NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030127].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 211044 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>27.01.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Radikalne metode sveučilišnog profesora </p>
<p>Bivšem je vodstvu zamjereno što je LS zapostavljen u koaliciji, što je stranka zanemarena na račun fotelja, što ima loš rejting u javnosti, na što Zlatko Kramarić nije imao pravog odgovora / Ivo Banac je pak oštrim govorom ponudio iskorak, tvrdeći da je LS jedan od važnih segmenata koalicijske vlasti, a nije štedio ni koalicijske partnere niti političke protivnike, svrstavši najjače stranke u Hrvatskoj, SDP i HDZ, u isti koš</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> – Na izbornom saboru Liberalne stranke dogodio se gotovo kopernikanski obrat – profesor s američkog sveučilišta Yale Ivo Banac pobijedio je sa šest glasova (250:244) Zlatka Kramarića i postao treći predsjednik LS-a. </p>
<p>Članovi LS-a koji su u subotu birali novo vodstvo odbacili su umjerenu politiku dosadašnjeg predsjednika Zlatka Kramarića i izabrali radikalni zaokret koji im je ponudio Banac. A to je malo tko očekivao. </p>
<p>Liberalna je stranka napunila pet godina. Osnovan 24. studenoga 1998. godine, LS je nastao zahvaljujući prvom velikom raskolu u HSLS-u, kad su se pokojni Vlado Gotovac i njegovi istomišljenici odvojili od Dražena Budiše. Gotovac postaje prvim predsjednikom LS-a, kojeg nešto prije njegove smrti 2000. godine preuzima dugogodišnji gradonačelnik Osijeka, Zlatko Kramarić.</p>
<p>LS je jedna od stranaka vladajuće koalicije, s četiri zastupnika u Saboru i jednim ministrom u Vladi. Dosadašnji se predsjednik zalagao za to da se njegova »mala« stranka među partnerima uvažava jednako kao i sve ostale. Međutim, napori da LS postane značajniji politički čimbenik – osim u nekoliko iznimnih situacija, kao što je izglasavanje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina – nisu urodili plodom. Posljedica je pak neočekivan rezultat izbornog sabora.</p>
<p>Bivšem je vodstvu u subotu zamjereno što je LS zapostavljen u koaliciji, što je stranka zanemarena na račun fotelja, što ima loš rejting u javnosti, na što Kramarić nije imao pravog odgovora. Njegova umjerena retorika o građanskoj Hrvatskoj i tzv. trećem putu nije prihvaćena.</p>
<p>S druge strane, Banac je oštrim govorom ponudio iskorak uvjerivši prisutne da je LS jedan od važnih segmenata koalicijske vlasti. Nije štedio ni koalicijske partnere niti političke protivnike, svrstavši najjače stranke u Hrvatskoj – SDP i HDZ u isti koš, nazvavši ih strankama nedemokratske tradicije, protiv čije se ritmične smjene na čelu vlasti LS namjerava boriti.</p>
<p>Što u realnosti očekuje novog predsjednika LS-a? Već u srijedu sastanak s koalicijskim partnerima o izbornom zakonu. Uvjeren da će mu se uigrani tim na vlasti morati prilagoditi, jer on »nije prilagodljiv čovjek«, Bancu predstoji težak put – uvjeravanje političkih partnera i protivnika u vrijednost uvažavanja LS-a kao političkog čimbenika.</p>
<p> Naime, sudeći prema reakcijama iz koalicijskih stranaka, nitko se nije pretjerano uzbudio zbog promjene na vrhu LS-a. Tome pridonosi i nizak politički rejting stranke, kao i činjenica da liberalna scena u Hrvatskoj jedva egzistira. Još će se pokazati, komentirali su neslužbeno neki političari, da će od svih liberalnih stranaka na sceni opstati samo HSLS, unatoč svim manama. </p>
<p>Upitno je i koliko radikalne metode sveučilišnog profesora, koji nema iskustva u aktivnoj politici, mogu naići na plodno tlo u hrvatskom političkom miljeu koji, kao i svaki drugi, preživljava na trgovini, kompromisima, dogovorima i popuštanjima.</p>
<p>Treba uzeti u obzir i bazu kojom LS raspolaže i utjecaj tih birača na izborni rezultat. Kao i činjenicu da samo parlamentarna pozicija, koju treba osigurati na sljedećim izborima, strankama omogućava politički život. Banac vladajućoj koaliciji predlaže naizgled jednostavnu formulu za ponovno ujedinjenje i osvajanje izborne pobjede: sprečavanje ponovnog dolaska HDZ-a na vlast.</p>
<p>Međutim, koalicija je opterećena vlastitim problemima i teško je povjerovati da će u izbornoj godini biti dovoljno vremena da se vratiti povjerenje kakvo je bilo među partnerima kad je mandat osvojen. Vremena za ponovnu konsolidaciju nema, a toga Ivo Banac, čini se, nije svjestan. Drugo je rješenje izlazak iz vladajuće koalicije, što za LS znači sigurnu političku smrt. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Radoš: Praktična je politika drukčija od teorijske jasnoće koju Banac manifestira</p>
<p>Arlović (SDP): Može se dogoditi da ogorčeni protivnik HDZ-a pomogne HDZ-ovu povratku na vlast / Trconić (HSS): Trebaju nam liberali kao društvena elita koja će kritizirati društvena zbivanja / Pusić (HNS): Ne znam misli li Banac ostati u vladajućoj koaliciji / Kosor (HDZ): Bančeve ćemo izjave komentirati kad LS prijeđe izborni prag / Kajin (IDS): LS je podijeljen kao i hrvatski javni život / Adlešić (HSLS): Nadamo se korektnim odnosima / Đapić (HSP): Može se očekivati podvođenje LS-a pod skute HNS-a / Granić (DC): LS će se čvrsto lijevo liberalno pozicionirati na izborima</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> – Dužnosnici političkih stranaka ne kriju iznenađenje izborom Ive Banca na mjesto predsjednika LS-a.</p>
<p>»Čestitam na pobjedi i vjerujem da će doći do promjene retorike nakon što Ivo Banac počne obnašati dužnost predsjednika LS-a«, kaže Mato Arlović, potpredsjednik SDP-a. Prema njegovu mišljenju, ono što je Banac govorio o vladajućoj koaliciji pomalo je neuobičajeno i nerazumljivo. »Ako se traži skidanje ove koalicije s vlasti, onda je to zahtjev da vlast preuzme netko drugi, neka druga koalicija, a upitno je što bi u njoj, prema sadašnjem rejtingu, radio LS«, naglašava Arlović, dodajući kako se »može dogoditi da ogorčeni protivnik HDZ-a pomogne HDZ-ovu povratku na vlast«.</p>
<p>Luka Trconić, potpredsjednik HSS-a, ističe da je novo ime na čelu LS-a iznenađenje, jer Banac nije poznat u politici u širem smislu. »On je poznat kao znanstvenik koji zastupa liberalne ideje. Sada se tek treba dokazati kao predsjednik stranke«, kaže Trconić, koji Bančevo neiskustvo u politici vidi i kao prednost, »jer novi predsjednik LS-a sad, putem stranke, ima priliku provesti svoje ideje. No prava ocjena njegova rada može uslijediti tek za nekoliko mjeseci«. Trconić dodaje da je LS itekako bitan u Hrvatskoj, kojoj trebaju liberali kao društvena elita koja će na pravi način kritizirati društvena zbivanja. »Što se HSS-a tiče, ovaj izbor ne bi trebao narušiti dobar odnos s LS-om«, zaključuje Trconić. </p>
<p>S Trconićevim se mišljenjem da Banac na čelu LS-a tek treba povući prve političke poteze, nakon čega će se moći ocjenjivati njegov rad, slaže i čelnica HNS-a Vesna Pusić. »Međutim, s obzirom na govor prof. Banca na saboru LS-a, ne znam misli li on ostati u vladajućoj koaliciji«, rekla je Vesna Pusić, dodajući da novog predsjednika LS-a očekuje i mnogo posla unutar stranke, ponajprije njena konsolidacija.</p>
<p>Jozo Radoš, predsjednik Libre, naglašava da neovisno o prvom čovjeku – jer prvi čovjek nije stranka – LS ostaje njihov bliski partner. »Ostaje pitanje koliko će prof. Banac u praksi moći zadržati svoju rezolutnost i radikalizam. Praktična politika bitno je drukčija od teorijske jasnoće koju on manifestira«, smatra Radoš, koji novom predsjedniku LS-a želi uspjeh u radu.</p>
<p>»Kad je riječ o izjavama Ive Banca, sve je manje-više viđeno i očekivano. On dijeli savjete s inozemnih visina«, kaže Jadranka Kosor, zamjenica predsjednika HDZ-a. »Njegove ćemo izjave eventualno komentirati kad LS prijeđe izborni prag, jer je na skupu te stranke bilo daleko manje članova nego ih ima na samo jednom skupu HDZ-a, primjerice u Valpovu, gdje je bilo više od 1000 naših članova«, zaključuje Kosor.</p>
<p>»Čestitam Bancu i želim mu da dođe na vlast i ostvari svoje želje, ali želje su jedno, a hrvatska realnost nešto drugo«, kaže Damir Kajin, potpredsjednik IDS-a. »Izbor u LS-u pokazuje da je LS podijeljen, kao što je i hrvatski javni život podijeljen. No meni je neshvatljivo da su se izbori u LS-u vodili na tlapnji da je Kramarić ugrozio Gotovčevu ideju, što je za mene isto kao kad bi netko za Gotovca rekao da nije imao vizija drukčije i bolje Hrvatske. Znam da je Kramariću bilo ispod časti 'braniti se' na toj osnovi, ali shvatit će se brzo da je Kramarić jedan od onih koji sigurno neće napustiti Gotovca. Kramarić je mogao donijeti odluku o izlasku LS-a iz Vlade 'disciplinirajući' pojedince u stranci, ali on to jednostavno nije bio u mogućnosti, jer neki ljudi su svoj politički angažman mogli ostvarivati samo s tih ministarskih, pomoćničkih ili veleposlaničkih mjesta, što se Kramariću spočitavalo. Imam dojam da LS okreće novu stranicu i počinje voditi novu politiku, a gdje će ih to dovesti, tek ćemo vidjeti. Može se očekivati da LS izađe iz koalicije, ali i da će to podijeliti LS kao što je podijelilo HSLS, jer unaprijed je jasno da ljudi poput Kovačevića, Livaje i nekih drugih neće slijediti tu logiku«, kaže Kajin.</p>
<p>»HSLS se neće miješati u politiku ni jedne stranke. Čestitamo novom predsjedniku LS-a i nadamo se korektnim odnosima naših dviju stranaka«, kratko je komentirala Đurđa Adlešić, potpredsjednica HSLS-a.</p>
<p>»Bančev je izbor određeno iznenađenje, ali nije to stranka velike snage koja može bitno utjecati na politički život«, komentira Anto Đapić, predsjednik HSP-a. »Može se očekivati hitno podvođenje LS-a pod skute HNS-a, jer nema razlike između Banca i Vesne Pusić. Očekujem daljnja raslojavanja u toj stranci. Što će biti s Kramarićevom frakcijom vidjet ćemo, međutim, Bančev izbor utječe i na poziciju Kramarića kao gradonačelnika Osijeka i slabi njegovu poziciju za parlamentarne izbore. To je vidljivo i iz činjenice da je Banac već najavio povjerenike za gradove u kojima je LS na vlasti, primjerice za Osijek. Očito je da će Banac krenuti u raščišćavanje Kramarićeve frakcije«, predviđa Đapić.</p>
<p>»Bančev izbor znači da će se LS čvrsto lijevo liberalno pozicionirati na predstojećim izborima, ljevije i od SDP-a, i da je hrvatska politička scena gotovo definirana što se tiče izbora. Još nije do kraja jasna pozicija HSS-a, ali je lijevi centar, a posebno lijevo liberalno, do kraja definirano«, smatra Mate Granić, predsjednik DC-a. </p>
<p>Andrea Latinović,Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Mesić: Samo sam rekao koliku bi odštetu Jugoslavija trebala platiti Hrvatskoj</p>
<p>Predsjednik je banjolučkim »Nezavisnim novinama« rekao da će Hrvatska od SR Jugoslavije tražiti 15 milijardi eura za štetu počinjenu u jugoslavensko-srbijanskoj agresiji na Hrvatsku / Nije riječ o inicijativi, ja sam naprosto odgovorio na novinarsko pitanje koliko ja procjenjujem da bi mogla biti ratna šteta koju bi Jugoslavija trebala platiti Hrvatskoj i inzistira li Hrvatska i dalje na ratnoj šteti, pojasnio je Mesić</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> – Što se krije iza izjave hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića banjolučkim »Nezavisnim novinama« da će Hrvatska od SR Jugoslavije tražiti 15 milijardi eura za štetu počinjenu u jugoslavensko-srbijanskoj agresiji na Hrvatsku? Je li riječ o novoj Predsjednikovoj inicijativi, kako je već protumačeno u dijelu javnosti, ili šef države počinje skupljati bodove za drugi mandat? Na to je pitanje jasno odgovorio sam predsjednik Mesić u HTV-ovoj emisiji »Nedjeljom u dva«.</p>
<p>»Nije riječ ni o kakvoj mojoj inicijativi, ja sam naprosto odgovorio na novinarsko pitanje, a glasilo je koliko ja procjenjujem da bi mogla biti ratna šteta koju bi Jugoslavija trebala platiti Hrvatskoj i inzistira li Hrvatska i dalje na ratnoj šteti. Rekao sam da nemamo do kraja izračunatu ratnu štetu, ali se ona kreće oko 30 milijardi maraka. Je li to više ili manje, pokazat će analize. Smatram da Hrvatska mora inzistirati na ratnoj šteti. Hoćemo li je i kada naplatiti, to je drugo pitanje«, pojasnio je Mesić, koji smatra da »onome tko je bio agresor mora biti presuđeno da plati ratnu štetu«.</p>
<p>Uoči Predsjednikova gostovanja na HTV-u zatražili smo u nedjelju i službeno pojašnjenje iz njegova Ureda. Glasnogovornica Ureda Danijela Barišić pozornost skreće na intervju koji je predsjednik Mesić dao banjolučkim novinama, a objavljen je u subotu. Na novinarsko pitanje kako vidi sudbinu hrvatske tužbe protiv Jugoslavije za agresiju i genocid, o kojoj će se raspravljati u travnju, Mesić je odgovorio kako nema dvojbi da je naša zemlja bila žrtva jugoslavensko-srbijanske agresije, objašnjava glasnogovornica. Jugoslavija, odnosno Srbija, kazao je dalje Mesić, mora odgovarati za ono što se ovdje dogodilo.</p>
<p>»Prije svega moramo govoriti o šteti, kako će se šteta plaćati, u kojim rokovima, i to je sad pitanje međudržavnim sporazumima. Da smo bili žrtve to je jasno, jer ako su naši građani zarobljeni u Vukovaru i drugim gradovima išli u logore u Srbiji, onda se ne može Srbija opravdati da ona s tim ratom nema ništa«, smatra hrvatski predsjednik i dodaje: »Ako su dobrovoljci skupljani u Srbiji zajedno s jugoslavenskom armijom napadali hrvatske gradove, razarali ih i ubijali hrvatske građane, ne može Srbija reći da to nije znala«.</p>
<p>Iz tog je dijela intervjua jasno, pojasnila je i Mesićeva glasnogovornica, kako Predsjednik samo podsjeća da je naša zemlja u agresiji pretrpjela goleme štete koje Jugoslavija, odnosno Srbija moraju nadoknaditi, jer su izravni krivci. Nigdje u tom razgovoru Predsjednik nije rekao da je riječ o njegovoj inicijativi.</p>
<p>Mesić je, pojašnjeno je iz njegova Ureda, na novinarsko pitanje – postoje li neke procjene o kolikoj se šteti radi i koliko će Hrvatska tražiti za odštetu od SRJ – odgovorio: »Aproksimacije su učinjene, mislim da se radi o više od 30-ak milijardi maraka. To je samo procjena, a kolika je stvarna šteta znat će se naknadno«.</p>
<p>Očito je, prema tumačenjima iz Predsjednikova ureda, da Mesić nije spominjao nikakvu inicijativu, nego je samo opet ukazao na hrvatski problem koji čeka rješenje 12 godina od početka Domovinskog rata, a to je – Srbija i Jugoslavija Hrvatskoj trebaju platiti ratnu štetu. I na to je, u odgovoru novinaru banjolučkih »Nezavisnih novina«, ponovno ukazao šef države.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Banac u močvari</p>
<p>ZORAN VODOPIJA</p>
<p>Sveučilišni profesor s Yalea Ivo Banac banuo je na hrvatsku političku scenu iznenada i odmah šokirao prvim nastupom, kako suparnike u stranci tako i konkurente u ostalim hrvatskim strankama. Pamtit će se njegova izjava da od njegova izbora počinju promjene ne samo u Liberalnoj stranci nego i u Hrvatskoj. Živi bili pa vidjeli. Stranka mu zasad ima četiri zastupnika, dvije sestrinske partije nastale zahvaljujući Budišinoj sklonosti raskolima i nevažno mjesto u vladajućoj koaliciji.</p>
<p>Profesor Banac je u petak promovirao knjigu ukoričenih kolumni »Protiv močvare« i sad najavljuje da kani prijeći s riječi na djela. On se smjelo kao štuka bacio u hrvatsku političku močvaru i za početak bar uzburkao tu stajaću vodu. Močvara neće proći, kaže novopečeni političar, i najavljuje da neće dopustiti bipolarnu Hrvatsku u kojoj bi se na vlasti izmjenjivale »dvije nedemokratske stranke, HDZ i SDP«. </p>
<p>Za Banca je opstanak sadašnje vlasti (čiji je koalicijski član njegova stranka LS) katastrofa, a povratak HDZ-a u rikverc bila bi još gora katastrofa. Odmah je rekao da nije pretjerano prilagodljiv čovjek, pa će u prvim kontaktima s koalicijskim partnerima pokušati da se oni malo prilagode njemu. Najvažnije je spriječiti povratak HDZ-a na vlast koji je stranka »nereformiranog hrvatstva, ali i pravog lopovluka«. Nisu bolje prošli ni esdepeovci koji vode stranku »lažne ljevice, a prave manipulacije«. </p>
<p>Sprječavanje HDZ-ova povratka na vlast je prilično logičan program za nekoga tko je sada na vlasti, ali će tek vrijeme pokazati nudi li Banac i nešto konkretnije. Ostane li samo na tome, taj bi program mogao samo nakratko homogenizirati vladajuću koaliciju kao što je to 2000. postignuto programom »Skinimo HDZ s vlasti«. Kasnije se pokazalo da je to bila najčvršća spona koja je držala koaliciju, što nije bilo dovoljno za neke veće rezultate. Banac je zasad samo nešto novo u hrvatskoj politici, malo građanski pomaknuto prema većinskoj ruralnoj Hrvatskoj, nešto poput Vesne Pusić samo s još više inozemnih iskustava i radikalnijih želja. Pritom nema ni onoliko potpore koliko ima HNS. Možda stoga zbilja treba očekivati određeno približavanje tih dviju umjereno lijevih građanskih opcija. Pitanje je jedino kolika je njihova ciljana biračka skupina i može li, stoga, Bančevo ukazanje uistinu promijeniti ne samo sada marginalan LS nego i cijelu Hrvatsku.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Predsjednik se ne boji HDZ-a</p>
<p>ANDREA LATINOVIĆ</p>
<p>Predsjednik Stjepan Mesić upravo je najavio svoju kandidaturu za novi predsjednički mandat, i to u intervjuu koji je dao banjolučkim Nezavisnim novinama. Svoju ambiciju da vodi Hrvatsku još pet godina Mesić temelji na vlastitu uvjerenju da je »dobro obavio posao, stvorio novi imidž Hrvatskoj i otvorio suradnju s državama u Evropi i izvan Evrope«. </p>
<p>Najava nove kandidature u (pred)izbornoj godini sigurno otvara i niz pitanja vezanih uz još jedan Mesićev eventualni reizbor. Naime, u ovom trenutku još nitko ne može prognozirati tko će biti pobjednik idućih parlamentarnih izbora, bili oni održani na jesen ove ili na proljeće iduće godine. Političke se okolnosti mijenjaju iz dana u dan i još se ne može naslutiti kakve će sve stranačke kombinacije dočekati građane kad iziđu na izbore.</p>
<p>Pobijedi li desna koalicija, a Mesić dobije još jedan mandat, Hrvatska bi mogla biti svjedok brojnih trzavica na relaciji predsjednik - Vlada. Uostalom, upravo su HDZ-ovci već tri godine najžešći Mesićevi kritičari, smatrajući da je on HDZ-ov »otpadnik« koji je »izdao« stranku još 1994., kada je iz nje istupio zajedno s Manolićem, protiveći se Tuđmanovoj politici prema BiH. Naime, kakva bi bila suradnja HDZ-a i Mesića, primjerice, u osjetljivom pitanju suradnje Hrvatske s Haaškim sudom? HDZ-ovi stavovi su o tome vrlo rezolutni, jer Sud smatraju »političkim« i opiru se suradnji, za razliku od Mesića koji je jedan od njezinih najžešćih zagovornika. Već je samo i na tom pitanju očit golem jaz između mogućih pobjednika izbora i Mesića, osvoji li još jedan mandat. </p>
<p>Kad je na vlast došla šesteročlana koalicija, očekivalo se da će Račan i Mesić sjajno surađivati. No, to se nije dogodilo, pa su nesporazumi između Pantovčaka i Banskih dvora već tri godine okosnica oko koje se »vrti« politička scena u državi. Mesić je po kratkom postupku »razvlašten«, pa je on postao prvi »putnik« Hrvatske, obilazeći Europu, želeći posttuđmanovsku Hrvatsku prikazati u drukčijem svjetlu. Kao modernu, srednjoeuropsku državu koja se oslobodila »okova diktature« jednog čovjeka i jedne stranke. O Mesićevim čestim komunikacijskim »gafovima« sve je poznato, ali da je umnogome popravio imidž Hrvatske u svijetu, ma što o tome desnica mislila, nesporna je činjenica. Imao je hrabrosti javno izjavljivati ono što mnogi drugi iz vlasti (Vlada) nisu, ne želeći se pritom zamjerati političkim protivnicima, jer je pokušavao zadržati pat-poziciju zbog straha od narastajuće desnice. </p>
<p>Dakle, bude li ponovo izabran za predsjednika Hrvatske, Mesića ne očekuje lagan posao. Ali, poznavajući njegovu odlučnost i sposobnost balansiranja u politici, sva su iznenađenja, pa tako i pristojna suradnja s mogućom desnom vladom (o lijevoj da i ne govorimo) - moguća.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Sunčani Hvar i triput prevareni Hvarani</p>
<p>Novi vlasnik Sunčanog Hvara, ma tko on na kraju bio, očekivat će više od tri mjeseca rada godišnje i vjerojatno neće biti previše susretljiv kada je riječ o paralelnim konkurentskim poduzećima njegovih radnika. Volio bih da sam u krivu, ali sklon sam vjerovati da tu negdje leži ključ velike hvarske pobune</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Doista, zašto uopće privatizirati Sunčani Hvar? Zašto, zapravo, sve ne bi ostalo kao dosad: u oronule hotele svejedno su dolazili gosti, plaže su bile svačije, more toplo, država bi povremeno popravila poneki probušeni vodokotlić, radilo se tri-četiri mjeseca godišnje - za malu plaću, ali uz slobodu fuša - a barem osam mjeseci ostalo je za kukanje zbog loših trajektnih veza, starećeg stanovništva, davno prošlih (a sve boljih) vremena…</p>
<p>Kako to da Vlada sad odjednom neće hvarske hotele? Zato jer Vlada više uopće ne želi imati hotele? Pa kako neće kad su ih sve dosadašnje htjele? I kako to da ih, ako ih baš neće, više ne dijeli prijateljima nego raspisujući međunarodne natječaje riskira da se na njih javi i neprijatelj?</p>
<p>Više nemamo neprijatelja? A što su nam onda…</p>
<p>Hrvatska seljačka stranka traži da Vlada poništi svoju odluku o prodaji Sunčanog Hvara slovenskim Termama Čatež i da se poništi međunarodni natječaj na kojemu su Terme dobile pravo na kupnju hvarskih hotela. Hrvatska seljačka stranka će, kaže njezin predsjednik i prvi čovjek Sabora Zlatko Tomčić, zatražiti i »utvrđivanje odgovornosti te smjenu svih za koje se dokaže da su petljali u toj prodaji«.</p>
<p>Odlično. Barem netko zna što hoće. Ako je netko petljao, treba ga kazniti! Pitanje za milijun kuna: zašto HSS, koji je na Hvaru prilično jaka stranka, nije unaprijed spriječio takav razvoj događaja? </p>
<p>a) Nisu znali da je raspisan natječaj?</p>
<p>b) Nisu znali da se Sunčani Hvar prodaje u paketu?</p>
<p>c) Nisu znali tko će se javiti na natječaj?</p>
<p>d) Mislili su da će se netko određen javiti na natječaj (znači - petljali su u prodaji)?</p>
<p>Ili su jednostavno čekali da priča završi, pa da oni budu ti koji će pokrenuti skandal? No ne treba, naravno, za još jednu privatizacijsku aferu kriviti samo HSS. </p>
<p>Iako su, kao vodeća stranka u koaliciji, nakon svih dosadašnjih privatizacijskih skandala morali znati kakvo će raspoloženje na Hvaru, ali i u državi, izazvati paketna rasprodaja hvarskih hotela, SDP-ovci su neuobičajeno žestoko ustrajali u njezinu provođenju. Zapravo, toliko su bili uporni da je javnost već unaprijed počela pričati o nekakvoj navodnoj, unaprijed dogovorenoj, trgovini sa Slovencima, o »trampi« za neku od spornih političkih točaka, o sada bržem rješavanju spora u vezi s Krškim, o… Tempiranu hvarsku bombu smjestili su si, znači, sami i sami je sada moraju demontirati prije nego što Vlada s njima na čelu odleti u zrak.</p>
<p>Ali Vlada nisu samo SDP i HSS. Zašto su ostali bili toliko tihi? Zato jer su mali i jer ih je malo ili zato što misle da je privatizacija hotela, nakon što su jednom usvojeni zakoni, HFP-ov, a ne Vladin posao? </p>
<p>Što je pak sa sindikatom Sunčanog Hvara; kako to da se on toliko zauzimao za prodaju ako je točno da su Hvarani danas zbog nje na nogama?</p>
<p>»Ponuda je prihvatljiva jer nudi bolje uvjete hvarskim radnicima. Čatež nudi i nova ulaganja nakon kojih će većina hotela dobiti četiri, a neki i pet zvjezdica, zaposlit će se 150 mladih ljudi, stari radnici dobit će mogućnost civiliziranog načina zbrinjavanja…«, tvrdi i dalje glavni hvarski sindikalac Mladen Tabak, koji u konačnoj prodaji hotela vidi dugo čekani hvarski turistički iskorak. Za razliku od glasnijih protivnika ovakva završetka natječaja, Tabak smatra da će najveća šteta nastati upravo zbog već dvomjesečnog oklijevanja s njegovom realizacijom. </p>
<p>Neki su Hvarani ipak na svojim kućama, zbog Vladine odluke krajem prošlog tjedna, izvjesili crne zastave. Teško mi je vjerovati da su to učinili zato jer misle da će uskoro živjeti bolje. Jedno je posve sigurno - novi vlasnik Sunčanog Hvara, ma tko to na kraju bio, očekivat će više od tri mjeseca rada godišnje i vjerojatno neće biti previše susretljiv kad je riječ o paralelnim konkurentskim poduzećima njegovih radnika. Volio bih da sam u krivu, ali sklon sam vjerovati da tu negdje leži ključ velike hvarske pobune.</p>
<p>Hvarani su, zapravo, već tri puta prevareni. Prvi put još davno, kada su povjerovali da će uistinu moći raditi samo tri mjeseca godišnje, drugi put kad im je netko rekao da će i nakon provedene privatizacije sve ostati »njihovo«, a treći put varaju ih upravo ovih dana kada se, navodno u njihovo ime, koalicijski partneri i protivnici bore za što bolje pozicije u izbornoj utrci. </p>
<p>Ono što je u najgore u cijeloj priči jest činjenica da privatizacija hvarskih hotela uistinu jest provedena naopako. Sunčani Hvar nije smio otići »na bubanj« u paketu. Neku priču o tome zašto je to, unatoč Vladinim (znači, i SDP-ovim, ali ne samo njegovim) naputcima, ipak napravljeno trebali bi uskoro saznati.</p>
<p>Može li Vlada ipak nakon svega poništiti međunarodni natječaj? Ona ga mora poništiti, pokaže li se da je netko od upletenih doista želio prevariti državu. Bilo koji drugi razlog dovodi u pitanje sve buduće natječaje.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Amerikanci će dobro prodavati oružje testirano u napadima na Irak</p>
<p>Za vojni marketing nema ničeg boljeg od prezentacije vlastite oružane sile i suvremenog naoružanja u pravom ratu s ne baš slabim protivnikom/ Za brzo svrgavanje Saddama Husseina Pentagon ne žali ni novca niti namjerava škrtariti u uporabi nove generacije tehnoloških čuda</p>
<p>FRAN VIŠNAR </p>
<p>Dok veći dio svijeta smatra da bi rat protiv Iraka bio i nepotreban i nepravedan, u Pentagonu privode kraju i zadnje pripreme za početak najveće američke vojne operacije nakon 1991. godine. U prosjeku svakih deset godina američki vojni establišment i jednako moćan vojnoindustrijski kompleks upuštaju se u intervencije koje uglavnom nisu popularne u javnosti, ali su zato iznimno profitabilne, posebno kada je u pitanju iskušavanje novih oružja i njihova kasnija prodaja saveznicima u NATO-u i prijateljima po svijetu. Za vojni marketing nema ničeg boljeg od prezentacije vlastite oružane sile i suvremenog naoružanja u pravom ratu s ne baš slabim protivnikom.</p>
