NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030630].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 179391 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>30.06.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Hrvatska najesen dobiva prigodu za popravni ispit iz međunarodnih odnosa</p>
<p>Strani promatrači i diplomati i danas tvrde kako bi Hrvatskoj, da nije tako loše odigrala na početku iračke krize, bilo mnogo lakše razgovarati s Amerikancima o njihovu zahtjevu i neizručenju američkih građana ICC-u s kojim se pak ne slaže Europska unija/ Hrvatska se u američkim očima pokazala kao nepouzdan i nekredibilan partner/ Prigodu za ispravljanje pogrešnih poteza Hrvatska će vanjska politika imati već najesen, kada će morati užurbano ispunjavati sve kriterije potrebne za Europsku uniju i istodobno nastaviti bilateralne razgovore sa SAD-om</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – U utorak 1. srpnja Hrvatska će izgubiti pravo na američku vojnu pomoć, jer nije pristala potpisati sa SAD-om bilateralni sporazum o neizručivanju američkih građana Međunarodnom kaznenom sudu (ICC). Hrvatski premijer Ivica Račan je izjavio da u vezi s tim pitanjem ne treba dodatno dramatizirati, ali ukidanje američke vojne pomoći, vrijedne 19 milijuna dolara, samo je jedna, ne i najvažnija, posljedica u posljednje vrijeme zategnutih američko-hrvatskih odnosa koji su se dodatno zakomplicirali zbog iračke krize. </p>
<p>Hrvatska je bila jedna od rijetkih europskih zemalja, posebno tranzicijskih, koja je osudila rat u Iraku, a akciju koalicijskih snaga proglasila nelegitimnom. Tim je potezom bitno ograničen manevarski prostor za ostvarivanje dobrih bilateralnih odnosa sa SAD-om, važnih za međunarodno pozicioniranje Hrvatske. </p>
<p>Američka potpora važna je i zbog hrvatskog ulaska u punopravno članstvo NATO-a. </p>
<p>Hrvatska osim razmimoilaženja zbog rata u Iraku i pitanja ICC-a, sa SAD-om tek treba riješiti pitanje ratifikacije Memoranduma o intelektualnom vlasništvu, te hrvatsko odbijanje deblokade jugoslavenske imovine. </p>
<p>Početkom sljedećeg tjedna stupa na snagu američki Zakon o zaštiti pripadnika američkih oružanih snaga (ASPA) kojim se ukida američka vojna pomoć svim zemljama koje ne žele potpisati kongresni zakon o neizručivanju ICC-u. </p>
<p>Iz tog su zakona izuzete sve zemlje članice NATO-a i EU-a, te one u statusu američkih partnera i saveznika. Prema posljednjim informacijama, izuzete bi mogle biti i zemlje koje su potkraj prošle godine dobile pozivnicu za ulazak u punopravno članstvo NATO-a. </p>
<p>Hrvatska je, zbog zaostajanja u ispunjavanju potrebnih kriterija, u čekaonici obiju važnih integracija. Prije dva tjedna Hrvatska je u razgovorima s američkim diplomatskim izaslanstvom odbila potpisati bilateralni sporazum o neizručivanju, ali je ostavila otvorena vrata za daljnje pregovore kako bi se posebnim i naknadnim bilateralnim aranžmanima pokušalo izaći u susret američkim zahtjevima. Hrvatska je prihvatila naputke Europske unije o tom pitanju. </p>
<p>Ukidanje američke vojne pomoći, koje stupa na snagu u utorak, neće se osjetiti odmah, jer su sredstva za sljedeće dvije godine određena ranije, no ako nastavak diplomatskog dijaloga ne riješi otvorena pitanja, Hrvatska bi na međunarodnom planu mogla osjetiti posljedice odnosa sa SAD-om.</p>
<p>Na samom početku Iračke krize u prvi je plan došla stara, ali promašena dvojba hrvatskoga političkoga establishmenta da treba odabrati između SAD-a i Europske unije. </p>
<p>Dok su ostale tranzicijske države većinom pokušale američka traženja političke podrške za irački rat držati podalje od medijske buke, hrvatska je politika najprije neslužbeno najavila da će poduprijeti SAD, da bi zatim tu podršku službeno povukla, a onda suprotno dogovoru u diplomatskoj komunikaciji, kako je istaknuo pomoćnik američkoga državnog tajnika Paul Jones, glasno izrazila svoje neslaganje s akcijom u Iraku. </p>
<p>Ostale tranzicijske države koje su odbile SAD-u dati političku potporu o tome nisu u javnosti mnogo govorile, a one zemlje koje su potporu SAD-u pružile, poput Poljske, nisu imale nikakvih problema u završavanju pregovora o ulasku u Europsku uniju. </p>
<p>Strani promatrači i diplomati i danas tvrde kako bi Hrvatskoj, da nije tako loše odigrala na početku iračke krize, bilo mnogo lakše razgovarati s Amerikancima o njihovu zahtjevu o neizručenju američkih građana ICC-u s kojim se ne slaže Europska unija. U svakom slučaju Hrvatska se u američkim očima pokazala, kao nepouzdan i nekredibilan partner.</p>
<p>Problemi u pozicioniranju zemlje između SAD-a i Europske unije nisu, međutim, novi. Bivše vlasti u Hrvatskoj tretirale su SAD različito, ovisno o konkretnim okolnostima; službeno su proglašavale SAD strateškim partnerom, no svaki put kada je Washington Zagrebu uputio oštre kritike zbog povratka izbjeglica, slobode medija ili suradnje s Haaškim sudom, partneri su se tražili drugdje, čak i u Moskvi. </p>
<p>Zbog prešutne potpore oslobodilačkim akcijama »Bljesak« i »Oluja« tadašnje je političko vodstvo intenzivno komuniciralo sa SAD-om, a takvu potporu nisu tražili od EU-a. SAD je posljednji puta pokušao unutar NATO-a lobirati za hrvatsko približavanje 1998., no nakon prijetnji pokojnog predsjednika Tuđmana NATO-u kod Martina Broda, problema s procesom demokratizacije i suradnje s Haaškim sudom, američko je lobiranje ostalo bez argumenata. </p>
<p>Nakon izbora 2000. godine, prvi hladan tuš uslijedio je godinu dana kasnije kada je Hrvatskoj u NATO-u rečeno da njen napredak ovisi o ispunjenju potrebnih kriterija. </p>
<p>Odluka o ukidanju američke vojne pomoći posljedica je i hrvatskog kašnjenja u procesu integracija, jer su iz američkog zakona izuzete zemlje članice NATO-a i Europske unije.</p>
<p>Hrvatska je u međuvremenu u obje integracije bitno napredovala, no do punopravnog članstva bit će joj potrebno partnerstvo ne samo s jednom zemljom, nego s mnogima u međunarodnoj zajednici. Prigodu za ispravljanje pogrešnih poteza Hrvatska će vanjska politika imati već najesen kada će istodobno morati užurbano ispunjavati sve kriterije potrebne za Europsku uniju i nastaviti bilateralne razgovore sa SAD-om.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Nekažnjivost Amerikanaca stvara opasan presedan</p>
<p>Međunarodni sud za ratne zločine za EU je princip, dio Unijina pravosudnog sustava i acquisa , EU-ova zakonskog temelja. Taj je element zajedničkog pravosudnog sustava nužno aplicirati u sustave svih onih država koje žele u Uniju</p>
<p>BRUXELLES, 29. lipnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> – Države članice EU-a dopuštaju veoma uzak krug izuzeća američkih građana od stalnog Međunarodnog suda za ratne zločine (ICC), što je više iznimka od pravila negoli pravilo bez iznimaka, na čemu pak inzistiraju Amerikanci koji žele stavljanje znaka jednakosti između američkog građanina i univerzalne nekažnjivosti. </p>
<p>Unija je voljna prihvatiti (tolerirati) izuzeće, ako je riječ o američkim pripadnicima mirotvornih trupa ili diplomatima, ali ne i ostalim kategorijama američkih građana.</p>
<p>Nekažnjivost Amerikanaca stvara opasan presedan, uvjeren je EU. Međunarodni sud za ratne zločine za Europsku je uniju princip, dio Unijina pravosudnog sustava i acquisa, EU-ova zakonskog temelja. Taj je element zajedničkoga pravosudnog sustava nužno aplicirati u sustave svih onih država koje žele u Uniju. To su, ne jednom, dali do znanja predstavnici EU-a, podsjećajući zemlje pritisnute američkim zahtjevima i stiješnjene, s druge strane, načelima Europske unije da »ipak ulaze u EU, a ne u NAFTA-u«, kako se bez rukavica izjasnio povjerenik za vanjske poslove Europske komisije Chris Patten.</p>
<p>Akcijski plan EU-a za provedbu dogovorene ICC politike u odnosu prema tzv. »trećim zemljama« sadrži i postavku da bi se »ratifikacija i provedba Rimskog statuta trebala u sporazumima s EU-om tretirati kao pitanje ljudskih prava – sporazumima o pridruživanju, ulasku – s trećim zemljama. Ta bi se tema, također, trebala tretirati kao pitanje ljudskih prava i UN-ovo pitanje političkog dijaloga s trećim zemljama, uključujući kontekst suradnje u razvoju poput okvira Sporazuma iz Cotonoua (s afričkim zemljama), ICC bi se trebao razmatrati kao vodeća tema na summitima i ostalim sastancima na visokoj razini s trećim zemljama ili skupinama zemalja«. </p>
<p>Nedavno je EU donio još jednu odluku o suradnji sa stalnim sudom i priklanjanju većine pridruženih zemalja, uključujući Rumunjsku i Bugarsku, što su mediji, na sugestiju EU-ovih činovnika, opisali »dragocjenim pomakom« iako nije donio ništa novo. Tema ICC-a i izuzimanja Amerikanaca dugo kvari ionako sve osim idiličnih donosa EU-a i SAD-a, pridruživši se pitanju zakonitosti iračke operacije i, od nedavno, tretmana genetski modificiranih organizama.</p>
<p>Pripremajući se za summit s EU-om, Amerikanci su istupom »visokog dužnosnika administracije« proglasili pitanje ICC-a teškim. Rječit je način obrazlaganja problematike: »Američki su stavovi dobro znani, nismo dio ICC-a i stoga, uvjereni smo, da, kao nesudionici, ne bismo ni trebali biti predmetom sudskih istraga; EU ima ponešto drukčije poglede, a mi mislimo da se aspirantima za ulazak u EU i drugim zemljama koje se žele priključiti Uniji i odlučile su podržati ICC, to treba dopustiti. Istodobno, treba im se dopustiti da sa SAD-om sklope sporazume o izuzimanju za koje vjerujemo da su sadržani u članku 98 Rimskog sporazuma; iz svega toga slijedi naš stav da zemlje prisiljene na izbor mogu učiniti i jedno drugo, dakle, surađivati s Amerikancima i istodobno, izaberu li to, uključiti se u ICC«.</p>
<p>Tako Amerikanci smatraju da može i ICC i izuzeće. SAD je intenzivno prigovarao EU da je previše pritisnuo pristupajuće, kandidatske i zainteresirane zemlje, a EU je jednako kritizirao i kritizira SAD što je zemlje doveo u takvu situaciju.</p>
<p>Za razliku od SAD-a, koji je odmah dao do znanja da nema ni dolara vojne pomoći bez potpisa na sporazumu o izuzeću, Unija nije uskratila pomoć. Ali je najavila da je ICC značajan uvjet koji se može, zasad, odraziti na brzinu, na kvalitetu i raspon integracija. </p>
<p>Lada Stipić-Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»Kritike na račun HDZ-a pokazuju zabrinutost vladajuće koalicije«</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – Sa zamjenicom predsjednika HDZ-a i saborskom zastupnicom Jadrankom Kosor razgovarali smo o Osmom općem saboru te stranke.</p>
<p> • Kakvi su Vaši dojmovi nakon nedavno održanog Osmog općeg sabora HDZ-a?</p>
<p>– Više nego odlični. Svi koji su sudjelovali na općem saboru izrazili su veliko zadovoljstvo. To je bio skup snage i zajedništva, a izaslanici su bili zadovoljni. To je bilo okupljanje naših vrijednih i odanih članova koji svih ovih godina uporno rade, koji nikad nisu bili u prvom planu, a itekako su zaslužni za sve uspjehe stranke i za njen opstanak u vremenu kad je HDZ-u bilo najteže, kad se predviđalo da će ostati na folklornih pet posto ili manje, kad su mnogi analitičari i čelnici vladajućih stranaka predviđali da se HDZ pretvara u prah i pepeo. Zahvaljujući tom članstvu, čestitim i cijenjenim ljudima koji nisu gubili vjeru i vodstvu stranke na čelu s predsjednikom Sanaderom, mi smo opstali i danas smo najveća i najjača stranka u Hrvatskoj.</p>
<p> • Čelnici vladajućih stranaka smatraju da se HDZ još nije profilirao u modernu i europski orijentiranu stranku, te da nije spreman uvesti Hrvatsku u EU. Kako to komentirate?</p>
<p>– To pokazuje visok stupanj zabrinutosti čelnika stranaka vladajuće koalicije, posebno SDP-a, jer je sasvim sigurno da to jedinstvo i snagu koje smo pokazali na općem saboru nisu očekivali. Naši ugledni gosti iz inozemstva koji su nam dali potporu vrlo jasno opovrgavaju ono na čemu koalicija temelji svoju propagandu protiv HDZ-a, odnosno da bi se našim dolaskom na vlast zaustavili svi tokovi prema Europi. Naši gosti, među njima i Doris Pack, dokazali su upravo suprotno – da je HDZ poželjan partner i da je moderna proeuropska stranka. Podsjećam da je saborska Rezolucija o pristupanju EU donesena na inicijativu iz HDZ-a, o njoj je prvi govorio Ivo Sanader, a sve temeljne odrednice koje smo napisali u svojoj rezoluciji ugrađene su u saborsku, od individualnog pristupa Hrvatske do vremena za aplikaciju. Treba podsjetiti da je Hrvatska postala samostalna država i primljena u UN i Vijeće Europe u vrijeme dok je HDZ bio na njenu čelu.</p>
<p> • Izlaganje Doris Pack bilo je popraćeno zvižducima kad je govorila o potrebi suradnje s Haaškim sudom.</p>
<p>– Bilo je nekoliko zvižduka, no na velikom skupu na komu je više od pet tisuća ljudi normalno je da se tu i tamo osjete i disonantni tonovi. Sasvim je sigurno da je temeljno izlaganje Doris Pack bilo popraćeno odobravanjem.</p>
<p> • HSS je odbio poslati svog izaslanika na opći sabor zbog izjave Branimira Glavaša koji je u Saboru spomenuo HSS kao agromafijašku stranku. Mislite li da je HSS to samo iskoristio kao izliku i postoji li još mogućnost za eventualnu postizbornu koaliciju HDZ-a i HSS-a?</p>
<p>– Mislim da je to samo epizoda i da iz toga što HSS nije poslao svog izaslanika ne treba izvlačiti dugoročne zaključke. Sve su opcije još otvorene, a moj je dojam da su u HSS-u jedva čekali neki povod da ne pošalju svog izaslanika, jer Glavaš je u svom govoru u Saboru jasno rekao da citira nekoga drugoga, a nakon toga se zbog reakcija HSS-ovih zastupnika ispričao.</p>
<p> • Zbog atmosfere koja je vladala na općem saboru čule su se kritike da se gradi kult ličnosti Ive Sanadera, kojeg ste vi osobno, a i drugi govornici predstavili kao budućeg premijera.</p>
<p>– Zanimljivo je da takvih razmišljanja nema kad na skupovima drugih stranaka članovi pozdravljaju svoje čelnike. Koliko znam, u SDP-u se burno pozdravlja Račan, a u HSS-u Tomčić. Normalno je da, prema svim istraživanjima, najjača stranka u zemlji mora imati ambiciju s partnerima doći na vlast i imati svoga premijera. Što je logičnije od toga da predsjednik HDZ-a bude predsjednik vlade kad je formiramo s partnerima. To pravo svugdje pripada predsjedniku najjače stranke.</p>
<p> • Kakvi su Vaši planovi u slučaju povratka HDZ-a na vlast. Spominju Vas kao buduću zamjenicu premijera ili gradonačelnicu Zagreba.</p>
<p>– Ja sam zamjenica predsjednika stranke i o svemu što ću za nekoliko mjeseci ili godinu dana raditi dogovorit ću se s predsjednikom Sanaderom. Što će to biti, vidjet ćemo. Želim svojim radom pridonijeti da HDZ osvoji što više glasova u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj. Uostalom, prerano je govoriti o ražnju dok je zeko još u šumi.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Može li preživjeti unutarkoalicijska idila</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Niz otvaranja novih dionica autocesta koji povezuju sjevernu granicu s Dalmacijom završava u ponedjeljak. Vladajuće koalicija od tog nesporno velikog pothvata očekuje mnogo na sljedećim izborima. Na prvoj razini se, dakako, računa da će nove ceste biti velik mamac za glasove strankama na vlasti. No druga je razina još zanimljivija. </p>
<p>Naime, s učincima trećesiječanjske vlasti nisu zadovoljni mnogi njeni glasači. Najčešće im se zamjera sporost u ostvarivanju obećanih promjena te izostanak obračuna s financijskim profiterima HDZ-ove vlasti. Veliki dio tih glasača su tzv. glasači protiv, oni koji na izbore izlaze samo ako nisu zadovoljni aktualnom vlašću i glasaju za kontra stranu prema principu »glavno da ih smijenimo«. Je li veliki cestovni skok Hrvatske dovoljan razlog da oni ostanu kod kuće? U SDP-u i ostalim strankama koalicije, čini se, vjeruju da jest. Pogotovo zato što Sanaderov HDZ još jako nalikuje na onaj protiv kojeg se glasalo 3. siječnja 2000.</p>
<p>Za izborne izglede stranaka na vlasti je, također, vrlo važno da se do izbora što manje naruši untarkoalicijska idila, kojoj smo svjedočili prošlih dana. To, na primjer, znači da se u raspravi o novom zakonskom ustroju Vlade (koji mora biti izglasan prije izbora) medijski istupi stranaka moraju biti mnogo »nježniji« za partnere nego što je dosad bilo uobičajeno. A to baš neće biti lako. Jer, ako aktualna koalicijska vlast računa s još jednim mandatom, a računa, ishod te rasprave bit će ključan za stranačke pozicije u eventualnom sljedećem mandatu. A obećano je da će sljedeća Vlada imati bitno manje ministara, dakle, i manje odlučujućih utjecajnih pozicija. </p>
<p>Koalicijsku idilu neće biti lako održati ni u hvatanju novog smjera i pozicija u procesu privatizacije koji je, s iznimkom Ine, zasad stao. I bit će tako sve do izbora. Ali ne i mnogo dulje, pa je jako važno na vrijeme dogovoriti privatizacijska pravila za sljedeće četiri godine. Ima i drugih, medijski nešto manje zanimljivih, ali i te kako opasnih mogućih spornih točaka zbog kojih bi se lako mogle opet uspaliti unutarkoalicijske strasti. I pokvariti dobar dio pozitivnih učinaka autocesta, medijski sigurno najsnažnijeg aduta ove vlasti.</p>
<p>Zato će biti zanimljivo vidjeti hoće li, barem potkraj mandata, Račan i ekipa dokazati da znaju zaigrati i složnu igru.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Hrvatska treba više od jednog strateškog partnera</p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ</p>
<p>Vjerojatno je baš bilo potrebno da se i Hrvatskoj dogodi američki zahtjev za potpisivanjem sporazuma o neizručenju američkih građana ICC-u, pa onda i stupanje na snagu kongresnog zakona kojim se svima onima koji na takav sporazum ne pristanu uskraćuje vojna pomoć. Bilo je potrebno ne zato da bi hrvatski političari tko zna koji put pogrešno mislili da se trebaju odlučiti između SAD-a i Europske unije, nego da ih se pokuša uvjeriti da se politika u međunarodnim odnosima vodi nešto drukčije i raznosvrsnije od okvira isključivosti odabiranja strana. </p>
<p>»Pokrivena« jalovim frazama o hrvatskom ponosu i odbijanjem da budemo »nečiji poslušnici dok u EU i NATO ne uđemo«, hrvatski su političari na vlasti pokazali kako se teško odvikavaju od starih navika manevriranja – valja izabrati jednoga strateškog partnera, ako to ne ide onda izbrati drugoga, a ako ni to na kraju ne uspije ili ako neki od njih ne odgovara, onda možemo glumiti nesvrstanost i sve uvjeravati da smo ponosan narod koji ne želi biti poslušnik. </p>
<p>Svaka država, pa tako i Hrvatska, bez obzira na svoju zemljopisnu veličinu, ima prigodu u svjetskom multilateralizmu, potvrditi svoj suverenitet i međunarodnu važnost upravo procesima integracija, bilo da je riječ o NATO-u ili EU ili nečem trećem. Stoga se u međunarodnim odnosima, koji jesu zamršeni, valja brinuti o svim aspektima. U hrvatskim oklijevanjima i prevrtljivim obratima zbog, na primjer, iračke krize Hrvatska nije zaradila ništa dodatno u Uniji, no zakomplicirala je odnose sa SAD-om. Jesen ove godine bit će stoga prigoda da se stvari poprave, jer tada Hrvatska pregovara s EU-om, a istodobno je čeka i rješavanje bilateralnih problema sa SAD-om. Hrvatska sa SAD-om može imati odlične odnose, iako je odbila ponudu za ugovor o nepoštivanju ICC-a, a svoju poziciju istodobno jačati u Bruxellesu, i to na obje adrese. EU je na posljednjem summitu posebno istaknuo važnost multilateralizma u funkcioniranju, a nakon toga je otišao u Washington na razgovore. Hrvatska sve snažnije kuca na vrata integracija, pa joj filozofija opredjeljivanja više neće biti od nikakve koristi. Ako se želi potvrditi kao kredibilna država onda mora imati strateške partnere, a ne strateškog partnera. Ulazak u integracije ne znači, dakle, pristajanje na status poslušnika, nego mogućnost sudjelovanja u suodlučivanju. Alternativa je status nemoćnog promatrača. No da bi se to postiglo, obnavljanje partnerstva sa SAD-om samo je jedan od važnih preduvjeta.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Mogu li S i MMF voljeti Hrvatsku više od Hrvata</p>
<p>Globalni lovci na brojke teško razumiju hrvatsku elastičnost pristupa činjenicama, kao i opsjednutost naše javnosti pojedinim političkim ikonama. Zašto bi umirovljeni general Ante Gotovina nekome bio važniji od povratka izbjeglih Srba? Zašto je Haag mnogima veći problem od Zakona o radu? Kako to da su sve političke stranke, unatoč svemu što izgovore, ipak za Hrvatsku u Europskoj uniji?</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Moj sastanak s dvojcem iz poznate bonitetne agencije Standard and Poor's (S) u jednoj od prolaznih prostorija Ministarstva financija u Zagrebu bio je kao boravak u policijskoj postaji, jednoj od onih iz američkih serija kojima nas bombardiraju s televizije. Drveni stolci, vrućina, ispitivači koji najprije kasne, a zatim se smjenjuju u brzim pitanjima…</p>
<p>Zašto su me zvali? Nakon kruga razgovora po ministarstvima i državnim agencijama htjeli bi »razgovarati sa što više nezavisnih sugovornika«. Što ih je zanimalo? Politika.</p>
<p>Hrvatsko gospodarstvo danas više nikoga ne zabrinjava. »Nezavisni analitičari«, poput strogih globtrotera iz bonitetnih agencija već su zamijetili da su se, više i ne toliko rijetki, poduzetnici koji su odlučili svoju poslovnu karijeru izgraditi u Hrvatskoj otrgnuli ispod šapa politike. Vidjeli su i da hrvatskim vlastima to danas najčešće i odgovara, jer tako ih nitko ne može okriviti za vlastite promašaje. Ono čega ih je strah to je da politika, u jednom od svojih budućih razdoblja nakon predstojećih izbora, ne odluči ponovno zaskočiti preživjele.</p>
<p>Kada mislim da će biti izbori? Tko će na njima pobijediti? Koliko se promijenio HDZ od doba svoje vladavine? Koliko je (i kako) retorika s posljednjeg hadezeovskog sabora utjecala na mišljenje birača? Je li doista moguća koalicija SDP-a i HDZ-a? Tko će s kime u koaliciju prije, a tko poslije izbora? Kakva je u svemu uloga sindikata, hoće li znati iskoristiti prigodu i pritisnuti Vladu uoči izbora? Kako je zakonski uređeno financiranje političkih stranaka? U kakvu su odnosu krupni biznismeni s politikom i političarima?</p>
<p>Sve u svemu, pitanja na koja svaki politički svjestan građanin Hrvatske odgovara s lakoćom i kada ga probude iz najdubljeg sna. Malo nagađanja, malo stranačke kombinatorike i »zdrave pameti«, malo autoironije…</p>
