NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030825].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 182829 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>25.08.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Linić: »'Lenac' je u opasnosti ako zajmodavci ne dovrše kreditiranje«</p>
<p>Tri stvari se moraju napraviti: kreditori moraju završiti investiciju, a dobavljači, koji su sada također značajni vjerovnici, morali bi s »Lencem« dogovoriti reprogram svojih obveza. Sigurno je da i sindikat, kao jedan od vjerovnika, mora postići dogovor s upravom o načinu isplate plaća. S obzirom na stvaranje dubioze o »Lencu«, nužna je suglasnost svih vjerovnika, pod kojima smatram i radnike i dobavljače i kreditore. Ako toga ne bude, stečaj je neizbježan. Dosad, nažalost, toga nije bilo, kaže Linić</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Potpredsjednik Vlade Slavko Linić za Vjesnik govori o najnovijoj mogućnost da se riječko remontno Brodogradilište »Viktor Lenac« spasi od stečaja tako da se aktiviraju poslovi Ine, koja u »Lencu« ima više od 30 milijuna dolara ugovorenih poslova. Prema Linićevom mišljenju, nova investicija koja se radi u »Lencu« najviše je i okrenuta off-shore poslovima, poslovima remonta brodova i manjim novogradnjama. </p>
<p>• Što mislite o ideji da »Viktor Lenac« aktivira Inine poslove i tako nastavi poslovanje?</p>
<p>- Na Inine poslove u sjevernom Jadranu, a to su plinska polja, »Viktor Lenac« je i računao kad je investirao u dok 11. Sve veći poslovi Ine i Rossetija na tim poljima su i te kako važni za povrat sredstava za nove investicije. Najvažnije je da se ta investicija završi, da kreditori završe ulaganje i da se vrati novac koji je potrošen u posljednjih šest-sedam mjeseci, u nedostatku posla. Rekao bih da je taj novac potrošen uglavnom na osposobljavanje novog doka i na troškove za investicije. Prema tome, slučaj »Lenac« je specifičan po tome što je brodogradilište stvaralo gubitke ulaganjem bez sredstava. Sada je najvažnije tko će dovršiti investicije. Po meni, investicija je u opasnosti ako zajmodavci ne dovrše kreditiranje, jer teško da će bilo tko drugi ući u završetak investicija. Tako bi se brodogradilište vratilo na osnovnu djelatnost, a to je samo djelatnost remonta. </p>
<p>• Znači li to da bi Inini poslovi i ulaganja kreditora mogli »Lenac« spasiti od stečaja?</p>
<p>- Tri stvari se moraju napraviti: kreditori moraju završiti investiciju, a dobavljači, koji su sada također značajni vjerovnici, morali bi s »Lencem« dogovoriti reprogram svojih obveza. Sigurno je da i sindikat, kao jedan od vjerovnika, mora postići dogovor s upravom o načinu isplate plaća. S obzirom na stvaranje dubioze o »Lencu«, nužna je suglasnost svih vjerovnika, pod kojima smatram i radnike i dobavljače i kreditore. Ako toga ne bude, stečaj je neizbježan. Dosad, nažalost, toga nije bilo. </p>
<p>• Vjerujete li da će dogovor banaka, koji bi trebao zaživjeti u listopadu, tada stvarno stupiti na snagu?</p>
<p>- Teško je reći - to osobno mislim - je li to realno ili nije. Mnogo znači što su bankari potpisali uvjete daljnjeg financiranja, no nisu samo kreditori bitni. Još nisu završeni razgovori uprave s dobavljačima. Prema tome, mnogo je poslova koje u slučaju »Lenca« treba načiniti. Neke mogućnosti postoje, ali koliko su one stvarne, to će se vidjeti. Ne želim biti ni optimist niti pesimist. To je bitka za investicije, jer ako toga nema, cijela investicija će nestati. Investicije neće biti dovršene, a sumnjam da će netko financirati nove investicije. Sve bi se onda svelo na remont i spašavanje ostalih djelatnost remonta »Lenca«, koji bi bio u stečaju, a svi oni koji su vjerovnici, na žalost, gube. </p>
<p>• Kako komentirate informacije da su poslovi u vezi s platformom »Labin« precijenjeni, odnosno da je ta platforma precijenjena za čak četiri milijuna dolara?</p>
<p>- Ne znam ništa o tome. Polazim od toga da su poslovi na off-shore konstrukcijama ipak nešto specifično i da su cijene uvijek nešto drukčije. Kada govorimo o »Labinu«, govorimo o Ininoj investiciji, ali ostali poslovi su rađeni i sa stranim kompanijama, posebice talijanskim. Radi se i o zajedničkim poslovima s talijanskim tvrtkama. Tako da je teško realno procijeniti cijenu poslova. </p>
<p>Bitka za bolje rezultate izvoza i smanjenje uvoza</p>
<p>• Procjenjuje se da će vanjski dug narasti na čak 22 milijarde dolara. Što mislite o tome i kako komentirate sastanak bankara i članova Vlade u Vili Prekrižje, u petak?</p>
<p>- Narodna banka, koja prati rast inozemnog duga, odlučila je krenuti s nekim mjerama da zaustavi rast duga. Ono što je najvažnije jest da su i monetarna i izvršna vlast ocijenile da smo nezadovoljni deficitom na tekućem računu platne bilance. To je podatak koji nas na neki način zabrinjava i tjera da se zajednički protiv toga borimo. Visina inozemnog duga ne bi bila toliko zabrinjavajuća kada ne bi bilo i deficita. </p>
<p>Prema toma, zajednička borba mora biti u cilju smanjenja deficita i njegovog dovođenja na veličine koje smo planirali, a to je ispod pet posto bruto domaćeg proizvoda. Evidentno je da je to dugoročan posao. Ne radi se samo o bici za izvoz i bolje rezultate izvoza, nego i za jačanje domaće proizvodnje i domaće konkurencije. Prema tome, radi se i o bici za smanjenje uvoza. S druge strane, jasno je da je Hrvatska uvijek imala važnu ulogu u međunarodnim uslugama, odnosno u jačanju uslužnog sektora. Govorim o tranzitu, prijevozu, uslugama luka - sve su to aktivnosti gdje se nešto mora poduzeti. Time bi se poboljšalo stanje platne bilance i smanjio bi se deficit. Kad razmišljamo koje su sve mjere potrebne i u fiskalnoj politici, koja je na neki način također problem, zajedno s mjerama monetarne politike u brizi o visini duga, evidentno je da mogućnosti ima i da gospodarstvo može povećati izvoz i smanjiti uvoz. Atmosfera na sastanku je bila pozitivna, jer smo ocijenili da mogućnosti ima i da je potrebno poduzimati mjere koje ne moraju biti samo kratkoročne nego i dugoročne i da se i u tom makroekonomskom indikatoru možemo stabilizirati. </p>
<p>• Je li bilo govora o poskupljenju kredita i kako će se to odraziti na građane?</p>
<p>- Mjere monetarne politike bi možda mogle imati utjecaja na cijenu kredita, ali pitanje je da li u ovom trenutku. Opet, s obzirom na to da su sada najniže kamate i u Europi, ocijenilo se da će određeni rast kamate imati usporeni utjecaj na zaduženje građana. Pitanje je hoće li to imati tolikog utjecaja na eventualnu zaduženost građana, no evidentno je da je važno da pokušamo ojačati prisutnost domaćeg kapitala u financiranju projekata. Samim time bismo imali manju vanjsku zaduženost.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Uz granice, Krško i Ljubljansku banku, Slovenija vezala i gospodarski pojas</p>
<p>Ako Hrvatska proglasi gospodarski pojas, cijela priča o slovenskom »koridoru« do otvorenog mora pada u vodu, jer u Jadranu više ne bi bilo pojasa otvorenog mora / Hrvatskim proglašenjem gospodarskog pojasa slovenske teritorijalne pretenzije definirane još u Memorandumu 1993. postale bi groteskne</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Tri glavna problema opterećuju odnose između Hrvatske i Slovenije. Na prvom mjestu je svakako spor oko utvrđivanja međudržavne granice, posebice razgraničenja na moru, zatim slijedi problem duga bivše filijale Ljubljanske banke u Zagrebu hrvatskim štedišama i na kraju je pitanje Nuklearne elektrane Krško.</p>
<p>Spor oko granica počeo je nekoliko mjeseci nakon osamostaljenja dviju država 25. lipnja 1991. godine, kada su slovenski vojnici zauzeli vojarnu na Svetoj Geri s koje su se prethodno, na temelju dogovora s hrvatskom vladom, povukli vojnici bivše JNA stacionirani u Jastrebarskom. Spor je nastavljen 1993. godine kada je slovenski parlament usvojio Memorandum kojim je ta država zatražila za sebe cijeli Piranski zaljev i suvereni koridor do otvorenog mora.</p>
<p>Tim dokumentom Slovenija je, de facto, izrazila teritorijalne pretenzije prema Republici Hrvatskoj. Naime, prema Memorandumu, kad bi se nogom sa savudrijskog poluotoka stupilo u more, već bi se zapravo bilo u Sloveniji. Takvu politiku slovenska vlada nastavila je i kasnije potporom prijedlogu Zmage Jelinčiča da se jednostranim aktom »anektiraju« četiri hrvatska zaselka (Škrile, Škudelin, Mlini i Bužin) uz lijevu obalu rijeke Dragonje odnosno Kanala sv. Odorika na kojem je u vrijeme osamostaljenja dviju država, dakle 25. lipnja 1991., bila međudržavna granica. Slovenski parlament je i usvojio taj Jelinčičev prijedlog, međutim, slovenska policija, unatoč takvoj odluci, nikada se nije usudila pokušati preuzeti nadzor nad tim zaselcima. </p>
<p>Taj datum, 25. lipnja 1991., važan je i zbog sadržaja Mišljenja Badinterove komisije koja je ustvrdila da međurepubličke granice kakve su bile tog dana postaju međudržavne granice zaštićene međunarodnim pravom. Prihvaćanje tog mišljenja bilo je i Hrvatskoj ali i Sloveniji uvjetom za međunarodno priznanje, i obje države su to učinile.</p>
<p>Unatoč spomenutim potezima, tijekom prošlog desetljeća o granici se sa Slovenijom povremeno pregovaralo, ali već je tada hrvatskim pregovaračima bilo jasno da do dogovora ne može doći zbog ekstremnih slovenskih zahtjeva u vezi s razgraničenjem na moru. Tako su se dvije strane potkraj devedesetih uspjele dogovoriti o 663 kilometra kopnene granice. Ostalo je »sporno« samo sedam kilometara uz utok Dragonje odnosno Kanal sv. Odorika u more te razgraničenje na moru.</p>
<p>I bivša je hrvatska vlast bila spremna dati Sloveniji veći dio Piranskog zaljeva (u omjeru 68 Sloveniji, 32 posto Hrvatskoj), međutim, Slovenci su uporno tražili i tzv. koridor do otvorenog mora, o čemu ni hrvatski stručnjaci iz komisije za pregovore kao ni predsjednik Tuđman nisu htjeli razgovarati.</p>
<p>Vlada je 2001. godine raspustila Državnu komisiju za granice i formirala novu. Račan se potom sastao sa slovenskim premijerom Drnovšekom i dogovorio sporazum o granici. Parafe (inicijale) na taj dogovor stavili su šefovi njihovih stručnih timova. Hrvatska javnost, stručnjaci, oporbene, a kasnije i većina stranaka vladajuće koalicije, odbacili su takav sporazum, jer je njime Hrvatska nepotrebno davala Sloveniji teritorijalne ustupke, ne samo na moru nego i na kopnu. Kasnije je i hrvatska vlada službeno obavijestila Sloveniju da odustaje od tog dogovora koji pravno nikad nije ni postojao.</p>
<p>Međutim, na temelju tog parafiranog dogovora, Slovenija sada želi osporiti Hrvatskoj pravo na proglašenje gospodarskog pojasa. To nastoji unatoč jasnim stajalištima međunarodnog prava. Naime, ako to Hrvatska napravi, cijela priča o slovenskom »koridoru« do otvorenog mora pada u vodu jer više u Jadranu ne bi bilo pojasa otvorenog mora. Dakle, hrvatskim proglašenjem gospodarskog pojasa slovenske teritorijalne pretenzije definirane još u Memorandumu 1993. postale bi groteskne.</p>
<p>Zato se službena slovenska politika toliko bori da, unatoč jasnim odredbama međunarodnog prava, onemogući Hrvatsku u toj nakani. U vezi s tim u javnosti je već obznanjeno da je Slovenija još 1995. pismom UN-u prihvatila Konvenciju UN-a o pravu mora u kojoj su i paragrafi o gospodarskom pojasu kao i oni koji govore da, ako nema sporazuma između dviju država, razgraničenje na moru treba ići »crtom sredine« između najbližih točaka dviju obala.</p>
<p>Također je poznato da je u slovenskoj »Reviji za međunarodno pravo« još 1996. izneseno službeno stajalište prema kojem Slovenija »nema direktni pristup otvorenom moru, čime ne ispunjava uvjete za proglašenje ni gospodarskog ni epikontinentalnog pojasa«.</p>
<p>No, unatoč tome slovenska vlada (iako valja priznati da u tome ne sudjeluju ugledni slovenski pravni stručnjaci) i nadalje pokušava, pod raznim izgovorima, Hrvatskoj osporiti pravo na proglašenje gospodarskog pojasa dok Zmago Jelinčič, od kojeg se tamošnja vlast nije jasno ogradila, postavlja i pitanje kopnenih granica.</p>
<p>Tako se slovenska politika prema Hrvatskoj na kraju potpuno razotkrila, jer svoja stajališta više ni ne pokušava temeljiti na važećim normama međunarodnog prava, poput Mišljenja Badinterove komisije ili Konvencije UN-a o pravu mora, nego jedino na političkom htijenju koje počiva na teritorijalnim pretenzijama prema susjednoj zemlji.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Selektivno slovensko pamćenje</p>
<p>Slovenija dobro zna da nema pravo tužiti Hrvatsku međunarodnom sudu proglasi li Zagreb jednostrano gospodarski pojas (122. članak Konvencije o pravu mora) pa joj je na raspolaganju samo politički pritisak / Kao adut Slovenija koristi siguran ulazak u Europsku uniju / Otud uvjerenost da međunarodno pravo može čitati onako kako bi joj odgovaralo, kao i izbjegavanje da se problem Piranskog zaljeva pojavi pred arbitražom, a gospodarski pojas pred Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - »Slovenija je 1995. godine notificirala sukcesiju jugoslavenske ratifikacije Konvencije o pravu mora«, podsjeća u novinskom razgovoru dr. Budislav Vukas, potpredsjednik Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu i redoviti profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Slovenska strana, s Pravnog fakulteta u Ljubljani, poručuje da se s tim mišljenjem ne slaže. Ljubljanski profesori međunarodnog javnog prava prešućuju da je prilikom te notifikacije slovenska strana podnijela službenu izjavu Tajništvu Ujedinjenih naroda.</p>
<p>U tom dokumentu Slovenci iskazuju uvjerenje da je režim isključivog gospodarskog pojasa postao dijelom međunarodnog prava. U tom sklopu je razumljivo da kao država s nepovoljnim geografskim položajem ističe i svoja prava. Koja prava? Prava ribolovnog izlova viškova ribe u gospodarskim pojasevima susjednih zemalja.</p>
<p>Ako to piše na hrvatskom, zar i slovenski prijevod ne bi trebao odgovarati izvorniku, dakle sadržaju podnesene službene izjave Tajništvu UN-a? </p>
<p>Izgleda da ne. Slovenski premijer Anton Rop, u subotnjim izdanjima slovenskih novina, umjesto zbivanja iz 1995. godine i službenog stava vlade u Ljubljani, vraća se na parafirani sporazum Račan - Drnovšek iz 2001. godine. Parafi dvojice premijera pak nemaju službeni karakter. Ni Hrvatska ni Slovenija nakon parafa svojih premijera nisu poduzele nužne korake koji bi rezultat jednog sastanka na premijerskoj razini učinile dijelom svojih međunarodnih obveza. To što slovenski premijer Rop sad optužuje Hrvatsku za neratificiranje tog sporazuma, lako se može podvesti pod slovensko čitanje međunarodnoga prava. Ili na to da Slovenija ima selektivno pamćenje.</p>
<p>Na isti način valja protumačiti i slovenske reakcije na pravo Hrvatske da proglasi, kao suverena država, gospodarski pojas u Jadranu. Sporeći to hrvatsko pravo Slovenija uporno zaziva kompletan popis spornih točaka u odnosima s južnim susjedom. Od davno najavljene međunarodne arbitraže za Piranski zaljev, na primjer, pa do sukcesijskih poslova u koje službena Ljubljana, ne reagirajući na ekstremističke priče o Jadranu kao predmetu sukcesije bivše Jugoslavije, zapravo želi ugurati i svoje shvaćanje međunarodnoga prava. Nije pravo ono što Sloveniji nešto uskraćuje, neovisno o tome što u pratećoj dokumentaciji jasno piše da se ta prava u drugim sličnim situacijama u svijetu rješavaju bez problema.</p>
<p>Nema »slovenskog tumačenja« prava na proglašenje gospodarskog pojasa na Crnom moru, pa su obalne države to zatvoreno more već podijelile. Isto se dogodilo u Karipskom moru i na Baltiku. A što se prava na izlov viškoga ribljeg fonda tiče, primjenjuje se 70. članak Konvencije o pravu mora: pravo na izlov mogu istaknuti susjedne zemlje u gospodarskim pojasima zemalja koje su ga proglasile. To rješenje je iz iste one konvencije koju je Ljubljana notificirala 1995. godine.</p>
<p>Kako Slovenija dobro zna da nema pravo tužiti Hrvatsku međunarodnom sudu proglasi li Zagreb jednostrano gospodarski pojas (122. članak Konvencije o pravu mora), to joj je na raspolaganju samo politički pritisak. Zamjenik hrvatskog ministra vanjskih poslova dr. Ivan Šimonović najavljuje za drugu polovicu rujna važne sastanke koji pokazuju sklonost Zagreba da ne donese jednostranu odluku.</p>
<p>Premijer Anton Rop i njegova vlada »tuže« Hrvatsku Europskoj komisiji zbog »jednostranosti«. Slovenija traži da u Jadranu ostane zona otvorenog mora, kao prostora na kojem bi mogli loviti i slovenski ribari. Europska unija pak intenzivno raspravlja o uspostavi zaštićenih ribolovnih zona svojih sredozemnih članica. Namjera je da se Sredozemlje, a posebno njegova mala mora, zaštite ne od slovenske ribarske flote, nego od velikih brodova-tvornica koji pokupe sve što je iz mora isplativo i obalnim državama ostave »mrtvu vodu«.</p>
<p>Čak i ako Hrvatska ne bude zadovoljna s rješenjima do kojih će doći Europska unija, ima pravo proglasiti gospodarski pojas i time zaštititi svoje more. A time i more za slovenske ribare.</p>
<p>Pozicija Slovenije i Hrvatske u odnosu prema EU nije ista. Slovenija 1. siječnja ulazi u EU kao članica, Hrvatska u najboljem slučaju u travnju 2004. godine postaje kandidatom za članstvo. Slovencima za vratom stoji jedno od pravila EU-a, dobri odnosi sa susjedima, Hrvatska tek sredinom listopada treba uručiti odgovore na golemi upitnik Europske komisije.</p>
<p>Očito, Slovenija kao adut koristi ulazak u EU. Otud i uvjerenost da međunarodno pravo može čitati onako kako bi joj odgovaralo. Otud i izbjegavanje da se problem Piranskog zaljeva pojavi pred arbitražom, a gospodarski pojas pred Sudom za pravo mora u Hamburgu.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Na zapadu ništa novo</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Slovenski premijer Anton Rop tvrdi da Hrvatska ne može proglasiti gospodarski pojas prije nego što Sabor ratificira parafirani sporazum o granici. Službena Ljubljana, naime, drži da je problem granice riješen i ignorira činjenicu da je hrvatska vlada Sloveniju pismeno obavijestila da Hrvatska odustaje od tog sporazuma. No, da to i nije učinila, prema Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora, paraf ne bi Hrvatsku obvezivao na pridržavanje sporazuma. Čak ni da je riječ o parafima premijera, a ne voditelja stručnih skupina, kao što je to u ovom slučaju. </p>
<p>Na zapadu, dakle, ništa novo. Neriješeno pitanje granice Sloveniju nije omelo u priključivanju Europskoj uniji, baš kao ni neriješeni problem hrvatskih štediša Ljubljanske banke ili neplaćeni računi za višegodišnje samostalno eksploatiranje nuklearke Krško iako je ona građena i hrvatskim novcem. Ljubljana, očito, smatra da nema potrebe za žurno rješavanje problema s Hrvatskom pa u javni dijalog sa Zagrebom ulazi s maksimalističkim zahtjevima. Koji neće pridonijeti rješavanju problema, ali će svakoj garnituri na vlasti pomoći da slovenske birače uvjeri kako se beskompromisno bori za nacionalne interese. Među ostalim, na primjer, i odbijanjem međunarodne arbitraže o granici iako se to rješenje svojedobno češće zazivalo u Sloveniji nego u Hrvatskoj.</p>
<p>I što sad? Pravno je sve jasno. Proglašavanje gospodarskog pojasa u isključivoj je nadležnosti Hrvatskog sabora. No, takvi koraci uvijek imaju i veliku političku težinu o kojima se u Banskim dvorima pokušava voditi što više računa. Zato neki Račanovi bliski suradnici i nisu zadovoljni činjenicom da je HSS-ov ministar Božo Pankretić s proglašavanjem gospodarskog pojasa kao »gotovom stvari« u javnost izišao prije nego što se u maniri tihe diplomacije uspjelo odraditi veći dio pregovora. </p>
<p>No, prema informacijama iz hrvatskih diplomatskih kuloara, Račanova vlada politički mnogo važnijim od slovenskih poruka i protesta smatra stav Italije i Europske unije. A iz tih pravaca zasad ne stiže ni rezolutno da ni odlučno ne.</p>
<p>I tako će biti sve do kraja rujna, do kada se moraju održati neki važni bilateralni i multilateralni razgovori. I tek će se tada potezi službenog Zagreba i izjave Ljubljane moći mjeriti ozbiljnijim političkim metrom.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Hrvatska zatvara granice za bofl-robu</p>
<p>DARKO MARKUŠIĆ</p>
<p>Dugo najavljivani sastanak premijera Račana i guvernera Rohatinskog nije rezultirao senzacionalnim zaključcima. Vlada je, međutim, još jednom pokušala uvjeriti javnost da s rastom inozemnog duga, koji je dosegnuo 19 milijardi dolara, država, a time i ova vlast, nema previše veze i da, dakle, nije kriva za udvostručenje ukupnoga inozemnog duga u posljednje tri i pol godine.</p>
<p>Problematične su, kažu u Banskim dvorima, uglavnom banke koje najčešće kreditiraju potrošnju, a valjda i hrvatski građani jer i oni više vole kupovati stranu robu nego domaću. O kvaliteti se pritom ne govori previše, uostalom kao ni o financiranju cestogradnje.</p>
<p>Istina je, naravno, nešto drukčija. Za rast inozemnog duga krive su banke, ali ne samo one, jer se one zadužuju u inozemstvu ili su to dosad barem činile da bi kreditirale hrvatska poduzeća, građane, ali i državu.</p>
<p>Istina je i da Hrvatska ove godine bilježi rekordan manjak u vanjskotrgovinskoj bilanci od 2,45 milijardi dolara, odnosno oko 8,5 posto BDP-a.</p>
<p>Vladin kabinet i vodeći ljudi Hrvatske narodne banke slažu se u tome da treba usporiti rast inozemne zaduženosti države, ali i smanjiti deficit platne bilance. HNB će stoga uskoro uvesti nekoliko mjera restriktivne monetarne politike da bi ograničio likvidnost banaka i time pridonio smanjenju rasta kreditnih plasmana. Vlada, pak, najavljuje paletu mjera za jačanje stagnantnoga hrvatskoga robnog izvoza, i to za oko milijardu dolara već u sljedećoj godini. Nažalost, kao glavni hrvatski izvozni proizvod ponovno se spominje brodogradnja, a baš na primjeru »Viktora Lenca«, koji se nalazi na rubu stečaja, svjedočimo da taj segment gospodarstva bez izdašne državne potpore ne može opstati.</p>
<p>Iz Banskih dvora najavljuju i mjere ograničavanja uvoza nekvalitetne robe u Hrvatsku. Sprječavanjem uvoza bofl-robe, smatraju u Ministarstvu financija, u najvećoj se mjeri može riješiti problem prevelikog uvoza stranih roba.</p>
<p>Upravo bi tu moglo doći do problema, jer u uvjetima liberalizacije trgovine, na koju je i Hrvatska pristala, nije sasvim jednostavno zatvarati vlastito tržište za strane proizvode, a istodobno očekivati da hrvatske robe imaju pristup drugim tržištima.</p>
<p>Ono čemu su u Banskim dvorima također skloni, uvjetovanju uvoza izvozom određene količine hrvatskih roba, izvrsno zvuči u teoriji. No u praksi će to ići malo teže, kao i primjena strože carinske kontrole pri uvozu roba iz inozemstva. Na takva ograničenja, osobito bilo kakva administrativne naravi, na drugim tržištima žalile bi se nedvojbeno i hrvatske tvrtke.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Zvjezdana prašina Europske unije</p>
