navijača upisao je pobjedu nad boksačem koji posljednjih godina novinske stupce puni aferama, a ne sportskim uspjesima. Kako je rekao, pobjeda mu tim više znači što je do nje došao nadjačavši boksača kojem se nekad divio.</p>
<p>– Ne mogu vjerovati da sam pobijedio nekoga čiju karijeru pratim od kada mi je bilo 13 godina. Sada će me ljudi početi ozbiljniji shvaćati.</p>
<p>Tysona, pak, ljudi već dugo ne shvaćaju ozbiljno. Premda je unaprijed dogovorio nekoliko mečeva, a sve u cilju zarađivanja novca, krug ljudi koji bi voljeli s njim u ring stalno se povećava. Ipak, moguće je da mu je ovo bio posljednji ulazak u ring. I dobro ga je unovčio. </p>
<p>Osam milijuna za poraz. Williams je, osim vrijednog »skalpa«, dobio »tek« 250.000 američkih dolara... </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="28">
<p>SAD ostaju u BiH sve dok to bude potrebno </p>
<p>Uhićenje svih osumnjičenih za ratne zločine, a posebice Radovana Karadžića i Ratka Mladića, američki je državni tajnik opisao kao iznimno važan cilj administracije predsjednika Georga Busha</p>
<p>SARAJEVO</p>
<p> - Američki državni tajnik Colin Powell izjavio je u subotu u Sarajevu kako će njegova zemlja biti i dalje angažirana u Bosni i Hercegovini te da će se diplomatsko, vojno i drugo prisustvo nastaviti sve dok to bude potrebno.</p>
<p> »Kanimo ostati ovdje sve dok naša nazočnost bude potrebna«, kazao je Powell na konferenciji za novinstvo koju je održao nakon sastanka s najvišim bosanskohercegovačkim dužnosnicima.</p>
<p>On je pojasnio kako će, bez obzira na okončanje misije SFOR-a u BiH krajem ove godine, NATO i dalje djelovati u toj zemlji kroz posebni stožer na čijem će čelu biti američki general.</p>
<p> Zadaća tog stožera NATO-a, kazao je Powell, bit će pomoći dalje reforme obrane u BiH ali i osigurati hvatanje osumnjičenih za ratne zločine te voditi borbu protiv terorizma.</p>
<p> Uhićenje svih osumnjičenih za ratne zločine a posebice Radovana Karadžića i Ratka Mladića američki je državni tajnik opisao kao iznimno važan cilj administracije predsjednika Georga Busha.</p>
<p> »Lov (na optužene) se nastavlja. Do sada je bilo nekih ohrabrujućih naznaka no mi nećemo biti zadovoljni sve dok se i Karadžić i Mladić ne nađu u Den Haagu«, kazao je Powell.</p>
<p> On je boravak u Sarajevu iskoristio kako bi uputio posebno upozorenje vlastima Republike Srpske da one snose izravnu odgovornost za to što najtraženiji optuženici do danas nisu u zatvoru.</p>
<p> Powell je podsjetio kako je to razlog što BiH do sada nije primljena u program »Partnerstvo za mir« iako joj je tamo mjesto.</p>
<p> Drugi koraci koje BiH poduzima, primjerice odluka o skorom slanju jedne postrojbe za razminiranje u Irak, po Powellovim je riječima pokazatelj kako ta zemlja može biti istinski partner međunarodnoj zajednici što je ohrabrujući znak na njenom putu ka euro-atlanstkim integracijama.</p>
<p> On je izrazio i zahvalnost američke vlade vlastima BiH jer su ranije potpisale sporazum o imunitetu za američke državljane pred Stalnim međunarodnim kaznenim sudom (ICC).</p>
<p> Američki državni tajnik tijekom svog kratkog boravka u glavnom gradu BiH razgovarao je i s predstavnicima studenata Sarajevskog sveučilišta, a prije odlaska za Poljsku sastao se s Visokim predstavnikom za BiH Paddyjem Ashdownom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Republika Srpska ne mijenja ni dlaku ni ćud</p>
<p>Predsjedatelj Predsjedništva BiH Sulejman Tihić pred Ustavnim sudom BiH pokrenuo je postupak u kojem se traži utvrđivanje ustavnosti zakona o zastavi, grbu i himni RS</p>
<p>SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - »Kraljevinu srpsku brani, petvekovne borbe plod. Bože spasi, Bože hrani, moli ti se srpski rod!« Ovo je završna kitica pjesme »Bože pravde«, himne Republike Srpske (RS). A Republika Srpska ima i svoju zastavu, riječ je o srpskoj crveno-bijelo-plavoj trobojnici. Tu je i grb Nemanjića. Na crvenom štitu, zlatnom kraljevskom krunom nadvišen je dvoglavi srebrni orao u poletu, zlatno naoružan, zlatnih jezika i nogu, a na grudima orla crveni je štit na kome je srebrni križ između četiri ista takva ocila bridovima okrenuta stablu križa.</p>
<p>Mogu li ovo biti simboli entiteta u Bosni i Hercegovini, u kojem bi, slovom Ustava, trebali biti posve ravnopravni Srbi, Bošnjaci i Hrvati? Mnogi misle da ne mogu i da je ovakav izbor entitetskih simbola diskriminirajući spram pripadnika drugih naroda. Predsjedatelj Predsjedništva BiH Sulejman Tihić stoga je pred Ustavnim sudom BiH pokrenuo postupak u kojem se traži utvrđivanje ustavnosti zakona o zastavi, grbu i himni RS. </p>
<p>On se nada će sud, kao što je to učinio vezano za odluku o konstitutivnosti te za uklanjanje pridjeva srpski ispred naziva gradova u RS, i ovaj put naložiti ukidanje diskriminirajućih odredaba. Tihić tvrdi da su postojeći zastava, grb i himna RS dio Karadžićevog nasljeđa.</p>
<p>Prilično očekivano, Tihićeva inicijativa izazvala je ogorčene reakcije među srpskim političarima u BiH.</p>
<p>»On želi nestanak Republike Srpske«, tvrde u Demokratskom narodnom savezu.</p>
<p>Predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić, koji je nedavno pobrao simpatije svojom osudom zločina u Srebrenici i inicijativom da Parlament RS donese rezoluciju o suradnji s Haaškim sudom, ovaj put čvrsto je na nacionalističkom stajalištu. Čavić kaže da će stranke iz RS zajednički suprotstaviti Tihićevoj inicijativi, za koju kaže da predstavlja osporavanje Republike Srpske, bez koje ne može biti ni Daytonske BiH.</p>
<p>Tihićev prijedlog naišao je i na protivljenje njegova srpskog kolege iz bosanskohercegovačkog Predsjedništva Borislava Paravca. On je ustvrdio da je »Tihić izgubio politički kompas u prostoru i vremenu i da funkciju člana Predsjedništva BiH zlorabi u cilju promoviranja programa svoje stranke«. </p>
<p>I većina ostalih političkih subjekata u RS oštro je kritizirala Tihićevu inicijativu i svi su složni da bi eventualna odluka Ustavnog suda BiH kojom bi bili promijeni simboli RS bila žestok udarac na ovaj entitet. Od Tihića se traži povlačenje inicijative, a prijeti se čak i raspisivanjem referenduma o odcjepljenju RS od BiH, pa i novim ratom. Zanimljiva je i izjava jednog zastupnika Partije demokratskog progresa koji kao odgovor na Tihićevu inicijativu predlaže ustavno preispitivanje naziva bošnjačkog naroda.</p>
<p>Najnovije rasprave dio su već uobičajenog bosansko-hercegovačkog političkog folklora. One još jednom pokazuju koliko bosanski Srbi i dalje inzistiraju na ratnim stečevinama, odnosno na onome što je ostvareno politikom koju je vodio Radovan Karadžić. Daytonski sporazum smatra se »svetim slovom« u onom dijelu gdje govori o postojanju Republike Srpske, no mnogo manje entuzijazma se pokazuje u poštivanju onih dijelova toga sporazuma koji govore o ravnopravnosti i konstitutivnosti svih naroda na cijelom području BiH.</p>