<p>Problem je u tome što globalni lovci na brojke teško razumiju hrvatsku elastičnost pristupa činjenicama, kao i opsjednutost naše javnosti pojedinim političkim ikonama. Zašto bi umirovljeni general Ante Gotovina (na stolu je Globusova naslovnica gdje se kočoperi u kupaćim gaćicama) nekome bio važniji od povratka izbjeglih Srba? Zašto je Haag mnogima veći problem od Zakona o radu? Kako to da su sve političke stranke, unatoč svemu što izgovore, ipak za Hrvatsku u Europskoj uniji?</p>
<p>Kada mi je na kraju susreta Kristel Richard, kao elokventniji dio dvojca, ispričala svoje (njihovo?) viđenje Hrvatske, pokazalo se da je ipak, tijekom redovnoga četvorogodišnjeg posjećivanja Hrvatske stekla priličan uvid u hrvatske brojke, ali i u opće stanje duha u hrvatskoj politici.</p>
<p>Njihova vizija Hrvatske, unatoč šturo ili nikako korigiranoj ocjeni koja će uslijediti po njihovu povratku u matičnu kuću, ipak je, unatoč brojnim zamjerkama, u mnogim točkama blistavija od one koju ima prosječan građanin Hrvatske. »Vidljiv je veliki napredak tijekom posljednje četiri godine«, kaže Richard.</p>
<p>Ni današnji nabujali vanjski dug Hrvatske S-ovci još ne vide kao veliku prijetnju hrvatskoj monetarnoj stabilnosti, ako koalicija ne podlegne pretjeranoj predizbornoj rastrošnosti. Ozbiljno ih, međutim, zanima (i brine) kani li i nakon izbora buduća (bilo koja) vlast nastaviti s današnjim ritmom zaduživanja.</p>
<p>U sličnom, još ne pesimističnu, svjetlu treba gledati i prošlotjedni istup guvernera Hrvatske narodne banke (HNB) Željka Rohatinskog. Kada je u Saboru, predstavljajući godišnje izvješće HNB-a još jednom progovorio o mjerama koje je njegova institucija poduzela radi smanjivanja rasta hrvatske zaduženosti, mnogima kao da je promakla rečenica da poduzete mjere u ovom trenutku i postižu očekivane rezultate. </p>
<p>Da, Rohatinski jest (opet) zaprijetio i dodatnim potezima HNB-a, ako komercijalne banke nastave s kreditnim galopom, no kada guverner kaže »ako« onda to treba tako i shvatiti.</p>
<p>Čemu onda »suzdržano negativna« reakcija MMF-a? Odgovor je jednostavan: ememefovci su oduvijek bili bliski velikim komercijalnim bankama. One bi, posve razumljivo, i dalje širile svoje kreditne aktivnosti u Hrvatskoj jer tako zarađuju. Zapliva li pak Hrvatska poput Argentine (čega se još ne treba bojati), to zbog njene veličine i relativno male količine novca o komu je riječ, ne bi bio problem za MMF nego samo za Hrvatsku. Investitori bi, kao i dosad drugdje, pobjegli uoči krize. </p>
<p>»Stand by aranžmani namijenjeni su lošim državama«, rekao je zagrebački ekonomist Branko Horvat komentirajući prošli petak stanje hrvatske zaduženosti u »Meti« TV Nove. Stari profesor posve je u pravu, međutim, kada u životu jedne države dolazi taj trenutak u kojemu ona iz loše prelazi u dobru? Riječ je o procesu koji, čak i kada daje dobre rezultate, zahtijeva vremena. </p>
<p>Treba li se bojati MMF-ove reakcije u slučaju da Rohatinski zaključi da mora krenuti i s dodatnim zaoštravanjem prema bankama? Ne, jer za razliku od nekadašnjih sporazuma, ovog današnjeg se možemo odreći gotovo bez posljedica. A baš je to onaj detalj koji si loša država ne može priuštiti.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Najprije turiste omalovažiti a onda im to naplatiti</p>
<p>Ako je Hrvatska turistička zemlja ili ako to uistinu želi biti, onda je vrijeme da se ozbiljno pokrene proces odgovornosti za turističko nazadovanje/ Hrvatska mora odlučiti želi li doista biti turistička zemlja i prihvatiti sve odgovornosti što proizlaze iz toga statusa </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Priča o aktualnome »bager-turizmu«, kako je opravdano nazvano građevinsko ugrožavanje ove turističke sezone od prvoga dana do danas, obišla je točno onoliko europskih zemalja iz koliko njih nam je došlo gostiju. </p>
<p>Usmena predaja, najpopularniji oblik svake promidžbe, učinila je svoje, jer su nezadovoljni i iziritirani gosti pričali o torturi na hrvatskoj rivijeri: buci građevinskih strojeva, raskopanim ulicama, nepripremljenim parkiralištima, komunalnim zahvatima, kalvariji na prilazima Splitu i još goroj na splitskom aerodromu (ministrica Župan-Rusković u Slobodnoj: »...a vidjela sam i aerodrom i bolje bi bilo da nisam«), bagerima na plaži u Baški na Krku, zbog velike vrućine danju aktiviranju gradilišta preko cijele noći (Opatija), preskakanju građevinskih zapreka (Dubrovnik i Lopar na Rabu)... Kako se točno zna da je fizički promet u svibnju bio slab (!), pitanje glasi – nije li to (i) posljedica »bager-torture« kojoj su bili izvrgnuti prvi ovosezonski gosti (Uskrs!)...</p>
<p>Direktor Hrvatske turističke zajednice gospar Niko Bulić bio je, zapravo, blag kad je u novinama izjavio da smo građevinskom bukom »podcijenili predsezonske goste«.</p>
<p> Nismo ih samo podcijenili nego i grubo izvrijeđali, omalovažili i na kraju im to – naplatili!? Počela je, eto, i glavna sezona, ponegdje su radovi nešto »utišani«, ali većinom nisu, eto npr. u najturističkim Vodicama ovih je dana došlo do »podjele« gradske vlasti zbog pitanja nastaviti ili zaustaviti građevinske radove... </p>
<p>U glavnoj sezoni su, dakako, i glavnosezonske (više) cijene što u ovome slučaju praktično znači da će naši strani gosti (domaći se ionako ništa ne pitaju, a i oguglali su...) za toliko i toliko posto skuplje plaćati »bager-melodije« i ostale tome prilične »ugođaje«.</p>
<p>Nepotpune, zakašnjele, pa čak i traljave pripreme sezona nisu, na žalost, u našoj praksi nikakva novost, naprotiv! Sezona '03. samo je jedna u nizu, odnosno (što je još gore!) označila je nastavak te neodgovorne prakse i to u goremu izdanju nego ikad dosad. Nisu u pitanju samo bageri, kompresori, kiperi, gusjeničari, bušilice, zatim bahati investitori i »podmazani« njihovi zaštitnici iz lokalnih, županijskih i državnih fotelja – nepripremljenost sezone osjeća se i na drugim sektorima, kao npr. u opskrbi, cijenama koje su izmakle svakoj kontroli, (ispod)prosječnošću izvanpansionskih sadržaja, neprijavljivanju gostiju, utaji poreza i boravišne pristojbe, dopuštanju da našim turističkim poligonom vršljaju znani (manje) i neznani (više) domaći i strani maheri koji na svoje poznate načine koriste nemoć (?) inspekcijske službe i svemoć lokalne, županijske i »savezne« birokracije, itd.</p>
<p>Potkraj prošloga tjedna u Opatiji, u organizaciji Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice (edukativni projekt »Volim Hrvatsku«), na prigodnoj svečanosti dodijeljene su nagrade najboljim jadranskim domaćinima u predsezoni. Izbornoj komisiji najvjerojatnije posao nije bio težak, naprotiv, jer je lista najdestinacija prilično skromna (inače najbolji predsezonsko-pripremni radovi obavljeni su u Opatiji, Brelima i Rapcu!), ali prema izvještajima u medijima se stekao dojam da nije bilo razgovora o onima koji nisu obavilo svoj posao i, posebno, razlozima ili okolnostima zbog kojih se to dogodilo.</p>
<p>U redu, bila je to svečanost, a ne »suđenje«, ali je došlo (krajnje) vrijeme da se odgovorno potraže krivci za sve puste propuste u pripremanju sezona (na primjer: ovosezonske pripreme kasne ništa manje nego dva mjeseca!?). Poznato je tko je od vrha do dna turističke piramide zadužen i plaćen za te poslove, još je bolje poznato da sam turistički sektor ne može pripremiti sezonu nego da su za taj ozbiljan posao odgovorni i drugi resori (npr. prometa i veza, gospodarstva, poljoprivrede, javnih radova, zaštite okoliša...), a da se i ne govori o tzv. lokalnim samoupravama. </p>
<p>Lijepo je ceremonijalno nagrađivati, priređivati i parade i slično, ali turističkoj Hrvatskoj je znatno potrebnije doslovno udariti šakom o stol i odlučiti želi li doista biti turistička zemlja i prihvatiti sve odgovornosti što proizlaze iz toga statusa ili ostati na sadašnjim drugoligaškim pozicijama koje, nastavili se s dosadašnjom praksom, vode u – treću ligu.</p>
<p>Istina je da se unatoč svemu našemu turističkom »rašomonu« u ovoj zemlji od turizma ipak dobro živi, određeni broj građana neposredno ili posredno vezanih uz turističku djelatnost većinom (tko više, tko malo manje) trlja ruke, za propuste nitko ne odgovara, niti snosi ikakve posljedice, financijske rupe krpa država (porezni obveznici!) i – što će nama nekakva turistička europrva liga?!</p>
<p>»Nije rješenje da sada tražimo krivca za ovo što se događa. Rješenje je u tome da ispitamo prema kojem se zakonu može uvesti red da se građevinski radovi ne odvijaju nakon početka sezone«, rekao je u Opatiji šef Hrvatske turističke zajednice. Koliko će još godina proći da se to »ispita«? Naime, »bager-klipovi« turizmu nisu ni od ove niti od lanjske sezone.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Komesarskog ispiranja mozgova imamo i previše</p>
<p>Gospodin Kaćunko, uvježbavajući vojno-redarstvenu strogoću, svim autorima kao lošim pučkoškolcima dijeli packe, izbjegavajući ono što mu ne ide u prilog. U svemu se ne moramo i ne možemo slagati. Možemo biti, više ili manje, snošljivi prema nazorima ili postupcima koje ne prihvaćamo ili koje osuđujemo. Međutim, i snošljivost ima svoje granice / Nije pitanje treba li dolično sjedište vojnoga ordinarija, nego je li se moglo skromnije riješiti. A što je dolično, iznimno je relativan pojam. Doličnost, često, može biti – nedoličnost, a dobitak – gubitak. Vojni ordinarijat je dobio impozantnu zgradu za svoje sjedište, ali time može okrnjiti ili izgubiti svoj ugled</p>
<p>FAHRUDIN NOVALIĆ</p>
<p>Gospodin Anđelko Kaćunko, kancelar Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj, u svome tekstu »Vojni ordinarijat od neznanja do medijskog podmetanja« (Vjesnik, Stajališta, 20. lipnja) prepotentno i podrugljivo odgovora na pisanje, prema njegovu praćenju, deset autora o gradnji zgrade Vojnog ordinarijata u Zagrebu.</p>
<p>Osuđujem svaki oblik medijskog senzacionalizma i povrede bilo čijeg dostojanstva, kojih je, vjerojatno, u nekim napisima bilo. Međutim, gospodin Kaćunko uvježbavajući vojno-redarstvenu strogoću, svim autorima kao lošim pučkoškolcima dijeli packe, izbjegavajući ono što mu ne ide u prilog. </p>
<p>U svemu se ne moramo i ne možemo slagati. Možemo biti, više ili manje, snošljivi prema nazorima ili postupcima koje ne prihvaćamo ili koje osuđujemo.</p>
<p> Međutim, i snošljivost ima svoje granice. Neograničena snošljivost, osobito kad je riječ o moralnim i uopće vrijednosnim pitanjima, može se usporediti s plitkom i ustajalom močvarom u kojoj se svi možemo ugušiti. Nesnošljivo može podrivati i rušiti uljudbu, ali nije uvijek neuljuđeno samo po sebi. </p>
<p>Ne smijemo biti, na primjer, snošljivi prema zabrinjavajućoj socijalnoj neosjetljivosti i sebičnosti u društvu, prema kulturi pohlepe, rasipnosti i nezainteresiranosti za tuđe osjećaje i patnje, jer su to nemoralne pojave. Ali moramo biti, uljuđeno, nesnošljivi.</p>
<p>Gospodin Kaćunko sve autore naziva »desetoricom veličanstvenih« i svi oni, prema njemu, s lakoćom moraliziraju i medijski podmeću. Kako sam i sam prozvan, i kako mi se podmeće, dužan sam reagirati.</p>
<p>U svojem napisu »Ćudoredna čestitost i solidarnost u sjeni pohlepe« (Vjesnik, Stajališta, 12. lipnja) pozvao sam se i na istraživanja koja potvrđuju da je blagostanje na Zapadu stvorilo izniman osjećaj sigurnosti, a istodobno umanjilo potrebu za sigurnošću koju je oduvijek pružala religija.</p>
<p>Moje pitanje je glasilo: Važe li takva obilježja i za pojedine strukture hrvatskoga društva? </p>
<p>»Primjera je previše da bismo ih sve navodili. Ovom prigodom«, napisao sam, »izdvajamo samo primjer koji, čini se, potvrdno odgovara na postavljeno pitanje. Riječ je o gradnji zgrade Vojnog ordinarijata.«</p>
<p>Nije, uopće, pitanje treba li dolično sjedište vojnoga ordinarija, nego je li se moglo skromnije riješiti. A što je dolično, iznimno je relativan pojam. </p>
<p>Doličnost, često, može biti – nedoličnost, a dobitak – gubitak. Vojni ordinarijat je dobio impozantnu zgradu za svoje sjedište, ali time može okrnjiti ili izgubiti svoj ugled. Nema nepogrešivih, a ne smije biti i nedodirljivih, pojedinaca, društvenih skupina, institucija. Javnost ima pravo znati, pitati i reagirati na sva zbivanja u društvu. Ono što se prikriva i nekritički opravdava iz straha od reakcije javnosti, neumoljivo potkopava legitimnost odluka koje su donesene.</p>
<p>Osnovni argument za moj napis bila je, i jest, činjenica da se u Zagrebu završava gradnja zgrade Vojnog ordinarijata. </p>
<p>Svoje sam teze gradio na činjenicama: da se zgrada izgradila na atraktivnoj lokaciji podsljemenske zone; da ima prestižno statusno obilježje; da se gradnja događala i događa u vrijeme općeg osiromašenja hrvatskih građana, da se problem prostora Vojnog ordinarijata mogao riješiti skromnije... Osim ostalih mogućnosti, pitao sam nije li se prostor mogao naći i u nekoj od zagrebačkih vojarni. </p>
<p>Sve to nije »najobičnija novinarska senzacionalistička izmišljotina«, koju sam uzeo za svoj komentar, kako to u svome napisu ističe gospodin Kaćunko. Istina je da sam, vrlo kratko, naveo i ono što su mediji pisali o zgradi, pozivajući se na njih kao izvor. To u tekstu nisam elaborirao. Ako laže koza, ne laže rog.</p>
<p>To je moj grijeh. A što je grijeh onih koji su zahtijevali, koji su odlučili i podržali gradnju tako upadljivo prestižna i skupa projekta na teret hrvatskih građana? </p>
<p>Sitnice čine velike stvari i pojave. »Sitnice« su krive što je sadašnji vanjski dug Hrvatske sedamnaest milijardi i četiri stotine milijuna dolara. Samo sljedeće godine, radi servisiranja vanjskih dugova, Hrvatska mora platiti više od dvije milijarde dolara.</p>
<p>Usto, pitajmo se kako prevladati nezaposlenost i teško stanje u gospodarstvu; kako povećati standard većine hrvatskih građana, a među njima i standard svih zaposlenih u Hrvatskoj vojsci, kao i standard ročnika; kako riješiti posljedice ovogodišnje suše…?</p>
<p>Nemoć pojedinca, osobito tzv. malog čovjeka, sve je veća, a njegova žrtva u očima moćnika sve manja. Nemoćni pojedinac postao je žrtvom paukove mreže svih vrsta otuđene moći. </p>
<p>Da bismo se oslobodili iz te mreže potrebni su nam desakralizacija politike i rušenje mita o nedodirljivosti i nepogrešivosti pojedinaca, državnih i društvenih institucija. Opasne su i neodržive teze da su samo pojedine institucije, a s njima i pojedinci savjest hrvatskoga društva. Takva jedna reklama donedavno se vrtjela na Hrvatskoj televiziji.</p>
<p>Crkva i sve druge vjerske institucije u svijetu, pa i u Hrvatskoj, mogu biti agresivan ideološki aparat države, ali i pouzdan subjekt izgradnje civilnog društva. Više civilnog društva, među ostalim, je tamo gdje se prevladava izopačena hijerarhija i birokracija koje koče protok stvaralačke energije građana, tamo gdje odgovorni moral kreira sadržinu zakona, tamo gdje interesi i potrebe afirmiraju opće dobro.</p>
<p> Izgradnjom civilnog društva i distanciranjem od izopačene politike, sve vjerske institucije realiziraju ideju općeg dobra.</p>
<p>Na ljestvici prioriteta vrijednosti potrebna nam je najprije odgovornost, pa onda udobnost. Istinsko duhovno zadovoljstvo nije grabljenje, nego odbijanje grabljenja.</p>
<p> Komesarskog ispiranja mozgova građana imamo i previše, a narod vapi za istinski moralnim autoritetima.</p>
<p>Autor je sveučilišni nastavnik u mirovini, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>U provaliji iskopina balkanskih barbarogenija</p>
<p>Materijalizirao se duh neiživljenih snova. Monstrum hara stadionima, neman se valja ulicama, norijadama, rockijadama. Gnječi limene kante – ljubimce na prometnicama. Hukće i dere po školama, diskačima. Rokće u bračnim ložnicama. Luparda po glavama. Samo da se ne zavuče i u sakristije! Apokalipsa! Krv, kreč i blato do koljena... Kako se spasiti, kako se izvući iz mastodontskog zagrljaja?</p>
<p>TOMISLAV PETRANOVIĆ RVAT</p>
<p>Neman nam se otela. Pomahnitala je. Urla. Nakostriješila joj se oštra čekinjasta peraja na leđima. Sikće, sopće, frkće! Škljoca i škrguće očnjacima. Iz ralja se cijedi zakrvavljena pjena. Slijeva se niz gubicu. Zvjera i koluta izbuljenim očurdama. Pušta jezive krikove. Ledi krv u žilama. Brrr...! Kandžama mahnito struže po suhoj ledini. Iz nozdrva joj sukljaju plamen i dim. Izranja iz mitske mračare. Himera mlatara repinom. Striže velikim dlakavim ušesima. Gujoliko strašilo. Čudovište! </p>
<p>Jesmo li upali u neki novovjeki Jurski park? Među pretpotopne diluvijalne zvijeri? Ne! Mnogo je gore! Uvalili smo se u provaliju iskopina balkanskih barbarogenija. U ostatke fosiliziranih trogloditskih vremena i režima koji su tutnjali ovim prostorima.</p>
<p>Na obali močvare leži lješina tisućljetne nam Uljudbe. Napuhnuta i naduta. Naprasno se ugušila u žabokrečini i muljargi naših naravi. Nije znala plivati u crnu ljepljivu mulju. Svuda okolo strše okljaštreni batrljci s nataknutim lubanjama. Dragocjeni trofeji junačkih pothvata. Sumporne otrovne i smrdljive pare pukću iz blata. Male zelene zmijice plaze oko kopita nemani.</p>
<p>Čisto shizofren prizor! Materijalizirao se duh neiživljenih snova. Monstrum hara stadionima, neman se valja ulicama, norijadama, rockijadama. Gnječi limene kante – ljubimce na prometnicama. Hukće i dere po školama, diskačima. Rokće u bračnim ložnicama. Luparda po glavama. Samo da se ne zavuče i u sakristije! Apokalipsa! Krv, kreč i blato do koljena...</p>
<p>Kako se spasiti, kako se izvući iz mastodontskog zagrljaja?</p>
<p>Bijegom? Nikako! Neman juri brzinom svjetlosti. Očaj je uhvatio pučanstvo. Ljudi pošešurili od straha... Panika! </p>
<p>Da sagradimo tvrde bedeme, zidine nebu pod oblake? Visoke nekoliko kilometara s branič-kulama? Slaba zaštita. Neman ruje i razara.</p>
<p>Može li nas spasiti naša tisućljetna Uljudba? Koješta, ona je skiknula! Treba joj snažna transfuzija. Tone i tone dragocjenih ljekarija! Odakle novac? Nema ga. Proračun je tanak i nejačak da podmiri sve transakcije podmićivanja vrhunskih »transfuzera«. Ispod stola pružaju rutave šape da im se tutne koji milijunček. To je sve u svezi glede naše urođene mito-logije.</p>
<p>Preminula naša tisućljetna Uljudba! Zakovrnula dokraja! Nema joj spasa! Iz praha je nastala i u prah se vraća. Mračnjaci ju već odnose na vječni počinak. Svjetlost joj svijetlila!</p>
<p>Neman neumoljivo harači! Čak i s kratkovidnice – bestidnice! Neukrotiva je. Pa kako se napokon spasiti? Postoji li neki Veliki Izbavitelj? Neki veliki mag? Možda vitez na bijelome konju? U plamenom oklopu? Suvremeni sveti Juraj? On jedini može probušiti zadriglu trbušinu nemani i odfikariti joj mnoge glave!</p>
<p>Prije novih izbora izmilit će mnogi »vitezovi« jahači Rumene kadulje. Na zamamnim bijelim ždrijepcima. Sveti Juraji će spasiti djevičanstvo i nevinost Lijepe naše. Već su počeli farbati oblake. Kolori svijetle nam budućnosti obilno se cijede sa svih strana. Horizonti su osvijetljeni finom difuznom svjetlošću prekrasnih obećanja. Romantičan intiman ugođaj nacionalna sutona. Light-show može početi!</p>
<p>Papkari i kopitari hvataju se u vrzino kolo. Izbaviteljska čarolija je na vidiku. Šamani, zaklinjači duhova i trbuhozborci zazivaju znamenite mrtvace. Ispod šinjela i kabanica dičnih nam Maršala i Poglavnika izlaze sablasti i demoni. Netko se od njih debelo ufuljio! Smrdi sve u šesnaest! Nadaleko!</p>
<p>A vitezovi na bijelim konjima, naši sveti Jurji? Što će biti ako se nakon izbora prometnu u otužne, mršave i krezube don Quijote? Na rahitičnim ragama, na kljusadi, ovčadi i guščadi! Pritom ih prati horda. Čitavi buljuci proždrljivih Sanči Pansi!</p>
<p>Svi bi oni u našu Pastoralu umarširali kao i uvijek – kokošjim galopom! Već postavljaju šarene kulise dobrodošlice. Potemkinova su sela mlaka vodica prema našim poznatim kič-paradama! Obvezatno treba skladati novu Pastoralnu simfoniju. Furioznu – u duhu bećarca ili gange. Može i u »dirli-dirli« stilu!</p>
<p>No najbolje je u duhu nemaštovitih, plitkih i maloumnih pjesmuljaka koje nam se svakodnevno vrte i ciče oko nas. Tu bi simfoniju izvodile golotrbe pupičarke – u ritmu istočnjačkih turbo-folk trbuhotrzajnih epileptičkih napadaja. Sve bi treperilo i bljeskalo u plavičastoj izmaglici popušene trave. Na tome bi nam pozavidjela i naša istočna kvazibraća. Možda nam opet polete u zagrljaj – ili mi njima. Na tome se već radi.</p>
<p>Nejako pučanstvo je na vrtuljku, »ringlšpilu«. Ludo se zabavlja i vrti. Čas gore, čas dolje, lijevo pa desno, pa opet u krug. Usput u letu hvataju muhe poput lastavica. Da utaže glad. Vrtuljak se vrti sve luđe i zabavnije – dok narodu zubi ne poispadaju od dragosti. Oko »ringlšpila« hipsaju i hopsaju ofucani i isluženi veliki pisači junačkih deseteraca i avanturističkih knjiga kupusara. Pučanstvo u međuvremenu dobiva vrtoglavicu – i amneziju!</p>
<p>Autor je slikar iz Nove Gradiške.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Guranju Hrvatske tamo u balkanske gudure sekundirala je i još sekundira slovenska politika</p>
<p>Ne bih htio staviti znak jednakosti između stanja u srpskim medijima devedesetih i slovenskih dvijetisućitih, ali je nesporno da zbog težnje za teritorijalnim ustupcima u Dragonjskom zaljevu i ne samo tamo nego i na Muri – slovenske političke garniture Jelinčičevim prstima i dalje iz svojih rukava izvlače zemljovide i »dokaze« koji bi trebali slovenskoj javnosti dokazati da ne postoji nikakav dug Ljubljanske banke hrvatskim štedišama, da se Hrvatskoj bez ikakvih razloga može obustaviti isporuka struje iz vlastite nuklearne elektrane, da Sveta Gera beskonačno može biti pod okupacijom slovenske vojske... / Daleko sam od obrane nedolična ponašanja na kranjskom plivalištu. Ali organizatori ne mogu skriti činjenicu da su hrvatske gledatelje od početka europskog prvenstva stavili u gradu »pod poseban režim«, prepustivši ih da ih izvan plivališta šikaniraju i prebijaju srpski »navijači«. Ne postoji ništa normalnije nego da Hrvatska sa susjednim zemljama ima što bolje međusobne odnose na svim područjima. Ali, ako neka susjedna zemlja neprestano producira i reproducira »neriješene slučajeve«, onda je to i te kako valjan signal za ozbiljnu analizu / Dr. Davorin Rudolf s pravom upozorava hrvatsku javnost da Jelinčičevo javno pozivanje na stvaranje osovine Slovenija – Srbija za komadanje Hrvatske i hrvatskog mora nije toliko ridikulozno da se ne bi trebala oglasiti hrvatska javnost, da se ne bi trebao oglasiti hrvatski veleposlanik u Ljubljani Celestin Sardelić, da se ne bi na to trebao oglasiti ministar vanjskih poslova Tonino Picula</p>