<p>Za brzo svrgavanje Saddama Husseina Pentagon ne žali ni novca niti namjerava škrtariti u uporabi nove generacije tehnoloških čuda koja otpor protivničkih vojnika i s njima povezanih civilnih (političkih) struktura slamaju i prije nego što započnu kopnene bitke. Protiv iračkog režima Pentagon je podigao svoje najbolje pilote i najprodornije zrakoplove koji imaju veliki taktički radijus i bojnu nosivost.</p>
<p>Naravno, plan djelovanja namjerno je objavljen u vodećem američkom tisku: američki bombarderi neće prvo napadati sve registrirane iračke vojne ciljeve nego isključivo one koji donose stratešku prednost u početnoj fazi invazije. Satelitski navođeni krstareći projektili, laserski i satelitski vođene prodorne bombe za razbijanje bunkera, grafitne bombe za paraliziranje iračke električne mreže, milijuni pirotehničkih i magnetskih mamaca za ometanje iračke protuzračne obrane i redovitih komunikacijskih veza, te zasjede i prepadi specijalnim američkim komandoskim postrojbama u dubokoj iračkoj pozadini, trebaju oslabiti volju za otporom prvo u Saddamu lojalnim divizijama (Republikanska garda), a potom i u dijelu stanovništva koje ga otvoreno podržava i slijedi.</p>
<p>Pentagon nema mekano srce. Ako 300-400 raketnih napada na noć plus dnevna bombardiranja ne omekšaju Iračane, mogli bi uslijediti i taktički nuklearni udari. Američki krstareći projektili i balističke rakete predviđene za invaziju, uz klasičnu mogu bez problema dobiti i atomske bojne glave. Duboko ukopani podzemni bunkeri u koje je Saddam smjestio svoje najbolje časnike i zapovjednike (a možda i smrtonosna oružja za kojima međunarodni inspektori uzalud tragaju) prvo trebaju biti probijeni naprednim konvencionalnim oružjima. No, izdrže li oni takvo čekićanje, a otpor Iračana se pojača, projektil s bojnom glavom od pet, deset ili 15 KT spržit će planinu ili podzemni pustinjski tunel za nekoliko sekundi (jača punjenja od 20-100 KT koristit će se samo ako Saddam pokuša poduzeti protuodmazdu). Amerikanci dobro poznaju Saddamove podzemne labirinte. Oni odavno imaju preciznu mapu svih takvih građevina koje je Saddam masovno podizao u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća, uključujući i ono što su gradile hrvatske tvrtke.</p>
<p>Pentagon ne računa na pretjerani fanatizam u redovima iračke vojske. Tamo gdje on bude postojao, neće se u pomoć zvati nuklearno, nego kemijsko-biološko oružje. Primjerice, to je uporaba psihokemijskih sredstava koja na dulje omamljuju protivnika (često ga i ubijaju) ili blažih bio-preparata. Uostalom, u korištenju psiholoških i bioloških borbenih sredstava Amerikanci imaju veliko iskustvo: već u 19. stoljeću američka vojska shvaća da žilavog i upornog protivnika može baciti na koljena samo iznutra i to bez vlastitih gubitaka - nevidljivim ubojicama koji ne ostavljaju tragove, a siju teror i strah. Tako je nepokorenim indijanskim plemenima dostavljana (podmetana) roba, odjeća i deke zaražene velikim boginjama i varičelom, nakon čega su Indijanci umirali poput muha, a da nijedan nije ubijen metkom ili posječen sabljom.</p>
<p>Sva iračka ratnička odlučnost, kao i želja tisuća mirovnjaka (mahom sa Zapada) da »živim štitom« spriječe američku intervenciju, bit će uskoro stavljena na strašan test. Jer, protiv sebe Saddam, među ostalim, ovaj put ima i Bushovu vojnu doktrinu koja zagovara brzu i učinkovitu američku pobjedu bez značajnijih vlastitih žrtava. A da bi se to postiglo, najveći ratni stroj svih vremena spreman je posegnuti i za nekonvencionalnim i krajnje smrtonosnim sredstvima od kojih se i vojnim znanstvenicima diže kosa na glavi.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Hrvatsko iskušavanje donjeg praga preživljavanja</p>
<p>Javni mediji su mjesta u kojima se potezom pera, poput kirurškog skalpela, munjevitom brzinom unakazi javni ugled pojedinca, obitelji, skupine, pa čak i nacionalnog korpusa, a televizijski filmovi s horornim i pornografskim neukusnim scenama, razne »sapunice«, emisije za promociju malograđanštine slavnih i bogatih te brojni kvizovi znanja i neznanja – sve u znaku »zlatnog teleta«, imaju glavni »kumovski udio« u trovanju mentalnog ambijenta Lijepe naše. / Svom urgentnošću se nameće potreba opće uzbune, institucionalne i spontane, građanske i nacionalne, sve s namjerom buđenja i izoštravanja senzibiliteta za silno ugroženog brata čovjeka – našeg ukućanina, susjeda, kolegu, onoga koji je bolestan i star, nezaposlen i napušten, obespravljen…, koji je patnik, nevoljnik i često očajnik</p>
<p>JURE GABRIĆ</p>
<p>Jedna od civilizacijskih tekovina su i mnogi simboli i znakovi kojima se upozorava na razne moguće opasnosti. Najlakše se pamti likovni znak mrtvačke glave na nekim visokonaponskim strujnim vodovima ili trafostanicama, a ima još mnogo drugih, pa i onaj o postupanju s paketima u kojima su stakleni proizvodi...</p>
<p>Svi ti znakovi imaju svoje opravdanje, ali postoji i bezbroj drugih situacija, možda i životno opasnijih, a one su bez znaka upozorenja onima koji su »rukovaoci uređajima« ili onima koji su moguća i česta žrtva nepravilnog »rukovanja«.</p>
<p>Jedno su od takvih mjesta javni mediji u kojima se potezom novinarskog pera, poput kirurškog skalpela, munjevitom brzinom unakazi javni ugled pojedinca, obitelji, skupine, pa čak i nacionalnog korpusa, a televizijski filmovi s horornim i pornografskim neukusnim scenama, razne »sapunice«, televizijske emisije za promociju malograđanštine slavnih i bogatih te brojni kvizovi znanja i neznanja – sve u znaku »zlatnog teleta«, imaju glavni »kumovski udio« u trovanju mentalnog ambijenta Lijepe naše. </p>
<p>Posebno opasnim mjestima, poput »crnih rupa«, treba označiti Vladine odluke kojima čitave skupine socijalno najugroženijih baca na prosjački štap ili ulicu, kod privatizacije, radikalnog smanjenja broja zaposlenih, smanjenja ili »zaleđivanja« plaća onima kojima su i inače najmanje (na primjer čistačicama i tehničkom osoblju u školstvu i zdravstvu), a povećanje onima koji su postavljeni ponajprije prema kriteriju podobnosti i poslušnosti (ravnatelji).</p>
<p>Tomu treba dodati i kroničnu neefikasnost sudova zbog čega su mnogi prije dočekali svoj »sudnji« (smrtni) dan, nego sudsku presudu koja je trebala zaštiti neko njihovo životno pravo.</p>
<p>Podzemne i prizemne vode korupcije i podmićivanja čine sam vrh mjesta koja bi trebala biti označena najvećim svjetlosnim znacima ugroženosti čovjeka i njegova života.</p>
<p>Od svega toga nisu jako udaljene ni saborske sjednice, koje često imaju naličje mečeva za verbalno linčevanje protivne strane, ma tko i gdje ona bila...</p>
<p>No, zasad se o svemu tome javno jedva govori i piše, i stoga izgleda da je čovjek najmanje vrijedno biće koje bi trebalo štititi i zaštiti od brojnih ugroza njegove tjelesne, moralne, kulturne i mentalne egzistencije.</p>
<p>Čovjek se onda zaista mora zapitati: zar smo uistinu najmanje važni sami sebi i zar možemo biti spokojni kada se nemilice, svjesno i nesvjesno, organizirano i spontano, javno i tajno, uništava biće zbog kojega je Stvoritelj stvarao čitav svemir i samu Zemlju.</p>
<p>Zbog svega toga se sa svom urgentnošću nameće potreba opće uzbune, institucionalne i spontane, građanske i nacionalne, sve s namjerom buđenja i izoštravanja senzibiliteta za silno ugroženog brata čovjeka – našeg ukućanina, susjeda, kolegu, onoga koji je bolestan i star, nezaposlen i napušten, obespravljen…, koji je patnik, nevoljnik i često očajnik.</p>
<p>Možda bi ovakve riječi u neka bolja vremena izgledalo patetično i katastrofično, ali smo predaleko od takvih vremena, a ova sadašnja ne mirišu prolaznošću trenutka.</p>
<p>To se dade naslutiti i iz Vladine najave daljnjih restrikcija u radnom i socijalnom zakonodavstvu i to sve po onoj – tko ima daj mu još, a tko nema oduzmi mu i ono što ima. Tako je najavljeno smanjenje otpremnina i skraćivanje otkaznih rokova kod davanja raskida ugovora o radu, uz istodobno povećanje plaća onima kojima su i do sada bile najveće, a smanjene su i najniže mirovine onima koji su odradili puni mirovinski staž.</p>
<p>Dakle, umjesto povećanja životnog standarda onima kojima je najniži, ide se na njegovo daljnje urušavanje – valjda se želi iskušati donji prag preživljavanja.</p>
<p>No, i unatoč tome ima i onih koji svaki apel na socijalnu pravdu i humanost proglašavaju glasom za uravnilovkom i bivšim socijalističkim društvom, što nema veze s istinom, nego otkriva njih same kao plaćenike divljeg kapitalizma i neoliberalizma koje su davno napustile razvijene zemlje svijeta. </p>
<p>Ono što dodatno i posebno otežava nevolje nevoljnika u našem društvu je to što su oni najslabije organizirani dio društva. Oni često imaju isključenu i struju i telefon, pa često žive kao civilizacijski izopćenici. Najslabije su informirani i međusobno povezani, nemaju sredstava i svojih lobija ni u medijima ni u vlasti, njih se izostavlja u razvojnim programima, a ako ih se i spominje onda im se dodaje negativan razvojni predznak i prvi su na udaru liberalne restriktivne socijalne politike kao dio društvenog balasta.</p>
<p>Njih se sjete, makar prigodice, humanitarne udruge, crkvene ili svjetovne, ali s obzirom na njihovu ekonomsku nemoć, to je u pravilu kap u moru silne ljudske nevolje. Kada bi Europska unija imala zaštitu socijalno najugroženijih kao jedan od uvjeta i kriterija za prijem u članstvo, sigurno bi i onda stajali tu gdje i inače jesmo glede ulaska u Uniju.</p>
<p>Njih se prisjete i neke političke stranke, ali samo u vrijeme izbora, a kasnije ih redovito zaborave jer im nisu konjunkturni s obzirom na prostore u državnom proračunu i volju europskih i svjetskih financijskih gazda. Tako se oni mogu proglasiti »ničijom zemljom« ili »Alajbegovom slamom« i dijele sudbinu raje iz turskih vremena, iz kojih je do danas preživjela krilatica »veži konja gdje ti aga kaže« i zato su glede njih i glede »vezanja konja« Turci mogli ostati i do danas, pa makar su došli s istoka.</p>
<p>Istina, neki u vlasti – da bi umirili vlastitu i savjest dobrostojećih bonvivana – kažu da će i za njih biti sredstava kada gospodarstvo bude bolje stajalo, ali s obzirom na to da se to tako skoro neće dogoditi, a i s obzirom na to da nisu ni »razvojni faktor«, onda ni takvo obećanje više nije ni ludom radovanje i zato svima njima, nevoljnicima, uistinu preostaje samo ona narodna »uzdaj se u se i u svoje kljuse«, ma kakvo da jest.</p>
<p>Dakle, ne treba gubiti vrijeme ni s raznim povjerenstvima, jer iskustvo pokazuje da svatko najbolje sam sebe zastupa. </p>
<p>Autor je diplomirani politolog, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Kako izići iz provincijske zatvorenosti: međunarodna pouka hrvatskom školstvu</p>
<p>Okrugli stolovi, peticije i deklaracije, te pojedinačni istupi bez valjane stručne argumentacije, pokazali su se promašenima i kontraproduktivnima. Tako je hrvatsko školstvo ušlo u novu godinu s mnoštvom otvorenih stručnih pitanja i nije se uključilo u međunarodne istraživačke projekte u kojima bi provjerilo svoj međunarodni status</p>
<p>Hrvatska se nije uključila u međunarodne projekte u kojima se vrednuju postignuća pojedinih školskih sustava i njihovo mjesto na međunarodnoj ljestvici. Zemlje koje svoje školske sustave prilagođavaju potrebama modernoga vremena i izazovima budućnosti, uključuju se u međunarodne istraživačke projekte kako bi stekle uvid u obrazovna postignuća svoga školskoga sustava u međunarodnim razmjerima / Ako se hrvatski školski sustav namjerava približiti europskim i međunarodnim standardima, mora se usmjeriti prema vlastitim i međunarodnim stručnim i znanstvenim projektima. Međutim, dok druge zemlje pokreću vlastite i uključuju se u međunarodne projekte, u Hrvatskoj se odvija medijska kampanja i »prepucavanja« o trajanju obvezatnoga školovanja, te neplodne rasprave za okruglim stolovima i pisane deklaracije o potrebi stjecanja znanja</p>
<p>DRAGUTIN ROSANDIĆ</p>
<p>Hrvatska školska zbilja u 2002. godini obilježena je, na stručnome i zakonodavnom planu, donošenjem zakona o udžbenicima, pripremanju standarda za udžbenike i metodičke priručnike, te konačnome oblikovanju dokumenta o promjenama školskoga sustava i upućivanjem toga dokumenta u saborsku proceduru. </p>
<p>Zavod za unapređivanje školstva uputio je osnovnim školama rasterećene nastavne programe koji prethode kurikulskoj koncepciji programiranja.</p>
<p>Svi spomenuti dokumenti popraćeni su medijskim osvrtima i komentarima koji su poprimali senzacionalistički ton (posebno prijedlog teksta o standardima i rasterećenim programima). Izostale su, međutim, stručne rasprave o temeljnome dokumentu kojim se mijenja cjelokupan ustroj školskoga sustava.</p>
<p>Umjesto stručnih i znanstvenih osvrta na predloženi dokument, prevladale su uopćene konstatacije stranačko-političkoga karaktera i sporenje o trajanju obvezatnoga školovanja (osam ili devet godina). </p>
<p>Okrugli stolovi, peticije i deklaracije, te pojedinačni istupi bez valjane stručne argumentacije, pokazali su se promašenima i kontraproduktivnima.</p>
<p>Tako je hrvatsko školstvo ušlo u novu godinu s mnoštvom otvorenih stručnih pitanja i nije se uključilo u međunarodne istraživačke projekte u kojima bi provjerilo svoj međunarodni status.</p>
<p>Hrvatska se nije uključila u međunarodne projekte u kojima se vrednuju postignuća pojedinih školskih sustava i njihovo mjesto na međunarodnoj ljestvici. </p>
<p>Zemlje koje svoje školske sustave prilagođavaju potrebama modernoga vremena i izazovima budućnosti, uključuju se u međunarodne istraživačke projekte kako bi stekle uvid u obrazovna postignuća svoga školskoga sustava u međunarodnim razmjerima. Tako se, istodobno, uključuju u međunarodnu obrazovnu konkurenciju.</p>
<p>Ilustrativan je primjer međunarodnoga projekta PISA u koji su uključene, u prvome ciklusu, zemlje OECD-a (dvadeset osam zemalja s oko 180 tisuća ispitanika – učenika na kraju obvezatnoga devetogodišnjega školovanja, a zemljama OECD-a samoinicijativno su se pridružile Brazil, Litva i Rusija). Projektom se, u tri ciklusa (2000. – 2003. – 2006.), ustanovljavaju i vrednuju obrazovne kompetencije učenika na kraju obvezatnoga školovanja u područjima koja su odlučujuća za uspješno uključivanje u cjeloživotno obrazovanje, društveni, gospodarski i kulturni život.</p>
<p>Kao odlučujuća (relevantna) područja obrazovnih kompetencija izdvojene su tri vrste kompetencija: čitateljska, matematička i prirodoslovna. </p>
<p>Čitateljska kompetencija dobila je prioritetno mjesto u međunarodnom projektu PISA. Prema koncepciji Projekta, čitateljska kompetencija uvjetuje sve ostale kompetencije.</p>
<p> U Projektu su zastupljene sve sastavnice koje uvjetuju stjecanje čitateljske kompetencije: ustrojstvo i pedagoško-didaktičke značajke nacionalnoga školskoga sustava, socijalna i obiteljska pozadina učenika, spol, dob, vrsta teksta na kojem se provjerava čitateljska kompetencija, te istraživački instrumentarij.</p>
<p>Kao tekstovni predlošci na kojima se provjerava čitateljska kompetencija odabrane su različite vrste tekstova od književno-umjetničkih do informativnih (stručnih tekstova), tablica i dijagrama. </p>
<p>Na temelju empirijskih istraživanja koja su provele ekipe eksperata (interdisciplinarni timovi), kvantitativne i kvalitativne analize dobivenih podataka ustanovljena su pojedinačna postignuća učenica/učenika, te postignuća pojedinih zemalja i njihovih školskih sustava.</p>
<p>U prvome ciklusu ljestvica postignuća čitateljske kompetencije izgleda ovako: u prvoj skupini s najvećom čitateljskom kompetencijom zastupljene su Finska, Kanada, Novi Zeland, Irska, Austrija, Koreja, Engleska, Japan, Australija, Švedska, Belgija i Island.</p>
<p>U drugoj su skupini zemlje s prosječnom čitateljskom kompetencijom – Norveška, Francuska, Danska, Švicarska; u trećoj su skupini s ispod/prosječnom čitateljskom kompetencijom – Španjolska, Češka, Italija, Njemačka, Lihtenštajn, Mađarska, Poljska, Grčka, Portugal, Rusija, Litva Luksemburg, Meksiko i Brazil.</p>
<p>(Zemlje u pojedinim skupinama navode se prema razini postignuća).</p>
<p>Ekspertni timovi dostavili su ljestvice postignuća čitateljske kompetencije svakoj zemlji radi uvida i poduzimanja mjera za poboljšanje stanja. </p>
<p>U skladu s tim postignućima svaka je zemlja uspostavila kratkoročne i dugoročne projekte za unapređivanje čitateljske kompetencije.</p>
<p>Na ljestvici postignuća čitateljske kompetencije Austrija je zauzela mjesto u skupini s najvišom čitateljskom kompetencijom. </p>
<p>Unatoč tako visokom postignuću, austrijsko Ministarstvo za obrazovanje, znanost i kulturu pokrenulo je projekt za unapređivanje čitateljske kompetencije pod naslovom »Čitateljska spremnost« (Lesefit) u trajanju od pet godina.</p>
<p>Projektom su predviđene mjere u odgojno-obrazovnome procesu koje će usavršiti metodiku čitanja i poboljšati didaktičko-metodičku kompetenciju učitelja. </p>
<p>U Projekt je uključena šira društvena i kulturna zajednica (roditelji, stručne udruge, stručne institucije). Cjelokupno istraživanje ostvaruje se pod geslom »Znati čitati – znači znati učiti« i prema definiciji čitateljske kompetencije u PISA-projektu:</p>
<p>»Pisane tekstove razumjeti, o njima razmišljati, koristiti ih za postignuće vlastitih ciljeva, a stečeno znanje dalje razvijati za uspješno sudjelovanje u društvenome životu.«</p>
<p>U skladu s postavljenim ciljevima mijenja se strategija poučavanja čitanja koja traži dodatno stručno usavršavanje učitelja. </p>
<p>Projekt je utemeljen na razrađenoj znanstvenoj metodologiji.</p>
<p>Ako se hrvatski školski sustav namjerava približiti europskim i međunarodnim standardima, mora se usmjeriti prema vlastitim i međunarodnim stručnim i znanstvenim projektima. </p>
<p>Međutim, dok druge zemlje pokreću vlastite (kratkoročne i dugoročne projekte) i uključuju se u međunarodne projekte, u Hrvatskoj se odvija medijska kampanja i »prepucavanja« o trajanju obvezatnoga školovanja, te neplodne rasprave za okruglim stolovima i pisane deklaracije o potrebi stjecanja znanja. U proteklom desetljeću hrvatski školski sustav živi u znaku iščekivanja djelotvornih promjena i primjerenijeg društvenoga, stručnoga i znanstvenoga statusa. </p>
<p>Nužno je uspostaviti primjerene društvene, stručne i znanstvene uvjete za unapređivanje školskoga sustava u svim njegovim sastavnicama, posebno unapređivanju nastave i pedagoško-metodičke kompetencije učitelja.</p>
<p>Pokretanjem vlastitih istraživačkih projekta i pridruživanjem međunarodnim projektima o obrazovanju, hrvatski školski sustav izići će iz provincijske zatvorenosti i pripremiti mladi naraštaj za ravnopravno sudjelovanje u međunarodnim društvenim, gospodarskim i kulturnim procesima.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, umirovljeni sveučilišni profesor.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Moćnici u Bruxellesu trebali bi individualni pristup Uniji osloboditi regionalne suradnje</p>
<p>Dobro je da će se Hrvatska kandidirati krajem veljače za članstvo u Europsku uniju. To nema neku veliku brzu i praktičnu vrijednost, jer odgovor na tu molbu može stići tek početkom iduće godine, ali neka oni u Bruxellesu znaju da naša Republika ima barem rumunjske i bugarske ambicije glede članstva u Uniji... Pojam Balkan zbunjuje čak solidan njemački automobilski klub (ADAC) koji u njega uvrštava Rumunjsku, Bugarsku, Moldaviju, Češku, Slovačku, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Jugoslaviju, Makedoniju i Sloveniju. Austrijanci šaljivo govore da je granica Balkana na rubu trećeg okruga u Beču, a nedavno je opunomoćenik za proširenje Unije Günter Verheugen rekao da je Hrvatska isto toliko balkanska zemlja kao i Njemačka. Mi smo u školi učili da Balkan geografski dopire do Dunava i Save / A što se tiče tranzicijskih svinjarija one u zemljama kandidatima Europske unije nisu bile ništa manje nego u Hrvatskoj. Čak je i u srcu Unije njena Komisija morala, i to kolektivno, odstupiti zbog korupcije i nepotizma. U pretvorbi istočnonjemačkog gospodarstva bilo je mnogo korupcionaških afera. U Italiji se malo što može postignuti bez »novčanog podmazivanja« državnog aparata, posebno na jugu zemlje... Hrvatska neće moći nadmoćnu regionalnu suradnju, koja naveliko ovisi o drugima, shvatiti nikako drukčije nego kao golem mlinski kamen oko vrata na ionako mukotrpnom putu u Europsku uniju. A taj put bi ipak trebao biti obasjan suncem razumijevanja i podupiranja</p>
<p>GOJKO BORIĆ</p>
<p>Dok ovo pišemo predsjednik hrvatske Vlade Ivica Račan je na početku svoje »europske turneje« u glavnom njemačkom gradu Berlinu. Uz to, Zagreb je s velikim zakašnjenjem odlučio tko će ga diplomatski predstavljati u Berlinu. Premijer će posjetiti nekoliko glavnih gradova Europske unije. </p>
<p>Bit će ih u više nego predsjednik Stjepan Mesić, i to je dobro, jer nominalni šef države zgodno priča dosjetke uz usputno podilaženje svojim gostoprimcima. Očito mu vanjskopolitički savjetnici nisu na visini svoga zadatka. Jer inače ne bi putovao po egzotičnim državama, »stazama druga Tita«, od čega Hrvatska ima samo putne troškove.</p>
<p>Također je dobro to da će se Hrvatska kandidirati krajem veljače za članstvo u Europsku uniju. To nema neku veliku brzu i praktičnu vrijednost, jer odgovor na tu molbu može stići tek početkom iduće godine, ali neka oni u Bruxellesu znaju da naša Republika ima barem rumunjske i bugarske ambicije glede članstva u Uniji. </p>
<p>Dakako, ako to »dopusti« kolega Bruno Lopandić. </p>
<p>U svome komentaru »Balkanska Europa« (Vjesnik, 15. siječnja) Lopandić smjelo tvrdi: »Kako posla ima uistinu jako mnogo, bilo bi također dobro da se velik europski zamah Račanove vlade ne iskoristi za izjave koje će širiti neutemeljene nade. Poput one da će Hrvatska sigurno ući u EU zajedno s Bugarskom i Rumunjskom već 2007. </p>
<p>Projekcija je romantična, no podsjetnik realnosti govori kako Hrvatska još nije predviđena za proširenje. Bugarska i Rumunjska jesu, i to zaključcima Unijina summita iz Nice«. </p>
<p>U doslovnom smislu riječi Bruno Lopandić je u pravu, ali nitko ni u Bruxellesu ne zna gdje bi se mogla naći Hrvatska do godine 2007. Pretpostavljamo da kolega Lopandić čita novine u kojima piše. </p>
<p>U Vjesnikovoj »Panorami subotom« od 4. siječnja izašao je osvrt na analizu Europske komisije »Zapadni Balkan u tranziciji« iz koje proizlazi da je hrvatsko gospodarstvo znatno naprednije od ostalih u tzv. regiji, odnosno da »manje od četiri i pol milijuna Hrvata na godinu proizvede gotovo istu vrijednost dobara i usluga kao više od 20 milijuna Albanaca, Bosanaca, Jugoslavena i Makedonaca zajedno«. </p>
<p>Među novinarima najbolji poznavatelji bruxelleske džungle, Bruno Lopandić stalno nas uvjerava da su birokrati EU-a uvijek u pravu, a Hrvatska – nikad. Piše kao da je glasnogovornik Unije. No prije svega moramo razbistriti neke pojmove. Primjerice, što je to regija, što Balkan, što individualni pristup, što regionalna suradnja?</p>
<p>Kad se govori o regiji, u Hrvatskoj se uvijek misli na teritorij bivše Jugoslavije, minus Slovenija, plus Albanija, a to nije ništa drugo nego, navodno, odavno odbačena fantazmagorična tvorevina švedskog diplomata Carla Bilda, u čije nepostojanje nas svi u službenom Zagrebu kao i u redovima Vladi bliskih novinara žele uvjeriti. </p>
<p>Dakle, »zapadni Balkan« ili »jugoistočna Europa« ipak postoje kao čvrst pojam i teritorij koji se jednako ili slično tretira. Kad na to upozoravaju kritički autori i oporbeni političari napada ih se da vjeruju u izmišljotine. </p>
<p>A što se tiče pojma Balkan, Lopandić piše kako Grčka »... nikad nije imala problema kada su je percipirali kao balkansku zemlju. Geografija se, dakako, ne može mijenjati, no pozicioniranje može«. </p>
<p>Formalno kolega Lopandić ima pravo. Balkan možemo shvatiti u najmanju ruku kao zemljopisni i politički pojam, koji je poznatiji pod nazivom balkanizacija. Njemački Dudenov Rječnik stranih riječi piše pod natuknicom Balkanisierung: »usitnjavanje; stvaranje zbunjujućih državnih odnosa (kao prije na Balkanu)...«. </p>
<p>A to se upravo dogodilo raspadom Jugoslavije, samo što je to bilo stoljeće nakon sličnih ekscesa tijekom propasti Otomanskog Carstva, u čijem je rušenju sa svim pojavama međusobna etničkog obračunavanja, kao što su genocid i nasilna razmjena pučanstva, naveliko sudjelovala i Grčka, a da o Srbiji, Bugarskoj i Rusiji i ne govorimo.</p>
<p>U međuvremenu se Grčka naveliko okcidentirala, što još ne priznaje dvije velike nacionalne manjine, tursku i slavensko-makedonsku, a s Turskom, unatoč zajedništvu u NATO-u, živi »na nišanu«. </p>
<p>U zapadnoeuropskom političkom pojmovniku balkanizacija znači i nered, nerad, nepovjerenje, lukavost, licemjernost, prevrtljivost itd. Čudi me zašto u Hrvatskoj nije preveden genijalan roman austrijskog književnika Gregora von Rezzorija Magrebinische Geschichten (»Magrebinske priče«) u kojemu se na literaran način zapadnjacima opisuje »što je to Balkan« na način kako ga shvaćaju »nebalkanci«. </p>
<p>Gregor von Rezzori simpatizira svoje Magrebince (Balkance), ali oni su u njegovu romanu sve drugo, a ne zapadnjaci. </p>
<p>A toga se Europljani upravo boje, iako im Turska već odavno kuca na vrata, dok Italija zagovara ulazak u EU i – Izraela. </p>
<p>Pojam Balkan zbunjuje čak solidan njemački automobilski klub (ADAC) koji u njega uvrštava Rumunjsku, Bugarsku, Moldaviju, Češku, Slovačku, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Jugoslaviju, Makedoniju i Sloveniju. </p>
<p>Austrijanci šaljivo govore da je granica Balkana na rubu trećeg okruga u Beču, a nedavno je opunomoćenik za proširenje Unije Günter Verheugen rekao da je Hrvatska isto toliko balkanska zemlja kao i Njemačka. </p>
<p>Mi smo u školi učili da Balkan geografski dopire do Dunava i Save. </p>
<p>No tko se osvjedočio u civilizacijska i kulturna dostignuća Dubrovnika, Splita, Šibenika, Zadra i Rijeke, hrvatske renesansne umjetnosti, hrvatskih srednjovjekovnih humanista, hrvatskog udjela u obrani od Osmanlija, tko je doživio srednjoeuropske gradove Karlovac, Osijek i Zagreb, taj Hrvatsku nikako ne može smjestiti na Balkan. Ako nije zlonamjeran! </p>
<p>No očito nas neki u Bruxellesu, Parizu i Londonu ne žele vidjeti u mediteransko-srednjoeuropskom civilizacijsko-kulturnom krugu, tamo gdje smo živjeli više od osam stoljeća, dok smo u balkanskoj Jugoslaviji na silu životarili osamdesetak godina. </p>