<p>Spomenik Draži Mihailoviću</p>
<p>U mjestu Undrulje, pored Višegrada, prije desetak dana otkriven je spomenik vođi četničkoga pokreta u Drugom svjetskom ratu Draži Mihailoviću. Spomenik je postavljen u blizini mjesta gdje su u ožujku 1946. godine četničkog vođu uhitile Titove partizanske vlasti. Pokrenuta je inicijativa da se mjesto uhićenja nazove Dražovina. Ovaj spomenik prvotno je bio postavljen u Vukovaru, a zatim u središtu Brčkog, odakle je uklonjen odlukom multietničkih vlasti. Ceremoniju u Višegradu organizirao je Ravnogorski pokret Republike Srpske. Četnička ideologija, odnosno ova organizacija čak i među mladima, u manjem bosansko-hercegovačkom entitetu, ima priličan broj pristaša.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Ashdown ostaje u BiH do studenoga 2005. </p>
<p>SARAJEVO</p>
<p> - Lord Paddy Ashdown najavio je u razgovoru objavljenom u subotu kako će na dužnosti Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu ostati do studenoga 2005. godine, pola godine duže nego što mu traje sadašnji mandat. U intervjuu što ga je u subotu objavio sarajevski Dnevni avaz, Ashdown je kazao kako su ga iz niza svjetskih prijestolnica zamolili da u BiH ostane još godinu dana nakon što mu aktualni mandat istekne u svibnju 2005. godine, no on je prihvatio produženje od samo šest mjeseci jer tako želi njegova supruga.</p>
<p>»Moja 'šefica' Jane, moja supruga, želi da Božić 2005. godine dočekamo u našem domu u Velikoj Britaniji«, kazao je Ashdown dodavši kako je »spreman suočiti se i sukobiti sa svakom silom na Balkanu, no ne i sa svojom suprugom«.</p>
<p>Ashdown je istaknuo da međunarodna zajednica nikada neće napustiti BiH, no kvaliteta njezina prisustva u toj zemlji mijenjati će se ovisno o tome koliko se brzo ona bude približavala euro-atlantskim integracijama. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Sudan prihvatio rezoluciju UN-a</p>
<p>Sudan nije sretan s rezolucijom Vijeća sigurnosti, ali će je se pridržavati koliko god bude moguće, izjavio je Osman Al Said, sudanski veleposlanik u Afričkoj uniji, a Francuska je poslala prvi zrakoplov s materijalom za izbjegličke logore </p>
<p>ADIS ABEBA</p>
<p> - Sudan je priopćio u subotu da će poštivati rezoluciju UN-a koja mu prijeti sankcijama ako ne uspostavi sigurnost u regiji Darfur, dok je Francuska tijekom dana poslala prvi zrakoplov s materijalom za izbjegličke logore u toj regiji.</p>
<p> »Sudan nije sretan s rezolucijom Vijeća sigurnosti, ali mi ćemo je se pridržavati koliko god bude moguće«, rekao je Osman Al Said, sudanski veleposlanik u Afričkoj uniji, na konferenciji za novinare u Etiopiji.</p>
<p> Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je u petak rezoluciju koja od Sudana traži da u roku od 30 dana razoruža i kazni pripadnike arapske milicije, poznate kao Janjaweed, u Darfuru i prijeti uvođenjem »kaznenih mjera« ako službeni Kartum to ne učini. </p>
<p>Najmanje 30.000 ljudi ubijeno je u pokrajini Darfur na zapadu Sudana, milijun ih je protjerano iz domova, a dva milijuna trebaju hitnu pomoć u hrani i lijekovima. UN je stanje u Darfuru okarakterizirao kao trenutno najveću humanitarnu katastrofu na svijetu, a američki Kongres ocijenio je da se radi o genocidu.</p>
<p> Francuska vojska poslala je zrakoplov s 12 tona potrebnog materijala za devet izbjegličkih logora u Darfuru, rekao je Philippe Charles, zapovjednik francuskih vojnika razmještenih u Čadu. Osim toga, oko 200 francuskih vojnika bit će u nedjelju raspoređeno na granici između Čada i Sudana. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Kerry nakon nominacije u prednosti pred Bushem </p>
<p>WASHINGTON </p>
<p> - Nastavljajući predizbornu kampanju nakon što je četiri dana nacionalnog kongresa američkih demokrata proveo povučeno, predsjednik George W. Bush je u petak rezultate demokratskog skupa ocijenio kao mnogo pametnih govora i nekoliko velikih obećanja.</p>
<p> »Čuli smo mnogo pametnih govora i nekoliko velikih obećanja«, kazao je Bush svojim pristašama u Springfieldu u Missouriju.</p>
<p>Demokrati su na kongresu službeno izabrali za svog predsjedničkog kandidata Johna Kerryja koji je u govoru kritizirao Busha zbog lošeg vođenja rata u Iraku, otuđivanja od saveznika i zalaganja za bogati dio Amerike te je obećao da će se on bolje brinuti za sigurnost SAD-a i napredak običnih Amerikanaca.</p>
<p> »Moj protivnik ima dobre namjere, ali se namjere ne pretvaraju uvijek u rezultate«, rekao je Bush. »Njegov recept za Ameriku je pogrešan lijek«, dodao je.</p>
<p>Bush je u petak počeo dvodnevni put tijekom kojega će posjetiti četiri američke savezne države Missouri, Michigan, Ohio i Pennsylvaniju u kojima birači još nisu jasno odlučili kojoj će se strani prikloniti na izborima 2. studenoga.</p>
<p>Njegov izazivač Kerry u petak je također krenuo na dvotjedni put tijekom kojega će posjetiti 21 američku državu diljem Sjedinjenih Država nastojeći održati zamah koji je dobio na kongresu demokrata.</p>
<p> U Springfieldu je Bush napao Kerryja zbog nedostatka postignuća tijekom njegove skoro dvadesetgodišnje karijere u američkom Senatu.</p>
<p> »Nakon 19 godina u američkom Senatu moj protivnik je imao tisuće glasovanja, ali vrlo malo postignuća«, kazao je Bush hvaleći vlastite rezultate u borbi protiv terorizma i jačanju američkog gospodarstva.</p>
<p>Busheva i Kerryjeva predizborna putovanja označavaju početak intenzivne tromjesečne kampanje uoči izbora u studenom. Većina istraživanja javnoga mišljenja pokazuju da vode tijesnu predizbornu utrku. </p>
<p>Demokratska konvencija dala je, međutim, u očima birača nešto trenutačnog poticaja Kerryju koji, prema istraživanju instituta Zogby America objavljenom u petak, ima prednost nad Bushom od pet postotaka, 48 prema 43. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="33">
<p>Nikome ne bih poželio da ikada u životu proživi takvih pet i pol sati </p>
<p>Nestrpljivo sam čekao trenutak maloga zdravstvenog oporavka da bih napisao ovo pismo zahvale.</p>
<p> Nekoliko dana nakon operacije, kada su me posjetili roditelji na Kirurškom odjelu Opće bolnice u Varaždinu, iznenadila me i obradovala vijest da je održana zajednička sjednica Općinskog vijeća i Poglavarstva općine Cestica, gdje je osuđen nasilnički čin nada mnom te zatraženo provođenje istrage u Policijskoj upravi varaždinskoj. To mi je dalo dodatnu snagu i volju za životom. </p>
<p>Tim su činom pokazali svoju humanost i odlučnost da se zauzimaju za malog čovjeka, svojega sumještanina kojemu je učinjena nepravda. Toga trenutka osjetio sam se ponosnim što živim na području općine jer znam da imamo prave ljude u Vijeću i Poglavarstvu. Prema toj reakciji, znam i osjećam da će se zauzeti za svakoga kome to bude potrebno. </p>