<p>ZVONIMIR BARTOLIĆ</p>
<p>Dok je u nekim hrvatskim dnevnicima i tjednicima još najomiljenija tema bila lov na generala Gotovinu i sprovod generala Bobetka, na stranicama Vjesnika, valjda da bi hrvatskom predsjedniku Mesiću pred njegov odlazak u Sloveniju proširio prijateljsko ozračje, javio se Zmago Jelinčič (Vjesnik, 3. svibnja 2003.).</p>
<p>Njegove izjave, to više što se periodično ponavljaju, ne bi trebalo podcijeniti, jer učinak Zmaginih izjava još pada na plodno tlo. Posljednji događaji u Kranju i Beogradu to potvrđuju. Kad je tako, treba se zapitati zašto su upravo Zmagu Jelinčiča birali za intervju u tom trenutku. </p>
<p>Inače, svuda u svijetu je praksa da se u takvim prigodama pozivaju ljudi koji mogu svojim i djelovanjem, a isto tako i izjavama, pridonijeti zbližavanju određenih država. Svega toga u izjavama Zmage Jelinčiča nije bilo, naprotiv on je izašao sa svojom novom-starom kartom Hrvatske – prema kojoj Hrvatska nikada nije imala more! Poruka bi mogla biti sljedeća: Hrvati budite sretni da vam uopće hoćemo nešto dati: dug Ljubljanske banke hrvatskim štedišama ne postoji, zapravo, Hrvatska je dužna Ljubljanskoj banci, a time i Sloveniji.</p>
<p>Što se tiče Dragonjskog iliti Piranskog zaljeva, tu i nemamo što razgovarati, jer mi ćemo sa Srbima ionako hrvatsko more dati na sukcesiju pa ćemo tek vidjeti ako od tog mora nešto ostati i Hrvatima. Tako otprilike izgleda, prema Jelinčiču, vrtuljak na komu se Hrvatska vrti više od jednog desetljeća. </p>
<p>Na te očite revindikacije nitko se od hrvatskog ministarstva vanjskih poslova, od hrvatskog veleposlanstva u Ljubljani nije se javio, a nisu se javile niti novinarske snage koje inače budno prate hrvatsku vanjsku politiku, pazeći da Hrvatska u razgovorima sa susjedima kojem komarcu ne otkine rep. Sjetimo se samo buke nakon izjave dr. Tomca da Hrvatska nije bila agresor u Bosni i Hercegovini. Neki rodoljupščiki iz hrvatskih medija raspalili su prema dr. Tomcu svim oružjima, prešućujući istodobno stravične zločine po Hrvatskoj, suluda rušenja hrvatskih sela i gradova i beskrajna minska polja smrti koja je ostavio velikosrpski agresor. </p>
<p>A gdje je milijun prognanika i izbjeglica? Veliko je pitanje kako bi Hrvatska izgledala da nije imala potporu Svete Stolice i samoga Pape Ivana Pavla II.</p>
<p>Ne mogavši se pomiriti s takvim stanjem, 19. svibnja 2003. u Vjesniku, u Stajalištima, vrlo se kompetentno javio dr. Davorin Rudolf (»Zmago jodla, ojka i arlauče, Slovenci osluškuju i smiju se, a odgovora s ovu stranu meje nema«), čovjek nesumnjiva ugleda i vrlo stručnoga i kompetentnog poznavanja pomorskog prava i diplomatske teorije i prakse.</p>
<p>Na to se oglasio gospodin Vilko Luncer, napisom »Kao da i Hrvatska nema svoje Zmage Jelinčiče« (Vjesnik, Stajališta, 21. svibnja 2003.). Tako je spomenuto javljanje u Vjesniku preraslo u polemiku, autori su izmijenili polemičke tekstove u Vjesnikovim Stajalištima, 23. i 27. svibnja. Ono što gospodin Luncer u Jelinčičevim eskapadama neće vidjeti, a dr. Rudolf vidi, Jelinčičev je učinak na javnost, kao što se vidi, u duljem razdoblju.</p>
<p>Dr. Rudolf upravo u tom neprestanom političkom i medijskom doziranju slovenske javnosti vidi Jelinčičeve »političke učinke«. Za Hrvate i Hrvatsku najnovija je povijest u tomu više nego poučna. Sve revindikacije nastojale su se zaodjenuti »narodnim interesima«, »opasnošću od susjeda«. Treba samo otvoriti srpski tisak kasnih osamdesetih i devedesetih godina, pa i onaj Srpske pravoslavne crkve, da se vidi s kakvim se sve argumentima baratalo prije oružane agresije. </p>
<p>Nije samo Srpska akademija svojim Memorandumom iz 1986. »razotkrivala Hrvatsku i Hrvate kao krivce za sva zla Srba i Srbije na ovom svijetu«. Kada je ratna kazaljka nad Hrvatskom svom silinom podrhtavala, javila se 1990. i Srpska pravoslavna crkva svojim »saopštenjem« (Politika, 15. rujna 1990.), prema komu Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj živi u »gotovo okupacijskim« uvjetima. </p>
<p>To »saopštenje« potpisali su mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan, episkop dalmatinski Nikolaj, episkop srijemski Vasilije, episkop slavonski Lukijan, episkop moravički i administrator eparhije Bačke Irinej. To »saopštenje« potpisano je 13. rujna 1990. u Pakracu, u gradu koji je samo godinu dana poslije, skupa s drugim hrvatskim gradovima i selima, sravnjen sa zemljom. </p>
<p>Tu nisu spomenute stotine crkava, kapela, groblja, spomenika, koji nigdje na srpskom okupiranom području nisu ostali čitavi. Ti isti episkopi nikada nisu izdali »saopštenje« u komu bi se ispričali hrvatskom narodu i hrvatskom svećenstvu za sve ono što je učinjeno pred njihovim očima, a što su sami poticali. </p>
<p>Oficijelne srpske i crnogorske vlasti također se Hrvatskoj nisu ispričale. Šute o svemu tomu i gospoda Đukić i Pupovac. Umjesto toga beskrupulozno prozivaju hrvatske vlasti, potičući ponovno na neposluh svoje sunarodnjake.</p>
<p>Kako stvari idu, takva kakva je gola i obogaljena, Hrvatska će još plaćati ratne odštete onima koji su je rušili, a vraćati dugove onima koji su joj novac uzeli. Na primjer, katolička crkva u Jasenovcu hotimice je pretvorena u ruševinu. Istodobno pravoslavna crkva u tom istom Jasenovcu odmah nakon »Bljeska« stavljena je pod zaštitu Hrvatske vojske. O tomu i osobno svjedočim kao očevidac. </p>
<p>Iako ne bih htio staviti znak jednakosti između stanja u srpskim medijima devedesetih i slovenskih dvijetisućitih, ali je nesporno da zbog težnje za teritorijalnim ustupcima u Dragonjskom zaljevu i ne samo tamo nego i na Muri – slovenske političke garniture Jelinčičevim prstima i dalje iz svojih rukava izvlače zemljovide, i dalje izvlače »dokaze« koji bi trebali slovenskoj javnosti dokazati da ne postoji nikakav dug Ljubljanske banke hrvatskim štedišama, da se Hrvatskoj bez ikakvih razloga može obustaviti isporuka struje iz vlastite nuklearne elektrane, da Sveta Gera beskonačno može biti pod okupacijom slovenske vojske, da se hrvatske radnike iz Slovenije može istjerivati bez odštete, a da se preostalim Hrvatima kojih ima više od 36 tisuća ne mora priznati status manjine.</p>
<p>U Sloveniji se na sve to prave gluhi i slijepi pa i na činjenicu da su Hrvati u postmiloševićevskoj Srbiji dobili ono što ne mogu dobiti u Sloveniji – status manjine. Apstrahirajući izrazito militantni antihrvatski miloševićevski tisak, slovenski mediji, od medija svih susjednih zemalja, od famozne nagodbe Milošević – Kučan, počevši od stvaranja neovisne hrvatske države, proizveli su najviše materijala za negativni portret Hrvatske.</p>
<p>Još u doba kada su po hrvatskim gradovima i selima padale granate, Delo je donosilo izrazito negativne »kulturološke« feljtone Nikice Mihaljevića. Zapravo, slovenski mediji i dandanas dopuštaju sebi izvješćivanje iz Hrvatske, kao izvješćivanje iz nekog crnog vilajeta (prisjetimo se mahanja schengenskom granicom), konstantno asistirajući svojoj politici, koja je i u najcrnjim godinama rata zdušno radila na izolaciji Hrvatske, političkoj, ali i prometnoj, što je Hrvatskoj nanijelo golemu materijalnu štetu. Tomu, da Hrvatska danas većinom neuspješno antišambrira pred vratima EU-a i što je ponovno gurnuta u balkanske gudure, sekundirala je i sekundira slovenska politika. </p>
<p>Najgore u svemu tomu je i to što su slovenski mediji u toj svojoj »dobrosusjedskoj« priči uspjeli mnoge uvjeriti. Posebno neke hrvatske medije i neuke i nedoučene političare. Godine 1918. Hrvatska je pridijeljena Balkanu kao najrazvijenija kolonija, a 2000. kao predvodnik Balkanu. O sancta simplicitas!</p>
<p>Tako je bilo i tako je ostalo do najnovijeg »vaterpolskog rata«.</p>
<p>Daleko sam od obrane nedolična ponašanja na kranjskom plivalištu. Ali organizatori ne mogu skriti činjenicu da su hrvatske gledatelje od početka europskog prvenstva stavili u gradu »pod poseban režim«, prepustivši ih da ih izvan plivališta šikaniraju i prebijaju srpski »navijači«.</p>
<p>Ne postoji ništa normalnije nego da Hrvatska sa susjednim zemljama ima što bolje međusobne odnose na svim područjima. Ali, ako neka susjedna zemlja neprestano producira i reproducira »neriješene slučajeve«, onda je to i te kako valjan signal za ozbiljnu analizu. </p>
<p>U tom smislu dr. Davorin Rudolf s pravom upozorava hrvatsku javnost da Jelinčičevo javno pozivanje na stvaranje osovine Slovenija – Srbija za komadanje Hrvatske i hrvatskog mora nije toliko ridikulozno da se ne bi trebala oglasiti hrvatska javnost, da se ne bi trebao oglasiti hrvatski veleposlanik u Ljubljani Celestin Sardelić, da se ne bi na to trebao oglasiti ministar vanjskih poslova Tonino Picula. </p>
<p>I na koncu, da ne bi o svemu tome trebao raspravljati i Hrvatski sabor, to više što je vlada nepotrebno zakomplicirala uređenje granice s Vojvodinom (Srbijom) na Dunavu, a isto tako i uređenje granice s Crnom Gorom na moru.</p>
<p>Vrijeme je da se hrvatskoj javnosti, napokon, jasno i glasno kaže: I prije osamostaljenja Hrvatska je imala točno ustanovljene granice, o čemu svjedoči iskazivanje njene površine u leksikonima i enciklopedijama. Takozvano utvrđivanje granice, što je lansirala slovenska strana – sada to čini Srbija i Crna Gora – samo je blef na koji se ulovila hrvatska strana, ne razlikujući pojam utvrđivanja od uređivanja.</p>
<p>Hrvatske granice, dakle, već odavno postoje, njih je potrebno urediti po već davno ustanovljenim normama.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, redoviti sveučilišni profesor, književnik iz Čakovca.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Vranyczanyjeva poljana skriva kapucinski samostan, pavlinski podrum i kapelu iz 14. stoljeća</p>
<p>Muzej grada Zagreba u suradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode počeo je ovih dana s obnovom srednjovjekovnog zida iz 13. stoljeća na Gornjem gradu. Zid se nalazi uz Strossmayerovo šetalište na međi s Vranyczanyjevom poljanom.</p>
<p>»Taj zid se urušava već godinama i ne možemo ga obnoviti bez uklanjanja uzroka urušavanja koji je s unutarnje strane zida, odnosno na Vranyczanyjevoj poljani«, rekao je u razgovoru za Vjesnik Silvije Novak, zamjenik pročelnice Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode s kojim smo i obišli radove. </p>
<p>Riječ je o nagomilanoj zemlji koja gura zid, a danas malo tko zapravo zna da Vranyczanyjeva poljana upravo u toj zemlji skriva zatrpanu Fernbachovu palaču koju su činili kapucinski samostan izgrađen početkom 18. stoljeća, pavlinski majur (podrum) iz 17. stojeća, te kapela sv. Marije iz 14. stoljeća čiji se prozor može vidjeti na zgradi hidrometeorološkog zavoda. </p>
<p>»Sve je to srušeno 1942. godine s ciljem da se izgradi Trgovačka akademija, no ništa nije napravljeno«, objašnjava Novak. Nakon Drugog svjetskog rata za tu parcelu je bilo napravljeno bezbroj projekata, pa čak i za izgradnju Muzičke akademije, no jedino je napravljeno dječje igralište koje je uklonjeno zbog radova. Važnost ovog zida i susjednog šetališta, naglašava Novak, je tim veća što je to bila prva zagrebačka promenada iz 1813. godine, vrijeme bidermajera, a po kojoj su Zagrepčani šetali, dogovarali čvenkove i divili se Savi.</p>
<p>»Naša namjera je sljedeća. Iskopat ćemo, istražiti, te provjeriti u kakvom su stanju zatrpani podrumi koji prema našim procjenama zauzimaju sigurno 400 četvornih metara«, kaže naš sugovornik. Tek tada će se, dodaje, doći do one prave arheologije koja prelazi 13. stoljeće kada je Zagreb postao slobodni kraljevski grad i kada je uostalom izgrađen ovaj zid koji se obnavlja.</p>
<p>Vjerojatnost je da se u tim zatrpanim zgradama sačuvao i dio svodova, pa u Zavodu razmišljaju i o turističkom iskorištavanju iskopina. No, do tada će, u obnovi vrijednoj 600.000 kuna na prostoru većem od 600 četvornih metara, mnogo znoja pogotovo ovoga ljeta ostaviti kako radnici, tako i voditeljica radova arheologinja Ana Kordić.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Glavobolje natjecateljima zadavali ulazi u sobe, stepenice...</p>
<p>Na šestom europskom stolnoteniskom prvenstvu, koje se u Domu sportova održavalo od 19. do 29. lipnja, hrvatski su paraolimpijci s tjelesnim invaliditetom osvojili srebro, a izborili su i jedno četvrto mjesto. Rezultat bi možda bio i bolji da su imali navijačku podršku Zagrepčana čiji je posjet kao i medijska podrška, požalili su nam se, - zakazao! </p>
<p>Odmjeravanje snaga u stolnom tenisu, u kojem su se Francuzi pokazali najboljima, pokazale su 34 reprezentacije s ukupno 300 natjecatelja od 14 do 50 godina. Prema riječima Ratka Kovačića predsjednika Hrvatskog športskog saveza invalida, Hrvatska je pokazala kako može biti vrhunski domaćin sudionicima međunarodnih natjecanja posebice kada je o organizaciji riječ. </p>
<p>Značajnu podršku sportašima, odnosno Športskom savezu invalida, pružio je Grad Zagreb koji je prije natjecanja financirao uređenje svlačionica za invalide te prilazne rampe u veliku dvoranu Doma sportova koja im je malim arhitektonskim preinakama postala dostupna. U nju, naime, osobe u invalidskim kolicima do sada nisu mogle samostalno ući, a o održavanju natjecanja kažu nisu ni pomišljali. </p>
<p>Iako su ga uspješno riješili jedan od problema prvenstva bio je hotelski smještaj oko 130 natjecatelja u invalidskim kolicima. Naime, ispostavilo se da zagrebački hoteli nemaju odgovarajuće riješene prilaze izvan i unutar hotela pa su glavobolje natjecateljima zadavale građevinske prepreke od stepenica do raznih kosina ali i uski ulazi u sobe, neprilagođene kupaonice...</p>
<p>No, to nije spriječilo da završnica natjecanja vrhunskih sportaša - paraolimpijaca prođe u veselom ozračju uz pjesmu, ples i bogatu trpezu. </p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>»Svinjogojska farma gospodarstvu, a POS u stambenu zonu«</p>
<p>»Svinjogojska farma gospodarstvu, a POS u stambenu zonu« naziv je peticije čije su potpisivanje organizirali stanovnici Sesveta podržavši time traženje Vijeća gradske četvrti Sesvete da se prostor bivše svinjogojske farme prenamjeni u poduzetničku zonu. Peticiju je do sada potpisalo 6.000 Sesvećana, a potpisivanje se nastavlja.</p>
<p>Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo, stoji u dopisu tog Ministarstva, podržava inicijativu za predajom bivše svinjogojske farme u poduzetničke ruke jer se na taj način rješava problem poslovnog prostora za poduzetnike i inicira novo zapošljavanje. U Ministarstvu to pogotovo podržavaju u situaciji kada obrtnici i poduzetnici u Zagrebačkoj županiji ostaju bez lokala koji se vraćaju prvobitnim vlasnicima. </p>
<p>Grad Zagreb, piše dalje u dopisu, jedina je jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj koja nema poduzetničku zonu. »Dok su drugi gradovi i općine spoznali važnost poduzetničkih zona za razvoj malog gospodarstva, Grad Zagreb, unatoč činjenici da je u njemu koncentriran najveći broj obrtnika u Hrvatskoj koji dobrim dijelom pune njegov proračun, nema sluha za poduzetničke projekte«.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Aukcija slika i koncert Soulfingersa u Hemingway baru</p>
<p>Pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Stjepana Mesića, Radio 101 u suradnji s tvrtkom Five Stars Ltd, izdavačem vodiča za diplomaciju, u ponedjeljak, 30 lipnja u 20 sati u prostorijama Hemingwej bara, Tuškanac 1a, organizira završnu svečanost humanitarne akcije prikupljanja novaca za kupnju inkubatora za intenzivnu skrb novorođenčadi. </p>
<p>U sklopu svečanosti bit će i aukcija slika, a novac za inkubatore prikupljat će se i prodajom ulaznica koje su ponuđene veleposlanstvima, ministarstvima, Vladi RH, gospodarskim komorama i ostalim državnim institucijama. Prostor i cocktail donacija su vlasnika, poduzetnika i glazbenika. Nastupit će grupa Soulfingers, dok će aukciju voditi Sanja Pleše i Alan Matošević. Na aukciji će biti ponuđena djela koja su poklonili sami autori: E. Murtić, I. Pervan, Hoyka i T. Rastić, kao i ona koja su poklonili vjerni slušatelji »stojedinice«. </p>
<p>Radio 101 pokrenuo je u svibnju prošle godine humanitarnu akciju za kupnju inkubatora za intenzivnu skrb novorođenčadi ispod 1000 grama porođajne težine za četiri zagrebačka rodilišta i Odjel neonatologije na Rebru. Do sada je sakupljeno oko 400. 000 kuna, a krajnja svota je 100. 000 eura koliko košta pet inkubatora. Svi koji žele donirati novac mogu to i dalje učiniti uplatom na Hypo Alpe Adria Banka, žiro: 2500009 - 1000000013, s pozivom na broj: 016-05-018392, svrha doznake: za humanitarnu akciju. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Bez policije nema tolerancije</p>
<p>Stavove o istospolnoj ljubavi i toleranciji odaslalo je u subotu dvjestotinjak pripadnika lezbijske, gay, biseksualne i transrodne populacije na drugom Zagreb Prideu. Organiziranjem skupa homoseksualnih grupa Hrvatska se po drugi puta približava europskim zemljama u kojima homoseksualne skupine imaju jednaka prava kao i drugi građani.</p>
<p>Rezultati skupa su bolji nego prošle godine - osim nekoliko verbalnih izgreda fizičkih nije bilo. Svega sedmero preventivno privedenih mladića. Policija je za razliku od lani posao obavila na profesionalnoj razini. </p>
<p>Nekoliko grupa izgrednika pripadnika skinsa i navijača svojim su rječnikom - »Ubij pedera«, »Marš iz Zagreba« - pokušali omesti povorku, no nije im uspjelo. Da je netko od njih i samo pokušao »primirisati« sudionicima bila bi to nemoguća misija osigurana na propast. </p>
<p>Dva policijska kordona interventne policije, temeljna policija koja je »čistila« sve pred sobom i uklanjala sumnjive osobe s obrazloženjem »opravdane sumnje« pravi su razlog ovakvog završetka skupa. Policija je osobe privodila »sukladno operativnim saznanjima i prosudbi policijskih službenika«, a u prilog tome idu i navodni informativni razgovori koje je obavila prije skupa sa nekim pripadnicima skinheadsa i navijača. </p>
<p>Dakle, završetak skupa bez fizičkih obračuna nije rezultat veće tolerancije građana, nego je rezultat policijske blokade sudionika te zagrebačkih ulica i trgova. Sramotno da takav skup u Zagrebu može proći bez izgreda samo uz jako policijsko i zaštitarsko osiguranje. </p>
<p>To je samo dodatni dokaz da je tolerancija u Hrvatskoj barem prema homoseksualnim skupinama na minimumu.</p>
<p>Što se može očekivati kad djecu od malena uče kako upotrebljavati riječ peder. U pogrdnom značenju naravno. Nerijetko se može čuti djecu vrtićke dobi kako se deru svojim prijateljima »pederu jedan« ili »baš si peder«. Dijete ni ne zna što znači riječ peder, samo zna da je loša i da se tako nekoga može uvrijediti. No, čemu se čuditi djeci kad i odrasli, heteroseksualci, upotrebljavaju istu tu riječ. »Pederčino« je tako riječ često korištena u »odraslom« žargonu.</p>
<p>Na kraju se samo može zaključiti da svrha povorke, čiji je cilj bio objašnjavanje tolerancije prema istospolnim zajednicama, očito nije uspio. Jer očito je da svatko tko želi izraziti svoje mišljenje, suprotno mišljenju većine, to može jedino uz dva policijska kordona. </p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Ne tjerajte kućne ljubimce zbog godišnjih odmora</p>
<p>Udruga Prijatelji životinja i Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo i ove godine organiziraju kampanju kojom upozoravaju na problem napuštanja životinja pred odlazak na godišnji odmor. Zaštitari životinja apeliraju na vlasnike i mole ih da promisle prije nego što posegnu za drastičnim rješenjem i odbace svoje kućne ljubimce. U protivnom, lako je očekivati da će životinje skončati u zagrebačkom šinteraju. Upravo zbog toga, Prijatelji životinja ove će godine u nekoliko navrata putem medija i izravnim akcijama na ulicama apelirati na sugrađane da svoje pse i mačke ne prepuštaju ulici.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Gibonni postaje UNICEF-ov ambasador</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – U svijetu je uobičajena pojava da poznate osobe postaju UNICEF-ovi ambasadori, a uskoro će se umjetnicima poput Diane Ross ili Petera Ustinova pridružiti jedan od naših najpopularnijih pjevača - Zlatan Stipišić Gibonni. Organizacija koja se bavi zaštitom djece i dječjih prava diljem svijeta našeg će glazbenika počastiti tom cijenjenom titulom na prijemu koji bi se trebao održati 9. srpnja u hotelu Sheraton. Tada bi se popularni Gibo trebao pridružiti svjetskim zvijezdama poput Rogera Moorea, Haryja Belafontea, Vanesse Redgrave, te legendarnih holivudskih glumaca Dannyja Kayea ili Audrey Hepburn, koji propagiraju ili su propagirali UNICEF-ove ideje. Na spomenutom prijemu trebali bi biti prisutni i Phillip O'Brien, regionalni direktor UNICEF-a za centralnu i istočnu Europu i baltičke zemlje, Ann Lis Svensson, te Tanja Radočaj, predstojnica UNICEF-ova ureda u Hrvatskoj.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Dubrovnik dobio beach klub</p>
<p>DUBROVNIK, 29. lipnja</p>
<p> – Modnom revijom »Bikini Night« na kojoj su predstavljeni kupaći kostimi marke Skinny i šeširi Ronchi u subotu navečer službeno je otvoren beach club Eastwest na najpoznatijoj dubrovačkoj plaži Banje. Manekenke modne agencije Ankora, među kojima su bile i tri predstavnice za izbor »The Best Models of Croatia«, Manuela Tadić, Ivana Salatić i Josipa Pribanić, kao i prošlogodišnja pobjednica tog natjecanja Darija Samarđija, brojnim uzvanicima predstavile su ovogodišnju kolekciju kupaćih kostima, te šešire Marine Grabovac Ronchi čiji obiteljski obrt kontinuirano radi od davne 1858. godine. </p>
<p>Kako je nam je kazao Zoran Vladić, vlasnik Eastwest cluba, koji uz caffe bar nudi i restoransku ponudu te cocktail bar, na Banjama će se čitavo ljeto organizirati modne revije, after beach partyji, a jednom godišnje organizirat će se i koncert u dobrotvorne svrhe. Vladić je uz ostalo najavio i dolazak jednog od najpoznatijih mađioničara svijeta, Šveđanina Joea Labera, koji je Eastwest Club zakupio za proslavu svog četrdesetog rođendana. </p>
<p>Za tu priliku Labero će 25. srpnja iz Švedske u Dubrovnik posebnim zrakoplovom dovesti čak 170 uzvanika. Inače, subotnji »Bikini Night« na Banjama snimala je i ekipa televizije VOX, koja već desetak dana boravi u Dubrovniku snimajući posebnu emisiju o hrvatskom biseru.</p>
<p>A. Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Johnny Depp promovirao svoj najnoviji film</p>