<p>A što se tiče tranzicijskih svinjarija one u zemljama kandidatima Europske unije nisu bile ništa manje nego u Hrvatskoj. Čak je i u srcu Unije njena Komisija morala, i to kolektivno, odstupiti zbog korupcije i nepotizma. </p>
<p>U pretvorbi istočnonjemačkog gospodarstva bilo je mnogo korupcionaških afera. U Italiji se malo što može postignuti bez »novčanog podmazivanja« državnog aparata, posebno na jugu zemlje. U Francuskoj stranci mogu napredovati u društvenoj hijerarhiji samo ako se temeljito frankomaniziraju. Ništa drukčije nije u Velikoj Britaniji. </p>
<p>U Njemačkoj su neonacisti stravično ubijali Ausländere (strance), a prigodom jednog napada paljevinom na Dom azilanata »solidni građani« su to pozdravili pljeskom. </p>
<p>U Španjolskoj se poduzimaju »lovački pohodi« na arapske nadničare, kao i u Italiji na Afrikance i ostale »obojene«.</p>
<p>Ovim želimo samo istaknuti da je balkanština općeuropska pojava, te da oni u Bruxellesu koji od nas traže više nego što oni imaju, na to nemaju pravo.</p>
<p>I na kraju moćnici u Bruxellesu trebali bi individualni pristup osloboditi od regionalne suradnje kao condicio sine qua non iliti bezuvjetne prisile, a ne samo jednog od uvjeta. </p>
<p>Inače, Hrvatska neće moći nadmoćnu regionalnu suradnju, koja naveliko zavisi o drugima, shvatiti nikako drukčije nego kao golem mlinski kamen oko vrata na ionako mukotrpnom putu u Europsku uniju.</p>
<p>A taj put bi ipak trebao biti obasjan suncem razumijevanja i podupiranja.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Kölna.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Knjižnica Božidar Adžija otvara se u travnju</p>
<p>Knjižnica će imati modernu opremu, kompjutore priključene na Internet te mnogo više prostora za čitatelje / Obnova malo kasni, jer je bilo i nepredviđenih poslova / Knjige će imati elektronsku zaštitu / Koliko će biti bolje, svjedoči i WC za invalide, kao i »radijatori« koji će zimi grijati, a ljeti hladiti.</p>
<p>Useljenje oko 180.000 knjiga u obnovljenu Gradsku knjižnicu »Božidar Adžija« na Trgu kralja Petra Krešimira počinje ovog tjedna, a knjižnica bi, prema riječima voditeljice Dragice Previšić, s radom mogla početi početkom travnja. </p>
<p> Knjižnica se preuređuje od 9. rujna prošle godine i za to vrijeme knjige se čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, a manji dio u starim prostorima Gradske knjižnice na Trešnjevci. Korisnici knjige, međutim, mogu vratiti u Gradskoj knjižnici na Starčevićevu trgu.</p>
<p>Knjižnica »Božidara Adžije« je u Domu sindikata još od 1938. godine. Radovi su pri samom kraju, pa će knjižnica zasjati u novom svjetlu. Naša sugovornica posebno je ponosna na pokretne police u arhivu u podrumu, koje, kaže, daju 60 posto više prostora za knjige od onih klasičnih. Upravo zahvaljujući njima u dijelu otvorenom za građanstvo, na katu, moći će se urediti modernu čitaonicu za 50 korisnika sa šest računala, koja će imati pristup Internetu.</p>
<p> »Imat ćemo i više kompjutora, a u svakoj prostoriji ugradili smo instalacije za priključak na Internet. Nadamo se i nastojat ćemo da jednog dana svi kompjutori budu priključeni na nj«, rekla je Dragica Previšić. Pokretne police omogućile su i da dio na katu, koji je prije bio zatvoren za građanstvo jer je bio arhiva, bude pristupačan i njima, jer će više građe biti u podrumskom arhivu.</p>
<p>U obnovu knjižnice veličine 970 četvornih metara, koja je »i narodna i znanstvena«, kako tvrdi voditeljica, uloženo je oko pet milijuna kuna. Vanjski radovi su pri završetku, no dogodilo se više neplaniranih stvari koje su odgodile otvaranje, predviđeno 31. siječnja. Tako su radnici morali dodatno izolirati zidove od vlage, ponovno se ispitala statika, a na natječaj za nabavu kompletne opreme, od inventara do kompjutora, u prosincu se nije javio nitko pa je početkom siječnja morao biti ponovljen. </p>
<p>»Novost je i to«, rekla je ravnateljica, »što će knjige imati elektronsku zaštitu, a osim Sveučilišne, koliko znam, nema je ni jedna druga knjižnica. Bili smo prisiljeni na to, jer imamo jako mnogo vrijednih knjiga«.</p>
<p>Glavni ulaz u knjižnicu neće više biti iz Šubićeve, već s Krešimirova trga, zbog čega se uređuju i predvorje i stubište, a vratit će se i bista Božidara Adžije . »Čeka nas i revizija našeg fonda, a ovo je jedinstvena prilika za to«. Dodala je kako oko 17.000 članova može biti mirno što se tiče knjiga izašlih u međuvremenu, jer se one redovito nabavljaju.</p>
<p>Preseljenju u ljepše i nove prostore raduju se i zaposlenici jer sada rade u nemogućim uvjetima, naime 30-ak radnika je u tri prostorije. A koliko će biti bolje, svjedoči i WC za invalide, kao i »radijatori« koji će zimi grijati, a ljeti hladiti. </p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Pupić-Bakrač: »Miščevića ne poznajem i nemam razloga vrijeđati ga« </p>
<p>Izgleda da kućice s Božićnog sajma, koje su sa Zrinjevca preseljenje na Britanski i Kvaternikov trg, nastavljaju stvarati zbrku. Najnovija je reakcija Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) na tvrdnje što ih je Miroslav Pupić-Bakrač, jedan od pomoćnika direktora u Tržnicama Zagreb, iznio, prema jednom dnevnom listu, na račun predsjednika Društva arhitekata Zagreba, Ljubomira Miščevića i njegovih stavova o neprimjerenosti tih kućica, te Pupić-Bakračevo objašnjenje s tim u vezi. </p>
<p>Kako, naime, stoji u tekstu objavljenom u jednim novinama, Pupić-Bakrač nazvao je Miščevića »četnikom«, čovjekom »s istoka«, te mu poručio »neka si nakosi oči i ode svoju mudrost prodavati u Kini«. </p>
<p>Reagirajući na to, Udruženje hrvatskih arhitekata u svojem otvorenom pismu što ga je potpisao predsjednik UHA prof. Nenad Fabijanić, a upućeno je gradonačelnici Vlasti Pavić, iskazuju zgranutost takvim govorom i uvredama Pupić-Bakrača, upućenim prvom čovjeku i predsjedniku DAZ-a. </p>
<p>»Taj sramotni ton eksplicitnih šovinističkih uvreda opasni je presedan u javnom razgovoru koji se ničim ne da tolerirati«, stoji u pismu.</p>
<p>Udruženje od gradonačelnice i Poglavarstva grada Zagreba hitno traži i očekuje da, »u zaštiti integriteta, ugleda i imena ne samo naše arhitektonske struke, već i ugleda grada Zagreba, ozbiljno razmotre sve nastale posljedice ovakvog istupa, budući da smatramo da se njegova opasnost nikako ne smije podcijeniti«.</p>
<p>»Kada Miščević iznosi mišljenje, to je ujedno i službeno stajalište svih zagrebačkih arhitekata kao njegovih članova«, piše u pismu. »Premda stručno iznesena mišljenja ne obvezuju gradske vlasti i na nužnu akciju, mi smo upozorili na neispravnosti, i u tom smislu javnom stručnom mišljenju se vjeruje«.</p>
<p>U pismu dalje stoji: »Ukoliko se netko osjetio pozvanim da na to mišljenje odgovori ili da ga demantira, u najmanju ruku očekuje se da to učini na pristojan način, u okvirima svog stručnog diskursa ili, u konkretnom slučaju, sa svojih komercijalnih pozicija«.</p>
<p>Kako sâm Miroslav Pupić-Bakrač objašnjava svoju navodnu izjavu? </p>
<p>»Rekao sam da mi je dosta svih koji neprestano napadaju kućice i projekte Tržnica Zagreb, a ne da je Miščević četnik i kosooki. Uostalom, kućice su na Britanskom trgu privremeno i one neće trajno narušavati njen izgled«, rekao je za Vjesnik Miroslav Pupuić-Bakrač. Ujedno se ispričao Miščeviću, za kojega je rekao da ga uopće ne poznaje, te da i nema razloga vrijeđati ga, »što je uostalom i necivilizacijski«.</p>
<p>Pupić-Bakrač je objasnio da se on novinarki žalio u neformalnom razgovoru nakon Zagrebačke panorame, kada ga je ona nazvala kući. Naime, kućice se u zadnje vrijeme stalno napadaju,»a toga mi je već dosta«, rekao je. Tvrdi također da je ona njihov razgovor usmjerila u pravcu u kojem on uopće nije išao, a nije tražila nikakvu izjavu, već su, naglasio je, »neobavezno čavrljali«.</p>
<p>A. N.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>»Kad nam priđe s osmijehom, odmah nam je bolje«</p>
<p>»Liječnici svakak' trebaju imati veće plaće, al' kaj bu s nama pacijentima? Pa kaj norce delaju z nas«, tako je u nedjelju u Bolnici sestara milosrdnica na hitnom prijemu u ambulanti kirurgije komentirala štrajk liječnika zabrinuta Zagrepčanka. Ona je, naime, došla na urološki pregled ali, kako se ispostavilo, u pogrešnu ambulantu. No, to ju nije smetalo da naglas kaže kako bi »doktori, osim što traže povećanje plaća, trebali biti ljubazniji, jer« kako je rekla, »kad nam priđu s osmijehom, odmah nam je bolje«. </p>
<p>U ambulanti uz čekaonicu oblijepljenu lecima s pozivom na opći štrajk, u koju su pacijenti sustavno »kapali«, liječnici su radili uobičajeno. Zastoja nije bilo jer svi su slučajevi bili hitni. Neki od pacijenata potužili su nam se kako na prijem i pregled čekaju i više od 40 minuta, što je kod nekih stvaralo zamjetne tenzije. »Kaj se naši doktori bune, pa od svih 'balkanskih' zemalja imaju veće plaće. Nek pogledaju kak rade oni u Albaniji i Rumunjskoj«, uzbuđeno je stanje štrajka komentirao umirovljenik s mirovinom od, kako je rekao, 1300 kuna. </p>
<p>Predstavivši se kao Drago i nervozno šetkajući, nezaposleni zidar ustvrdio je kako bi bilo najbolje da svi počnemo štrajkati, a posla se nitko ne treba prihvatiti.</p>
<p>Liječnici su nam se, pak, požalili da im osnovna plaća nije u skladu s dugogodišnjim obrazovanjem. Sudačka profesija, u kojoj su plaće znatno porasle, ipak se ne može mjeriti s radom jednog kirurga koji, primjerice, na dežurstvu »u komadu«, radi i po 36 sati! To je za organizam »ubitačni ritam«.»Stimulacija je gotovo nikakva, uvjeti rada kasne za zapadnim zemljama i do deset godina, pa uzimajući sve to u obzir, medicinske usluge koje pružamo Zagrepčanima zapravo su vrlo dobre«, poručili su liječnici Bolnice sestara milosrdnica.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Crkva u Sigetu dobiva dizalo i WC za invalide</p>
<p>Župna crkva sv. Križa u Sigetu dobit će dizalo i WC za invalide. Radovi su nedavno počeli, a kako nam je rekao župnik ove novozagrebačke crkve fra Josip Koran, »starijim ljudima, majkama s dječjim kolicima, a posebno invalidima, dolazak u crkvu otežan je zbog velikog broja stepenica na ulazu što posebno dolazi do izražaja u ovim hladnim vremenima, kad su stepenice zaleđene«. U župu su stizala i pisma invalida koji su upozoravali na ovaj nedostatak crkve. </p>
<p>Tvrtka Lift Modus ugradit će električno dizalo marke Kone, koje je ekološko jer ne koristi ulje, objasnio je župnik. Prema idejnom rješenju arhitekta Vlatka Bilića, dizalo će se postaviti u sjevernom dijelu crkve, no za to će biti potrebno probiti ploču crkve debelu više od 20 centimetra, koja je na katu, kao i djelomično preurediti WC u prizemlju, u kojem se grade temelji dizala. WC za invalide izgradit će se u prostoru hola koji je neiskorišten. To će se učiniti već tijekom predstojećeg tjedna. Radnici pak procjenjuju da bi građevinski radovi za dizalo mogli biti gotovi najkasnije do 1. ožujka, te bi se ono pustilo u pogon do Uskrsa. Samo dizalo košta 28.000 eura, a upravo je ovih dana potpisan ugovor i uplaćena prva rata. Župnik je dodao da bi dobrodošla svaka pomoć za što je otvoren i žiro račun: 2484008-1101311780 s naznakom »Za Crkvu sv. Križa - Siget«. </p>
<p>A. N.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>»Treba dozvoliti ulazak pasa u park Maksimir«</p>
<p>Članovi Maksimirskog Ogranka HSLS-a okupili su se u nedjelju ispred ulaza u park Maksimir kako bi izrazili svoje neslaganje s uredbom Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja kojom se zabranjuje ulazak pasa u taj park. Tu je zabranu Ministarstvo izreklo nakon što je 13. siječnja na Trećem maksimirskom jezeru pas rastrgao labuda.</p>
<p>»Osuđujemo takvu uredbu Ministarstva jer nije rješenje zbog jednog tragičnog slučaja kažnjavati sve vlasnike pasa. Zahtijevamo da se ponovno omogući slobodno kretanje pasa u određenim dijelovima parka, kao i prije«, poručio je predsjednik Ogranka HSLS-a Maksimir Zdenko Skukan. On je odmah pozvao i vlasnike pasa da se ubuduće pridržavaju zakonskih propisa, odnosno da vode pse na povodnicima i poštuju bonton.</p>
<p>Spomenuo je još kako park Maksimir ima i drugih problema koji se moraju ubrzo početi rješavati, kao što je to, na primjer, deponiji glomaznog otpada uz Svetošimunsku cestu. Vijećnik HSLS-a u Gradskoj četvrti Maksimir Andrija Jerečić najavio je kako će na sljedećoj sjednici Vijeća gradske četvrti postaviti pitanje u vezi sa zabranom kretanja pasa parkom Maksimir. </p>
<p>B. J.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>»American Splendor« i »Friedmans« pobjednici Sundancea</p>
<p>PARK CITY, 26. siječnja</p>
<p> – Film »American Splendor« osvojio je u subotu grand prix festivala nezavisnog filma Sundance, koji je 1981. godine osnovao američki glumac i redatelj Robert Redford. Film prikazuje svakodnevni život naizgled neizlječivo depresivnog komičara Harveyja Pekara i njegov odnos s jednako tako tužnom Joyce Brabner. Redatelji su u filmu kombinirali glumljene scene s autentičnim video snimkama Pekarovih nastupa te animacijama.</p>
<p> Grand prix za dokumentarni film dobio je dokumentarac »Capturing the Friedmans«, priča o promjenama koje u život jedne obitelji iz više srednje klase unosi uhićenje oca i sina. Slično kao i »American Splendor«, dokumentarac uključuje kućne video snimke obitelji Friedman.</p>
<p> Nagrada publike pripala je filmu »The Station Agent«, čudnoj priči o usamljenom patuljku i njegovim prijateljima, i dokumentarcu »My Flesh and Blood«, priči o jedanaestero djece s posebnim potrebama i ženi koja se o njima brine. Zahvaljujući filmu »The Station Agent« nagrađen je i scenarist Tom McCarthy.</p>
<p>Nagradu za filmsku režiju dobila je Catherine Hardwicke za »Thirteen«, film o adolescentici koju prijateljica uvede u svijet droge i seksualne slobode.</p>
<p> Nagrada za režiju dokumentarca pripala je Jonathanu Karshu za »My Flesh and Blood«.</p>
<p>Žiri he nagradu za iznimnu kvalitetu djela dodijelio Dani Kupper, Gordonu Quinnu i Peteru Gilbertu za dokumentarac »Stevie« te Derek Cianfrance za film »Quattro Noza«.</p>
<p> Nagradu publike za neamerički film dobio je film s Novog Zelanda »Whale Rider«, priča o sazrijevanju jedne djevojčice i njezinim naporima da postane vođom svojeg plemena kojim dominiraju muškarci.</p>
<p> Glumica Patricia Clarkson dobila je nagradu žirija za svoje uloge u trima filmovima - »The Station Agent«, »Pieces of April« i »All the Real Girls«. Glumac Charles Busch nagrađen je za ulogu u »Die Mommy Die«.</p>
<p> Posebne nagrade žirija u kategoriji dokumentarca dobili su »The Murder of Emmett Till« i »A Certain Kind of Death«.</p>
<p> Nagrada za slobodu izražavanja pripala je dokumentarcu »What I Want My Words To Do To You« o skupini zatvorenica koje rješavaju svoje probleme na tečaju kreativnog pisanja.</p>
<p> Nagradu žirija za kratki film dobio je »Terminal Bar«.</p>
<p> Na ovogodišnjem festivalu prikazana su 124 filma, čemu treba pridodati 60 kratkometražnih i 26 inozemnih filmova. Organizatorima je, inače, ponuđeno bilo više od 3000 filmova. </p>
<p> Festival je otkrio ostvarenja poput »Seks, laži i video-vrpce« Stevena Soderbergha, »Reservoir Dogs« Quentina Tarantina te »U zamci« koji je bio prošlogodišnji kandidat za Oscara za najbolji film. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Suzanne Somers dobila zvijezdu na Stazi slavnih</p>
<p>LOS ANGELES, 26. siječnja</p>
<p> – Hollywoodska glumica Suzanne Somers, koja se 1970-tih proslavila ulogom Chrissy Snow u serijalu »Three's Company« dobila je u petak svoju zvijezdu na hollywoodskoj Stazi slavnih. </p>
<p>»Opatice u katoličkoj školi rekle su da nikad neću dospjeti u raj, a ja sam sad upravo u raju«, izjavila je glumica prilikom svečanosti dobivanja tog laskavog priznanja američke filmske industrije. </p>
<p>Pedesetšestogodišnja Suzanne Somers, ujedno je i autorica 10 knjiga na temu gubljenja suvišnih kilograma, a vlasnica je i linije fitness proizvoda. </p>
<p>»Ako vjerujete u sebe i usredotočite se na svoj cilj, onda ćete i ostvariti svoje snove«, dodala je glumica, domaćoj javnosti poznati po ulozi u humorističnom serijalu »Korak po korak«. </p>
<p>Njena zvijezda nalazi se blizu Hollywood Roosevelt Hotela, a na dodjeli su nazočili i pjevač Barry Manilow, zabavljač Merv Griffin, te predsjednik televizijske postaje CBS Leslie Moonves. Početkom rujna Somersovu očekuje turneja s predstavom »The Blonde in the Thunderbird«.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Billy Joel hospitaliziran nakon prometne nesreće</p>
<p>SAG HARBOR, 26. siječnja</p>
<p> – Pjevač Billy Joel hospitaliziran je u nedjelju nakon prometne nesreće u kojoj se pjevač sa svojim mercedesom zabio u stablo na Long Islandu, objavili su policijski izvori. </p>
<p>Nesreća se dogodila u subotu navečer kada je Joel izgubio kontrolu nad vozilom, te je sletio s ceste i zabio se u obližnje stablo. Billy Joel je odmah prevezen u kolima hitne pomoći do aerodroma u East Hamptonu, odakle su ga avionom prevezli do sveučilišne bolnice Stony Brook u državi New York. </p>
<p>Glasnogovornik bolnice je naveo da je pjevačevo stanje stabilno ali pojedinosti o ozljedama nisu objavljene. Policija je objavila da je Joel bio sam u vozilu, ali nije precizirala da li je pjevač možda konzumirao alkohol.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Udaje se Liv Tyler</p>
<p>YORKSHIRE, 26. siječnja</p>
<p> – Yorkshire možda i nije mjesto okupljanja poznatih svjetskih lica, no nakon vjenčanja američke glumice Liv Tyler i njenog izabranika Roystona Langdona zasigurno će to postati. </p>
<p>Glumica iz trenutačno najgledanijeg filma »Gospodar prstenova: Dvije kule«, koja je u vezi s frontmanom grupe Spacehogs tri godine, izjavila je da se zaljubila u njegov rodni grad Leeds. Usto je dodala: »Jako mi se sviđaju tamošnje rimske ruševine, brežuljci te čuveni yorkširski puding kojeg obožavam«. Predstojećem vjenčanju silno se veseli i Roystonov otac. </p>
<p>»Liv i Roy uživaju kad su zajedno, i svoje dobro raspoloženje uvijek prenose na okolinu«, rekao je budući glumičin svekar, dodajući kako Liv uistinu voli Leeds. </p>
<p>»Ona je zaista vrlo draga djevojka. Svi zajedno zadnji smo put bili na pariškoj premijeri drugog dijela 'Gospodara prstenova i super smo se proveli«.</p>
<p>Dvadesetpetogodišnja kći slavnog pjevača grupe Aerosmith, Stevena Tylera, koja je čak i usvojila tamošnji naglasak, nedavno je viđena u Yorkshireu da traži kuću, što je samo potvrdilo šaputanja kako će par nakon vjenčanja tamo živjeti.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Njemački špijuni izdaju špijunsku kuharicu</p>
<p>BERLIN, 26. siječnja</p>
<p> - U želji da poboljšaju svoj image u javnosti, zbog čega su nedavno pokrenuli i vlastitu liniju donjeg rublja, njemački špijuni izdali su - kuharicu. Kuharica pod naslovom »Topf Secret« (topf - njem. lonac) sadrži najrazličitije recepte - od tradicionalnih škotskih do srednjoafričkih jela zemalja u kojima su radili. »Želimo u ljudima probuditi znatiželju i potaknuti ih da se identificiraju sa službom«, rekla je glasnogovornica njemačke tajne službe Bundesnachrichtendienst (BND). Nadamo se da će to pomoći i u privlačenju novog kadra, dodala je. BND će ove godine u Berlinu otvoriti centar za posjetitelje u kojem će se nuditi olovke, šalice te muško donje rublje s natpisima »Zabranjeno« i »Samo za tvoje oči«. </p>
<p>Kuharica sadrži brojne anegdote o špijunima BND-a, neke istinite, a neke izmišljene. Navodi se tako jedan slučaj iz šezdesetih godina kada je jedan operativac BND-a s kineskim vojnim atašeom razgovarao o gorilama u Ruandi. Kineski ga je dužnosnik na njegovo zaprepaštenje počeo zasipati pitanjima i pisati bilješke. »Zamijenio je gorile s gerilcima sav sretan što će svojeg šefa moći izvijestiti o osnivanju novog gerilskog centra i mogućnosti izbijanja novog rata u srcu Afrike«, priča neimenovani agent BND-a. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Crv »Slammer« izazvao velike zastoje na internetu</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> - Na Internetu se ovoga vikenda opet u cijelom svijetu, pa i u Hrvatskoj, osjetio veliki automatski napad koji je izazvao velika usporenja prometa i probleme u radu brojnih čvorova svjetske računalne mreže.</p>
<p> Ovaj put se radi o napadu crva zvanog SQL Slammer koji kroz poznatu »rupu« u Microsoftovom serverskom softveru za baze podataka SQL Server 2000 i na nezaštićenim računalima, gdje rupa nije zakrpana, generira promet malih paketa informacija koji preplavljuju ključne servere i tako ometaju promet na mreži. </p>
<p>Ometanje prometa osjetilo se gotovo u cijelom svijetu.</p>
<p> Najveće su štete od Slammerova napada nastale u Aziji, gdje su se u nedjelju brojni administratori mučili da omoguće normalan početak radnoga dana u ponedjeljak. U Sjedinjenim Državama bankomati nekih banaka odbijali su isplaćivati novac. Neki od stručnjaka za sigurnost odmah su usporedili Slammerov napad s dosad najštetnijim napadom, onim virusa »Code red« u ljetu 2001. godine. </p>
<p>Za razliku od mnogih drugih velikih napada »crvima« i virusima, ovdje predmetom napada nisu bila računala običnih korisnika, a crv nije oštećivao podatke na napadnutim računalima.</p>
<p> Glavna posljedica napada bilo je primjetno usporenje prometa na World Wide Webu i e-maila, te ispadi pojedinih dijelova mreže, dijelom zbog preopterećenja, dijelom zbog radova na popravku servera na kojima se vrtio nezakrpani ranjivi SQL softver. </p>
<p>SQL je jezik pomoću kojega se rukuje podacima u bazama podataka, što služi za razne profesionalne primjene, ali običnim bi korisnicima trebalo biti transparentno. Microsoftov softver za baze podataka marginalan je igrač u području gdje dominiraju Oracle i IBM, no nekoliko desetaka tisuća nezakrpanih servera na Internetu može u slučaju napada crvom izazvati veliko zagušenje općeg prometa. Rupa u tom softveru postoji već dugo, a Microsoft ju je priznao i zakrpu objavio tek u srpnju prošle godine, no mnogi je korisnici nisu primijenili. Crv SQL Slammer uspijeva izazvati tako velike zastoje zato što generira velik broj malih paketa podataka koji onda preplavljuju DNS servere, one servere koji na Internetu preusmjeravaju promet prema željenim adresama - zbog čega normalan promet ne može doći na red za usmjeravanje.</p>
<p>Slammer, inače, u žargonu znači zatvor, a može se shvatiti i kao izvedenica od riječi za udar, pljuskanje, zalupavanje vratima. </p>
<p>To što je jedan napad u subotu uspio omesti velik dio Interneta posljedica je dosadašnje Microsoftove politike prema kojoj je softver pri automatskoj instalaciji uvijek bio uspostavljen tako da su svi »servisi« za koje se može očekivati da bi ih neki korisnik mogao poželjeti pokrenuti.</p>
<p> Time se administratorima neznatno smanjio posao (i potrebno znanje) pri instalaciji i konfiguraciji, ali su se napadačima ostavile velike mogućnosti slobodnog traženja »rupa« kroz koje napadači mogu preuzeti »vlast« na računalu ili ga natjerati da postane nevoljni sudionik u »bombardiranju« drugih računala besmislenim podacima, te, time, gušenja prometa na mreži. </p>
<p>Do napada je došlo samo dva dana nakon što je Microsoftov osnivač Bill Gates na više od milijun e-mail adresa razaslao poruke u kojima objašnjava što njegova korporacija kani učiniti na ostvarenju prošle godine najavljene inicijative »vjerodostojnog računalstva«. </p>
<p> Tom se inicijativom želi umanjiti ranjivost i nepouzdanost Microsoftova softvera koja omogućuje tako masovno širenje crva i virusa i teške posljedice po promet na Internetu.</p>
<p> Microsoft je na zatvaranje rupa i pokušaj stvaranja nove »sigurnosne kulture« u korporaciji lani potrošio stotine milijuna dolara - samo za sigurnost Windows servera 2003, (donedavno zvanog .Net server) više od 200 milijuna - razvoj novih proizvoda bio je tjednima obustavljen radi sigurnosne obuke, a svoju će veliku tržišnu težinu, sudeći prema najavama potpredsjednika za sigurnost, Mikea Nasha, iskoristiti za promicanje novih zaštitnih metoda i sredstava kao što su »pametne kartice«. </p>
<p>Darko Brdarić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Međunarodna konferencija o kipovima iz Bamiana</p>
<p>KABUL, 26. siječnja</p>
<p> - Međunarodna konferencija o divovskim Budinim kipovima iz Bamiana, koje su 2001. uništili talibani, održat će se od 19. do 21. svibnja u Kabulu i samom Bamianu.</p>
<p>Središnji će dio toga skupa biti posvećen sudbini lokacije u dolini Bamian, 200 kilometara sjeverozapadno od Kabula, gdje su se divovski kipovi Bude nalazili, te borbi protiv neovlaštenih arheoloških iskapanja i nezakonitoj trgovini arheološkim pronalascima. Na konferenciji će sudjelovati i direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura.</p>
<p>Dva divovska kipa Bude iz drugog i trećeg stoljeća isklesana u stijeni uništili su u ožujku 2001. eksplozivom talibani tijekom kampanje uništavanja svega što je suprotno islamu. Kipovi su bili visoki 55 i 38 metara i predstavljali su tipične likove Bude na prostoru središnje Azije, no bili su jedinstveni po tome što su bili prikazani u grčkim tunikama, koje su posljedica helenističkog utjecaja uslijed ranijih osvajanja Aleksandra Velikog. Ostaci samih kipova bit će skupljeni i potom izloženi u dolini Bamian.</p>
<p>Odluku o rekonstrukciji kipova i budućoj lokaciji donijela je afganistanska vlada, navodi UNESCO koji je spreman na raspolaganje staviti fotometričke crteže izgleda kipova prije njihova uništavanja. UNESCO ipak nije za rekonstrukciju kipova.</p>
<p>»Uništavanje danas čini dio njihove povijesti. Ne može se očuvati nešto što više ne postoji. Može ih se, međutim, možda pokušati sačuvati u sjećanju«, rekao je predstavnik UNESCO-a. Trenutačno ta agencija UN-a radi na uključenu lokacije Bamian na popis svjetskoga kulturnog nasljeđa. Dužnosnici u Kabulu u međuvremenu su izrazili žaljenje slabim priljevom novca od donatora, unatoč početnom entuzijazmu koji su pokazivali predstavnici brojnih zemalja. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Prve Afganistanke položile vozački ispit</p>
<p>KABUL/KANDAHAR, 26. siječnja</p>