<p>Da bi se usuglasila s europskim zakonodavstvom, kao preduvjetom za ulazak u Europsku uniju, Hrvatska mora dopuniti i Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara/ Taj zakon, inače istican kao jedan od najboljih europskih u tom području, po standardima Unije manjkav je u reguliranju povrata nezakonito uvezenih »kulturnih predmeta«/ Hrvatska je, međutim, to pitanje riješila još 2000. ratificiranjem UNIDROIT konvencije</p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>Mnogi se hrvatski zakoni, pa tako i Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, sada usuglašavaju s europskim zakonodavstvom, što je jedan od preduvjeta za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Znači li to uvijek da hrvatski zakoni, što su najvećma doneseni u proteklom desetljeću, još uvijek kaskaju za europskim zakonodavstvom koje je većini (pri njihovu stvaranju) bilo uzorom? </p>
<p>Iako bi se analiza mogla raditi pojedinačno na svakome, možda je dobro tu zakonodavnu europsku priču pogledati baš iz perspektive jednoga zakona u kulturi - Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. To stoga što se u rujnu po hitnom postupku, zbog tog usklađivanja, treba usvojiti zakon o izmjenama i dopunama toga zakona.</p>
<p>A taj zakon donesen je u srpnju 1999. godine. Budući da se prethodni zakon o zaštiti spomenika kulture, koji je tada prestao važiti, koristio još od 1967. godine, može se reći da novi o kulturnim dobrima (nova odrednica za spomenike kulture) još odiše svojom svježinom. Pa ipak, mora zbog Europske unije na »doradu«. Kada se, međutim, zna da je donošenju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara prethodilo proučavanje i konzultiranje 42 ne samo europska nego i kanadskog te američkog zakona o kulturnim dobrima (ili spomenicima kulture), koji su uz to i prevedeni na hrvatski te je iz njih izvučeno ono najbolje što se moglo primijeniti i u nas, onda se postavlja pitanje što to u njemu nedostaje da se još jednom mora dorađivati po europskim uzusima.</p>
<p> Što više, taj je zakon, ne samo u europskim nego i u svjetskim razmjerima, istican kao primjeran, da ne kažemo jedan od najboljih postojećih. Njime je prvi put u zakonodavnu praksu zaštite i očuvanja spomenika uvedena spomenička renta, što je posebice kao način namicanja novca za obnovu baštine oduševilo uvijek praktične Japance, a izazvalo divljenje u Meksiku. Zaintrigiralo je to i mnoge druge zemlje, pa i europske.</p>
<p>Pa ipak, sada taj zakon mora na popravak. Zašto? U njega se mora ugraditi članak o povratu »kulturnih predmeta« nezakonito odnesenih iz zemalja Europske unije u Hrvatsku. To bi se možda olako moglo protumačiti da je Hrvatska dopuštala nezakonito unošenje »kulturnih predmeta« iz tih, pa i drugih zemalja. Međutim, postojeći zakon jasno u članku 70. kaže: »Kulturna dobra mogu se uvoziti i unositi u Republiku Hrvatsku uz odobrenje zemlje iz koje se uvoze ili unose«. U čemu je onda stvar? U terminu »kulturni predmet«, što je znatno širi pojam od preventivno zaštićenog ili registriranoga kulturnog dobra. Njime se obuhvaćaju sve umjetnine što danas nastaju i svi kulturni predmeti stariji od sto godina (od knjiga, namještaja, fotografija, etnografskih predmeta, pa i muzičkih nota do igračaka), iz čega se zaključuje da Europska unija skrbi i o onome što će tek postati baštinom.</p>
<p>U hrvatski zakon, dakle, treba uvesti taj popis i prateće klauzule o povratu tih predmeta. U nas se, dakako, odmah počelo spekulirati što će to Hrvatska morati vraćati nakon što prihvati tu izmjenu i dopunu Zakona. Ne treba skrivati one zlonamjerne uvijek tinjajuće sumnje u Mimarinu zbirku. No, ne treba smetnuti s uma da su europski muzeji, a najviše oni u zemljama Europske unije, puni (znano) umjetninama odnesenim iz drugih zemalja, također članica Unije. Naravno da nikome ne pada na pamet da ih vraća. I nije u tome bit stvari. Sjetimo se samo reljefa s atenskog Partenona koje Grčka već dugo pokušava vratiti iz Engleske, što joj nikad neće uspjeti, jer Englezima ne pada na pamet da to vrate. </p>
<p>Što onda znači taj obvezujući članak kojim se hrvatsko zakonodavstvo, kao i zakonodavstvo drugih kandidata za Uniju usklađuje s europskim? Sve postaje jasnije kad se zna da se on primjenjuje za »kulturne predmete« odnesene iz jedne u drugu zemlju Unije tek nakon prvoga siječnja 1993. godine. Sve što je bilo prije, dakle, bez obzira na zakonitost ili nezakonitost, ostaje tamo gdje je i bilo. Tako Europska unija štiti interese svojih prvotnih članica. Da ona svoje zakonodavstvo ne usuglašava po svim parametrima, govori i činjenica da prvotnih 12 (zvjezdanih) članica Unije ima spomenuti zakon o kulturnim dobrima ne samo u najrazličitijim, nego često i oprečnim varijantama. One međusobno nisu usuglašavale pravni sustav niti su u svemu ispoštovale Acquis Communautaire (zbirka propisa EU-a za sva područja), što se od pridošlica traži.</p>
<p>A Hrvatska je još 2000. ratificirala UNIDROIT konvenciju o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima (odnosi se na ono što je odneseno nakon 1995., kad je Konvencija ugovorena u Rimu), što neke članice Unije nisu učinile. Za nju je, dakle, ta dopuna Zakona tek formalna dekoracija za nešto za što se već potpisivanjem UNIDROIT konvencije obvezala. Prema tome, bar što se ovoga zakona tiče, ni u čem ne kaska za Europskom unijom čiji su zahtjevi ponekad tek njezina zvjezdana prašina što se olako drugima baca u oči.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Ovo je sigurno: naš je turizam otporniji od granita</p>
<p>I u aktualnoj sezoni nižu se prilozi tvrdnji da turizam kakav mi imamo na svijetu ne postoji! Eto, na primjer, ni stravični mu požari ne mogu nauditi, a kamoli čete crno-sivih igrača, deklaracijskih pjevača, neodgovornih urbanista, bespravnih graditelja, uzurpatora pomorskog dobra, »stručnjaka« za »pretvorbu«, a da se o državnoj birokraciji i ne govori... </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Doznaje se, eto, minulog tjedna da su se na inače podugačku crno-sivu listu turističkih »grebatora« upisali i naši - liječnici. Riječ je o određenom broju njih koji, utvrdila je inspekcija Ministarstva zdravstva, po hotelima i još nekim smještajnim objektima pružaju usluge turistima (i »turistima«) ilegalno i u neprikladnom prostoru i uvjetima, ali prikladno - naplaćuju... Dakle, i s toga »naslova« dio novca odlazi u privatne i posredničke džepove.</p>
<p> Istina, ovaj oblik »turističkog poduzetništva« nije još dorastao već uhodanom i specijaliziranom »obrtu« koji se zove neprijavljivanje gostiju i utaja boravišne pristojbe i poreza te neizdavanje računa... Trebat će još vremena da se to smanji, a kamoli likvidira, ali eto događa se da se u sjeni te uhodane pljačke javljaju i drugi protagonisti ilegalnog poslovanja. Dakle, turizam i to trpi i - ide dalje.</p>
<p>U ovoj je turističkoj sezoni, ni krivoj ni dužnoj kako se to kaže, nepobitno potvrđeno kako i koliko jadno i neodgovorno ova država stoji s protupožarnom preventivom i represivom. Izgorjele su goleme površine hrvatskog turističkog dekora, ugođaja kakvim se malo tko na Sredozemlju može pohvaliti i na čiju će se obnovu čekati više desetaka godina... Eto, na kraju minulog tjedna došlo je i do evakuacije gostiju na Makarskom primorju. Dakle, turizam i to trpi i - ide dalje.</p>
<p>Stravični požari ne mogu bez raznih posljedica, a jedna od njih je i opravdana bojazan da će uskoro na scenu (možda su i već!?) razni domaći i strani maheri za uzurpaciju priobalja i zavođenje betonskog terora (divlja gradnja) na rivijeri. Oni i njihovi asistenti sigurno će »baciti oko« na dio opožarenih terena, posebice onih uz sama naselja ili obalu, da bi na njima gradili zna se već kakve objekte i u koje svrhe. Hoće li državna birokracija pod hitno predusresti te pokušaje ili će naša jadranska rivijera i naš turizam morati progutati i tu udicu i - ići dalje?</p>
<p>Neredu na rivijeri ovo je ljeto dodan novi oblik - ograđivanje javnih plaža i naplaćivanje ulaznica u režiji - stranaca (koncesionara?!). Domaći svijet se opravdano uzbunio, ali nije pomoglo... S druge, pak, strane u primjerice Crikvenici i mjestima Makarskog primorja i domaćini su na mukama zbog vikend-najezde izletnika iz BiH koji masovno dolaze autobusima, donose sa sobom »cekere i cekere« hrane i pića, a na kraju vikenda iza sebe na plažama ostave hrpe smeća (time se preksinoć pozabavio i televizijski dnevnik u 19.30). Naravno, kolone autobusa parkiraju gdje ih volja i ne plaćaju nikakvu taksu. Hoće li odgovorni napokon i to regulirati ili će naš turizam biti osuđen da trpi i - ide dalje...</p>
<p>U »mrtvoj sezoni« odavno su u modi »operacije« o izradi raznih razvojnih, strateških i inih studija, nacrta, planova i programa daljnjega razvitka našega turizma. Autori su domaći i strani stručnjaci, o toj se temi niže tko zna koliko sastanaka, rasprava, simpozija i sličnih okupljanja, ali s ostvarenjima se slabo stoji, jako slabo. Znači, turizam uglavnom živi stihijski. Službenih tumačenja uglavnom nema, pa preostaje pitati tko je kriv - predlagači, autori, realizatori ili financijeri? Ni tu odgovora nema, a bilo ih ili ne sve je manje-više jasno, jedino je točno da i uz takve nevolje turizam - ide dalje...</p>
<p>U našemu su turizmu, zna se, aktualna i pripremanja sezona. Puna su ih usta ne samo turističkih djelatnika. Imamo i državno povjerenstvo za pripremu sastavljeno od predstavnika svih odgovornih ustanova. Taj forum uoči sezone objavi javnosti da su sve pripreme obavljene »u redu i na vrijeme«. Već na početku sezone (Uskrs!) aktualni su dokazi da je to prazna izjava, a u nastavku nižu se novi. No, turizam - ide dalje... Točno, otporniji je od granita!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Pupovčeva slijepa pjega za sav mogući srpski šovinizam u posljednjih petnaestak godina</p>
<p>Pretpostavljamo da su u manastir Krka (koji su im »genocidni« Hrvati sačuvali iz poštovanja prema onima koji su tu štovali Boga te kao jedan kulturni i vjerski spomenik Hrvatske) Srbi ili većina njih koji su na taj dan hodočastili, došli iz vjerskih pobuda, iz ljubavi prema Bogu. Gospodin Pupovac, pak, to sigurno nije učinio iz vjerskih razloga, nego vjerojatno zbog političke promidžbe ili, grubo rečeno, »srbovanja« / Milorad Pupovac oduvijek je i dosljedno bio veliki srpski nacionalist i šovinist (zamislimo kako bi prošao Hrvat u Beogradu da je govorio slične stvari u analognoj situaciji) i, naravno, upravo zbog toga ima slijepu pjegu za sav mogući srpski šovinizam u zadnjih petnaestak godina</p>
<p>NIKOLA JELOVAC</p>
<p>Gospodin Milorad Pupovac djeluje uvijek smireno, govori naizgled odmjerenim tonom i biranim riječima i uvijek ima pravi i racionalni odgovor za sve moguće srpske probleme. Na takvog smo navikli još od vremena Domovinskog rata, kad je bio redovito prisutan u hrvatskim »ustaškim« medijima i mogao je doći u dom svakoga »genocidnoga« Hrvata sa svojim »mirotvornim« izjavama.</p>
<p>Navikli smo kod njega i na to da Srbi nikad nisu krivi ni za što. Ni onda kad su se palila hrvatska sela, bombardirali gradovi. Tako je bilo i prije nekoliko dana, kad je Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj obilježavala jedan od najvećih pravoslavnih blagdana, Preobraženje Gospodnje.</p>
<p>Prilog Hrvatske televizije u »Dnevniku« trebao je valjda podsjetiti na taj blagdan, no umjesto riječi o vjerskom slavlju, o veličini i značenju tog blagdana za srpski i sve ostale narode, eto ti Milorada Pupovca iz manastira Krka da nam docira o međunacionalnim odnosima, o tome kakvi jesu i kakvi nisu i kakvi bi trebali biti Hrvati pa da Srbi budu s njima zadovoljni. Nimalo obzira i poštovanja prema jednom velikom vjerskom događaju! HTV je dopustio da se ta sveta prigoda zlorabi za nečiju šovinističku propagandu. </p>
<p>Pretpostavljamo da su u manastir Krka (koji su im »genocidni« Hrvati sačuvali iz poštovanja prema onima koji su tu štovali Boga te kao jedan kulturni i vjerski spomenik Hrvatske) Srbi ili većina njih koji su na taj dan hodočastili, došli iz vjerskih pobuda, iz ljubavi prema Bogu.</p>
<p>Gospodin Pupovac, pak, to sigurno nije učinio iz vjerskih razloga, nego vjerojatno zbog političke promidžbe ili, grubo rečeno, »srbovanja«. Inače bi barem u toj uzvišenoj prigodi i u tom svetom ambijentu izrazio ljudsko, kad već ne kršćansko žaljenje zbog nemilih događaja koji se u posljednje vrijeme događaju na područjima od »posebne državne skrbi«. </p>
<p>Nikakvo žaljenje, a još manje ispriku nije dosad taj »fini« čovjek izrazio ni za ljudske žrtve koje je njegov narod nanio hrvatskom narodu, da ne govorimo o uništenim selima, gradovima ili, primjerice, o crkvi u Aljmašu, koja je bila posvećena Mariji, Isusovoj majci. Ta je crkva bila sveta cijelom hrvatskom narodu, a posebice narodu istočne Slavonije, no nju su bez milosti dinamitom sravnili sa zemljom neki pripadnici srpskog naroda. Gospin kip, neoštećen pod ruševinama, pronašli su vojnici Unprofora i predali lokalnom biskupu.</p>
<p>Milorad Pupovac bez po muke koristi vjersku svečanost, koja bi trebala širiti ljubav i razumijevanje, da bi putem Hrvatske televizije uznemiravao građane svojim šovinističkim sljepilom. Za njega su, čudna li mi čuda, eto, opet Hrvati krivi za sve. Hrvatske novine proizvode »slučajeve«, dok je situacija na područjima od posebne državne skrbi »normalna«.</p>
<p>U intervjuu Slobodnoj Dalmaciji od 21. kolovoza on tvrdi da su neki incidenti, konkretno onaj u Srbu, jednostavno izmišljeni. Postoje neke »tenzije«, ali »situacija je stabilna i sasvim normalna. Nitko se ne pita zašto je ta škola zapuštena i devastirana, zašto nije učinjeno ništa da mladi imaju adekvatne sadržaje, a ne da ulaze u demolirani objekt. Nego se pita kako je moguće da se pišu takvi grafiti. Naravno da je moguće! Takvi grafiti se i pišu na zapuštenim mjestima, ali nije uobičajeno da se grafiti s takvih mjesta prenose na naslovne stranice novina. To se nigdje u svijetu ne radi.«</p>
<p>Eto, Hrvatska čini goleme napore da vrati Srbe u Hrvatsku, oni se vraćaju, ali usprkos tome nisu zadovoljni. Nemaju školu, nemaju posla. Nema veze što su oni sami uništili puno škola i puno radnih mjesta. Nezadovoljstvo izgleda jača, pa su provalili i u Dvoru na Uni u katoličku molitvenu dvoranu, palili hostije, oskvrnuli sveto mjesto.</p>
<p>No to za Pupovca nije istina, to »očito treba jednom dijelu desničarske politike koja pokušava spriječiti normalizaciju odnosa i povratak Srba, želi spriječiti da Srbi i Hrvati u tim područjima žive u normalnoj atmosferi. </p>
<p>Te desničarske snage žele stvoriti neku vrstu klime koja će pogodovati njihovoj retorici prema kojoj je ova vlast dopustila da Hrvatska bude ugrožena u oslobođenim mjestima koja su do jučer bila normalna«.</p>
<p>Pa zašto im onda već ne izgradimo te škole, prije nego li se naljute i sve popale? I usto se još mi, nesretne budale, usuđujemo o tome pisati u novinama. </p>
<p>Ali kad nekoliko pijanih skinheadsa napadne Egipćanina na ulici u Zagrebu, onda novine pišu o »ksenofobičnosti« i »desničarstvu« Hrvata, a Ministarstvo vanjskih poslova službeno se ispričava. No to je onda dopušteno i normalno, barem kad Hrvati ponižavaju sami sebe. Srbi mogu raditi nekažnjeno šovinističke, primitivne ekscese, jer oni nisu ksenofobični i genocidni. Oni se vraćaju u svoju domovinu koju su popalili i u kojoj su pobili tisuće ljudi i još su na nju ljuti, jer nemaju posla, nemaju škola...</p>
<p>Pomislili bismo da gospodin Pupovac od nas tu radi budale! Ali ne, on toga uopće nije svjestan! Kao što ni cijeli srpski narod nije svjestan da je Srbija skrivila jedan rat i počinila mnoga nedjela. Milorad Pupovac oduvijek je i dosljedno bio veliki srpski nacionalist i šovinist (zamislimo kako bi prošao Hrvat u Beogradu da je govorio slične stvari u analognoj situaciji) i, naravno, upravo zbog toga ima slijepu pjegu za sav mogući srpski šovinizam u zadnjih petnaestak godina.</p>
<p>No, on ne bi mogao biti to što jest, referentna »objektivna« osoba za stanje ljudskih prava u Hrvatskoj, da ga u tom njegovom sofisticiranom, europeiziranom divljaštvu i bešćutnosti za one »druge« ne podržavaju određeni centri moći u svijetu. Oni isti koji dopuštaju da se s Hrvatima u Bosni postupa na rasistički i diskriminirajući način.</p>
<p>Kad Paddy Ashdown kaže biskupu Komarici neka se Hrvati sami dogovore sa Srbima u Banjoj Luci o povratku (a zna da je to nemoguće), onda postaje suodgovoran za genocid i etničko čišćenje. Međunarodna zajednica zabranila je Hrvatskoj da se zalaže za prava Hrvata u Bosni. To je izričito traženo od premijera Račana, on je to obećao i konzekventno provodi. Što bi bilo, primjerice, od Južnih Tirolaca u Italiji da ih Austrija nije šezdesetih godina podržavala u njihovim zahtjevima? Bili bi zbrisani i asimilirani, a sad pak uživaju blagostanje i autonomiju s velikim ovlastima.</p>
<p>Ako se Srbi vraćaju u Hrvatsku, zašto se ne bi gospodin Pupovac založio da se Hrvati vrate u Banju Luku i da im se tamo izgrade škole, radna mjesta i crkve. Na taj način najbolje će demonstrirati i dokazati svoj »ghandijevski« pristup rješenju hrvatsko-srpskih odnosa.</p>
<p>Međutim, odnose Hrvata i Srba poslije onog što se zbivalo u Hrvatskoj i Bosni u proteklom ratu nije uopće lako riješiti! Rane su svježe i duboke! Kad ih netko još obnavlja oštećujući spomenik Blage Zadre, vukovarskog branitelja, onda to sigurno nije »normalno«. To se ne može popraviti izgradnjom škola i otvaranjem radnih mjesta!</p>
<p>Nijemci i Francuzi službeno su se pomirili tek mnogo godina nakon Drugog svjetskog rata. Dugo godina bilo je nepovjerenja, mržnje i paranoje. Francuska se poslije dva gorka iskustva pokušala na svaki mogući način osigurati da je Njemačka opet ne ugrozi. Parola generala De Gaullea 1946. godine bila je »dovesti Njemačku u stanje da ne bude škodljiva«.</p>
<p>Ipak, 22. siječnja 1963., dakle gotovo osamnaest godina poslije završetka rata, taj isti De Gaulle i njemački predsjednik Adenauer potpisali su sporazum o njemačko-francuskom prijateljstvu. Unatoč tome, i dan-danas, 58 godina nakon rata, postoji još mnogo antipatije i nepovjerenja između Francuza i Nijemaca.</p>
<p> Nadajmo se da će jednog dana i u ovim krajevima biti spontano potpisan nekakav sporazum o prijateljstvu, a ne putem nerealnih i kratkovidnih poticaja izvana koji žele po svaku cijenu zonu slobodne trgovine na prostoru bivše Jugoslavije.</p>
<p>Neće nam Carla del Ponte donijeti mir: to mora i može doći jedino od nas samih - od Hrvata, od Srba i od Bošnjaka.</p>
<p>Jedino slijep ili zaluđen čovjek pokušat će zataškati i umanjiti dramatičnost događaja na područjima od posebne državne skrbi u posljednjih nekoliko tjedana. To nijekanje, kao ni sami ti događaji, sigurno neće ubrzati pomirbu i suživot. Možemo se jedino moliti Bogu da se slijepima otvore oči, te da prestanu vidjeti samo travku u očima bližnjega, a balvane u svojima ne! Prvo očistimo svoj prag, svoje srce od mržnje i netrpeljivosti, pa onda tražimo to od onih »drugih«.</p>
<p>To je mukotrpan put, ali drugoga nema.</p>
<p>Autor je doktor medicinskih znanosti, psihijatar iz Splita.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Udžbenici postali i sredstvo političke propagande </p>
<p>Školski udžbenici su još jedna potvrda već nekoliko puta dokazane teze da Ministarstvo prosvjete ni jedan posao ne može korektno odraditi do kraja. Zašto je to tako? Žalosno je što školski udžbenici umjesto primarne funkcije koju bi trebali imati u odgojno-obrazovnom procesu sve više postaju sredstvo interesa različitih grupacija / Ako se zagrebačka vlast odlučila na besplatne udžbenike zato što se pojavio višak u proračunu, kao što tvrdi jedan od gradskih čelnika, zašto se onda nije išlo na smanjenje prireza za građane Zagreba, čime bi im se više materijalno pomoglo nego podjelom besplatnih udžbenika? Zašto političari na tako licemjeran način žele pridobiti naklonost birača tako da svoju »velikodušnost« iskazuju novcem koji su prirezom uzeli od tih istih građana?</p>
<p>VINKO FILIPOVIĆ</p>
<p>Hiperinflacija udžbeničkih naslova, upitna stručna kvaliteta, nerealno visoke cijene, kašnjenje udžbenika u knjižare, besplatni udžbenici, itd. najčešće su teme koje zaokupljaju prosvjetnu javnost već godinama, a osobito tijekom ovog ljeta. Naravno, trenutačno je najaktualnije pitanje kašnjenje udžbenika, odnosno hoće li zbog toga s početkom nastavne godine ponovno biti redovi pred knjižarama.</p>
<p>Prije dva mjeseca Ministarstvo prosvjete uvjeravalo je javnost da će sve biti na vrijeme i da će udžbenici, sukladno zakonskim obvezama nakladnika, biti u knjižarama mjesec dana prije početka nastave. Izvjesno je da nakladnici zasad već dva tjedna kasne s isporukom udžbenika, međutim u Ministarstvu u tomu kao da ne vide nikakav problem. Neuvjerljivo uvjeravaju javnost da su udžbenici otišli u knjižare jer im tako tvrde nakladnici, a istodobno svi znamo da ih u knjižarama - nema. </p>
<p>Nesporno je da je glavni krivac za kašnjenje udžbenika Ministarstvo koje je tri mjeseca kasnilo s katalogom odobrenih udžbenika, čime je ostalo malo vremena svim ostalim subjektima (škole, nakladnici i knjižare) da na vrijeme obave svoj dio posla, jer i o njima također ovisi pravodobna isporuka udžbenika. </p>
<p>Svjesno svoje (ne)odgovornosti koju, istina, ne želi priznati, jer bi u tomu slučaju netko morao snositi odgovarajuće sankcije, Ministarstvo relativizira zakonsku obvezu nakladnika o isporuci udžbenika i time nakladnike amnestira od zakonom propisanih kaznenih mjera.</p>
<p>Ako je to tako, nameće se ozbiljno pitanje čemu onda zakonska odredba o nakladničkoj obvezi blagovremene isporuke udžbenika kad je Ministarstvo ignorira i relativizira. </p>
<p>Šalje li time prosvjetno ministarstvo poruku da se u odgojno-obrazovnom sustavu i svi drugi subjekti ne moraju pridržavati zakonskih obveza? Je li to signal nastavnicima i učenicima za ignoriranje zakonskih obveza ili ipak prema njima Ministarstvo ima drukčije kriterije?</p>
<p>Školski udžbenici su još jedna potvrda već nekoliko puta dokazane teze da Ministarstvo prosvjete ni jedan posao ne može korektno odraditi do kraja. </p>
<p>Zašto je to tako? Žalosno je što školski udžbenici umjesto primarne funkcije koju bi trebali imati u odgojno-obrazovnom procesu sve više postaju sredstvo interesa različitih grupacija. Materijalni i politički interesi koji se ostvaruju preko udžbenika zasjenjuju sva druga važna pitanja kojim bi se odgovorni trebali pozabaviti kad su udžbenici u pitanju. </p>
