i kazališne garderobe, mnogokad bi se ljudi pitali tko je taj svjetlokosi balavac u preširokom tankom odijelu koji bezočno pilji i prisluškuje razgovore, jednom je na ubrusu dobio i učtivo pisamce od krvoločnog oficira na nježnom ljubavnom domjenku, »ako ne prestanete fiksirati gospođu u mojem društvu, creva ću da vam prospem«, a bilo je i slučajeva poput onoga na Gornjem gradu, da priguše riječi, a jedan namjerno glasan bariton uzvinuo se bio tada da »već i šmokljane uzimaju za konfidente«. Ferdo bi se dizao i odlazio, neznatno pogođen, ali mu sretna priroda nije dopuštala da ga kosnu takve gluposti i na ulici bi već zviždukao, pogurao škripava kolica radničke obitelji izbačene iz stana ili izvježbanim okom uvrebao ženu koja je šmugnula u haustor da na brzinu popravi nat čarape, a on je ulazio za njom već naciljana pogleda, uljudno rekao »pardon«, popeo se na prvi kat, pozvonio i priopćio muškarcu da gospodin Klobučar poručuje gospođi da navečer ne može doći u dogovoreno vrijeme na njoj poznato mjesto, sam Bog zna kakve su bile posljedice tih šala.

Nesvjestan da upravo to čini, Ferdo je proučavao ljude. Bili su mu još prilično zagonetni i on ih je izazivao da mu se pokažu u svoj ljepoti svojih naravi. Kad je otkrio sudnicu, smanjio je opasna pribivanja tuđim tajnama i neprilične dosjetke, pa se od salvatičkog mješanca koji dobiva nogom u guzicu pretvorio u pažljivog pointera. Tu je sve bilo na kupu. Zločin iza razbludna lica naivne seljanke s kojom bi se čovjek vrlo rado popeo na štagalj, ali se možda ne bi probudio bez sjekire zabijene iza uha, skrušena čedomorka stisnutih koljena i šaka, neprozirni kućevlasnik koji je ženu otjerao u ludnicu, glasni boljševik i željezničar koji bi i sada rado zaspao, kao onda...

Možda iz istog razloga, Ferdo je volio i kupalište na Savi, Zagreb u badekostimima, vedro naguravanje na skliskim

Previous page

Next page