<p> - Skupina od dvadesetak Afganistanki položila je u subotu, prvi put nakon 14 godina, nacionalni vozački ispit, a dvjestotinjak ih je uspješno završilo kompjutorski tečaj.</p>
<p> Vozački ispit u Kabulu organizirala je prometna policija u suradnji s njemačkom nevladinom organizacijom Medica Mondiale.</p>
<p> Praktični dio ispita proveden je u slabo prometnoj četvrti u blizini gradskog stadiona i bivšeg kazališta. Kandidatkinje su pod budnim okom trojice ispitivača morale voziti tridesetak metara, prvo naprijed, a potom unatrag.</p>
<p> Neobičan prizor s neskrivenim je zanimanjem i ponekim podsmjehom pratilo nekoliko desetaka prolaznika.</p>
<p> U južnom gradu Kandaharu pak 250 Afganistanki uspješno je završilo prvi računalni tečaj u zemlji. To bivše talibansko uporište sada je najnaprednije u zemlji što se tiče obrazovanja žena, s ponosom je istaknuo ministar obrazovanja pokrajine Mohammed Daud Barak. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>»Godot« u western izdanju</p>
<p>U povodu 50. obljetnice praizvedbe »U očekivanju Godota« redatelj Jasmin Novljaković postavlja kontroverzno djelo Samuela Becketta koristeći se filmskom poetikom / Antijunake prenosi u neki zamišljeni eksterijer američkoga Divljeg zapada </p>
<p>Godot je onaj čudesni lik koji se u svjetskom teatru nestrpljivo očekuje od 5. siječnja 1953. godine, kada je anti drama »U očekivanju Godota« Samuela Becketta (1906. – 1989.) praizvedena u pariškom kazalištu »Babylone«. Po nekima, ta najkontroverznija drama ikada napisana dobila je ulaznicu za vječnost, jer sadrži enigmatičnost koju je nemoguće dešifrirati.</p>
<p> Pedeset godina nakon praizvedbe, karlovački Zorin dom i njegov umjetnički ravnatelj Dražen Ferenčina odlučili su postaviti obljetničkog i svečarskog »Godota« u čast velikom Ircu. Taj višeznačni naslov zanimljivo je ukomponiran u sudbinu Zorina doma. Karlovačko kazalište, metaforički rečeno, već se odavno nalazi u jednoj inačici »Godot« stanja. Prije četrdesetak godina ukinut im je profesionalni ansambl i svedeni su na amatersko djelovanje. Na neki način vrijedni karlovački kazališni djelatnici dočekali su svoga »Godota«, u petak 24. siječnja na uređenoj komornoj sceni priređenoj na samoj pozornici. </p>
<p>Jasmin Novljaković, redatelj i scenograf karlovačkog »U očekivanju Godota», ogolio je »Godota«, raskinuo njegovu pupčanu vezu s mogućim dnevno političkim naslagama, s eksplicitnim mjestima hrvatske sadašnje društvene situacije.</p>
<p>Gledatelji se pred zastorom koji se podiže kao u starim kino predstavama postavljaju u poziciju kino publike, na što ih podsjeća i prikladna američka filmska western glazba. Dakle, kako bi pojačao i »očudio« dramske silnice, on antijunake prenosi u neki zamišljeni eksterijer američkoga Divljeg zapada, koristeći se općepoznatom poetikom western žanra s podvrstom spaghetti, a istodobno se pomno držeći didaskalija. Tako njegove skitnice Vladimir (Didi) i Estragon (Gogo) zaista stoje kraj osušena drva, sami, tragično smiješni, izgubljeni, napadno slični (odlična šminka Halida Redžebašića i funkcionalni kostimi Igora Dobranića) slavnom komičarskom paru Stanliju i Oliju.</p>
<p> Na trenutke, ironičnost se pojačava, pa se doimaju poput glumaca iz nijema filma koji su pobjegli sa seta, pa nešto brbljaju (možda i o glumačkoj sudbini i toliko željenom angažmanu) tek toliko da skrate vrijeme do nove scene.</p>
<p> Na drugoj razini iščitavanja, Gogo i Didi se kao u nekom SF-u postaju tragični jahači bez konja, ostavljeni u preriji u čekanju kraj jednoga zavoja (rubnik tipične autoceste s pripadajućom signalizacijom), pred neki okršaj za koji nisu spremni i koji s njima nema mnogo veze. Novljakovićeva koncepcija izravno se referira na intermedijski pristup, koji efektno ocrtava totalnu besperspektivnost i nemogućnost suvisle komunikacije, no s obzirom na to da mu je nakana dočarati atmosferu bezizlaznosti i beskrajnost, govorni vakuum postaje još začudniji, ali i potrebniji.</p>
<p> Susret komičara s vrstom okretnog cirkusanta Pozza i njegova roba Luckyja još više naglašava apsurdnost događanja. Život je pozornica i obrnuto, no naši scenski prolaznici ne mogu kao u nekom reality showu iskoračiti iz kulise i uzviknuti: »Dosta. Odustajemo.« No, izvan tog izmišljenog umjetnog filmskog krajolika ne postoji život. Njihova osuđenost je definitivna, no i taj pakao dovoljan je da ispuni njihovo srce optimizmom. Jer valjda će još biti uloga za njih. </p>
<p>Najatraktivniju interpretaciju dao je Goran Navojec kao okrutni Puzzo. On je ekspresivni akrobat riječi i pokreta, žongler sa stvarnosti koju ne poznaje, okrutni krotitelj roba kojeg unizuje kao zvijer. Fragment drame koji suvereno uzima za sebe predstavlja nastup bezdušnog jahača Apokalipse i glumca koji pokazuje apsurdne improvizacije u potrazi za boljom ponudom. On je najkonkretniji i najeteričniji lik.</p>
<p> Enes Vejzović i Ljubo Zečević kao Estragon i Vladimir djelovali su skladno, duboko uživljeni u svoje role s odmacima u kojima su pokazivali širok raspon svoje slabosti, malih kreativnih svađa, ali i neke tihe sreće parodiranja komedijaša s tužnim licem i još tužnijim srcem. Jer, bez obzira na velikog redatelja koji sve vidi (možda je to Godot) taj mali komadić zadanog prostora za igru im ipak nitko ne može oduzeti.</p>
<p> Karlovčanin Danijel Radečić, koji je glumački rastao u Zorinu domu, sasvim je odgovorio zadanostima svoga potlačenog Luckyja, kojeg je odigrao s mnogo utišanosti i mjere. Dječaka je zanimljivo igrao doajen zagrebačkog HNK Ivo Kadić, naglasivši već samom svojom pojavom svu neobičnost situacije. On se u ovoj izvedbi čini kao neki smeteni pomoćnik velikog Godota (koji ipak ne će doći), kroz čiji se lik miješaju dvije stvarnosti, filmska i kazališna.</p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Na pragu verističkih glatbenih zanosa</p>
<p>Uspješan povratak opernog prvijenca splitskoga skladatelja Josipa Hatzea / U izvedbi nisu uvijek postizani željeni efekti i predstava se kretala površinskim, gotovo kozerskim slojem / Odličan orkestar uz promjenjive soliste / Dirigent Loris Voltolini uspio je u mnogim svojim zamislima / Solistička ostvarenja dosta su oscilirala, a najviše su se istaknuli sporedni likovi </p>
<p>Premijerno izvođenje Hatzeova »Povratka« i Leoncavallovih »Pagliaccia« na sceni splitskoga HNK 25. siječnja 2003. dočekano je s neskrivenim interesom zbog nekoliko razloga. To je, nadamo se, konačni povratak opernog prvijenca popularnog splitskog skladatelja Josipa Hatzea, koji je posljednji put izveden u njegovu rodnom gradu daleke 1970., ovom prilikom zajedno s proslavljenim »Pagliaccima« s kojima ga povezuje motiv prijevare i smrti. Osim toga, na realizaciji zanimljivog projekta angažirano je mnogo novih pjevača, redateljica i kostimograf.</p>
<p>U izvedbi nisu uvijek postizani željeni efekti i općenito su romantična vatra, slikoviti prizori karakterizacije komedije i poetične atmosfere umanjivali uvjerljivost dramskog zapleta, jake instinkte i naturalističku dimenziju bez čijih potresnih signala nema verističke drame. Umjesto potresne dubine i vatrometa strasti, predstava se kretala površinskim, gotovo kozerskim, slojem.</p>
<p>Redateljica Stephanie Jamnicky, kojoj je ovo bio do sada najveći izazov, prišla je opernim jednočinkama odvojeno tragajući za sugestivnim atmosferama u kojima žive autentični likovi. I dok je u »Povratku« koherentna struktura, korelacija slike i ideje, bila dobrim dijelom sačuvana, u »Pagliaccima« su izostali oštri udari očaja, uvjerljivost unutrašnjeg »pakla« rasplinula se u spektaklu niske emotivne temperature.</p>
<p> Mizanscenska razrada predstave u impresivnoj Leoncavallovoj drami doimala se kao najslabije mjesto, s anemičnom Neddom i blijedim Caniom. Oku ugodan raspored Zbora (u »Povratku« ponekad oratorijski), niz zanimljivih detalja (primjerice igra s perjem pilića, ali ne i tri neukusna harlekina koji u prologu »Pagliaccia« pantomimom dočaravaju sadržaj opere) i tihe poetsko-ljubavne parabole povremeno su pokretali emocije publike, ali do postizanja višeg stupnja realnosti ostaje još znatan prostor. </p>
<p>Scenograf Mijo Adžić uspio je u »Povratku« stvoriti ugodno ozračje sirotinjskog doma u božićno vrijeme, dok se u »Pagliaccima« kretao u više manje poznatim okolnostima kojima nije nedostajalo slikarske imaginacije (ali jest ponekad scenski predmet koji bi pomogao pjevačima). Brojni kostimi Ivane Bakal napravljeni su u rekordnom roku i nose biljeg nadahnuća i stvaralačke igre. U »Povratku« kontrast crno-bijelo razbijen je pretjeranim crvenim akcentom Martina kostima, dok je u »Pagliaccima« uzlet fantazije nerijetko gubio svoju duhovitost u pretjeranom šarenilu (neprimjeren kostim Columbine). Zoran Mihanović ponovo se iskazao kao majstor svjetla koji umije stvoriti posebna ozračja, od blještave rasvjete do mekog sfumata.</p>
<p>Nakon dužeg izbivanja za pultom Opere HNK našao se Loris Voltolini, temeljito pripremljen. Uspio je u mnogim svojim zamislima. Melodiozna, jednostavna i tako sočna ariozna invencija Josipa Hatzea, koja će u recitativima i duetima iskazati svoju podjednako lirsku osjećajnost kao i dramsku vehementnost, reljefno je ocrtana. S mnogo elana i uvjerljivosti, Voltolini je naglasio i briljantnost Leoncavallove partiture, ostavljajući dovoljno (u duetu Nedde i Silvia čak i previše) prostora pjevačima da se raspjevaju.</p>
<p> Istina, čista glazbena izvedba Orkestra HNK ponekad je bila pomućena nervozom puhača (posebno metalnih), tonskom neujednačenošću, ponekad promjenjivim tempima i preglasnom svirkom (koja je tjerala pjevače na rampu), ali kakvoća zvučne slika nije izmicala kontroli (odlična intermezza u obje opere).</p>
<p> Solistička ostvarenja dosta su oscilirala i ozbiljnije primjedbe mahom se odnose upravo na taj dio izvedbe. Dovoljno je kazati da su se u izvedbama najviše istakli sporedni likovi – odličan Dako Ivice Šarića i šarmantni i raspoloženi (premda malo preglasan) Beppe Tomislava Mužeka. I Božena Svalina (Jela) i Tomislav Bekić (Stanko) ostvarili su u »Povratku« pouzdane kreacije, glumački i vokalno korektne, premda bez veće strasti. To se isto ne bi moglo kazati za glumački uvjerljivu, ali vokalno nedovoljno fokusiranu, Dijanu Hilje (Kata), dok je paklenski tešku ulogu Ive s dosta napora ipak s uspjehom donio Damir Fatović.</p>
<p> Od male uloge Marte Maria Boga Verdes napravila je uzbudljivu i punokrvnu kreaciju. Korektan je bio i Miroslav Ljubičić u ulozi Luke. Gostima iz Slovenije Juri Kušaru (Canio), usredotočenom na zahtjevnu ulogu s primjetnim vokalnim forsiranjem i mjestimičnim tremolom, i Marku Kobalu (Tonio), ugodna i sonorna baritona koji bi razradom dinamike i recitativa postigao još uvjerljiviji uspjeh, pridružila se gošća iz Italije Claudia Toti Lombardozzi (Nedda). Mlada Talijanka posjeduje pokretljiv, ponešto matirani, sopran koji je tek mjestimično pokazao svoju prodornost i obujam. Da je svojoj Columbini udahnula nešto više smisla i razloga, dojam je mogao biti drugačiji. Ovako, velika tragična tema ostaje raspeta između namjere i ostvarenja.</p>
<p> U ulozi Silvia, doslovno u posljednji čas, poslije više godina splitskoj publici predstavio se Zlatko Kokeza. Izbivanje sa scene ostavilo je posljedica na njegov mek i svijetli bariton koji je izgubio na prodornosti i obujmu, ali je Kokeza to nadoknađivao muzikalnim pjevanjem i diskretnom glumom. U manjim ulogama seljaka nastupili su solidni Miroslav Ljubičić i Krešimir Gabrilo.</p>
<p>Zbor HNK (zborovođa Ana Šabašov) u obje opere susreo se s ozbiljnim zadatcima koji su realizirani dosta dobro. Pun sjaj postiže se tek u forteu, meki i lijepi ton i dalje treba njegovati, napose fraziranje i jasnu dikciju (»Povratak«). U izvedbi je sudjelovao i Dječji zbor Glazbene škole »Josip Hatze«.</p>
<p>Tonći Šitin</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Filmovi Karla Valentina u Zagrebu</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> – Goethe-Institut Inter Nationes Zagreb prikazat će 29. i 30. siječnja deset nijemih i zvučnih filmova Karla Valentina (1882. – 1948.), filmskoga pionira i svestranog medijskog umjetnika, čije šaljive i duhovite filmske minijature i danas oduševljavaju kino publiku. Za umjetnikova života filmovi su mu rezani i zabranjivani. Nijemi film »Valentinovu svadbu« snimio je prije prvoga Chaplinova filma. Osim toga filma na programu zagrebačkoga Goethe-Instituta, 29. siječnja, bit će Valentinovi nijemi filmovi »Veseli vagabundi«, »Novi pisaći stol«, »Karl Valentin i Liesl Karlstadt na Oktoberfestu« i »Misteriji frizerskoga salona«. Pet Valentinovih zvučnih filmova, nastalih od 1932. do 1936., bit će prikazano 30. siječnja – »U foto atelijeru«, »Proba orkestra«, »Krizmanik«, »U prodavaonici gramofonskih ploča« i »Nasljedstvo«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Počelo natjecanje mladih pijanista EPTA</p>
<p>OSIJEK, 26. siječnja</p>
<p> – Treće po redu Međunarodno natjecanje mladih pijanista (EPTA) počelo je u subotu u Osijeku i trajat će do srijede, 29. siječnja, a okupit će 38 mladih sudionika iz deset zemalja svijeta. Ovo natjecanje su financirali Ministarstvo prosvjete i sporta, Ministarstvo kulture, Osječko-baranjska županija i poglavarstvo Grada Osijeka, a nakon završetka službenog dijela natjecanja i dodjele priznanja te novčanih nagrada, predviđeno je da u četvrtak, Osječanima pokloni recital Einar Steen Nokleberg iz Osla, predsjednik ovogodišnjeg ocjenjivačkog suda i priznati pijanist i klavirski pedagog. Podsjetimo, prema preporuci londonske središnjice EPTA-e (European Piano Teachers Association), Osijek je postao trajni domaćin ovog natjecanja, a uz to, svake četvrte godine u Zagrebu se održava i natjecanje iste udruge za pijaniste starije dobi, od 18 do 34 godine. ></p>
<p>S. Č. D.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>»Mikeški kabare« i smijeh do suza </p>
<p>VIROVITICA, 26. siječnja</p>
<p> – Glumci Kazališta Virovitica prvi su put u povijesti virovitičkoga kazališta na scenu postavili kabare. Nazvan je jednostavno »Mikeški kabare« (Mikeši je lokalni naziv za Virovitičane) jer govori o aktualnim političkim zbivanjima u Virovitici u ovo predizborno vrijeme. Mijo Pavelko (Mikeš), Draško Zidar (njegov prijatelj Prco), Goran Koši (Mika, Mikešov nećak), Blanka Bart (Kata, Mikešova žena), Ranka Mrkšić, Ana Saratlija, Helena Fras (plesačice, Kišmamine cure) i Marijan Halužan, Kruno Rohtek i Siniša Petrović (Mikeški tamburaši) dobro su zabavili premijernu publiku, napunili su kazališnu dvoranu idući dan, a već su rasprodane karte i za sljedeće dvije predstave pa postoji mogućnost da će se »Mikeški kabare« morati odigrati još koji put. Predstava je rađena nepretenciozno i namijenjena je lokalnoj publici, koja je pokazala da u onome što se odigrava u sceni jasno iščitava virovitičku svakodnevicu, kojoj se, barem u kazalištu, može nasmijati do suza. </p>
<p>S. B. G.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Portreti Davorina Radića</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> – Kao prva u nizu ovogodišnjega programa kojim se obilježuje 35 godina neprekinuta djelovanja Galerije »Dubrava«, sada na adresi Dubrava 51 a, u ponedjeljak u 19 sati u galeriji se otvara izložba zagrebačkoga slikara Davorina Radića (1957.) – »Portreti prijatelja i autoportreti«. Postavljeno je 40-ak ulja i akvarela, a među portretiranima nalaze se glazbenici Žorž Draušnik i Mimi Marjanović Gonski (Zagrebački duo kontrabasista), slikari Tihomir Lončar i Vladimir Meglić, likovni kritičari Vladimir Maleković, Darko Schneider, Josip Škunca i Đuro Vanđura i drugi. Portrete karakterizira nesputana igra kista u hitru potezu i ekspresiji boje bez naknadnog dotjerivanja. Autor je rođen u Hrvatskoj Kostajnici. Diplomirao je 1983. na ALU u Zagrebu, u slikarskoj klasi Vasilija Josipa Jordana, a do 1985. boravi u Majstorskoj radionici prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Izložba ostaje otvorena do 22. veljače. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Danas svi možemo biti proizvođači</p>
<p>Zahvaljujući demokratizaciji tehnologije, sve zemlje mogu uklopiti tehnologije, sirovine i financiranje i postati proizvođačima ili suproizvođačima vrlo složenih gotovih proizvoda ili usluga, a to postaje još jednim suptilnim čimbenikom koji svijet plete u gušću mrežu</p>
<p>U starim danima, ako ste živjeli u New Yorku, a vaše je sin živio u Australiji i dobio sina, on bi morao izaći, kupiti fotoaparat, nešto filma, snimiti djetetove fotografije, dati ih na razvijanje, podići ih, staviti u omotnicu i poslati poštom. </p>
<p>Uz nešto sreće, mogli ste lijepo lice svoga prvog unuka vidjeti desetak dana kasnije. Nije više tako. Sada vaša djeca mogu snimiti slike djeteta digitalnom kamerom, digitalno ih snimiti na 3,5-inčnu disketu, digitalno ih obraditi na računalu i digitalno prenijeti do vas Internetom – sve to prije no što dijete navrši desetak sati.</p>
<p>Bivši predsjednik NBC Newsa Lawrence Grossman sažeto opisuje tu demokratizaciju tehnologije ovako: »Tisak nas je,« kaže on, »sve učinio čitateljima. Fotokopiranje je od svih nas učinilo nakladnike. Televizija nas je sve učinila gledateljima. Digitalizacija nas sve čini proizvođačima programa.«</p>
<p>Grossmanova primjedba ističe drugi čimbenik koji ovo doba globalizacije čini različitim od drugih doba, kako kvantitetom, tako i kvalitetom. Jednostavno rečeno, ta demokratizacija tehnologije »globalizira proizvodnju«. </p>
<p>Danas svi možemo biti proizvođači. Današnja globalizacija nije samo stvar zemalja u razvoju koje razvijenim zemljama isporučuju sirovine, što ovima omogućuje da proizvedu gotove proizvode, a zatim ih isporučuju natrag. </p>
<p>Ne, danas, zahvaljujući demokratizaciji tehnologije, sve zemlje mogu uklopiti tehnologije, sirovine i financiranje i postati proizvođačima ili suproizvođačima vrlo složenih gotovih proizvoda ili usluga, a to postaje još jednim suptilnim čimbenikom koji svijet plete u gušću mrežu. </p>
<p>Ovo ćemo detaljnije raspraviti poslije. Recimo zasad samo to da je zbog te demokratizacije tehnologije Tajland u petnaest godina od zemlje koja proizvodi najviše rižu postao drugim najvećim proizvođačem dostavnih vozila, u čemu konkurira Detroitu, te četvrti svjetski proizvođač motocikala.</p>
<p>A demokratizacija tehnologije ne odnosi se samo na automobile i mopede. Jednom mi je Teera Phutrakal, upravitelj investicijskog fonda u Bangkoku, to rekao ovako: »U svom fondu nismo morali iznova izumiti kotač; morali smo ga samo uvesti. Nešto od tehnologije koju smo kupili dobili smo za deseti dio onoga što je platila (naša tvrtka majka) Bankers Trust. </p>
<p>Na primjer, ovaj telefonski govorni sustav koji investitorima što nazovu kaže: 'Za vrijednost fondova pritisnite #1, za popis ponuda na nadmetanjima pritisnite #2, za prodaju pritisnite #3'. </p>
<p>Želite li kupiti ili unovčiti (svoje dionice iz fondova), sada to sve možete učiniti telebankingom, a nama su sve te igračke i ukrasi daleko jeftiniji. Samo smo čekali da ih vani konstruiraju. U tome je prava ljepota globalizacije. Mi smo lokalna kuća s domaćim znanjem, ali sada imamo globalnu tehnologiju na dohvat.«</p>
<p>Jednom sam s Geoffom Baehrom, voditeljem konstrukcije mreža u korporaciji Sun Microsystems, razmišljao kamo bi nas sve mogla odvesti ta demokratizacija tehnologije i sredstava za proizvodnju. </p>
<p>Počeli smo raspravljajući o svemu što se ovih dana događa u sjeni i pozadini, stvarima o kojima ljudi nemaju pojma. Primjerice, Indija brzo postaje back office svijeta. </p>
<p>Swissair je iz Švicarske u Indiju preselio cijeli svoj računovodstveni odjel, zajedno s računalima, ne bi li tako iskoristio manje troškove osoblja za tajnice, programere i knjigovođe. </p>
<p>Zahvaljujući digitalizaciji i umrežavanju, Swissair sada može knjigovođe držati u Bombayu jednako kao da su u Bernu. Tjednik The Economist objavio je (16. siječnja 1999.) da British Airways World Network Services, kojemu je sjedište u Mumbaiu (Bombayu) u Indiji, obavlja niz back office poslova za svoju kompaniju-majku, pa i rješavanja problema s pogreškama što se pojavljuju u automatskim sustavima za rezervacije i održavanje evidencije puta za česte putnike. </p>
<p>»Selectronic, dvije godine stara tvrtka iz Delhija skuplja liječničke diktate s besplatnog telefonskog broja (u Americi)«, pisao je The Economist, zapisuje što je snimljeno i vraća to u obliku teksta određenoj američkoj organizaciji koja se bavi pružanjem medicinskih usluga. Što smo više Baehr i ja razmišljali o svemu tome, naše su misli postajale sve vragometnije.</p>
<p>»Sada, kad možemo s pomoću mreža kao što je Internet pružati sve takve usluge kakve prije nismo mogli prenijeti, zašto ne bismo na vanjske isporučitelje prenijeli i usluge vaše vlade«, rekao je Baehr. </p>
<p>»Zamislite, mogli biste od Rusa naručiti komandoske operacije i graničarske poslove. Mogli biste brigu o svom knjigovodstvu prenijeti na Indijce, a Švicarcima prepustiti carinske poslove. Nijemci bi vam mogli voditi središnju banku. Talijani bi vam mogli kreirati sve cipele. Britanci bi vam mogli voditi visoko školstvo. Japanci bi vam mogli voditi osnovno školstvo i sve vlakove...«</p>
<p>Demokratizacija tehnologije svakako je pomogla pri razvoju jedne druge velike promjene koja potiče globalizaciju, a to je promjena načina kako investiramo. Zovem to demokratizacijom financija. </p>
<p>Veći dio ovoga doba poslije hladnog rata, veći dio velikih domaćih i stranih zajmova i jamstava obavljale su velike komercijalne banke, investicijske banke i osiguravajuća društva. </p>
<p>Te oprezne tradicionalističke institucije uvijek su radije davale zajmove kompanijama koje su se već dokazale i koje su kategorizirane ocjenom »investicijske«. Zato bankovni zajmovi nisu bili baš demokratski. </p>
<p>Tradicionalne banke imale vrlo ograničene pojmove o tome tko je kreditno sposoban, pa je, ako ste tvrtka na početku karijere, vaši su pokušaji da dođete do novca često ovisili o tome jeste li »domaći« u banci ili osiguravajućem društvu. Takvim su tradicionalnim institucijama obično upravljali tromi šefovi i odbori za donošenje odluka kakvi osjećaju odbojnost prema riziku, a ni reakcije na tržišne promjene nisu im jako brze.</p>
<p>Demokratizacija financija zapravo je počela kasnih šezdesetih godina dvadesetog stoljeća s pojavom tržišta »komercijalnih papira«. To su bile obveznice koje su korporacije davale izravno u javnu prodaju da bi prikupile kapital. Nastanak tržišta tih koroporacijskih obveznica uveo je nešto pluralizma u financijski svijet, a bankama je oduzeo monopol.</p>
<p>Zatim je sedamdesetih godina uslijedila »sekuritizacija« stambenih hipoteka. Investicijske banke počele su se obraćati bankama i društvima za stambene zajmove, otkupljivati im cijele portfelje hipoteka i cjepkati ih u obveznice od po 1000 dolara koje bismo kupovali i vi i ja i moja teta Bev. </p>
<p>Tako smo dobili prigodu zaraditi nešto veće kamate na prilično sigurnu investiciju, a kamate i glavnicu na papire isplaćivao je mjesečni prinos novca od ljudi što otplaćuju svoje stambene kredite. </p>
<p>Sekuritizacija je otvorila vrata dobavljanja novca svim mogućim tvrtkama i investitorima koji nikad prije nisu imali pristup novcu.</p>
<p>Međutim, demokratizacija financija stvarno je eksplodirala u osamdesetima, a čovjek koji je doista srušio zadnje ograde bio je Michael Milken, sjajan, trgovački nadaren, no definitivno pokvaren, kralj jeftinih vrijednosnih papira.</p>
<p>Milken, koji je diplomirao na Warton School of Business and Finance Sveučilišta u Pennsilvaniji, počeo je 1970. godine pri brokerskoj kući Drexel u Philadelphiji. U ono doba nitko od velikih banaka ni investicijskih kuća nije htio imati posla s prodajom jeftinih »junk bond« (»bezvrijednosnica«) tvrtki koje su u ono doba najčešće bile nekada najcjenjenije kompanije kojima je pošlo nizbrdo ili tek osnovane kompanije s malo kapitala i nedovoljnim popisom uspjeha.</p>
<p>Milken je mislio da su vodeće banke glupe. On je proračunao, proučio nekoliko manje poznatih znanstvenih istraživanja na temu junk bond papira i zaključio: Od tvrtki koje nisu ocijenjene ocjenom »investirati« traži se da plaćaju tri do deset posto veće kamate od uobičajenih – ako uopće i dobiju ikakav zajam. A te su tvrtke propadale samo neznatno češće nego najcjenjenije kompanije čiji su papiri nudili znatno niži povrat uloženoga. </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Iskupit će se zbog doručka </p>
<p>Dopušteno joj je, zasad, da neumjereno čita, da se izležava u postelji, da plače i bjesni ni zbog čega</p>
<p>Los Angeles. Godina je 1949. Laura Brown nastoji se rastresti. Ne, nije baš tako</p>
<p> – nastoji se zapravo sabrati da bi mogla ući u jedan paralelni svijet. Prisloni otvorenu knjigu na prsa. Odjednom joj se njezina spavaća soba (ne, njihova spavaća soba) učini življom, stvarnijom, zato što jedna osoba iz romana, gospođa Dalloway, odlazi kupiti cvijeće. </p>
<p>Laura pogleda sat na noćnom stoliću. Dobrano je prošlo sedam. Zašto je kupila taj sat, tu groznu stvar, s tim njenim kvadratičnim zelenim brojčanikom u pravokutnom crnom bakelitnom sarkofagu – kako ga je ikad mogla smatrati otmjenim? Ne bi smjela dopustiti sebi da čita, barem ne jutros, ne na Danov rođendan. </p>
<p>Morala bi već biti na nogama, istuširana i odjevena, i pripremati doručak za Dana i Richieja. Čuje ih odozdo, gdje njen suprug sam sprema sebi doručak i brine se za Richieja. Trebala bi biti s njima, ne? Trebala bi stajati za štednjakom u svojoj novoj kućnoj haljini i bodriti ih jednostavnim ohrabrujućim riječima. </p>
<p>A ona je, čim je prije nekoliko minuta (već poslije sedam!) otvorila oči, još napola u snu, nekakvu pulsirajućem mehanizmu u maglovitoj daljini, nekom postojanom lupkanju poput golema mehaničkog srca što kao da se sve više primiče, imala osjećaj da je oko nje sve vlažno, onaj nigdje i nikamo osjećaj, i znala je da će dan biti težak. </p>
<p>Znala je da će imati teškoća da povjeruje u samu sebe, u prostorije svoje kuće, a kad je bacila pogled na tu novu knjigu na svom noćnom stoliću, što je ležala na onoj koju je noćas dočitala, automatski je posegnula za njom kao da joj je čitanje jedina i neodgodiva obveza toga dana, jedini mogući način da prebrodi prijelaz iz sna u javu. </p>