<p>Teško je, primjerice, razumjeti motive ministra Strugara koji daje zeleno svjetlo za udžbenike koje je stručno povjerenstvo ocijenilo negativno. Evidentan je sukob interesa autora udžbenika koji su ujedno i dužnosnici ili službenici ministarstva. Nitko ozbiljno ne razmišlja o tomu kako stati na kraj hiperinflaciji udžbenika za isti nastavni predmet, jer je to dovelo do devalvacije stručne kvalitete udžbenika. </p>
<p>Udžbenički pluralizam, nažalost, nije pridonio kvaliteti, nego je otišao u drugu krajnost. Osim toga, velik broj udžbenika za jedan nastavni predmet onemogućava višekratno korištenje istih udžbenika, jer se vrlo rijetko dogodi da se u tako velikoj ponudi jedan udžbenik može koristiti više godina.</p>
<p> U optjecaju je gotovo nevjerojatnih tisuću udžbeničkih naslova, a za jedan predmet imamo i do deset različitih udžbenika. </p>
<p>Tako, primjerice, za zemljopis od petog do osmog razreda imamo 27 različitih udžbenika. Profit po svaku cijenu doveo je do takvog apsurda da nakladnik ima nekoliko autora za udžbenik istog predmeta samo da bi ugrabio što veći dio kolača na tržištu.</p>
<p>Nakladnici imaju formalno pravo na takvu logiku jer im to zakon dopušta, ali na Ministarstvu je da nađe zakonske mehanizme kojim bi se ograničio broj udžbenika.</p>
<p>Zato predlažem da se broj udžbenika za isti predmet ograniči na dva i to one koji su trenutno u školama zastupljeni u najvećem postotku, što će omogućiti višegodišnje korištenje istog udžbenika i time biti u funkciji socijalne mjere, a da neće utjecati na kvalitetu, naprotiv. Također predlažem da Vlada nađe mehanizam kontrole cijene udžbenika. Ako Vlada može kontrolirati cijenu nekih drugih proizvoda, zašto to isto ne bi mogla i kad su udžbenici u pitanju.</p>
<p>Osim materijalne koristi koju na udžbenicima ostvaruju autori, nakladnici i distributeri (možda još ponetko?), sramotno je da su udžbenici postali i sredstvo političke propagande u funkciji populističkog pridobivanja naklonosti birača.</p>
<p>Besplatni udžbenici u Zagrebu samo su na prvi dojam socijalna mjera, odnosno briga za roditelje, jer su motivi gradske vlasti zasigurno druge naravi.</p>
<p> Besplatni udžbenici u Zagrebu dvojbeni su iz nekoliko razloga. Kao prvo, pitanje je koliko je to mudro činiti u situaciji kada Zagreb u svijesti većine građana koji žive izvan toga grada sve više postaje simbol neprihvatljive koncentracije političke i ekonomske moći. </p>
<p>Siromašni građani Vukovara, Knina ili Pakraca zasigurno to neće prihvatiti blagonaklono. U ionako podijeljenoj Hrvatskoj nisu dobre nove podjele, osobito ako su one po socijalnom kriteriju. Stvara se slika podjele između bogate i siromašne Hrvatske.</p>
<p>Besplatni udžbenici u Zagrebu neće biti opravdani za ostatak Hrvatske ni zbog činjenice da zaposleni u metropoli izdvajaju najveći prirez u gradski proračun. Ako se gradska vlast odlučila na besplatne udžbenike zato što se pojavio višak u proračunu, kao što tvrdi jedan od gradskih čelnika, zašto se onda nije išlo na smanjenje prireza za građane Zagreba, čime bi im se više materijalno pomoglo nego podjelom besplatnih udžbenika.</p>
<p>Paradoksalno je da grad koji ima višak novca u proračunu u posljednjih nekoliko godina nije izgradio ni jednu školu ili dječji vrtić, tim više što većina zagrebačkih škola radi u dvije, tri, pa čak i pet smjena. </p>
<p>Ako ima viška novca u gradskom proračunu, zašto onda škole godinama čekaju novac za popravak krovova, električnih i vodovodnih instalacija ili sanitarnih čvorova? </p>
<p>Nadam se da je jasno svima zašto se nude besplatni udžbenici, a ne grade nove škole. Zato što je populistički učinak besplatnih udžbenika, prije izbora, mnogo veći od učinka izgradnje novih škola. </p>
<p>Na kraju se postavlja neizbježno pitanje: zašto političari na tako licemjeran način žele pridobiti naklonost birača tako da svoju »velikodušnost« iskazuju novcem koji su prirezom uzeli od tih istih građana? Kad će političari ispuniti svoju temeljnu zadaću tako da svoje političko djelovanje primarno stave u funkciju općeg dobra građana, a ne, kao što to najčešće čine, u funkciju političkih, odnosno osobnih interesa?</p>
<p>Autor je predsjednik Sindikata Preporod.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Zna naš političar gdje i kada treba klečati</p>
<p>Kad izborni cirkus prođe i u još vruće zastupničke fotelje sjednu opet isti dečki, možemo blejati pune četiri godine potpuno bespomoćno. Da se netko od njih makne, pocrveni, osjeća neugodno zbog neispunjenih izbornih obećanja, ne dolazi u obzir. Oni imaju rostfraj kožu, slabo ili nikako čuju, kad ih se nešto traži. Čuju savršeno kad su oni u pitanju / U bivša, otužna vremena, kad si išao na izbore, pod nos su ti tutnuli listić s jednim jedinim imenom. Gledaš u listić, ništa ti nije jasno. Tko je dotična osoba, nitko ne zna. Samo nemoćno šire ruke i mole vas da ispunite svoju glasačku dužnost i vratite olovku. Nakon toga poniženja, bar ste u sebi mogli gadno opsovati i otići u prvu birtiju. Niti vam je dotični išta obećavao, niti ste s njim išta imali. E sada bogami, kad imaš demokraciju, ima pola olovke da od nerviranja izgrizeš, prije nego što se odlučiš i zaokružiš ime. Postao sam birač koji grize </p>
<p>KAZIMIR KLARIĆ</p>
<p>Da su u nas izbori pred nosom, može nanjušiti svaki punoljetni građanin Lijepe naše. Kao što jadne ovce tupkaju nogama osjetivši blisku propast, vuka, tako i naši birači slute približavanje političara. Zna se vrlo dobro kako će se građani i ovce provesti, jer su i jedni i drugi, prema već prihvaćenoj novoj zoologiji, stoka sitnog zuba. I kad izborni cirkus prođe i u još vruće zastupničke fotelje sjednu opet isti dečki, možemo blejati pune četiri godine potpuno bespomoćno.</p>
<p>Da se netko od njih makne, pocrveni, osjeća neugodno zbog neispunjenih izbornih obećanja, ne dolazi u obzir. Oni imaju rostfraj kožu, slabo ili nikako čuju, kad ih se nešto traži. Čuju savršeno kad su oni u pitanju. Kad u dnu Sabora baciš euro kovanicu na tepih, i to čuju. Dignu glavu. Uvježbani za kretanje po političkoj džungli. Noću nečujni. Danju neprimjetni. Pojavljuju se nenadano i kad treba.</p>
<p>I nije uzalud političar Gambetta rekao za izbore da su bakšiš građanima. Baš tako, bakšiš! Mogu se jezikoslovci derati do neba, ali boljeg izraza na ovim podnebljima za taj turcizam nema. Sasvim je nešto drugo napojnica, tringeld. Kako bi rekli purgeri. Bakšiš se daje bahato. Da svi uokolo vide, da se daje. I jasno da se kod toga ponizi onoga koji ga prima.</p>
<p>U bivša, otužna vremena, kad si išao na izbore, pod nos su ti tutnuli listić s jednim jedinim imenom. Gledaš u listić, ništa ti nije jasno. Tko je dotična osoba, nitko ne zna. Da kolješ izbornu komisiju, ni ona ne zna. Samo nemoćno širi ruke i moli vas da ispunite svoju glasačku dužnost i vratite olovku. Nakon toga poniženja, bar ste u sebi mogli gadno opsovati i otići u prvu birtiju. Niti vam je dotični išta obećavao, niti ste s njim išta imali. U svom kasnijem životu nije vas gnjavio na tv, u tiskovini, niti pozivao na kavu.</p>
<p>E sada bogami, kad imaš demokraciju, ima pola olovke da od nerviranja izgrizeš, prije nego što se odlučiš i zaokružiš ime. Prije su me pravili bezazlenom budalom, a sad opasnom. Postao sam birač koji grize. Mogu mi i brnjicu staviti na nos, prije nego što ispunim svoju svetu građansku dužnost. Kad iznova ugledam mnoga mila imena, koja su me dovela gdje sam.</p>
<p>Upravo na Veliku Gospu, vidim i čujem, kako nadbiskup daje oprost grijeha našem neumornom političaru, što je od silna trkanja, s jednog na drugo mjesto, gadno klonuo. Digao se dotični političar, kao Lazar iz mrtvih. A puk ga već oplakao. I meni se osobno dopao. Eno ga, opet je čio i živ. Čak živahan. Pali zvizdan s neba, a on pao na koljena. Skrušeno moli. Ne kleči on pred svojim biračima i traži oprost. U Kozari Boku ili Sesvetama. Zna političar gdje i kada treba klečati. To je in. Izbori su tu ljudi. </p>
<p>Ali kad bih ja ispovjedio pojedine političare, mnogi bi klečali do Sudnjeg dana. Naš se izvukao s nešto Očenaša i Vjerovanja. Sve bilo hitro i munjevito obavljeno, ali zabilježeno na tv. Vjerojatno je liječnički konzilij prišapnuo Nadbiskupu da mnogo ne gnjavi. Vidio među narodom i nešto dragih lica, našeg političkog zvjezdanog neba. Kako zdušno pjevaju i vjerojatno kvare, jer ne znaju riječi pjesme. Na tv pomiješali lončiće, ne prvi put. Misle da snimaju prilog za Glamour caffe. Pribojavam se da se Crkva iznova ne vrati na indulgencije. Love nema, a živjeti se mora.</p>
<p>Osobno na Veliku Gospu, posjetio proštenje u Stenjevcu. Moj posjet samo su zabilježila dva moja bivša dužnika, koja sam slučajno sreo. Nestali su. Izgubili su na beli pet litara vina. Dovoljan razlog da se pošteni građanin, ako je dužan, makne. Spustio sam se od Gospodske ulice, dolje kroz prolaz, prema crkvi. Već na samom ulazu, na stubama, na kartonskoj kutiji, leži mladac. Opečen. Ofuren. Prosi. Dolje u pothodniku, grme trgovine plastičnom i ukradenom robom. Daj što daš. Tu su i ptice. Deru se kao u tropima.</p>
<p>Kupio sam plastični pištolj na vodu, zlu ne trebalo. Kriknuo do neba, kad sam shvatio kako su me namagarčili prije pola ure na Mirogoju. Ovdje svijeće koštaju upola manje. Kupio sam ih desetak, da nadoknadim poslovni gubitak. </p>
<p>Probijajući se prema izlazu, na prostor trga kod crkve, djelovao sam samom sebi kao terorist. Još sam samo trebao kupiti strahotnu sliku, s desetak svetaca na njoj. A iznad se koči natpis na engleskom jeziku.</p>
<p>Nadčovječanskom snagom probio sam se prema groblju, da prijatelju zapalim svijeću. Svi oko mene nešto vuku. Netko metlu o desno rame, a u ruci drži pet balona. Sve što vrijedi u metropoli, tamo je osvanulo.</p>
<p>Iza mene zastao kombi. Iz njega iskočio zajapuren Rom i u vrstu razvio tuce crnih anđela, dječice, sve jedno drugom do uha. Gadno im zapovjedio kako da prose. Na njegov znak zabugarila dječica, da ti srce pukne. I na groblju nema majci mira. Pod nos mi guraju kalendare, već tiskane za kraj ovog stoljeća. Kad vide moje sjedine, ustuknu. Znaju da mi neće trebati.</p>
<p>Vraćam se tamo gdje mi je mjesto. U narod. Krležino Kraljevo je beskrajno naivno, što se tu dešava. Pod silnim čadorima, tiska se mnoštvo. Dobro morate paziti da vas ne zatuče struja, jer je sve po zemlji premreženo moćnim kablovima. Tu su i plinske instalacije, koje drže paklensku temperaturu za pečenje kotlovine. Na mene gleda odsječena pečena svinjska glava, položena na klupu. Čeka gurmana. Lijevo uho, crno, skureno. Na drugom carski uživa zelena muha. Nezaboravna ikebana naših proštenja.</p>
<p>Gledam mladac, nevježa, zamahuje sjekirom, kako bi odvojio grješnu glavu pečenog janjeta od tijela. Bježim od njega u velikom luku. Vidim, nisam lud, sjekira nije dobro nasađena. Može odletjeti. Baš bi netko u tiskovni zabilježio da sam stradao na proštenju. Tek nakon desetog pokušaja, janjeća je glava odsječena i odmah prodana.</p>
<p>Račune nitko ne izdaje, kao ni kad se pričestite ili ispovijedate. A na moru Adrijanskom, za neizdavanje računa za prodani sladoled, pečate. Tamo je Europa, a ovdje, srednji vijek.</p>
<p>Pod svakim šatorom, grmi moćna glazba. Jadni glazbenici bore se zvukovljem, jednih protiv drugih. Jerihonske trublje grme. Spašavajte se grješnici svih vrsta. Zvučnici su veći od crkvenog oltara. Samo se možeš s konobarima prstima dogovarati, što želiš. Što god da naručiš, on ti donese toplo pivo. Tek u jednom svijetlom trenutku, kad je došlo do raspada električnog sustava, čuo sam glas velečasnog iz crkve: pomolimo se.</p>
<p>Sjedimo svi skupa stisnuti na drvenim klupama. Dolje na zemlji, prst debelo prašina. Iskopali gosti nogama zemlju, pa se već nazire i žilje očajnog drveća. Mene nakon pet minuta poznanstva grli moj brat nesretnik, koji sjedi do mene. Oko vrata nosi šareni vijenac medenjaka i nešto priča. I ja njemu. Uopće se ne čujemo, ali se razumijemo.</p>
<p>To smo mi. Sve drugo je laž, opsjena. Grme zvona. Red propovijedi, rokeri i narodnjaci, zajedno. Pjesma. Tko ima, taj klima. Netko glođe, janjetinu, drugi se pati s malim džepnim nožićem, oko polupečenoga krmenadla. Blago siromašnima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko.</p>
<p>U jednoj divnoj Čehovljevoj drami gospon doktor, koji liječi duševne bolesnike, na kraju zbroji da su mu bolesnici bliži srcu nego njegovi kolege, liječnici. Tako sam se i ja nekako osjećao. Sve se poklopilo, kao u njegovoj drami. I ovdje je duševna bolnica u blizini. Ovdje na proštenju osjećam se sjajno. Ovdje ne caruje licemjerje, nema lažnih obećanja, s nepoznatim se ljudima grlim i pjevam. I ja sam odnekud oko vrata dobio vijenac medenjaka. Primljen sam u bratstvo hrvatskih božjaka, ne prvi put. Puku, koji za vraga, nikada nema sreću, da na izborima dobije dobitnu kombinaciju.</p>
<p>Na stol stižu nove krigle toplog piva. Narod gadno žeđa, kao i zemlja. Pomolimo se svi skupa, za naše bolje sutra.</p>
<p>Gle, gle, to se čak i rimuje.</p>
<p>Autor je književnik iz Za-greba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Zagrebačke rezerve vode dovoljne za samo šest sati</p>
<p>Naime, sustav zagrebačke vodoopskrbe ustrojen je na mješovitom principu dostave vode. Voda koja se vadi iz pet glavnih prisavskih bunara (Mala Mlaka, Petruševec, Sašnjak, Strmec, Zapruđe) pumpa se direktno potrošačima, a radi ujednačenog protoka, višak vode puni se u 20 rezervoara razmještenih na nekoliko lokacija u gradu - u njima se nalaze jedine rezerve vode u slučajnu totalnog isušivanja spomenutih vodocrpilišta</p>
<p>Što se događa s gradskim vodocrpilištima? Koliko vode u njima ima? Hoće li biti redukcije i kada? Tko prvi ostaje bez vode, koji gradski kvartovi, kojim redoslijedom. Što je s bolnicama?</p>
<p> Upravo nevjerojatno zvuči podatak da odgovore na ova pitanja uz pomoć kojih bismo približno izradili razvoj situacije u slučaju ozbiljnijih redukcija vode - nemaju ni najodgovorniji u tvrtkama koje gospodare vodom.</p>
<p> Pojednostavljeno, zbog činjenice da Zagreb »leži na vodi« ozbiljnije razrade scenarija u kojemu vode nema - ne postoji. A trebao bi. Tim više ako se zna da je kapacitet zagrebačkih rezervoara u slučaju totalne redukcije vode - kada bi presušila sva vodocrpilišta - dovoljan za tek »šest sati napajanja grada«, kako tvrdi, direktor sektora vodoopskrbe Miljenko Čupić.</p>
<p>Naime, sustav zagrebačke vodoopskrbe ustrojen je na mješovitom principu dostave vode. Voda koja se vadi iz pet glavnih prisavskih bunara (Mala Mlaka, Petruševec, Sašnjak, Strmec, Zapruđe) pumpa se direktno potrošačima, a radi ujednačenog protoka, višak vode puni se u spomenute rezervoare kojih je ukupno dvadeset a razmješteni su na nekoliko lokacija u gradu.</p>
<p>Nadalje, iako o mogućim redukcijama vode govorimo tjednima tek ovaj tjedan u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu trebalo bi se naći cjelovito izvješće komunalnih poduzeća o tome kada bi do redukcije moglo doći i kako bi mogao izgledati scenarij sa potpunom redukcijom, smanjenom dostavom ili, pak, obustavom dostave pitke vode.</p>
<p>Zasad je malo poznato da tri dana kiša neće ni izbliza biti dovoljna za stabilizaciju situacije, kao što se spekuliralo. Kiša bi trebala padati barem duplo više dana i to ne samo u Hrvatskoj već i u Sloveniji, kako bi se riječni tokovi, a time i prirodni podzemni rezervoari, napunili vodom. Obilnija kiša, naime, nije pala još od svibnja, prirodni rezervoari presušuju i iz Vodoopskrbe se već može čuti: »Ne znamo koliko će još dugo izdržati«!</p>
<p>Što će pak biti ako bunari isuše?</p>
<p>»O tome ćemo govoriti kada do toga dođe, a ako pitate što ćemo tada poduzeti, ni o tome zasad ne možemo govoriti. Znajte samo to da na raspolaganju imamo nekoliko varijanti... Bojimo se izlaziti u javnost s točnim podacima i predviđanjima da ne bi nepotrebno došlo do sveopće panike.«, rekao nam je šef Odjela za crpljenja i obradu vode Josip Pletikosa. </p>
<p>Da se scenarij redukcije u slučaju daljnjih dugotrajnijih suša ne planira, potvrdio je i direktor sektora vodoopskrbe Miljenko Čupić.</p>
<p>»Spekulacije o redukciji vode, koje se ovih dana pojavljuju u medijima, iz naše firme nisu izašle. Mi, zasad, možemo govoriti samo o smanjenom kapacitetu na crpilištu u Maloj Mlaki, jer tamo su i inače manje količine vode nego drugdje«, kaže direktor Čupić. </p>
<p>Redukcija još nema, a ako u idućem razdoblju do njih i dođe, podjednako će je snositi svi građani, rekao je Čupić. Voda će se nastojati održavati na podjednakoj količini u cijeloj mreži, kao i prebacivati s manje ugroženih područja na ona najugroženija. Posebno zakinuti neće ostati ni oni koji stanuju u elitnim, podsljemenskim zonama, do kojih se voda dovodi pod dodatnim tlakom.</p>
<p>Robert Jureša</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Građani se najviše žalili na tlak, teško disanje - i tugu</p>
<p>Zbog neugodne sparine u odnosu na prethodna tri dana zagrebačka je hitna pomoć u nedjelju imala pune ruke posla. Učestale nedjeljne pozive hitnoj pomoći u Državnom hidrometeorološkom zavodu su nam objasnili vrućom, toplijom i oblačnijom subotnjom noći u kojoj je u Zagrebu temperatura zraka u dva sata iza ponoći bila čak 24 stupnja, u šest sati 25, a u 7 sati opet 24 stupnja! </p>
<p> Dežurne su ekipe neprestano odlazile na pozive uglavnom starijih sugrađana kojima se zbog teškog vremena pogoršala osnovna bolest. Kako smo doznali u Đorđićevoj, pomoć su najčešće tražili srčani bolesnici, astmaši, šećeraši ali i oni s psihičkim tegobama.</p>
<p> Potonji su i osobno dolazili u hitnu žaleći se na umor, nesanicu ali i - tugu! Prema riječima šefice operativne smjene Hitne pomoći dr. Sonje Urumović i zdravi ljudi teško podnose »podivljale« kombinacije temperature i tlaka zraka odnosno vlage.</p>
<p> Kod osoba sklonih depresiji, osim psihičkih, mogu se (po)javiti i bez organskog uzroka obilježja teškog vremena - glavobolja, srčana probadanja, osjećaj gušenja i dr. Zdravi se pak, žale na lupanje srca, nesvjestice, trnce u rukama...</p>
<p>Dr. Urumović ističe kako je svaki organizam »priča za sebe«, pa se stoga valja prepoznati u savjetima liječnika. Ponajprije se to odnosi na kronične bolesnike koji trebaju redovito uzimati terapiju, izbjegavati napore i ne izlagati se suncu. Jako je važno, rekla je liječnica, da se pri nesnosnim vrućinama pije najmanje litra i pol tekućine na dan, najbolje vode. U takvim uvjetima tijelo znojenjem troši vlastite zalihe i do 50 posto više što mu ozbiljno narušava ravnotežu.</p>
<p> Napomenula je kako su slani štapići i čaša vode odlična kombinacija kojom se u ovim danima na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> može nadoknaditi gubitak soli. Konzumiranje lake hrane pak, posebice juha također pridonosi boljem stanju organizma.</p>
<p> Oni koji se za paklenih dana jako znoje ne trebaju brinuti jer je znojenje kontrolni (obrambeni) mehanizam ravnoteže organizma.</p>
<p>Dobre vijesti za sve kroničare stižu i iz Državnog hidrometeorološkog zavoda jer će idući tjedan nesnosne vrućine polako popuštati.</p>
<p> Dežurni sinoptičar nam je rekao kako se temperature više neće penjati iznad 35 stupnjeva, a već se s noći nedjelje na ponedjeljak očekuje nestabilnije i nešto svježije vrijeme. </p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Hoće li proraditi veleučilište u Velikoj Gorici</p>
<p>Veleučilište bi trebalo imati trogodišnje studije pirotehnologije, humanitarnog razminiranja održavanja motornih vozila i zrakoplova te računalnih sustava / Da bi proradilo, na svaki smjer trebalo bi se upisati najmanje 50 studenata/ Cijena semestra 8250 kuna</p>
<p>Dvogodišnja inicijativa da se u Velikoj Gorici osnuje veleučilište za studij pirotehnologije, humanitarno razminiranje, održavanje motornih vozila i zrakoplova te održavanje računalnih sustava, urodila je plodom jer je resorno ministarstvo nedavno dalo zeleno svjetlo za početak rada veleučilišta.</p>
<p>Kako smo doznali u infocentru koji je smješten u Pučkom otvorenom učilištu, u kojem će se održavati i nastava dok se ne renovira zgrada bivšeg suda u Zagrebačkoj ulici, zanimanja za upis ima, i to najviše za studij održavanja računalnih sustava. No, da bi veleučilište profunkcioniralo, potrebno je da se za svaki smjer upiše barem pedeset studenata.</p>
<p>Pravo upisa imaju svi koji su završili četverogodišnju srednju školu i imaju visoke ocjene iz matematike, fizike, kemije i stranog jezika, potom studenti koji su prekinuli studiranje na nekom drugom fakultetu (već položeni ispiti iz stručnih predmeta se priznaju), te osobe koje rade na sličnim poslovima ali se žele i dodatno obrazovati na tom području. Uz teoretsku nastavu, osiguran je i praktični rad na terenu, tako da će polaznici nakon završetka studija koji traje šest semestara, biti odmah osposobljeni za praktičan rad. </p>
<p>Cijene prva četiri semestra dosta su visoke, u prosjeku od 7200 do 8250 kuna, s tim da redoviti studenti imaju popust od 10 posto, a nekima koji već rade na sličnim poslovima, to radno iskustvo računat će se kao praktičan rad. To znači da će takvi studenti morati plaćati samo teoretski dio nastave, što iznosi trećinu ukupne cijene. Cijene petog i šestog semestra iznose od 2400 do 2600 kuna. Više o svemu može se doznati na besplatnom telefonu 0800 88 99, a predbilježba za upis može se napraviti i putem Interneta, preko adrese www.v-vg.com.</p>
<p>Intencija osnivača je da se obrazuju kadrovi potrebni gospodarstvu u Županiji i šire, te da se u grad privuku i strani studenti, posebice za studij pirotehnologije i humanitarnog razminiranja koji. kao takvi, još uvijek ne postoje nigdje u svijetu.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>»Zaustavite rad Ciosa i premjestite ga izvan grada«</p>
<p>»Osim što su pogoni Ciosa u krugu bivše tvornice cementa u Podsusedu bespravno sagrađeni, u toj se tvrtki, pod okriljem noći, te vikendima i blagdanima, spaljuje i opasni otpad«, tvrde u Udruzi za zaštitu okoliša Eko-2000 </p>
<p>Udruga za zaštitu okoliša Eko-2000 uputila je zagrebačkoj gradonačelnici Vlasti Pavić zahtjev da se područje bivše tvornice cementa u Podsusedu što prije pravno regulira, a njegov prostor očisti i preuredi u neke druge sadržaje.</p>
<p> Udruga traži da se tvrtke Cios i tvrtka kćer Ciak, koje se na tom području bave reciklažom metalnih ostataka i otpadaka, izmjeste iz Gradske četvrti Podsused-Vrapče, odnosno s urbanog područja grada.</p>
<p>Iz ove ekološke udruge, koju su 1997. osnovali građani te četvrti, podsjećaju gradonačelnicu, da Cios radi nezakonito, jer za obavljanje svoje djelatnosti »ne posjeduje nijednu potrebnu dozvolu (lokacijsku, građevinsku, uporabnu)«. Tvrtka je, naime, 1994. kupila zemljište i nekretnine u krugu bivše tvornice cementa, te odonda bespravno izgradila objekte svog postrojenja na lokaciji duboko urezanoj u brdo Kostanjek podno Medvednice.</p>