<p>Nikome ne bih poželio da ikada u životu proživi takvih pet i pol sati kakve sam ja proživio u PU varaždinskoj. Još ne mogu vjerovati da se to meni dogodilo. Mislim da sam ružno sanjao ili da je to filmska scena iz nekog horora, međutim pogled na trbuh, na rez, vraća me u surovu zbilju. Ostao mi je ožiljak na tijelu koji će vjerojatno postati bezbolan, ali ožiljak na mojoj duši nikada neće biti zaliječen. </p>
<p>Nadam se da u policiji ima sposobnih i stručnih policajaca i da će raditi na tome da se izbace iz njihovih redova svi oni kojima tamo nije mjesto. Vjerujem u naše pravosuđe. </p>
<p>Bio sam krivo osumnjičen i bez ikakvih dokaza priveden. Pretučen sam nizašto. »Netko« je smjestio meni ali i policiji. Nadam se da će policija i sudstvo to napokon razriješiti i naći pravoga krivca. Nisam nizašto kriv! </p>
<p>Zahvaljujem se djelatnicima Kirurgije Opće bolnice Varaždin, Općini Cestica, medijima koji su iznijeli moj slučaj u javnost i svima onima koji su mi vjerovali i pružili mi potporu. </p>
<p>MILJENKO HIP Gornje Vratno</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Hrvatske šume ne mogu utjecati na brzinu otvaranja poduzetničkih zona</p>
<p>U članku novinara Borisa Petrovića »Državna poduzeća bacaju državi klipove pod noge«, objavljenom u Vjesniku 26. srpnja 2004., Hrvatske šume d.o.o. neopravdano su prozvane kao kočitelj otvaranja poduzetničke zone u Šibensko-kninskoj županiji. Zato o tomu želimo točno informirati javnost. </p>
<p>Hrvatske šume d.o.o. gospodare šumama i šumskim zemljištem koji su u vlasništvu Republike Hrvatske. To znači da samo Republika Hrvatska može njima raspolagati a ne Hrvatske šume d.o.o., te je za bilo kakvu prenamjenu takvih površina potrebno provesti postupak izdvajanja iz šumsko-gospodarskog područja. Postupak pokreće zainteresirana pravna osoba a o izdvajanju odlučuje Središnji ured za upravljanje imovinom Republike Hrvatske. </p>
<p>Iz toga je vidljivo da Hrvatske šume d.o.o. nisu u mogućnosti utjecati bilo na ubrzavanje, bilo na usporavanje otvaranja poduzetničkih zona ne samo u Šibensko-kninskoj već i u bilo kojoj drugoj županiji.</p>
<p>TIHANA BELUŽIĆ glasnogovornica Hrvatskih šuma, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Blaškić je morao biti oslobođen, tada bi Hrvatska imala razloga za slavlje</p>
<p>Nakon što smo saznali da je hrvatskom generalu Tihomiru Blaškiću u Haagu smanjena kazna od 45 na »tek« devet godina robije, mnogi su s oduševljenjem prihvatili tu presudu, a još više činjenicu da će taj istaknuti hrvatski branitelj napokon biti na slobodi.</p>
<p>Možda još »razumijemo« sreću njegove obitelji, jer će se napokon djeci vratiti otac, a ženi suprug. Ali... Blaškić je na tom međunarodnom sudu ipak osuđen na iznimno tešku zatvorsku kaznu i to zbog – »zločina počinjenog okrutnim postupanjem prema zatočenicima, što je uključilo i njihovo upućivanje na kopanje rovova i korištenje kao živog štita«!</p>
<p>Nešto su mu vrhunski suci očito morali naći i opravdati njegovo dugogodišnje sjedenje u njihovu pritvoru. Uz to se postavlja pitanje, kakvi su to debelo plaćeni sudski eksperti iz cijeloga svijeta koji su donijeli presudu koju ni sami nisu mogli opravdati? Blaškić na tom sudu nije trebao dobiti ni dana zatvora, jer kazna od samog jednoga dana već bi bila dovoljna da se za njega kaže da je kriv, a samim time da je kriva i Republika Hrvatska i svi njezini istinski branitelji.</p>
<p>Kakvih devet godina! Pa, Biljana Plavšić, kojoj su dokazana zvjerstva u hrvatskom Domovinskome ratu, dobila je samo jedanaest godina zatvora, a ako se vratimo malo u povijest, nasljednik zločinca nad zločincima Hitlera, admiral Karl Dönitz, koji je kriv za smrt mnogih nevinih ljudi, svojedobno je osuđen na deset godina – dobio je dakle tek godinu više od generala Blaškića!</p>
<p>Da nije žalosna, bila bi smiješna optužba kako je general Blaškić počinio zločin okrutnim postupanjem prema zatočenicima, i tome slično. Mnogi su nakon te presude rekli kako se tek sada vidi kako je pobijedila pravda i kako je pravedan sud u Haagu, jer je Blaškić dobio »samo« devet godina! Sramotno i jadno!</p>
<p>Njegov branitelj na ovom je procesu »pokupio« pravo bogatstvo, a sada su svi iznimno ponosni što je ponovno za velike novce uspio za svoga klijenta osigurati »žig ratnog zločinca«, koji će ga pratiti do kraja života - devet godina teške tamnice! Što je bivšem komunističkom tužitelju, a sada odvjetniku devet godina?!</p>
<p>Blaškić je po pravdi Boga morao biti oslobođen. Tada bi Hrvatska imala razlog za slavlje, a ne danas kad ga moramo dočekati kao haaškog osuđenika. Ako je kriv Blaškić, krivi smo i mi Hrvati, branitelji neovisne i slobodne hrvatske države. Stoga, presuda i oslobođenje nije za slavlje, već prije za pitanje - zbog čega se odjednom taj sud počeo izvlačiti?</p>
<p>U cijeloj ovoj priči ipak je najbitnije da nam se general vraća kući! A devet godina i krivnju možemo mirne duše pokloniti nekome drugome. Da ti pamet stane!</p>
<p>MLADEN PAVKOVIĆ predsjednik Udruge branitelja Podravke, Koprivnica</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Konzumova prodavaonica mjesecima bez besplatnih plastičnih vrećica </p>
<p>Prehrambeno se opskrbljujem u meni najbližoj prodavaonici vrlo reklamiranoga »Konzuma« na uglu Kuhačeve i Maksimirske ulice u Zagrebu.</p>
<p> Nekoliko mjeseci u tom dućanu »nema« malih vrećica (koje se ne naplaćuju), nego samo većih (koje se plaćaju jednu kunu po komadu). I zato sam odlučio o tome pisati.</p>
<p>Kao alternativa tim plastičnim vrećicama mogu se dobiti »Konzumove« papirnate vrećice, ali kada u njih stavite dva-tri proizvoda one se doslovno raspadnu. Zato kupci silom prilika (neprilika) nose svoje torbe ili vrećice.</p>
<p> Kada sam nazvao Upravu »Konzuma«, nakon nekoliko prespajanja, rečeno mi je da malih plastičnih besplatnih vrećica imaju u »neograničenim količinama« i da će taj problem odmah riješiti! No, priča se s besplatnim vrećicama dalje nastavlja po istom scenariju – imate vrećicu ako je platite! </p>
<p>Mislim da to nije dobra reklama za »Konzum«, jer ako se tako »pazi« na potrošnju besplatnih običnih vrećica na koje potrošači imaju pravo, kako se onda tek »pazi« kada je riječ o plaćama zaposlenika mnogo samoreklamiranoga »Konzuma«. </p>
<p>DALIBOR DUJMOVIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="37">