<p>Zato što je u drugom stanju, dopušteni su joj ti propusti. </p>
<p>Dopušteno joj je, zasad, da neumjereno čita, da se izležava u postelji, da plače i bjesni ni zbog čega.</p>
<p>Iskupit će se zbog doručka time što će Danu ispeći savršenu rođendansku tortu, što će izglačati onaj dobri stolnjak; staviti golem buket cvijeća (ruže?) nasred stola i okružiti ga darovima. To bi trebala biti dovoljna naknada, ne?</p>
<p>Pročitat će samo još jednu stranicu. Samo jednu stranicu, da se smiri i dođe k sebi, a onda će ustati.</p>
<p>Kakav ushit! Kakvo uranjanje! Jer tako joj se uvijek činilo kad je, uz tihu škripu šarki, koju i sad još čuje, otvarala balkonska vrata i uranjala u čisti zrak Bourtona. </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="32">
<p>Iscrpljenjoj Janici pobjeda izmakla za 18 stotinki, ali ne i mali slalomski globus </p>
<p>Janici je pozlilo u subotu nakon veleslaloma, a liječnici su dijagnosticirali crijevnu virozu. Dvije infuzije u subotu i treća u nedjelju, između dvije vožnje, pomogle su Janici da se osovi na noge i nastupi. Unatoč svemu, pobjeda joj je izmaknula za samo 18 stotinki sekunde, a najbolja je bila, kao i dan ranije u veleslalomu, Anja Paerson (1:38.98)</p>
<p>MARIBOR, 26. siječnja</p>
<p> – U dramatičnim okolnostima pred gotovo deset tisuća hrvatskih navijača, Janica Kostelić osvojila je drugo mjesto u slalomu i tako osigurala mali kristalni globus namijenjen pobjedniku u toj disciplini, iako su do kraja sezone ostala još dva slaloma. </p>
<p>Našoj skijašici pozlilo je u subotu odmah nakon veleslaloma, liječnici su dijagnosticirali crijevnu virozu. Zbog mučnine i povraćanja Janica je ubrzo dehidrirala pa su direktor Vedran Pavlek i Janičin otac Ante uspjeli organizirati infuziju za Janicu u hotelskoj sobi. Dvije infuzije u subotu i treća u nedjelju, između dvije vožnje, pomogle su Janici da se osovi na noge i nastupi. Nitko nije očekivao dobar rezultat, kako kažu iz čelništva naše reprezentacije, Janica je nastupila tek zbog desetak tisuća naših navijača koji su pohrlili u Maribor. Unatoč lošem zdravstvenom stanju, Janica je vozila izvrsno. Pobjeda joj izmaknula za samo 18 stotinki, a najbolja je bila kao i dan ranije u veleslalomu Šveđanka Anja Paerson (1:38.98). Obje Janičine vožnje, i u prvoj je bila druga iza Šveđanke, izazvale su ushit u gomili hrvatskih navijača, a ulasci naše skijašice u cilj popraćeni su zvučnom i vizualnom kulisom. Tisuće hrvatskih zastava, stotine transparenata, upaljene baklje, nekoliko limenih glazbi stvorile su atmosferu koja nije zabilježena ni na jednoj utrci Svjetskoga kupa, čak ni kad je Alberto Tomba sa svojim temperamentnim talijanskim navijačima harao muškim dijelom Svjetskoga kupa.</p>
<p>– Zaista se loše osjećam, ni sama ne znam kako sam ovo izvela. Hvala navijačima, rekla je Janica odmah nakon dolaska u cilj u službeni mikrofon. </p>
<p>Na riječi zahvale navijačima Pohorje je doslovce eksplodiralo. Sve se slilo u jednu melodiju: »Večeras je naša fešta«. Janica je vidno iscrpljena morala pristupiti i proglašenju pobjednika, a nakon toga novinarima je tek kratko rekla:</p>
<p>– Sve je ispalo dobro i moram biti zadovoljna. Drugim sam mjestom osigurala mali globus. Primila sam infuziju odmah nakon prve vožnje, nisam se dobro osjećala kad sam došla na start. Nije me bilo strah, ali to je bio novi osjećaj za mene. </p>
<p>Janičin je uspjeh komentirao i njezin otac Ante: </p>
<p>– Janičko je izdržala. Moram zahvaliti i liječnicima i Mariborčanima koji su nam u ovoj nevolji silno pomogli. Sve su uspjeli organizirati. Janičin odlazak u bolnicu vidno bi je iscrpio. Sve smo infuzije obavili u njezinoj sobi. Eto, osigurala je drugo mjesto na ovoj utrci, to lijep uspjeh za nju. Time je završen jedan ciklus, osvojen je mali globus u slalomu. Do kraja će voziti i slalome i superveleslalome, pa možda i koji spust...</p>
<p>Najsretnije je djelovao direktor reprezentacije Vedran Pavlek: </p>
<p>– Doista je bilo dramatično. U subotu poslijepodne Janica je bila blijeda kao papir. Srećom, liječnička je ekipa došla u njezinu sobu, dala joj dvije infuzije pa je uspjela zaspati. Ujutro se, kako nam je rekla, prerano probudila, ali se nije osjećala toliko loše. Ipak, kad je došla na stazu rekla je da se jedva miče. Stisnula je zube i krenula. </p>
<p>Morate znati, Janica je ovu utrku vozila samo zbog navijača i nikog drugog, čak ni zbog sebe. Da je bila bilo koja druga utrka, sigurno ne bi vozila. Učinjen je velik napor koji je rezultirao njezinim iscrpljivanjem. Na kraju je ispalo fenomenalno. </p>
<p>Zamislite, skoro je pobijedila, nedostajalo joj je samo 18 stotinki. Između dvije vožnje dobivala je infuziju, ni tada nismo znali hoće li moći nastupiti. Osigurala je mali globus! Ma, nitko o tome nije ozbiljno razmišljao, samo smo pazili da Janica, doslovce, »preživi«.</p>
<p>Odmah nakon utrke u Mariboru, Janica će, kako kaže direktor reprezentacije, na more, u Novi Vinodolski na oporavak. Potom slijedi ono što je i najveća konstanta Janičina života, trening i samo trening.</p>
<p> • Rezultati: 1. Paerson (Šve) 1:38,98 minute, 2. KOSTELIĆ (HRV) + 0,18, 3. Hosp (Aut) + 0,34, 4. Schild (Aut) + 0,38, 5. Pascal (Fra) + 0,64, Pequegnot (Fra) + 0,64, 7. Koznick (SAD) + 0,81, 8. Poutiainen (Fin) + 1,09, 9. Grünenfelder (Švi) + 1,36, 10. Rognmo-Bakke (Nor) + 1,61...</p>
<p>Andrija Kačić Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Spahijini »klinci« položili ispit</p>
<p>Košarkaši su još prije dva mjeseca »zapečatili« nastup na EP-u, pa je izbornik Neven Spahija dobio mnogo vremena za provjeru igrača, »akcija Švedska« već je započela </p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> – Hrvatski su košarkaši uvjerljivo odradili kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Švedskoj, dva poraza protiv Njemačke neće pokvariti taj dojam. U posljednjoj utakmici u Leverkusenu naša je reprezetnacija mogla doći i do prvog mjesta u skupini, ali pokazalo se da su Nijemci, uz naklonost sudaca, prevelik zalogaj za našu pomlađenu momčad. U 10. kolu kvalifikacija skupine C momčad Njemačke pobijedila je Hrvatsku sa 81-73 i tako u pet posljednjih međusobnih dvoboja upisala pet pobjeda. </p>
<p>Košarkaši su još prije dva mjeseca »zapečatili« Švedsku, pa je izbornik Neven Spahija dobio mnogo vremena za provjeru igrača. Jasno je da će se do ljeta, kad počinju pripreme, iskristalizirati neke stvari, ali izbornik Spahija vjerojatno je popis potencijalnih kandidata sveo na 16-18 igrača. U posljednjoj utakmici protiv Njemačke, hrvatski su košarkaši odigrali vrlo dobrih 37. minuta, da bi na kraju presudilo iskustvo Femerlinga i Okulaje pod koševima. Naša je reprezetnacija olako propustila vodstvo od šest koševa u posljednjoj četvrtini, igralo se samo na centre koji nisu prolazili pored visokog Femerlinga. Spahija je na raspolaganju imao pomlađeni sastav, zbog ozljeda su otkazali Damir Mulaomerović, Nikola Vujčić i Marko Popović, dok je izbornik nakon BiH oslobodio Nikšu Prkačina i Mateja Mamića. </p>
<p>Marino Baždarić bio je najbolji hrvatski igrač u posljednje dvije utakmice, protiv BiH i Njemačke. Riječanin koji od ove sezone igra u Union Olimpiji pokazao se vrlo korisnim na mjestu braniča šutera. Uz preciznu ruku, Baždarića krasi i pozitivna drskost u igri. Istu karakterisitku pokazao je i Ivan Tomas kao razigravač, no njemu će do reprezentativnog dresa biti ipak teže doći, jer pred sobom ipak ima Planinića i Ukića, uz sigurnog Mulaomerovića. Činjenica je da igra hrvatskih košarkaša s Tomasom u Leverkusenu bila daleko tečnija, nego kad je igru vodio Planinić. Uz to, Cibonin je razigravač opet iskazao nervozu, zaradio tehničku pogrešku što mu u Spahijinim očima donijelo veliki minus. Planinić je svoju neospornu darovitost potamnio u obračunu sa sucima, što mu nije prvi put ove sezone. </p>
<p>Na centarskim mjestima u našoj reprezentaciji vlada najveća »gužva«. Ovog je puta Spahija odlučio pružiti prigodu Andriji Žižiću i Mariju Kasunu. Sjajnu sezonu u Splitu, Žižić je okrunio dobrim nastupom protiv Njemačke (15 poena, 9 skokova). S Rađom u momčadi, za očekivati je da će Žižić još više napredovati. Kasun ipak nije ponovio dobru igru protiv BiH, ali Spahija vjeruje u mladog Vinkovčanina koji igra u Opel Skylinersima iz Frankfurta. </p>
<p>U dvoboju protiv Njemačke zasmetao nas je jedan detalj, nevažan za igru, ali u svakom slučaju važan za opći dojam. Košarkaši su u Leverkusenu igrali u zgužvanim dresovima, što bi možda bilo prihvatljvo da se radi o veteranskoj utakmici na lokalnoj razini, ali ne i kad se radi o reprezentaciji. </p>
<p> • Rezultati, skupina A: Nizozemska – Švicarska 74-82, Ukrajina – Bugarska 86-80, Turska – Litva 99-102 (produžetak); skupina B: Belgija – Danska 79-60, Španjolska – Grčka 94-91; skupina D: Poljska – Bjelorusija 68-70, Estonija – Mađarska 88-75, Francuska – Latvija 96-78; skupina E: Rusija – Italija 63-83, Slovenija – Češka 92-80, Engleska – Portugal 92-84.</p>
<p> • Na EP se plasiralo 14 reprezentacija: Litva, Turska, Ukrajina, Grčka, Španjolska, Njemačka, HRVATSKA, BiH, Francuska, Latvija, Italija, Slovenija, Rusija, Izrael/Mađarska. Izravno su se plasirali domaćin Švedska i SRJ, europski i svjetski prvaci. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Željezničar pobjednik Trocal lige </p>
<p>SARAJEVO </p>
<p> – Košarkašice sarajevskog Željezničara osvojile su naslov u drugoj sezone Trocal lige, u finalu završnog turnira svladale su Šibenik Jolly JBS 84-78. U dvoboju za 3. mjesto sastav celjskog Merkura je pobijedio Gospić Industrogradnju 65-54. </p>
<p>I. P.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Pobjeda Bucksa, poraz Memphisa </p>
<p>NEW YORK, 26. siječnja</p>
<p> – Milwaukee Bucksi s raspoloženim su Tonijem Kukočem kod kuće svladali Denver Nuggetse sa 88-75, a hrvatski je košarkaš za 30 minuta ubilježio 12 koševa, šest skokova i dvije asistencije. Milwaukee nakon sedam pobjeda u posljednjih osam utakmica, otkad se vratio Kukoč, ima omjer 21-21. </p>
<p>Memphis Grizzliesi kod kuće su izgubili od Seattle Supersonicsa sa 83-95, a Giriček je za 21 minutu postigao devet koševa i jednu asistenciju. </p>
<p> • Rezultati: Miami Heat – Philadelphia 76ers 91-97, Washington Wizards – Minnesota Timberwolves 89-97, Cleveland Cavaliers – Altanta Hawks 101-102 (produžetak), Memphis Grizzlies – Seattle Supersonics 83-95 (Giriček za 21 minutu postigao 9 koševa i 1 asistenciju), Milwaukee Bucks – Denver Nuggets 88-75 (Kukoč za 30 minuta postigao 12 koševa, 6 skokova i 2 asistencije), San Antonio Spurs – Detroit Pistons 108-76, Golden State Warriors – Utah Jazz 108-95. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Barić poziva petoricu Dinamovih igrača?</p>
<p>POREČ, 26. siječnja</p>
<p> – U subotu navečer u predvorju porečkog hotela »sudarili« su se aktualni izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Otto Barić i njegov prethodnik Miroslav Blažević, sad trener Dinama. Uz kratke i naoko srdačne pozdrave, Barić i Blažević dan su kasnije održali i ozbiljniji sastanak. Izbornik je najavio da će za predstojeću akciju hrvatske reprezentacije pozvati nekolicinu Dinamovih igrača. No, u ovom je trenutku zanimljivo da se obojica slažu u tezi da bi igra nacionalne selekcije trebala biti temeljena na Giovanniju Rossi. Barić je u Poreču najavio da će u krug kandidata za predstojeći prijateljski dvoboj protiv Makedonije uzeti četvoricu, a možda i petoricu Dinamovih igrača. Naravno, nije htio govoriti o konkretnim imenima. Zasad je, međutim, ipak izvjesno da su među tom petoricom Niko Kranjčar, Ivica Olić i vratar Tomislav Butina. Izbornik još sigurno važe između trojca Boško Balaban-Jasmin Agić-Mihael Mikić. Hoće li na kraju »prigrliti« svu trojicu ili će netko ipak ispasti s popisa, u ovom trenutku zna samo Otto Barić.</p>
<p>M. T.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Agassi dobio sve oklade i na teren vraća Steffi Graf</p>
<p>Osim što je pobjedom sa 6-2, 6-2, 6-1 protiv Nijemca Rainera Schüttlera izjednačio najkraći finale u 98-godišnjoj povijesti Australian Opena, Agassi je postao drugi najstariji pobjednik Grand Slama</p>
<p>MELBOURNE, 26. siječnja</p>
<p> – Prkoseći vremenu, Amerikanac Andre Agassi je u 32. godini života osvojio osmi Grand Slam naslov. A put do četvrtog trijumfa u Melbourneu bacio je statističare u očaj. Osim što je pobjedom sa 6-2, 6-2, 6-1 protiv Nijemca Rainera Schüttlera izjednačio najkraći finale u 98-godišnjoj povijesti Australian Opena, finale iz 1926. godine kada tenis nije nimalo sličio ovom iz 21. stoljeća, Agassi je postao drugi najstariji pobjednik Grand Slama nakon 34-godišnjeg Andresa Gimena, koji je 1972. godine otišao do kraja u Roland Garrosu. </p>
<p>Samo 23 gema i 76 minuta igre bilo je potrebno Agassiju za konačnu potvrdu nastupa u konkurenciji mješovitih parova na Roland Garrosu sa suprugom Steffi Graf i šišanje na ćelavo njegova trenera Darrena Cahilla. A Steffi, iako daleko od vrhunskog sporta, još ne voli gubiti...</p>
<p>– Nije baš oduševljena. No, pred nama je barem 50 godina zajedničkog života i imat će dovoljno vremena ljutiti se na mene. Čekaju me teški pregovori. Ja nisam od ljudi koji nešto kaže, a onda to ne ispuni. Bit će nam teško, nisam igrač za parove, a i nikad u životu nisam igrao protiv žena, rekao je Agassi.</p>
<p>Inače, Agassi je pet od osma Grand Slam naslova osvojio nakon 29. rođendana. No, nikad nije lakše nadigrao konkurenciju nego 2003. godine u Melbourneu. U sedam mečeva izgubio je samo jedan set, a od četvrtfinala do završne egzekucije protiv šokiranog Schüttlera ispustio je samo 18 gemova.</p>
<p>– Nakon ovoga cijela godina je uspješna, bez obzira na nastavak. Ne znam kako moje tijelo sve ovo podnosi, ali još uvijek se sjajno osjećam na terenu, komentirao je Agassi.</p>
<p>Iako su u posljednjih nekoliko sezona tinejdžeri okupirali »top 10« klub najboljih tenisača svijeta, Agassi se može pohvaliti ponajboljom fizičkom spremom. No, ne zanima ga prvom mjesto na ATP ljestvici već što bolji rezultati na Grand Slam turnirima.</p>
<p>– Što ste stariji sve više cjenite ovakve trenutke. Zato se ne želim trošiti uzalud, već se koncentrirati na Grand Slam turnire. Mislim kako je »broj jedan« naslov rezultat odlične igre kroz cijelu sezonu, a ne samo na jednom turniru. A toliko mlad ipak nisam, rekao je Agassi.</p>
<p>• Rezultat, finale, tenisači: Agassi (2) – Schüttler (31) 6-2, 6-2, 6-1. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Puninski šesti na 100 metara leptir</p>
<p>BERLIN</p>
<p> – Prvoga dana posljednjeg natjecanja Svjetskog kupa u malim bazenima u Berlinu najbolji plasman od hrvatskih plivača ostvario je Aleksej Puninski zauzevši šesto mjesto u finalu utrke na 50 metara leptir. Prvo mjesto u toj utrci osvojio je Britanac Mark Foster ispred Južnoafrikanca Rolanda Schoemana i Kanađanina Michaela Mintenka.</p>
<p>U finalnoj utrci nastupila je i Sanja Jovanović, koja je na 50 m leđno zauzela sedmo mjesto. Pobjeda je pripala Japanki Mai Nakamuri, druga je bila Njemica Sandra Völker, a treća još jedna Japanka Noriko Inada.</p>
<p>Najneugodnije iznenađenje priredio je Gordan Kožulj koji se nije uspio kvalificirati u finale na 100 m leđno. Kožulj je u kvalifikacijama ostvario 10. vrijeme. Kroz kvalifikacije se finala nisu uspjeli domoći niti Miloš Milošević, ostvarivši 12. vrijeme na 50 leptir, Krešimir Čač koji je bio 13. na 100 mješovito, te Sanja Jovanović, 11. na 200 leđno.</p>
<p>Najvredniji rezultat dana ostvario je domaći plivač Thomas Rupprath postavivši novi svjetski rekord na 100 mješovito s vremenom 52.58 sekundi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Hrvatski navijač Anju Paerson gađao bakljom?! </p>
<p>MARIBOR, 26. siječnja</p>
<p> – Prema procjenama organizatora, na mariborskom je Pohorju bilo oko deset tisuća hrvatskih navijača. Većina ih se ponašala veoma pristojno i korektno, no neki u svojoj navijačkoj ekstazi ne samo da pretjeruju, nego i sramote ostale. Primjerice, jedan je navijač dvadesetak metara prije ciljne ravnine u drugoj vožnji gađao kasniju pobjednicu Anju Paerson, i to upaljenom bakljom?! Na njezinu, a i našu sreću, taj je plamteći projektil zaustavila prozirna plastična ograda koja štiti skijašice od izlijetanja. </p>
<p>Anja Paerson, kao velika sportašica, sve je brzo zaboravila, pa je čak kasnije i s Janicom došla do hrvatskih navijača, dugo im se klanjajući sa svojom hrvatskom prijateljicom. Ne smijemo ni zamisliti što bi slučajno bilo da je izvrsnu Anju Paerson i pobjednicu »Zlatne lisice«, nešto snašlo od hrvatskog navijača.</p>
<p> Nika Fleiss je, pak, nakon završetka prve vožnje rekla kako su je desetak metara prije cilja neki navijači pogodili grudama, a i neke druge skijašice imale su problema s nestašnim navijačima. Stoga je u jednom trenutku i Ante Kostelić putem razglasa apelirao na navijače da se ponašaju sportski.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Ivici i dalje više od 100 bodova prednosti</p>
<p>Sljedeća utrka skijaša je noćni slalom u austrijskom Schladmingu u utorak</p>
<p>SAGREB/KITZBÜHEL, 26. siječnja</p>
<p> – U šestom slalomu sezone koji je u nedjelju vožen u austrijskom Kitzbühelu najbolji je hrvatski skijaš Ivica Kostelić, nakon drugog mjesta u prvoj vožnji, u konačnici zauzeo četvrto mjesto s ukupno 77 stotinki zaostatka iza pobjednika Finca Kallea Palandera, koji je vodio i nakon prvog »laufa«. Bivšem svjetskom prvaku iz »zemlje tisuću jezera« je ovo prva pobjeda u Svjetskom kupu. Ivica je osvojio novih 50 bodova (ukupno 428) i time zadržao vodstvo u ukupnom poretku, iako je drugoplasirani Austrijanac Rainer Schönfleder, koji je za 31 stotinku bio slabiji od Pallandera, smanjio bodovnu razliku sa 144 na 114 bodova. Treći je bio, također Austrijanac Heinz Schilchegger.</p>
<p>Ivica je ostvario tek 20. vrijeme druge vožnje, jer je na pola puta do cilja u dva navrata ostao na repovima skija što je rezultiralo četvrtim mjestom. U prvoj vožnji Ivica je ciljem prošao 22 stotinke za Pallanderom i to zahvaljujući sjajnoj vožnjom u završnici. Naime, nakon gornjeg dijela staze Ivičin zaostatak je iznosio 29 stotinki, potom se povećao na 54 stotinki, ali naš je skijaš briljirao u donjem dijelu staze čime je zaslužio drugo mjesto</p>
<p>Zanimljivo je istaći da je nakon prvog »laufa« razlika od prvoplasiranog do šestoplasiranog iznosila samo 39 stotinki što je jamčilo iznimno zanimljivu završnicu. No, do cilja u drugoj vožnji nije došao Jean-Piere Vidal koji je odustao nakon pogreške u donjem dijelu staze, a Bode Miller je zbog dvije velike pogreške »zakasnio« do cilja za 11 sekundi i 92 stotinke. </p>
<p>Švicarac Silvan Zurbriggen sigurno je presretan otišao iz Kitzbühela jer je sa startnim brojem 43 zauzeo 26. mjesto u prvoj vožnji, a prvo vrijeme druge vožnje osiguralo mu je ukupno sedmo mjesto. Inače, od skijaša koji su prije tjedan dana u Wengenu stajali na pobjedničkom postolju (Rocca, Sasaki, Kostelić), samo je Ivica došao do cilja u prvoj vožnji, Talijan i Japanac morali su odustati.</p>
<p> • Rezultati: 1. Palander (Fin) 1:41,75, 2. Schönfelder (Aut) + 0,31, 3. Schilchegger (Aut) + 0,53, 4. KOTELIĆ (HRV) + 0,77, 5. Raich (Aut) + 0,84, 6. Kunc (Slo) + 1,00, 7. Zurbriggen (Švi) + 1,22, 8. Karlsen (Nor) + 1,26, 9. Amiez (Fra) + 1,46, 10. Albrecht (Aut) + 1,61...</p>
<p>Lj. P.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Hrvatska pobjednik čudne skupine</p>
<p>Da mi je netko rekao da ćemo izgubiti od Argentine, a onda biti prvi u skupini, rekao bih mu da je lud, rekao je naš najbolji igrač protiv Mađara, Ivano Balić </p>
<p>FUNCHAL (Od Vjesnikove izvjestiteljice), 26. siječnja</p>
<p> – Hrvatski su rukometaši završili natjecanje u skupini C Svjetskog prvenstva u Portugalu iznad svih očekivanja. Nakon početnog šokantnog poraza od Argentine, naši su igrači zaredali četiri pobjede, a posljednja je bila i ona najvažnija. Pobjedom protiv Mađarske sa 30-29 (16-13), naši su izbili na prvo mjesto u skupini. To znači da će u drugom krugu igrati u skupini III u Rio Maioru i prenijet će sa sobom dva boda. Mađari su, usprkos porazu, prošli u drugi krug. To mogu zahvaliti rukometašima Saudijske Arabije koji su pobijedili Argentinu sa 31-30, te tako eliminirali Južnoamerikance i poslali Mađare u daljnje natjecanje. Tako se još jednom pokazalo da je skupina C zbilja čudna – Argentina pobijedi Hrvatsku, remizira s Rusima i ispadne, Mađari usprkos dvjema pobjedama plešu na rubu ispadanja, onda ih spase Saudijci svojom jedinom pobjedom na SP... A Hrvatska na kraju bude prva u skupini, na što se sigurno nitko ne bi kladio, čak ni naši rukometaši. </p>
<p>Nakon velike pobjede protiv svjetskih prvaka Francuza naši su rukometaši započeli utakmicu koja im je odlučivala o plasmanu u skupini. Samo im je pobjeda jamčila prvo mjesto i naši nisu željeli ništa prepuštati slučaju. Izvukli su snagu tko zna otkud, odigrali čvrstu obranu, kao i u prethodna dva dvoboja, a napad je predvodio Ivano Balić koji je bio dvostruka opasnost – pogađao je sam, ali i razigravao suigrače. Mađari su vodili točno jednu minutu, kod 4-3 u 9. minuti, izjednačili su deset minuta kasnije na 9-9, no sve je ostalo pripalo Hrvatima. Kubanac s mađarskim državljanstvom, Carlos Perez je u 18. minuti pucao i pogodio Petra Metličića, koji je stajao u bloku, točno posred lica i rasjekao mu čelo. Izbacilo je to našeg vanjskog napadača iz igre na nekoliko minuta, no vratio se Metličić i nastavio izluđivati Kubanca. Međutim, naporan ritam je ostavio traga na našim igračima koji su počeli posustajati posljednjih deset minuta. Prednost 27-23 se polako počela topiti, naši su zaredali pogreške, mađarski drugi vratar Fazekas je branio kao u transu, a Mađari su krenuli u svoju seriju 5-1 i minutu i pol prije kraja na semaforu je bilo 28-28. Pozvao je tad odmor Lino Červar, kako bi im dao minutu da predahnu. Pogodio je nakon toga Renato Sulić, da bi potom i mađarski izbornik Laszlo Skaliczky pozvao odmor. Mađari su izjednačili iz sedmerca, a pobjedu je donio Metličić pola minute prije kraja. Sačuvao ju je Valter Matošević koji je obranio Perezov udarac.</p>
<p>Čudna utakmica. S jedne strane naši su osigurali drugi krug natjecanja i mogli su igrati opušteno. No, s druge strane, pobjedom su sami riješili svoj plasman u skupini. Izgleda da im je jedan teži put (pobjedama s Rusima i Francuzima) bio dovoljan, strepnju i neizvjesnost čekanja da drugi odlučuju u njima ovaj si put nisu htjeli priuštiti. </p>
<p>– Da mi je netko rekao da ćemo izgubiti od Argentine, a onda biti prvi u skupini, rekao bih mu da je lud. Bili smo jako umorni, ali smo ipak uspjeli doći do pobjede. Nije nam bila bitna razlika, željeli smo samo pobijediti, rekao je Ivano Balić koji je Mađarima zadao mnogo problema.</p>
<p>Hrvatski su rukometaši svoju famoznu gusjenicu prvi put pokazali kad su osvojili olimpijsko zlato 1996. u Atlanti. Nakon zagrljaja i čestitanja, hrvatska se gusjenica ponovno zakotrljala terenom. </p>
<p>– Dobro je da imamo dva dana odmora, jedva stojimo na nogama od umora. Kad se odmorimo i dođemo malo k sebi, idemo opet polako, utakmicu po utakmicu. Imamo jo mnogo posla, veli Blaženko Lacković.</p>
<p>U pravu je, mnogo je još posla pred našim rukometašima.</p>
<p>Dvorana Tecnopolo</p>
<p>HRVATSKA – MAĐARSKA 30-29 (16-13)</p>
<p>HRVATSKA: Šola, Matošević, Kaleb 3, Sulić 5, Balić 7, Jović, Lacković 4, Zrnić, Dominiković, Džomba 4 (1), Valčić, Goluža 3 (2), Špoljarić, Metličić 4.</p>
<p>MAĐARSKA: Szathmari, Fazekas, Buday 5 (1), Katzirz, Bendo 1, Gal 1, Ivancsik, Rosta 2, Kertesz 3, Doros, Perez 5, Pasztor 6 (1), Laluska, Nagy 6.</p>
<p>SUCI: Goulao i Macau (obojica Portugal). GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>SEDMERCI: Hrvatska 4 (3), Mađarska 2 (2).</p>
<p>ISKLJUČENJA: Hrvatska 6 minuta (Goluža, Sulić 2+2), Mađarska 6 minuta (Buday, Gal 2+2).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivano BALIĆ.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>»Sami smo sebi bili najveći suparnik«</p>
<p>FUNCHAL, 26. siječnja</p>
<p> – Hrvatsku su na konferenciji za novinare predstavljli trener Irfan Smajlagić i vratar Vlado Šola. Iako su naši napravili veliku stvar, Smajlagić je bio odmjeren kao i uvijek:</p>
<p>– Prvo smo mjesto zaslužili našim dobrim igrama. Nama suparnici nisu bili problem, mi smo sami sebi bili najveći suparnik. Trebalo je vremena, ali smo uspijeli rješiti sve te probleme. Pokazalo se da su mogućnosti ove momčadi velike i na temelju onog što su igrači pokazali mislim da imamo pravo očekivati dobar plasman, pa čak i medalju.</p>
<p>Vlado Šola je također bio kratak:</p>
<p>– Bilo nam je teško odigrati utakmicu protiv Mađarske nakon onog rata protiv Francuza. Strašno smo umorni, ali ulog je bio velik i izvukli smo zadnje atome snage za pobjedu. Kvalitno smo odigrali, uspjeli smo pobijediti i to je je najvažnije.</p>
<p>Mađarski kapetan Istvan Pasztor je rekao da su si sami krivi, jer nisu igrali kao kolektiv i nisu bili dovoljno agresivni, izbornik Laszlo Skaliczky je objasnio uzroke poraza svoje momčadi.</p>
<p>– Od početka smo gubili, stalno smo lovili prednost i to nas je koštalo mnogo snage. Imali smo mnogo problema sa hrvatskim srednjim vanjskim (Balić op.) kojeg nismo mogli zaustaviti. Željeli smo mi pobijediti, ali nismo stalno mogli stizati rezultat. Osim toga, mađarski mladi igrači nisu mogli podnijeti toliku odgovornost koja je bila na njima. Teško nam je sad, ali što ćemo... Bit će novih prilika, govorio je Skaliczky.</p>
<p>Mađarski izbornik nije vjerovao da će Saudijci uspijeti pobijediti Argentinu, izrazi mađarskih lica su bili jako, jako deprimirani. Sat vremena kasnije raspoloženje u mađarskom taboru je bilo bitno drugačije...</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Kezele: » 21. mjesto lijep je uspjeh«</p>
<p>Naše nordijke Maja Kezele i Ivana Mihelčić nastupile su na 15 kilometara slobodno </p>
<p>u skijaškom trčanju </p>
<p>TARVISIO, 26. siječnja</p>
<p> – Hrvatska nordijka Maja Kezele osvojila je 21. mjesto na utrci 15 kilometara slobodno u skijaškom trčanju održanoj na zimskoj Univerzijadi u talijanskom Tarvisiju. Njoj je za tri kruga oko Ski arene Paruzzi trebalo 40:25.7 minuta. Druga naša predstavnica Ivana Mihelčić odustala je zbog bolova u koljenu.</p>