<p>Unatoč tomu što Cios nije dobio uporabnu dozvolu, kažu u Udruzi Eko-2000, gradska je uprava tada donijela rješenje, da tvrtka udovoljava minimalno-tehničkim uvjetima za rad. Građevinska je inspekcija 1997. godine utvrdila da se tu radi o bespravnoj gradnji, a iste je godine i Ministarstvo zaštite okoliša izdalo rješenje o rušenju bespravno sagrađenih objekata. Iako je rok za rušenje bio 90 dana, do danas to nije učinjeno, konsternirano kažu Podsuseđani.</p>
<p>Predsjednica Udruge, inž. Marija Dimitrov tvrdi, kako Udruga ima dokaze, da te tvrtke pod okriljem noći, te vikendima i blagdanima (kada nema inspekcije) zbrinjavaju, odnosno spaljuju opasan otpad.</p>
<p> I inspekcijski je nadzor utvrdio, da tvrtka uvozi otpadne akumulatore iz bosansko-hercegovačke tvrtke Grios, koji spadaju u neopasan otpad, ali nakon obrade iz njih se izvlači sulfatna kiselina, koja se, kažu u Udruzi, kao opasni otpad navodno izvozi u Sloveniju.</p>
<p>Stanovnici Podsuseda i okolnih naselja, obavijestili su gradonačelnicu o stalnim ekološkim incidentima koje proizvodi Cios, a koji uzrokuju smrad, bolove u očima. Analize blitve i kelja uzgojenog u blizini pogona pokazuju da je povrće zagađeno kancerogenim kadmijem koji nastaje spaljivanjem plastičnih materijala.</p>
<p>Udruga zbog toga traži hitan odvoz postojećih deponija smeća s područja, njegovo čišćenje, te učinkovit inspekcijski nadzor, kako bi se, kažu, spriječio daljnji nekontrolirani dovoz smeća i općenito rad poduzeća. Građani, njih 5253 koji su potpisali peticiju kojom traže zatvaranje Ciosa, traže i istinitu i stručnu informaciju o zagađenju okoliša, a to bi se, prema njihovom mišljenju, najbolje ustanovilo postavljanjem mjernih uređaja koji na displeju pokazuju kakvoću zraka.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Izmijenjene trase za autobusne linije 308, 309 i 162</p>
<p>Od ponedjeljka, 25. kolovoza od 8 sati autobusne linije 308 Zagreb (Zapruđe)-Sasi i 309 Velika Gorica - Sasi bit će skraćene zbog privremenog zatvaranja za sav promet ceste kroz Ščitarjevo. Do kraja radova, koji će trajati oko 20 dana autobusi će privremeno voziti po izmijenjenoj trasi iz Zagreba (Zapruđa) i Velike Gorice do Ščitarjeva. (kod raspela).</p>
<p>Autobusna linija 162 Zagreb (Savski most)-Ašpergeri-Kupinec će, od ponedjeljka, 25. kolovoza od osam sati, zbog privremenog zatvaranja za promet Kraljevečke ceste na dionici od Potočke do puta za Ašpergere voziti izmijenjenim trasama. U polascima do Ašpergera u oba smjera vozit će se redovitom trasom do raskrižja Kraljevečka/Potočka-Potočka -Pavlići-Gajani-Ašpergeri (okretište). U polascima do Kupinca (preko Ašpergera) redovitom trasom vozit će se do raskrižja Kraljevečka/Potočka-Potočka-Pavlići-Gajani-Ašpergeri (okretište)-Gajani-Pavlići i dalje redovitom trasom. Za vrijeme navedenih promjena na izmijenjenom dijelu trase sva postojeća stajališta koristit će se kao obostrana. Radovi će trajati mjesec dana. sd</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>U Trogiru izabrana Kraljica Hrvatske 2003.</p>
<p>TROGIR, 24. kolovoza</p>
<p> - Finalna večer izbora Kraljice Hrvatske 2003. za Kraljicu svijeta u subotu je održana u trogirskoj kuli Kamerlengo.</p>
<p> Dvadeset ljepotica iz cijele Hrvatske nekoliko je puta prošetalo modnom pistom, a djevojke su bile odjevene u donje rublje i u raskošne haljine modne stilistice Gordane Radić, nakon čega je žiri u kojem su među ostalima i sjedili popularni pjevač Toni Cetinski, saborski zastupnik Ante Đapić, vlasnik licence izbora Rikard Gumzej i trogirski gradonačelnik Branko Škokić, izabrao tri najljepše - kraljicu i njene dvije princeze. </p>
<p>Kraljicom Hrvatske 2003. proglašena je Zorica Pupovac iz Rijeke, njena prva princeza je Omišanka Mandalina Baučić, dok je titulu druge princeze ponijela Vinkovčanka Suzana Kuzić. Za kraljicu šarma izabrana je Ivanka Marjanović iz Vinkovaca. </p>
<p>Najavljen kao veliki zavodnik lijepih žena koji nikada ne propušta izbore ljepote na scenu se popeo Sandi, te je za sve djevojke u publici otpjevao pjesmu »Žena budi mi ti«, nakon čega je mikrofon predao kolegici Ivani Kindl. </p>
<p>Mnogobrojne Trogirane posebno je oduševio nastup Tonija Cetinskog kojemu su se u izvedbi pjesme »Tebe ne bih mijenjao« pridružile i natjecateljice. </p>
<p>»Imam 31 godinu, dolazim iz Opatije i volim pjevati«, riječi su kojima se na duhovit način predstavio Šajeta, te ljetnim hitom »Party za ekipu« na noge podigao razdraganu publiku, nakon čega je na čuđenje, ali i oduševljenje mnogih, kao gošća iznenađenja nastupila kontroverzna pjevačica Nives Celzijus. </p>
<p>Dvatesettrogodišnja pobjednica Zorica Pupovac na izbor za Kraljicu svijeta 2003. koji će se održati u Münchenu putuje u siječnju 2004., a kao glavnu nagradu dobila je putovanje Mediteranom u trajanju od devet dana, te mjesec dana fitnessa, tečaj engleskog jezika, nakit Ilegalle, donje rublje Oro Blue i ulje na platnu slikara Jerolima Ostojića. </p>
<p>Cjelovečernji spektakl održan je pod pokroviteljstvom grada Trogira i turističke zajednice grada.</p>
<p>Ivana Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>»Gori vatra« najbolji film Sarajevo film festivala </p>
<p>SARAJEVO, 24. kolovoza</p>
<p> - Film bosanskohercegovačkog redatelja Pjera Žalice »Gori vatra« proglašen je najboljim ostvarenjem na ovogodišnjem 9. Sarajevo film festivalu koji je završen u subotu. Ovaj film ranije je dobio nagradu »Srebrni leopard« na filmskom festivalu u Locarnu a sarajevski žiri čiji je član bio i hrvatski redatelj Dalibor Matanić ocijenio je kako »Gori vatra« zaslužuje i nagradu za najbolje debitantsko ostvarenje dok je Žalica proglašen najboljim redateljem. Titula naboljeg filma na sarajevskom filmskom festivalu koja se dodjeljuje u okviru regionalnog programa ove godine nosi i novčanu nagradu od 15 tisuća eura. Odlukom žirija nagrade od po pet tisuća eura dobili su srbijanski film »Mali svet« Miloša Radovića te slovenski film »Rezervni dijelovi« redatelja Damjana Kozela. Ovogodišnji sarajevski filmski festival jednodušno je ocijenjen veoma uspjelim a organizatori procjenjuju kako je na projekcijama bilo tek nešto manje od 100 tisuća gledatelja. Publika je u Sarajevu imala priliku vidjeti čak 162 filma iz 44 zemlje a svoju međunarodnu premijeru na ovom je festivali imao i hrvatski film »Tu« Zrinka Ogreste. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Otvorena izložba slika Duška Šibla u Dubrovniku</p>
<p>DUBROVNIK, 24. kolovoza</p>
<p> - Poznati dubrovački ugostitelj i galerist Frano Cetinić u subotu je imao razloga za slavlje. U njegovoj galeriji Talir II otvorena je izložba slika Duška Šibla, a nekoliko metara poviše njegov nadaleko poznati kafić Talir slavio je dvadesetu godišnjicu rada. </p>
<p>Izložbu Šiblovih slika otvorio je dubrovački galerist Andrija Seifried čitajući pjesme u prozi Oscara Wildea koje je na hrvatski jezik preveo akademik Luko Paljetak. Među brojnim uzvanicima pred galerijom Talir II okupilo se i mnoštvo poznatih lica te su tako kroz »ćakulu« vrijeme do svečanog otvaranja kratili ministar kulture RH Antun Vujić, Nikola Obuljen i njegova supruga te Đelo Jusić. Izložbu svoga kolege posjetio je i Mersad Berber, a Zdenka Gast i Ivica Prlender dojmove su podijelili s Antunom Vujićem. Obilježavanje dvadesete obljetnice kultnog caffe bara u kojem se okupljaju glumci i redatelji »Dubrovačkih ljetnih igara« nastavljeno je nakon otvaranja izložbe i potrajalo je do ranih nedeljnih sati. Uz pršut, sir, pjesmu i ples, u Taliru se okupila i cijela glumačka družina predstave »Grižula« na čelu s redateljem Paolom Magellijem.</p>
<p>A. Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Mesić na privatnoj večeri u Dubrovniku</p>
<p>DUBROVNIK, 24. kolovoza</p>
<p> - Nakon što je posjetio Crnu Goru, hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i u subotu je boravio u Dubrovniku gdje je večerao u restoranu »Ragusa II«. Mesić je s trojicom tjelohranitelja prošetao Stradunom a potom se zaputio u restoran na Prijekom ispred kojeg ga je dočekao vlasnik Ivo Rudenjak. S obzirom da se radilo o privatnoj večeri novinarima ulazak u restoran nije bio dozvoljen no saznali smo da je hrvatski predsjednik večerao s nekolicinom Rusa koji su mu navodno donijeli vrlo važnu poruku od samog Putina. Možda su upravo oni bili razlog zbog čega novinari nisu smjeli na nekoliko minuta ući u restoran s obzirom da predsjednik Mesić od javnosti ne taji svoje privatne trenutke. Uz njih na privatnoj večeri s Mesićem bili su počasni konzul RH u Kopru Božo Dimnik, Hrvoje Kačić, dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica i arhitekt Stjepo Butjer. Nakon predjela žučenice, brokula te sira iz ulja i konavoskog pršuta, društvo je večeru nastavilo bijelim rižotom i pečenom ribom s krumpirom posutim bosiljkom. </p>
<p>A. Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Dodijeljene nagrade Soul Train Lady of Soul Awards</p>
<p>LOS ANGELES, 24. kolovoza</p>
<p> - U subotu je u Pasadeni održana deveta godišnja dodjela nagrade Soul Train Lady of Soul Awards. Tijekom subotnje večeri nagrađen je veliki broj ženskih zvijezda soula, r'n'b-ja, hip-hopa, rapa i ostalih glazbenih pravaca. Glumica Vivica A. Fox nagrađena je priznanjem Lena Horne 2003. za posebna dostignuća u području zabave, a prilikom preuzimanja nagrade prisjetila se pokojnog rapera Tupac Shakura. Pjevačica Erykah Badu dobitnica je nagrade Aretha Franklin za zabavljača godine. Boksač Mike Tyson te se večeri okušao u ulozi prezentera, a pred fotografima se pojavio u zagraljaju djevojke, glumice Luz Whitney. </p>
<p>I. M.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Bobby Brown ponovno uhićen</p>
<p>ALPHARETTA, 24. kolovoza</p>
<p> - Pjevač Bobby Brown uhićen u petak navečer nakon što je policiji u Georgiji dojavljeno kako se kontroverzni R nalazi u restoranu u predgrađu Alpharettea u društvu supruge Whitney Houston. 33-godišnji Brown odveden je u zatvor DeKalb, a glasnogovornik policije Lagrebloom izjavio je kako nije siguran na koji je način Brown prekršio svoju uvjetnu slobodu, no poznato je da je to učinio. Tamnoputi pjevač zadržan je u pritvoru. </p>
<p>Brown je, naime, u siječnju ove godine osuđen na osam dana zatvora, a vozačka dozvola mu je oduzeta na godinu dana nakon što je proglašen krivim zbog vožnje u pijanom stanju.</p>
<p>Prošlog studenog Brown je uhićen u Atlanti zbog posjedovanja manje količine marihuane i prebrze vožnje bez vozačke dozvole u automobilu kojem je isteklo osiguranje. Ranije, 2000. godine, odslužio je 26 dana zatvora u Floridi zbog kršenja ranije dobivene uvjetne slobode.</p>
<p>Bobby Brown bio je član R skupine New Edition u kasnim osamdesetima, a grupu je napustio zbog solističke karijere. Poznat je po hitovima »My Prerogative« i »Every Little Step«, no većina ga poznaje upravo zbog braka s dobitnicom Grammyja Whitney Houston.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Angelina Jolie protiv prisilnog povratka čečenskih izbjeglica </p>
<p>MOSKVA, 24. kolovoza </p>
<p> - Američka glumica Angelina Jolie, veleposlanica Visokog povjereništva UN-a za izbjeglice (UNHCR), u nedjelju je upozorila ruske vlasti protiv »prisilnog« povratka čečenskih izbjeglica dok u njihovoj republici još uvijek traje rat.</p>
<p> Glumica, poznata po svojoj ulozi Lare Croft, u nedjelju je u Moskvi održala konferenciju za novinare nakon što je u Ingušetiji posjetila izbjegličke logore.</p>
<p> »Upravo traju rasprave o zatvaranju logora Bella. Ako se taj logor zatvori ljudi neće imati mogućnost izbora gdje žele živjeti, a ja to smatram prisilnim povratkom«, kazala je Angelina Jolie, ističući da izbjeglicama treba pružiti alternativu.</p>
<p> Ona je također rekla da je Čečenija još uvijek »vrlo opasno područje«.</p>
<p> U izbjegličkim logorima u Ingušetiji živi oko 9500 čečenskih izbjeglica, a proruska čečenska uprava kaže da bi se oni do 1. listopada trebali vratiti u Čečeniju.</p>
<p> Angelina Jolie je veleposlanica UNHCR od 2001. godine, a u tom je svojstvu već posjetila Kosovo, Sijera Leone, Kambodžu i Pakistan. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Kreativni nemiri karantene</p>
<p>I ovogodišnja Karantena ponudit će atraktivne scenske projekte i okupiti umjetnike koji ulaze u izravan dijalog s našim vremenom / Izvedba »Sretni kraljević« u koprodukciji Mini teatra, Art radionice Lazareti i novog kazališta otvorila Festival</p>
<p>Predstavom »Sretni kraljević«, koprodukcijskim projektom ljubljanskog Mini teatra, dubrovačke Art radionice Lazareti i zagrebačkoga Novog kazališta, otvoren je u subotu na večer u dubrovačkim Lazaretima Festival scenskih umjetnosti Karantena.</p>
<p> U sedmoj sezoni Karantena nudi publici atraktivne scenske projekte čiji autori izravno ulaze u dijalog s našim vremenom.</p>
<p>Na festivalskom početku, redatelj Luis Zornoza Boy i glumac Robert Waltl upustili su se u iznimno zanimljivu scensku avanturu iščitavanja Wildeova »Sretnog kraljevića«. Kao rezultat nastala je intimistička predstava čija namjera nije interpretirati bajku, već kroz ispreplitanje narativne, vizualne i biografske linije ostvariti začudnu cjelinu na dodirima osobnog i literarnog.</p>
<p> U poigravanju s objektima, svjetlom i sjenama te privatnim fotografijama glumca gledatelji otkrivaju u Wildeovoj priči nove perspektive kao i nove teatarske izazove.</p>
<p>Nakon »Sretnog kraljevića« na Karanteni, koja je ove godine okrenuta kazalištu, biti će prikazana još dva koprodukcijska kazališna projekta slovenskog Mini teatra. »Snjeguljica« Roberta Walsera, u režiji Ivice Buljana koja je prošle godine pretpremijerno prikazana na Karanteni, a potom je izvođena u Ljubljani, Splitu, Opatiji, Sarajevu, Podgorici, Cetinju i Venezueli ponovno će biti predstavljena u Lazaretima. Dok će u utorak na večer u ljetnikovcu Sorkočević biti pretpremijerno izvedena »Medeja materijal« po kultnom tekstu Heinera Müllera. Redatelj predstave je Ivica Buljan, a mitološku junakinju u rasutosti ove suvremenosti interpretirat će Senka Bulić.</p>
<p>Do 5. rujna, kada završava Karantena, od kazališnih projekata bit će predstavljen »Dijalog o ljepoti« Davora Mojaša i Nikole Vitova Gučetića u izvedbi dubrovačkoga Teatra Lero, »Jutro« po motivima »4.48« Sarah Kane u koprodukciji Kufera, Platforme nezavisnih autora »Eksperimentalna slobodna scena« i Art radionice Lazareti te »Rebro kao zeleni zidovi« Ivane Sajko u izvedbi zagrebačke Bad.Co.</p>
<p>Na ovogodišnjoj Karanteni gostovat će i Radionica kulturne konfrontacije čiji su voditelji Nataša Govedić i Vili Matula, bit će izveden performance Anice Tomić »Transsubjektiviteti - varijacije, meditacije«, plesni projekti »Limb« Selme Banić i Adama Semijalca, »Obale snovi« Isabelle Lasserre..., a najavljeno je i nekoliko zanimljivih koncerata.</p>
<p>Festival scenskih umjetnosti, pod vodstvom Slavena Tolja, okupio je i ovog ljeta umjetnike koje zanima istraživanje i to u alternativnim (a ne tradicionalnim) unutarnjim i izvanjskim prostorima scenskog iskaza. Njihova specifična poetika posljednjih sedam godina privlači tako dubrovačku publiku i unosi potreban kreativan nemir u prostore Grada.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Varaždin - hrvatski grad mode </p>
<p>Prvo izdanje donosi četiri izložbe - »Moda u starijoj hrvatskoj fotografiji (1848. - 1918.)«, »Nova hrvatska modna fotografija« te modne fotografije Stephana Lupina i Deborah Turbeville / Dugoročno je projekt zamišljen kao povod za modne revije, foto sessione i modne radionice, ali i mjesto gdje će se problematizirati modne tendencije, istraživati povijesni i stručni aspekt fotografije</p>
<p>VARAŽDIN, 24. kolovoza</p>
<p> - Prvi Biennale modne fotografije otvoren je, u petak na večer, u Varaždinu čak četirima izložbama na različitim lokacijama - »Moda u starijoj hrvatskoj fotografiji (1848. - 1918.)«, »Nova hrvatska modna fotografija«, »Stephan Lupino, modne fotografije« te izborom radova američke fotografkinje Deborah Turbeville. Manifestacija, u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin, vjerojatni jedina ove vrste u cijeloj Europi, prilika je za sustavnije praćenje u Hrvatskoj pomalo marginaliziranog medija modne fotografije iza kojeg stoji jaka komercijalna nota, ali i mnoštvo estetski vrijednog materijala. Biennale će do kraja godine popratiti i katalog za koji se organizatori nadaju da će postati relevantna literatura o modnoj fotografiji. Predstavljanje kataloga ujedno će biti i prilika za proglašenje pobjednika natječajne izložbe suvremene hrvatske modne fotografije.</p>
<p>U prvom izdanju varaždinski Biennale posvećen je isključivo fotografiji i to u vrlo širokom luku, od njezinih početaka prije stoljeća i pol do recentnih radova suvremenih hrvatskih fotografa. Dugoročno je projekt zamišljen kao povod za modne revije, foto sessione i modne radionice, ali i međunarodna manifestacija i mjesto gdje će se problematizirati modne tendencije, istraživati povijesni i stručni aspekti fotografije i razmjenjivati iskustva.</p>
<p>Manifestaciju otvara retrospektiva kojom se vraćamo u povijest hrvatske fotografije, »Moda u starijoj hrvatskoj fotografiji (1848. - 1918.)« postavljena u još neuređenom rustikalnom prostoru kuće Horvat. Iako se u to doba ne može govoriti o modnoj fotografiji kao zasebnom žanru, izložba, nastala u suradnji sa zagrebačkim Muzejom za umjetnost i obrt, dokumentarna je priča o promjenama stila i načina odijevanja na ovim prostorima koja svjedoči o ažurnom praćenju tadašnjih modnih trendova.</p>
<p>Izložba »Nova hrvatska modna fotografija«, u ambijentu industrijske arhitekture bivše uljare, kroz kratki pregled radova 19 domaćih autora pokazuje raznolikost tendencija, načina i pristupa modnoj fotografiji. Najpoznatiji varaždinski majstor fotografije svjetskog glasa Stephan Lupino, u osebujnom ambijentu nekadašnje sinagoge, a danas velikog gradilišta, među skelama je izložio dio svojih najznačajnijih radova određenih tematikom mode. Cjelinu zatvaraju modne fotografije Deborah Turbeville iz kolekcije Stephana Lupina u galeriji »Zlati ajngel«. Četrdesetak radova kratki su presjek jedne od najcjenjenijih modnih fotografkinja današnjice na čiji se rad djelomično oslanja i sam Lupino. </p>
<p>Ideja za pokretanje manifestacije potekla je iz potrebe za sustavnim praćenjem modne fotografije u Hrvatskoj. Zajednička ideja varaždinskog HDLU-a i Tončija Vladislavića, profesora na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu, stara je dvije godine i tek je ovog ljeta prvi put realizirana. Zašto se Biennale održava baš u Varaždinu objašnjava jedan od organizatora Ivan Mesek, predsjednik HDLU-a Varaždin: »Tri su osnovna razloga: Varaždin ima jaku fotografsku tradiciju, počevši od grofa Draškovića iz Trakošćana, možda prvog fotografa u Hrvatskoj koji je radio fotografije već 1848. godine. Drugi je tekstilna tradicija, a gdje je tekstil tu je i moda, a treći je razlog što je iz Varaždina i naš fotograf svjetske slave Stephan Lupino«. </p>
<p>Biennale je, uz Tončija Vladislavića, otvorio Janko Pavetić, pročelnik Ureda za kulturu grada, u ime gradonačelnika Ivana Čehoka, a manifestacije traje do 15. rujna</p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Umjetničko viđenje urbane svakodnevice</p>
<p>Izvođači su od jutra do mraka osmislili deset točaka / U programu su sudjelovali aktualni performeri iz Hrvatske te gosti iz Slovenije / Teme performancea bave se kritikom suvremene društvene zbilje te emocionalnim preokupacijama umjetnika</p>
<p>VARAŽDIN, 24. kolovoza</p>
<p> - Treći dan hrvatskog performancea, umjetničkog izraza koji sažima likovne i scenske vrijednosti, održan je u subotu u Varaždinu, a u organizaciji HDLU-a. Program se odvijao na otvorenome - po ulicama, trgovima i parkovima, te u zatvorenim prostorima kafića, kule i vojarne toga baroknog grada na sjeverozapadu Hrvatske. Na programu manifestacije koja se ove godine održavala treći put po redu izvođači su od jutra do mraka osmislili deset nastupa. U programu su sudjelovali aktualni performeri iz Hrvatske kao što su: Vlatko Vincek, Ivan Meser, Alen Novoselec, Darwin Butković, Pino Ivančić, Dragan Pajić, Damir Brkljačić, Vlasta Delimar i Milan Božić. Nastupila je i skupina performerica LLINKT! te gostujuća grupa »son:DA« iz Slovenije. </p>
<p>Teme performancea bave se suvremenom društvenom zbiljom te se umjetničkim senzibilitetom na nju osvrću kritički. To su protesti protiv besmisla rata, preispitivanja demokracije, rušenja društvenih normi, zalaganja za pomicanje kulture s margine i druge. Od osobnih preokupacija zastupljeni su ljubavni problemi uvjetovani razlikama ličnosti, doživljaj tjeskobe urbane svakodnevice, preispitivanje Kristove žrtve... Prema viđenome da se zaključiti da hrvatski i slovenski performeri idu u korak sa svjetskim trendovima u suvremenoj umjetnosti koji imaju zadatak da zgražaju i šokiraju javnost, brutalni su i erotični. Dio izvođača nastupio je pod maskama ističući otuđenost, uniformiranosti i depersonaliziranost čovjeka u dobu u kojemu živimo.</p>
<p>Program je započeo u predvorju Lančane kule u starom dijelu grada gdje je nastupio Vlatko Vincek s projektom pod latinskim naslovom »Per salvia pronuntio...« ili u prijevodu »Kroz slinu izgovaram....«. Odjeven u maskirnu uniformu, s crnom kapom na glavi s prorezom za oči i usta, na bijeloj plahti pljuvao je benzin izgovarajući riječ »mort«. Naftu vidi kao pogon novovjekih ratova, simbol podzemnog svijeta, crnu tekućinu koja sije smrt...</p>
<p>fKraj manifestacije označio je projekt Vlaste Delimar i Milana Božića koji su proveli noć u bivšoj vojarni. To je jedan u nizu njihovih zajedničkih projekata što ih provode po Hrvatskoj, kojima prostore nedostupne zbog devastacije, udaljenosti ili političkih razloga žele predstaviti javnosti. Najprije su u napuštenoj vojarni ugostili posjetitelje koji su potom kao i u uobičajenom životu otišli. Umjetnici su spavali u krevetu koji je za tu prigodu tamo za njih postavljen. </p>
<p>Zasigurno najdojmljiviji performance, pod naslovom »Pad kratodemije...«, izveo je Ivan Mesek, predsjednik varaždinskog HDLU-a i stručni suradnik za kulturu Grada Varaždina. Preispitujući demokraciju Mesek je odjeven u odijelo s kravatom, simbol uvriježenog poslovnog izgleda, nosio transparent na kojemu je pisalo »Kome sve to treba?« te potom skočio s balkona Gradske vijećnice na napuhani plato za spašavanje pred prepunim gledalištem na središnjem gradskom trgu. Iza tog umjetničkog čina krije se i neuobičajeni primjer bijega s posla. </p>
<p>Mesek je potom izjavio za Vjesnik da je u travnju bio raspisan natječaj za sudjelovanje izvođača na manifestaciji, te su potom na osnovu priloženih projekata sa slikom i pisanim obrazloženjem odabrani najbolji radovi. Varaždin smatra pogodnim gradom za održavanje te vrste priredbi, jer pruža obilje živopisnih vizura pogodnih za pozornicu.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Gudači osvojili publiku</p>