<p>LOS ANGELES, 29. lipnja</p>
<p> – Američki glumac i ljubitelj ženskog dijela publike Johnny Depp u subotu je prisustvovao premijeri svog novog filma »Pirates of the Carribbean – The Curse of the Black Pearl« u Disneylandu u Anaheimu (California). Premijeri filma, koji će se u američkim kinima početi prikazivati 9. srpnja, prisustvovali su i britanski glumac Orlando Bloom i Kiera Knightley. Riječ je o prvoj filmskoj premijeri održanoj u zabavnom parku, gdje je napravljen park koji nudi sadržaje tematski vezane uz film.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Williams i Aguilera najizvođeniji na karaoke partyjima</p>
<p>LONDON, 29. lipnja</p>
<p> – U poplavi različitih besmislenih istraživanja i anketa što se svakodnevno provode posebno simpatičnim se čini istraživanje o najpopularnijim karaoke idolima, provedeno nedavno u Britaniji. </p>
<p>Rezultati tog istraživanja pokazuju da Britanci koji se zabavljaju na karaoke partyjima najviše vole pjevati pjesme njihove najveće pop zvijezde Robbieja Williamsa, dok žene najviše vole pjesme američke pop pjevačice Christine Aguilere. Njih dvoje su odabrani kao zvijezde s najzavidnijim glasovima u svijetu showbiza. </p>
<p>Istraživanje je provela radio stanica Century FM, a među 1000 anketiranih ljudi većina se složila oko izbora Robbieja i Christine. Međutim, isto istraživanje je pokazalo da su nekadašnje velike zvijezde poput Roda Stewarta ili Annie Lenox još uvijek vrlo popularne, te po osvojenim bodovima stoje rame uz rame s mlađim i recentijim izvođačima među kojima su primjerice Justin Timberlake ili Beyonce Konwles. </p>
<p>Drugo mjesto na listi muških poželjnih glasova, sa svega par glasova zaostatka za Robbiejem, pripalo je kontroverznom frontmenu Oasisa Liamu Gallagheru, dok je kod žena uz Aguilerin glas na cijeni Madonna kojoj je pripalo drugo mjesto.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Trudnice bi trebale izbjegavati meso grabežljivih riba</p>
<p>ŽENEVA, 29. lipnja </p>
<p> - Trudnice koje brinu za zdravlje svoje nerođene djece, morale bi paziti koliko jedu mesa morskog psa i sabljarke, objavili su znanstvenici.</p>
<p> Svjetska zdravstvena organizacija i Organizacija za hranu i poljoprivredu smanjili su za polovicu dopuštenu količinu unosa žive. Dozvoljeni tjedni unos te tvari smanjen je s 3.3 mikrograma po kilogramu na 1.6 mikrograma, na temelju najnovijih spoznaja o štetnom utjecaju metil-žive, najotrovnijeg oblika te kemikalije.</p>
<p> Zdravstvene organizacije ističu da će tim potezom zaštititi fetus, koji uzima štetne tvari iz hrane koju pojede trudnica.</p>
<p> Dužnosnici kažu da sve ribe sadrže neznatne količine metil-žive, no grabežljivci je imaju više, jer se hrane manjim ribama. </p>
<p> Sabljarka i neke vrste morskih pasa važan su izvor hrane za stanovnike Mediterana i obalnih područja Afrike, Azije i Latinske Amerike, a rjeđe se jedu u Europi i Sjevernoj Americi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Djeca se debljaju od »vodenih slatkiša«</p>
<p>WASHINGTON, 29. lipnja </p>
<p> - Stvar je u kalorijama - slatki napici, ledeni čajevi i voćni sokovi odgovorni su za debljanje djece, objavili su američki znanstvenici. </p>
<p> Djeca koja piju više od pola litre zaslađenih napitaka dnevno znatno su deblja od djece koja piju manje od četvrt litre, kažu nutricionisti sa Sveučilišta Cornell u New Yorku.</p>
<p> Industrija bezalkoholnih pića dugo je vremena tvrdila da je za porast debljine među Amerikancima odgovoran manjak tjelovježbe, a ne zaslađena pića.</p>
<p> No, znanstvenici su, proučavajući trodesetero djece od šest do 12 godina, utvrdili da u danima kada piju zaslađene napitke unose 244 kalorije više u odnosu na ostale dane. </p>
<p> Djeca, koja su pila više od pola litre slatkih napitaka udebljala su se za 2.5 kilograma, a ona koja su pila manje od četvrtine za oko pola kilograma.</p>
<p> Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je na svijetu 17,6 milijuna debele djece mlađe od pet godina. Takve je djece u europskim zemljama 20 posto, a u Sjedinjenim Državama 15 posto.</p>
<p> Američki Centar za znanost zatražio je stoga uvođenje poreza na slatke napitke, nazvavši ih »vodenim slatkišima«. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Brookovo fascinantno pronalaženje Shakespearea</p>
<p>Na ruševinama Crkve sv. Marije na Lokrumu pariški Theatre des Bouffes du Nord izveo glasovitu Shakespeareovu tragediju kao autentičan zapis naše suvremenosti / William Nadylan u ulozi Hamleta fascinantnom energijom i izvođačkom spremnošću oduševio gledatelje / Predstava koja pomiče granice kazališne umjetnosti </p>
<p>Za prizorište jedne od najslavnijih svjetskih tragedija, koju je prije 400 godina napisao William Shakespeare i koja je od tada postala kultnim literarnim mjestom propitivanja i teatra i svijeta, redatelj Peter Brook i direkcija Dubrovačkih ljetnih igara odabrali su ruševine Crkve sv. Marije na otoku Lokrumu. Crveni tepih, nekoliko jastuka te dva pokretna stolića jedini su scenografski rekviziti za predstavu kojoj je namjera iz perspektive ovoga vremena istražiti uvjerljivost dvojbi koje prate sudbinu danskoga kraljevića.</p>
<p> Zaboravite Shakespearea kako biste ga mogli početi nalaziti – poručuje slavni redatelj Peter Brook. Njegov je proces zaboravljanja i ponovnog pronalaženja shakesperijanskog rukopisa krenuo od redukcije u svođenju svima dobro poznatog dramskog predloška na temeljne suodnose, što u krajnjoj konzekvenci dovode do gotovo mitskog ishodišta. Jer u Brookovoj adaptaciji »Hamleta« izostao je zavodljivi melodramatski okvir na kojem su inzistirale mnoge interpretacije, čineći Shakespeareov dramski tekst nerijetko patetičnim nacrtom za romantično predočavanje tragičnih zapleta i još tragičnijih raspleta.</p>
<p> Osam glumaca u Brookovoj predstavi tumači četrnaest uloga. Klaudije je tako istodobno i Duh Hamletova oca, Polonije je Grobar, Rosencratz je i Prvi glumac i Grobar, a Guildenstern Drugi glumac i Laert. U tom na izgled neobičnom rasporedu uloga prepoznaje se dubinsko Brookovo promišljanje Shakespeareova predloška u kojem su umnožavaju značenje kroz temeljne suodnose likova koji su se zatekli zatočenim u mišolovci iz koje doista više nema izlaza. I nakon smrti Ofelija se vraća na pozornicu promatrajući svoj vlastiti pogreb, a na samom kraju predstave mrtvi se bude i dočekuju zoru.</p>
<p> Višeznačnost ove scenske adaptacije upućuje na različita rješenja u interpretativnom lancu i nudi gledatelju ne jedno, već mnoštvo zrcala u kojem se ogledavaju izgledi našeg turbulentnog i kaotičnog svijeta. Na izvedbenoj razini to je »Hamlet« bez povišenih tonova i raskošnih gesti, »Hamlet« koji nas vraća u svakodnevicu i time postaje razumljiv te blizak svakomu tko se našao u gledalištu.</p>
<p> U Brookovu redateljskom viđenju to je »Hamlet« koji priziva neizbježnu sudbinsku zadanost te geometrijski točno iscrtan nacrt antičkih tragedija, no istodobno se oslanja na glasove Dalekog Istoka u civilizacijskim pozivima koji ne poznaju granicu. Ti istočnjački utjecaji prepoznaju se u odabiru glumaca, fascinantnim kostimima Isseya Miyakea i Ysabel de Maisonneuve, izgledu scene te glazbi Antonina Stahlyja, no i u cjelokupnom ozračju što prati taj iznimno dopadljiv minimalizam u ocrtavanju tragičnih invektiva naše suvremenosti koju je Brook odčitao preko Shakespeareova dramskog predloška.</p>
<p> Ono čime glumac William Nadyland ponajprije osvaja gledatelje u interpretaciji Hamleta, jest nesvakidašnja lakoća u kretnjama i govoru te čudesna prezentnost na pozornici. Njegov je Hamlet doista naš suvremenik, sputan žudnjama, nemogućnostima i strahovima koji nas svakodnevno zatječu, slab i jak iz istih razloga, izgubljen u svijetu u kojem se ne mogu raspoznati pravila.</p>
<p> I ostali glumci Bruce MNyers, Emile Abossolo-Mbo, Lilo Baur, Habib Dembele dit Guimba, Richid Djaidani, Veronique Sacri i Antonin Stahly slijede tu stišanost gesta i glasova u promišljenom ispunjavanju praznog prostora koji je Brooku oduvijek bio pozivnim mjestom smionih teatarskih istraživanja. </p>
<p> Mnogi su redatelji prije njega i u vremenu njegovih velikih kazališnih uspjeha na pozornicama ispisivali revolucije u glumačkom iskazu, scenografskim podešavanjima, utemeljili su nove relacije između scene i gledališta, te kazalište pretvarali u instrumente svojih snova. Ali nitko prije Brooka nije uspio tako hrabro preobraziti jezik kazališta čineći ga razumljivim i u europskim metropolama i u afričkim selima, na svakome prostoru gdje su njegovi glumci s magičnim uvjerenjem interpretirali dramske tekstove koji su postajali univerzalnim primjerima gledateljevih stvarnih opsesija. </p>
<p> Putujući od mjesta do mjesta, od kulture do kulture, od jezika do jezika, Brook je uvijek iznova osvajao realne i fiktivne prostore ulazeći u izravno suočavanje sa sredinom i vremenom u kojima se nalazio. Stoga njegove izvedbe nemaju samo teatrološku vrijednost, one su iskaz trenutačne upitnosti svijeta koji još uvijek vjeruje da svoje probleme može riješiti u kazalištu. Dokazuje to i »Tragedija Hamlet« kojom su Dubrovačke ljetne igre nakon tridesetak godina našoj publici omogućile da budu svjedocima impresivnih Brookovih recentnih kazališnih nadahnuća.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Izgubljeni u kazališnom svemiru</p>
<p>Ovogodišnji Eurokaz je više odrađivao no umjetnički promišljao, više krpao rupe nepostojeće koncepcije i svaštario nego slijedio zacrtanu misao vodilju / Unijeti svježinu u festival očito je postala nostalgična apstrakcija koja se već nekoliko godina, a osobito od lani na Eurokazu pokušava nasilno dokučiti </p>
<p>Je li Eurokaz postao samo jedna »od obaveza« njegove umjetničke voditeljice Gordane Vnuk, tijekom godine angažirane u hamburškom Kampnagelu? Možda je zaista riječ o prezaposlenosti, pa i nedostatku ambicija koje stanuju negdje drugdje, što je urodilo i time da je dio pozvanih predstava i nastao u koprodukciji s kazalištem kojem je Vnuk direktorica. Posegnuvši u izboru za onim što joj je pod rukom, Vnuk je olakšala posao sebi, a naškodila Eurokazu. Stoga ne začuđuje i daleko slabija posjećenost ovogodišnjega festivala nego prije. </p>
<p>Sudeći po programu, 17. Eurokaz se više odrađivao no umjetnički promišljao, više krpao rupe nepostojeće koncepcije i svaštario nego slijedio zacrtanu misao vodilju, što je prejaka riječ za parametre koje su organizatori postavili. Unijeti svježinu u festival novoga kazališta – očito je postala nostalgična apstrakcija koja se već nekoliko godina, a osobito od lani, na Eurokazu pokušava nasilno i nespretno dokučiti. Ono što smo vidjeli može se nazvati programom provincijalnog festivala.</p>
<p>Tako je 16. Eurokaz propagirao fenomene tzv. »marketinški nekomunikativnih zemalja«, kazalište osamljenosti, kazališta u sjeni. Pa se tu podvaljivalo publici vještinom trgovca kojekakve egzotične niskobudžetne maštarije, te su se na kraju organizatori izvukli i spasili obraz kvalitetnim predstavama koje pripadaju iskušanom i potvrđenom flamanskom valu. Ukratko, cijeli festival je spao na dva slova, točnije dvije predstave.</p>
<p>Godinu stariji Eurokaz, no očito ne i pametniji, služi se istim smicalicama, pa u uvodniku Gordana Vnuk najavljuje kako će nas upoznati s reprezentativnim djelima »novog cirkusa«. Ponovno vadi dva asa iz rukava, porijeklom izravno iz daleke Australije – skupine »Akrobat« i »The Happy Sideshow«, koji postaju glavna festivalska atrakcija i ono po čemu ćemo Eurokaz pamtiti. No, pitanje koje se odmah samo nameće je zašto se isti koncept ne dopunjuje i drugim djelima koji se mogu podvesti pod taj fenomen.</p>
<p> Odgovor je proziran i infantilan, no jasan, primjerice francuske umjetnike koji se bave novim cirkusom gledat ćemo druge godine, jer, čitamo između redaka, ove godine se to nije uspjelo organizirati i financirati. Nakon što smo se oprostili s tom činjenicom, bili smo spremni, ako smo dovoljno kazališno zaneseni, ludi i znatiželjni, za sve ono što Eurokaz ima na meniju, što nas je stavljalo u poziciju konzumenata studentske menze.</p>
<p> Tako po principu »uzmi što ima« gledali smo angažirani kineski teatar »Living Dance Studio« i »Izvješće o rađanju«, žensko kazališno pismo koje je moglo navući samo prolaznu ocjenu, a potom dva uratka talijanske skupine »Motus« opijene filmskom umjetnošću. Njihov donekle uspješan Genetov »Splendid's«, pa sasvim promašen projekt »Dvokrevetne sobe« iscrpljivali su se do iznemoglosti u forsiranju artificijelnosti i biranjem atraktivne scenografije.</p>
<p> »Život Cezara« u kooprodukciji Naroden teatra iz Bitole i »Showcase Beat Le Mot« ispitivao je izdržljivost gledatelja na najnepoticajniji način, dok je projekt »Na domaćem terenu« Bobe Jelčića i Nataše Rajković ostvaren u njemačkom »Schauspielhannoveru« udarnički radio na rastjerivanju publike sa svoje utakmice kao da su pustili među njih suzavac. </p>
<p>Što se tiče domaće produkcije, na Eurokazu vlada sistem pretplate. Dakle, stalni abonent par excellance je redatelj Branko Brezovec, prošle godine s »Velikim meštrom sviju hulja«, ove s »Kamovom, smrtopisom« u izvedbi Zagrebačkoga kazališta mladih. Drugi pretplatnik Eurokaza je grupa BADco. koji su se predstavili s angažiranim i aktualnim projektom »Rebro kao zeleni zidovi« u prostoru sablasne zagrebačke Tvornice Endi.</p>
<p> Ekspresivan nastup i dobro odabrana lokacija pohvale su koje se mogu izreći na račun te obrade drame Ivane Sajko. Zašto je baš pozvana viskoestetizirana i teško gledljiva predstava »Zločin i kazna: Dnevnik Raskoljnikova« HNK Ivana pl. Zajca? Taj poziv pripada u skupinu selektorskih misterija vezanih uz Eurokaz, čije bi zapletene niti bilo teško razmrsiti.</p>
<p> Zašto selektorica nije odabrale pomoćnike koji bi sugerirali prijedloge domaćih predstava? Nije održivo da je izbor baš morao pasti na zamornu obradu »Zločina i kazne«, a da nije bilo boljih predstava koje bi se mogle uklopiti u festival, tim više što kriteriji uopće nisu bili jasni. </p>
<p>Što se tiče izbora domaćih autora, najmanje iznenađuje nastup tvrdokuhanog alternativca i mrzitelja »mainstreama« Damira Bartola Indoša i »House of Extreme Music Theatre« koji su se predstavili projektom »Školski autobus«. Socijalno osjetljiv, pronicljiv, otkvačen, tvrdoglav, uporan, energičan i od glave do pete »drukčiji od drugih«, Indoš bez obzira na to preferiramo li takav oblik teatra ili ne, neosporno zaslužuje pozornost. </p>
<p>Hoće li 18. Eurokaz ostaviti loših navada zapakiranog podmetanja amaterskih uradaka u šareni papir uvodničarske frazeologije koja glasi: »dovodimo vam mlade nade koji će za par godina poharati Europu i divite im se!«?</p>
<p> Ostaje nam samo da se nadamo da će novi nastavak Festivala pronaći usustavljeni koncept i time vratiti poljuljani rejting, a i iskazati poštovanje prema hrvatskoj publici, koja se ne smije tako bezočno i u nedogled varati. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Rock opera »Kralj Stjepan« u Areni</p>
<p>PULA, 29. lipnja</p>
<p> – Rock spektaklom »Kralj Stjepan« u izvedbi Peštanskoga mađarskog kazališta u subotu na večer u Areni završen je Tjedan mađarske kulture u Puli. </p>
<p>Riječ je o povijesnoj operi premijerno izvedenoj 20. kolovoza 1983., koja je pričom o prvom mađarskom kralju Stjepanu, okrunjenom na Božić 1000. godine, aktualizirala oslobođenje od sovjetske vlasti.</p>
<p> Danas ta opera šalje nove poruke na mađarskom putu prema ujedinjenoj Europi, koje su podjednako aktualne i za Hrvatsku: prihvatiti vrijednosti europske civilizacije i uključiti se u modernu Europu, ali zadržati nacionalni identitet.</p>
<p>Malobrojna publika u Areni uistinu je mogla uživati u majstorstvu mađarskih umjetnika, i tu je radost podijelila s predsjednikom RH Stjepanom Mesićem i njegovom suprugom, koja je s nazočnom prvom damom Mađarske Dalme Madl bila pokroviteljica ovoga spektakla. S njima je bio i gotovo sav diplomatski zbor u Republici Hrvatskoj. Ukupni prihod od predstave, uključujući sponzorstvo INA-e, MOL-a i drugih tvrtki, namijenjen je pomoći u borbi protiv raka dojki.</p>
<p>S ekipom rock opere iz Budimpešte po završetku izvedbe publici se predstavila i autorska ekipa, Miklos Boldiszar, Levente Syoreny, Janos Brody i redatelj Istvan Igladi.</p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Chomsky obara hrvatske rekorde</p>
<p>U prvih deset dana objavljivanja na Internetu čitalo je knjigu Noama Chomskoga više od 900 posjetitelja</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – Elektroničku knjigu Noama Chomskog »Mediji, propaganda i sistem« u prvih deset dana objavljivanja čitalo je više od 900 posjetitelja internetskih stranica, priopćili su nakladnici iz »Društva za promicanje književnosti na novim medijima« (DPKM) i »Što čitaš?«. To je više od svih četiriju knjiga hrvatskih pisaca zajedno koje smo objavili u prosincu, rekao je voditelj projekta Krešimir Pintarić.</p>
<p> Knjiga Noama Chomskog (1928.) objavljena je 16. lipnja kao deseto izdanje u ediciji »Besplatna elektronička knjiga« (www.elektronickeknjige.com), nakon dva »paper« izdanja u Hrvatskoj. To je zbirka eseja, predavanja i intervjua Chomskog iz političke filozofije i aktualne kritike društva od 80-ih godina do danas.</p>
<p> Taj profesor lingvistike na američkom Sveučilištu M.I.T. (Massachussetts Institute od Technology) postigao je svjetsku slavu svojom prevratničkom jezično-analitičkom teorijom (»Sintaksičke strukture«). Objavio je tridesetak knjiga. Žestoki je protivnik američke ekspanzionističke vanjske politike. Smatra da vlast medije iskorištava za »proizvodnju javne suglasnosti«, koja je potrebna za vođenje takve politike. </p>
<p> U dvije godine u »Besplatnoj elektroničkoj knjizi« objavljeni su naslovi: »Tour de force« Krešimira Pintarića, »FAK YU« zbornik, »9 priča«, »Pristajanje« Tomislava Bogdana, »Kultura u predgrađu« Roberta Perišića, »Tkači snova« Roberta Mlinareca, »Tajna ženskih gaćica« Ratka Bjelčića, »Željezna horda« Maria Berečića i »Zadnji je prvi« Sanjina Đukića.</p>
<p> Po podatcima centra za istraživanje tržišta Gfk oko četvrtine hrvatskih građana između 10. i 74. godine ima pristup Internetu, što je oko 990.000 mogućih čitatelja, dodaje Pintarić.</p>
<p> DPKM je nevladina udruga osnovana u kolovozu 2000. s ciljem promicanja književnosti na novim medijima, u prvom redu na Internetu i CD-ROM-u. </p>
<p> Trenutačno su na mrežnim stranicama projekta dostupni tekstovi Stanka Andrića, Tomislava Bogdana, Francija Blaškovića, Ive Brešana, Zorana Ferića, Rujane Jeger, Miljenka Jergovića, Jurice Pavičića, Roberta Perišića, Ede Popovića, Borivoja Radakovića, Đermana Senjanovića Ćiće, Romana Simića, Ante Tomića, Nevena Ušumovića i drugih hrvatskih autora mlađeg naraštaja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>»Otvorena nebesa« Ivana Rangera</p>
<p>LEPOGLAVA, 29. lipnja</p>
<p> – U Galeriji Ivana Rangera u Pavlinskom samostanu u Lepoglavi otvorena je izložba pod nazivom »Otvorena nebesa«. Izložba je priređena u povodu 250. obljetnice smrti Ivana Krstitelja Rangera, a riječ je o fotografijama svodova i zidnih detalja koje je Ranger oslikao u crkvama u okolici Lepoglave, Olimlju, Štrigovi i Varaždinu. Po riječima Marije Mirković, autorice izložbe, Ranger je posebno značajan jer je u Hrvatsku unio iluzionističko slikarstvo, što se najbolje može osjetiti na svodovima i kupolama. Izložba će postati stalni postav galerije, a iduće ju godine namjeravaju proširiti Rangerovim zidnim slikarstvom. Ovom se izložbom nastoji skrenuti i pozornost prema Lepoglavi kao važnom pavlinskom središtu školstva, znanosti i umjetnosti u 17. i 18. stoljeću. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Izbor iz Bagolinih djela na slovenskom </p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – Slovenski nakladnik »Mohorjeva družba« u Celju objavila je knjigu izabranih putopisa, ogleda, eseja, pjesama i spomen-zapisa »Moja slovenska iskustva« Božidara Brezinščaka Bagole. Prvi dio sadrži osam putopisa ili hodočasničkih priča iz autorova djetinjstva i rane mladosti. U drugom dijelu su autorova razmišljanja, ogledi i eseji o metafizičkim promišljanjima, u trećem je pedesetak pjesama i u četvrtom šest spomen-zapisa o autorovoj egzistencijalnoj okrenutosti Sloveniji i njegovu prijateljevanju s Edvardom Kocbekom, Frančekom Križnikom, Janezom Gradišnikom i drugima. Hrvatski književnik Božidar Brezinščak Bagola velik broj pjesama, zapisa i novela pisao je izvorno na slovenskom jeziku. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="29">
<p>Wimbledon trasirao put prema uspjehu</p>
<p>Bio bih prezadovoljan kada bih do svršetka sezone stigao među sto najboljih i izravno, bez kvalifikacija, ušao na Australian Open, kaže Karlović</p>
<p>LONDON, 29. lipnja</p>
<p> - Najveće priče događaju se kad ih nitko ne očekuje. Prije Wimbledona Ivo Karlović je deset puta kroz kvalifikacije pokušao stići do glavnog turnira jednog od četiri velika. I deset puta je izvukao kraći kraj. Onda je stigao u London i sve se preokrenulo naglavačke. Iako je Argentinac Juan Pablo Guzman i 11. put mogao zatvoriti vrata, vodio je 5-3 u odlučujućem setu posljednjeg kola kvalifikacija. Ali na središnji teren All England kluba u ponedjeljak su prvi poen odigrali branitelj naslova Australac Lleyton Hewitt i Ivo Karlović. Nakon nešto više od dva sata Karlović je postao Gorostas ubojica, Kralj Karl sa bombama s drveća, a Hewitt se pokrio ručnikom i pobjegao od svih. Senzacija kakvu nitko nije očekivao ubrzo je proglašena najvećom svih vremena. Najvećom u 127 godina najprestižnijeg teniskog turnira na svijetu. Legendarni Španjolac Manuel Santana pokušao je obraniti naslov 1967. godine, no pohod je u prvom kolu okončao Amerikanac Charlie Pasarell. Podvig 24-godišnjeg Zagrepčanina utoliko je veći jer je za razliku od Pasarella morao igrati kvalifikacije. Osim toga, nikad prije nije igrao na središnjem terenu. Štoviše, nikad prije nije igrao na Grand Slam turniru. Samo pet nastupa na ATP turnirima. Sve ostalo su Challengeri, Sateliti i Futuresi. To je sve čime se Karlović mogao pohvaliti. A kako sve to nije zaustavilo, još k tome, 203. tenisača svijeta, pobjeda Karlovića protiv Hewitta, i to nakon što je izgubio prvi set za 19 minuta bez ijednog asa, uistinu zaslužuje prvo mjesto na wimbledonskoj ljestvici najspektakularnijih pobjeda uopće...</p>