<p>Počelo testiranje vozača na droge</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U noći na subotu policija je na zagrebačkim ulicama obavila prvu akciju testiranja vozača na droge. Na pet lokacija u gradu, testirano je 30 vozača, a policajcima I. i II. postaje prometne policije pomagali su i službenici Odjela kriminaliteta droga, koji su kod dvije osobe pronašli tri grama marihuane, jednu tabletu ecstasyja te 0,2 grama amfetamina. Preliminarnim testom utvrđeno je da su šestorica vozača bila drogirana. Osim toga, policija je otkrila još 17 pijanih vozača, dvojicu nevezanih pojasom, a trojica vozača vozili su neregistrirane automobile. Oduzeta je 21 vozačka dozvola.</p>
<p>Ova je akcija inače poslužila kao praktična vježba nakon što je u petak 20 policajaca na Policijskoj akademiji završilo tečaj za testiranje vozača na droge.</p>
<p>Na kontrolnoj točki na izlazu iz »Jaruna« policajci su, kako smo vidjeli, uspjeli uloviti nekoliko pijanih vozača. Postupak testiranja na droge, kako smo vidjeli, traje dvadesetak minuta. U policijskom vozilu »sumnjivi« vozač dobije štapić koji drži oko pet minuta u ustima. Nakon toga policajac uzima štapić i postavlja ga u uređaj koji nakon petnaestak minuta pokazuje rezultat. Kako smo čuli, cijena jednog testiranja stoji oko 140 kuna. U Hrvatskoj trenutno postoji pet uređaja za testiranje, a planira ih se nabaviti još dvadesetak. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Vozačica se potukla s policajcem</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Policija je podnijela prekršajnu prijavu, a kako smo čuli podnijet će i kaznenu, protiv 47-godišnje vozačice koja se u petak oko podneva sukobila s prometnim policajcem u središtu Zagreba. Kako je priopćila policija, 21-godišnji policajac pokušao je u Radićevoj ulici, kod kućnog broja 33, zaustaviti »grand cheeroke« koji je vozila 47-godišnjakinja. Ona je, međutim, kako tvrdi policija, ignorirala mladog policajca i zaustavila se nekoliko kuća niže i uvezla u haustor. Policajac je došao i zatražio od vozačice dokumente, a ona mu je dala vozačku dozvolu, ali ne i prometnu. Policajac je zatim pokušao legitimirati suvozačicu, inače kćer vozačice i tada je nastala gužva i naguravanje. Majka nije dozvolila da joj se kćer legitimira i napala je policijskog službenika. On se, tvrde u PUZ-u, branio, a u pomoć je pozvao i pojačanje. Policajci su na kraju svladali bijesnu ženu, a ona je odmah zatražila liječničku pomoć. Prevezena je u KB Sestara milosrdnica gdje se žalila da je »sve boli«, a pregledom su joj utvrđene lake tjelesne ozlijede, kao i policajcu s kojim se sukobila. Na kraju, tek oko 17.40 sati, policajac i žena su dali izjave u I. policijskoj postaji Centar, nakon čega je agresivna vozačica džipa prijavljena za narušavanje javnog reda i mira, a kako smo čuli u policiji, protiv nje će biti podnesena i kaznena prijava zbog sprječavanja službene osobe u obavljanju dužnosti. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Teško ozlijeđena uslijed eksplozije plina</p>
<p>VUKA</p>
<p> – Pedesetpetogodišnja Nada Penović iz mjesta Vuka, nedaleko Đakova, zadobila je teške opekline po cijelome tijelu u eksploziji plina koja se dogodila u subotu oko sedam sati u kući njezine majke Šime Vitić. </p>
<p>Naime, kobnoga je jutra Nada, koja živi nekoliko kuća dalje, došla u kuću svoje majke kako bi joj spremila doručak i skuhala kavu. No, kada je zapalila šibicu, kojom je htjela upaliti vatru na plinskom štednjaku, došlo je do eksplozije. </p>
<p>»Plinska boca nije bila pravilno spojena pa je cijelu noć iz nje istjecao plin. Kada je Nada došla i upalila šibicu u zatvorenoj je prostoriji došlo do eksplozije plina koji se nakupio tijekom noći«, ispričao nam je njezin brat Željko Vitić dodavši kako majka Šima nije ozlijeđena jer je bila u drugoj prostoriji. </p>
<p>Prilikom eksplozije, Nadina se odjeća zapalila pa je nesretna žena istrčala iz kuće u vrt gdje se počela valjati kako bi ugasila vatru. </p>
<p>»Naš prvi susjed, kada je začuo eksploziju, odmah je izišao na dvorište. Kada je ugledao Nadu kako sva u plamenu istrčava iz kuće, odmah je pojurio da joj pomogne. Dok je ležala u vrtu pokrio ju je jaknom koju je ponio sa sobom te tako ugasio njezinu odjeću koja je gorjela«, kazao je Nadin brat Željko. </p>
<p>Hitna pomoć koja je stigla u rekordnom roku, unesrećenu je ženu odvezla u osječku Kliničku bolnicu gdje je smještena na Odjelu intenzivne njege. </p>
<p>»Nisu nam dali da je vidimo, u vrlo je teškom stanju. Ima jake opekline po licu i tijelu, a i kosa joj je potpuno izgorjela. Nadam se samo da će se izvući i da će biti dobro«, rekao je Nadin ujak Jozo Ogrebić. </p>
<p>Prema priopćenju PU osječko-baranjske, očevidom koji je na mjestu događaja obavio istražni sudac osječkog Županijskog suda uz asistenciju policijskih djelatnika, utvrđeno je da je do eksplozije došlo zbog neispravnog spajanja plinske boce na štednjak, jer nisu bili skinuti plastični dijelovi kod njezina čepa pa je plin nesmetano istjecao iz boce. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Zadobio teške tjelesne ozljede</p>
<p>KNIN</p>
<p> – Nepoznata muška osoba, za koju se naknadno utvrdilo da je riječ o ozlijeđenom 28-godišnjem mladiću iz Knina, pronađena je u noći na subotu na pločniku Tomislavove ulice u Kninu. Mladiću je pružena liječnička pomoć jer je zadobio teške tjelesne ozljede. Obavljenim alkotestiranjem utvrđena je koncentracija alkohola u organizmu od 3,04 g/kg. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Zrakoplovu pukle gume</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Zračna luka Resnik, koja je u petak oko 22 sata bila zatvorena za promet zbog kvara na zrakoplovu Airbus Croatia airlinesa, ponovno je otvorena u subotu oko dva sata poslije ponoći. Naime, pri slijetanju na pistu zračne luke, zrakoplovu koji leti na liniji iz Dubrovnika za Berlin pukle su tri gume, zbog čega su pista i cijela zračna luka od 22 sata bile zatvorene za promet. Iz Službe informiranja Croatia airlinesa doznajemo kako su svi putnici dobro, a zrakoplov je ostao na pisti jer se čekalo na mehanizaciju koja ga je trebala pomaknuti. </p>
<p>D. S.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>MUP-ov Centar za vještačenja dobio konkurenciju</p>
<p>Voditelj laboratorija Vladimir Botica, bivši načelnik MUP-ova Centra za vještačenja, planira u budućnosti proširiti obim poslova i angažirati dio svojih bivših kolega, vrhunskih stručnjaka kriminalistike i forenzike</p>
<p>U Zagrebu je nedavno otvoren prvi privatni forenzički laboratoriji, na čijem čelu su vrhunski stručnjaci koji su »zanat ispekli« u MUP-ovom Centru za kriminalistička vještačenja »Ivan Vučetić«. </p>
<p>Vladimir Botica bio je načelnik Centra, a mr. Biserka Riha, vodila je Odjel za toksikološka vještačenja i osobno sudjelovala u uspješnom izoliranju smrtonosnog kemijskog spoja iz »Bexterovih« dijalizatora koji su skrivili smrt 23 osobe. Dvije službenice Odjela su tada, simulirajući rad dijalizatora, otrovane i završile u bolnici, a njihova je šefica dovršila posao i detektirala otrovni spoj.</p>