<p>Maji Kezele želja se ispunila. Prije utrke je priželjkivala plasman među prvih 30.</p>
<p>– Ovo je za mene odličan rezultat. Da mi je netko prije starta ponudio takav plasman, odmah bi prihvatila. Bilo je jako teško, ali sam izdržala. Žao mi je što Ivana nije stigla do cilja. Sad slijedi pakleni trening za Svjetsko prvenstvo u Val di Fiemmeu (18. veljače - 1. ožujka), rekla je Maja neposredno nakon utrke.</p>
<p>Hrvatska je prvakinja u Ski areni Paruzzi imala startni broj 27., a za pobjednicom Ukrajinkom Valentinom Ševčenko zaostala je nešto više od dvije minute (2:14.1). Ispred Maje Kezele plasirale su se trkačice sve redom iz nordijskih velesila poput Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Rezultatom je bio zadovoljan i trener reprezentacije Boris Levar:</p>
<p>– Maja je pokazala da može dobro trčati i na ovako dugoj stazi. Dosad joj se samo na 5 kilometara uspjevalo ugurati među prvih 30, rekao je Levar.</p>
<p> • Rezultati: 1. Ševčenko (Ukr) 38:11.6, 2. Timofejeva (Rus) +26.9, 3. Starovojitina (Rus) +30.7, 4. Pastranakova (Slk) +30.9, 4. Sabirsianova (Rus) +32.1, 5. Korolik (Blr) +34.2... 21. KEZELE (HRV) +2:14.1. (vj)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Pettersenu Sapporo</p>
<p>SAPPORO, 26. siječnja</p>
<p> – Norveški skakač Sigurd Pettersen pobjednik je natjecanja Svjetskog kupa u skijaškim skokovima u japanskom Sapporu. Sa najdaljim skokom natjecanja od 131.5 metara u drugoj seriji Norvežanin je za 5.8 bodova prestigao Austrijanca Andreasa Widhoelzla (130 m, 127 m), dok je treći bio Austrijanac Florian Liegl (127 m, 129.5 m). </p>
<p> Ukupni poredak (nakon 18 natjecanja): 1. Ahonen (FIN) 869, </p>
<p> 2. Malysz (POL) 817, 3. Widhoelzl (AUT) 794, 4. Hannawald (NJEM) 721, 5. Peterka (SLO) 692, 6. Pettersen (NOR) 687...</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>I svjetski prvaci pokleknuli pred hrvatskom obranom</p>
<p> akon pobjede protiv Rusije, naši su igrači rekli kako bi voljeli ponoviti onako čvrstu 3-2-1 obranu, koncentriranost u napadu i uspjeli su u tome / U posljednjoj utakmici prve faze natjecanja naši će rukometaši igrati protiv Mađarske i pobjeda protiv sjevernih susjeda donijela bi nam prvo mjesto u skupini </p>
<p>FUNCHAL (Od Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> – Hrvatska i dalje reda iznenađenja u svojoj skupini C na Svjetskom prvenstvu. Nakon što su pobijedili olimpijske pobjednike, u dvoboju 4. kola naši su rukometaši pobijedili i svjetske prvake Francuze sa 23-22 (11-10) i dali si priliku da sami odlučuju o svom plasmanu u skupini. Naime, u posljednjoj utakmici prve faze natjecanja naši će rukometaši igrati protiv Mađarske i pobjeda protiv sjevernih susjeda donijela bi nam prvo mjesto u skupini. Ne uspijemo li pobijediti Mađare, tad će naš plasman ovisiti o ishodu dvoboja Francuske i Rusije. Naime, ako Hrvatska pobijedi, imat će osam bodova. Francuska kasnije može pobijediti Rusiju i imati osam bodova kao i Hrvatska, ali budući da je u međusobnom dvoboju Hrvatska uspješnija, pripast će joj i prvo mjesto u skupini. U svakom slučaju, našim je igračima pao golem teret s leđa, a za to su se morali žestoko boriti.</p>
<p>Nakon pobjede protiv Rusije, naši su igrači rekli kako bi voljeli ponoviti onako čvrstu 3-2-1 obranu, koncentriranost u napadu i uspjeli su u tome. Primjerice, Fernandez će sanjati hrvatsku formaciju i vratara Šolu - imao je šest promašaja i dvije pogreške, a pogodak je uspio dati tek iz sedmerca. Efikasnošću se ne mogu pohvaliti ni ostali francuski strijelci, Cazal, Narcisse i Golic. Francuski je izbornik Claude Onesta izmijenjao sve svoje vanjske igrače, no nijedan nije mogao probiti hrvatsku obranu. No, zato su se Francuzi »iskazali« u obrani, koja je poznata po svojoj oštrini, a ukrajinski je sudački par to tolerirao. Tako je udarac u prsa dobio Sulić, Goluža dvaput, Lackovića i Metličića tukli su gdje su stigli, a Ivanu Baliću Francuzi su, kako se u prvi trenutak činilo, slomili rebro. Naime, liječnik reprezentacije Josip Feldbauer nakon utakmice je otišao s Balićem na snimanje rebra, no na sreću ipak ništa nije slomljeno. No, to nije spriječilo naše igrače, koji su toliko željeli pobjedu.</p>
<p>– Prvo smo strahovito željeli odigrati što bolje. Kako smo znali igrati protiv obrane 5-1? Pa, kad od prvog dana priprema izbornik s nama trenira napad na obranu 5-1, nakon mjesec dana smo morali nešto naučiti. Sad smo tako i odigrali, rekao je Blaženko Lacković, priznajući da Francuzi nisu gledali u koji dio tijela udaraju. Naši su reprezentativci cijelo vrijeme kontrolirali rezultat, Francuzi su se primaknuli na pogodak razlike, ali nisu mogli ni izjednačiti. Mnogo govori činjenica da naši igrači iz utakmice u utakmicu imaju sve manje tehničkih pogrešaka. Obrana kakvu su odigrali Denis Špoljarić, Renato Sulić, Tonči Valčić, Petar Metličić i Nikša Kaleb zaslužuje poglavlje u rukometnim udžbenicima. Špoljarić pokazuje da izrasta u odličnog obrambenog igrača, Valčić u obrani nadoknađuje ono što mu u napadu ponekad ne polazi za rukom, Metličić izgara svih 60 minuta i, uz lijevo krilo Kaleba, igrač je bez zamjene. Upravo su Kaleb i Lacković najugodnije iznenađenje naše reprezentacije. Njihovi nastupi zaslužuju samo pohvale. </p>
<p>– Opet je presudila naša bolja obrana. Odigrali smo je točno kako smo se dogovorili. U napadu smo uspijeli razvući njihovu 5-1 formaciju, igrali smo široko i uspjeli ih probiti. Zbilja je teško igrati protiv francuske obrane koju oni igraju vrlo grubo. U prvom su me poluvremenu udarili u prsa, izgubio sam zrak, nisam mogao doći sebi cijelo poluvrijeme, govorio je Sulić, koji nijednom nije ustuknuo u hrvanju s francuskom obranom. </p>
<p>I naši vratari, Valter Matošević i Vlado Šola, lako bi mogli konkurirati za najbolje vratare svjetske smotre. Šola, koji brani u francuskom Chamberyju, poznaje Francuze i bilo je logično da počne utakmicu. U 50 minuta obranio je 11 udaraca, a posljednjih je deset minuta prepustio Matoševiću. On je pak skupio šest obrana, od toga dvije ključne za pobjedu. Obojica su sigurni, a koliko imaju samopouzdanja govori zgoda koju je prepričao glavni tajnik Hrvatskoga rukometnog saveza Damir Poljak:</p>
<p>– Šola je dan prije utakmice protiv Rusa došao do Matoševića i rekao mu: »Valtere, ti riješi Ruse, a ja ću Francuze«. Valter je bio odličan protiv Rusa, a Vlado protiv Francuza. Zbilja je krasno vidjeti koliko povjerenja imaju jedan u drugoga i koliko si pomažu. </p>
<p>Kako prvenstvo odmiče, naši rukometaši igraju sve bolje. A to ohrabruje i daje nadu da bi ipak mogli stići do Atene. </p>
<p>Dvorana Tecnopolo</p>
<p>HRVATSKA – FRANCUSKA 23-22 (11-10)</p>
<p>HRVATSKA: Šola, Matošević, Kaleb 3, Balić 3, Sulić 3, Lacković 4, Zrnić, Vori, Dominiković, Džomba, Valčić 2, Goluža 3 (2), Špoljarić, Metličić 5.</p>
<p>FRANCUSKA: Martini, Omeyer, Fernandez 1 (1), Dinart, Burdet, Gille 3, Kempe, Narcisse 3, Anquetil 2, Golic 6, Houlet, Richardson 3, Abati 2 (1), Cazal 2.</p>
<p>SUCI: A. i V. Ljudovik (obojica Ukrajina). GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>SEDMERCI: Hrvatska 2 (2), Francuska 3 (2).</p>
<p>ISKLJUČENJA: Hrvatska 6 minuta (Sulić, Goluža, Metličić), Francuska 4 minute (Houlet, Burdet).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Petar METLIČIĆ.</p>
<p>Rezultati, skupina A: Španjolska – Kuvajt 48-18, Jugoslavija – Tunis 28-27, Poljska – Maroko 35-29; poredak: Španjolska 8 bodova, Jugoslavija 6, Tunis 4 boda...; skupina B: Njemačka – Portugal 37-29, Island – Katar 42-22, Australija – Grenland 26-21; poredak: Njemačka 8, Island 8, Portugal 4 boda...; skupina D: Švedska – Alžir 32-28, Slovenija – Brazil 30-27, Danska – Egipat 35-26; poredak: Danska 8, Švedska 6, Slovenija 4 boda...</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Karlsson spašava čast Europe</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Posljednji dan Otvorenog prvenstva Hrvatske u stolnom tenisu očekivano će obilježiti Azijati. U njihovo društvo uspio se ugurati jedino bivši europski prvak, Šveđanin Peter Karlsson koji je u četvrtfinalu bio bolji od svjetskog prvaka Wang Liquina.</p>
<p>Hrvatska je bez svojih najjačih predstavnika, Tamare Boroš i Zorana Primorca, ostala već nakon dvoboja osmine finala. </p>
<p> • Rezultati, muški, 3. kolo: PRIMORAC (HRV) – Ryu Seung Min (Kor) 0-4 (9-11, 5-11, 5-11, 7-11), četvrtfinale: Hao Wang (Kin) – Boll (Njem) 4-2, Sang Eun Oh (Kor) – Ryu Seung Min (Kor) 4-0, Chih-Yuan Chuan (Taj) – Chiang Peng-Lung (Taj) 4-2, Karlsson (Šve) – Wang Liqin (Kin) 4-0; žene, 3. kolo: BOROŠ (HRV) – Jiang Huajun (Kin) 2-4 (11-5, 10-12, 11-7, 5-11, 7-11, 8-11); četvrtfinale: Zhang Yining (Kin) – Steff (Rum) 4-1, Guo Yan (Kin) – Jiang Huajun (Kin) 4-3, Niu Jianfeng (Kin) – Fujinuma (Jap) 4-2, Lee Eun Sil (Kor) – Nemes (Njem) 4-2; parovi, žene, četvrtfinale: BOROŠ/Steff (HRV/Rum) – Fujinuma/Hiura (Jap) 4-1 (10-12, 11-6, 12-10, 11-6, 11-8); polufinale: BOROŠ/Steff – Bai Yang/Jiang Huajun (Kin) 2-4 (9-11, 3-11, 12-10, 8-11, 11-6, 4-11). </p>
<p>V. B.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="47">
<p>Račan i Prodi o kandidaturi Hrvatske za EU</p>
<p>BRUXELLES, 26. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Premijer Ivica Račan sastaje se u ponedjeljak s predsjednikom Europske komisije Romanom Prodijem. Za jednosatnog susreta razgovarat će o namjeri Hrvatske da u veljači podnese zahtjev za članstvo u EU te provedbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, reformama u Hrvatskoj i situaciju u regiji. </p>
<p>Najava hrvatske kandidature pada u pravo vrijeme. EU treba primjer uspjeha svoje politike u regiji, a Hrvatska je u ovom trenutku jedina zemlja regije bez međunarodnih snaga, Prevlaka je skinuta s liste problema, a ekonomija napreduje.</p>
<p>Ministar vanjskih poslova Tonino Picula u utorak razgovara s vanjskopolitičkim povjerenikom Chrisom Pattenom. Uoči tog susreta Grčka će, kao predsjedateljica, otvoriti javnu raspravu šefova diplomacija Petnaestorice o strategiji EU-a na zapadnom Balkanu, koja će konačno s kabinetskih stolova preseliti na televizijske ekrane i u službenu politiku.</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Pao američki zrakoplov »U-2« u Južnoj Koreji, pilot iskočio, troje ozlijeđenih </p>
<p>SEOUL, 26. siječnja</p>
<p> - Američki špijunski zrakoplov »U-2« srušio se u nedjelju, nakon što je njegov pilot iskočio, u blizini južnokorejskoga glavnoga grada Seoula, ozlijedivši tri osobe na tlu, objavilo je ministarstvo obrane Južne Koreje. </p>
<p>»Izvidnički zrakoplov 'U-2' američke vojske srušio se oko 15 sati (po lokalnom vremenu). Pilot je iskočio«, rekao je glasnogovornik ministarstva. »Pilot se katapultirao iz kabine prije pada, no zasad nije poznato gdje se spustio padobranom i je li ozlijeđen«, dodao je. </p>
<p>Lee Ferguson, glasnogovornica američke vojske u Južnoj Koreji, nije komentirala nesreću. </p>
<p>Zrakoplov se srušio u gradu Hwasungu, 50 kilometara južno do Seoula. Pao je na jednu automehaničarsku radionicu i eksplodirao, pri čemu su lakše ozlijeđene tri osobe koje su se nalazile u blizini. »U-2«, koji leti na visini većoj od oko 22 kilometra izvan dometa projektila zemlja-zrak, poletio je iz baze američkog ratnog zrakoplovstva »Osan« nedaleko od mjesta pada u Hwasongu. </p>
<p>Sjeverna Koreja često prosvjeduje zbog letova tih američkih zrakoplova nad njezinim teritorijem. SAD u Južnoj Koreji ima 37.000 vojnika. (AP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Mimica: Hrvatska u Davosu istaknula prioritet ulaska u EU</p>
<p>DAVOS/ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> - »Hrvatska svake godine iskoristi održavanje Svjetskoga gospodarskog forma kako bi iznijela svoje prioritete, pa je to učinila i ove godine u Davosu, istaknuvši namjeru što bržeg uključenja u Europsku uniju«, rekao je u nedjelju ministar za europske integracije Neven Mimica.</p>
<p>U telefonskom razgovoru za Hinu, Mimica je iz poznatog švicarskog zimovališta rekao kako je priliku za iznošenje hrvatskih ambicija, namjera i potencijala glede ulaska u EU imao na dvjema panel-raspravama, »Susret s budućim članicama EU-a« i »Jugoistočna Europa u fokusu«.</p>
<p>»Sama činjenica da je Hrvatska uključena u prvu panel-diskusiju pokazuje da se i na ovako uvaženim skupovima na nju gleda kao na definitivnu buduću članicu Unije«, rekao je Mimica, koji predvodi hrvatsko izaslanstvo na skupu koji je okupio dvije tisuće vodećih svjetskih političara i gospodarstvenika.</p>
<p>Ministar je kazao da je Hrvatska u Davosu, kao jedna od 11 zemalja osnivača, pristupila i inicijativi jordanskoga kralja Abdulaha II. »Informacijska tehnologija u rastućim gospodarstvima«, koja će nastojati međusobno povezati manje zemlje koje svoj razvoj mogu temeljiti i na informacijskoj tehnologiji. </p>
<p>Mimica je potvrdio da je glavna tema foruma Irak te procjene hoće li biti napada ili ne, odnosno procjene o negativnim gospodarskim i financijskim učincima na globalnoj razini.</p>
<p>»Postoje tri scenarija među kojima međunarodni financijaši najpovoljnijim smatraju kratki i brzi rat, nepoželjnijim ocjenjuju dugi, 'prljavi rat, dok su jedinstveni u procjeni da bi najgore bilo održanje sadašnjeg stanja ni rata ni mira«, objasnio je Mimica. Također je kazao kako prevladava mišljenje da će napada biti, ali se »vrlo jasno, čak i u oštrim tonovima«, može razaznati razlika u stajalištima između nekih europskih zemalja i Amerikanaca. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Račan u petak na ručku s europskim veleposlanicima</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> - Nakon posjeta Bruxellesu, premijer Ivica Račan sastat će se s veleposlanicima zemalja članica Europske unije u Zagrebu, na ručku koji je zakazan za petak 31. siječnja, doznao je Vjesnik iz krugova stranih diplomata. </p>
<p>Vjesnikov izvor tvrdi da sve zemlje EU-a podržavaju službenu kandidaturu za članstvo u Uniji. Datum podnošenja molbe za članstvo još nije definiran, a u Banskim dvorima se računa s dva datuma. Prvi je 18. veljače kada Račan putuje u Atenu, koja predsjeda EU-om, a kalkulira se i s mogućnošću da se molba preda u Bruxellesu 25. veljače.</p>
<p>Prema riječima jednog europskog diplomata u Zagrebu, Hrvatska može računati sa snažnom potporom samo ako se bude držala svojih međunarodnih obveza, ponajprije vezanih za Haaški sud. Europski diplomati smatraju da nove optužnice neće u Zagreb stići prije ožujka, a ne sumnjaju ni u to da će ih Vlada proslijediti nadležnom županijskom sudu. No, upozoravaju, bit će pomno praćena reakcija hrvatske policije koja optužene mora uhititi ako se sami ne predaju jer je, za razliku od sudova, policija dio izvršne vlasti, pa je Vlada izravno odgovorna za njezine postupke. Očito, diplomati upozoravaju da se slučaj bijega generala Ante Gotovine ne smije ponoviti.</p>
<p>Među uvjetima za podršku diplomati i dalje naglašavaju važnost medija, uključujući i privatizaciju Trećeg programa HTV-a, a spominju i reformu pravosuđa. </p>
<p>Istodobno, naš se sugovornik čudi što se u medijima povremeno govori o tome da se radno zakonodavstvo mijenja pod pritiskom iz inozemstva - MMF-a i zahtjeva EU-a. To nije točno, tvrdi naš sugovornik i napominje da se i diplomati čude inzistiranju Račanove vlade da se Zakon o radu mijenja u predizbornoj godini.</p>
<p>Sanja Kapetanić, Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Prijetnje islamskih konzervativaca sarajevskom novinaru</p>
<p>U središtu skandala je Bakir Hadžiomerović, mladi urednik popularne političke emisije »60 minuta«, u kojoj se govori o korupciji bosanskohercegovačkih vlasti/ Smatra se da radikalni islamski krugovi stoje i u pozadini najavljenih demonstracija pred zgradom televizije u Sarajevu </p>
<p>SARAJEVO, 26. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Zgrada Televizije Bosne i Hercegovine od subote je pod pravom policijskom opsadom. Razlog izimno pooštrenih mjera sigurnosti jesu prijetnje novinarima i urednicima Federalne TV, te najavljene demonstracije protiv uređivačke politike te televizijske kuće, na kojima bi se, kako tvrde organizatori, ispred zgrade Javnog radiotelevizijskog servisa BiH trebalo okupiti između 30.000 i 80.000 ljudi.</p>
<p>U središtu je skandala Bakir Hadžiomerović, mladi urednik najpopularnije političke emisije u BiH »60 minuta«. Nakon niza izvješća u kojima je otvoreno progovorio o korupciji bosanskohercegovačkih vlasti, ali i međunarodnih službenika u toj zemlji, te priloga kakvi su bili oni o (protu)terorističkom logoru na Pogorelici i ratnim likvidacijama Hrvata u Bugojnu, Hadžiomerović je na sebe navukao bijes dobroga dijela javnosti, posebno konzervativaca.</p>
<p>Smatra se da upravo radikalni islamski krugovi stoje i u pozadini najavljenih demonstracija, koje se očekuju u ponedjeljak. Formalno, akciju protiv Hadžiomerovića i emisije »60 minuta« počela je skupina studenata Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Njih 60 potpisalo je peticiju kojom se od direktora Federalne TV Jasmina Durakovića zahtijeva ukidanje ili promjena programske orijentacije političkoga magazina.</p>
<p> Zahtjev je obrazložen navodnim diletantizmom i bezobrazlukom urednika Hadžiomerovića, no našlo se mjesta i za druge kvalifikacije, koje su očito stvarni razlog za pokretanje akcije. Tako se tvrdi da je Hadžiomerović »iskompleksiran činjenicom što je Bošnjak, što se zove Bakir«, te da vrijeđa provjerenoga prijatelja BiH kakav je Paddy Ashdown i slično. </p>
<p>U međuvremenu, peticija protiv »60 minuta« proširena je i zahtjevom za obustavom montiranih političkih procesa, kakav je već spomenuti slučaj Pogorelica, u kojem su bivši visoki bošnjački obavještajni službenici optuženi da su uz pomoć Iranaca formirali ilegalni logor za terorističku obuku. Studentima filozofije pridružili su se navodno i kolege s drugih fakulteta, no Bahtijar opovrgava da iza svega zapravo stoji ozloglašena Aktivna islamska omladina.</p>
<p>Neki od drugih potpisnika peticije ne štede riječi kritike na račun Hadžiomerovića: »Bakir je školski primjer režimskog novinara. Smiješan je jer ne može podnijeti izborni gubitak stranke čiji je glasnogovornik. Šteta da je kao mlad novinar pao na tako niske grane.«</p>
<p>Očito, mnogo dublje podjele u bosanskohercegovačkom društvu prelamaju se preko leđa toga novinara koji osobno, ali i njegova obitelj, svakodnevno prima vrlo ozbiljne prijetnje. Konzervativni dio bošnjačke javnosti ogorčen je načinom na koji se BiH uključila u svjetsku antiterorističku koaliciju nakon 11. rujna i potezima koje je vukla donedavno vladajuća Alijansa za promjene, vođena SDP-om, a zahvaljujući kojima su, navodno, Bošnjaci i njihove vođe prikazani kao teroristi ili simpatizeri terorizma, te omalovažavana njihova obrana od agresije u ratu. </p>
<p>Hadžiomerović je, očito, pogodna meta, jer ne krije svoju ljevičarsku orijentaciju, a njegova je emisija zapravo televizijska verzija političkog tjednika Slobodna Bosna, lista naklonjenoga Lagumdžijinom SDP-u. No, to nije nikakvo opravdanje za tako ozbiljne napade, uključujući prijetnje smrću. </p>
<p>U BiH, pokazalo je to ubojstvo hrvatske obitelji kod Konjica, ima na žalost dovoljno fanatika koji su spremni počiniti zločin vjerujući da to rade za uzvišene ciljeve. Zbog toga je i odgovornost onih koji istupaju i pokreću akcije u javnosti izuzetno velika.</p>
<p>Zanimljivo je da su ukidanje emisije »60 minuta«, doduše iz drugih razloga, tražili i iz Ureda visokog predstavnika (OHR) Paddyja Ashdowna. U neformalnim kontaktima, navodno je takav zahtjev upućen direktoru FTV-a Durakoviću. Emisija »60 minuta«, slično kao i Slobodna Bosna, neuobičajeno je oštro kritizirala Ashdowna, a glavni je razlog smjena direktora FOSS-a Alibabića.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Ayaan Hirsi Ali: Terorizam je početak kraja islamske vjere </p>
<p>Somalijka u nizozemskom parlamentu na udaru islamskih fundamentalista </p>
<p>BRUXELLES, 26. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Ayaan Hirsi Ali (34) među brojnim je izbjeglicama iz Somalije, ali je među rijetkima koje su svoj novi život obilježile burnom političkom karijerom u novoj domovini. Hirsi Ali je novoizabrana članica Donjeg doma nizozemskog parlamenta i svojim je političkim istupima izazvala militantne islamiste. </p>
<p>Za sebe tvrdi da je odgojena u islamskoj tradiciji te da joj je obveza »stvari nazivati pravim imenima«. Buru je izazvala svojim opisom proroka Muhameda: »Po mome shvaćanju, Muhamed je perverzan jer je protiv ljudskih sloboda, a zar nije i vama a ne samo meni u najmanju ruku čudno da se na njega, na njegove riječi i poruke pozivaju svi srednjoistočni tirani, Saddam Hussein, Homeini, Bin Laden; zar i vama nije neobično da muslimani šute kad se ove osobe pozivaju na sveto slovo Kurana?«.</p>
<p>Njezine su izjave u intervjuu De Trouwu očekivano isprovocirale bučne prosvjede među nekim muslimanima. Vijeće džamija je preko svog predsjednika osobno pozvalo zastupničinu stranku VVD da se izjasni o izjavi i kaže stoji li iza stavova svoje mlade zastupnice. Iz VVD-a su zasada odvratili kako je riječ o osobnom mišljenju, iako drastičnom stavu, te da će se VVD izjašnjavati naknadno. </p>
<p>Ayaan Hirsi Ali je iz redova nizozemskih laburista prešla u mnogo desniji VVD, javno objašnjavajući svoj prelazak mlakom politikom laburista prema islamu. Bez obzira koji motivi bili, ova neobična, borbena i jezičava žena jamči skandal u svakom svom javnom nastupu. U jednom od njih je izjavila kako misli da je »islam, kao Alahova volja, nazadan, čime ne želim kazati da je sama religija takva, to je drugo, ali islam daje poruke neprihvatljive u sadašnjem liberalnom svijetu; k tome, početak kraja ove vjere je terorizam počinjen u njegovo ime«. </p>
<p>Od početka svog javnog djelovanja, Ayaan Hirsi Ali nastupa s pozicija militantne zastupnice borbe za ženska prava. Istupi su joj stvorili izvjestan broj glasnih, fanatičnih neprijatelja. Istodobno dobila je tiho odobravanje tisuća islamskih vjernika u Nizozemskoj. Govoreći o odnosu s vjerom, zastupnica tumači da je vjernik i da će uvijek vjerovati, ali ne može prihvatiti sustav koji »prisiljava ljude na odlučivanje između Alaha i članova obitelji (...), ova je religija perverzna, ona se infiltrira u najintimnije odnose ljudi unutar obitelji«. </p>
<p>Ayaan Hirsi Ali, zastupnica VVD-a u Tweede Kamer (nizozemskom parlamentu), platila je pravo na govor skupom cijenom. Izgubila je privatnost, iako se trudi očuvati što je moguće više elemenata osobnog života čak i sada kada je javna ličnost. Zbog učestalih prijetnji više se ni ne kreće bez pratnje čuvara, jer postoji grupica ljudi koja bi me tako rado raščetvorila, gorko se našalila u jednom TV intervjuu, dodajući: »Eto, to vam je zastrašujuća strana Islama - apsolutno ne tolerira drukčija mišljenja.«</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Vojni scenarij raspleta korejske krize nije isključen</p>
<p>Rusija, poput Francuske i Njemačke, nastupa protiv vojnog rješavanja sukoba s Irakom, a ništa manje nije zabrinuta zbog mogućeg izbijanja rata neposredno uz njezinu dalekoistočnu državnu granicu</p>
<p>MOSKVA, 26. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Sve pretpostavke za mirno rješavanje konflikta između Sjeverne Koreje i SAD postoje, ali i dalje nije isključen i vojni rasplet korejske krize. Izjavio je to po povratku iz Pyongyanga u Moskvu zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Aleksandar Losjukov. </p>
<p>Na moskovskoj konferenciji za novinare, Losjukov je istaknuo da je rukovodstvo Sjeverne Koreje prihvatilo ruski prijedlog rješavanja »u paketu« nastalog spora sa SD, ali da mu je sjevernokorejski lider Kim Yong Il dao do znanja da će njegova zemlja »svim sredstvima« štititi svoj državni suverenitet.</p>
<p>Radi odstranjivanja uzroka spora i mirnog rješavanja krize, čelništvo Sjeverne Koreje spremno je na izravni dijalog s Amerikom na ravnopravnoj a ne ponižavajućoj osnovi ili s pozicije sile. Uvođenje ekonomskih sankcija Sjevernoj Koreji, koje predlaže SAD i neke druge zemlje Zapada, u Pyongyangu će primiti kao objavljivanje rata, rekao je Losjukov. Stoga je u međuvremenu izabrani predsjednik Južne Koreje Roh Moo Hyun i istupio protiv ideje da se u Vijeću sigurnosti UN-a povede rasprava o uvođenju sankcija Sjevernoj Koreji. »Uvođenje sankcija samo bi povećalo vjerojatnost izbijanja rata na Korejskom poluotoku«, ocijenio je južnokorejski predsjednik, izjavljujući ujedno da je bez ikakvih prethodnih uvjeta spreman na susret i pregovore sa svojim kolegom sa sjevera Kim Yong Ilom, jer je taj dijalog »jako važan«. </p>
<p>Losjukov, koji je osim Pyongyanga posjetio i Peking, izjavio je da i kinesko rukovodstvo drži kako politička sredstva za mirno rješavanje korejske krize nisu iscrpljena i da je nužan izravni dijalog između Sjeverne Koreje i SAD. Istina, kao i Washington tako ni Pyongyang nije spreman napraviti prvi korak prema dijalogu. Stoga za uspostavljanje dijaloga dviju strana značajnu ulogu mogu odigrati »treće zemlje«, kao što su Rusija, Kina i Japan, rekao je Losjukov.</p>
<p>O rezultatima pregovora svog emisara Aleksandra Losjukova u Pyongyangu, ruski predsjednik Vladimir Putin je u petak telefonom informirao svog američkog kolegu Georgea Busha. Tom prilikom dva su predsjednika razmijenili mišljenja i o situaciji oko Iraka. </p>
<p>Iračka i korejska kriza bile su također temom telefonskog razgovora Putina prošlog vikenda vodio s njemačkim kancelarom Gerhardom Schröderom i francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom. Rusija, poput Francuske i Njemačke, nastupa protiv vojnog rješavanja iračke krize, a ništa manje nije zabrinuta zbog mogućeg izbijanja rata neposredno uz njezinu dalekoistočnu državnu granicu.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Inspektori UN-a nastavili su svoj posao u nedjelju pregledom industrijskog vojnog postrojenja u Bagdadu</p>
<p>Saddam polaže nade u međunarodne podjele oko vojne intervencije</p>
<p>Saddamov vladajući stožer u traženju izlaza usredotočio se na mogućnost produženja mandata međunarodnim istražiteljima / Irak računa i na podjele u zapadnom bloku oko mogućnosti jednostrane američke invazije te na val antiratnih prosvjeda širom svijeta</p>