<p>– Ove sam godine odlučio sve dati na tenis. Znam da to košta, ali odlučio sam da moram pokušati jer to je jedini način da napraviš nekakav rezultat. Zato sam okupio i okupljam oko sebe tim predvođen Orešićem i kondicijskim trenerom Ljubom Antekolovićem. Orešića znam valjda od svoje desete godine, zajedno smo igrali još u Medveščaku. Pozitivna je osoba i njegova je pomoć velika, rekao je Karlović. Već sljedećeg trenutka Karlović je bio suočen s gomilom pitanja na koja nije mogao tako brzo odgovoriti kao što su strani novinari očekivali. Uostalom, tko ne bi zamuckivao nakon pobjede koja je promijenila njegov život, čak i ako inače nema govornu manu. Ubrzo su i telefoni počeli zvoniti u Zagrebu. Otac Vlado, majka Gordana i sestra Ana postali su meta svjetskih medija. Najveći tenisač na Touru sa 208 centimetara ubrzo je "razgolićen". Saznali kako je probao igrati košarku, ali je tenis oduvijek bio i ostao prva ljubav. Saznali su koji broj tenisice ima, kako se zove djevojka, kako se još uvijek bori sa besparicom igrajući po austrijskim, njemačkim, talijanskim, španjolskim ligama. Ograda oko terena gdje je trenirao slijedećeg dana nije bila napravljena od žice, barem se nije vidjela. Sve je bilo prepuno objektiva, mikrofona i blijedih lica britanskih novinara u potrazi za senzacijom. Promijenio je hotel, pozvao djevojku Martinu. </p>
<p>- Senzacija? Mislim kako je to normalno s obzirom da sam izbacio branitelja naslova. I moja djevojka se začudila kolika sam zvijezda postao preko noći, rekao je Karlović.</p>
<p>Karlovićeve igre na ovogodišnjem Wimbledonu pokazale su da Karlović nije jednodnevna senzacija već »onaj na kojeg ubuduće treba paziti«. Pozivnice za brojne turnire odjednom su se stvorile na njegovom stolu, a proizvođaći sportske obuće počeli su se otimati za sponzorstvom svjetske teniske senzacije. </p>
<p>I nitko mu nije zamjerio poraz protiv Maxa Mirnjog. Jer, kako je bjeloruska Zvijer stigla do drugog tjedna londonskoga Grand Slama tako je mogao i Karlović. O svemu su odlučivale dvije-tri lopte. </p>
<p>– Najveći dobitak za mene jest to što sam dobio na samopouzdanju kojeg mi je prije nedostajalo. Nakon ovih pobjeda prisiljen sam promijeniti stav. Dani iza mene donijeli su veliko iskustvo pobjede protiv tenisača broj jedan i branitelja naslova. Zahvalan sam i publici na velikoj podršci. Zašto su me tako toplo primili? Vjerojatno zbog pobjede nad Hewittom i zato jer igram sa srcem, komentirao je Karlović.</p>
<p>Planovi prije početka Wimbledona bili su povratak u Zagreb i nastavak mukotrpnog rada bez previše novca, nastavak probijanja kroz turnire manje kategorije. No, sa 24 godine Karlović je konačno zaslužio priliku ostaviti nešto iza sebe, a ne otići kao još jedan prolaznik na Touru. Stoga ostaje u Engleskoj na travi, gdje će igrati dva Challengera i pokušati naplatiti dobro »zagrijavanje« u All England klubu.</p>
<p>– Igram ATP Challengere u Bristolu i Manchesteru, dobro je ostati još malo na travi. Nakon tih nastupa slijedi onaj u Umagu, a zatim idem na turneju po američkom betonu. S plasmanom oko 160. mjesta moći ću igrati kvalifikacije na dosta ATP turnira. Do kraja godine ne branim puno bodova. Bio bih prezadovoljan kad bih do svršetka sezone stigao medu sto najboljih i izravno, bez kvalifikacija, ušao na Australian Open, najavio je Karlović, koji iz Londona odlazi bogatiji za oko 35.000 eura i nekoliko sponzorskih ponuda.</p>
<p>– Za odjeću mogu birati između Diadore i Lotta, čak mogu dobiti i nešto novca. Za rekete se javio Head. I to je dobro, jer sam s Headom navikao igrati.</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Matrix prvak Europe </p>
<p>CRES, 29. lipnja</p>
<p> – Talijanska jedrilica Matrix sa kormilarom Luigiem Amedeom Melegariem pobjednik je VIP IMS Europskog prvenstva krstaša koje se održavalo u akvatoriju otoka Cresa. Posljednji dan jedrenja u Cresu donio je rasplet borbe za naslov europskog prvaka za koji su se borile čak četiri talijanske jedrilice. Matrix je naslov prvaka osigurao pobjedom u zadnjem plovu voženom po slabom maestralu. Telefonica Moviestar, aktualni svjetski IMS prvak koji jedri pod španjolskom zastavom, ali sa talijanskom posadom i skipperom Giorgiom Goldoniem završila je utrku kao peta, što joj je donijelo naslov europskog doprvaka. Trećim mjestom talijanski krstaš Indeco Carma sa Salvatoreom Eluisseom za »timunom« došao je do brončanog odličja, dok je Ciesse Twin Soul4, vodeći brod prije posljednjeg dana, etapu završio tek kao 18. i izgubio mjesto na postolju. </p>
<p>Najbrži hrvatski brod u zadnjoj dionici bio je AA Orebićanina Darka Prizmića koji je na cilj došao četvrti, opatijski DSK Zvonimira Bezića bio je deseti, Riječanin Darko Hajdinjak sa Viktorijom 16., a splitski Croatel One Ivana Kureta utrku je završio kao 28. Hajdinjak je tako u ukupnom poretku bio najbolji od hrvatskih krstaša na osmom mjestu, Kuret je završio kao deveti, Bezić kao 12., a Prizmićev AA je došao do 17. mjesta. </p>
<p>To su doista odlični rezultati hrvatskog jedrenja, koje je dosad na EP-ima imalo samo dva broda, a sada su čak četiri među prvih dvadeset, dok su Croatel One u navgacijskoj i DSK preposljednjeg dana čak i osvajali utrke među svjetskom elitom. VIP IMS Europsko prvenstvo u Cresu je najveća međunarodna regata rstaša ikad održana u Hrvatskoj, jer je došla čak 55 jedrilica iz Italije, 27 ih je iz Hrvatske, a tu su predstavnici Slovenije, Austrije, Češke, Finske, Španjolske i Izraela. Dosadašnja europska prvenstva održavala su se u Punta Ali u Italiji, te jedno u švedskom Goeteborgu, pa je Hrvatskoj učinjeno veliko priznanje dodjelom domaćinstva. Ukupan broj od 91 jedrilice koje su došle u Cres dvostruko nadmašuje dosadašnji rekord po broju sudionika, na što su organizatori iz riječkog SCOR-a i creskog Refula vrlo ponosni. </p>
<p> • Konačni poredak: 1. Matrix (Ita/Melegari) 28 negativnih bodova, 2. Telefonica Moviestar (Špa/Goldoni) 32, 3. Indeco Carma (Ita/Eluisse) 34., 4. Ciesse Twin Soul4 (Ita/Manfredini) 40, 5. Take Five (Ita/Pont) 48... 8. Victoria (HAJDINJAK/RIJEKA) 64, 9. Croatel One (KURET/SPLIT) 65... 12. DSK (ZVONIMIR BEZIĆ/OPATIJA) 78; 17. AA (DARKO PRIZMIĆ/OREBIĆ) 101, 29. PMC (NANKIN/RIJEKA), 32. TERMAG (LUKANOVIĆ/LOVRAN); 33. JONATHAN III (ZORIČIĆ/TROGIR); 35. MISTIK (PIVČEVIĆ/SPLIT); 37. JANSKA X (SMERDELJ/SPLIT); 42. LOLITA (DELIĆ/ZADAR); 46. CELESTA (MIŠURA/SPLIT); 48. FOLOW US (ŠĆURIĆ/OPATIJA), 50. VIP FAYRUZ (DEŠKOVIĆ/MOŠĆENIČKA DRAGA); 53. COOL'N (WINKLER/ZAGREB); 59. GRINGO (SANDALIĆ/ZADAR), 69. VIHOR (HAJEK/ZAGREB), 71. ORCA (RADOLA/PULA); 74. JIDULA (LAH/JEZERA); 76. IPA (BUNETA/RIJEKA); 77. WILME (TRAUB/OPATIJA); 81. SOLA X (ŠIŠKO/BIOGRAD); 84. WHITE MAGIC (ŠKRLEC/CRES); 86. STELLA (BELOBRAJIĆ/PRIMOŠTEN); 87. SUN MIX (MUŽIĆ/CRES); 89. KALITA (GOMERČIĆ/ZAGREB); </p>
<p> (Hina) rš</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Vancouver pobjeđuje zahvaljujući europskim glasovima</p>
<p>PRAG, 29. lipnja</p>
<p> – U češkom glavnom gradu Pragu okupili su su čelnici Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) koja će u naredna četiri dana, uz ostale teme, odlučiti i o mjestu održavanja Zimskih olimpijskih igara 2010. godine. </p>
<p>Gdje će najbolji sportaši u zimskim sportovima putovati 2010. u borbu za olimpijska odličja – u pitoreskni austrijski Salzburg, Vancouver na krajnjem zapadu Kanade ili u daleki i nepoznati Pyoengchang u Južnoj Koreji?</p>
<p>Prema prognozama najviše šansi ima Vancouver, čiju su kandidaturu čelnici MOO-a prošlog mjeseca ocijenili najboljom, no i Austrijanci imaju svoje prednosti, ponajprije u iskustvu priređivanja sportskih natjecanja i činjenici da su u središtu Europe. </p>
<p>Pyeongchang se doima potpunim autsajderom, čiji je glavni moto kandidature bila ujedinjena Koreja i uspjeh nedavnog Svjetskog nogometnoga prvenstva.</p>
<p>Zasad je jedina afera oko glasovanja bila nepotvrđena priča da će 55 europskih članova dati glas Vancouveru, kako bi Europa dobila Ljetne igre 2012.</p>
<p> Za te Igre se, naime, između ostalih natječu London, Pariz, Moskva i Leipzig koji su, navodno, već lobirali svaki u svom susjedstvu, da se Igre 2010. prepuste Kanađanima. Vancouver se zadnji puta natjecao za OI daleke 1976. godine, a tada su Zimske olimpijske igre Igre dodijeljene Austrijancima, točnije Innsbrucku. </p>
<p>Calgary je bio zadnji kanadski grad koji je imao čast organizirati Zimske igre 1988.</p>
<p>Šef kandidature Vancouvera John Furlong dolazi u Prag s podrškom 68 posto građana, koliko ih je na referendumu bilo za OI. Salzburg ni izdaleka nema takvu javnu podršku. </p>
<p>Na tamošnjem izjašnjavanju tek je svaki treći žitelj želio Igre u svojem gradu. Ipak, Austrijanci se jako uzdaju u tradiciju, kao i u nedaleki i nadaleko poznati Kitzbüehel, koje je jedno od najatraktivijih mjesta za alpsko skijanje. </p>
<p>(Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>»Ćiro nije vjerovao u mene«</p>
<p>»Blažević nije imao povjerenja u mene i ja sam na neki način izgubio samopouzdanje. Ne bih rekao da je on gradio autoritet na meni, imali smo relativno dobar odnos, ali on jednostavno nije vjerovao u mene« / »Partizan bi nam se sigurno htio revanširati, a mi u ovome trenutku možda nismo spremni za njih. Ali, tko zna...«, kaže Dinamova desetka Edin Mujčin</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – Jedan od posljednjih nogometnih umjetnika, igrač ideje, sa sjajnim »vezovima« na sredini terena, nogometaš koji unosi dah romantike u Dinamovu igru... Sve su ove »crtice«, eto, jedan od glavnih razloga zbog kojih će maksimirska »desetka« Edin Mujčin u sljedećoj sezoni figurirati kao svojevrsni generator Dinamove momčadi. Naposljetku, on je danas praktički jedina poveznica sa slavnom generacijom maksimirskoga kluba iz vremena Lige prvaka. Nakon klimavoga statusa pod Blaževićevom trenerskom palicom, Mujčinu su sad, dolaskom Nikole Jurčevića na mjesto trenera, posve otvorena vrata.</p>
<p> – Moram priznati da nikad nisam igrao u mlađoj momčadi od ove današnje, naglasio je Mujčin. – Sad niti nismo glavni favoriti u prvenstvu, Hajduk je ostao na okupu, Splićani su u ovome trenutku možda iskusniji i kvalitetniji od nas. Prošle godine smo u prvenstvu bili puno jači, pa smo se ipak »patili« do tog naslova prvaka. Dakle, niti ove godine nam vjerojatno neće biti mnogo lakše. Ali, nama bi utakmice protiv Maribora mogle »spasiti sezonu« već sad na početku. Naravno, ako pobijedimo.</p>
<p> • Kakva je komunikacija s novim trenerom Jurčevićem? Nedavno je upravo vas osobno apostrofirao kao jednoga od ključnih igrača u novoj sezoni.</p>
<p> – Mogu reći da sam sad dobio malo više slobode nego prošle godine. S Jurčevićem imam drukčiji odnos nego s Ćirom. Puno više pričamo, poraslo mi je i samopouzdanje. Mislim da smo s njime mnogo dobili. Uostalom, donedavno je bio igrač, pa razumije filozofiju igrača i njihovo razmišljanje. Želi nam pomoći i sigurno će nam biti veliki plus.</p>
<p> • Nakon vašeg sjajnog nastupa protiv Rijeke na Kantridi, gdje ste pobijedili Rijeku 1-0, već su se nazirale »iskrice« u odnosu trenera Blaževića i dopredsjednika Mamića. Vi ste, ušavši s klupe, osigurali pobjedu i bili najbolji igrač, nakon čega je Mamić Ćiri oštro odrezao: »Ubuduće Mujčin uvijek mora igrati od početka!« Jeste li se bojali eventualne Blaževićeve kontrareakcije, da će na vama graditi autoritet?</p>
<p> – Prije toga sam doista odigrao nekoliko dobrih utakmica, bio sam i u momčadi kola. I zato me neugodno iznenadilo kad sam shvatio da nisam u startnoj postavi u Rijeci. I danas mislim da sam tada trebao igrati od početka, jer je Dinamu trebao vezni igrač. Ali, Ćiro nije imao povjerenja u mene i ja sam na neki način izgubio samopouzdanje. Ne bih rekao da je Blažević gradio autoritet na meni, imali smo relativno dobar odnos, ali on jednostavno nije vjerovao u mene kao što su vjerovali predsjednik ili novinari. Tada su i moji suigrači govorili da bih trebao igrati.</p>
<p> • Velika je vjerojatnost da ćete se sredinom srpnja, na drugom dijelu priprema u Švicarskoj, ponovno sučeliti s Partizanom. To automatski budi sjećanja na 1997. godinu i maksimirskih 5-0. Kako danas, s ove vremenske distance, gledate na tu generaciju?</p>
<p> – Kakva su to dobra vremena bila... Mislim da se ljepša vremena i bolja momčad nikad više neće pojaviti u Dinamu. Ali, dobro, tada je bilo i novaca, a bez novaca niti nema uspjeha. Partizan svake godine ima dobru, mladu momčad i volio bih ih izbjeći. Oni bi nam se sigurno htjeli revanširati, a mi u ovome trenutku možda nismo spremni za njih. Ali, tko zna... Možda će se naši mladi igrači dodatno motivirati.</p>
<p> • Kakvi su vam planovi? Svojedobno ste govorili da biste rado voljeli odigrati koju utakmicu u dresu sarajevskog Željezničara.</p>
<p> – Ovu sezonu ću odraditi do kraja, a onda bih volio upisati trenersku školu. Volio bih odigrati još dvije-tri godine u manjim sredinama. Tko zna... Budem li dobro igrao i budem li u pravoj formi, možda i nagodinu ostanem u Dinamu. »Željo« je prvi klub za kojega sam navijao kao klinac i volio bih za njega odigrati barem jednu ili dvije utakmice, pa da mogu reći da sam u kraijeri igrao i za Željezničar. Uostalom, i oni imaju plavu boju.</p>
<p> • Je li vaš brat blizanac Zemir ipak mogao napraviti veću karijeru?</p>
<p> – Sreća je vrlo bitan faktor u životu. Mi smo bili podjednake kvalitete. Kad sam ja odlazio u Dinamo, on je otišao u Slaven-Belupo, poslije je imao operaciju križnih ligemenata i to ga je zakočilo. Neki me pitaju zbog čega ja nisam tražio da odemo zajedno u Maksimir, ali u tom je trenutku odlazak u Dinamo i za mene bio veliki »zalogaj«. Zemir je puno bolji igrač nego što to sugerira njegova karijera. Evo, ja sam bio reprezentativac, s Dinamom sam imao toliko uspjeha, a između Zemira i mene nema neke razlike u kvaliteti.</p>
<p> • Nakon završetka karijere ostat ćete živjeti u Zagrebu?</p>
<p> – Svakako! Nikad nisam mislio da ću baš toliko zavoljeti Zagreb. Kad sam dolazio, nisam znao što me čeka. Sad mislim da nema ljepšeg grada na svijetu, a obišli smo doista puno svijeta.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Blatnjak u Hajduku</p>
<p>Nakon Rukavine i Ćaćića Hajduk je opet doveo kvalitetnog igrača, reprezentativca BiH Dragana Blatnjaka iz Zadra</p>
<p>SPLIT, 29. lipnja</p>
<p> – Dragan Blatnjak, napadač mlade reprezentacije BiH, potpisao je u nedjelju trogodišnji ugovor s Hajdukom. Po sezoni će zarađivati 30.000 eura, ali ako bude odigrao više od 50 posto utakmica. U prošloj sezoni igrao je za Zadar i bio je njegov najbolji igrač. Rođen je u Tesliću, sa 12 godina je došao u Ploče gdje je i započeo karijeru u lokalnom ligašu Jadranu.</p>
<p> Nakon potpisa Blatnjak je rekao:</p>
<p>– Iz Bosne sam kao mali dječak došao u Dalmaciju i zavolio sam Hajduk. Tako mi se sada ispunio veliki san da zaigram na Poljudu u bijelom dresu. Ne bojim se konkurencije, makar je normalno da je velika, a u Hajduku nije ni sramota sjediti na klupi.</p>
<p> Blatnjak je u nedjelju navečer otputovao s Hajdukovom ekspedicijom na pripreme po Sloveniji (Zreče) i Austriji. </p>
<p>Zanimljivo je da će trener Vulić na treninzima imati čak 33 nogometaša, a moguće je da se pojavi i još koja prinova. Naime, Ješeiz Zagreba, Osječani Mikulić, Pranjić i Pavličić te Riječanin Rački čekaju ishod arbitraže, a ako dobiju papire vjerojatno će karijeru nastaviti u Hajduku. S obzirom na veliku konkurenciju sasvim je izvjesno da će određeni broj igrača otići na posudbu iz Hajduka, zasad se spominje da će Hrvatin Gudelj otići u Šibenik, a mladi Andonov u Solin, dok će Lavrič u Maribor.</p>
<p>Također, ima kombinacija da vratar Balić i Erceg nastave karijeru u Rijeci, kao i Petar Krpan. </p>
<p>Igor Štimac, sportski direktor, u ponedjeljak je otputovao u Francusku gdje će pregovarati s čelnicima klubova koji se zanimaju za Srnu i Pletikosu (obojica nisu otputovali na pripreme, a nije ni Rapaić). Izvjesno je da u Hajduku neće nastaviti niti jedan od ove trojice. Srna ima ponude Šahtjora, Borussije iz Dortmunda, dok Pletikosu zove Šahtjor i Fenerbahće. S obzirom da Rapaić ima slobodne ruke sam odlučuje koji će poziv prihvatiti. Za sada je poznato da su Ancona i Udinese zainteresirani za Rapaića. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Karačić trener Osijeka</p>
<p>Svjestan sam kakav me posao očekuje, ali ću dati cijeloga sebe i učiniti sve kako bih svojim radom pridonio vraćanju ugleda koji ovaj klub zaslužuje, rekao je Karačić</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Novi trener nogometaša Osijeka u subotu poslije podne postao je Branko Karačić, nekadašnji istaknuti prvotimac i kapetan, a kraće vrijeme i sportski direktor nogometnog prvoligaša s Drave. Taj mladi stručnjak, koji se trenerskim poslom dosad bavio u Zagrebu i brodskoj Marsoniji, nedavno i u Šukerovoj akademiji, preuzet će »bijelo-plave« u ponedjeljak.</p>
<p>– Sretan sam što se vraćam u Gradski vrt. Svjestan sam kakav me posao očekuje, ali ću dati i učiniti sve od sebe i kako bih svojim radom pridonio vraćanju ugleda kojeg ovaj klub zaslužuje. U svakom slučaju, uvjeren sam u bolje rezultate od onih koje je Osijek ostvarivao u posljednje dvije sezone, kazao je Karačić, tek nakon što je sklopio sporazum s klupskim predsjednikom Tihomirom Maršićem i njegovim najbližim suradnicima. Pojedinosti oko ugovora, koji će Karačić ovih dana sklopiti sa svojim novim (starim) klubom, nisu još dostupne novinarima.</p>
<p> ></p>
<p>A. K.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Australci razočarani odlukom Fife </p>
<p>SYDNEY, 29. lipnja</p>
<p> – Australija je s razočaranjem primila odluku Međunarodnog nogometnog saveza (Fifa) kojom se prvaku Oceanije poništava izravna kvalifikacija na Svjetsko prvenstvo 2006 u Njemačkoj. </p>
<p>Australci su kao daleko najjača nogometna reprezentacija u Oceaniji izravno pogođeni iznenađujućom odlukom Fife, kojom će prvaci Oceanije za mjesto na SP-u razigravati sa petoplasiranom reprezentacijom južnoameričkih kvalifikacija. </p>
<p>– To je sramotna odluka koja ima političku pozadinu i motivaciju. Fifa je popustila pritiscima Južne Amerike što se nije smjelo dogoditi, kazao je predsjednik Oceanijskog nogometnog saveza Basil Scarsella. </p>
<p>Australci su ljuti i na Novozelanđane. Njihov jedini dostojni protivnik u regiji, izgubio je sve tri utakmice na Kupu konfederacija uz razliku pogodaka 1-11. </p>
<p>– Fifa se očito povodila rezultatima Novog Zelanda u Francuskoj, a mi smo od njih jači barem tri puta. To je velika nepravda, kazao je jedan od čelnika australskog nogometa. </p>
<p>Australija je samo jednom, 1974. igrala na Svjetskom prvenstvu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Mallorca pobjednik španjolskog Kupa</p>
<p>ELCHE</p>
<p> – Nogometaši Mallorce pobjednici su Kupa Španjolske. U finalnom dvoboju u Elcheu Mallorca je svladala Recreativo iz Huelve sa 3-0 (1-0).</p>
<p>Pogotke su postigli Walter Pandiani u 20. minuti iz 11-erca i Samuel Eto'o u 72. i 83. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Rezultati Intertoto kupa</p>
<p>BEČ</p>
<p> – Rezultati uzvratnih utakmica prvog kola Intertoto kupa (velikim slovima označeni su klubovi koji su se plasirali u 2. kolo): Georgia (T) (Gru) – PASCHING (Aut) 2-1, 0-1, ORGRYTE (Šve) – Žalgiris (V) (Lit) 3-0, 1-1, GLORIA BISTRITA (Rum) – Bangor City (Wal) 5-2, 1-0, Kotaik Abovjan (Arm) – BRNO (Češ) 3-2, 0-1, Ethnikos (Cip) – GYOR (Mađ) 2-2 1-1, Omagh Town (Sj. Irs) – ŠAHTJOR (S) (Bje) 1-7, 0-1, Akureyri (Isl) – SLOBODA (BIH) - jedanaesterci 2-3, 1-1, POBEDA (Mak) – Spartak (T) (Svk) 2-1, 5-1, ZAGREB (HRV) – KOPER (Slo) 2-2, 0-1, Hibernians Paola (Mal) – VANTAAN ALLIANSSI (Fin) 1-1, 0-1, Maccabi Netanya (Izr) – PARTIZANI (Alb) 3-1, 0-2, Olympiakos (N) (Cip) – DUBNICA (Svk) 1-4, 0-3, Gotu (Far) – DACIA (Mol) 0-1, 1-4. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Grdović se vraća na Gripe?</p>
<p>SPLIT, 29. lipnja</p>
<p> – Dino Rađa i Velimir Perasović, vodeći tandem čelništva KK Split CO, blizu je okončanja izbora trenera, a s klupe »žutih« u sljedećoj bi sezoni trebao upravljati Josip Pino Grdović. Dogovori su započeti u subotu i kroz sedam dana moguće je postizanje dogovora. Grdović je već radio na Gripama, a samostalno vođenje u sezoni 96/97 okrunio je osvajanjem Kupa. </p>
<p>Od Skupštine kluba 23. lipnja kada je Rađa izabran za predsjednika poduzete su mnoge aktivnosti kako bi aktualni košarkaški prvak Hrvatske nastavio uzlaznom linijom. Ambicije su borba za trofej u Uleb kupu, Goodyear ligi, te hrvatskom prvenstvu i Kupu. No, za ambiciozne ciljeve potrebni su vrhunski stručnjaci i jak igrački kadar, te u svakom slučaju novac. Prvi zadatak je izbor trenera od imena. Pregovarali su s nekoliko stručnjaka, Anzulović je odabrao Cibonu, dok hrvatski izbornik Spahija čeka zaključivanje neke inozemne ponude (Panathinakos?). </p>
<p>Mnogima je žao što razgovori Rađe i Spahije nisu donijeli opipljiviji rasplet. Naime, Spahiji je na Europskom prvenstvu potreban kvalitetan centar, a s Rađom bi put do medalje bio lakši. Uostalom, prije samo par mjeseci Rađa je blistao u dresu »žutih« i pokazao da bi bez velikih problema igrao u NBA ligi. Dojučerašnji prvi igrač Splita, a danas predsjednik odbija mogućnost povratka, pa je i odbio ponudu američke profesionalne momčadi Phoenix Suns (navodno se radi o iznosu od čak četiri milijuna dolara), te reprezentacije. Izbornik Spahija je uporan, što i nije čudo s obzirom da su ozlijeđeni i Vujičić i Prkačin i Kovačić. Do prvenstva ima još dva mjeseca i dovoljno vremena za pronalaženje zadovoljavajućih rješenja. No, izgleda da je izbornik zaboravio »odigrati kartu«, pa tako u pregovorima pristati na vođenje Splita, a za uzvrat od Rađe tražiti da zaigra u Švedskoj. Uz malo žrtve s obje strane možda su se mogli usuglasiti i ponuditi zadovoljstva svim ljubiteljima košarke. U takvom bi raspletu reprezentacija s Rađom bila moćnija, dok Spahijin rad ne bismo pratili izdaleka, jer bi svoj trofejni trenerski put (do sada Cibona i Krka) mogao nastaviti u domaćem okruženju na parketu splitskih Gripa. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Ralfu Schumacheru prva pobjeda u sezoni </p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – Pobjednik Velike nagrade Europe vožene u Nürburgringu je vozač McLaren-Mercedsa Ralf Schumacher. On je iskoristivši taktiku svoje momčadi uvjerljivo trijumfirao ispred momčadskog kolege Juana Pabla Montoye i Ferrarijevog vozača Rubensa Barrichella. </p>