<p>Laboratorij »Dan-Jar d.o.o.«, u Pazinskoj ulici, na zagrebačkoj Trešnjevci, za sada se bavi toksikološkim analizama, vještačenjima prometne struke, požarima i grafologijom. Uskoro će se proširiti na balistiku, vještačenja mikrovlakana, a po potrebi mogu analizirati i otiske prstiju.</p>
<p>Biserka Riha i Vladimir Botica inače su ovlašteni sudski vještaci. Iako su tek počeli s radom, klijenata već ima dosta, a vjeruju da će ih biti još više. Botica planira proširivanjem poslova angažirati i određen broj bivših kolega iz policije, od kojih su neki u mirovini. </p>
<p>Laboratorij će imati dosta posla na sudu, budući da je sva forenzička vještačenja do sada obavljao isključivo MUP-ov Centar. Mr. Riha ispričala nam je kako su je, dok je radila za MUP, odvjetnici optuženika na sudu redovito pokušavali diskreditirati tvrdnjama da radi za policiju koja je protiv njihovih klijenata i podnosila kaznene prijave. Sada stranke na sudu imaju i mogućnost »drugog mišljenja« čime bi se zapravo trebao i olakšati posao pravosuđu. </p>
<p>U dosadašnjoj praksi, laboratorij na Trešnjevci najviše je radio na toksikologiji. Uz pomoć najmodernijeg uređaja »GC-MC Agilent« (plinski kromatograf s masenim spektrometrom) analizirali su, između ostalog, i tablete koje je jedna majka pronašla kod kćeri, sumnjajući da se radi o drogi. Analiza je utvrdila da je riječ o bezopasnom aspirinu. U jednom drugom slučaju jedna je osoba sumnjala da je netko pokušava otrovati, ali analizom uzorka hrane i vode ta je sumnja otklonjena.</p>
<p>»Roditelji koji ozbiljno sumnjaju da im se djeca drogiraju, sada te sumnje mogu brzo provjeriti«, kaže Biserka Riha, podsjetivši da MUP-ov laboratorij za tako nešto nije ovlašten.</p>
<p>U prvom privatnom laboratoriju očekuju i da će im dosta posla donijeti i početak primjene novog Zakona o sigurnosti prometa, kojim je uvedena nulta tolerancija za alkohol. Sigurni su, naime, da će biti vozača koji neće vjerovati policijskim uređajima za kontrolu koncentracije alkohola u krvi.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
<p>Hrvatski brodovi moraju bježati od »crne liste« </p>
<p>Tatjana Krilić, glavna inspektorica sigurnosti plovidbe Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Hrvatske poziva naše brodare da kontinuirano održavaju funkcionalnost brodske opreme i uređaja, te da provjeravaju sve elemente broda, posebice one zbog kojih su najčešće i zaustavljani domaći brodovi </p>
<p>Kad je riječ o tehničkoj ispravnosti brodova i uvjetima pod kojima pomorci rade i žive na njima, onda treba reći, da se prema Pariškom memorandumu Hrvatska sada nalazi na »sivoj listi« u društvu još 23 zemlje, među kojima su Tunis, Brazil, Kuvajt, Austrija, Španjolska, Poljska... Do 2001. godine Hrvatska se pet godina nalazila na »crnoj listi« prije svega »zahvaljujući« u to vrijeme većem broju novokomponiranih hrvatskih brodovlasnika koji su pod domaćom zastavom imali stare i krajne slabo održavane brodove, zbog čega su zaustavljani diljem svijeta, gdje su neki i ostali, primjerice u Španjolskoj, jer ti brodovlasnici nisu otklonili kvarove i platili višemjesečne lučke pristojbe. Ti brodovi su otišli na javnu dražbu, posade su ostale bez plaća, a sve to je bila ružna slika hrvatskom pomorstvu. Na žalost, na nekim od tih brodova došlo je i do eksplozija u kojima su stradali pomorci.</p>
<p> Većina tih problematičnih hrvatskih brodovlasnika više ne posluje, odnosno, propali su u tom businessu, ali obzirom na činjenicu da je flota pod našom zastavom u prosjeku dosta stara, ponovno prijeti opasnost da se Hrvatska nađe na crnoj listi. Na toj listi trenutačno se nalazi 26 zemalja, predvođenih Albanijom, Maltom, Ukrajinom, Turskom, Rumunjskom... U prošloj godini od 66 inspekcijskih pregleda hrvatskih brodova zabilježeno je šest zaustavljanja, a u prvom kvartalu ove godine već su zaustavljena četiri naša broda, što bi nas zaista ponovno moglo vratiti na crnu listu, ako se zaustavljanje nastavi takvim tempom. </p>
<p>Pariški memorandum osnovan je 1982. godine, Hrvatska je članica od 1997., a on postavlja standarde u obavljanju inspekcijskih pregleda brodova koji su jednako važni u svim državama članicama. U organizaciji Sindikata pomoraca Hrvatske, u Rijeci je početkom minulog tjedna održan okrugli stol na temu: »Pariški memorandum i pregledi brodova u s vezi s njim«, na kojim je govorila i Tatjana Krilić, glavna inspektorica sigurnosti plovidbe Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Hrvatske. Ona je pozvala naše brodare da kontinuirano održavaju funkcionalnost brodske opreme i uređaja, te da provjeravaju sve elemente broda, posebice one zbog kojih su najčešće i zaustavljani domaći brodovi. Uz to, da kontroliraju i sve ono što može predstavljati razlog za zaustavljanje, posebice prije uplovljavanja u strane luke.</p>
<p> Inspektorica Krilić pozvala je na suradnju sa inspektorima koji obavljaju pregled brodova, te da utvrđeni nedostaci budu otklonjeni u zadanom roku. Od nedostataka utvrđenih na brodovima pod hrvatskom zastavom najčešći su kvarovi ventilacijskih uređaja i nepropusnih vratiju, te na brodicama za spašavanje.</p>
<p> Svake godine pod okriljem Pariškog memoranduma bude provedena najmanje jedna inspekcijska akcija u trajanju od tri mjeseca. Tako su 2000. godine »na udaru« inspektora bili tankeri za prijevoz nafte, 2003. brodovi za prijevoz putnika, a ove godine inspektori kontroliraju životne i radne uvjete na brodovima. Svi podaci o pregledu brodova dnevno se dostavljaju centrali u Parizu, i na osnovu njih se brodovi, odnosno zastave pod kojima plove uvršćuju na bijelu, sivu ili crnu listu.</p>
<p> Usput, na bijeloj listi su, među ostalima Izrael, Grčka, Italija, Francuska... Hrvatska se potpisivanjem Pariškog memoranduma usuglasila o nadzoru državnih luka, tim da se uključi u pregled brodova, prije svega pod stranom zastavom, ali i 25 posto brodova pod domaćom zastavom. Obzirom da zemlje potpisnice Pariškog memoranduma žele još više povećati sigurnost plovidbe, odnosno ispravnost brodova kao i uvjeta rada i življenja na njima, uskoro će biti doneseni i neki novi tehnički zahtjevi, s kojima će se ići prema brodarima. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Niko Bulić: Turizam će nam donijeti 8,4 milijarde dolara</p>
<p>RUPA</p>
<p> – »Hrvatska bi ove godine od turizma mogla prihodovati, 8,4 milijarde dolara«, rekao je direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Niko Bulić prilikom subotnjeg obilaska graničnog prijelaza Rupa gdje je motoriziranim turistima dijelio propagandni materijal. </p>