<p>Leipziški gudački kvartet krasi potpuna slivenost instrumenata, tople zvučne boje, savršena uigranost i duboka doživljenost / Glazbenici su izuzetno spremni da osvijetle sve kutke i međuredove svake partiture</p>
<p>Leipziški gudački kvartet je bio zadnji koji je nastupio od predviđenih četiri u ovogodišnjem programu Dubrovačkih ljetnih igara. Obično se misli da komorni sastavi imaju najmanje poklonika u odnosu na drugu vrstu glazbenih priredbi, međutim posjet u Kneževu dvoru na koncertu spomenutog ansambla opovrgava to. Njemu je nazočio iznenađujuće veliki broj posjetitelja. </p>
<p>Leipziški gudački kvartet. jedan od vodećih takvih sastava u svijetu, osnovan je 1988. godine. Kvartet je dobitnik mnogih nagrada, diskografski mu je opus velik i hvaljen pogotovo sa Schubertovim djelima te skladateljima Prve i Druge bečke škole.</p>
<p> Sudjelovao je na svim velikim festivalima. Na stolicama predviđenim za violinu sjede Andreas Seidel, Tillman Büning, stolicu za violu zauzeo je Ivo Bauer, a za violončelo Matthias Moosdorf. Glazbenici su izuzetno spremni da osvijetle sve kutke i međuredove svake partiture. </p>
<p>Umjetnici su večer započeli Mozartovim 15. gudačkim kvartetom u d-molu, K. 421 nastalog 1783. godine. Odabrani d-mol tonalitet pun je naglasaka ranjene duše. Mozart je dao vrlo važnu ulogu u početku violončelu koji se spušta u polutonovima, a zatim ga slijede ostali gudači i osiguravaju pulsiranje allegra. Andante nije uobičajeno lirski nego uznemiravajuće gibanje, menuet podsjeća na siciliano, a u alegretu tek prividno se rješava ugođaj tragičnosti.</p>
<p> Upravo tako njemački umjetnici su predočili predložak u potpunoj međusobnoj koheziji i kontroli zvuka.</p>
<p>Središnje djelo bio je 6. gudački kvartet u f-molu, op. 80 F. B. Mendelssohna. Ovo se djelo, uspoređujući s ostalim majstorovim djelima, razlikuje, jer je tmurno, zvuk mu je sjenovit, pun kontrasta, a nastalo je nakon smrti autorove sestre Fanny Hensel. Prvo se oglasila prva violina s temom lutajućeg glasa, a zatim su se pridružili ostali instrumenti. Trio je pun oporih sazvučja, a završetak se nadovezuje na početak djela. Umjetnici su djelo interpretirali svečano.</p>
<p> Beethoven je ostavljen za kraj - 12. gudački kvartet u Es-duru, op. 127. Kad je ovo djelo predstavio Kvartet Böhm, publika je tražila da se ponovi. Dostojanstveni maestoso je uvod za allegro. Umjetnici su adagio odsvirali kao da razgovaraju međusobno četiri instrumenta i to »ispod glasa« mijenjajući tonske boje. Dionice su isprepletene na profinjen način i u schercu i u finalu. Ono što krasi taj Kvartet je potpuna slivenost instrumenata, tople zvučne boje, savršena uigranost i duboka doživljenost. No, to nije samo zanatska igra nego doseg najveće razine komornog muziciranja. Na snažno odobravanje umjetnici su odsvirali dodatak. </p>
<p>Ileana Grazio</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Sustavno o koncesiji i pomorskom dobru </p>
<p>Knjiga daje komparativnu analizu pojma pomorskog dobra u teoriji i zakonodavstvu / Prikaz propisa o pomorskom dobru u nas od razdoblja Austro-Ugarske do Republike Hrvatske </p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Hrvatski hidrografski institut u Splitu izdao je monografija »Pomorsko dobro i koncesije« mr. sc. Gorana Vojkovića. Na 234 stranice to djelo pokušava na sveobuhvatan način analizirati mnogobrojna pitanja vezana za pomorsko dobro u Republici Hrvatskoj.</p>
<p>Knjiga daje komparativnu analizu pojma pomorskog dobra u teoriji i zakonodavstvu, a potom se opsežno izlaže razvoj propisa o pomorskom dobru u nas, od razdoblja Austro-Ugarske do rješenja koja se nalaze u sadašnjem Pomorskom zakoniku Republike Hrvatske. Posebna se pozornost posvećuje problematici određivanja granica pomorskog dobra te njegovoj evidenciji, s potankom analizom postojećih propisa.</p>
<p>Govori se dalje o posebnoj uporabi pomorskog dobra, a najveće poglavlje knjige posvećeno je koncesijama. Tu autor započinje analizu s općim pojmom koncesije, zatim govori o koncesijama općenito u hrvatskom pravu te konačno u koncesijama na pomorskom dobru.</p>
<p>Razmatraju se također i pitanja vlasništva i hipoteke na objektima izgrađenim na pomorskom dobru te inspekcijski nadzor pomorskog dobra.</p>
<p> Posebna vrijednost knjige je što su u njoj iskorišteni mnogobrojni izvori domaće i strane literature, koji su navedeni u opsežnoj bibliografiji, tako da predstavlja dobar presjek dosadašnjih radova na ovom području.</p>
<p>U knjizi se navodi i velik broj prijedloga za kvalitetniju regulaciju pomorskog dobra, tako da je izdana u veoma aktualnom trenutku - uskoro se u Hrvatskom saboru očekuje rasprava o novoj zakonskoj regulaciji pomorskog dobra. Knjiga Gorana Vojkovića »Pomorsko dobro i koncesije« dobro dolazi s obzirom na to da su veoma rijetka izdanja koja se zaokruženo bave tom opsežnom pravnom problematikom. </p>
<p>K. C.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="28">
<p>Kad se Kranjčar »pravi Englez«</p>
<p>Bošnjak je nakon dvije minute ležanja nastavio trčati, iako bi možda bilo korektnije (prema suigračima) da je sâm zatražio izmjenu. Ako je već toliko ozlijeđen... No, zašto nije ostao na nogama u trenutku kad je vidio da suparnici nadiru prema njegovim vratima? Dakle, koliko god je Kranjčar bio nekorektan, toliko je i Bošnjak bio - neodgovoran. Kranjčar mu je još za vrijeme utakmice neizravno poručio: »Samo ti odmaraj, prijatelju«</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - »Kad se Kranjčar pravi Englez...« Ova stara, otrcana fraza u ovome trenutku doista najbolje pristaje uz Dinamovoga kapetana. Na nju nas je, naravno, asocirala »zgoda« s posljednje prvenstvene utakmice maksimirskih i koprivničkih nogometaša. Dinamo je pobijedio svoga domaćina Slaven-Belupo sa 1-0, te tako nastavio pobjednički pohod u novoj natjecateljskoj sezoni. No, u izvorištu većine razgovora i polemika vezanih uz ovu utakmicu bila je reakcija Nike Kranjčara neposredno uoči jedinoga pogotka.</p>
<p> Dinamov se kapetan sjurio u protivnički kazneni prostor upravo u trenucima kada je ondje, na vrhu peterca, ležao domaći branič Stipe Bošnjak. I dok se ovaj previjao na travi, Kranjčar je poslao povratnu loptu Bartoloviću, koji ju je potom lagano otkotrljao u mrežu. Od toga je trenutka, naravno, Kranjčar promoviran u »koprivničkog neprijatelja broj jedan«! Domaća ga je publika zasula žestokom verbalnom paljbom, uz zaglušujuće zvižduke svaki put kad bi mladi Dinamov nogometaš primio loptu. Štoviše, čak ga je »kaznio« i njegov trener Nikola Jurčević, s obzirom da ga je iz igre izvukao koju minutu prije kraja utakmice i time, eto, pružio divnu priliku domaćim navijačima da posebno »pozdrave« gostujućega kapetana. Na putu do svlačionice morao je izbjeći i nekoliko »letećih objekata« - novčiće, upaljače i jednu bocu mineralnu vode (srećom, plastičnu)!</p>
<p> - Nisam vidio da Bošnjak leži na travi. Sad mi je žao što je sve to ispalo ovako. Vjerujte mi, da sam na vrijeme primijetio što se događa, sigurno bih izbacio loptu izvan igrališta, branio se Kranjčar nakon utakmice.</p>
<p> Doduše, Dinamov kapetan nije učinio ništa protivno nogometnim pravilima. Ali, jest učinio nešto što je kontra »fair-playa«! No, ne treba zaboraviti niti to da je, u trenutku kad se Bošnjak stropoštao na travnjak, lopta bila u nogama koprivničkih nogometaša, koji je također nisu izbacili preko aut-crte. Sve bi to još bilo donekle shvatljivo da upravo Kranjčar nije prigovarao protivničkome igraču zbog potpuno identičnoga poteza, i to samo četiri dana ranije! Na okršaju mladih selekcija Engleske i Hrvatske u Londonu domaći je nogometaš, Jermaine Pennant, ignorirao Drpićevo previjanje i nije htio izbaciti loptu izvan igrališta. A tada mu je osnovna pravila iz »priručnika o fair -playu« pokušao objasniti upravo Kranjčar. Sada je, eto, Dinamov kapetan preuzeo drukčiju ulogu, sada je on »glumio Pennanta« sad se on »pravio Englez«...</p>
<p> Dobro, Kranjčar je na kraju priznao pogrešku. Naravno, to njegovo priznanje neće puno pomoći Koprivničanima, s obzirom da su na kraju izgubili utakmicu. No, sve to ne znači da je Dinamo u Koprivnici pobijedio nezasluženo. Naprotiv! Sjajna dvostruka proigravanja Tomića s Kranjčarem, a potom i s Mituom, uporni i uspješni pokušaji nadahnutoga Brazilca Eduarda da se poigrava s protivničkim braničima i potom suigrače »izbaci« same pred domaćega vratara... I to su crtice koje pokazuju da su Zagrepčani ove subote ipak bili znatno bolji od svoga domaćina. Naposljetku, s obzirom na doista jedva podnošljivu vrućinu po kojoj je teško bilo i sjediti, a kamoli trčati, možemo reći da smo gledali vrlo dopadljivu utakmicu.</p>
<p> No, osuda Dinamovoga kapetana ne znači ujedno i točku na priču o »fair-playu«. Kakva je, primjerice, uloga samoga Bošnjaka? Činjenica je da je ovaj nogometaš, nakon samo dvije minute ležanja na travi, ipak ustao i nastavio trčati. Kao da se nikad ništa nije dogodilo! S jedne strane, dakle, on zaslužuje pohvale, jer je stisnuo zube i, usprkos (navodnoj) ozljedi nastavio utakmicu. Iako bi možda bilo korektnije (prema suigračima) da je sâm zatražio izmjenu. Ako je već toliko ozlijeđen... Naposljetku, zbog čega nije stisnuo zube i ostao na nogama u trenutku kad je vidio da suparnici nadiru ka njegovim vratima. Dakle, koliko god je Kranjčar bio nekorektan, toliko je i Bošnjak bio - neodgovoran. Nakon utakmice, međutim, nije pronašao niti riječ samokritike. Naprotiv, čak je i glumio porotu:</p>
<p> - Pune dvije minute sam ležao na travi. Sudac je morao prekinuti akciju. Da je ležao netko od Dinamovih igrača, sigurno bi to i učinio.</p>
<p> Bilo kako bilo, Kranjčar mu je još za vrijeme utakmice neizravno poručio: »Samo ti odmaraj, prijatelju.«</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Krpanu se vratio silan trud</p>
<p>Hajduk je rutinski nadvisio Varteks te tako stekao samopouzdanje prije dva značajna dvoboja u ovom tjednu, u četvrtak protiv Hake u Kupu Uefe i u nedjelju protiv Dinama u Zagrebu </p>
<p>SPLIT, 24. kolovoza</p>
<p> - Pobijedivši Varteks s 2-0 nogometaši Hajduka su ušli u tjedan u kojem ih očekuje dva značajna dvoboja, protiv Hake i Dinama. U četvrtak se na Poljudu bore s finskim predstavnikom za prolaz u 1. kolo Kupa Uefe i treba im minimalna pobjeda, dok u nedjelju idu Dinamu u Maksimir. </p>
<p>Varaždince su Splićani slomili, u prvom redu, borbenošću i velikom agresivnošću, čime su uspjeli anulirati probleme u igri. Istina, nakon kraha protiv Inkera forma je u usponu, što pak treba potvrditi ovog tjedna. </p>
<p>- Čestitam momcima na hrabroj i borbenoj igri. Varteks nam je tradicionalno neugodan protivnik, a u ovoj utakmici je naš pravi pristup bio ključan. Činjenica je da nekoliko igrača nije s nama prošla pripreme i to se osjeća u igri, rekao je trener Hajduka Zoran Vulić. </p>
<p>Hajduk je do tri boda došao na pogon Petra Krpana, koji je napokon doživio i priznanje publike. Poslovična Krpanova upornost i borbenost nagrađena je dobrom igrom, pogocima. Sve bitno napravljeno u napadu je bilo u režiji Hajdukove »trinaestice«. Krpan je postigao prvi pogodak, zaradio isključenje Kristića, te asistirao Račkome. Stoga je i Vulić kazao:</p>
<p>- Dobre igre su plod Krpanova rada. Maratonac je naše momčadi, vrhunski profesionalac i moralo mu se otvoriti... Mato Neretljak je još jednom potvrdio svoje kvalitete. U posljednjim utakmicama, koje je odigrao na lijevom boku, pokazao je da osim nepogrešivosti u obrani zna i te kao dobro odigrati u napadačkim akcijama. Što se tiče Marija Carevića, dojam je da mu je pravo mjesto u sredini, a ne uz aut liniju. Od početka sezone pokazuje napredak, sve je učinkovitiji i igra Hajdukovog napada uvelike ovisi o Careviću. Pred početak sezone je smršavio, te se s lakoćom kreće travnjakom, a svoju igru je racionalizirao, pojednostavnio i najavljuje dobru sezonu. U ovom tjednu ima dvije prigode za dokazivanje. Već u četvrtak protiv Hake, a na Poljudu uzvratnu utakmicu pretkola Kupa Uefe drže iznimno bitnom. Uvjereni su, naime, da imaju kvalitetu za proći koje kolo u Europi, a osim sportskog važan je i ekonomski moment, jer samo velike utakmice pune blagajnu. </p>
<p>- Sve ćemo podrediti utakmici u četvrtak protiv Hake, jer ona znači život kluba. Potom ćemo razmišljati o Dinamu, ističe Vulić. Također je bitno istaknuti da je protiv Varteksa svoj doprinos pobjedi dao i vratar Sunara. Obranio je iz blizine udarac Jolića (55 minuta) i makar je bila samo jedna obrana, bila je vrijedna bodova, te vratarskog samopouzdanja.</p>
<p>- Nije lako biti vratar Hajduka. Protivnici ne pucaju puno, a tih nekoliko udaraca treba obraniti. Ujedno, nije lako ni doći na vrata nakon Pletikose, koji je imao golemi učinak i ostavio dubok trag u Hajduku, kaže Vulić.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Zagreb nije smio izgubiti </p>
<p>Nakon Zagrebove pobjede sa 2-0 protiv Cibalije odmah su se razvedrila čela u Kranjčevićevoj, a učvršćeno je i samopouzdanje za izazove koji slijede - Varteks i Dinamo </p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Premda se govori da će do završetka nogometnog prvenstva još biti preokreta i da će za ispravljanje mogućih propusta biti vremena, to baš i nije tako. Vidi se to po tome koliko klubovi polažu na dobar start, pa su stoga i u Kranjčevićevoj pobjedi Zagreba sa 2-0 (1-0) protiv neugodne i vrlo opasne Cibalije pridali izuzetan značaj. </p>
<p>Naime, sve bi drugo osim pobjede u toj utakmici za klub iz Kranjčevićeve značilo veliku neugodu za nadolazeće razdoblje, u kojem najprije gostuju kod Varteksa, a zatim dočekuju zahuktali Dinamo. Bez obzira na to što se pred trenerom Zlatkom Kranjčarom našao zadatak stvaranja praktički potpuno nove momčadi, to s obzirom na probuđene klupske ambicije s moćnom Inom u zavjetrini i nije prevelika isprika. Uostalom, nije li Kranjčar prije dvije godine zamijesio šampionsku momčad također iz gotovo potpuno novog materijala, koji naizgled ni približno nije slutio na senzaciju? Ipak s jednom razlikom, jer je u svoje redove dobio tad još nedovoljno prepoznatog Ivicu Olića, igrača kakvog danas u momčadi niti približno nema. </p>
<p>Za Hrvatsku se ligu u kombinaciji s iskusnim Durom, Hasančićem, Bulatom, Vasiljom i Stavrevskim te razigranima i nadahnutima Franjom i Lovrekom u toj sezoni premoćni prvi strijelac lige Olić s razlogom smatrao ključnom figurom za pravi posao. Onaj tko ga je imao mogao je biti spokojan, ne samo zato što je lakoćom sprovodio u pogodak ono što su mu izgradili nadahnuti suigrači, nego i zato što su bili sigurni da im trud nije bio uzaludan. </p>
<p>Danas će se kazati da je Zagrebov središnji pokretački adut 34-godišnji Robert Prosinečki. No, već se u dosadašnjem tijeku kroz startnih pet kola pokazalo da to nije dovoljno za ponavljanje »čuda« otprije dvije godine, unatoč Robertovim nišanskim sposobnostima, zahvaljujući kojima je Zagreb u subotu poveo protiv Cibalije već nakon 95 sekundi. Posao je zaokružio Lovrek 20-ak minuta prije kraja. </p>
<p>Bila je to uzgred vrlo neizvjesna utakmica, garnirana brzopletim promašajima inače uvijek opasnog isturenog Đalovića, u kojoj su i Vinkovčani imali velikih prilika. No, gostima je nedostajao tek nešto precizniji strijelac kao šti je Bartolović, koji sad zabija za bogatiji klub iz Maksimira. Uz to, Zagrebu nedostaju također friški dinamovci Štrok i Poldrugač, a tek trebaju stasati mladići kao što su Maras, Biskup, Mujdža, pa i 21-godišnji Đalović, za kojeg se govori da je pitanje dana kad će odjedriti u neki ruski klub, čim uvide da zaista vrijedi milijun eura. Pa ti onda pričaj kako ćeš u šampionsku utrku...</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Riječani slave prvu prvenstvenu pobjedu</p>
<p>Činilo se da će nakon Vidovićevog pogotka za 4-0 u 67. minuti gosti napustiti Kantridu posve poniženi, no mladi je Hrvatin Gudelj s dva pogotka, u 78. i 86. minuti ublažio poraz svoje momčadi</p>
<p>RIJEKA, 24. kolovoza</p>
<p> - Nogometaši Rijeke ostvarili su prvu ovosezonsku pobjedu, u petom su kolu Prve hrvatske nogometne lige na Kantridi pobijedili Zadar 4-2 (1-0) te time napokon zadovoljili apetite navijača kluba s Kantride. Sretan je konačno i trener Ivan Katalinić, pogotovo jer njegova momčad pobjegla iz donjeg dijela prvenstvene ljestvice.</p>
<p> I dok su se u prvom poluvremenu domaćini prilično mučili i uspjeli postići pogodak iz jedanaesterca u 20. minuti kojeg je realizirao Sandro Klić, mnogo su učinkovitiji bili u drugom poluvremenu. Na 2-0 povisio je Samardžić u 52. minuti, a samo tri minute kasnije nestale su sve dvobje oko pitanja pobjednika jer se u strijelce ponovno upisao Sandro Klić, još jednom iz kaznenog udarca. Činilo se da će nakon Vidovićevog pogotka za 4-0 u 67. minuti gosti napustiti Kantridu posve poniženi, no mladi je Hrvatin Gudelj s dva pogotka, u 78. i 86. minuti ublažio poraz svoje momčadi.</p>
<p>• RIJEKA - ZADAR 4-2 (1-0)</p>
<p>RIJEKA: Kalinić 6, Milinović 6, Bulat 6 (od 73. Tadić -), Butić 6,5, Klić 7 (od 66. Vidović 6,5), Shkembi 6 (od 46. Linić 6), Vušković 6, Patkoski 6, Milas 6, Mujidža 6, Samardžić 7,5.</p>
<p>ZADAR: Rogić 5, Jurić 5,5, Milin 5, Durak 5, Surač 5,5, Jerković 5 (od 54. Amugi 5), Brajković 5,5 (od 59. Ćusić 5), Jurjević 5, Prpić 5,5, Bilaver 5 (od 81. Gović -, Gudelj 7.</p>
<p>SUDAC: Željko Sirić (Osijek) 7</p>
<p>GLEDATELJA: 3000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Klić (20., 11-erac), 2-0 Samardžić (52.), 3-0 Klić (55. 11-erac) 4-0 Vidović (67. ) 4-1 Gudelj (78. 11-erac) 4-2 Gudelj (86.) </p>
<p>ŽUTI KATONI: Shkembi, Bilaver, Tadić</p>
<p>CRVENI KARTONI: -</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Jasnin SAMARDŽIĆ</p>
<p>Tomislav Suštar</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>»Utakmicu je izgubila obrana«</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Unatoč subotnjem porazu protiv Kamena Ingrada (1-3) nogometaši Inkera uspjeli su zadržati povoljnu poziciju na ljestvici (i dalje se nalaze u prvih šest klubova, što je klupski cilj), no trener Josip Kuže dobio je nove brige. Naime, njegova je momčad, ponajviše obrana, ponovila greške koje su im se dogodile u premijenome prvenstvenom nastupu u Osijeku. Izravnim sudjelovanjem u akcijama Kamena, kojima su Veličani došli do 2-0 vodstva, sami su si trnjem posuli put do osvajanja makar boda. U nastavku su došli na korak do izjednačenja, no Zekić je povisio na konačnih 3-1. Sâm je Kuže u nedjelju izrazio veliko nezadovoljstvo igrom svojih igrača, pogotovo kad je riječ o obrani.</p>
<p>- Prije utakmice nismo očekivali da ćemo lako doći do nekog povoljnijeg rezultata, no da smo bili bolji i čvršći u obrani siguran sam da slavlje ne bi izostalo, kazao nam je Kuže u uvodu te nastavio komentar dvoboja:</p>
<p>- Prvih smo 15-ak minuta dobro stajali na terenu, obrana je bila nepropusna, a izleti, odnosno protuudari su bili obećavajući. No, onda nam se dogodio sličan scenarij kao i u prvom kolu kad smo poraženi u Osijeku. Opet smo kapitulirali iz nekih čudnih situacija i nismo imali snage da pri vodstvu Kamena 2-1 u potpunosti preokrenemo rezultat u našu korist. </p>
<p>Budući da je u dosadašnjem dijelu prvenstva Kuže naglašavao kako želi da se igra njegove momčadi temelji na čvrstoj obrani, a ona je kiksala u dva od pet dvoboja, zabrinutost stratega »keramičara« je neupitna.</p>
<p>- Utakmicu je izgubila obrana, a budući da na tom dijelu momčadi baziramo igru situacija postaje zabrinjavajuća zbog činjenice da nam se iste pogreške ponavljaju. Moramo još mnogo učiti ako želimo steći prvoligašku mirnoću i stablinost. Bit će promjena, zaključio je Kuže.</p>
<p>Sve u svemu, čini nam se da bi se Kuže trebao više pozabaviti taktikom nego promjenama u kadru. Jer ista je momčad u Splitu u potpunosti nadigrala Hajduk što znači da igračima ne nedostaje kvaliteta. Očito je da forma »keramičara« oscilira, no ako uspiju savladati trenutačne obrambene slabosti čini nam se da bi vrlo lako mogli ostvariti plasman u Ligu za prvaka.</p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Takač: Split sigurno dobiva SP 2011. godine! </p>
<p>»Split je besprijekorno organizirao Mediteranske igre, atletsko i plivačko EP te još niz drugih natjecanja. Sigurno je jedan od najsportskijih gradova na svijetu«, kaže Artur Takač / »U Splitu su vrlo razvijeni momčadski i pojedinačni sportovi, imamo čak 36 olimpijskih odličja i za nas se zna. Osim toga, imamo još jednu veliku prednost pred ostalim kandidatima: u Parizu ili nekom drugom velikom gradu atletsko SP tek je jedan od događaja, a kod nas bi cijela Dalmacija živjela za taj događaj«, kaže splitski gradonačelnik Beroš</p>
<p>PARIZ (Od Vjesnikova izvjestitelja), 24. kolovoza</p>
<p> - Splićani su očito vrlo ozbiljno shvatili svoju kandidaturu za Svjetsko atletsko prvenstvo 2009. odnosno 2011. godine. U Parizu, tako, ovih dana boravi izaslanstvo Splita, u kojem su bivši splitski gradonačelnik Jakša Miličić, aktualni gradonačelnik Slobodan Beroš i budući gradonačelnik (koalicijski sporazum, op. a.) Miro Buličić. Uz njih je i Artur Takač, dugogodišnji savjetnik predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora te doživotni počasni član Vijeća Svjetskog atletskog saveza. </p>
<p>U subotu je splitsko izaslanstvo razgovaralo s predsjednikom Europskog atletskog saveza Hansjoergom Wurtzom, dok ga je u nedjelju ugostio i predsjednik IAAF-a Lamine Diack.</p>
<p>- Razgovarali smo s Diackom, ali i s dva njegova potpredsjednika te s uglednim članovima Vijeća IAAF-a i bivšim vrhunskim atletičarima Albertom Juantorenom, Sergejom Bubkom i Nawal El Moutawakel. Prezentirali smo im naše pismo namjera i upoznali ih s našim iskustvima i mogućnostima. Podsjetili smo ih na odličnu organizaciju Mediteranskih igara 1979. i Europskog atletskog prvenstva 1990. godine, koja su jamac da smo sposobni organizirati i Svjetsko atletsko prvenstvo, rakao je nakon razgovora s čelnicima IAAF-a splitski gradonačelnik Slobodan Beroš, ističući neke od splitskih aduta za dobivanje organizacje svjetske sportske megapriredbe:</p>
<p>- U međuvremenu smo poboljšali komunikaciju između stadiona i hotela u gradu, osim glavnog stadiona imamo još dva manja objekta za trening i zagrijavanje, a uskoro ćemo dobiti i treći u Trogiru. To je vrlo važno zato što bi, ako dobijemo organizaciju, atletičari bili smješteni u hotelskom naselju Medena u Trogiru. Osim toga, nedavno smo proširili i zračnu luku, turizam je u Dalmaciji u uzletu, pa se dosta ulaže... </p>
<p>• Kad će se u sve to uvjeriti i čelnici Svjetskog atletskog saveza?</p>