<p>Utrku i krajnji poredak su obilježila dva izletanja. Prvo je do tada vodeći u utrci, Kimi Raikkonen, morao odustati zbog kvara na motoru bolida, a zatim se Michael Schumacher, nakon kontakta sa Montoyom, zarotirao na stazi čime je izgubio priliku za bolji plasman od konačnog petog mjesta. Dobru utrku odvezao je vozač Sauber-Petronasa Nick Heidfeld koji je u utrku krenuo kao posljednji, iz boksa, a na kraju je uspio uhvatiti osmo mjesto, te samim time i jedan bod.</p>
<p> • Poredak utrke: 1. R. Schumacher (Williams) 1:32.43, 2. Montoya (Williams) +16.821, 3. Barrichello (Ferrari) +39.673, 4. Alonso (Renault) +1:05.731, 5. M. Schumacher (Ferrari) +1:06.162, 6. Webber (Jaguar), 7. Button (BAR) krug zaostatka, 8. Heidfeld (Sauber) krug zaostatka...</p>
<p> • Ukupni poredak vozača: 1. M. Schumacher 58 bodova, 2. Raikkonen 51, 3. R. Schumacher 43, 4. Alonso 39, 5. Montoya 39, 6. Barrichello 37, 7. Coulthard 25, 8. Trulli 13... </p>
<p> • Ukupni poredak konstruktora: 1. Ferrari 95 bodova, 2. Williams 82, 3. McLaren 76, 4. Renault 52, 5. Jordan 11...</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="40">
<p>Papa zatražio spominjanje kršćanstva u budućem Unijinu ustavu </p>
<p>Sveti Otac je odbacio mogućnost ukidanja celibata za svećenstvo, unatoč krizi u privlačenju mladih u svećeničko zvanje, poručivši da se »celibat u cijeloj Crkvi smatra prikladnim za svećenstvo«</p>
<p>VATIKAN, 29. lipnja</p>
<p> - Papa Ivan Pavao II. u subotu je još jednom zatražio da se u budućem EU-ovu ustavu spomene i vjersko, a posebice kršćansko naslijeđe Europe.</p>
<p>U nacrtu ustava objavljenom tijekom lipnja kršćanstvo se ne spominje, unatoč snažnom lobiranju Pape i kršćansko-demokratskih stranaka.</p>
<p>»Još jednom želim pozvati one koji stvaraju budući europski ustav da u njega stave referencu na vjersko, a osobito kršćansko naslijeđe Europe«, poručio je Papa u dokumentu od 134 stranice, objavljenom pod naslovom »Ecclesia in Europa«, upućenom autorima temeljnog dokumenta buduće Europske unije.</p>
<p>Italija, koja od 1. srpnja preuzima šestomjesečno predsjedanje EU-om, zajedno sa Španjolskom, Portugalom i Poljskom, u kojima je katolicizam vrlo naglašen, također traži posebno spominjanje kršćanstva u budućem ustavu.</p>
<p>Papa je također odbacio mogućnost ukidanja celibata za svećenstvo, unatoč krizi u privlačenju mladih u svećeničko zvanje. »Celibat se u cijeloj Crkvi smatra prikladnim za svećenstvo«, istaknuo je Papa u dokumentu o katolicizmu u Europi.</p>
<p>»Revizija u tom području ne bi pomogla u rješavanju krize privlačenja u svećenstvo koja se osjeća u mnogim dijelovima Europe«, istaknuo je Papa.</p>
<p>Mnogobrojni seksualni skandali koji su u posljednje vrijeme pogodili Katoličku crkvu potaknuli su pozive na promjenu pravila o celibatu. Kritičari tvrde da je celibat u krajnjoj liniji odgovoran za te skandale. Oni također tvrde kako celibat sprječava da svećenicima postanu duboko religiozne osobe koje se također žele oženiti.</p>
<p>Crkva također tvrdi da između celibata i pedofilije nema nikakve povezanosti. »Celibat je znak svećenikove nepodijeljene ljubavi prema Bogu i svojem narodu«, rekao je Papa. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Sukob BBC-a i Blaira za obje strane postaje »pitanje obraza«</p>
<p>Novinar BBC-a prijeti tužbom Blairovom ministru / BBC ustraje u tvrdnjama da je vlada »krojila« podatke o Iraku </p>
<p>LONDON, 29. lipnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Je li Londonu bilo toliko stalo do napada na Irak da je u ime toga preuveličao prijetnju od Saddama i njegovog biološko-kemijsko-nuklearnog arsenala? To je tema nesvakidašnje svađe između BBC-a i vlade Tonyja Blaira, koja zadnjih dana potresa Otok. U zadnjem nastavku te sage bez presedana, jedan je novinar BBC-a zaprijetio da će sudu tužiti vladinog ministra. Riječ je o sporu koji je postao toliko značajan, da si nijedna strana ne smije priuštiti poraz ako ne želi izgubiti obraz. </p>
<p>Novinar koji prijeti tužbom zove se Andrew Gilligan, radijski reporter BBC-a. U jednom od svojih izvješća, Gilligan je svojedobno naveo da britanske tajne službe tvrde kako vlada napuhuje opasnost od Saddama u dosjeima koje je objavila o Iraku. Te dosjee neki doista smatraju problematičnima. U prvom, objavljenom krajem prošle godine, rečeno je da Irak unutar 45 minuta može lansirati napad nekim od oružja masovnog uništenja. Mnogi su to smatrali nedokazanom tvrdnjom. Drugi dosje, objavljen ove godine, prije početka rata s Irakom, temeljio se pak na 12 godina staroj tezi nekog postdiplomca, čija je radnja korištena bez citiranja izvora. Stoga je taj dokument danas poznat u javnosti kao »sumnjivi dosje«. Slično su, uoči rata, tvrdili i neki drugi britanski novinari. </p>
<p>Britanski Parlamentarni odbor za vanjske poslove nedavno je pokrenuo istragu o iračkom ratu. Dva bivša ministra Blairove vlade, Robin Cook i Clare Short ustvrdili su pred tim Odborom da vlada naciji i parlamentu nije predočila punu sliku o Iraku. Obavještajni podaci koristili su se selektivno, da se potkrijepi unaprijed donijeta odluka o napadu na Irak, tvrdio je, primjerice Cook. U sličnom je smislu govorila i Claire Short. </p>
<p>Nakon njih, pred istim odborom svjedočio je i Alastair Campbell, šef za odnose s javnošću u Downing streetu, dakle osoba iz neposredne blizine premijera Tonyja Blaira. Svoje svjedočenje Campbell je iskoristio za žestoki napad na BBC. Posebno se okomio na izvješće BBC-ovog novinara Gilligana u kome je doslovce bilo rečeno da obavještajci tvrde kako je vlada mijenjala podatke o Saddamu, »kako bi bili više seksi«. Campbell je ljutito optužio nacionalnu radiotelevizijsku kuću da - laže. BBC je uzvratio udarac, ustvrdivši da stoji iza svoje priče i optuživši Campbella da pokušava zastrašiti njihovog novinara. </p>
<p>Neki sad tvrde da je Blairov šef za komunikacije namjerno izazvao svađu kako bi odvukao pažnju od vrlo ozbiljnih optužbi koje su u istrazi o Iraku ranije izrekli Clare Short i Robin Cook. Ako je to doista bila Campbellova nakana, on je u njoj majstorski uspio, jer svi britanski mediji sada doista bruje samo o toj zavadi. No, ona svakog trenutka sve dalje eskalira, pa se ne zna kada će stati. </p>
<p>Sada je to postala bitka koja se vodi bez rukavica. BBC tako tvrdi da ne želi slušati lekcije »od odjeljenja za komunikacije koje je plagiralo 12 godina staru tezu i raspačalo je ne navodeći izvore«. Nacionalna RTV kuća potpuno stoji iza svog reportera tvrdeći štoviše da je uoči rata s Irakom vlada cijelo vrijeme pokušavala zastrašiti novinare BBC-a. Sa svoje strane, Blairovi ministri i suradnici tvrde da je znatan dio britanskih medija koji se protivio iračkom ratu vodio kampanju protiv vlade uoči vojne intervencije. Riječ je, ukratko, o svađi kakvoj gotovo nema presedana. </p>
<p>Novi zaokret dogodio se u nedjelju kad je objavljeno da je Andrew Gilligan, reporter koji se našao u središtu svađe, spreman tužiti jednog od vladinih ministara. Riječ je o Philu Woolasu, zamjeniku predsjednika Donjeg doma koji je novinara optužio da je lagao dok je svjedočio pred parlamentarnim Odborom za vanjske poslove, u istrazi o Iraku. Novinar traži javnu ispriku, prijeteći da će u protivnom »predati stvari u ruke svojih odvjetnika«. </p>
<p>Sada su na potezu dva parlamentarna odbora za vanjsku politiku, te za obavještajna pitanja koji zasjeda iza zatvorenih vrata. Oba bi uskoro morala donijeti zaključke svoje istrage o Iraku. Ako oni utvrde da je vlada zlorabila obavještajne podatke u priprema za rat protiv Saddama, Alastair Campbell će možda morati podnijeti ostavku na svoj važan položaj u Downing streetu. No, ako bi dva odbora zaključila da je u pravu bila vlada, debelo bi se morao ispričavati BBC. </p>
<p>Neke greške s vladine strane svakako su učinjene, npr. s dosjeima o Saddamovom arsenalu oružja. Čak je i ministar vanjskih poslova Jack Straw nedavno priznao kako bi bilo bolje da jedan od tih dosjea nikada nije bio objavljen. Ma kako završila cijela priča, moglo bi se reći da odnosi između vlade i nacionalne RTV kuće nikada nisu bili gori nego sada. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Bombama na Amerikance i kamenjem na Britance</p>
<p>BAGDAD, 29. lipnja</p>
<p> - Američko-britanske snage u Iraku nastavljaju se suočavati sa sve većim stupnjem nesigurnosti, nakon što se u Falloujahu u nedjelju dogodio novi napad na Amerikance, dok su u Basri stotine iračkih veterana blokirale britanski glavni stožer.</p>
<p> Bivši irački vojnici, gnjevni zbog toga što nisu dobili novac koji su im obećale okupatorske vlasti, postavili su bodljikavu žicu i veliko kamenje pred glavni ulaz nekadašnje predsjedničke palače Al-Barazniyah na Shat el-Arabu, koju Britanci koriste kao glavni stožer svojih snaga na jugu Iraka.</p>
<p> Dva vozila hitne pomoći bila su prisiljena vratiti se unutar palače pod kišom kamenja, nakon čega su Britanci ispred portala postavili jedno oklopno vozilo.</p>
<p> U Falloujahu su oko ponoći napadnuti ručnim raketnim bacačem američki položaji oko glavne tržnice toga grada udaljenog pedesetak kilometara od Bagdada, najsnažnijeg sunitskog uporišta u tom području. Američki vojnici uzvratili su vatru, ali su napadači uspjeli pobjeći. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Izraelsko povlačenje iz Gaze pokrenulo bi nove dogovore </p>
<p>Ako uspije mirovni iskorak u Gazi, došlo bi i do povlačenja izraelskih vojnika iz Betlehema na Zapadnoj obali/ Uslijedili bi zatim drugi mirovni potezi dvije oštro sučeljene strane o čemu je s Abbasom i Sharonom razgovarala Condoleezza Rice </p>
<p>ANKARA, 29. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Savjetnica američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice razgovarala je s palestinskim premijerom Mahmoudom Abbasom (u subotu navečer u Jerichonu) i njegovim izraelskim kolegom Arielom Sharonom u Jeruzalemu (u nedjelju) u novom washingtonskom nastojanju da se osigura srednjoistočni prekid vatre.</p>
<p>Rice je, u namjeri da poveća pregovarački ugled i kredibilitet Abbasa, pozvala palestinskog premijera da uskoro posjeti SAD. Rice, koja se kao i nedavno američki državni tajnik Colin Powell, našla na ruševinama mirovnog sporazuma kojeg su još 3. lipnja u jordanskoj luci Aqaba potpisali Sharon i Abbas u nazočnosti šefa Bijele kuće Georgea W. Busha, izrazila je izvjesni optimizam glede obustave izraelsko-palestinskog nasilja. Bushova savjetnica je razgovore s Palestincima ocijenila »pozitivnim«, prihvativši njihovo stajalište prema kojem je od iznimne važnosti da se izraelske okupacijske trupe što prije povuku sa Zapadne obale i Pojasa Gaze.</p>
<p> Američka mirovna posrednica zatražila je od Saharona ne samo da prekine izgradnju naselja za židovske doseljenike, već i sve takve nastambe na okupiranim palestinskim teritorijima. Rice je, također, inzistirala na tome da se ukine i čitav niz restrikcija nametnutih palestinskom pučanstvu, a zatražila je i puštanje iz izraelskih zatvora većine palestinskih zatvorenika.</p>
<p> Ona je, isto tako, zatražila od Sharona, što je ovaj smjesta i prihvatio, da se Palestincima dopusti izgradnju zračne luke Dahaniya koja bi im, prvi put, otvorila put u svijet.</p>
<p>Iznenadna povećana američka briga Bushove administracije za Palestince, koja je, prema mnogim ocjenama, dosad ozbiljno izostajala, praktički je iznuđena. Šef Bijele kuće koji je sve napore usredotočio na ponovni reizbor 2004., nastojeći da se ne zamjeri Izraelu i moćnim židovskim krugovima u SAD, počeo je prstom upirati ne samo na palestinskog vođu Arafata, već i Sharona. Ta ravnoteža podjele krivice došla je kao plod saznanja da uspjeh američke strategijske »iračke misije« ovisi od rješavanja dugogodišnjeg otvorenog palestinskog sindroma. </p>
<p> Hoće li američka mirovna posrednica polučiti pregovarački uspjeh ili još više pokopati nade u mir, znat će se pouzdanije već u ponedjeljak. Za tada su palestinske militantne frakcije, uključujući Hamas, Islamski džihad, Brigadu mučenika AL Aqse i Fronte za nacionalno oslobođenje Palestine (PFLP), najavile tromjesečni prekid napada na izraelske ciljeve kako unutar Izraela, tako i okupiranih palestinskih teritorija. </p>
<p>Predstavnik Islamskog džihada Abu Imad al-Rifai izjavio je kako je primirje sa židovskom državom nužno prihvatiti ako se želi izbjeći međupalestinski građanski rat. U toj ocjeni ima, nedvojbeno, mnogo istine, jer su međupalestinske svađe, pa i otvoreni sukobi često bili glavna prepreka pokretanju ozbiljnijih mirovnih pregovora s Izraelcima, ali i očuvanja vjerodostojnosti mnogih dogovora. </p>
<p>U međuvremenu, visoki izraelski palestinski dužnosnici službi sigurnosti počeli su razgovore oko povlačenja Izraelaca iz Gaze. Prvi znak izraelske »dobre volje« i istinskog opredjeljenja miru mogao bi uslijediti još u nedjelju navečer kada se očekuje povlačenje izraelskih okupacijskih postrojba s područja Beit Hanun kod Gaze. Ako taj mirovni iskorak uspije, došlo bi i do povlačenja izraelskih vojnika iz povijesnog Betlehema na Zapadnoj obali, a, kako se vjeruje, uslijedili bi i drugi potezi, potezi izmirenja i jačanja međusobnog povjerenja dvije oštro sučeljene strane. </p>
<p>U svakom slučaju, ohrabruje činjenica da je duhovni vođa Hamasa šeik Yassin, koji uživa golemi autoritet, prihvatio ponuđenu mirovnu inicijativu.</p>
<p> Palestinski militanti su upozorili da od postignutog mirovnog sporazuma neće biti ništa ako Izraelci nastave sa ciljanim napadima na njihove čelnike i aktiviste. Podsjetili su da je njihov nedavni dogovor o tromjesečnom prekidu vatre, postignut u Damasku, naglo prekinut izraelskim zračnim udarima na čelnike i pristaše Hamasa u Gazi.</p>
<p>zraelski premijer Ariel Sharon, prema mnogim tumačenjima, snosi veliki dio krivice za te akte »ciljanih ubojstava« koji se, na žalost, najčešće izvode uz njegovu izričitu suglasnost i naredbu. Mnogi arapski i drugi i komentatori tvrde da praktički ne postoji gotovo nikakva razlika između palestinskih bombaša samoubojica i izraelskih zračnih eskadrona smrti. I u jednom i u drugom slučaju, kažu oni, najčešće žrtve su nedužni civili. </p>
<p>Naime, u nastojanju da pokaže osobnu čvrstinu i odlučnost prema Palestincima, Sharon se nije često obazirao na upozorenja čak i nekih prijateljskih zemalja, poput SAD. Time je samo dodatno otežavao poziciju premijera Abbasa koji se pokušava nametnuti kao vođa svih Palestinaca. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Luksuzni švedski zatvor za ratnu zločinku Biljanu Plavšić</p>
<p>Paradoksalno je da nakon brutalnih zločina, kakve je počinila Biljana Plavšić, izdržavanje zatvorske kazne bude poput nagrade, upozorovaju ogorčeni izbjeglice iz BiH nastanjeni u Švedskoj </p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> - Biljana Plavšić koju je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu osudio na 11 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti služit će zatvorsku kaznu u luksuznom švedskom zatvoru Hinseberg, gotovo kao u domu za bogate umirovljenike - komentiraju mnogi njezino prošlotjedno prebacivanje u Švedsku gdje će izdržavati kaznu.</p>
<p>Premda švedske vlasti još nisu odlučile hoće li je prebaciti baš u zatvor Hinseberg, neki mediji i novinske agencije već pišu o tome kako će ta 72-godišnja bivša profesorica biologije i bivša predsjednica Republike Srpske, uživati beneficije švedskog liberalnog zatvorskog sustava.</p>
<p>Tako se navodi da zatvorenicama Hinseberga, udaljenom oko 200 kilometara od Stockholma, imaju svaka svoju sobu s televizorom u boji te da im stoji na raspolaganju knjižnica, plesna dvorana, teretana, masaža, sauna, solarij i mogućnost jahanja i sudjelovanja u grupnim sportovima.</p>
<p>Kako svjedoče fotografije agencije AFP iz Hinseberga, objavljene u nedjelju, nevelike zatvorske ćelije krase crveno-plavi zastori, a na krevetima je svijetloplava posteljina. Uz skroman namještaj, tu je i televizor u boji i radni stolić. </p>
<p>Hinseberg je jedini švedski zatvor za žene koje su osuđene na više od godinu dana kazne; u njemu ima mjesta za 105 osuđenica. U nekim se izvorima navodi da je taj zatvor najvišeg stupnja sigurnosti prije 15 godina uglavnom bio poluprazan, a sad je u njemu obično oko 110 žena. Neke osuđenice čak čekaju kod kuće na »svoj red« izdržavanja kazne. </p>
<p>Tu »prenatrpanost« ženskog zatvora, švedske vlasti tumače uznemiravajućim podacima da su žene u Švedskoj sve spremnije počiniti neko od težih kaznenih djela, za koja se dosuđuju dulje vremenske kazne, pa i na 10-12 godina, što se prije vrlo rijetko događalo.</p>
<p>Politika tog zatvora je, kako je za jednu reportažu ustvrdio njegov upravitelj, da osuđenice odsluže cijelu kaznu jer je važno da se »društvo zaštiti od kriminalaca«. No, također je važno, po mišljenju zatvorskih vlasti, da su na odlasku u boljem stanju nego kad su u njega ušle. To je logično objašnjenje, kad se zna da je većina žena koje u Hinsebergu služe kaznu, ovisnica o drogama, ali među njima ima i onih koje su opljačkale banke ili počinile neka druga teška kaznena djela (poput Birgitte koja je osuđena na četiri godine zbog pljačke šest banaka). Stoga svaka od njih mora raditi ili učiti kako bi bile što spremnije za povratak u normalan život.</p>
<p>Ogorčene izbjeglice iz BiH sada nastanjene u Švedskoj prosvjedjuju ovih dana zbog prebacivanja Biljane Plavšić u tu zemlju poznatu po liberalnim zatvorskim propisima i upozoravaju: »Umjesto da se kazne najveći ratni zločinci koji su oduzeli živote naših najmilijih, međunarodni sud za ratne zločine praktički ih nagrađuje prebacicanjem u luksuzne zatvore«.</p>
<p>Sabra Kolenović, koja je u Srebrenici izgubila 25 rođaka izjavila je tako Reutersu: »Biljana Plavšić nije mogla ni sanjati da će tako dobro provesti ostatak svoga života. Paradoksalno je da nakon tako brutalnih zločina zatvorska kazna bude poput nagrade«. A agencije podsjećajukako je Biljana Plavšić osoba koja je branila etnički progon nesrpskog stanovništva kao »prirodnu pojavu, a ne ratni zločin«. </p>
<p>Švedske vlasti svjesne su da bi Biljana Plavšić, koja je proše godine priznala krivicu za progon muslimana i Hrvata na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi za vrijeme rata u BiH, mogla doživjeti neugodnosti u zatvoru čije su stanovnice »obične kriminalke«. Ipak, »nadaju se« da ona neće morati provoditi svoje zatvorske dane u izolaciji, a usput navode i izjavu ministra pravosuđa Thomasa Bodstruma da je neće pustiti na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne, što je, inače, često slučaj u Švedskoj.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="45">
<p>Pitanje je tko što hoće razumjeti</p>
<p>Dr. Davorin Rudolf ponovo je aktualizirao svoj prijedlog o nacionalnoj koalicijskoj vladi, iznesen u Stajalištama (Vjesnik, 31. svibnja), novim člankom u Stajalištima od 26. lipnja.</p>
<p>On sam priznaje da se nitko nije javio na njegov prijedlog, nego samo »Luka Vuco iz lijevog krila Crkve u Hrvata 17. lipnja«. Prije svega, ja ne pišem u ime Crkve i svoga zvanja, kao što niti on kao akademik ne piše u ime Akademije, nego u osobno ime, a još manje to činim u ime nekoga njena lijevoga krila. Dr. Rudolf piše da je meni »njegovo gledište mrsko«. Baš naprotiv, napisao sam da je takva vlada potrebna kao kiša sušnoj zemlji i da bih prvi za njegove kandidate glasovao, ako iziđu na izbore. Ali utopija je da će im netko dati vlast nakon dobivenih izbora. To on ne želi shvatiti pa meni predbacuje da »ništa nisam razumio«.</p>
<p>Da sam bio u pravu, dokazuje »politički muk« na njegov prijedlog, dapače »ljutnja HDZ-a«, što ga začuđuje, ali političari, naravno, nemaju interesa da se radi koalicijske vlade odreknu vlasti koju su dobili na izborima. On ipak pita da, ako je to mogao »autokrat Tuđman l992., zašto to ne bi mogli demokratski vođe«? Ponajprije, ne može se moj veliki članak s izloženim razlozima komentirati s nekoliko istrgnutih rečenica. A što se tiče Tuđmana, lako je autokratu sastaviti takvu vladu, posebno, što je tada na to bio i primoran, budući da je poslije pada Vukovara i njegov položaj došao u pitanje. To će učiniti i današnji političari u takvoj situaciji. A kako se, na žalost, stvari razvijaju, ni to nije daleka budućnost.</p>
<p> Na koncu se dr. Rudolf čudi što sam spomenuo pokojnog predsjednika Tuđmana (»ne može se o ničemu raspravljati da se njega ne spomene«). To sam učinio, jer je Tuđman sastavio prvu kaolicijsku vladu, koju je jako kratko trpio. A da se nemam zbog čega posebno diviti mudrosti predsjednika Tuđmana, ali ni ovoj vladi, govori osim gospodarske mizerije stanje u Bosanskoj Posavini, koje je biskup Komarica pred Papom izrekao »plačem Jeremije proroka«, jer stoji »činjenica da je predsjednik Tuđman proveo 'humano preseljenje' Hrvata iz Posavine i Srednje Bosne« (citat iz sarajevskoga Oslobođenja u Vjesniku od 26. lipnja). Pitanje je tko što hoće razumjeti?</p>
<p>Mr. LUKA VUCOKaštela</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Nedjeljom se možemo odmarati samo ako nam netko drugi svojim radom to omogući </p>
<p>Svatko ima pravo raditi nedjeljom ili rad odbiti. Tako je to definirano Ustavom Republike Hrvatske. Rad se, naime, temeljem ustavnih odredbi nikome ne može zabraniti: čl. 54 »svatko ima pravo na rad i slobodu rada«; niti se može nekoga na nj prisiliti: čl. 23 »prisilan rad je zabranjen«. Ako pak netko ne želi raditi nedjeljom, ima za to opet uporište u ustavu: čl. 55 »svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor«...</p>
<p>Stoga, svaka rasprava o zabrani rada nedjeljom je besmislena i bespredmetna, a eventualna legislativna zabrana, kao posljedica je u startu protuustavna, tj. nelegalna. Uostalom, nedjeljom se možete opustiti, odmoriti ili duhovno obnavljati, pa i ići u Crkvu, samo ako sve u redu funkcionira, tj. ako drugi za to vrijeme ispunjavaju svoje dužnosti i obveze, tj. rade za nas. Problematiziranje rada nedjeljom predstavlja i dodatnu opasnost, jer skreće pažnju javnosti s bitnog na nebitno. Kako nedjeljom mnogi po prirodi svog posla moraju (zdravstvo, policija, elektra, plinara, vodovod, stočarstvo, veterina, visoke peći, pekarstvo, promet itd. itd) raditi, ta rasprava stvara dodatnu nepotrebnu tenziju i animozitet između onih koji moraju i onih kojima bi namjeravana legislativna zabrana to onemogućila, tj. potiče nepravdu.</p>