<p>Prema procjeni HTZ-a naša bi zemlja ove godine, u odnosu na prošlu, mogla zabilježiti porast za tri posto fizičkog prometa u turizmu, te za sedam posto bolji financijski rezultat. Bulić je napomenuo da je Povjerenstvo HTZ-a obišlo sva mjesta nominirana za nagradu »Plavi cvijet«, dodavši kako je turistička sezona intenzivna, a da Dalmacija nije nikada bila punija. </p>
<p>D. H.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Otvoren obiteljski hotel »Tamaris«</p>
<p>NOVI VINODOLSKI</p>
<p> – U Novom Vinodolskom, nedaleko hotela »Lišanj«, dvadesetak metara od mora, svečano je otvoren hotel »Tamaris« (četiri zvjezdice), vlasništvo tvrtke »Alfeta« iz Zagreba. Hotel ima 13 soba i dva apartmana, bazen te 15 parkirnih mjesta u hotelskoj garaži. </p>
<p>Vlasnik i direktor »Alfete« Milan Džebić rekao nam je da su od ideje do realizacije ovog projekta protekle tri godine, s tim da je sama gradnja trajala godinu dana. Cijela investicija koštala je blizu 1,7 milijuna eura, od čega je milijun eura povoljan kredit, uz odgodu plaćanja od dvije i pol godine. U hotelu radi deset ljudi, a Džebić napominje, kako su obiteljski hoteli budućnost našeg turizma. Još je dodao kako mu je cilj da »Tamaris« radi tijekom cijele godine, a po završetku ovogodišnje glavne turističke sezone u hotelu će početi izgradnja wellness centra.</p>
<p> Inače, tvrtka »Alfeta« poznata je po proizvodnji i prodaji sredstava za pranje i čišćenje, a zapošljava 60-ak ljudi. </p>
<p>D. H.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="46">
<p>Kaos kod Bosiljeva</p>
<p>Nekoliko kilometara pred Bosiljevom, vozači su stojeći u koloni s mosta promatrali praznu staru autocestu, no na nju nisu mogli sići</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Stanje u prometu od Zagreba prema moru nadzirala je u subotu tijekom jutra ekipa Nebeskog oka. Akciju, kojom se vozači treću godinu za redom obavještavaju »iz zraka« o stanju na prometnicama tijekom udarnih turističkih vikenda, vode Radio 101 i pilotska škola »Ecos«. U organizaciju Nebeskog oka uključeno je više od 30 ljudi – uglavnom novinara i pilota, kao i onih poput Miljenka Knivalda koji je i pilot i radijski voditelj. </p>
<p>U kritičnom danu za promet na cestama prema moru, Vjesnikovi reporteri pridružili su se akciji. »Ovo je kaos, totalni užas, strava. Ljudi, ne idite novom autocestom na more, skrenite nakon Karlovca starom autocestom preko Plitvica«, ponavljao je u nekoliko javljanja iz zraka novinar i voditelj Petar Holenda. Budući da su petnaestkilometarsku kolonu ispod nas stvarali većinom strani turisti, Holanda je upozorenje u eter za svaki slučaj ponovio i na njemačkom. </p>
<p>»Za sve su krive naplatne kućice. Da njih nema, sve bi prošlo kao po loju«, komentirao je pilot Miljenko Bucalović. </p>
<p>I sa 150 metara iznad autoceste bila je očita nemoć putnika zarobljenih u koloni. Naime, na dijelu Dalmatine nekoliko kilometara pred Bosiljevom, vozači su stojeći u koloni s mosta promatrali praznu staru autocestu, no na nju nisu mogli sići. »Trebali su dolje kod Karlovca, vozili bi bez problema. Starom cestom promet čak i nije pojačan«, objašnjava Bucalović koji četvrti vikend nadlijeće trasu od Zagreba prema moru, ali i od Zadra do Dubrovnika. Ove je godine, naime, Nebesko oko podijeljeno na »kontinentalno« i »morsko«. S tri aviona i jednim u rezervi, te u suradnji s Radio Dalmacijom, akcija je proširena na potez do juga Jadrana. Direktnim javljanjem novinara iz cesni u radijski eter, vozači mogu saznati trenutačno stanje prometa na magistrali Zadar - Split - Dubrovnik. Nebesko oko u Dalmaciji prati i stanje u trajektnim lukama. </p>
<p>Prema dosadašnjem iskustvu, Bucalović je uvjeren da bi se promet prema moru vrlo brzo mogao popraviti kada bi se ukinuo sistem naplate i uvele vinjete, po uzoru na Austriju. </p>
<p>Oko 14 sati u subotu kilometarske kolone su i dalje bile kod Bosiljeva, a iste takve su se počele formirati i u Lučkom, na ulazu u Zagreb.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Naplata za autocestu zaustavila turistički val</p>
<p>Karlovac po prvi put u subotu prestao biti uskim prometnim grlom / Policija apelirala na vozače da nakon Karlovca nastave put cestom D1 / Nadležni će morati razmisliti o sistemu naplate na naplatnim kućicama na A-1, posebno u Bosiljevu i Jezeranama</p>
<p>KARLOVAC, SPLIT, ZADAR, RIJEKA</p>
<p> - Karlovački prometni policajci ne pamte da su ikad do ovoga petka i subote upućivali apele vozačima na putu prema Jadranu, da s autoceste u Karlovcu siđu u Karlovcu i produže Plitvičkom cestom prema Slunju i Plitvičkim jezerima.</p>
<p>Tako Karlovac, čini se, neće više biti spominjan po ljetnim prometnim gužvama i čepovima, a isto tako ni Plitvička cesta D-1 od Karlovca preko Slunja do Plitvičkih jezera. </p>
<p>To je dokazao ovoljetni najveći subotnji autoturistički val na novoj autocesti, koji je krenuo već u ranim jutarnjim satima iz unutrašnjosti prema prema A-1, od Karlovca preko Novigrada do Bosiljeva 2, prema Rijeci i Splitu. Dotle se kroz Karlovac prema Plitvicama i dalje Plitvičkom cestom vozilo normalno. Na dionici od Turnja do Slunja oko 11 sati Plitvička cesta je bila - poluprazna. </p>
<p>Prema riječima Damira Danilovića, dežurnog u Operativnom komunikacijskom centru Karlovac Policijske uprave karlovačke, prije naplatnih kućica na čvorištu Bosiljevo 2 oko 7 sati stvorila se kolona od 4, a u 10 sati od 12 kilometara. Oko podneva vozači se već bili u koloni dugoj 16 kilometara. Naplatne kućice nisu mogle »gutati« toliki broj vozila, rekao je Danilović, pa su iz PU Karlovačke putem uputili apel vozačima da koriste Plitvičku cestu od Karlovca preko Slunja. </p>
<p>Kolona od 12 kilometara stvorila se i na državnoj cesti D-23 od Josipdola do Jezerana preko Kapele, gdje su vozači sa stare ceste prelazili na autocestu prema Brinju, Žutoj Lokvi i Gospiću.</p>
<p> Istodobno su nas prometni policajci u Korenici obavijestili da se kroz njihov grad u subotu vozilo bez zastoja, prosječnom brzinom od 60 do 70 kilometara na sat. Tko je prema moru u subotu ujutro pošao Plitvičkom cestom mogao je brže doći do Jadrana, rečeno nam je u PU Karlovačkoj, a to potvrdili i Koreničani. </p>
<p>Ako je Karlovac u subotu odahnuo od prometnih gužvi i čepova odahnuo, nadležni će svakako morati razmisliti o sistemu naplate na naplatnim kućicama na A-1 posebno u Bosiljevu i Jezeranama, kako bi u ovakvim slučajevima, čak i bez naplate, omogućili normalnu protočnost brojnih vozila turista, koje smo jedva dočekali da dođu.</p>
<p>Tijekom subote na svim cestama kroz Liku promet je bio pojačan, ponajviše kod tunela Sveti Rok gdje je u prijepodnevnim satima prometna policija preusmjeravala promet s čvora Maslenica na Obrovac i Gračac i na jadransku magistralu. Na obilaznici oko tunela Mala Kapela kolone vozila bile su duže i od 2 kilometra. Od Otočca prema Vrhovinama i Borju promet je bio slabijeg intenziteta, a pojačan od Žute Lokve prema Perušiću. </p>