<p>- Predsjednik Diack izrazio je želju doći u Split u studenome, a sljedeće će godine doći i članovi Tehničke komisije IAAF-a. Treba, međutim, reći da i oni koji su u Splitu bili i oni koji su o njemu samo slušali imaju vrlo pozitivan stav o našoj kandidaturi. U Splitu su vrlo razvijeni i momčadski i pojedinačni sportovi, imamo čak 36 olimpijskih odličja i za nas se zna. Osim toga, imamo još jednu veliku prednost pred ostalim kandidatima: u Parizu ili nekom drugom velikom gradu Svjetsko atletsko prvenstvo tek je jedan od događaja, a kod nas bi cijela Dalmacija živjela za taj događaj. </p>
<p>Objektivno, a tako nam je između redaka i rečeno, SP 2009. godine na neki je način već obećan Berlinu, a mi smo glavni kandidati za ono 2011. godine. </p>
<p>Beroševe optimistične prognoze prisnažio je i Artur Takač, priznajući da je u neformalnim razgovorima s kolegama iz IAAF-a dobio određene »migove«:</p>
<p>- Imamo uistinu velike izglede. Ma, slobodno napišite, Split sigurno dobija Svjetsko prvenstvo 2011. godine! Split je besprijekorno organizirao Mediteranske igre, zatim Europsko atletsko i Europsko plivačko prvenstvo te još niz drugih natjecanja. Split je sigurno jedan od najsportskijih gradova na svijetu. Dalmacija je sportska i turistička regija i Svjetsko prvenstvo u Splitu najavljujemo kao prvenstvo smirenosti, posvećeno sportu, sportašima i gledateljima.</p>
<p>• Bilo bi zanimljivo čuti što o svemu tome u pojedinačnim razgovorima s vama kažu čelni ljudi Svjetskog atletskog saveza. </p>
<p>- Vjerujte mi, većina je ljudi u Vijeću IAAF-a naklonjena Splitu. </p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="34">
<p>Zašto su krugovi bliski SDA dočekali »na nož« Račanovo pismo namjere</p>
<p>Ponuda Hrvatske, kao i ona Svjetske banke, da financira pripreme za međunarodni natječaj za gradnju autoceste na koridoru 5c, očito je pomutila nečije planove, vjerojatno političkim strukturama koje - sve je očitije - stoje iza »Bosmala«</p>
<p>SARAJEVO, 24. kolovoza</p>
<p> - Nasuprot namjerama da razvojni projekti od interesa za obje zemlje budu kotač zamašnjak bolje suradnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, čini se da pitanje izgradnje autoceste po koridoru 5c sve više postaje problem u odnosima Zagreba i Sarajeva. Preciznije, u odnosima između Zagreba i onoga dijela »službenoga Sarajeva« koji je pod nadzorom Stranke demokratske akcije (SDA), najsnažnije bošnjačke stranke.</p>
<p>Ponuda Hrvatske, a jednako tako i ponuda Svjetske banke, da financira pripremne poslove kako bi bio raspisan međunarodni natječaj za izgradnju autoceste na koridoru 5c, očito je pomutila nečije planove, vjerojatno političkim strukturama koje - sve je očitije - stoje iza »Bosmala«. Možda vođa oporbe Zlatko Lagumdžija i nije u pravu kad kaže da SDA želi »oprati« svoj novac preko »Bosmala«, te da bi cijeli taj aranžman mogao završiti tako što će bosansko-malezijska kompanija postati vlasnikom vrijedne zemlje, a autocesta neće biti napravljena. </p>
<p>No, kako tumačiti iznimno negativne reakcije onog dijela službenog Sarajeva koji pripada ili je blizak krugovima SDA?</p>
<p>Seada Palavrić, potpredsjednica SDA, kategorički je izjavila da je »hrvatska ponuda za sudjelovanje u izgradnji autoceste na koridoru 5c mnogo manje dobra od 'Bosmalove', čak i pod uvjetom da je potpuno dobronamjerna«!?</p>
<p>Čak i pod uvjetom da zanemarimo njezino posredno sumnjičenje Hrvatske za nedobronamjernost, o »argumentaciji« kojom visoka dužnosnica SDA procjenjuje ponudu iz Zagreba svjedoči njezino obrazloženje da se »u hrvatskoj ponudi spominje vrlo mali iznos novca«. </p>
<p>Dakle, dok Hrvatska i Svjetska banka gotovo identično procjenjuju vrijednost poslova potrebnih za raspisivanje natječaja (do devet milijuna dolara), jedino »Bosmal« i SDA tvrde da taj posao vrijedi mnogo više - 300 milijuna eura, što je čini se očit dokaz da je stvarna namjera dokopati se zemljišta na koridoru.</p>
<p>Hrvatska je ponuda još mnogo oštrije kritizirana u komentaru Dnevnoga avaza, lista koji već tjednima otvoreno lobira za »Bosmal«. Hrvatsko pismo Avaz naziva »pismom zle namjere« i ocjenjuje ga ponižavajućim za BiH, uz ciničan upit kako je možda njegov autor mislio »da ono ide australskim Aboridžinima«.</p>
<p>»U Račanovom dopisu svaki bi gradanin BiH s elementarnim osjećajem pripadnosti državi mogao lako vidjeti da je službeni Zagreb našem političkom vrhu poslao pismo zle namjere... U uvodu pisma nastavlja se politika Franje Tuđmana koji je tvrdio da će europeizirati muslimane BiH, dok Račan piše Terziću da će jačanje međudržavnih odnosa - ali na principima koje će diktirati Zagreb - omogućiti daljnje jačanje i širenje odnosa s Europom... Dakle, iz Račanove perspektive BiH bez odnosa s Hrvatskom, po receptu s Markova trga, ne može u euroatlantske asocijacije, a Hrvatska kao može. Ovakva i ovolika vrsta političke i diplomatske prepotentnosti koju Račan iznosi u pismu namjere, poodavno nije zabilježena u državnim vladama kojima su na čelu baštinici socijaldemokratske provenijencije«, piše Dnevni avaz.</p>
<p>I dok SDA zaoštrava stav, čini se da predstavnici bosanskih Srba u tijelima vlasti BiH potpuno mijenjaju mišljenje o »Bosmalovoj« ponudi. Naime, predsjednik RS Dragan Čavić i srpski član Predsjedništva BiH Borislav Paravac ističu da je potrebno raspisati međunarodni natječaj prije dodjele poslova na izgradnji autoceste.</p>
<p> Budući da se hrvatski predstavnici otprije zauzimaju za natječaj, a oporba predvođena SDP-om također je protiv načina kako se izvodi »deal« s »Bosmalom«, čini se da SDA ostaje usamljen na bosanskohercegovačkoj političkoj pozornici u tom pitanju. To je očito razlog sve izraženije nervoze čelnika te stranke. </p>
<p>Čini se i da je najnovija komplikacija vezana uz definiranje načina upravljanja Lukom Ploče posljedica zbivanja oko »Bosmala«. Podsjetimo, Predsjedništvo BiH odbilo je prošli tjedan prihvatiti protokol o Luci Ploče, nakon što je bošnjački član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić postavio nove zahtjeve. Premda se to nigdje izrijekom ne navodi, dojam je da i na taj bošnjačka (SDA) strana želi napraviti pritisak kako bi ju se pustilo da do kraja izvede ono što je naumila kroz »projekt Bosmal«. </p>
<p> No, analitičari upozoravaju da to može dovesti samo do daljnjeg zahlađenja odnosa. Na to upućuju i izjave poput one predsjednika HSLS-a Dražena Budiše da bi Hrvatska trebala odustati od sporazuma o Luci Ploče. </p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>U zatvoru zadavljen najzloglasniji svećenik pedofil</p>
<p>BOSTON, 24. kolovoza </p>
<p> - Bivši svećenik John Geoghan, osuđeni pedofil i glavni lik skandala koji je je uzdrmao Katoličku crkvu, umro je nakon što ga je, kako se čini, zadavio zatvorenik osuđen za ubojstvo, izjavile su vlasti. </p>
<p> Geoghana (68) u subotu je, malo prije podneva, napao Joseph L. Druce (37), izjavio je okružni tužitelj iz Worcestera John J. Conte. Preliminarne indicije ukazuju da je Geoghan umro uslijed gušenja. Autopsija će se izvršiti u ponedjeljak, dodao je Conte.</p>
<p> Druce koji je 1989. god. osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog ubojstva, pljačke i drugih zlodjela kao što je slanje omotnica s bijelim prahom za koje je tvrdio da su zaražene antraksom, sada u izolaciji očekuje podizanja optužbe za Geoghanovo ubojstvo. </p>
<p> Do incidenta je došlo u zatvoru Souza-Baranowski sjeverozapdano od Bostona, istakla je glasnogovornica zatvora Kelly Nantel.</p>
<p> Geoghan je bio u zaštitnoj izolaciji da se ne bi susretao s drugim zatvorenicima, no s nekima od njih, na istom odjelu, ipak je bio u kontaktu.</p>
<p> U civilnim je parnicama više od 130 osoba tužilo Geoghana za spolno zlostavljanje kojem su bili izloženi kao djeca tijekom njegova tridesetogodišnjeg službovanja u bostonskim župama. Prošle je godine osuđen zbog silovanja i tvornog napada na jednoga desetogodišnjeg dječaka u bazenu. Tužiteljstvo ga zbog zastare nije moglo teretiti za prijašnje optužbe.</p>
<p> Ovaj skandal koji je zahvatio crkvu i čije su se posljedice osjetile diljem svijeta, na svjetlo dana je došao 2002. god. kada je otkriveno da je bostonska biskupija bez obzira na upozorenja o njegovom ponašanju, Geoghana selila iz župe u župu.</p>
<p> David Clohessy, nacionalni direktor Udruženje osoba zlostavljanih od strane svećenika, sa sjedištem u Chicagou, ističe kako je »Goeghanov slučaj više nego li samo slučaj jednog zlostavljača jer se kroz njega otkrila korupcija crkve«.</p>
<p> Geoghan je na inicijativu kardinala Bernarda Lawa 1998. god. razriješen svećeničke dužnosti. Law je odstupio s mjesta bostonskog biskupa, u prosincu iste godine, 11 mjeseci nakon objave Geoghanova slučaja.</p>
<p> U rujnu 2002. god., biskupija je dijelu Goghanovih žrtava pristala isplatiti odštetu od 10 milijuna dolara iako je prvotno dogovorena odšteta od 30 milijuna dolara.</p>
<p> U nedavno objavljenom izvješću glavnog tužitelja Thomasa Reillya procijenjeno je da je u bostonskoj biskupiji u posljednjih 60 godina zlostavljano više od tisuću djece. Bostonska je biskupija ponudila 65 milijuna dolara odštete navodnim žrtvama kojih ima 540. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Suđenje Miloševiću: Tužiteljstvo mora ispitati još sto svjedoka do veljače</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Suđenje bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću pred Haškim sudom (ICTY) nastavlja se u ponedjeljak nakon trotjedne ljetne stanke. Milošević je optužen za genocid u BiH te za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu, a suđenje mu je počelo prije više od godinu i pol, 12. veljače 2002. </p>
<p>Suđenje se odvija pred tročlanim raspravnim vijećem kojim predsjeda britanski sudac Richard May, a Milošević se u postupku brani sam. Tužitelji na čelu s Geoffreyem Niceom, od veljače do rujna 2002. izvodili su dokaze prema optužnici za Kosovo, pri čemu su u dokazni materijal uveli iskaze 124 svjedoka. U sklopu izvođenja dokaza prema optužnici za Hrvatsku i BiH, koje je započelo 26. rujna 2002., optužba je dosad izvela osamdesetak od ukupno najavljenih 179 svjedoka. Većina tih svjedočenja odnosila se na zločine počinjene u Hrvatskoj. Od kraja ožujka ove godine tužiteljstvo je usporedo počelo izvoditi i svjedoke iz BiH. </p>
<p> Kao rok za dovršetak dokaznog postupka tužiteljstva prvotno je bio određen 16. svibnja 2003. Zbog višestrukih odgoda suđenja izazvanih Miloševićevom bolešću, optužbi su odobrena dodatna 54 raspravna dana, a 20. svibnja odlučeno je da se tužiteljima odobri još 100 dana za izvođenje dokaza.</p>
<p>Ako optužba kojoj je sudac May prigovorio da je »već probila sve rokove« uspije poštovati taj rok, dokazni postupak trebao bi završiti u siječnju ili veljači 2004., do kada iskaz treba dati još stotinjak svjedoka.Glavna tužiteljica Haaškog suda Carla del Ponte izjavila je ovaj tjedan da će proces protiv Miloševića biti završen do kraja 2004. ili početkom 2005. godine. No ako sud udovolji zahtjevu optuženog koji su podržali i »prijatelji suda« (amici curiae), da mu se za izvođenje dokaza odobri isto vrijeme koje je na raspolaganju imala i optužba - dakle dvije godine, suđenje bi moglo potrajati do 2006. </p>
<p> Unatoč poteškoćama, tužitelji su u dosadašnjem dijelu postupka uveli u dokazni materijal tisuće stranica iskaza svjedoka te dokumenata koji su jasno ukazali na Miloševićevu ključnu ulogu u srpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH od 1991. do 1995. </p>
<p> Optužnica ga tereti za sudjelovanje u »zajedničkom zločinačkom pothvatu« čiji je cilj bilo prisilno i trajno uklanjanje većine Hrvata i drugih nesrba s trećina teritorija Hrvatske te Bošnjaka i Hrvata s velikih područja BiH radi stvaranja nove države pod dominacijom Srba, odnosno stvaranja »Velike Srbije«. </p>
<p> Niz svjedoka »insidera«, među kojima su bili njegovi suradnici iz »zajedničkog zločinačkog pothvata«, potvrdilo je u Haagu da je Milošević ostvario zločine za koje ga se tereti uz pomoć JNA, MUP-a Srbije i njegove tajne službe SDB-a, te čelništva hrvatskih i bosanskih Srba i njihovih snaga koje je kontrolirao i financirao. </p>
<p> Uz te svjedoke, iskaz na suđenju dalo je i niz vještaka te predstavnika međunarodne zajednice i diplomata, te najviših dužnosnika iz država nastalih na prostoru bivše SFRJ, među kojima i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Palestinci raketom dužeg dometa napali Izrael </p>
<p>GAZA, 24. kolovoza</p>
<p> - Palestinski su militanti u subotu na Izrael ispalili raketu dužeg dometa kao odgovor na restriktivne mjere palestinskih vlasti i napore SAD-a da zaustavi val nasilja koji ugrožava mirovni proces.</p>
<p>Raketa »Qassam-2«, koju proizvodi islamska militantna skupina Hamas, pogodila je plažu Zikim, udaljenu osam kilometara od Zapadne obale, no nije uzrokovala nikakvu štete, doznaje se iz izraelskih vojnih izvora.</p>
<p>»Ovo je najdalje zabilježen domet rakete 'Qassam' na izraelski teritorij«, saznaje se iz vojnih izvora.</p>
<p>Napad je uslijedio nakon kampanje koju je šef palestinske sigurnosne službe Mohammad Dahlan nazvao »kampanjom mjera sigurnosti koje na Zapadnu obalu trebaju vratiti zakon i red«.</p>
<p>Palestinske su sigurnosne snage u subotu zatvorile tunele koje militanti koriste za krijumčarenje oružja iz Egipta na južni dio Zapadne obale, te uhitile nekoliko osumnjičenih.</p>
<p>Američki predsjednik George W. Bush, zabrinut zbog vala osvetničkog nasilja do kojeg je došlo u posljednjih tjedan dana, od Palestinca je zatražio da »likvidiraju terorističku mrežu« kao što je propisao mirovnim smjernicama koje je predstavio na srednjoistočnom sastanku na vrhu 4. lipnja. Njegov izaslanik John Wolf je u regiji održao niz razgovora nastojeći smanjiti tenziju. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>U Grabovici su zvjerski ubijena 32 hrvatska civila</p>
<p>SARAJEVO, 24. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Temeljem suglasnosti tužiteljstva Haaškoga tribunala sarajevska policija u petak je uhitila dvojicu bivših pripadnika Devete brdske motorizirane brigade Armije Republike BiH pod sumnjom da su sudjelovali u zločinu počinjenom 1993. godine u hrvatskom selu Grabovica u Hercegovini.</p>
<p>Sukladno tzv. Pravilima rimskog puta o uhićenju i procesuiranju osumnjičenih ratnih zločinaca pred sudovima u BiH, istragu o zločinima koje su navodno počinili Mustafa Hota (32) i Enes Šakraka (30) povjerena je Županijskom tužiteljstvu u Sarajevu, a nakon što je dokaze koje je prikupilo lokalno pravosuđe, tužiteljstvo ICTY-a svrstalo u tzv. kategoriju A. Sudski proces također će biti vođen u Sarajevu.</p>
<p>Za zločin u Grabovici, sud u Haagu već je optužio bivšeg načelnika stožera Armije RBiH Sefera Halilovića, koji godinama pokušava dokazati da iza tog događaja zapravo stoji vojni i politički vrh tada predvođen Alijom Izetbegovićem. Po Halilovićevom svjedočenju, zapovjednik Armije BiH Rasim Delić i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović odmah su izvješteni o tragičnom događaju, no nisu ništa učinili da bi kaznili počinitelje.</p>
<p>Zločin u Grabovici dogodio se devetog rujna 1993. godine u okviru vojničke neuspješne, akcije koju je izvodila Armija BiH pod nazivom »Neretva 93«. U tom selu, pripadnici postrojbi Armije BiH ubili su 32 civila hrvatske nacionalnosti. Najstariji je bio 87-godišnji Marko Marić, a najmlađa djevojčica Mladenka Zadro. Po tvrdnjama svjedoka, nitko nije ubijen iz vatrenog oružja, a stradao je i jedan Hrvat pripadnik Armije BiH. On je prelazio preko mosta s lijeve obale Neretve i pitao što se to događa. Legitimirali su ga, i kada su vidjeli da je Hrvat, ispalili su rafal u njega i bacili ga u Neretvu. Jedna je starica, po tvrdnjama svjedoka, živa zapaljena.</p>
<p>Navodno su muslimanski vojnici bili pod djelovanjem narkotika u vrijeme zločina, i, opet po izjavama svjedoka, pokazivali su znale oduševljenja tijekom ovog krvavog orgijanja. Zločin je navodno promatralo više desetaka ljudi koji nisu učinili ništa da ga spriječe. Masakr u Grabovici jedan je od najgorih zločina koji su počinili pripadnici Armije BiH tijekom hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. godine.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>San Martina Luthera Kinga još nije ostvaren </p>
<p>Premda su se rasne prilike u Sjedinjenim Državama znatno promijenile posljednjih četiri desetljeća, a Afroamerikanci uživaju određene povlastice pri upisu na fakultete i zapošljavanju, američko društvo još se nije posve razračunalo s predrasudama koje ima prema svojoj »tamnijoj braći«</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Kako žive Afroamerikanci i ostale manjine danas, 40 godina nakon slavnog govora crnačkog borca za ljudska prava Martina Luthera Kinga? To se pitanje postavlja upravo ovih dana kad se obilježava četiri desetljeća Marša za građanska prava na Washington i podsjeća na Kingove riječi »Snivam san...« - san u kojemu će Sjedinjene Države postati zemlja bez rasne diskriminacije, s jednakim pravima za sve svoje stanovnike, bez obzira na boju kože, podrijetlo i vjeru.</p>
<p>Premda je Amerika danas potpuno drukčija nego što je bila 28. kolovoza 1963., kad je Martin Luther King pred 250.000 ljudi govorio o svome snu, još su svježa sjećanja na rasnu diskriminaciju i segregaciju koja je u to vrijeme bila »normalna« u Sjedinjenim Državama. Još nisu pali u zaborav natpisi na restoranima »Psima i crncima ulaz zabranjen«, ni divljanja Ku Klux Klana (KKK) pred kućama crnaca, ni linčovanja nedužnih samo zbog njihove boje kože, ni odvojenih sjedala u autobusima, ni posebne škole za bijele i crne ...</p>
<p>Segregacija je prešla u povijest, a rasizam je službeno ukinut, no većina vođa tzv. manjinskih zajednica te politički analitičari i mediji tvrde da Amerika nije dosegla ideal o kojemu je sanjao Martin Luther King. </p>
<p>U američkom su se društvu dogodile velike promjene posljednjih desetljeća. Tako je sve prisutnija »pozitivna diskriminacija« ili »afirmativna akcija« - povlastica po kojoj Afroamerikanci imaju prednost pri upisima na sveučilišta ili pak pri zapošljavanju ako imaju iste kvalifikacije kao bijeli kandidati.</p>
<p>Mnogi se protive takvom načinu ispravljanja starih nepravdi, upozoravajući da izdvajanje - makar i pozitivno - jedne rase od drugih znači poticanje novog rasizma, ali i budi sumnju u znanje i sposobnost pojedinca kojemu je »pozitivnom diskriminacijom« omogućena brže napredovanje nego ostalima. No, činjenica je da je upravo zbog te mjere među Afroamerikancima sve više obrazovanih, zaposlenih te poznatih - bilo da su lica s ekrana velikih televizijskih kuća, vrhunski sportaši, visoko rangirani korporacijski službenici ili pak političari. Glumci i glazbenici uvijek su bili prisutni u američkom javnom životu premda ni njima nije bila zajamčena ravnopravnost u društvu.</p>
<p>»Crni« Amerikanci ponosni su da su Amerikanci, oni zajedno s bijelcima i svim ostalim rasama proživljavaju uspjehe i nade svoje zemlje, ali i recesiju i strah od terorizma, kako je bilo očito u razdoblju nakon 11. rujna. </p>
<p>Odnos prema crncima je očito promijenjen, međurasna prijateljstva i brakovi postali su normalni. Bivši predsjednik Bill Clinton javno se hvalio svojim prijateljstvima s ljudima afričkoga podrijetla, oslanjao se na »crnu Ameriku« koja je stajala iza njegova izbora, pa se čak nazivao i »prvim crnim predsjednikom«.</p>
<p>Premda se još ponekad govori o »vladavini radikalne bijele desnice«, isključenost manjina jednostavno više nije »u modi«. Afroamerikanci su sve uspješniji medijski ljudi, političari pa i članovi vlade. Tako su dvoje Afroamerikanaca među najjačim adutima predsjednika Georgea Busha: Colin Powell je državni tajnik, a Condoleezza Rice Bushova je savjetnica za nacionalnu sigurnost. </p>
<p>No, brojke su i dalje upozoravajuće: od 280 milijuna Amerikanaca 12,8 posto su Afroamerikanci, a u američkim zatvorima a predstavljaju gotovo 60 posto od više od dva milijuna zatvorske populacije. </p>
<p>Više od 10 posto ih je nezaposleno, a više od 22 posto žive u siromaštvu (za razliku od 11 posto bijelaca), Ipak, to je velika promjena u odnosu na šezdesete godine prošlog stoljeća kada je oko 50 posto crnaca živjelo u bijedi.</p>
<p>Još ima primjera uhićenja mladih crnaca samo zato što su »sumnjiviji« od ostalih potencijalnih delikvenata, još ima ostataka rasizma koji s vremena na vrijeme izađu u javnost. </p>
<p>No, posljednjih je godina »bijela« Amerika mnogo učinila da se to ispravi. Afroamerikanci imaju - reći će mnogi u Sjedinjenim Državama - istu šansu za uspjeh i ostvarenje američkog sna kao i svi ostali Amerikanci, ako uče, rade i trude se prevladati okolnosti koje im je u nasljeđe ostavila povijest. Ipak, činjenica je da su oni, uz Hispance, najsiromašniji dio Amerike, da je među njima najviše ovisnika o drogama i alkoholu, te da se zbog velike nezaposlenosti često bave kriminalom.</p>
<p>I tako, 40 godina kasnije, još nije ostvaren san Martina Luthera Kinga o društvu u kojemu više nema predrasuda prema »tamnoj braći«, kako je za svoje sunarodnjake govorio crnački pjesnik James Langston Hughes, i u kojem stereotipi o crncima kao nasilnom i problematičnom dijelu društva nisu posve izumrli.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Prijetnje njemačkim vojnicima u Afganistanu </p>
<p>BERLIN, 24. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - »Pobjede zaglupljuju. Učite iz poraza u Vijetnamu.« To su poruke koje njemački nobelovac Günter Grass u najnovijem broju tjednika Der Spiegel upućuje američkom predsjedniku Georgeu Bushu čija ratna kola kao da su zaglibila u (po)ratnoj iračkoj avanturi. </p>
<p>U svjetlu aktualnih iračkih prilika, opomene i savjeti jednog nobelovca djeluju razumno i uvjerljivo. No, neki se pitaju ne bi li Grass slične savjete mogao uputiti svome stranačkom prijatelju, kancelaru Gerhardu Schröderu? Ne prijeti li takva opasnost i Nijemcima u Afganistanu, iako su tamo došli na poziv afganistanskog predsjednika Hamida Karzaija i uz blagoslov UN-a? </p>
<p>Naime, u njemačkim novinama ovog vikenda dominiraju vijesti prema kojima Bundeswehru u Afganistanu prijete novi teroristički napadi. Za Nijemce je osobito opasno izvan glavnog grada Kabula. Poraženi talibani i Al Qaida su sve aktivniji i žele otjerati sve strane postrojbe iz Afganistana. </p>
<p>U lipnju ove godine, u atentatu automobila bombe na autobus u kojem u su bila 33 njemačka vojnika iz sastava ISAF-a poginula su četiri vojnika, a ranjeno ih je 27. Atentat je organizirala Al Qaida velikoj prilaznoj cesti koja s istoka vodi prema središtu Kabula. </p>
<p>Kod rodbine njemačkih vojnika u zemlji raste strah. Neki kritičari tvrde da je najbolje da se vojnici vrate doma i to što prije. Iz oporbenih redova jačaju kritike u kojima se tvrdi da nedostaje koncept za mirovnu misiju na Hindukušu, te upozorava da bi posebno opasno bilo proširiti mandat izvan Kabula. </p>