<p> Prava polemika i bitka za pravdu morala bi se odvijati na uspostavi i jačanju pravne države, kako bi svi zaposlenici slobodno mogli odlučivati da li će raditi nedjeljom ili ne, tj. da bez straha i posljedica mogu ostvariti svoja ustavom, već odavno zagarantirana prava.</p>
<p>Postoji i nemali broj onih ljudi kojima nametanje neradnih dana, na bazi crkveno-vjerskih predodžbi, može pružiti dodatna uvjerenja o agresivnosti vjere, što ih može povratno motivirati da ustraju u ateizmu.</p>
<p>Imajući u vidu da smo zemlja koja je netom u Domovinskom ratu uz masivnu destrukciju izgubila i enormnu količinu radnih sati, možda bi trebalo i nedjelju smatrati radnim danom, kako bi se nadoknadili navedeni radni gubici.</p>
<p>IVO KARASZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Predizborna bitka za glasove, a Ustav rijetko tko čita </p>
<p>Rad nedjeljom da ili ne? Ova nam je dvojba nametnuta kao da je to najvažnije pitanje u Hrvatskoj. A svrha joj je politikantsko-promidžbena. Predizborna. </p>
<p>Brojne su djelatnosti takvog karaktera, društveno važnog ili tehnološkog, da ne dopuštaju tu dvojbu. Ne može se nedjeljom obustaviti promet, tiskanje i distribucija novina, ne može se ne raditi u bolnicama, u policiji, u ugostiteljstvu. Nedjeljom se rade tv i radio emisije, ubire se ljetina, hrani i timari stoka... Nedjeljom se radi i u tvornicama, a neke su i tehnološki uvjetovane neprekidnim procesima koji se prekidaju jedino radi remonta postrojenjâ. U Ustavu Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. u Čl. 54. st.1. stoji da »Svatko ima pravo na rad i slobodu rada«.</p>
<p> Čl. 55. st.1., navodi: »Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.« Dalje u st. 2. stoji: »Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.« U st. 3: »Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći. </p>
<p>Čl. 49. st. 1.: »Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike.</p>
<p>st. 2.: »Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjeni su monopoli.« Stoga smatram da država ne smije zabraniti trgovinama rad nedjeljom jer bi takva zabrana kao i svaka druga zabrana korisnog rada, bila izravno suprotna svim navedenim ustavnim odredbama;</p>
<p> Na selu trgovine, u pravilu, rade nedjeljom, a jedan drugi dan u tjednu ne rade (jer svatko ima pravo na odmor, pa i poslodavac). Poljoprivrednici, u pravilu, ne rade nedjeljom u polju, pa nedjeljom - prije ili poslije mise - kupuju potrepštine u trgovini. Zabrana rada trgovinama nedjeljom potpuno bi poremetila ovaj ritam življenja na selu, što bi HSS, prije svih ostalih političkih stranki, trebao znati i uvažavati.</p>
<p> Zabrana rada trgovinama nedjeljom proizvela bi tisuće, čak stotine tisuća tužbâ poslodavaca protiv Države zbog izgubljene dobiti. Opet bi nastala vika na neefikasnost sudstva. A neefikasno sudstvo proizvode glupavi zakoni, kao što bio Zakon o zabrani rada trgovinama nedjeljom, ako bi bio donesen. </p>
<p>Tomčićeva inicijativa sračunata je na pridobivanje glasova zaposlenica(ka) u trgovinama, jer očito na seljačke glasove previše ne računa. Glasove! Glasove, amo! Ustav i tako rijetko tko čita.</p>
<p>MARKO POLIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Nezaboravni izlet na otok Krk</p>
<p>Divan proljetni dan dočekale smo s velikim veseljem nas deset rekreativki iz Doma »Trešnjevka« u Zagrebu. S nama su se bile i vođa puta gospođa Ilijana (socijalni radnik) i vrijedne fizioterapeutice Mirjana i Vesna. Naime, toga dana održavao se na otoku Krku 2. festival rekreativnog razgibavanja starijih osoba iz brojnih umirovljeničkih domova i udruga rekreacije iz Hrvatske. </p>
<p> Nakon nekoliko sati vožnje mi iz »Trešnjevke« te članovi iz Doma iz Drenovačke 30 i iz kluba umirovljenika Doma Sv. Josipa, uz pjesmu, svirku i šale, sretno smo stigli na otok Krk. Hvala gđi Ilijani i fizioterapeuticama koje su se svesrdno trudile oko vožnje i smještaja u ugodnim apartmanima. Imali smo osigurani prijevoz od doma do konačišta i obratno. </p>
<p>Uoči festivala bili smo na svečanoj zajedničkoj večeri u Domu – Krk te se lijepo zabavili uz ples i orkestar iz Krka. U pripremama za 2. festival na Krku zaslužne su fizioterapeutice naše kuće Vesna, Darinka i Mirjana. Vježbe su se provodile uz ritam eurovizijske skladbe »Više nisam tvoja«... Nakon vježbi (iza 13 sati) iz svih domova nastupili su plesni parovi. Među njima se naročito isticao naš par: Branko Kiseljak i njegova partnerica Štefica Jurašić. Nakon priredbe slijedio je zajednički ručak (uz piće, kolače i kavu). Razdragani i pomalo umorni prošetali smo do morske obale.</p>
<p>Nakon večere ostavili smo Krk s lijepim dojmovima i oko 22 sata sretno stigli u naš lijepi Zagreb. Posebno zahvaljujemo Domu Krk, naročito gospodinu ravnatelju Mladenu i cijelom osoblju. Hvala i sestri Ankici, koja se brinula o našem zdravlju, kao i gospodinu Srećku na poklonjenoj slici. </p>
<p>MARIJA VRAGOTUK-GOSPODNETIĆZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="49">
<p>Predali se »revolveraši« s Knežije</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – Dvojica »knežijskih revolveraša« sudionika obračuna koji se u petak dogodio ispred kafića »Stara Knežija«, predali su se u nedjelju iza podneva u zagrebačku policiju. Vijest je potvrdila glasnogovornica MUP-a, Zinka Bardić koja je izjavila kako se nad njima provodi kriminalistička obrada u prostorijama zagrebačke krim. policije u Heinzelovoj ulici, te kako se motivi i ostale okolnosti pucnjave još utvrđuju.</p>
<p>Kako smo neslužbeno saznali riječ je o braći Damiru Dragiću Zubi i Draganu Dragiću, koji su u nedjelju oko podne telefonom nazvali policiju koja je patrolnim kolima došla po njih. Također po neslužbenim informacijama riječ je o obračunu između braće. Naime, mlađi brat Dragan pucao je na Zubu iz »opel vectre« koju je vozio »treći čovjek« s nadimkom Indos. </p>
<p>Odvjetnik Damira Dragića, Ante Madunić rekao nam je da se njegov klijent u policiji branio šutnjom, te da će u toku dana vjerovatno biti priveden istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu uz kaznenu prijavu za »dovođenje u opasnost ljudi i imovine opće opasnom radnjom«.</p>
<p>Kako smo pisali, u obračunu na Knežiji u petak oko 12,30 sati ispaljeno je desetak metaka, a nakon toga sudionici su pobjegli s mjesta događaja. srećom nitko nije stradao, a hici su pogodili parkirani automobil i poštanski kombi.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Običan kvartovski kafić ili mafijaški »meeting point«?</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – »U kafiću "Stara Knežija" redovito smo se nalazili i to je bilo svojevrsno obiteljsko okupljalište gdje smo dolazili nakon partije nogometa ili tenisa, a nerijetko smo dolazili i s djecom« rekao je jednom prilikom tijekom »suđenja desetljeća« u remetinečkom Okružnom zatvoru Nikica Jelavić, navodni šef klana s Knežije.</p>
<p>Kafić »Stara Knežija« u istoimenom kvartu u Ulici braće Cvijića nedavno je preimenovan i sada se zove samo »Knežija«. </p>
<p>Vlasnik kafića se, najvjerojatnije, odlučio na preimenovanje kako bi se s kafića sprala »ljaga« i skinuo atribut mafijaškog »meeting pointa«. No, nakon kratkotrajnog zatišja u mafijaškim obračunima, »zloglasni« kafić je ponovno našao mjesto na stupcima »crnih kronika« kada su u petak dvojica još nepoznatih muškaraca iz plave »opel vectre« pucala na trećeg koji je stajao ispred kafića.</p>
<p>Nakon ispaljenih hitaca i napadači i napadnuti su pobjegli, a prava je sreća da nitko nije stradao jer se u blizini nalazi dječji vrtić i škola. »Nastradala« su samo dva automobila parkirana preko puta koji su izrešetani hicima iz pištolja, kao i vozilo Hrvatskih pošta, čiji je vozač zbog šoka završio u bolnici.</p>
<p>Prema nekim neslužbenim informacijama, pucano je na navodno »dobrog prijatelja« pripadnika knežijske skupine, kojeg je obrana u remetinečkom procesu htjela predložiti za svjedoka.</p>
<p>Upravo je iz tog kafića, početkom devedesetih godina pa sve do spektakularnog uhićenja 1999. godine, operirala skupina »dečkiju s Knežije«, koju je navodno predvodio Nikica Jelavić. </p>
<p>Skupinu kojoj se sudilo u Remetincu i kojoj, osim pojedinačnih nedjela, nije dokazana udruženost u »zločinačku organizaciju« sačinjavali su braća Rajko i Velibor Momčilović, Davorin Sobjeslavski, Davor Zečević, Anđelko Turudić, ubijeni Damir Džeba te njihovi »radnici« a tijekom suđenja ključni svjedoci tužiteljstva, pokajnik Tomislav Marinac i zaštićeni svjedok Zoran Miletić.</p>
<p>Pored njih, u naizgled sasvim običan kafić lišen bilo kakvog glamura koji bi se eventualno mogao povezati s omiljenim mjestom za izlaske mafijaša, dolazili su i drugi s optuženičke klupe u Remetincu. Jednom od njih, Hrvoju Gašparincu, kojeg se teretilo za iznudu i pokušaj ubojstva, vlasnik kafića Dane Šiljković je stric.</p>
<p>Iako su svakodnevno dolazili u kafić, optuženi pripadnici »zločinačke organizacije«, čije je metode rada nemali broj svjedoka opisao riječima »šakom i utokom« (pištoljem, op.a.), u samom kafiću ili u njegovoj blizini sve do petka nije zabilježen niti jedan incident.</p>
<p>Pored »Stare Knežije«, pripadnici nikad dokazane »zločinačke organizacije« izlazili su i u dva »Downtowna«, na Jarunu i u Teslinoj, koji su vlasništvo poduzetnika Hrvoja Petrača. Njega su, pak, pripadnici klana Vjeke Sliška u više navrata javno prozivali »gazdom« skupine s Knežije. </p>
<p>Prema kazivanju nekolicine svjedoka, »Downtown« na Jarunu imao je poseban »izlaz u nuždi« te mjesto za skrivanje pištolja u slučaju policijske racije.</p>
<p>Iako se tužiteljstvo trudilo prokazati separee »Stare Knežije« kao mjesto gdje su dogovarani poslovi s drogom i kamatarenjem te planirana ubojstva na »vrućem zagrebačkom asfaltu«, takvo što nije dokazano.</p>
<p>Tijekom suđenja i sam vlasnik je branio »čast« lokala koji je bio isključivo »običan kvartovski kafić«, no prema iskazu svjedokinje Mirjana Mikulić, koja je Petrača tužila za nepriznavanje očinstva njezinog djeteta, iznad »Stare Knežije« je stan u kojem se sastajala »knežijska skupina«.</p>
<p>Vlasnik je priznao kako »famozni« stan doista postoji te da su njega posjećivali »stalni gosti« kafića i tamo povremeno samo upriličavali kartaške seanse »do dugo u noć«.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>»Poslovna elita sa specifičnim stilom rada«</p>
<p>Banke štiti zakon, kamatari se snalaze sami / Kad treba vratiti posuđeni novac građani zovu policiju i prijave kamatara</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – Pokušaj iznude »težak« 9 milijuna kuna, koji se dogodio u petak u Zagrebu aktualizirao je problem »crnog bankarstva« odnosno lihvarenja ili kamatarenja. </p>
<p>Kako smo pisali direktor tvrtke »Euro - market«, Zdravko Barbaroš (52), telefonom je javio policiji kako mu dvojica naoružanih muškaraca prijete smrću. </p>
<p>Pripadnici interventne policije ubrzo su na mjestu događaja ispred »Zagrepčanke« u Savskoj ulici uhitili trojicu iznuđivača. </p>
<p>Prema informacijama objavljenima u jednom dnevnom listu, direktor »Euro - marketa« taj je novčani iznos posudio od spomenute trojke kamatara za kupnju zadarskog hotela »President«. </p>
<p>Kako smo saznali, taj hotel u zadarskom turističkom kompleksu Borik, već se niz godina spominje kao vlasništvo lokalne mafije, a tu tezu potvrđuje i podatak da je jedan od trojice uhićenih Zadranin.</p>
<p>U Hrvatskoj je početkom devedesetih godina procvjetalo tržište posuđivača novca, a najveće mušterije su bili srednji poduzetnici koji nisu mogli dobiti kredite za svoje poslove i ulaganja pa su se morali obratiti osobama povezanima s krim miljeom. </p>
<p>Na taj je način stvorena »poslovna elita sa specifičnim stilom rada i ponašanja«. </p>
<p>Novac se posuđuje s ogromnim kamatama, obično ne manjim od 20 posto. </p>
<p>Osim toga računa se »kamata na kamatu« odnosno glavnica duga se uvećava već samim činom posudbe novca. </p>
<p>Kamatari su u najvećem broju slučajeva kriminalci koji na taj način »investiraju« novac zarađen prodajom droge, kockom i slično.</p>
<p>Za kazneno djelo kamatarenja predviđena je maksimalna kazna do godine dana zatvora. </p>
<p>Posuđivači novca međutim često kod naplate potraživanja moraju upotrebljavati silu. </p>
<p>Naime za razliku od banaka (koje po mnogim mišljenjima također nude lihvarske kamate) kamatare ne štite zakonski mehanizmi već oni povrat preuveličanih dugova moraju iznuđivati. Iznuda je pak, kazneno djelo za koje se može dobiti i deset godina zatvora.</p>
<p>U policiji sve prijave za iznude odrađuju profesionalno i po pravilu službe, no policajci nemaju pozitivno mišljenje ni o žrtvama iznuđivača. </p>
<p>Policajci s kojima smo ranije razgovarali, a koji iz razumljivih razloga žele ostati anonimni tvrde da u dosta slučajeva više suosjećaju s »iznuđivačima« nego s njihovim navodnim žrtvama. </p>
<p>Oni tvrde da su u svojoj praksi imali slučajeva kada je dužnik ugovorio sastanak sa vjerovnikom, a zatim pozvao policiju kako bi izbjegao pošteno plaćanje duga. </p>
<p>Policiji tada ne preostaje ništa drugo nego da podnese kaznenu prijavu protiv »kamatara«.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Autom udario biciklista, usmrtio ga pa pobjegao</p>
<p>RETKOVCI, 29. lipnja</p>
<p> - U večernjim satima u subotu jedan je malodobni vozač automobilom udario biciklista Ljubomira J. (73) iz Retkovaca koji je preminuo na mjestu nesreće. </p>
<p>Naime maloljetni hrvatski državljanin je u Ulici braće Radića ispred kućnog broja 158 u Retkovcima, oko 22.55. sati upravljajući tehnički nepregledanim osobnim automobilom »yugo« s nepripadajućim registarskim oznakama iz smjera Retkovci-Ivankovo, uslijed nedovoljno znanja i iskustva, te neprilagođene brzine uvjetima prometa, a ne uočivši ga pravovremeno, udario Ljubomira J. koji je upravljao biciklom istim kolničkim trakom i u istom smjeru. </p>
<p>Nakon toga, vozač osobnog automobila se udaljio u nepoznatom smjeru, a nesretni starac kojeg je udario, od zadobivenih je povreda preminuo na mjestu gdje se nesreća dogodila. </p>
<p>Ovo je utvrdila liječnica Hitne medicinske pomoći dr. Antonija Đuzel.</p>
<p>Djelatnici Policijske uprave Vukovarsko-srijemske su oko ponoći pronašli maloljetnika protiv kojeg slijedi kaznena prijava Županijskom državnom odvjetniku za mladež u Vukovaru.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Autom se zaletio u terasu i poginuo, susjeda umrla od šoka </p>
<p>VARAŽDIN, 29. lipnja</p>
<p> - U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju poslije podne u Ludbreškoj ulici poginuo je Josip H. (23). Prema navodima dežurnog istražnog suca, mladić je iz još neutvrđenih razloga izgubio nadzor nad osobnim automobilom »opel astra« varaždinske registracije i sletio s ceste na terasu ugostiteljskog objekta »Neno«.</p>
<p>Od naleta terase se srušila, a automobil se zaletio u parkirano vozilo prilikom čega je Josip H. ispao iz automobila. Nakon toga je vozilo udarilo u još jedan automobil te se zapalilo. </p>
<p>Josipu H. pružena je medicinska pomoć, no od zadobivenih je ozljeda ipak preminuo. </p>
<p>Stravičan zvuk udarca automobila privukao je pažnju susjede kojoj se automobil gotovo zaletio u dvorište, no prizor ju je toliko užasnuo da je umrla, kako se pretpostavlja, od zatajenja srca, budući da je bila srčani bolesnik. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="54">
<p>Laslo: Država se ne smije igrati s otkupom pšenice</p>
<p>Predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje rekao je u nedjelju za»Vjesnik« da je model otkupa pšenice ministra Pankretića putem pozivnog natječaja propao, jer se nitko nije javio za otkup najvažnije krušarice u Osječko-baranjskoj, Požeško-slavonskoj i Istarskoj županiji</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> - U vrijeme kad je katastrofalna suša »pojela« 50 posto pšenice na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, država se ne smije igrati s njezinim otkupom, rekao je u nedjelju Vjesniku Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje.</p>
<p>Dodao je da je model ministra poljoprivrede i šumarstva Božidara Pankretića otkupa pšenice ovogodišnjeg roda po županijama putem pozivnog natječaja propao, jer se nitko nije javio za otkup najvažnije krušarice u Osječko-baranjskoj, Požeško-slavonskoj i Istarskoj županiji. Osim toga, ponude Agrokor trgovine i zagrebačke tvrtke Finagra za otkup pšenice u Vukovarsko-srijemskoj županiji su nevažeće, kaže Laslo.</p>
<p>Naime, Agrokor je ponudio otkup 50.000 tona pšenice u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a Finagra 25.000 tona, iako je uvjet na pozivnom natječaju bio da se otkupi sva ponuđena pšenica u jednoj županiji. Primjerice, Agrokor je ponudio otkup cjelokupnog uroda pšenice na području Zagrebačke županije i grada Zagreba. Riječ je, međutim, o znatno manjim količinama pšenice od onih u Slavoniji te će stoga Povjerenstvo za provedbu natječaja u ponedjeljak raspisati novi natječaj za otkup pšenice ovogodišnjeg roda za te tri županije.</p>
<p>Prema Laslovim riječima, seljaci uz prepolovljene prinose ne mogu prihvatiti otkupnu cijenu pšenice od minimalno kune po kilogramu uz rok otplate pšenice od 30 dana, nego traže otkupnu cijenu pšenice od 1,30 kuna po kilogramu.</p>
<p>S druge strane, Darko Grivičić, zamjenik predsjednika Hrvatskog seljačkog saveza, tvrdi da zaboravi li država na referentne prinose i da pune poticaje (1610 kuna po hektaru) te prizna manipulativne i ulazne troškove, uz pristojnu naknadu za štete od suše, proizvođači pšenice mogu računati na 1,10 kuna po kilogramu. </p>
<p>Grivičić napominje da je to realnije nego 1,30 kuna ili čak 1,60 kuna, uz sve troškove koji idu »na leđa« proizvođača pšenice, dodajući da za sve njihove nedaće nije kriva samo suša, nego i Vladina odluka da poticaje isplaćuje jednom godišnje, odnosno nakon žetve. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Smijenjen predsjednik Uprave Brodotrogira </p>
<p>TROGIR, 29. lipnja</p>
<p> - Nadzorni odbor Brodotrogira smijenio je predsjednika Uprave Ignacija Stipoljeva i za v.d. imenovao Dragana Sorića, dosadašnjeg voditelja Konstrukcijskog ureda. Predsjednik Nadzornog odbora Cvjetan Botica potvrdio je u nedjelju za Vjesnik da je Stipoljev smijenjen nakon maratonske i burne sjednice, koja je započela u petak, a okončana u subotu ujutro. </p>
<p>Iako nije htio iznositi pojedinosti sa sjednice Nadzornog odbora, Botica je izjavio da su predstavnici vlasnika (države) dali negativnu ocjenu programu restrukturiranja, što ga je sačinio sada već bivši direktor Stipoljev. Prema informacijama iz krovne brodograđevne institucije Jadranbroda, od dolaska Stipoljeva na čelnu dužnost knjiga narudžbi zjapi prazna, a zbog kašnjenja isporuke brodova koje je ugovorila još bivša uprava, Brodotrogir je inozemnim naručiteljima isplatio 2,2 milijuna dolara. Naime, isporuka ugovorenih brodova u prosjeku kasni četiri mjeseca, a svaki dan kašnjenja plaća se oko 7000 dolara. Da stvar bude još gora, Stipoljev je prije sjednice NO otišao u London na pregovore s ruskim, talijanskim i njemačkim brodovlasnicima kako bi ugovorio poslove za trogirske brodograditelje, ali nije potpisao nijedan ugovor. </p>
<p>Poslovne partnere Brodotrogira uznemirila je činjenica da brodogradilište, unatoč sanaciji, ima gubitak od 20 milijuna dolara, to više što je Uprava, koju je činio samo Stipoljev, iznosila pozitivne rezultate poslovanja. Doznajemo da je ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, osim što je ostao zatečen financijskim dubiozama u Brodotrogiru, ogorčen i apsolutističkim ponašanjem Stipoljeva, koji je nizom loših odluka i procjena bacio trogirsko brodogradilište na koljena. I kooperanti Brodotrogira, njih oko 1000, ogorčeni su njegovim ponašanjem, jer im nije plaćao usluge. </p>
<p>Osim obveza prema kooperantima i dobavljačima, kojima škver duguje više od 10 milijuna dolara, Brodotrogir je dužan i bankama, među kojima najveće potraživanje ima Zagrebačka banka. Bilo kako bilo, unatoč državnim jamstvima u iznosu od 24,5 milijuna dolara, za brodogradilište, u kojemu je zaposleno 1300 radnika i koje je drugo u svijetu po izradi plovnih dokova, počinju teški dani saniranja financijskih dubioza.</p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Hrvatskom turizmu nedostaje elana</p>
<p>Umjesto da se dižemo, postajemo sve prosječnije odredište, kaže Marino Brečević, zamjenik direktora Turističke zajednice Istarske županije</p>
<p>OPATIJA, 29. lipnja</p>
<p> - Imam osjećaj da su nam ljudi iz turizma postali nemotivirani i da smo sada prosječniji nego prije nekoliko godina. Bojim se što će biti s nama. Prije tri, četiri godine, kada smo se tek borili za goste, u hrvatskom je turizmu bilo mnogo više elana nego danas. Umjesto da se dižemo, postajemo sve prosječnije odredište, ističe Marino Brečević, zamjenik direktora Turističke zajednice Istarske županije, županije koja je kvalitativno daleko odmakla od svoje domaće konkurencije. </p>
<p>Zaista, moramo se samo osvrnuti oko sebe pa da odmah dobijemo potvrdu Brečevićevih riječi. Trenutačno, naime, imamo situaciju u kojoj jedni idu naprijed i priključuju se uzusima najrazvijenijih turističkih država, drugi su ostali duboko u 20. stoljeću. </p>
<p>Najsvježiji primjer iz opatijskog hotela Palace Bellevue, gdje smo razgovarali s Brečevićem, klasičan je primjer ovdašnjeg shvaćanja turizma. Dok su, s jedne strane, konobari vrhunski odrađivali svoj dio posla, recepcioner je imao loš dan. Nije imao volje ni pozdraviti nas, a na pitanje možemo li se odjaviti nakon ručka bezvoljno je i bez objašnjenja rekao: »Ne, odjava je u podne«. </p>
<p>Svjedok te neturističke situacije bio je Niko Bulić, koji se svojski trudi da njegova akcija »Volim Hrvatsku«, odnosno »Čovjek je ključ uspjeha u turizmu« napokon dobije konkretne obrise. Situacija je tim apsurdnija, jer je u Palaceu upravo završila dodjela nagrada za najdomaćina predsezone, a Opatija je odnijela prvo mjesto. Pobijedila je po tri kriterija - uređenost mjesta, opća pripremljenost za prihvat gostiju i bogata ponuda sadržaja. No, pravo je pitanje kakva su nam ostala mjesta kada i ovakva Opatija pobjeđuje. </p>