<p> Prvi dan posljednjeg srpanjskog vikenda u splitskoj gradskoj luci protekao je u znaku velike smjene gostiju i pojačanog trajektnog pormeta. Osim brojnih redovitih linija, na relaciji Split-Rogač na Šolti u jutarnjim satima uvedeno je pet izvanrednih isplovljavanja, te dva prema Supetru na Braču. Brodom »Dubrovnik« u Split je iz Italije stiglo 1250 putnika sa 2000 automobila.</p>
<p> Velika ljetna smjena gostiju na Makarskoj rivijeri, na kojoj se odmara najveći broj turista koji borave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, protekla je bez većih gužvi i uz redoviti trajektni promet na linijama prema Braču i Drveniku. Na pometnicama je promet bio znatno pojačan, a na državnoj cesti D8 putovalo se u kraćim kolonama.</p>
<p>U splitskoj zračnoj luci subota će biti zapamćena po rekordnim rezultatima, jer je najavljeno čak 140 polijetanja i slijetanja s više od 12 tisuća putnika. Povećani broj putnika zabilježen je i na autobusnom i željezničkom kolodvoru.</p>
<p>Na zadarskom dijelu autoceste od tunela Sveti Rok prema moru, ali i prema unutrašnjosti, u subotu ujutro bile su velike kolone automobila. Unatoč golemom broju vozila do 13 sati većih zastoja nije bilo. Na sreću, dogodila se samo jedna prometna nezgoda, pa nije bilo većih problema u protočnosti.</p>
<p>U trajektnoj luci u Zadru promet je pojačan još od petka, ali nije bilo većih čekanja na ukrcaj. Dva golema trajekta »Sveti Krševan« i »Mate Balota« prometuju na najfrekventnijoj liniji na Jadranu Zadar - Preko. Svi trajekti voze prema redu plovidbe.</p>
<p>Preko graničnih prijelaza sa Slovenijom Rupa i Pasjak, u subotu do 11 sati u Hrvatsku je ušlo 26 tisuća turista, a istodobno ih je 10500 izašlo. Prema prvim neslužbenim procjenama ovog je vikenda izostao prvi veliki, željno očekivani val turista iz Italije. </p>
<p>T.G., M.J., Lj.I.B., D.H.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Uhićen napadač na dječake u Bjelovaru</p>
<p>Obavljeno je prepoznavanje prilikom kojega su djeca nepobitno potvrdila da se radi upravo o osobi koja ih je napala </p>
<p>BJELOVAR</p>
<p> – Samo trinaest dana trebalo je bjelovarskim policijskim službenicima da uhite počinitelja pokušaja teškog ubojstva dvojice dječaka iz Trojstvene ulice. </p>
<p>Napadač je pronađen zahvaljujući upornom provjeravanju svih mogućih osoba iz okruženja iz kojega je bilo moguće da dolazi. Uhićeni mlađi punoljetnik N. S. (21) iz Bjelovara završio je srednju školu i zaposlen je, a policija nema saznanja da se radi o poremećenoj osobi iako je kod privođenja istražnom sucu Županijskog suda u Bjelovaru odavao zbunjenost. Brijanjem glave pokušao je promijeniti izgled, no DNK analiza sa 100 posto podudarnosti dokazuje da se upravo on nalazio na mjestu zločina kobne nedjelje prije trinaest dana. </p>
<p>Policija nije htjela potvrditi priče da počinitelj stanuje vrlo blizu mjesta na kojem je zločin počinjen. Također je obavljeno prepoznavanje prilikom kojega su djeca nepobitno potvrdila da se radi upravo o osobi koja ih je napala. Od osumnjičenika je oduzet i džepni nož za koji se sumnja da je poslužio za pokušaj teškog ubojstva. Pravosuđe za ovo kazneno djelo predviđa kaznu zatvora od najmanje osam, a najviše 40 godina. </p>
<p> »Počinitelj je priznao izvršenje kaznenog djela iako se njegova priča ne podudara s onom koju su ispričali dječaci. To je manje važno, a najvažnije je da ima dovoljno dokaza da je to djelo ova osoba zaista počinila kako bi se primjereno kaznila«, rekla je na konferenciji za novinare održanoj u subotu poslijepodne Marija Galić, načelnica PU bjelovarsko-bilogorske, koja se zahvalila svim građanima i institucijama koje su pružile pomoć u otkrivanju počinitelja. </p>
<p> Zločin zbog kojega Bjelovarčani zadnjih desetak dana nisu mirno spavali dogodio se prije 13 dana u Trojstvenoj ulici u Bjelovaru.</p>
<p>Dvojicu dječaka, Matiju (9) i Samsona (11), nepoznati je čovjek napao dok su dvjestotinjak metara od obiteljske kuće kosili travu u kukuruzištu. </p>
<p>Teške ozljede koje je, navodno, džepnim nožem počinitelj nanio dječacima, ukazivale su na namjeru da mlađeg dječaka čak i kastrira. Činjenica da je počinitelj s djece potrgao odjeću također je ukazivala na određeno psihičko stanje. Budući da su se djeca branila, stariji Samson uspio je napadaču oduzeti nož te ga njime raniti u trbuh. </p>
<p>Nakon tog napada Bjelovarčani su djecu vodili sa sobom na posao, jer ih više nisu htjeli ostavljati same kod kuće. Zahvaljujući krvi koju je na mjestu zločina izgubio počinitelj, policija je lako pomoću DNK analize dokazala da je on osoba koja je nedjelo počinila. </p>
<p>Napadnuta djeca i dalje se oporavljaju od ozljeda, ali će daleko duži biti oporavak od šoka koji su doživjela.</p>
<p>Senka Budimir</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Đurđa Adlešić: Bjelovar opet može mirno živjeti</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Ako je doista uhićena prava osoba, onda će grad Bjelovar opet živjeti mirno, što zadnjih desetak dana nije bio slučaj«, izjavila je u subotu u telefonskom razgovoru za Vjesnik bjelovarska gradonačelnica Đurđa Adlešić. Komentirajući vijest o uhićenju i potvrdi identiteta osobe koja se sumnjiči za napad i pokušaj ubojstva dvojice dječaka u blizini Bjelovara, Đurđa Adlešić je ustvrdila da zadnjih desetak dana grad nije živio mirno. Prema njezinim riječima, od 19. srpnja, ljudi su sa sobom djecu vodili na posao, izbjegavali su odlaziti u vrtove i svakodnevno zvali u bjelovarsku gradsku upravu.</p>
<p>»Bila je to vrlo teška atmosfera, a osobno sam se grozila od pomisli da bi takva situacija mogla potrajati do početka školske godine. Zato, ako je doista uhvaćena prava osoba, mene to posebno veseli«, poručila je Đurđa Adlešić. </p>
<p>Grad Bjelovar čitavom je slučaju dao posebnu važnost, pa je nedavno na sjednicu Poglavarstva pozvana i načelnica Policijske uprave, koja je gradske vlasti iscrpno obavijestila o tijeku policijske istrage. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Dobrovoljci i kod malih požara ostavljali šmrkove i zvali kanadere</p>
<p>Prošle je godine istodobno (iz)bilo četrdesetak malih požara za koje su mahom traženi kanaderi a oni su se mogli pogasiti sa šmrkovima. Ove će godine vatrogasne procjene donositi profesionalci koordinirani s glavnim dispečerskim Centrom u Divuljama i stacionarnim bazama u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku i Zadru. U slučaju velikih vatrenih stihija spremne su i interventne - desantne helikopterske postrojbe Hrvatske vojske i zemaljske snage od petstotinjak profesionalnih vojnika raspoređenih u Puli, Zadru, Splitu i Pločama</p>
