Naputku je predviđeno da će buduće unutarnje uređenje države odrediti Ustavotvorna skupština, i to dvotrećinskom većinom glasova. Osim toga u Naputku se određuje da u prijelaznom razdoblju ostaje na snazi dotadašnje zakonodavstvo i upravna organizacija u različitim dijelovima buduće države. Prema tome, niti jedan dio buduće države ne bi mogao svoje zakone nametati drugima.

Zašto je dio članova Središnjeg odbora Narodnog vijeća smatrao da treba požuriti ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom? Koje su odrednice Naputka?

Pročitaj i razmisli

“1. Konačnu organizaciju nove države može odrediti samo sveopća narodna ustavotvorna skupština svega ujedinjenoga naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, sve većinom od dvije trećine glasova. Konstituanta se mora sastati najkasnije 6 mjeseci poslije sklopljenog mira.

Izrijekom pridržava se Konstituanti pravo da odredi: a) Ustav, razumijevajući ovdje naročito državnu formu (monarhija ili republika), unutrašnje državno ustrojstvo i osnovna prava državljana; b) državnu zastavu; c) sjedište vlade i drugih državnih vrhovnih organa (...).

2. Do sastanka Konstituante vršit će provizorno zakonodavnu vlast Državno vijeće. Državnom vijeću pripadaju: a) svi članovi Narodnog vijeća u Zagrebu, koji će se nadopuniti sa 5 članova Jugoslavenskoga odbora u Londonu; b) razmjerni broj predstavnika kraljevine Srbije, koje će odabrati Narodna skupština u dogovoru s tamošnjim političkim strankama; c) razmjerni broj glasova predstavnika Crne Gore, koje će odabrati onamošnja Narodna skupština (...).

3. Vladarsku vlast vršit će do odluke Konstituante kralj Srbije, odnosno prestolonasljednik Aleksandar, kao regent države Srba, Hrvata i Slovenaca. Regent je neodgovoran Državnom vijeću; on polaže zakletvu pred Državnim vijećem. On će po načelima parlamentarne vladavine imenovati vladu, koja uživa povjerenje Državnog vijeća. On ima pravo zakonodavne inicijative i sankcije. Državno vijeće se može odgoditi samo vlastitim zaključkom, a ne može se raspustiti prije sastanka Konstituante (...).

4. Na snazi ostaju svi dosadašnji zakoni i drugi propisi, isto tako i organizacija sudova, pa dosadašnje administrativno ustrojstvo i sadašnji organi zemaljskih vlada (...).”

Proglašenje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca

Izaslanstvo Narodnog vijeća nije uspjelo nagovoriti srpskoga regenta Aleksandra Karađorđevića na prihvaćanje zahtjeva iz Naputka. Stoga je na brzinu sročena izjava - Adresa - napisana u hotelskoj sobi (i koju Hrvatski sabor nikada nije prihvatio) koju je Ante Pavelić 1. prosinca 1918. godine podnio regentu Aleksandru. U Adresi nije bilo ni riječi o zahtjevu za očuvanjem posebnosti država koje ulaze u novu zajednicu. U svome odgovoru, Aleksandar je prihvatio Adresu i proglasio ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

Kako je proglašeno ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom? Je li takav način proglašenja bio u skladu sa željama Narodnog vijeća? Što je Adresa? Objasni razliku između Naputka i Adrese.

Previous page

Next page