<p>Njemački, kancelar Gerhard Schröder, međutim, ovoga je vikenda angažman njemačkih vojnika u Afganistanu u sklopu ISAF-a označio glavnim stupom njemačke mirovne i sigurnosne politike. Taj angažman je specifičan doprinos Njemačke međunarodnoj borbi protiv terorizma, izjavio je Schröder. </p>
<p>Zapravo, NATO je preuzeo zapovjedništvo nad međunarodnim zaštitnim postrojbama od Njemačke i Nizozemske. Nijemci su na Hindukušu, kako navode njemački mediji, stekli poštovanje i simpatije. I pod NATO-vom zastavom, zaštitne postrojbe vodi njemački general.</p>
<p>Odluka o proširenju njemačkog angažmana na područje Kundusa na sjeveru Afganistana bit će donesena idućih dana ili tjedana, najavljuje se u Berlinu. Najprije će, ipak, biti saslušano izvješće izvidnice koja je poslana u Afganistan i koja bi se ovih dana trebala vratiti u Njemačku. </p>
<p>Istodobno s proširenjem misije u Afganistanu, razvila se rasprava o tome trebaju li njemački vojnici ići Irak. U vezi sa stanjem u Iraku, Schröder je rekao da je njegova vlada zainteresirana za stabilizaciju te važne regije, iako je bila protiv rata. No, vlada u Berlinu (zasad) ne misli Bundestagu predložiti slanje njemačkih vojnika u Irak. Osobito ne bez mandata UN-a. </p>
<p>Unatoč tomu, Bush u zadnje vrijeme hvali Schrödera. To je samo na prvi pogled iznenađenje. Kad se malo bolje pogleda, američki predsjednik mora povećati krug svojih simpatizera. Teško stanje u Iraku i silni američki troškovi ubrzavaju proces pomirenja s Berlinom: šef Bijele kuće želi troškove vojnog angažiranja u inozemstvu raspodijeliti na više strana. Pritom su mu prve na popisu adrese NATO-a i Europske unije. U tim organizacijama Njemačka ima istaknutu ulogu. To se već vidi u Afganistanu. </p>
<p>Međutim, prema mišljenju poznavatelja tamošnjeg stanja, Schröderu bi se moglo dogoditi isto što i Bushu u Iraku. Ili Rusima svojedobno u Afganistanu. Naime, kao što je poznato, kad su 1979. godine upali u Afganistan, brzo su uspjeli preuzeti kontrolu u svim gradovima. Činilo se da je zemlja u njihovim rukama. Tek postupno je Moskva morala iskusiti da zauzimanje Kabula ni izdaleka nije okončalo rat. </p>
<p>Upravo suprotno. Iz provincija su mudžahedini Rusima zagorčavali život tako da su ovi deset godina kasnije morali napustiti Afganistan. Prema sadašnjem razvoju prilika, na Hindukušu prijeti sličan scenarij. Uostalom, vladavina afganistanskog predsjednika Hamida Karzaija sa snagama ISAF-a ograničena je na Kabul. Predsjednik ne posjeduje čak ni sposobnost da svoju vladu štiti vlastitim snagama. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Bush: Teroristi žele uspostavu talibanskih režima </p>
<p>WASHINGTON, 24. kolovoza</p>
<p> - Američki predsjednik George W. Bush u subotu je u svom tjednom radijskom obraćanju rekao kako »teroristi«, odgovorni za dva ovotjedna napada u Iraku i Izraelu, žele uspostaviti vlade poput one talibanskog režima.</p>
<p> Bush je u svom radijskom obraćanju govorio o dva samoubilačka napada u utorak u Bagdadu i Izraelu.</p>
<p> U napadu u Bagdadu poginule su 23 osobe, među kojima i predstavnik UN-a u Iraku Sergio Vieira de Mello, a u samoubilačkom napadu u Jeruzalemu živote je izgubilo 20 osoba.</p>
<p> »Teroristi su proglasili rat svim slobodnim zemljama i svim našim građanima.</p>
<p> Njihovi su ciljevi jasni. Oni žele vlade poput one koju su uspostavili talibani u Afganistanu«, rekao je američki predsjednik.</p>
<p> »Teroristi čine užase jer žele kraj civiliziranog svijeta kako bi uspostavili svoju totalitarističku viziju«, ocijenio je američki predsjednik. Zaključio je kako se civilizirani svijet neće dati zastrašiti od terorista, te ponovno izrazio svoju odlučnost u uspostavi mira i reda u Iraku. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Blair pred mučnim polaganjem računa za Kellyja</p>
<p>U službenoj istrazi o samoubojstvu britanskog znanstvenika idućeg tjedna svjedoči premijer Tony Blair / Glavni istražitelj objavio sve pisane dokaze na temelju kojih neki zaključuju kako su Blair i njegovi suradnici - a ne ministarstvo obrane - naredili da se objavi Kellyjevo ime</p>
<p>LONDON, 24. kolovoza (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Tony Blair i njegovi najuži suradnici imali su ključnu ulogu u otkrivanju identiteta dra Davida Kellyja javnosti, tvrdi u nedjelju Sunday Times. Dr Kelly bio je savjetnik u britanskom ministarstvu obrane, ubio se nakon što je bio uvučen u javnu svađu između BBC-ja i vlade oko stvarnih dometa prijetnje od Iraka.</p>
<p> O njegovoj smrti i dalje se vodi službena istraga, u kojoj će idućeg tjedna svjedočiti i sam premijer, Tony Blair. U subotu je glavni istražitelj, lord Hutton, objavio sve pisane dokaze vezane uz slučaj Kelly. Na temelju tih dokumenata neki su promatrači donijeli zaključak kako su Blair i njegovi suradnici - a ne ministarstvo obrane - naredili da se provali Kellyjevo ime. Kelly se ubio nakon što je bio javno imenovan kao izvor BBC-jeve vijesti u kojoj je rečeno da je vlada preuveličala stvarnu prijetnju od Iraka, jer joj je bilo potrebno opravdanje za rat protiv Saddama. </p>
<p>Istraga je upravo objavila i zapisnike s važnih sastanaka kojima je početkom srpnja, nekoliko tjedana prije Kellyjeve smrti, predsjedavao Tony Blair. Prema nekim tumačenjima, iz tih se zapisnika navodno vidi da je britanski premijer osobno odobrio ministarstvu obrane da izda priopćenje, na temelju kojeg su novinari uspjeli pogoditi Kellyjev identitet. Sunday Times tvrdi kako je Blair također odobrio da Kelly svjedoči pred jednim parlamentarnim odborom, što je za tog znanstvenika bilo traumatično iskustvo. Istraga tek treba utvrditi je li upravo razotkrivanje u javnosti, ili nešto drugo, pridonijelo Kellyjevom stresu i nagnalo ga na samoubojstvo. </p>
<p>Prošlog je tjedna Downing street navodno činio pritisak na ministra obrane Geoffa Hoona, da preuzme odgovornost za otkrivanje Kellyjevog identiteta. U prvim nagađanjima se govorilo da će Hoon to rado učiniti, jer svog šefa, Tonyja Blaira, ne želi uvaljivati u neprilike. No, sada se sve više špekulira o tome da će taj ministar, koji će idućeg tjedna i sam svjedočiti u Huttonovoj istrazi - energično braniti samoga sebe, tvrdeći da je slušao naređenja odozgo.</p>
<p>Tonyja Blaira, koji se upravo vratio s ljetovanja, očekuju neugodni dani. Ankete pokazuju da su irački rat i smrt znanstvenika Kellyja jako naškodili njegovoj popularnosti. Pogled na nedjeljni tisak na Otoku zorno odražava do koje je mjere javnost zaokupljena slučajem Kelly - a i mogućom ulogom premijerovog ureda u tome.</p>
<p> Prema vladi nesklonom listu Mail on Sunday, premijeru je savjetovano da ne dopusti obznanjivanje Kellyjevog imena, ali je on svejedno dao zeleno svjetlo svojim dužnosnicima, da otkriju njegov identitet. Sunday Express govori o premijerovom »danu polaganja računa«, a The People ističe da Blairu predstoji najkritičniji tjedan otkako su laburisti stigli na vlast prije šest godina. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Ruski MiG i desetak vojnih poduzeća odlaze u privatizaciju</p>
<p>Vojno poduzeće MiG je 217. na listi od ukupno 1.063 kompanija koje ruska vlada planira prodati u 2004. godini/ Od privatizacije ruska vlada očekuje najmanje 40 milijardi rubalja (1,3 mlrd dolara) iduće godine, te barem 35 milijardi rubalja godišnje u 2005. i 2006</p>
<p>MOSKVA, 24. kolovoza </p>
<p> - Od kolapsa Sovjetskog Saveza ljudi dubokoga džepa koji vole brzine mogli su platiti vožnju vojnim zrakoplovima MiG. No, sada dolaze najave da bi mogli kupiti i samu kompaniju.</p>
<p> Proizvođač zrakoplova MiG jedan je od dvanaestak državnih vojnih poduzeća koje Rusija namjerava privatizirati iduće godine, po prijedlogu s kojim se složio ruski premijer Mikhail Kasyanov.</p>
<p>MiG je 217. na listi od ukupno 1.063 kompanija koje ruska vlada planira prodati u 2004. Riječ je o kompanijama raznovrsnih djelatnosti, od ribarstva do proizvodnje kovina.</p>
<p> Osnovni resursi MiG-a procjenjuju se na 1,6 milijardi rublji ili 53 milijuna američkih dolara, po čemu je ta kompanija jedna od najvrjednih na listi onih koje se planiraju privatizirati.</p>
<p>Iduće godine ruska vlada planira privatizirati većinu kompanija u kojoj ima 25 i manje posto vlasničkog udjela. U 2005. i 2006. to namjerava učiniti s kompanijama u kojima ima 50 i manje posto udjela.</p>
<p> Privatizacijom u ruskoj vladi očekuju prikupiti najmanje 40 milijardi rublji (1,3 mlrd usd) iduće godine, te barem 35 milijardi rublji godišnje u 2005. i 2006. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="44">
<p>Koliko je zapravo dužan svaki Hrvat?</p>
<p>Tekstovi gospodina prof. Vladimira Trlina u Vjesnikovoj rubrici Stajališa u osnovi su usmjereni promišljanju budućnosti Hrvatske i zaslužuju najširu pozornost. </p>
<p>Osvrnuo bih se na njegov tekst »Čudan i zamršen način našeg pristupa Europskoj uniji« (Vjesnik, 14/15. kolovoza 2003) i to na podatak da je svaki građanin ove države dužan oko 4250 američkih dolara.</p>
<p>Sjećam se jednog članka, mislim s početka 2001. kada je na stranicama Vjesnika postavljeno pitanje kako će Hrvatska vratiti 24 milijarde američkih dolara. Mislim da su oba podatka točna, samo se razlikuju u sitnici, naime, oko 18,5 milijardi američkih dolara duga je glavnica a nitko ne govori o glavnici plus pripadajuće kamate. A sada suma sigurno dobrano prelazi 30 milijardi dolara.</p>
<p>Na pitanje kako vratiti taj zastrašujući dug odgovorio je ovih dana guverner Narodne banke, dr. Rohatinski, usmjeravanjem na izvoz. O izvoznoj orijentaciji, dakle, prvenstveno proizvodnji se barem u rubrikama »Stajališta« i »Pisma čitatelja« pisalo dosta i to nema smisla ponavljati, jer je to izvrsno sažeo ugledni guverner Narodne banke. Nažalost, u ovom nezajažljivom društvu teško će se nešto mijenjati o čemu svjedoči najuspješniji sindikalista demokratske Hrvatske mr. Vilim Ribić.</p>
<p>Mudro šuteći u sindikalnom sporu Vlade i brojnih sindikata o novom zakonu, po prodaji INE odmah je »ispostavio račun«, ponovno uoči izbora kao što je to učinio i HDZ-u 1999. Trideset milijuna eura za plaće znanstvenika jer su jako slabo plaćeni. Vjerojatno i jesu ali je li baš sve tako kako se čini na prvi pogled.</p>
<p>Ovih dana je u našoj užoj i široj obitelji velika akcija sakupljanje više od 30 tisuća kuna kako bi jedan naš član, znanstveni novak mogao platiti pristojbu za prijavu doktorata na jednom, možda i najmasovnijem društvenom fakultetu. Naime, to je gotovo 10 njegovih mjesečnih plaća.</p>
<p>Prije nego što traži tih 200 milijuna kuna za znanost i sveučilište je li najuspješniji sindikalista spreman načiniti raščlambu, analizu poreznih kartica o ukupnom prihodu njegovog članstva i »pripadajućih« članova, jasno bez imena. Onda bi se vidjelo da mnogi zaslužuju trčeći s jednog na drugo predavanje, osobito na postdiplomskim studijima znatno više nego što se to zna u javnosti.</p>
<p>Znanost i visoko obrazovanje u Hrvatskoj trebali bi biti motori razvoja, pa kada im to uspije neka im se podignu plaće. Za sada su najčešće čisti proračunski trošak. </p>
<p>STJEPAN SLIVAK Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>U Bosni tri vjerske skupine drugačije vide svoju povijest, sadašnjost i budućnost</p>
<p>Ponovno se dr. Fahrudin Novalić javlja u Vjesniku, (21. kolovoza) i po običaju me svrstava u rasiste, ksenofobe, isključive i ne znam kakve sve tipove, jer on očito ima neku svoju logiku i ne dijeli moj sustav vrijednosti.</p>
<p> Počelo je s mojom kritikom njegova teksta u kojem kaže da mnogo toga u Bosni, kao što su navijači FK Sokolca, može biti svijetu uzor iz tolerancije, kao i da su vodstva vjera kriva za rušenje tuđih bogomolja i zločina. Objasnio sam mu da ne može biti govora o toleranciji, osim njenoj glumi, dok isti ljudi ne vrate ljudima ukradene kuće i imanja. Pravda je podloga mira. Bez povratka tuđega i pružanja mogućnosti da svatko dođe na svoje nema međusobnog uvažavanja ni tolerancije.</p>
<p> On misli da ima, i u tom se razlikujemo. Ne volim glumatati velikim riječima koje ništa ne znače. Da slučajno odu međunarodni vojnici, pitao bih ga koliko bi dugo trajao mir u Bosni? U Bosni do dana današnjega tri vjerske skupine drugačije vide svoju povijest, sadašnjost i budućnost. Jedni slave Turke i njihova nedjela, a drugi slave svoje junake protiv Turaka i njihove osvete. Oni se ustvari u ničemu ne slažu osim što govore jednim jezikom kojeg nazivaju trima imenima.</p>
<p> Ako se ljudi ne mogu složiti o zlu i dobru u svojoj povijesti već se zlo slavi kao dobro ne može doći do nikakvoga međusobnog uvažavanja.</p>
<p> Umjesto da se zauzima za dijalog o povijesti, sadašnjosti i budućnosti na temelju pravde i istine između tri naroda u Bosni, gospodin Novalić nam priča o toleranciji u Sokolcu, kamo muslimani ne smiju ni priviriti. Ne može se riješiti niti jedan problem prikrivanjem pravde. To ne znači da ljudi hoće rat ako se zauzimaju za pravednost. Pravednost je podloga mira, međusobnog uvažavanja i svake tolerancije. Sve drugo su puste priče.</p>
<p> On ne razumije da katolik može učiniti zločin, ali ne u ime svoje vjere, na koju se nitko od njih i ne poziva, nego u ime svoje zloće. Tim više što vodstvo Katoličke crkve osuđuje ta djela. Naprotiv se islamski borci u zločinima nad protivnicima pozivaju na islam, a vodstvo te vjere šuti ili ne osuđuje takva djela. Slično je bilo i sa pravoslavcima.</p>
<p> »Istina je lijek koji napada« (J.H. Pestalozzi) ili kako bi naš narod rekao: Istinu teško ljudi podnose.</p>
<p>LUKA VUCO Kaštela</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>U skrbi o vodama ničije dužnosti ili nadležnosti se ne isprepleću </p>
<p>Nije mi običaj javno polemizirati, niti time opterećivati čitatelje, ali potrebno je ponovno odgovoriti na prozivke i netočne tvrdnje Vjesnikova novinara Trajka Grkovskog. </p>
<p>O tome može li se i kako stati na kraj zagađivačima bilo bi potrebno odgovoriti znatno opširnije. Aktivnosti prilikom zagađenja započinju dojavom, nastavlja se inspekcijskim i stručnim aktivnostima uklanjanjem posljedica, naplatom štete, a završavaju sudskim postupcima i presudama. Učinkovit postupak nije moguć ako zakaže bilo tko u ovom slijedu. Mogu kompetentno govoriti samo o radu vodopravne inspekcije. Ona uvijek odmah po dojavi provede žurni postupak nadzora i ostale aktivnosti iz svoje nadležnosti.
Gospodin Trajko Grkovski nikada nije državnoj vodopravnoj inspekciji uputio nikakvo pitanje. Zato nije moguće niti je točno da s ovom inspekcijom ima iskustvo o birokratskim odgovorima.</p>
<p>Zagađenja Korane iz Cazinske krajine dolaze Mutnicom (znakovito ime) iz druge države. Državna vodopravna inspekcija tu ne može djelovati izravno prema počiniteljima. U okviru suradnje dviju država razgovara se i o tom problemu. Državna vodopravna inspekcija razmjenjuje informacije s kolegama iz susjedne države ali ne može utjecati na učinkovitost njihova rada. </p>
<p>»Obojenu« Mrežnicu u dva slučaja izazvao je Kelteks protiv kojeg su podnesene prekršajne prijave, a MUP je podnio i kaznenu prijavu. Pomor riba u Kupi izazvao je PPK ( 2001. godine). Također su podnesene prekršajna i kaznena prijava. Kazne u prekršajnim postupcima niti u jednom slučaju nisu bile primjerene učinjenim djelima i sigurno neće pomoći da se, kako kaže gospodin Grkovski, stane na kraj zagađivačima.</p>
<p>U slučaju divljeg odlagališta otpada na Lemić brdu kao i u svim ostalim slučajevima odlaganja otpada potrebno je razlikovati uzrok (odlaganje otpada) i posljedicu (zagađenje voda). Nužno je otkriti počinitelje (one koji su odbacili otpad) i njih sankcionirati te provesti sanaciju prostora što nije nadležnost vodopravne inspekcije. </p>
<p>Jednako tako postupak utvrđivanja počinitelja koji je bacio otpad (u ovom slučaju biljno ulje) u vodotok nije u nadležnosti vodopravne inspekcije. Bilo bi krajnje nekorektno da prejudiciram rad drugih inspektora i navodim ime počinitelja prije nego što to utvrdi nadležna inspekcija.</p>
<p>Gospodin Grkovski izvještavao je o zdravstvenim problemima kupača i prije zagađenje 13. kolovoza. Nije korektno to izravno i isključivo povezati s zagađenjem jestivim uljem. Morao bi znati da je ispravnost vode za kupanje u nadležnosti sanitarne inspekcije koja može izdati i zabranu kupanja. Nije važno da li mene osobno nešto zabrinjava nego da li su vodopravna i druge inspekcije provele postupak iz svojih nadležnosti. </p>
<p>Netočna je tvrdnja novinara Grkovskog da postoji suviše državnih institucija koje skrbe o vodama. Postoji samo jedna Državna uprava za vode koja upravlja vodama i samo jedne Hrvatske vode koje gospodare vodama u Republici Hrvatskoj. Ničije dužnosti ili nadležnosti se ne isprepliću niti je u tome postoji ikakav problem. Osim za onoga tko ne poznaje sustav državne uprave i pojedine nadležnosti pa navodi da je inspektor zaštite prirode proveo nadzor na Korani.</p>
<p>Mr. sc. ŽELJKO MAKVIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="47">
<p>Vjesnik locirao tajnu grobnicu hrvatskog policajca ubijenoga 1991. godine</p>
<p>12 godina nakon ubojstva »Vjesnikovi« novinari obavili policijski posao i približili se otkrivanju jednog ratnog zločina / Srbi su spremni pomoći u rasvjetljavanju ratnih zločina i pronalasku tajnih grobnica</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Privatnom istragom Vjesnikovi su novinari ovih dana locirali grob hrvatskog policajca Željka Alapića ubijenog na području Hrvatske Kostajnice u listopadu 1991. godine. </p>
<p>Dvanaest godina nakon zločina u kojem je uz Alapića ubijeno još desetak civila i osam godina nakon oslobađanja područja Banije koje se do tada nalazilo pod okupacijom srpske paravojske, krenuli smo tragom informacija koje smo dobili od nekolicine lokalnih Srba koji su iskazali želju da pomognu u rasvjetljavanju zločina te pronalaženju tijela ubijenih. Nedavno je Vjesnik, o čemu smo pisali, locirao grobnicu u kojoj je pokraj tijela dvojice ruskih novinara ubijenih 1991. godine zakopan Stjepan Karanović, iz Graboštana, kojeg su lokalni paravojnici ubili kad su mu došli ukrasti kravu. Tijelo Karanovića otkriveno je 1993. kada je nakon istrage ruske obavještajne službe, srpska strana priznala ubojstvo ruskih novinara (za što su do tada optuživali hrvatsku stranu). Rusi su ekshumirajući svoje novinare našli i tijelo Stjepana Karanovića, međutim, kako ih on nije zanimao, tijelo je ponovno zakopano. </p>
<p>Glavna »veza« u istrazi, bio nam je Srbin, rodom iz Gornjih Kukuruzara, u vrijeme rata hrvatski vojnik, Janko Ljubišić. Uz njegovu pomoć pronašli smo nekoliko osoba koje trenutno žive u Republici Srpskoj, a kao vojnici »Martićeve vojske«, neposredno su svjedočili događajima za vrijeme okupacije tog dijela Hrvatske.</p>
<p>Tijekom razgovora koje smo vodili u Bosanskoj Kostajnici, Bosanskom Novom i Prijedoru, naši su nam sugovornici izrazili čuđenje činjenicom kako ih do sada nitko sa hrvatske strane nije kontaktirao, niti se zanimao o događajima iz rata.</p>
<p>Po riječima svjedoka, zločin u kojem je ubijen i policajac Alapić dogodio se u listopadu 1991. godine. Tada je lokalni šef policije Nikola Begović u dogovoru sa Stevom Borojevićem zapovjednikom specijalne vojne jedinice, odlučio pobiti sve zatočenike zatvora koji se nalazio u podrumu policijske postaje u Hrvatskoj Kostajnici. Svjedoci procjenjuju da se tu moglo nalaziti između 10 do 15 osoba, a sjećaju se nekoliko imena :»Alapić, Joso Filar i njegov sin, Pavlović, Safet Mešinović, Macan, Mato iz Panjana«. Svi su ubijeni uz Unu kod mjesta Velinje, a zatim pobacani u rijeku. Nekoliko dana kasnije mještani Slabinje, nizvodno od Kostajnice, primjetili su mrtvo tijelo te pozvali policiju. Policajci, koji su čamcem prešli na sprud gdje se tijelo zaustavilo, preboznali su Željka Alapića, kojeg su osobno poznavali. Primjetili su da mu je pucano u potiljak i da su mu ruke iza leđa vezane žicom. Na sprud zvanu Subanova otoka nakon policajaca prešli su radnici lokalnog komunalnog poduzeća koji su tijelo zakopali desetak metara od mjesta gdje je pronađeno.</p>
<p>Uz Begovića i Borojevića, kao počinitelji zločina spominju se Pendić, dobrovoljac iz Srbije, te Ilija Čizmić i Uroš Martić, koji navodno sada žive u Republici Srpskoj. Zločinac Borojević, kojeg su se bojali i sami Srbi, ubijen je u obračunu sa svojim vojnikom, a Nikola Begović živi u Šamcu u Srbiji. Nije poznato vodi li MUP istragu protiv spomenutih osoba, zbog počinjenja ratnog zločina.</p>
<p>Slijedeći podatke koje smo dobili od naših informatora, te čovjeka čiji su čamac »Martićevi policajci« koristli pri prelasku na sprud, prije par dana smo došli na Subanovu otoku i locirali mjesto na kojem je sahranjen Alapić.</p>
<p>Zanimljivo je da od početka objavljivanja priča o grobovima na Baniji, a prvi smo objavili prije više od dva tjedna, Vjesnikove novinare nije kontaktirala policija, niti vladin Ured za zatočene i nestale. </p>
<p>Ipa, kako smo neslužbeno saznali, nakon intervencija nekoliko osoba koje su pročitale Vjesnikov tekst, među kojima je i gradonačelnik Hrvatske Kostajnice, nešto se pokrenulo i aktivirana je »Radna skupina za prikupljanje saznanja o ratnim zločinima«, u čijem sastavu su djelatnici MUP-a i Ureda za zatočene i nestale.</p>
<p>Po međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima, jedno od temeljnih prava je i »pravo na dostojanstven pokop i grob s imenom i prezimenom«.</p>
<p>U hrvatskoj se traga za još 1275 nestalih građana. Do sada je na cijelom području države, ekshuminrano preko 3300 osoba, a od tog broja njih 1299 pronađeno je u pojedinačnim grobnicama. </p>
<p>Dragan Grdić i Branko Lazarević</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Piromanima se ne može ni suditi</p>
<p>Tri posto ovogodišnjih požara je podmetnuto a u 50 posto slučajeva vatru su izazvali piromani/Psihijatrijsko liječenje nije uspješno</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Kad je ministar unutarnjih poslova, obraćajući se saborskim zastupnicima početkom ljeta rekao da se među izazivačima požara nalaze i piromani »...koji potpale šumu i uživaju dok gori, a kanaderi nadlijeću požarište«, mnogi su shvatili kako su to samo izolirani, pojedinačni slučajevi. No, danas, tri mjeseca kasnije, piromanija je dobila novo mjesto u izvješćima o požarima na Jadranu.</p>
<p>Prema zasad dostupnim informacijama oko tri posto požara je podmetnuto, no neslužbeno se saznaje da je polovica od broja podmetnutih požara djelo bolesnih piromana. </p>
<p>Piromanija je, kažu psihijatri i psiholozi, mentalni poremećaj koji se kod bolesnoga očituje u nemogućnosti kontrole nagona za izazivanjem vatre. Piromane, inače ovisnike, fascinira potpaljivanje vatre, ne zbog materijalnih probitaka ili osvete. Kod tih osoba, smatraju stručnjaci, iskazuju se impulzivna ponašanja, poput snažnih erupcija emocija. </p>