<p>U prvih šest mjeseci ove godine broj požara u Hrvatskoj smanjen je za čak 57 posto nego lani. Od toga je zahvaljujući zasad kišnijem ljetu za 4,3 posto manje požara na otvorenom – šumama, livadama i niskom raslinju uz ceste i pruge – što je za oko 15 posto smanjilo ovogodišnju štetu od opožarenih površina. U 2003. godini ona je iznosila čak milijardu i 800 milijuna kuna«.</p>
<p> Rekao je to Vjesniku Mladen Jurin, glavni vatrogasni zapovjednik Republike Hrvatske i načelnik Vatrogastva u MUP-u. Dodao je da ove godine vatrogasci nisu imali posla kao lanjske no, još ne treba »slaviti« jer u kolovozu može zaredati i do dvadesetak vrućih dana. A u prošlogodišnjem ljetu, za gasitelje najgorem u posljednjih deset godina, u priobalju je već bilo pogašeno 900-tinjak požara. Od svih se tadašnjih vatrenih stihija, kaže Jurin, u medijima samo govorilo o desetak velikih na Braču, Hvaru, Učki, Paklenici... No, javnosti je nepoznato da vatrogasce na oprezu uvijek drže manji požari (ne)namjerno izazvani koji brzo mogu prerasti u opasne i velike.</p>
<p>Ove su godine na Hvaru, Korčuli i Braču, gdje najčešće izbijaju požari (nerijetko i na Visu) stacionirane profesionalne vatrogasne jedinice sa po tridesetak ljudi kojima će pomagati članovi lokalnih dobrovoljnih vatrogasnih društava. </p>
<p> Profesionalci su od ove godine poslani na otoke, kaže Jurin jer su nerijetko dragovoljci za male lokalne požare tražili intervenciju kanadera čiji sat leta košta 6000 dolara. Prošle je godine istodobno (iz)bilo četrdesetak takvih požara za koje su mahom traženi kanaderi a oni su se mogli pogasiti uporabom kamiona sa šmrkovima. Ovogodišnjom koncepcijom rada u slučaju požara, procjenu o tome gdje i kako treba djelovati, odnosno mora li se pozvati više gasitelja procjenjivat će profesionalci koordinirani s glavnim dispečerskim Centrom u Divuljama odnosno stacionarnim bazama u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku i Zadru. U slučaju pojave velikih vatrenih stihija spremne su i interventne - desantne helikopterske postrojbe Hrvatske vojske kao i zemaljske snage od petstotinjak profesionalnih vojnika raspoređenih u Puli, Zadru, Splitu i Pločama. U slučaju potrebe u prvom naletu »na zvono« na teren je odmah spremno izaći 1500 vatrogasaca koji su najvećim dijelom s kontinenta prebačeni u priobalje. Vatrogascima je kažu najteže pod kontrolom držati otoke srednje i južne Dalmacije gdje je 99 posto neobrađenih uglavnom korovom zaraslih površina u privatnom vlasništvu. »Još ne postoji način ulaska u takvo nekad obradivo zemljište čiji su se vlasnici okrenuli isplativijem apartmanskom turizmu, pa država, zasad, ne može pokrenuti projekt raskrčivanja takvih površina«, kaže Jurin. </p>
<p>Kada bi se na otocima mogao provesti model tzv. šahovskih ploča s iskopanim prosjecima koje bi ga podijelile na po dvadesetak manjih sektora, požari bi se tamo lakše držali pod kontrolom, pojasnio nam je zapovjednik. Dodaje kako im glavobolje često zadaju požari na nepristupačnim planinskim dijelovima posebice Biokovu i Velebitu, odnosno ostatku Nacionalnih parkova, ali i nerazminiranim područjima. Na potonjima katkad vatru znaju izazvati i mještani koji misle kako će požarom uspjeti razminirati svoje njive i livade. </p>
<p> Prema dosadašnjim iskustvima vatrogasci u prosjeku bilježe oko tri posto namjerno izazvanih požara odnosno 20 posto onih kojima nije utvrđen počinitelj. </p>
<p>»Znalo nam se dogoditi da evidentiramo i gasimo jedan požar, dok se vatra nelogičnim slijedom istodobno pojavljuje na svakih petstotinjak metara. Za njega (za)sigurno ne možete reći kako nije podmetnut«, otkriva nam Jurin primjere iz prakse.</p>
<p> Dodaje kako su ove godine povećane i kaznene odredbe za počinitelje namjerno izazvanih požara koji privatne osobe mogu olakšati za 10.000 odnosno pravne za čak 100.000 kuna.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Ivan Čikara vršitelj dužnosti alkarskog vojvode</p>
<p>SINJ</p>
<p> – Vršitelj dužnosti alkarskog vojvode na 289. alkarskim svečanostima bit će brigadir Hrvatske vojske Ivan Čikara, a dužnost člana Časnog suda – umjesto opravdano spriječenog Ive Čimundže, obnašat će Ivo Dalbello. </p>
<p>To je odluka Upravnog odbora Viteškog alkarskog društva koja je donesena na temelju članka 30. Statuta tog društva, na sjednici održanoj u subotu, nakon čega je priopćenje za medije o tome podijeljeno novinarima.</p>
<p>Novinarima je istodobno podijeljeno i zajedničko priopćenje sinjskog VAD-a i Koordinacije udruga proizišlih iz Domovinskog rata, a koje su potpisali Mate Jukić i Dražen Pavlović.</p>
<p>»Slijedeći časne tradicije naših predaka koji su u borbi uvijek znali postupati mudro i odlučno, unatoč strasti i težini problema koji su ih okruživali, suglasni smo u čuvanju statutarnih normi i nadležnosti koje pripadaju organima Društva te ugleda, koje braniteljske udruge imaju u stvaranju hrvatske države«, navodi se u zajedničkom priopćenju te se naglašava: »Izbor vršitelja dužnosti alkarskog vojvode odluka je koju će donijeti Upravni odbor Viteškog alkarskog društva, ali mi ćemo je prihvatiti znajući da su Upravni odbor, Časni sud i Nadzorni odbor, članovi Skupštine VAD-a te sve braniteljske udruge Sinja i cetinskog kraja uvijek podržavali časnu ulogu našeg generala i alkarskog vojvode Mirka Norca«.</p>
<p>Ujedno pozivaju sve prijatelje Sinja i Alke da u nedjelju, 8. kolovoza, proslave 289. sinjsku alku.</p>
<p>U prostorijama Viteškog alkarskog društva u subotu je održana i konferencija za novinare na kojoj su predsjednik te udruge Mate Jukić, alaj-čauš Ivan Zorica i tajnik VAD-a Ivica Vrca, ukratko informirali novinare o ovogodišnjim pripremama za 289. alku koja će se održati u nedjelju 8. kolovoza, te su naglasili da ni u završnici nema nikakvih problema te da sve teče prema planu. Kazano je također kako će dužnost šefa Protokola ove godine vršiti Ivo Delonga, dok će sat povijesti na Tvrđavi u jutarnjim satima na Dan Alke držati fra Blaž Toplak. </p>
<p>Jukić je posebice naglasio kako se i više nego dobro ostvaruje i marketinški program Alke, pa će i na kraju kolovoza ove godine najvjerojatnije biti uknjiženo oko 30 ili 40 posto novca više nego lani, te će se pomoću sponzora i donatora ukupno prikupiti oko tri milijuna kuna.</p>
<p>Inače, u ponedjeljak poslije podne, uoči odlaska na alkarsko trkalište, znat će se i četa kopljanika koji će se boriti za naslov slavodobitnika 289. alke, a ovih 17 kopljanika će na prijedlog alaj-čauša Ivana Zorice odrediti obnašatelj alkarskog vojvode Ivan Čikara.</p>
<p>Nedjeljko Musulin</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20040801].
|