<p>ANKARA, 26. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Najuže iračko rukovodstvo je pod predsjedavanjem Saddama Husseina u nedjelju nastavilo zasjedanje iza zatvorenih vrata u nekom od mnogih bagdadskih bunkera. U radu tog skupa, koji bi trebao odrediti novu bagdadsku strategiju i taktiku nakon izvješća inspektora UN-a o iračkom oružju masovnog uništenja (u ponedjeljak u Vijeću sigurnosti), sudjeluju potpredsjednik Iraka Taha Yassin Ramadan, potpredsjednik vlade Tariq Aziz, šef diplomacije Naji Sabri i nekoliko najviših vojnih i stranačkih dužnosnika.</p>
<p>Saddamov vladajući stožer se, prema neizravnim saznanjima, usredotočio na tri otvorena pitanja: mogućnost produženja mandata međunarodnim istražiteljima, na sve zamjetnije podjele u zapadnom bloku oko mogućnosti jednostrane američke invazije i na val antiratnih prosvjeda koji je zapljusnuo mnoge zemlje širom svijeta, uključujući i SAD. Irački diktator, u toj trojnoj kombinaciji, vidi mogućnost da izbjegne ne samo reprizu Zaljevskog rata iz 1991., već i napuštanje kormila zemlje. </p>
<p>U Saddamovu obranu ustao je njegov stariji sin Udai. On je američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu, posredstvom vlastitog lista Babeb (Babilon), poručio da bi, u slučaju napada na Irak uslijedila strahovita odmazda prema kojoj bi, kako je kazao, zračni udari na New York i Washington (11, rujna 2001.), izgledali kao dječja igra. Kad je u pitanju sadašnji bagdadski režim ništa, pa ni angažiranje stotina plaćenih terorista na tlu SAD, ne bi trebalo isključiti. </p>
<p>Što će vođa inspektorskog tima (UMNOVIC) Has Blix i direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Mohammed ElBaradei u ponedjeljak iznijeti pred Vijećem sigurnosti manje ili više je poznato. Glasnogovornica IAEA Melisa Fleming obznanila je kako nuklearni istražitelji nisu pronašli neoborive dokaze koji bi mogli potvrditi da Irak pokušava proizvesti nuklearno oružje. Tvrdi kako se inspektori nalaze na polovici puta, te da će za završetak posla biti potrebno još nekoliko mjeseci. Očekuje se da bi sličan izvještaj mogao podnijeti i Hans Blix. </p>
<p>Amerikanci bi se u tom slučaju mogli naći pod novim snažnim pritiskom međunarodne zajednice da ne srljaju jednostrano u novu vojnu avanturu. Šef Sate Departmenta Colin Powell je rekao da će se Washington, nakon izvješća inspektora, konzultirati sa svojim prijateljima i saveznicima. Najavio je i nove kontakte Georgea Busha sa ključnim zapadnim saveznicima koji će, kako je ocijenio, biti od presudne važnosti za poduzimanje sljedećih političkih i vojnih koraka. Postoje mnoge naznake da bi šef Bijele kuće mogao prihvatiti savjet britanskog premijera Tonyja Blaira da se najavljena ofenziva na Irak odgodi za nekoliko tjedana. </p>
<p>Powell je, ipak, upozorio Svjetski gospodarski forum u švicarskom gradu Davosu da je došao s jasnom porukom da se režim iračkog predsjednika Saddama Husseina mora razoružati. U protivnom, rekao je, Bagdad će se suočiti sa teškim posljedicama. »SAD je čvrsto riješen da to i ostvari«, rekao je. Prema Powellu, Rezolucija 1441 Vijeća sigurnosti stavila je teret razoružanja na iračku, a ne inspektorsku stranu. Podsjetio je da SAD nije sam u ocjeni Saddamove krivice, dodavši da se, u slučaju pokretanja vojne akcije, može računati na desetak zemalja saveznica. </p>
<p>London je, očito poučen povijesnim iskustvom neuspjelog zaposjedanja Sueskog kanala 1956., savjetovao Washingtonu izvjesnu suzdržanost. Napad na tu važnu međunarodnu pomorsku prometnicu izvršile su združene snage Velike Britanije, Francuske i Izraela. No, Egipat je potapanjem većeg broja brodova praktički onesposobio kanal za plovidbu. Tek nakon velike »uzbune«, podignute u UN-u, sueska napadačka trojka morala se povući, a kanal prepustiti pravom vlasniku - Egiptu. </p>
<p>Promatrano iz tog kuta, vojna akcija protiv Iraka, bez dovoljno dokaza, teško bi mogla dobiti međunarodni legitimitet. »To je i preduvjet za korištenje turskih vojnih baza, poručio je turski premijer Abdullah Gül. Washington se istodobno sučeljava sa i sa drugim izazovima. Unatoč velikoj vojnoj premoći, američko je gospodarstvo, bez potpore »stare Europe« (kako ju je nazvao šef Pentagona Donald Rumsfeld), itekako ranjivo. Isto tako, stižu sve ozbiljnija upozorenja da bi se snažna antiteroristička koalicija, nastala nakon terorističkih zračnih udara na New York i Washington, mogla raspasti u slučaju poduzimanja ishitrene američke vojne invazije na Irak.</p>
<p>Novi, treći napad na američke vojnike u Kuvajtu u subotu pokazao je da se na vojnu nazočnost oko 15.000 Amerikanaca ne gleda sa simpatijama ne samo u tom malom šeikatu već i arapskom i islamskom svijetu u cjelini. Sigurno je da će ti napadi, uz pojačani val antiamerikanizma, biti još žešći nakon nedjeljnog ubojstva 12 i ranjavanja više od 50 Palestinaca u središtu Gaze. Izraelci tvrde da su žrtve ubijene u razmjeni vatre, a Palestinci da se radi o hladnokrvnom masakru sračunatom da osigura premijeru Arielu Sharonu (28. siječnja). novu izbornu pobjedu.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>»Ljudski štitovi« krenuli iz Londona u Irak</p>
<p>LONDON, 26. siječnja </p>
<p> - Oko 60 pacifista, koji su odlučili biti »ljudski štitovi« u slučaju vojnog napada na Irak, krenuli su u subotu iz Londona u Bagdad konvojem autobusa na kat. Oni će prijeći oko 4800 kilometara do Bagdada, kamo će stići 8. veljače, prema planu organizacije Human Shield.</p>
<p>Dragovoljci namjeravaju ostati u Iraku u slučaju vojnog napada na tu zemlju, računajući kako će njihova nazočnost »izvršiti pritisak« na Sjedinjene Države i Veliku Britaniju koji će biti prisiljeni bombardirati vlastite državljane. Trećina dragovoljaca su Britanci, a ostali su iz Australije, Novog Zelanda, Sjedinjenih Država, Španjolske, Belgije i Brazila. </p>
<p>Dragovoljce predvodi bivši marinac i sudionik Zaljevskog rata Ken O'Keefe, koji je rekao da će u Bagdadu štrajkati glađu sve dok se ne okupi 10.000 pacifista. Organizatori se nadaju da će na putu za Bagdad prikupiti još dragovoljaca. Dragovoljci će u Bagdadu biti raspoređeni u školama i bolnicama. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="56">
<p>Predsjednik Liječničkog sindikata zacijelo je nadčovjek!</p>
<p>Objašnjavajući novinarima nakon sjednice saborskog Odbora za rad, socijalnu politiku i zdravstvo zašto je u mjesecu prosincu 2002. g. dobio plaću u iznosu od 13.406 kuna, predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata dr. Ivica Babić naveo je da mu je toliki iznos isplaćen jer je u tom mjesecu radio 176 redovitih i 384 prekovremena radna sata.</p>
<p>Uz primjenu jednostavnih operacija niže matematike lako je izračunati da je dr. Ivica Babić redovno i prekovremeno u mjesecu prosincu na poslu proveo ukupno 560 radnih sati. Mjesec prosinac ima 31 dan, odnosno ukupno 744 sata, što znači da je dr. Babić u prosincu izvan radnog mjesta bio 184 sata odnosno samo 7,5 dana! Usprkos tomu što je na poslu proveo 23,5 dana odnosno što je izvan radnog mjesta bio samo 7,5 dana, uspio je iz Virovitice, gdje živi i radi, putovati na sjednice Glavnog odbora sindikata u Zagreb, pripremati štrajk liječnika i raditi druge sindikalne poslove, pa prosječan (tzv. mali) čovjek može biti jedinio zadivljen i zapanjen njegovom enormnom radnom motivacijom i energijom te ljubavlju prema poslu, pacijentima i sindikatu. Doista, dr. Ivici Babiću ne može se zavidjeti samo na visokoj mjesečnoj plaći nego i na golemoj radnoj sposobnosti, a njegovim pacijentima što za liječnika imaju nadčovjeka! E, da je nama više takvih supersposobnih i marljivih doktora medicine, bolesnih ljudi u Hrvatskoj zasigurno uopće ne bi bilo.</p>
<p>BRANKO IVOŠZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Ministru Vlahušiću »masovka« je jedino mjerilo</p>
<p>Trebalo bi saslušati i ostale sindikate »demokratskog bloka« sindikata u zdravstvu, jer oni čine, skupa sa liječničkim sindikatom, većinu zaposlenika u zdravstvu. Vlada nažalost ima sluha samo za tri najveća sindikata i tako će strukovni sindikati, koji nisu po broju najveći ali su nositelji medicinske djelatnosti, ostati na periferiji zbivanja. Kome to odgovara? Svakako sindikatima koji imaju većinu i to uglavnom nezdravstvenog članstva, ili medicinske sestre koje brojem svakako nadmašuju liječnike, a naravno i biokemičare i ljekarnike. To što u svakoj bolnici radi po nekoliko apotekara i nekoliko biokemičara ne daje nikome pravo da odlučuje o njima i njihovim plaćama.</p>
<p>Liječnički sindikat s pravom kao i ostalih šest sindikata koji se protive takvom davno promašenom načinu »prebrojavanja« (iz nekih davnih i neponovljenih nam vremena) i prihvaćanja masovke kao jednog mjerila vrijednosti, odlučni su u bitki oko stečenih prava, stvaranja kolektivnog ugovora dostojnog fakultetski obrazovanih osoba - zdravstvenih djelatnika i za adekvatne plaće. Zdravstveni djelatnici su što se često zaboravlja svi oni koji su završili fakultet zdravstvenog usmjerenja: medicinu, stomatologiju i farmaceutsko-biokemijski fakultet.</p>
<p>Veliki dio tih VSS-djelatnika ne dežura i njihovi su prihodi gola plaća. Svi su oni međutim obavezni svakih šest godina obnavljati lincencu i provoditi trajnu edukaciju za razliku drugih zaposlenika u zdravstvu. Svi oni rade zahtjevan i nadasve human posao, a potplaćeni su do te mjere da danas odlazeća liječnica sa specijalizacijom ima rješenje za mirovinu od 2155 kuna. Možda bi ministar Vlahušić trebao i takve primjere iznositi u svojim kontaktima sa javnim glasilima, a ne »saborski zastupnici, oni hoće vaše plaće!« Pri tom bi kvalifikacijska struktura tih istih zastupnika bila vrlo upitna prema VSS zdravstvenim djelatnicima.</p>
<p>Ostali sindikati u zdravstvu koji nisu imali sreću da ih odaberu u pregovarački dobro ni da dobiju plaćena mjesta u upravnim vijećima bolnica kao nagradu za suradnju sa Ministarstvom.</p>
<p>Ogorčeni sam sindikalni predstavnik jednog od sindikata u zdravstvu koji je tako u vrlo upitnom načinu prebrojavanju članova bio brojčani smanjen na trećinu!</p>
<p>BLANKA PETRESZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Nismo samo svjedoci nego i sudionici</p>
<p>U kontekstu zbivanja oko štrajka liječnika, predsjednik Akademije medicinskih znanosti Hrvatske prof. dr. Asim Kurjak izjavio je da »smo svjedoci degradiranja liječničke struke«.</p>
<p>No, nije li to ipak preskromno reći da smo samo svjedoci degradiranja liječničke struke? Pa, zar nismo barem djelomično i aktivni subjekti tog procesa degradacije, o čemu zorno i valjano svjedoče djela kao što su prikrivanje stručnih pogrešaka liječnika, borba za veće plaće pri čemu se potpuno zanemaruju i prava i potrebe bolesnika, manipulacija jajnim stanicama kod umjetne oplodnje, nepotrebne operacije izvođene isključivo radi zarade, lažna stručna ekspertiza kod smrti rodilje koju su razotkrili strani vještaci i tome slično. Logično, društvena posljedica toga mora biti samo gubitak ugleda liječničke struke no pri tome moramo biti svjesni činjenice da svemu tome nismo samo tek puki svjedoci, nego i aktivni sudionici i čimbenici!</p>
<p>IVAN HRENARZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Ne može biti istina da baš ništa ne valja </p>
<p>Povijesni datum 15. siječnja prošao je gotovo nezapaženo. U vihoru rata najjače agresije na Hrvatsku godine 1992. cijela Hrvatska je toga dana bila na nogama – priznata od gotovo svih zemalja svijeta – kakva nas je radost obuzela zastave su zavijorile, srca zaigrala. A danas? Muk. Mrak zaborava. Gotovo neshvatljivo.</p>
<p> Ako nas pamćenje nije napustilo, onda je vrijedno znati i to da smo 1998. ostvarili puni suverenitet na međunarodno priznatim granicama, a time ugled i položaj Hrvatske u svijetu vidljivo ojačali, svidjelo se to nekima ili ne. No, moramo biti svjesni kako napadi na Hrvatsku nisu prestali, kao i prijetnje njezinu opstanku.</p>
<p> Uvijek pod izgovorom viših ciljeva Hrvatska je kroz desetljeća bila iscrpljena i izrabljena, da bi na kraju bila žrtvom nemilosrdnih razaranja u agresorskom ratu.</p>
<p> Državu imamo, no dugo vremena još treba proći do potpune izgradnje. Stoga je važno da Hrvatsku vode sposobni hrabri ljudi i pravi domoljubi, a ne oni koji izjavljuju da u Hrvatskoj ništa ne valja. Današnju vladajuću garnituru izabrali smo da svima nama bude bolje, a oni brinu samo da što dulje ostanu na vlasti. Stalno smo pod pritiskom svjetskih moćnika, koji nisu prežalili hrvatsko osamostaljenje, voljeli bi i danas uništiti neovisnu Hrvatsku. Stoga poradimo na jedinstvu i slozi, jer jedino tako ojačani unutarnjom snagom možemo se suprotstaviti zlu koje prijeti.</p>
<p>Dužnost je naša očuvati hrvatsku slobodu dobivenu krvlju hrvatskih mladića, hrvatskih branitelja. </p>
<p>ELIZABETA ŠAJATOVIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Ne dopustimo da plavi Jadran pretvore u »crno more«</p>
<p>Ne mogu, a da ne pomislim što se to događa s nama na ovom komadiću raja, kako se to zna lijepo reći za našu lijepu Hrvatsku. Zar će Lijepa naša ostati lijepa samo na papiru. Vrlo se malo govori o silnim tankerima koji se spremaju na naš Jadran. Ljudi rezignirano zaključuju »to je već gotova stvar, veliki novac je u pitanju«. Često sam se pribojavala da će moja djeca morati tražiti komadić čistoga mora, a sada vidim da nas nažalost to čeka već sutra. Pitam se samo gdje s ekološke udruge, zeleni, ako uopće postoje. Naše prelijepo more, biser, kako kaže pjesma, mogao bi potamniti nad naletima golemih tankera. No, ako budemo svoju obalu prodavali onako kako smo počeli, tada ni to neće biti važno jer ona i onako neće biti naša. Tada neće biti više ni lijepa ni naša.</p>
<p>Iskreno se nadam da do svega toga neće doći, da ćemo znati sačuvati naše blago, da ćemo Jadran proglasiti nacionalnim parkom, da svoje blago nećemo rasprodati već da ćemo naći način kako da ga sačuvamo.</p>
<p>Sigurna sam da se mnogi obični ljudi nadaju takvom ishodu, no pitanje i dalje ostaje, a oni koji odlučuju izgleda nimalo ne mare, pa na kraju oni lako mogu otići na ljetovanje u Piranski zaljev.</p>
<p>Ivan Pavao II. rekao je da ekologiju treba evangelizirati. Koliko smo sami na tom putu, jesmo li svjesni odgovornost za ono što nam je povjereno? Možemo li nešto učiniti? odgovore ne smijemo pustiti za sutra, jer nam je danas na vratima i traži od nas odgovor. Gdje je ta naša orijentacija kao turističke zemlje? Čudim se samo kako se neke odluke donose tiho i na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>. Hoćemo li gledati tankere, crno more, pocrkale ribe, osjećati miris nafte i žaliti za onim danima kada smo se makar mogli kupati na Žurkovu ili ne? Ipak mislim da i nas mora netko nešto pitati, nitko nema pravo uništiti drugome dom, odluka će na kraju nadam se ipak ovisiti o nama, prihvatimo odgovornost, izrecimo mišljenje.</p>
<p>DAJNA JOGAN LINIĆ prof., Rijeka</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="61">
<p>Razbojnici opljačkali tri Inine benzinske crpke</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> – Prema policijskom priopćenju, u subotu navečer, u razmaku od samo 15 minuta u Zagrebu su opljačkane tri »Inine« benzinske postaje.</p>
<p> Razbojnički »pohod« počeo je u kada su u 19.05 sati, dvojica maskiranih muškaraca, naoružani pištoljem, upali na benzinsku pumpu u Ulici grada Gospića.</p>
<p> Od uplašenih djelatnika, koje su natjerali da legnu na pod benzinske postaje, M.D.-a (26) te Ž.H.-a (45), razbojnici su oteli simpa bonove i veću svotu gotova novca.</p>
<p>Samo deset minuta kasnije identičan scenarij dogodio se i na crpki »Ina park«, na Slavonskoj aveniji b.b., sada u vlasništvu poduzeća »BKM park doo.«</p>
<p> Dvojica maskiranih muškaraca, od kojih je jedan bio naoružan pištoljem, orobila su četvorica preplašenih djelatnika, koji su im predali utržak od 4.600 kuna, Nakon što su oteli novac razbojnici su naredili »Svi na pod «nakon čega su pobjegli. Priopćila je u nedjelju Policijska uprava zagrevbačka.</p>
<p>Budući da su očevici i jedne i druge pljačke slično opisali napadače, te da dvije opljačkane pumpe nisu daleko, pitali smo policiju ne radi li se možda radi o istim pljačkašima, no oni nam na to pitanje nisu mogli odgovoriti, jer se u oba slučaja još provodi kriminalistička obrada.</p>
<p>Treća pljačka dogodila se u 19.20 sati na benzinskoj crpki u Kranjčevičevoj ulici na Trešnjevci. Ovoga puta radilo se samo o jednom napadaču, naoružanom pištoljem. Od radnika S.M.(30) i A.V.(58), razbojnik je iznudio 12.000 kuna.</p>
<p> Policija je zbog ovih pljački u subotu navečer postavila kontrolne punktove na sve važnije gradske prometnice, no za sada bez rezultata.</p>
<p>M. D.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Izazov za balističare, ili traženje igle u plastu sijena </p>
<p>Meci pronađeni u Sliškovu tijelu kalibra su 9 mm, što znači da će biti teško, iako ne i nemoguće, odrediti tip oružja iz kojeg su ispaljeni / Policija o svemu još šuti, a radi se na »psihološkom profilu ubojice« / Drugi važan trag može biti upravo nađeni sivi BMW, viđen tog dana na mjestu ubojstva </p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> – Tri dana nakon ubojstva Marka Sliška (53), brata prije dvije godine, na Cvjetnom trgu ubijenog Vjeke Sliška, doznajemo da su neki od metaka ostali u Sliškovom tijelu, te su oni izvađeni i poslani na vještačenje, a kako neslužbeno doznajemo riječ je o mecima kalibra 9 mm.</p>
<p> Međutim, takvo streljivo koristi jako veliki broj oružja, pa se po kalibru ne može odrediti model oružja.</p>
<p> Naime, osim velikog broja različitih modela pištolja, devetomilimetarsko streljivo moglo je biti ispaljeno i iz automata. npr. »heckler und koch«, izraelskog »uzija« i njegove inačice, među koje spada i hrvatski »ero«, »ingram« i mnogo drugih modela. Strojnice »Ero«, kojih je u hrvatskoj bilo proizvedeno oko 24.000 komada, često su već korištene u mafijaškim obračunima. S »Erom« je, između ostalih ubijen i Željko Šobot, dok je bivši specijalac Špejtim Tači ubijen, također devetmilimetarskim, »ingramom«.</p>
<p>No, budući da policija posjeduje zrna koja su ubila Marka Sliška, balističkim vještačenjem može se otkriti model oružja iz kojeg je zrno ispaljeno, jer svako oružje prilikom ispaljivanja metka na košuljici metka ostavlja poseban trag.</p>
<p> No, o Sliškovoj likvidaciji, koja se odigrala na parkiralištu ispred njegova hotela, nedaleko od Autobusnog kolodvora., policija još uglavnom »šuti«.</p>
<p>Policija, naime, zasad još »tapka u mraku« tragajući za motivom i identitetom Sliškovog ubojice, koji je, prema navodima ministra Šime Lučina i ravnatelja policije Ranka Ostojića »profesionalno odradio ubojstvo«, pa ne čudi da je policija angažirala i svoje analitičare kako bi postavili psihološki profil ubojice. </p>
<p>U opsežnu kriminalističku obradu bila je uključena i potraga za sivim BMW-om, koji je navodno viđen u blizini Sliškovog hotela. Policija je dan nakon ubojstva pronašla traženi BMW u polju pokraj ceste Lukavec-Dubranec. Spomenuti automobil registracijskih oznaka GS 823–V je, naime, ukraden noć prije ubojstva na parkiralištu u Jarunskoj ulici a vlasništvo je I.T. (52) iz Senja.</p>
<p>Nakon pronalaska policija je pregledala automobil te s njega izuzela materijalne tragove koji bi, eventualno, doveli policiju do ubojice. No, nakon opsežnog pregleda policija je ustanovila kako ukradeni automobil nema nikakve veze sa Sliškovim ubojstvom pa je vraćen vlasniku.</p>
<p>Tijekom protekla dva dana u sjedištu Kriminalističke policije u Heinzelovoj ulici obavljeni su i brojni obavijesni razgovori s osobama koji bi mogle imati ikakva saznanja o ubojstvu Marka Sliška, inače oca petero djece. Ispitani su i svi pripadnici sada već nepostojeće »zločinačke« organizacije ali su svi imali alibi u vrijeme ubojstva.</p>
<p>Iz ureda u hotelu »Sliško« pregledana je i sva dokumentacija kao i osobne bilješke ubijenog, ne bi li se na taj način otkrio bilo kakav trag koji bi doveo do samog ubojice. U policiji navode kako se traga za još jednim BMW-om sa zatamljenim staklima, koji je također navodno viđen u blizini mjesta likvidacije.</p>
<p>Marin Dešković, Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Za 100 njemačkih maraka Irancima »glumio taksista«</p>
<p>VARAŽDIN, 26. siječnja</p>
<p> - Na novomarofskom je Općinskom sudu u tijeku suđenje Ivici Pavloviću i Dujku Geriću optuženima za poticanje na protuzakonito prebacivanje osoba i pokušaj protuzakonitog prebacivanja osoba preko granice.</p>
<p>Prema optužnom prijedlogu, Pavlović je, u namjeri da iz Zagreba ilegalno prebaci više stranaca iz Hrvatske u Sloveniju i pritom stekne nepripadnu korist, dogovorio prelazak tri stranca, te nagovorio Gerića da za sto njemačkih maraka preuzme strance i krene na put. Novce je Geriću odmah dala nepoznata osoba, obećavši mu još sto maraka po obavljenom zadatku, no Gerića su sa strancima u automobilu zatekli novomarofski policajci u Brezničkom Humu.</p>
<p> Pavlović je u svojoj obrani rekao da nema veze s tim djelom, te da nije ništa napravio</p>
<p>. Priznao je da se prije bavio tim poslom, no nakon što je zbog toga bio u zatvoru, s tim je prestao. Rekao je i da je doista bio s Gerićem u jednom zagrebačkom kafiću, no razgovarali su samo o automobilu s kojim u vezi su imali nekakve dugove. S njima nije bio nikakav nepoznati čovjek koji bi dao bilo kakve novce za ilegalni prelazak stranaca. Pavlović je kazao i da se prestao družiti s ljudima koji su radili takve poslove te dodao da ga je Gerić možda kasnije i nazvao s tim u vezi, no rekao mu je da više neće imati s tim posla i da se takvim stvarima više ne bavi.</p>
<p>Njegovu je obranu potvrdio i drugooptuženi Gerić, rekavši da je s Pavlovićem doista razgovarao o automobilu, a kad je Pavlović otišao, k njemu je došao nepoznati čovjek, za kojeg misli da je iz Bosne i Hercegovine i ponudio mu 100 maraka da »tri dečka preveze do benzinske u Sesvetama«. Tu ih je trebao pokupiti netko drugi i odvesti dalje. Strance je preuzeo na Petruševačkoj cesti, a kad je došao u Sesvete nazvao je Pavlovića kako bi ga pitao za savjet, jer je čuo da se on s tim bavio, no Pavlović mu je rekao da s tim ne želi imati posla. Gerića je zatim nazvao neki čovjek iz Čakovca i rekao mu neka produži do Brezničkog Huma, što je Gerić i učinio.</p>
<p> U Brezničkom Humu je čekao tog čovjeka iz Čakovca, no došli su policajci koji su u njegovom automobilu našli Irance te su svi otišli u policijsku postaju u Novi Marof. Tamo su mu pregledavali mobitel i Gerić se prisjetio da je policajac, prezimenom Rošković, čitao brojeve i prezimena. Kad su došli do Pavlovića, policajac mu je rekao da ga spomene, jer je već registriran kao počinitelj takvih djela.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Žrtva otmice na sudu branila jednog od navodnih napadača</p>
<p>Priča je neobična, jer je oteti imao priliku pobjeći, a nije to učinio »jer ga još nisu tukli« / Zbog upadanja u riječ, sutkinja je opomenula branitelja prvooptuženoga, odvjetnika Mladena Gajskoga, pa se on po završetku rasprave ispričao</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> – Na zagrebačkom Županijskom sudu nastavljen je dokazni postupak u suđenju zbog otmice dvadesetogodišnjeg Denisa Horvata. Za otmicu, okvalificiranu kao počinjenu u sklopu organizirane grupe, terete se Marko Bogović, Renato Stipetić, Marko Babić, Bruno Konješić, Kristijan Pilko, uglavnom vršnjaci oštećenog, te još jedan maloljetnik.</p>
<p>Rasprava je počela davanjem iskaza oštećenog Denisa Horvata. Vijeću je ispričao da ga je skupina mladića 12. ožujka 2001. godine zbog navodnog duga otela, uguravši ga najprije u automobil.</p>
<p> Horvat je dalje iskazivao da su ga tukli i na druge načine zlostavljali, te vezali lisicama i prijetili mu pištoljem, vodeći ga sa sobom čitav dan po gradu. U jednom trenutku čak ih je sve legitimirala policija, ali Horvat tvrdi da ni tada nije pokušao pobjeći, jer ga još nisu počeli tuči. Oštećeni je priznao postojanje duga, međutim tajnu njegovog porijekla je zadržao za sebe, odgovorivši jednom od branitelja optuženih da je to njegova privatna stvar.</p>
<p>Horvat je u svome iskazu skinuo odgovornost s drugooptuženoga Stipetića, rekavši da se »Renato s time nema veze, već da se slučajno našao u grupi koja me je otela«.</p>
<p>Horvata su na kraju odveli u jedan stan gdje su ga zatočili, no on je uspio pobjeći i o svemu je obavijestio policiju.</p>
<p>Tijekom čitavog vremena provedenog s otmičarima, Horvata su prisiljavali da sa raznih govornica zove kući, te od svoje majke traži da im isporuči novac koji su tražili.</p>
<p>Odvjetnike optuženih zanimalo je kako to da Horvat nije pokušavao pobjeći, budući da su se čitavo vrijeme šetali po gradu, te da ih je jednom čak legitimirala policija, na što je on odgovorio da se najprije nije bojao jer ga još nisu tukli, a da se kasnije plašio da će ga upucati iz pištolja koji je jedan od njih navodno imao.</p>
<p>Nakon Dražena Horvata, iskaz je dala njegova majka, Katarina, no njeno svjedočenje nije se u nekoliko detalja »poklapalo« s pričom njezina sina. Dražen Horvat je, naime, tvrdio da mu je majka više puta ranije posuđivala novac za povrat duga, no da se međutim optuženi nisu pojavljivali, pa je taj novac vraćao majci.</p>
<p> Katarina Horvat je, pak, tvrdila da za dug nije uopće znala sve do otmice.</p>
<p>Zbog ove i drugih kontradiktornosti u iskazima, obrana je zatražila suočavanje oštećenog i njegove majke, što je i provedeno. Za raspravu u petak sutkinja Lana Petö Kujundžić, naredila je oštećenome da dostavi dokumentaciju o ozljedama zadobivenim tijekom otmice, no on to nije učinio, dok je prijedlog obrane bio da se kao svjedok pozove i otac oštećenoga.</p>
<p>Osim Horvatovih, svjedočili su i prijatelj prvooptuženoga, Siniša Vrbanac, te bratić prvooptuženoga Dario Kovačević.</p>
<p> Obojica su svjedočila da su s prvooptuženim već ranije dolazili po novac kod Horvata, ali da im je Katarina Horvat prijetila te i ošamarila Marka Bogovića.</p>
<p>Zbog upadanja u riječ, sutkinja je opomenula branitelja prvooptuženoga, odvjetnika Mladena Gajskoga, za što se on po završetku rasprave i ispričao.</p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Troje ozlijeđenih, vozač iz Splita kritično </p>