<p>U opisu njihova predvidiva ponašanja ističe se kako su oni potpuno svjesni svojega čina, čak ga prethodno pažljivo i precizno planiraju. Piroman prije samog čina osjeća nervozu i strah da će ga otkriti, ali kad vatra plane ćuti veliku ugodu i olakšanje. Ponekad mu je dovoljno da takav doživljaj osjeti samom činjenicom što se nalazi na požarištu. Napaljuje ga svaka vatra, njegova ili izazvana djelovanjem drugoga ili drugih. </p>
<p>Naš Kazneni zakon predvidio je kazne za izazivače požara, ovisno o posljedicama: novčanu kaznu, te vremenske kazne od šest mjeseci do osam godina ( Čl. 263 KZ-a - Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom). Policija je indentificirala i uhitila »roštiljare«, čija je strast za jelom u prirodi opustošila veliki dio Učke, ili počinitelje, turističke vodiče, koji su nehajem izazvali veliki požar na Hvaru opuškom cigarete.Tu su stvari jasne, ako su dokazi dobro pripremljeni kazna im neće izmaći.</p>
<p>No kako će sud postupati protiv Svetina Gulišije ( 26) koji je policiji pao u ruke zbog sumnje da je podmetnuo četiri vatre od kojih je u blizini Trogira izgorjelo 80 hektara šume i makije pritom izazvavši štetu od 120 tisuća kuna.</p>
<p> Piroman je sve priznao, detaljno opisao gdje je i kako palio vatru, a istražni ga je sudac spremio u pritvor na mjesec dana »jer postoji mogućnost od ponavljanja djela« naloživši Gulišijin psihijatrijski pregled. </p>
<p>No, ishod procesuiranja može se sa sigurnošću prognozirati: piroman će zaraditi kaznu zatvora ( uvjetnu ili bezuvjetnu) plus sigurnosnu mjeru obveznog liječenja pod paskom psihijatra. </p>
<p>No, kako u Kaznenom zakonu piše u točki tri članka 75. »obvezno psihijatrijsko liječnje traje do prestanka razloga zbog kojeg je primjenjeno «, liječenje »ne može trajati dulje od tri godine «. Mogu li u Gulišijinom slučaju ili slučaju drugih piromana prestati razlozi zbog kojih je prihijatrijsko liječenje i provedeno, dvojbeno je pitanje. Ostaje još mogućnost da se liječenje nastavi i na slobodi, no piromanija je jedna od ovisnosti kojoj gotovo da nema lijeka. Bolesnik, da bi okolina bila sigurna od njegovih ispada, trebao bi biti pod stalnom kontrolom skrbnika ili organa socijalne službe. Ima li druge mogućnosti da se ljudi i okoliš zaštiti od takovih bolesnika? Jedan od zlobnih komentara koji je izrečen u novinarskim sjedeljkama glasi: hoće li Gulišiji zabraniti da nosi šibice ili upaljač?</p>
<p>Petar Pavković</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Zalutali metak skoro usmrtio ženu u stanu</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Metak koji je u subotu oko 22 sata na području Černomerca u zrak ispalila nepoznata osoba uletio je kroz staklo krovnog prozora u dnevnu sobu stana u Ulici Franje Nevistića, na Černomercu, te se zabio u parket samo metar i pol od četrdesetpetogodišnje J.U., koja je u to vrijeme sjedila na kauču. </p>
<p>Kako smo doznali, riječ je najvjerojatnije o metku iz automatske puške kalibra 7,62 milimetra. </p>
<p>»Sjedila sam na kauču i odjednom je nešto probilo prozor. Nevjerojatno je što se sve moglo dogoditi«, rekla nam je u nedjelju J.U. dodajući: »Izmjerila sam udaljenost između mene i mjesta gdje je metak udario u parket i to je manje od metar i pol. Sreća da je sve ovako prošlo.«</p>
<p>Preko mjesta gdje je metak probio okno, J.U. je zalijepila naljepnicu jer, kako kaže, ružno izgleda, a kako joj su joj rekli policajci koji su došli obaviti očevid i isčupati zrno iz parketa, metak je najvjerojatnije ispaljen u radijusu oko pola kilomtera oko stana. </p>
<p>M. D.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Devetnaesto- godišnjaku 15 mjeseci zatvora za krađe goriva iz strojeva</p>
<p>VARAŽDIN, 24. kolovoza</p>
<p> - Varaždinski Općinski sud devetnaestogodišnjeg je mladića osudio na godinu dana i tri mjeseca maloljetničkog zatvora zbog teških krađa. Mladić je proglašen krivim jer je lani u svibnju na gradilištu auto ceste Zagreb - Goričan kod mjesta Boričevec, s prijateljima iz radnih strojeva ukrao veće količine goriva. </p>
<p>Maloljetnički zatvor ne izriče se često, no u slučaju devetnaestogodišnjeg mladića bile su iscrpljene sve mjere. U tijeku postupka predočen je defektološki nalaz, iz kojeg proizlazi da kod optuženoga nije problem u intelektualnom statusu, već u njegovom, ali i roditeljskom, nemaru i neodgovornosti. Mladić je, naime, bio prepušten sam sebi, jer je otac uglavnom bio na terenu, dok je majka većinu godine bila na privremenom radu u inozemstvu. Zbog nesređenog obiteljskog okruženja, optuženi se još kao dječak počeo družiti s problematičnim vršnjacima, odlazio je od kuće, a već u nižim razredima osnovne škole vršio je sitne krađe. </p>
<p>Krajem osnovne škole trebao je tri mjeseca provesti u Centru za odgoj, temeljem izrečene sudske mjere, no odgojnu je mjeru odbio izvršiti, već se odlučio ponovo prekršiti zakon, pa čini tešku krađu. Zbog izostanaka i negativnih ocjena te dojave poslodavca kod kojeg je obavljao praktičnu nastavu da ga potkrada, morao je prekinuti školovanje i ispisan je iz škole. </p>
<p>Optuženi ni tada nije promijenio ponašanje i ponovo se pojavljuje kao počintelj kaznenih djela, ovoga puta krivotvorenja novčanica. U izvješću stoji i da je neodgovoran te da ne izvršava svoje obaveze, pa je sud smatrao da bi mu još jedino maloljetnički zatvor mogao pomoći u resocijalizaciji. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Vozilo sletjelo u odvodni kanal, vozač poginuo</p>
<p>VINKOVCI, 24. kolovoza</p>
<p> - Šezdesetosmogodišnji Marijan Bebić Epić iz Lipovca na mjestu je smrtno stradao u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu oko 16,30 sati na državnoj cesti D-46, između Vinkovaca i Tovarnika, u blizini mjesta Orolik. </p>
<p>Do nesreće je došlo kada je Marijan, upravljajući osobnim automobilom marke »renault thalia« registracijskih oznaka VK 175-BI, zbog neprilagođene brzine u lijevom zavoju izgubio kontrolu nad upravljačem. Vozilo je sletjelo u odvodni kanal, a vozač je od siline udarca zadobio teške tjelesne ozljede od kojih je na mjestu preminuo. </p>
<p>Očevid su na mjestu događaja obavili djelatnici postaje prometne policije vukovarsko-srijemske policijske uprave.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="52">
<p>Ploče čekaju novi val poduzetnika i turista</p>
<p>Grad osigurao više od 30 milijuna kuna ljudima koji žele otvoriti poduzetničku djelatnost/ Ploče imaju u vlasništvu 700 hektara zemlje koju obrađuju stanovnici grada, ali i okolnih općina/ »Kad bi nam oni koji obrađuju našu zemlju samo po jednom hektaru plaćali 2000 kuna godišnje, svake bismo godine od toga prikupili u proračunu više od milijun i pol kuna«, kaže gradonačelnik Ante Karamatić </p>
<p>PLOČE, 24. kolovoza</p>
<p> - Prema najavama iz Ploča, u tome će se gradu u narednih pet godina mnogo toga izmijeniti, unatoč poteškoćama i problemima koji ga pokušavaju smesti u njegovu razvoju. </p>
<p>Gradonačelnik Ploča Ante Karamatić podsjeća da je kanjon rijeke Neretve nekad davno bio jedina prometna veza Dubrovačke Republike, Ploča i srednje Bosne kroz Ramsku dolinu.</p>
<p>»Evo, i Međugorje je odlično došlo Pločama. Ponosni smo što se hodočasti u to svetište upravo preko našeg grada na ušću rijeke Neretve. Očekujem da će hodočasnika i turista ovdje biti sve više kada u Pločama izgradimo planiranu infrastrukturu, prije svega prometnice te tzv. koridor 5C«, kaže on.</p>
<p> Ploče su u zadnjih desetak godina za svoju obnovu izdvojile više od 30 milijuna kuna, no Karamatić upozorava da Hrvatske vode za vodoopskrbu ili rekonstrukciju vodovoda nisu uložile niti jednu kunu. »Nedavno smo od Hrvatskih voda zatražili da nam se vrati onoliko novca koliko nam zakonski pripada. Ploče imaju oko 4000 registriranih automobila pa smo od Hrvatskih cesta također zatražili onoliko sredstava koliko nam pripada za rekonstrukciju državnih, županijskih i lokalnih cesta. Ne tražimo milostinju nego samo ono što pripada našem gradu«, dodao je Karamatić.</p>
<p>Ploče imaju u vlasništvu 700 hektara zemlje koju obrađuju stanovnici grada, ali i stanovnici okolnih općina. »Kad bi nam oni koji obrađuju našu zemlju samo po jednom hektaru plaćali 2000 kuna godišnje, svake bismo godine iz tog portfelja prikupili u proračunu više od milijun i pol kuna«, kaže Ante Karamatić.</p>
<p>Gradonačelnik Ploča naglašava kako je grad na ušću Neretve osigurao više od 30 milijuna kuna ljudima koji su željeli otvoriti poduzetničku djelatnost. </p>
<p>Nedjeljko Musulin</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Posađeno pola milijuna sadnica talijanskih jagoda </p>
<p>VRGORAC, 24. kolovoza</p>
<p> - Iduće godine Vrgorac će zasigurno biti najveći proizvođač jagoda u Hrvatskoj. </p>
<p>Naime, ovih dana posađeno je pola milijuna sadnica jagoda uvezenih iz Italije sorti Marmelada, Madlena i Miss. Jagode su posađene na 20 hektara površine a od toga će biti pola pod plastenicima. Kod sadnje jagoda primijenjena je najsuvremenija tehnologija na plastičnoj foliji uz obvezan sustav navodnjavanja »kap po kap«. </p>
<p>Vrgorčani se nadaju da će i dogodine sve svoje jagode plasirati preko hrvatskog, slovenskog i BiH tržišta kao što su to uspjeli ove godine.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="54">
<p>Građani se ne moraju bojati naglog porasta kamata, kaže Linić </p>
<p>Potpredsjednik Vlade Slavko Linić u razgovoru za Vjesnik ne krije zabrinutost deficitom / Na sastanku Vlade i čelnika HNB-a ocijenjeno da bi mjere monetarne politike mogle utjecati na cijene kredita, no građani to neće osjetiti ni odmah niti naglo / Linić smatra da bi stečaj »Lenca« mogao biti neizbježan ako se ne postigne suglasnost svih vjerovnika - radnika, dobavljača i kreditora</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Monetarna i izvršna vlast nezadovoljne su deficitom platne bilance, izjavio je u nedjelju za Vjesnik potpredsjednik Vlade Slavko Linić. Smatra da se protiv negativne bilance trebaju zajednički boriti i izvršna i monetarna vlast, s tim da je središnja banka odlučila poduzeti neke mjere kako bi se zaustavio rast velikog hrvatskog vanjskog duga. </p>
<p>Linić ne krije zabrinutost deficitom i, upozoravajući da je u pitanju dugoročni posao, naglašava da nije riječ samo o bitki da bi se postigli bolji rezultati izvoza, nego da ojača domaća proizvodnja i njezina konkurentnost. </p>
<p>Na sastanku u Vili Prekrižje, gdje su u petak razgovarali guverner HNB-a Željko Rohatinski s ministrom finacija Matom Crkvencem, te premijerom Ivicom Račanom, zaključeno je kako postoje mogućnosti za makroekonomsko stabiliziranje zemlje, istaknuo je Linić.</p>
<p>Ocijenjeno je i da bi mjere monetarne politike mogle utjecati na cijene kredita (kamate), no građani ih neće osjetiti ni odmah niti naglo budući da je riječ o dugoročnim mjerama. </p>
<p>Govoreći o stanju u riječkom brodogradilištu »Viktor Lenac«, Linić smatra da su poslovi Ine, ali i ostalih kompanija koje rade na off-shoreu, itekako važni za spas »Lenca«. Naglašava kako je najvažnije da se ugovorene investicije dovrše, upozoravajući da su u opasnosti ako se ne provede financiranje dogovoreno s kreditorima.</p>
<p>No, i Linić smatra da bi stečaj mogao biti neizbježan ako se ne postigne suglasnost svih vjerovnika, dakle i radnika i dobavljača i kreditora. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>MVP ne želi komentirati najnovije Ropove izjave </p>
<p>Hrvatska diplomacija je »Vjesniku« najavila da će se zalagati za što skoriji nastavak dijaloga no nije zadovoljna zbog posljednjeg »tvrdog« stava Slovenije/ Nakon što je slovenska strana uvidjela da odgovor Europske komisije oko pitanja gospodarskog pojasa neće biti oštar za hrvatsku stranu slovenska diplomacija se složila da bi se sastanak mogao održati 16. rujna u Ljubljani</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Ministarstvo vanjskih poslova ne želi službeno komentirati posljednje izjave slovenskog premijera Antona Ropa, no založit će se za što skoriji sastanak da bi započeli razgovore o mnogim problemima između Hrvatske i Slovenije.</p>
<p>Rop je u razgovoru za mariborsku Večer izjavio kako Slovenija ocjenjuje da Hrvatska ne može proglasiti gospodarski pojas u Jadranskom moru sve dok se ne prihvati sporazum o granici što su ga 2001. parafirali hrvatski premijer Ivica Račan i tadašnji slovenski premijer Janez Drnovšek. </p>
<p>Osim starih neriješenih pitanja granice i duga Ljubljanske banke hrvatskim štedišama u posljednjih se nekoliko tjedana pojavio i problem zbog najave proglašenja gospodarskog pojasa s hrvatske strane. </p>
<p>Hrvatski diplomatski izvori potvrdili su Vjesniku da će se dvije diplomacije dogovoriti za datum sastanka ne bi li započeli pregovori o tim pitanja. Nakon što je slovenska strana uvidjela da odgovor Europske komisije vezan uz pitanja gospodarskog pojasa neće biti oštar za hrvatsku stranu, slovenska se diplomacija složila da bi se sastanak mogao održati 16. rujna u Ljubljani. Hrvatski diplomati, međutim, nisu zadovoljni zbog razine sastanka kako je to predložila slovenska strana. U posljednjoj diplomatskoj noti Slovenci su predložili da se sastanak održi na razini načelnika pravnih službi, što se smatra nedovoljnim. Riječ je, naime, o prvorazrednim političkim pitanjima. Hrvatska diplomacija nije željela komentirati izjave slovenskog premijera koje se u osnovi nisu nimalo promijenile, te je odgovornost za bilo kakve reakcije prebacilo na hrvatsku vladu. Posljednji put kada se samo Vlada bavila rješavanjem hrvatsko-slovenskih odnosa došlo je do potpunog fijaska u pregovorima o određivanju granice u Piranskom zaljevu. Premijer Račan suglasio se s tadašnjim premijerom Slovenije Drnovšekom o rješenju za Piranski zaljev, da bi, kada se Račan vrati u Zagreb, to rješenje u potpunosti odbacile sve političke stranke u hrvatskom parlamentu. </p>
<p>Ipak, najavljeni sastanak za sredinu rujna, najvjerojatnije u Ljubljani, bit će prvi susret predstavnika dviju zemalja nakon niza izmjena diplomatskih nota i protesta zbog pitanja gospodarskog pojasa. </p>
<p>Hrvatska je diplomacija Vjesniku najavila da će se u svakom slučaju zalagati za što skoriji nastavak dijaloga, no nije zadovoljna zbog posljednjeg »tvrdog« stava Slovenije. Kada je slovenska diplomacija uputila prije tjedan dana protestnu notu na Zrinjevac, hrvatska diplomacija joj je zamjerila što oštro protestira zbog jedne najave dok u isto vrijeme nije smatrala potrebnim ograditi se od politike i izjava slovenskog ekstremista Zmage Jelinčiča. </p>
<p>Hrvatska diplomacija očekuje da će se krajnji dogovor o sastanku sredinom rujna postići početkom ovoga tjedna. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Požar na Biokovu pod nadzorom</p>
<p>SPLIT, 24. kolovoza</p>
<p> - Požar koji je u subotu buknuo na Biokovu i zaprijetio naseljima Blato, Živogošće i Strnj, u nedjelju je ujutro bio pod nadzorom. Na visokom i nepristupačnim obroncima Biokova i dalje je na pojedinim mjestima gorjelo, no zaustavljeno je širenje vatre i nema opasnosti za naselja i turiste koji borave u kampovima u Živogošću. </p>
<p>Kako doznajemo u policijskoj postaji u Makarskoj, izgorjelo je 40 hektara uglavnom makije i niskog raslinja. Vjetar je povoljan, pa se očekuje da će vatra u nedjelju biti ugašena. Tijekom noći na nedjelju s plamenom se borilo oko 200 gasitelja - pripadnika interventnih postrojbi MUP-a, dobrovoljnih vatrogasnih društava i HV-a. Ujutro su na požarište došli i kanaderi. Riječ je o najvećem požaru ovo ljeto na Makarskoj rivijeri. Budući da je vatra zahvatila i jadransku magistralu, promet je privremeno u subotu bio zaustavljen, a kampovi evakuirani, no stanje je u nedjelju normalizirano. </p>
<p>Požar koji je izbio u subotu popodne kod mjesta Radonić i Krečci u Šibensko-kninskoj županiji lokaliziran je u 19.30 sati. Izgorjelo je oko 15 hektara niskog raslinja i makije.</p>
<p>U subotu se ponovno aktivirao požar kod mjesta Pađane na kninskom području, ali je lokaliziran oko 18.30 sati u subotu. Požarom je zahvaćena nova površina od oko četiri hektara niskog raslinja i borove šume. U gašenju je sudjelovalo oko 50 gasitelja i četiri vozila te jedan helikopter. </p>
<p>Požar kod Ličkog Osika, koji je buknuo 14. kolovoza i nalazi se na miniranom području, i dalje gori. Do sada je izgorjelo oko 1200 hektara trave, niskog raslinja i makije. U subotu ga je gasilo 34 gasitelja s tri vozila. Požar je većim dijelom pod nadzorom, a manji dio koji se nalazi na miniranom području i dalje je aktivan.</p>
<p>Kod mjesta Selnica u Varaždinskoj županiji počelo je gorjeti u subotu oko 16 sati. Vatrom je zahvaćeno oko 20 hektara trave, raslinja i šume. U gašenju sudjeluje 100 gasitelja s pet vozila.</p>
<p>B. Orešić i Hina</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Najavljen masovni prosvjed studenata zbog školarina</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Ako do 15. rujna ministar znanosti i tehnologije Gvozden Flego ne povuče odluku o povećanju školarina za studente, Hrvatski studentski zbor, prema najavi njegova predsjednika Petra Bezjaka, organizirat će u Zagrebu masovni prosvjed »kakav nije bio viđen posljednjih 30 godina«. </p>
<p>Postalo je izvjesno, kaže Bezjak, da se bez izlaska studenata na ulice neke stvari neće riješiti. »Ministarstvo znanosti uporno provodi politiku svršenog čina. Iako se svi u akademskoj zajednici slažu da je odluka o povećanju školarina štetna i nikako nije prikladna za ovu situaciju u Hrvatskoj, iz Ministarstva nema signala da bi je se moglo povući«, kaže predsjednik Zbora, zaključujući da »ministar Flego očito razumije samo silu«. Cijela priča s prosvjedom, dodaje on, ne bi bila potrebna da je moguće nešto napraviti dijalogom. No dosadašnja iskustva pokazuju da od dijaloga nema ništa. </p>
<p>Hrvatski studentski zbor već je krenuo s organizacijom prosvjeda. Autobusima bi, naime, do Zagreba trebali stići studenti iz Dubrovnika, Splita, Rijeke, Karlovca i Osijeka. Točan datum te pojedinosti organizacije štrajka bit će poznati 15. rujna. Iako Bezjak ističe kako će prosvjed biti lišen svake politike, ne zaboravlja istaknuti da već sada ima potporu nekih političkih stranaka, braniteljskih udruga, radničkih sindikati, klubova iz dijaspore te navijačkih skupina iz pojedinih gradova. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Jambo optužuje dojučerašnje svoje političke mentore</p>
<p>U prvoj polovici devedesetih označen kao osoba kojoj je tada moćni politički sponzor iz vrha HDZ-a Luka Bebić omogućio da se na skandalozan način domogne poduzeća »Razvitak d. d.« i zagospodari neretvanskom dolinom, Stipe Gabrić Jambo se okomio upravo na onoga tko ga je, prema upućenima, »izmislio« / Luku Bebića okrivljuje što je izbačen iz HDZ-a i naziva »gubernatorom neretvanskog kraja u posljednjih 35 godina«</p>
<p>ZAGREB, 24. kolovoza</p>
<p> - Donedavni HDZ-ov tajkun Stipe Gabrić Jambo pronašao je, čini se, novog političkog sponzora u predsjedniku Stjepanu Mesiću. Metkovski gradonačelnik i vlasnik nekoliko ključnih tvrtki u Dubrovačko-neretvanskoj županiji najavljuje i poslove s Libijom koje namjerava ostvariti uz Mesićevo posredovanje.</p>
<p>U prvoj polovici devedesetih označen kao osoba kojoj je tada moćni politički sponzor iz vrha HDZ-a Luka Bebić omogućio da se na skandalozan način domogne poduzeća »Razvitak d. d.«, gdje je prije rata radio kao poslovođa, te tako zagospodari cijelom neretvanskom dolinom, Stipe Gabrić Jambo se danas okomio upravo na onoga tko ga je, prema upućenima, »izmislio«. Luku Bebića okrivljuje što je izbačen iz HDZ-a i naziva ga »gubernatorom neretvanskog kraja u posljednjih 35 godina«.</p>
<p>Otkako se sreo s predsjednikom Mesićem uz posredovanje kontroverznog fratra Tomislava Pavla Duke, koji je na banijskom ratištu 1991. šetao s pištoljem zakvačenim o habit, Jambu je »dosadilo plaćati reket HDZ-u i Luki Bebiću«.</p>
<p>Pa će tako u novinama ispričati i sljedeće pikanterije: »Tvrka 'Jambo' godinama je plaćala putne troškove Luki Bebiću, njegovoj supruzi i bližoj obitelji. Svaki put kad bi došao iz Zagreba, bilo je to na račun 'Jamba'. O tome u tvrtki postoje papiri. Koliko znam, dosad smo platili nekoliko stotina avionskih karata. Redovito je tražio usluge. Jednom me molio da prodam kožu splitskom 'Koteksu' kako bi on i brat, navodno u aranžmanu s 'Koteksom', uzradili nekakvu kožnatu galanteriju. Ja sam to napravio, 'Koteks' mi nikad nije platio, on je potom kupio stan u Radićevoj ulici u Zagrebu, njegov je brat dobio poslovne prostore u Metkoviću, a ja sam ostao kratak za 508.000 kuna. Da ne kažem da sam znao posuđivati njegovoj obitelji po 5000, 10.000 maraka koje nikad nisam vidio, kao ni njegova nećaka kojemu sam dao novac. Bio sam dobar dok su moji radnici gradili kuću, sadili masline, dok mu je moj otac sadio mandarine, kad sam mu prepisao zemljište. Ispunjavali smo sve želje Luke Bebića. Problem je nastao kad na listu nisam stavio njegova 70-godišnjeg zeta Ivu Gabrića Šljivca«.</p>
<p>Svojedobno se pisalo da je nakon skandalozne privatizacije »Razvitka d. d.« HDZ Jambu omogućio unosne, nezakonite poslove s MORH-om i HVO-om. Na primjedbu da se u vrijeme bliskih odnosa s Lukom Bebićem i Vladimirom Šeksom obogatio trgujući s državom, Jambo odgovara da mu je nakon negativnih napisa u novinama Bebić redovito slao policiju u poduzeća »Razvitak« i »Jambo« - »da bi se oprao«. Sam kaže da je protiv njega podneseno »more kaznenih prijava«, ali da nije osuđen ni za jedno kazneno djelo.</p>
<p>Tvrdi da je na ime reketa HDZ-u dosad »u promidžbene svrhe« uplatio 1,5 milijuna maraka. Ima, kaže, i uplatnice koje da će pokazati državnom odvjetniku ako ih bude tražio. </p>
<p>Ipak, malo je vjerojatno da će državni odvjetnik o tome otvoriti istragu, a da je i otvori, Jambo bi trebao objasniti zašto je bio »prisiljen« taj novac poklanjati HDZ-u. U čemu se sastojala navodna ucjena? Ako je on zakonito poslovao, zašto je pristajao na ucjenu? Je li netko njemu ili njegovoj obitelji prijetio fizičkom ugrozom?</p>
<p>Pravno, situacija je daleko jasnija s Jambovom izjavom da su u Metkoviću falsificirani dokumenti koji su Bebiću omogućili da 2000. bude izabran za saborskog zastupnika, te da i o tome ima dokumentaciju i ima svjedoke. Državni odvjetnik bi trebao reagirati, ali i Jambo mora biti svjestan da je opet i sam sebe optužio. </p>
<p>Trebat će vremena da u nas, kako voli reći predsjednik Mesić, »pravni mehanizmi profunkcioniraju«. Dotle će novac i politika, kao i dosad, pronalaziti »dobitnu kombinaciju«. Jer, kako kaže Stipe Gabrić Jambo: »Koliko para, toliko muzike. Ja ne reketarim. Trošim svoj novac i imam ga pravo trošiti kako hoću«.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030825].
|