<p>Opatijski koncesionar plaže će vam, recimo, bez ikakve grižnje savjesti za dvije ležaljke naplatiti 70 kuna. Jedna ležaljka je također nelogičnih 50 kuna, a grad već godinama ne može ništa protiv zagrebačkog koncesionara spomenute plaže i miri se s njezinim katastrofalnim stanjem. Opatija godinama ne uspijeva riješiti ni pitanje parkirališta, iako se gradi na sve strane, a kvadratni metar stana, tj. apartmana, dostiže vrtoglavih 3000 eura. Nakon završetka autoceste Zagreb - Rijeka, cijene će ponovo porasti. </p>
<p>Postoji li nešto gdje nema problema, pitali smo Jasnu Doričić Sanković, direktoricu opatijskog TZ-a, koja je iznijela mnoštvo problema, ali i dodala da pretpostavlja »kako je slično u cijeloj Hrvatskoj«.</p>
<p>Država se izgradnjom prometnica ozbiljno trgnula, ali vlast očekuje još mnogo posla želi li pokrenuti turizam iz prosječnosti. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="57">
<p>Račan se slaže s Tomčićem da privatizacija ne teče kako treba</p>
<p>Mislim da mnogo toga nije u redu u privatizaciji, jer nijedan natječaj ne može uspjeti, rekao je premijer u nedjelju, dodajući da Vlada treba utvrditi u čemu je problem / Ako je problem samo upravni aparat Hrvatskog fonda za privatizaciju, onda je to najlakše riješiti / Račan je ponovio da će izbori biti krajem studenog, bez obzira što ih neki iz SDP-a priželjkuju u proljeće</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> - Ako je samo upravni aparat Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) problem onda je to najlakše riješiti. Tema je na dnevnom redu, izjavio je u nedjelju premijer Ivica Račan, komentirajući izjavu Zlatka Tomčića, predsjednika HSS-a i Hrvatskog sabora, koji je dan prije izjavio da je za budući tijek privatizacije potrebno preustrojiti i kadrovski redefinirati HFP. </p>
<p>Račan je rekao da se on slaže s Tomčićem da privatizacija u Hrvatskoj ne teče kako treba. »Mislim da mnogo toga nije u redu u privatizaciji, jer nijedan natječaj ne može uspjeti«, naglasio je premijer, dodajući da Vlada treba utvrditi u čemu je problem. Upravo neuspješni natječaji potvrđuju tezu, koju brani Vlada, da Hrvatska poduzeća za vrijeme njezina mandata nisu rasprodana, jer, kako je premijer istaknuo, privatizacije nema i natječaji ne uspijevaju. Time se potpuno, naglasio je, pobija teza da ova vlada rasprodaje Hrvatsku. </p>
<p>Komentirajući također dio Tomčićeva istupa na zagrebačkom Radiju 101 u subotu, u kojem je Tomčić rekao kako neki članovi SDP-a »navijaju« da se izbori održe u proljeće, premijer je naglasio da on ne zna tko je to točno iz SDP-a rekao, ali da pojedinci u njegovoj stranci mogu imati takav stav, što je i demokratsko pravo u svakoj stranci da svaki pojedinac zastupa i različite stavove od stava same stranke.</p>
<p>»Nekoliko sam puta naglasio da će izbori biti krajem studenog, ali jednako tako sam rekao da do izbora imamo za obaviti važnog posla vezanog uz perspektivu Hrvatske u Europskoj uniji«, kazao je premijer. Naglasio je kako je itekako dobro poznato da Vlada u svom poslu mora biti brza i efikasna kako se Hrvatskoj ne bi dogodilo da »iskoči iz vlaka koji bi se 2007. trebao zaustaviti na kolodvoru u Bruxellesu«. </p>
<p>Prema Račanovim riječima, cijeli posao u vezi s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju trebao bi biti gotov do 2006., a što se tiče zakonodavnog dijela posla, odnosno usklađivanja hrvatskih i Unijinih zakona, Vlada će sve svoje prijedloge poslati u Sabor do 1. listopada ove godine. Premijer je također dodao da je taj posao najvažniji, a onda tek posao izborne kampanje. »Iako je za neke izborna kampanja odavno počela, za mene nije«, zaključio je premijer. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Za razminiravanje Pokupskog prikupljeno više od 350.000 kuna</p>
<p>Cijeli projekt vrijedan je milijun kuna, a kada se Pokupsko razminira, cijela Zagrebačka županija će biti očišćena od mina</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> - Na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića u nedjelju je održana akcija prikupljanja novca za razminiranje Pokupskog. U akciji su sudjelovali premijer Ivica Račan sa suprugom Dijanom Pleštinom, koji su uz pjevačicu Ninu Badrić i novinare HTV-a Zagrepčanima prodavali bonove u vrijednosti od 10 kuna. Kupnjom bona svaki je građanin razminirao četvorni metar minama zagađene površine. Za sedam bonova, odnosno kuna, mogao se dobiti najnoviji CD Nine Badrić, a za sto kuna, odnosno 10 bonova, prigodna majica. Osim toga, za bonove se moglo kupiti cvijeće i voće.</p>
<p>U akciji, koja traje već dva tjedna, prikupljeno je više od 350.000 kuna izravnom prodajom bonova, a organizatori, Hrvatski centar za razminiranje, očekuje da će još 100.000 kuna biti prikupljeno donacijama zagrebačkih poduzeća, kao i samoga Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Cijeli projekt vrijedan je milijun kuna, a kada se Pokupsko razminira, cijela Zagrebačka županija će biti očišćena od mina. </p>
<p>Premijer Račan nije krio zadovoljstvo zbog uspjeha nedjeljne akcije. »Ovo što sam doživio je sjajno. Građani su iskazali visoku solidarnost kada treba pomoći nama samima. Ljudi će izdvojiti 10, 20 kuna, iako i nisu imućni, ako znaju kamo taj novac ide«, kazao je Račan. Premijer je također zahvalio svim građanima Zagreba koji su svojim prilozima pomogli da se Hrvatska razminira. </p>
<p>Inače, procjena je da je u Hrvatskoj 1,630.000.000 metara kvadratnih nalazi pod minama, a da se na spomenutom teritoriju nalazi više od 700.000 mina. Plan je Hrvatskog centra za razminiranje da se do 2010. Hrvatska u potpunosti razminira. </p>
<p>Mine su posijane u 14 županija, no naglašavaju u Hrvatskom centru za razminiranje, akcijom za Pokupsko Zagrebačka županija će biti skinuta s popisa županija u kojima ima mina. Za ovu godinu planira se razminirati 110,557.700 metara kvadratnih. U Hrvatskoj se 40 tvrtki bavi razminiranjem, a cijena razminiranja po metru kvadratnom je 13,41 kuna. Od 1991. od mina je ukupno stradalo 1844 osobe, od čega smrtno 415 osoba, a 1052 zadobile su teške tjelesne ozljede. Akciji na zagrebačkom glavnom trgu pridružio se i zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić koji je kupio posljednjih 10 bonova i tako zatvorio ovu akciju.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Od danas do Zadra putovanje sat kraće </p>
<p>U nedjelju obavljeni posljednji radovi i dotjerivanje novosagrađene dionice Udbina - Gornja Ploča - Zadar </p>
<p>ZADAR, 29. lipnja</p>
<p> - U nedjelju su obavljeni posljednji radovi i dotjerivanje novosagrađene dionice Udbina - Gornja Ploča - Zadar, dužine 61 kilometar, na autocesti Zagreb - Split, koju će u ponedjeljak 30. lipnja svečano u promet pustiti premijer Ivica Račan.</p>
<p>Ponedjeljak Zadrani očekuju s nestrpljenjem i radošću, jer će se sjever Hrvatske povezati s jugom suvremenom autocestom koja će put od Zagreba do Zadra skratiti za gotovo sat vremena. </p>
<p>Na zadarskom dijelu autoceste već su postavljeni veliki putokazi s kilometražom do Benkovca, Zagreba, Gospića, Rijeke, uređuju se postavljene naplatne kućice, a u popratne objekte ugrađuje se elektronika i uređaji, žbukaju su rubnici... </p>
<p>Rokovi su ispunjeni, samozatajno ističu cestari, iako su ispunjeni ponajviše njihovom zaslugom i njihovim nadljudskim naporima. Iako se za našega posljednjeg obilaska prije desetak dana činilo da autocesta neće »proraditi« 30. lipnja, kako su odlučno tvrdili Ivica Račan, premijer i predsjednik Povjerenstva za ubrzanu izgradnju autoceste, ministar javnih radova, obnove i graditeljstva Radimir Čačić, predsjednik Uprave Hrvatskih autocesta Stanko Kovač te ministar pomorstva, prometa i veza Roland Žuvanić, koji je zadnji »službeno« obišao ličku i zadarsku dionicu, autocesta je gotova i nekim njezinim dijelovima već se »švercaju« poneki vozači. To će, međutim, činiti samo do utorka kad počinje naplata cestarine.</p>
<p>Usporedno sa završetkom ličko-zadarskoga dijela autoceste, završena je i dionica koja spaja državnu cestu s autocestom od Zadra do Benkovca zatim do Stankovaca i Šibenika, a zatim slijede radovi do Šibenika i dalje prema Splitu. Četverotračna prometnica, koja spaja dionicu od zadarske Veletržnice do Musapstana također će se svečano otvoriti 30. lipnja. </p>
<p>Iako se njome promet odvija već nekoliko dana, a trebala je biti otvorena prošloga tjedna, ovako će i njezino otvorenje u ponedjeljak uveličati glavni događaj i simbolično označiti spajanje Zadra s autocestom. Sljedeće godine u planu je finaliziranje projekta gradnje četverotračnog spoja od Zemunika do Gaženice, buduće najveće međunarodne trajektnoputničke luke u Hrvatskoj. </p>
<p>S dolaskom autoceste do Zadra rastu izgledi da će iz Ancone, kojoj je Zadar najbliže prekojadransko odredište, većina robe iz Italije na putu prema srednjoj i istočnoj Europi i obrnuto, prolaziti preko Gaženice. </p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Gorinšek: Zločin u Paulinu Dvoru nikako se nije smio dogoditi</p>
<p>Bilo je »dosta nediscipline, odnosno kršenja vojne stege«, a postrojba o kojoj je bila riječ nalazila se u fazi formiranja te stoga nije uspostavljena linija upravljanja i zapovijedanja vojskom, izjavio je Karl Gorinšek, nekadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek, koji se u nedjelju sastao s bivšim kolegama i članovima Ratnog zapovjedništva</p>
<p>OSIJEK, 29. lipnja</p>
<p> - »Danas je čovjek pametniji nego je to bio u vrijeme Ratnog zapovjedništva Operativne zone Osijek, a ja sam kao zapovjednik imao vrlo težak zadatak; organizirati obranu i sačuvati što veći dio teritorija Slavonije s obzirom na to da je Operativna zona bila odgovorna za borbeno djelovanje na cijelom tom prostoru do Virovitice, Daruvara, Gradiške, Okučana i do rijeke Save«, izjavio je novinarima Karl Gorinšek, umirovljeni časnik, nekadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek, koji se u nedjelju sastao s bivšim kolegama i članovima Ratnog zapovjedništva.</p>
<p>Inače, taj je skup dio programa otkrivanja Spomen-obilježja hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskoga rata. Podsjetivši da Hrvatska u to vrijeme nije bila spremna za žestok napad agresora, koji je uslijedio u ljeto i ranu jesen 1991., Gorinšek je rekao da su se zbivale brojne stvari, od dobrih trenutaka do onih koje se čovjek nerado sjeća, kao što je to »slučaj Paulina Dvora«. Prema njegovim riječima, na prostoru Operativne zone djelovalo je 16 ratnih brigada, po jedna iz Bjelovara i Zagreba i niz manjih postrojbi. </p>
<p>Nakon susreta u Županiji, gdje je bilo smješteno Ratno zapovjedništvo, sudionici susreta obišli su Osijek i okolicu.</p>
<p>Upitan o zločinu u Paulinu Dvoru, Gorinšek je za Vjesnik ponovio ono što je nedavno izjavio i na suđenju da se to »nikako nije smjelo dogoditi«. Dodao je da se zločin dogodio »nakon pada Vukovara, kada je došlo do znatnih prebacivanja snaga agresora prema jugu Osijeka radi proboja obrane prema Našicama. Vladala je posebna atmosfera, koja je na neki način i 'zaslužna' da su se ljudi počeli ponašati ektremnije nego što bi se inače ponašali«. </p>
<p>Naglasivši da ne opravdava taj čin, Gorinšek je upozorio na tadašnje okolnosti i dodao da je bilo »dosta nediscipline, odnosno kršenja vojne stege«, a postrojba o kojoj je bila riječ nalazila se u fazi formiranja te stoga nije uspostavljena linija upravljanja i zapovijedanja vojskom. Ustvrdivši da su deseci vojnika bili izvan nadzora pretpostavljenih zapovjednika, posebice u vrijeme kada su koristili tzv. odmor. Napomenuo je da su zločine u Paulinu Dvoru počinili vojnici koji nisu bili na crti bojišnice, nego na odmoru, u pozadini, blizu fronta. Gorinšek je na kraju ustvrdio da je riječ o domaćim ljudima iz Vladislavaca i Hrastina, a u svemu je bilo i »pomalo pijanstva, alkohola, utjecaja ratne psihoze velike opasnosti za Osijek, kao i doze mržnje prema neprijatelju i Srbima, što je uzrokovalo neljudsko ponašanje koje je za posljedicu imalo masovno ubojstvo staraca«. </p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Suvremena laka pješačka oružja hrvatska izvozna nada</p>
<p>Hrvatski vojno-industrijski kompleks mogao bi samostalno proizvoditi čitav niz suvremenog naoružanja kopnene vojske: moderne pištolje, lake strojnice s kojima bi Hrvatska mogla biti konkurentna na tržištima Trećeg svijeta, automatske puške bez kojih se kopnena vojska ne može zamisliti, te snajperske puške/ Na popisu oružja pogodnih i za izvoz su bacači granata </p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – U Hrvatskoj, razvoj vlastite vojne proizvodnje ponovo dolazi u prvi plan. Uspješna konstrukcija tenkova ne bi trebala biti jedini adut domaće vojne industrije, koja je očito preboljela neke dječje bolesti i sada realnije definira svoje mogućnosti.</p>
<p>S obzirom da u Sloveniji uspijevaju postaviti na noge ograničenu, ali vrlo solidnu vlastitu vojnu proizvodnju - i Hrvatska može napraviti isto s nekoliko puta većim kapacitetima i učincima. Hrvatski vojno-industrijski kompleks mogao bi samostalno proizvoditi čitav niz suvremenog naoružanja kopnene vojske plasirajući ga u vlastite oružane snage, ali i u izvoz.</p>
<p>Od pješačkih oružja treba svakako ulagati u proizvodnju modernih pištolja i u konstrukciji primjenjivati brojne značajne novine i poboljšanja (mehanizmi za okidanje s dvostrukim djelovanjem, povećani kapacitet okvira, visoka razina sigurnosti pri uporabi, mogućnost korištenja s obje ruke, visoka otpornost dijelova itd.). </p>
<p>Vojni pištolj hrvatske proizvodnje pogodan za izvoz (osobno naoružanje časnika, specijalnih postrojbi i sl.) izrađen je isključivo od novih materijala (kompoziti, plastika visoke otpornosti, aluminijska legura visoke čvrstoće, nehrđajući čelici); kod njega je primijenjen viši stupanj tehnologije u izradi dijelova (pogodnost za izradu na visokoproduktivnim mehanički upravljivim strojevima robotizacija, kromiranje unutrašnjosti cijevi); obvezatna mogućnost ugradnje i uporabe prigušivača pucnja, laserskog obilježivača cilja, fosforescentni markeri na mehaničkim nišanima, oslonac za rame i sl.</p>
<p>Hrvatska bi mogla biti konkurentna na tržištima Trećeg svijeta i s lakim strojnicama tipa »Uzi« ili Heckler & Koch MPKA5 kod kojih bi se težilo što većem smanjenju mase (na težinu od svega 2,5-3 kg), povećanju kapaciteta okvira (do 50 metaka), pojačavanju postojećeg metka cal. 9x19 Parabelum koji bi bio u stanju probiti suvremenu osobnu zaštitu (kevlarske zaštitne prsluke, višeslojne kacige itd.). Hrvatske lake strojnice bile bi opremljene prigušivačima, laserskim uređajima i kompozitnim materijalom koji ostvaruju veću pouzdanost i sigurnost pri uporabi.</p>
<p>Treći hrvatski adut su automatske puške bez kojih se ne može zamisliti ni jedna suvremena kopnena vojska svijeta. Puška 21. stoljeća mora imati manju masu, više korisnog dodatnog pribora (robusniji mehanički nišani i optički nišan koji uvećava četiri puta), novo streljivo (cal. 5,56 mm), povećanu preciznost i točnost pogađanja. Sila trzanja oružja bila bi manja, što olakšava kontrolu vatre pri rafalnoj paljbi.</p>
<p>Posebne plastične mase visoke otpornosti i visokolegirani čelik poboljšavaju pouzdanost i otpornost automatske puške, te smanjuju ukupnu masu. Rukovanje i održavanje mora biti jednostavnije (broj sastavnih dijelova smanjuje se sa 250 na 174 ili 150 dijelova). Dodatak za bacanje bombi (granata), podešavajući (rasklopivi) kundak - dodaci su bez kojih se ne mogu sklapati ozbiljni poslovi bio gdje u Trećem svijetu koji »usisava« najviše suvremenog lakog pješačkog naoružanja.</p>
<p>Automatska puška proizvedena u Hrvatskoj (teška od 3,5-3,85, a najviše 4 kg sa svim dodacima) imat će veliku borbenu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> gađanja (teorijski 700-800 metaka u minuti) uz ograničenje dužine rafala na tri metka, što znatno neutralizira utjecaj pomicanja ramena pješaka nakon ispaljivanja prvog metka, čime se izbjegava učinak rasipanja pogotka i nepotrebno trošenje streljiva.</p>
<p>Osim s automatskom puškom, hrvatska vojna industrija u svijet može otići i sa snajperskim puškama, u vojničkom žargonu poznatijim kao »produžena ruka strijelca«. Hrvatsko snajpersko oružje otišlo je korak dalje tako da već na 300 metara prvim hicem pogađa metu veličine glave, a na 600 metara uspravnu metu. Ti uvjeti proporcionalno se povećavaju na 800 i više metara sa streljivom velikih kalibara 1,27 mm, čak i 20 mm. </p>
<p>Teška snajperska puška hrvatske proizvodnje ispaljuje različite vrste projektila (probojne, probojno-pancirne i zapaljive) i uspješno uništava različite ciljeve: lakooklopljena borbena vozila, helikoptere, prizemljene avione, minsko-eksplozivna sredstva, plutajuće mine. Svaka takva puška unatoč težini (10-12 kg) mora biti pouzdana, vrhunske izrade, s izvanredno konstruiranim kundakom radi smanjenja trzaja.</p>
<p>Zadnji na popisu oružja pogodnih i za izvoz su bacači granata koje vojnici često zovu i »lakim topništvom pješaštva«. Dijele se na individualne (domet do 400 metara, cal. 30-40 mm) i automatske bacače granata (masa do 30 kg, brzina gađanja do 400 bombi u minuti, cal. 30-40 mm, domet do 2000 metara). Bacači granata bolji su od klasičnih tromblonskih mina koje se ispaljuje s puške (trombloni nisu dovoljno precizni, posebno pri ubacivanju kroz prozore zgrada i otvore bunkera). Suvremeni bacač granata može se ugraditi na automatsku pušku, te upotrebljava sve vrste projektila - razorne, kumulativno-fragmentarne, dimne, sa suzavcem, školske itd.</p>
<p>Razorni i drugi projektili kod ovog lakog pješačkog oružja ispaljuju se na daljine veće od onih na koje se bacaju ručne bombe (do 30 metara), a približno su jednake dometu minobacača cal. 60 mm (od 300 do 2000 metara). Automatski bacač granata ima kutiju za streljivo u koju stanu 24 projektila (postavlja se na tronožac ili se ugrađuje na borbeno vozilo), a poluautomatski bacač ima bubanj sa 6-8 projektila.</p>
<p>Opisana suvremena laka pješačka oružja uz vojne trebaju i brojne policijske postrojbe posebne namjene širom svijeta, osobito za protuterorističke zadaće, što povećava mogućnost njihovog izvoza. U MORH-u i Glavnom stožeru Oružanih snaga također polaze od stava da hrvatsko vojno znanje, sirovine i gotovi proizvodi, osim u izvozu, trebaju biti zastupljeni prije svega u opremanju hrvatske kopnene vojske.</p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Radoš: Ukidanjem ročnog sastava godišnje bi se uštedjelo pola milijarde kuna </p>
<p>Očekujemo da ćemo skupiti više od 50.000 potpisa za ukidanje vojnog roka / Imamo veliku sigurnosnu rezervu, više od 150.000 ljudi, koji su služili vojsku od završetka rata, a imamo i nekoliko stotina tisuća ljudi, relativno mladih, koji imaju ratno iskustvo</p>
<p>ZAGREB, 29. lipnja</p>
<p> – S predsjednikom Libre i bivšim ministrom obrane Jozom Radošem razgovarali smo o peticiji njegove stranke za ukidanje vojnog roka, »slučaju Gotovina« i skorim parlamentarnim izborima.</p>
<p>• Kakvi su rezultati peticije za ukidanje služenja vojnog roka? </p>
<p>– Očekujemo da ćemo skupiti više od 50.000 potpisa za ukidanje vojnog roka. U saborsku proceduru ćemo uputiti zakonske prijedloge koji reguliraju tu tematiku, a očekujemo i saborsku raspravu o Vladinu izvješću na tu temu. Zadovoljni smo reakcijom javnosti koja je poduprla naš prijedlog.</p>
<p>• Predlažete potpunu profesionalizaciju vojske?</p>
<p>– Tako je. Već imamo potpuno izgrađenu profesionalnu vojsku, što nam je prednost u odnosu na susjedne zemlje koje također teže ovakvu konceptu kakav mi predlažemo, a nemaju ovako izgrađenu profesionalnu vojsku. Naše su sigurnosne okolnosti takve da smo smanjili izdatke za vojsku, pa ne možemo dobro financirati i ročnu i profesionalnu.</p>
<p>• Koliko bi Hrvatskoj trebalo profesionalnih vojnika?</p>
<p>– Sad se završava plan prema kojem bi MORH imao ukupan pogon od 27.000 ljudi. Nakon toga se može razmišljati o smanjenju. Moglo bi se ići i na brojku oko dvadesetak tisuća u cijelom pogonu. Sigurnosni procesi su takvi da je to logično očekivati. </p>
<p>• Znači, hrvatski državljani više ne bi morali računati na to da će jednog dana morati prolaziti vojnu obuku.</p>
<p>– Točno. Za to nema potrebe. Imamo veliku sigurnosnu rezervu, više od 150.000 ljudi, koji su služili vojsku od završetka rata, a imamo i nekoliko stotina tisuća ljudi, relativno mladih, koji imaju ratno iskustvo. Naša profesionalna vojna jezgra, kao i uvježbana pričuva, u svakom trenutku mogle bi primiti prvi udar, a onda se može regrutirati potreban broj ljudi za nastavak eventualnog rata.</p>
<p>• Kako ste zamislili rješavanje pričuvnog sastava?</p>
<p>– Naša pričuva regrutirala bi se od onih ljudi koji bi prošli profesionalnu vojsku. Danas su profesionalni vojnici u radnom odnosu. Ubuduće bi potpisivali ugovore na nekoliko godina po isteku kojih bi imali mogućnost ići za dočasnike ili časnike, ili se staviti u pričuvu. </p>
<p>• Prigovara Vam se da ste bili ministar obrane, a da sad ukidate HV?</p>
<p>– To su neozbiljni prigovori. Sama činjenica da postoji velik odaziv civilnom služenju vojske pokazuje da mladi ljudi imaju moderniji pristup nacionalnoj sigurnosti i obrani zemlje nego što je to uvriježeno. Imamo i velik broj pripadnika MUP-a koji su također značajna sigurnosna rezerva.</p>
<p>• Novi sustav vjerojatno bi se više temeljio na tehnologiji i posebnim znanjima i vještinama.</p>
<p>– Zamislili smo da bi obuka za profesionalne vojnike trajala devet mjeseci. Kandidati bi morali imati najviše psihofizičke sposobnosti. Po grubim procjenama, ukidanjem ročnog sastava godišnje bi se uštedjelo pola milijarde kuna, od čega bi se moglo ulagati u bolji standard vojnika, obučenost, višu tehnološku razinu naoružanja i opreme.</p>
<p>• S kim će Libra na izbore?</p>
<p>– Tražili smo partnera unutar ove vladajuće koalicije. Smatramo da je ova vlast bolja od one koja je bila i od one koja nam se nudi. Još nismo došli do konačnog rješenja. Najprirodniji partner bio bi nam LS. Uvijek ostaje mogućnost suradnje sa SDP-om. Zasad ostaju dvije mogućnosti: jedna je izlazak sa SDP-om, a druga samostalni izlazak. Međutim, ni kombinaciju s LS-om nismo u potpunosti odbacili. </p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030630].
|