<p>KARLOVAC, 26. siječnja</p>
<p> – U izravnom sudaru dvaju automobila, koji se u subotu dogodio na Plitvičkoj cesti, teške tjelesne ozljede, opasne po život, zadobio je vozač iz Splita Kristijan O. (32), vozačica iz automobila karlovačke registracije Željka K. (36), teško je ozlijeđena, a lakše ozljede zadobila je i suputnica iz splitskog automobila.</p>
<p>Kristijan K. je, vozeći iz pravca Karlovca prema Slunju, u naselju Budačka Rijeka, izgubio nadzor nad vozilom i prešao na suprotnu voznu traku. U tom je trenutku iz pravca Slunja nailazio automobil karlovačkih registarskih oznaka, kojim je upravljala Karlovčanka Željka K. (36). Liječnici u karlovačkoj bolnici pružili su pomoć i Željki K., koja je također teško ozlijeđena. Lakše tjelesne ozljede zadobila je putnica u splitskom vozilu, Sanda K., koja je nakon pružene pomoći puštena kući.</p>
<p>U pomoć je pozvana i Javna vatrogasna postrojba iz Karlovca, jer je putnike trebalo izvlačiti iz smrskanih vozila. Materijalna šteta na vozilima je, prema prvoj procjeni, veća od 50.000 kuna. Za vrijeme dok je trajao očevid promet na Plitvičkoj cesti između Tušilovića i Slunja bio je u prekidu jedan sat. Protiv Kristijana O. iz Splita bit će podnesena kaznena prijava. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="66">
<p>Hrvatska bez sustava obrane od tuče, poljoprivrednicima osiguranje usjeva?</p>
<p>Pet je svjetskih meteoroloških institucija dalo odgovor: nema dokaza o uspješnosti sustava obrane od tuče u Hrvatskoj, tvrdi dr. Gelo / Je li bilo mućkanja s recenzijom izvještaja domaćih stručnjaka o efikasnosti obrane od tuče?/ Damir Ščavnićar, sindikalni povjerenik DHZ-a, tvrdi da je dr. Gelo iz izvještaja izbacio dijelove u kojima se govori o pozitivnim rezultatima obrane od tuče te pretpostavlja da ravnatelj DHZ-a ima svoj interes u ukidanju sustava - smanjiti proračun i broj zaposlenih/ Ukine li se sustav obrane od tuča bez posla ostaje više od 1000 ljudi</p>
<p>ZAGREB, 24. siječnja</p>
<p> – Još uvijek nema naznaka kada bi Sabor mogao odlučivati o pitanju efikasnosti obrane od tuče. Vlada je, naime, recenziju izvještaja »Određivanje efekata obrane od tuče u Republici Hrvatskoj do 2000. godine« dobila u studenom prošle godine. </p>
<p>»U recenziji izvještaja, kojeg su radili domaći stručnjaci, pet je svjetskih meteoroloških institucija dalo isti odgovor – nema dokaza o uspješnosti sustava obrane od tuče u Hrvatskoj, pa zato ni nema smisla za njenim daljnjim provođenjem«, rekao nam je ravnatelj Državnoga hidrometeorološkog zavoda (DHZ), dr. Branko Gelo. »U meni najinteresantnijem dijelu recenzije«, dodao je, »kaže se da ne trošimo novac na daljnja istraživanja, jer sve što bi mogli ustanoviti, u svijetu je već poznato«. </p>
<p>Međutim, sâm izvještaj domaćih stručnjaka, koji je poslan na inozemnu recenziju, nije htio komentirati. »Ne želim komentirati izvještaj, jer je nejasno što je u njemu napisano. Izrađivači izvještaja, naime, nisu načisto s pitanjem obrane od tuče. Neki kažu da je njena uspješnost 19 posto, a drugi 40 posto«, nastavio je dr. Gelo. </p>
<p>Rekao nam je, da on osobno nema stav po pitanju obrane od tuče, te da je Vlada Republike Hrvatske pokrenula to pitanje. No, ipak napominje, da u zapadnoj i srednjoj Europi više nema obrane od tuče, te da je ona još u funkciji samo u Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj i Rusiji. </p>
<p>Ukoliko bi se sadašnji sustav obrane od tuče ukinuo, dr. Gelo kaže da više ne bi bilo zamjenskoga, »jer nema stručnoga opravdanja za potrebu obrane od tuče. Mogući nadomjestak je osiguranje, pa bi poljoprivrednici plaćali premije«, rekao nam je. Međutim, to više nije obrana, već samo ublažavanje posljedica tuče, dodao je. »Tuča je rijetka pojava, pa ako baš imate peh da ste u području kojega je zahvatila...«, zaključio je dr. Gelo. Odgovorili smo mu da nismo baš sigurni kako bi se s tom konstatacijom složili oštećeni poljoprivrednici.</p>
<p>»Raspolažemo podacima da je na recenziju u inozemstvo poslano nepotpuno izvješće naših stručnjaka, jer je dr. Gelo iz njega izbacio dijelove u kojima se govori o pozitivnim rezultatima obrane od tuče«, rekao nam je Damir Ščavnićar, sindikalni povjerenik DHZ-a, podružnice SSSH-a. </p>
<p> »Imamo i originalnu verziju izvještaja i onu prerađenu, koju je Gelo poslao na recenziju, čije je recenzente sâm izabrao. Došli smo, naime, do podataka da inozemne meteorološke institucije, kojima je izvješće trebalo biti poslano na recenziju, nisu službeno napisale i vratile recenzije, već su one rad pojedinih njihovih stručnjaka«, dodao je Ščavnićar. </p>
<p>»Naglašavam da originalni izvještaj naših stručnjaka ide u prilog sistemu obrane od tuče i ističe da se na jednu uloženu kunu u obranu od tuče, može očekivati 20 kuna uštede u smanjenju šteta od tuče«, istaknuo je. Interes koji Gelo ima u svemu tome, pretpostavlja Ščavnićar, je smanjiti proračun i broj zaposlenih te na taj način doći do – bolje pozicije. </p>
<p>Priče o neefikasnosti sustava obrane od tuče počele su 2000. s dolaskom Gela na mjesto ravnatelja Državnog hidrometeorološkog zavoda, kaže. »Po hektaru branjene površine plaća se 17 kuna, što je zanemariva svota u odnosu na osiguranja, koja Gelo nudi kao zamjenu«, kaže Ščavnićar, dodajući da osiguranje boljih voćnjaka i vinograda po hektaru košta 10 tisuća do 20.000 kuna, a najjeftinije je osiguranje hektara pšenice – 100 kuna. </p>
<p>»U Hrvatskoj imamo osam radarskih centara s više lansirnih stanica. Usavršili smo i osuvremenili opremu, imamo dobre radare, no tijekom rata oprema je dijelom potrošena i nije obnavljana. Preostalu opremu, Gelo bi preusmjerio na more kao pomoć nautičarima, što je smiješno«, priča Damir Ščavnićar. </p>
<p>»Međutim, ako nas poljoprivrednici žele ukinuti, odustat ćemo od daljnje borbe u kojoj nam sada još jedino preostaje pomoć javnosti«, kaže Ščavnićar. Ukoliko se ukine sustav obrane od tuče, bez posla će ostati 100 ljudi u DHZ-u, 200 proizvođača raketa i još 1000 raketara kojima je to dodatna zarada. </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Strana ulaganja dala su rezultate jedino u bankarstvu </p>
<p>Bankarski sektor nakon ulaska stranih banaka postao je stabilniji i učinkovitiji, a porasla je i kvaliteta usluga, tvrde Vladimir Cvijanović (Ekonomski institut Zagreb) i Siniša Kušić (Ekonomski fakultet Frankfurt) u svojoj analizi izravnih stranih ulaganja </p>
<p>Izravna strana ulaganja u Hrvatsku, kao ni poduzeća s udjelom stranog vlasništva nisu dosad imala odlučujući pozitivan utjecaj na ekonomiju u smislu održivog rasta ostvarenog aktivnim investiranjem i restrukturiranjem, zaključuju Vladimir Cvijanović s Ekonomskog instituta Zagreb i Siniša Kušić s Ekonomskog fakulteta iz Frankfurta u svom zajedničkom radu objavljenom u najnovijem broju časopisa Instituta za javne financije Financijska teorija i praksa.</p>
<p>Oni u svojoj analizi izravnih stranih ulaganja u tranzicijskim zemljama polaze od pretpostavke da su tvrtke u stranom vlasništvu, za razliku od domaćih poduzeća, u prednosti zbog lakšeg pristupa izvorima financiranja te na temelju podataka za sve tranzicijske zemlje (s izuzetkom Bosne i Hercegovine i SRJ) konstatiraju da tvrtke u većinskom stranom vlasništvu uistinu više ulažu od domaćih poduzeća.</p>
<p>Autori smatraju da će strane investicije u većoj mjeri u Hrvatsku u narednom razdoblju pristizati, »ako ne bude većih političkih ili ekonomskih šokova«, i u proizvodne sektore.</p>
<p> Oni zaključuju da Hrvatska, za razliku od drugih tranzicijskih zemalja, još uvijek ima potencijala za privlačenje stranih ulaganja. </p>
<p>Dosad su se, naime, strana ulaganja u Hrvatskoj usmjerila na samo nekoliko sektora – telekomunikacije, bankarstvo i farmaceutsku industriju, koji su i dalje vrlo profitabilni. </p>
<p>Podsjetimo, u ta tri sektora u proteklom je desetljeću uloženo gotovo dvije trećine svih pristiglih stranih investicija, a od 1993. do kraja rujna 2002. godine (prema podacima Hrvatske narodne banke) u Hrvatsku je investirano 7,53 milijarde dolara. Hrvatska je tek 1998. privukla po prvi put milijardu dolara stranih ulaganja, a u 1999. (prva faza privatizacije Hrvatskog telekoma) zabilježila je dosad rekordne 1,64 milijarde dolara. U 2000. godini privukla je 1,14 milijardi dolara ulaganja, a u 2001. (druga faza privatizacije HT-a) 1,53 milijarde dolara. U prvih devet mjeseci 2002. u Hrvatsku su stranci investirali 763,5 milijuna dolara.</p>
<p>U praksi »HT je još uvijek monopolist u telekomunikacijskom sektoru, a Pliva se ubraja u najvažnije hrvatske izvoznike«, kažu Cvijanović i Kušić. Te industrije, međutim, ni nakon dolaska stranih ulagača nisu znatnije utjecale na povećanje konkurentske sposobnosti izvoznog sektora.</p>
<p>»Najpozitivnija su iskustva sa stranim ulaganjima u Hrvatskoj u bankarstvu, jer se bankarski sektor konsolidirao, porasla je kvaliteta cijelog sustava, a banke u stranom vlasništvu učinkovitije su od domaćih«.</p>
<p>Autori zaključuju da je hrvatska izvozna struktura neelastična te da najveće komparativne prednosti hrvatskog gospodarstva postoje u proizvodima radnointenzivnih djelatnosti, dok se nedostaci očituju u kapitalno intenzivnim proizvodima.Hrvatska neelastična izvozna struktura, kažu oni, nije sposobna ostvariti veću dobit od postojeće na zapadnoeuropskom tržištu, a gospodarstvu treba proizvodno preusmjerenje i restrukturiranje radi prilagođavanja strukturi potražnje Europske unije.</p>
<p> Hrvatska bi, smatraju oni, trebala promijeniti sastav svog izvoza od radnointenzivnoga, u kojemu prevladavaju sirovine i poluproizvodi, prema proizvodima veće tehnološke složenosti i kapitalne intenzivnosti.</p>
<p>Za razliku od Hrvatske, primjerice u Mađarskoj, tvrtke s udjelom stranog vlasništva sudjeluju sa čak 86 posto u izvozu proizvodnog sektora, a od svih investicija gotovo 79 posto otpada na njih. Od 1993. do 2001. robni izvoz Mađarske, za razliku od hrvatskog gotovo stagnirajućeg, porastao je gotovo 2,5 puta. </p>
<p>Autori zaključuju da je Hrvatska boljom strategijom privatizacije u proteklom razdoblju mogla privući i više stranih ulaganja. Naime, »insideri su vrlo često bili u povlaštenom položaju, što je odbijalo ozbiljne strane ulagače. Njima su najzanimljiviji načini investiranja putem javne ponude dionica ili neposredne prodaje, a u hrvatskoj su privatizaciji pak prevladavala brojna sniženja, povlastice i obročni način plaćanja putem menadžerske kupnje ili kupnje zaposlenika«.</p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Heineken za Karlovačku pivovaru plaća između 45 i 50 milijuna eura?</p>
<p>Najavljeno Heinekenovo preuzimanje Karlovačke pivovare od Lukšić Grupe samo je dio transakcija između dviju kompanija koje se provode ili planiraju do početka ožujka provesti u tri zemlje – čileu, Argentini i Hrvatskoj. Prema riječima predsjednika Uprave Karlovačke pivovare Alexa Tudora, radi se o kompromisu kojim bi Heineken prestao konkurirati Lukšić Grupi u Čileu i Argentini, odnosno na južnoameričkom tržištu piva. </p>
<p>Kako neslužbeno saznajemo, vrijednost transakcije kojom će Androniko Lukšić prepustiti Heinekenu Karlovačku pivovaru kreće se između 45 i 50 milijuna eura, no službenu potvrdu tih brojki nismo uspjeli dobiti.</p>
<p>Lukšić Grupa u 2003. godini u hrvatski turistički sektor planira uložiti oko 55 milijuna eura.</p>
<p>T. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="69">
<p>Sunčani Hvar ozbiljno ugrožava koaliciju na vlasti</p>
<p>HSS-ov zahtjev da se poništi međunarodni natječaj za prodaju Sunčanog Hvara mogao bi vrlo ozbiljno uzdrmati koaliciju na vlasti, čak i ako Terme Čatež odustanu od garancijske veze ulaganja u hotele i koncesije za marine/ Afera je izbila u vrlo nezgodnom trenutku - uoči podnošenja molbe za članstvo u EU - jer ugrožava i gospodarsku i političku stabilnost zemlje koju ovih dana hvale europski političari</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> - Vlada ne smije odobriti ugovor o prodaji Sunčanog Hvara Termama Čatež ako slovenska tvrtka bude inzistirala da se ne promijene garancije koje je ponudila za ulaganja u hvarsku hotelsku kuću. Vlada je, naime, u četvrtak zadužila Hrvatski fond za privatizaciju (HFP) da mora osigurati sve potrebne garancije za ulaganja u Sunčani Hvar. A ponuđene garancije Termi zadovoljavaju samo za manji dio ulaganja na koje se Terme obvezuju. Veći dio ulaganja je garancijski pokriven uvjetom - koncesijom i ostalom dokumentacijom za marine »Vira« i »Sirena« - koji nema veze ni s međunarodnim natječajem ni s hotelskom kućom koju kupuju.</p>
<p>Predsjednik Uprave Termi Borut Mokrovič govori istinu kad kaže da se sav novac spomenut u ponudi planira uložiti u hotele. Ali točna su i upozorenja da je najveći dio tih ulaganja garancijski čvrsto vezan za marine, što navodi na mogućnost ucjene. Jer, prema aktualnoj ponudi, ako nema marina, Terme praktički nekažnjeno mogu odustati od daljnjih ulaganja u Sunčani Hvar. </p>
<p>To bi, dakle, trebala biti jedna od glavnih točaka pregovora o kupoprodajnom ugovoru. O njemu će, saznajemo neslužbeno, s Mokrovičem već u nedjelju navečer razgovarati ministrica turizma Pave Župan Rusković i v. d. predsjednika HFP-a Krešimir Starčević. Nešto više o tom dijelu priče saznat će se vjerojatno u ponedjeljak na HFP-ovoj konferenciji za novinare o prodaji Sunčanog Hvara. O tome će u ponedjeljak, prije putovanja premijera Ivice Račana u Bruxelles raspravljati i Vladin uži kabinet.</p>
<p>No, pitanje marina nije jedina dvojba u slučaju Sunčanog Hvara. Uspostavilo se, naime, da je Nova Ljubljanska banka jedan od vlasnika Termi Čatež. Doduše, putem investicijskog fonda Maksima 1 ona ima vrlo mali udio u vlasništvu (0,13 posto), manji čak i od udjela (0,84 posto) zagrebačke Privredne banke. No, i to je dovoljno za uzbunu s obzirom na to da je riječ o banci koja uporno ignorira sve zahtjeve za povrat štednje hrvatskih građana. Zbog toga, uostalom, Ljubljanskoj banci nije uspjelo sudjelovati u privatizaciji hrvatskih banaka za koje je bila zainteresirana, a bolje nije prošla ni jedna belgijska banka koja ima udjele u Ljubljanskoj banci. No, činjenica je da čelnici Termi, ako im je uistinu stalo do kupnje Sunčanog Hvara, taj problem mogu lako riješiti jednom transakcijom na burzi. Istina je, doduše, i da se Ljubljanska banka može lako, »vratiti« u Terme kad one preuzmu Sunčani Hvar. Ako Hrvatska uistinu želi izbjeći svako pojavljivanje Ljubljanske banke, ne samo u slučaju Sunčanog Hvara, nego i u slučaju svih drugih tvrtki koje će privatizirati, onda mora javno priznati da ni jednu svoju tvrtku neće prodati ni jednoj slovenskoj tvrtki dok se ne riješi problem hrvatskih štediša i Ljubljanske banke, jer uvijek postoji mogućnost da se njezina sljednica naknadno ubaci u vlasničku igru. </p>
<p>Za ponedjeljak je najavljena i sjednica Predsjedništva HSS-a, koje bi trebalo potvrditi zahtjev da se ponište i odluka o prodaji Termama i međunarodni natječaj. </p>
<p>Taj bi zahtjev mogao vrlo ozbiljno uzdrmati koaliciju na vlasti. Čak i ako Terme odustanu od ponuđene garancijske veze ulaganja u hotele i koncesije za marine, jer HSS traži poništenje natječaja.</p>
<p>U vladajućoj petorki do sada su se iskristalizirala dva jasna stava o tom problemu. HSS se protivio prodaji Slovencima tvrdeći da je, ukratko, previše mutnog u tom poslu, da treba stati na loptu i dogovoriti pravila igre koja će vrijediti ne samo za hvarsku, nego i sve ostale hotelske kuće, a uvažavao je i protivljenje Hvarana. SDP, HNS i Libra bili su za prodaju najozbiljnijem ponuđaču s međunarodnog natječaja, tvrdeći da se međunarodni natječaj ne smije poništavati ne želi li Hrvatska ugroziti teško stečeni kredibilitet. Stav LS-a nije bio javno jasno izražen. </p>
<p>Dolaskom Ive Banca na čelo LS-a, HSS bi mogao dobiti glasno »pojačanje«, ako je suditi prema njegovoj izjavi da LS nije kriv za »Linićeve muljaže s prodajom svega i svačega«. Stoga je će prvi sastanak čelnika petorke, najavljen za utorak ili najkasnije srijedu, biti vrlo zanimljiv. </p>
<p>Doduše, ne bi bilo prvi put da Račan i Tomčić dogovore kompromis. No, to će ovaj put, zbog izuzetno snažnog medijskog eksponiranja glavnih aktera, biti prilično teško. Stoga mnogi analitičari već ozbiljno kalkuliraju s mogućnošću da privatizacija Sunčanog Hvara postane uzrokom raspada koalicije i raspisivanja prijevremenih izbora već u proljeće. Iako bi, realno gledajući, za stranke na vlasti bilo isplativije pričekati rezultate posjeta Svetog Oca i još jedne turističke sezone, te dok otvore barem dio autoceste Zagreb-Split, pa da na izbore iziđu najesen. </p>
<p>Afera vezan uz privatizaciju Sunčanog Hvara izbila je, inače, u vrlo nezgodnom trenutku za položaj Hrvatske na međunarodnoj sceni - uoči podnošenja molbe za članstvo u EU. Europski političari, doduše, ovih dana Hrvatsku hvale na sva usta. No, jedan od glavnih razloga za to pronalaze u snažnoj gospodarskoj i političkoj stabilizaciji Hrvatske. Afera u vezi Sunčanog Hvara ugrožava i jedno i drugo. </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Vlahušić: Ne mogu Babiću dati 28.000 kuna plaće, jer će onda pacijenti kupovati citostatike</p>
<p>Želim veće plaće liječnicima, ali ne mogu predložiti Vladi takve zahtjeve koji bi urušili čitav zdravstveni sustav, kaže ministar zdravstva / Ministar nas želi izmanipulirati nekim papirom koji kasnije ne bi bio provediv i zato ću za sve potpise tražiti Vladino jamstvo, zaključuje dr. Ivica Babić, predsjednik Štrajkaškog odbora i HLS-a</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> - Nakon što su propala očekivanja da će se štrajk liječnika i stomatologa u subotu završiti, predstavnici Ministarstva zdravstva i Hrvatskog liječničkog sindikata (HLS) ostali su pri svojim stajalištima i u nedjelju, 12. dan štrajka. Sudeći prema izjavama koje su dali Vjesniku, i dr. Andro Vlahušić, ministar zdravstva, i dr. Ivica Babić, predsjednik Štrajkaškog odbora i HLS-a, naglašavaju da zastupaju stavove Vlade, građana, pacijenata i liječnika. </p>
<p>Babić napominje da ga zovu sindikalni povjerenici iz gotovo cijele Hrvatske, traže od njega da ustraje na zahtjevima kao trajnim rješenjima cehovskih problema te da nema pravo u žurbi donijeti krivu odluku. </p>
<p>Na pitanje zašto za usporedbu plaća daje samo prosjeke isplaćenih prihoda s dežurstvima i pripravnostima u prosincu (10 i više tisuća kuna), ministar Vlahušić napominje da su iste te plaće osnovica za isplatu za vrijeme odmora (kao i za mirovinsko osiguranje) na koje mnogi liječnici idu nakon napornog prosinca. Na upit hoće li plaće liječnicima-štrajkašima biti smanjene, Vlahušić odgovara kako je to posao Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ali da »onomu tko ne radi, ne može biti plaćeno«.</p>
<p>Nezadovoljstvo HLS-a njime kao pregovaračem Vlahušić komentira očitim dokazom da im nije drago što štiti interese bolesnika. »Želim veće plaće liječnicima, ali ne mogu predložiti Vladi takve zahtjeve koji bi urušili čitav zdravstveni sustav kako bi Babić imao plaću 28.000 kuna, a da bolesnici sami plaćaju primjerice citostatike za liječenje najteže bolesti«, kaže ministar. Dodaje kako nije protiv toga da Babić ima plaću 14.000 kuna, ali da se istodobno bolesnicima mogu kupiti lijekovi. </p>
<p>Vlahušić je kazao kako ne može procijeniti koliko će štrajk trajati, ali želi da se što prije završi. Ističe da je ključna stvar zdravstvene reforme da primarna zdravstvena zaštita preuzme što više ovlasti. U ovim se okolnostima to i dogodilo - liječnici u primarnoj rade više, što će im biti i plaćeno već za sedam do 10 dana. </p>
<p>»U tijeku je i obračun u kojem će bolje proći oni koji su više radili i racionalnije trošili zdravstvene kune, što je i jedna od reformskih namjera. U većini bolnica, prema informacijama ravnatelja, radi se tako da pacijenti ne budu oštećeni, a vidjet će se nije li se u izradi mreže precijenio broj potrebnih liječnika«, kaže Vlahušić. Ministar još dodaje da se stanje u bolnicama, kad je riječ o pružanju usluga pacijentima, stabiliziralo te da liječnici rade svoj posao uglavnom normalno. Broj pritužaba je manji, a podrške veći, te smatra kako je štrajk postao kontraproduktivan.</p>
<p>Dr. Babić, pak, u svojoj izjavi ističe da će u ponedjeljak demantirati sve ministrove navode o plaćama. Sindikalnim zahtjevom od subote o 2000 kuna mjesečno više svim liječnicima želi se pomoći upravo onim liječnicima koji imaju manje prihode do trenutka dok se ne donesu sistemska rješenja. Ministar je, naime, predlagao da se što brže donese sporazum u kojem će se definirati specifičnosti ceha, a zbog Vladine političke odluke da se sporazum ne zove strukovnim, te da se ne mogu dirati postojeći koeficijenti. Prema modelu slovenskih liječnika, predložili su liječnički dodatak na plaće. Tako bi najniža plaća iznosila 4300 kuna, plaća specijalista 6300, što je manje od ranijih zahtjeva s uvažavanjem gospodarskih prilika. Uz to predloženo je i određivanje roka za sustavna rješenja i reviziju. »Kad je ministar vidio taj prijedlog, više nije htio raspravljati, nego retorikom zamagljuje stvari«, kaže Babić. Sindikat, dodaje, traži dodatak na osnovnu plaću, a on prihvaća samo dodatke na uvjete rada, što je samo jedan od elemenata koje drugi u sustavu (primjerice medicinske sestre) imaju.</p>
<p>Sindikat je obavio konzultacije za ponedjeljak. Babić kaže da će ubuduće ministar njima slati prijedloge, a oni će odgovarati slažu li se s njima. »Subotnja je ministrova manipulacija bila bezočna«, naglašava i dodaje da je, za razliku od ministrovih, sindikalne podatke o plaćama moguće provjeriti. </p>
<p>»Vlahušić nas samo želi izmanipulirati nekim papirom koji ne bi bio provediv i zato ću za sve potpise tražiti Vladino jamstvo«, zaključio je Babić i dodao da bi mu bilo draže pregovarati s Antom Simonićem, potpredsjednikom Vlade. </p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Vlada zbog štrajka neće kazniti liječnike, ali hoće učitelje</p>
<p>Dani provedeni u štrajku smanjili plaće zaposlenih u srednjim školama za oko 350 kuna, a u osnovnim za 175/ Vlada primjenjuje kriterij dvostrukog mjerila, jer štrajkašima u drugoj djelatnosti neće uskratiti plaću, kaže Filipović </p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> - Ministarstvo prosvjete donijelo je uputu prema kojoj će učiteljima i nastavnicima biti umanjena plaća za dane provedene u štrajku. Na tu je uputu u nedjelju oštro reagirao Hrvatski školski sindikat »Preporod«.</p>
<p>»Ministarstvo se u svojoj uputi poziva na odluku Vlade, a Vlada time primjenjuje kriterij dvostrukog mjerila, jer istodobno štrajkašima u drugoj djelatnosti neće uskratiti plaću za vrijeme provedeno u štrajku«, ističe predsjednik »Preporoda« Vinko Filipović, pitajući zašto se kažnjava zaposlenike u osnovnim i srednjim školama. »Vrijede li u ovoj državi isti propisi i kriteriji za sve ili se propisi primjenjuju selektivno? Poručuje li nam aktualna vlast da nismo svi jednaki pred zakonom i da nemamo svi ista prava«, pita također Filipović. </p>
<p>Zaposlenicima u osnovnim školama, koji su sudjelovali u štrajku, plaća će biti umanjena za oko 350 kuna, a u srednjim školama za oko 175 kuna. Budući da su plaće zaposlenih u osnovnim i srednjim školama ionako male, ovo će umanjenje, smatra šef »Preporoda«, još više pogoršati materijalni položaj tih zaposlenika. </p>
<p>Sindikat stoga apelira na Ministarstvo prosvjete »da ne kažnjava nedužne štrajkaše samo zato što su vjerovali svojim čelnicima koji su im jamčili da će dani provedeni u štrajku morati biti plaćeni«.</p>
<p>»Sindikalna prijetnja da će podići sudske tužbe ako se ne plate dani u štrajku neće puno značiti prosvjetarima, jer ako i dobiju sudski spor, to će se dogoditi tek za nekoliko godina«, ističe Filipović. </p>
<p>Njegov je stav da Ministarstvo prosvjete nema moralno pravo uskratiti dnevnice za vrijeme provedeno u štrajku. »Otkud moralno pravo Vladi i ministru Strugaru da uskrati dnevnice štrajkašima, kad istodobno potpredsjednik Vlade Goran Granić i ministar Vladimir Strugar ne ispunjavaju propisane obveze iz kolektivnih ugovora koje se odnose na isplatu smjenskog rada za prethodnu i ovu godinu te isplatu prekovremenih sati«, pita se Filipović. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Mesić: Kostelić me nije uvrijedio, njegove poruke ne uzimam ozbiljno</p>
<p>ZAGREB, 26. siječnja</p>
<p> – »Nema mene što Ante Kostelić uvrijediti, dobio sam takvih poruka mnogo ali ne mogu utjecati na svoju visinu i izgled. Mi odgovaramo za svoje vladanje«, kazao je predsjednik Stjepan Mesić u nedjelju gostujući u emisiji »Nedjeljom u dva« na HTV-u.</p>
<p> To je ujedno njegov prvi komentar na uvredu Ante Kostelića koji ga je nazvao dikobrazom. Predsjednik Kosteliće smatra »sjajnom sportskom obitelji i na tome im čestita«, no vrhunski bi se sportaši, poručio je, trebali dokazati rezultatima i pobjedama. Stoga negativnom ocjenjuje pojavu da se estradne zvijezde, glumci, režiseri, pjevači bave politikom. »Zato njihove poruke ne uzimam za ozbiljno, ali one svakako nisu u redu«, izjavio je Mesić. Objasnio je i kako nije smatrao potrebnim reagirati na izjavu Ivice Kostelića o nacizmu kao uređenom sustavu uz objašnjenje: »Zašto bih reagirao na svaku izjavu i polemizirao? Računao sam na to da je dovoljno da reagira javnost, a ona jest reagirala«. </p>
<p>»Slučaj Bobetko«, smatra Mesić, sada je u rukama liječnika i pravosuđa. Nadalje, Predsjednik ne zna gdje je general Ante Gotovina, no i dalje mu poručuje da bi, radi obrane časti Hrvatske vojske, svoje obitelji i Domovine optužnicu trebao pobijati na Haaškom sudu, a ne u bijegu. </p>
<p>Odgovarajući na pitanja o suradnji Hrvatske s Haagom, šef države odbacio je tvrdnje da je transkripte o Tuđmanovu dobu dijelio Haagu i britanskim novinarima. </p>
<p>»Štrajka u Hrvatskoj vojsci nema«, kategoričan je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga. Govoreći o prodaji Sunčanog Hvara, Predsjednik je ponovio da se nitko ne treba bojati ulaska stranoga kapitala ako se ugovorima zajamči zaposlenost i investiranje dobiti u Hrvatsku, a ne izvan nje. </p>
<p>M. Rožanković</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030127].
|
