NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031123].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 186071 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>23.11.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Za modernizaciju HV-a potrebno 500 milijuna dolara</p>
<p>Generalno gledajući, izdvajanje za vojsku trebalo bi ostati u skladu s NATO standardom, odnosno između 2 i 2,2 posto BDP-a godišnje</p>
<p>Poboljšanje starosne strukture, opremanje i modernizacija oružanih sustava te -na kraju - ulazak Hrvatske u NATO po završetku našeg drugog ciklusa MAP-a - osnovni su ciljevi Ministarstva obrane za iduće tri godine. Prema nedavno objavljenim srednjoročnim planovima razvoja hrvatskog obrambenog sustava, najteži reformski zahvat dovršit će se do kraja 2004., kada bi u Oružanim snagama i Ministarstvu obrane trebao biti 27.000 ljudi. U MORH-u tvrde da je realizacija gotovo neupitna, obzirom da su u posljednjih godinu dana uspješno realizirali više od 75 posto planiranog posla. </p>
<p>Međutim, Hrvatsku vojsku očekuje gotovo jednako važan i zahtjevan izazov - modernizacija postojećih oružanih sustava. Poznato je, naime, da se nova oprema HV-u nije kupovala ništa brže od provedbe strukturalne reforme. Nije se smanjivao broj ljudi u vojsci pa nije bilo novca ni za kupnju nove opreme. Štoviše, uz manje iznimke, bitniji se pomaci u segmentu opremanja HV-a nisu se dogodili gotovo punih deset godina. </p>
<p>Veliki dio vojnog proračuna trošio se na plaće osoblja (više od 70 posto), a i ono malo nove opreme kupovalo se gotovo u pravilu na kredit.</p>
<p>Stvari su se ipak počele mijenjati nakon donošenja strateških obrambenih dokumenata i zakona, no i tu je pitanje brzine ostalo posve otvoreno. </p>
<p>Zapravo, tek će se iduće godine odrediti pravac budućeg razvoja oružanih sustava HV-a. MORH će, naime, tijekom 2004. izraditi vjerojatno najvažniji dokument kad je riječ o budućem izgledu naših Oružanih snaga - Strategijski pregled obrane. Pregled će sadržavati »snimku« trenutačnog stanja, mehanizme demokratskog nadzora hrvatskog obrambenog sustava te nove ciljeve, rokove i projekciju potrebnih proračunskih sredstava za njihovu provedbu. Dokument je bitan i zbog toga jer će po njemu biti izrađeni i neki drugi važni dokumenti; Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga do 2015., Studija o profesionalizaciji HV-a te sustav višegodišnjeg planiranja proračunskih troškova. </p>
<p>Generalno gledajući, izdvajanje za vojsku trebalo bi ostati u skladu s NATO standardom, odnosno između 2 i 2,2 posto BDP-a godišnje. MORH-u u prilog ide i činjenica da od ove godine, troškovi gašenja požara, kao i neke druge »none-defence« stavke, više ne opterećuju vojni proračun. Kad se tome pribroji značajno smanjenje broja osoblja, za očekivati je otvaranje većeg prostora za opremanje, održavanje i kupnju nove opreme. </p>
<p>Procjenjuje se da bi za kupnju novih oružanih sustava i druge opreme MORH ubuduće mogao izdvajati oko 20 posto budžeta. </p>
<p>Iako ne postoji egzaktan izračun ukupnih troškova modernizacije, nepotvrđene informacije govore kako bi Hrvatska idućih deset godina trebala izdvojiti oko 500 milijuna dolara ako želi imati posve moderniziranu oružanu silu. Tu bi cijenu, očekuje se, ipak donekle moglo umanjiti MORH-ovo izravno poticanje i favoriziranje domaće vojne proizvodnje, kao i uvjetovanje kupnje offset aranžmanima. </p>
<p>O potrebama je manje-više sve rečeno u posljednjih desetak godina. Iznesene su i gotovo dijametralne ocjene, od katastrofičnih do pretjerano optimističnih, no činjenica je da Oružane snage - iako uglavnom raspolažu zastarjelom opremom - danas drže stupanj spremnosti na visokoj razini. </p>
<p>Daleko od toga da svaka grana HV-a podjednako ne vapi za novom opremom. </p>
<p>Za Kopnenu vojsku treba reći da je - iako najveći dio Oružanih snaga - tek ove godine dobila autonomno zapovjedništvo na čelu s generalom Marijanom Marekovićem. U međuvremenu su ustrojena zapovjedništva korpusa, Zapovjedništvo za izobrazbu i obuku KOV-a, pristožerne postrojbe, a transformacija je nastavljena u postrojbama Vojne policije, Riječnom zdrugu, sanitetskoj bojnoj, gardijskim brigadama te inženjerijskim i postrojbama protuzračne obrane.</p>
<p>Kad je riječ o stanju tehnike, general Mareković je nedavno pojasnio kako broj i stanje pješačkog naoružanja kojim raspolažu pripadnici KOV-a u potpunosti zadovoljava potrebe novog ustroja. Zbog stupnja eksploatacije i starosti upozorio je, međutim, kako bi neke temeljne borbene sustave u dogledno vrijeme ipak trebalo modernizirati. </p>
<p>Topničkog oružja u KOV-u ima dovoljno, no u idućem razdoblju očekuje se reduciranje tipova i kalibra. Za potrebe kemijsko-biološke zaštite, suvremenim je sredstvima cijelosti opremljena 50. bojna ABKO-a, no nasušna potreba u KOV-u vlada ponajprije za protuoklopnim sredstvima druge i treće generacije. Naime, od tristotinjak tenkova najviše je prastarih tenkova tipa T-55, a ni oklopni transporteri nisu ocjenjeni perspektivnima za buduće Oružane snage. Isto tako, za zadaće u zemlji i ispunjenje budućih međunarodnih obveza, KOV-u će trebati nove građevinske strojeve, sredstva za razminiranje i drugu inženjerijsku opremu.</p>
<p>Obzirom da potrebe očito premašuju financijske mogućnosti, MORH je jasno dao do znanja da računa na domaće proizvođače. Pored tenkova M-84 i nedavno predstavljenog »Degmana«, naglasak je na poticanju domaće serijske proizvodnje suvremenih borbenih vozila pješaštva. Štoviše, potvrđeno je da će Hrvatska vojska 2005. nabaviti prva borbena oklopna vozila, te da već iduće godine u sustav ulaze tenkovi srednje generacije. Za obuku je nabavljen simulacijski sustav »MILES 2000«, a postrojbe KOV-a dobit će i suvremenu opremu za noćno promatranje i djelovanje. </p>
<p>Flota Hrvatske ratne mornarice sastavljena je ponajprije od plovila za obranu obale. Nedavno su dobili još jedan brzi patrolni brod, a od novih projekata nedavno je najavljen dovršetak gradnje malog protuminskog broda, opremanje raketne topovnjače te izrada projekta i početak gradnje obalnih ophodnih brodova. Poznato je da su brodovi HRM-a prosječno stari više od 20 godina. Svojedobno se razmišljalo o izgradnji višenamjenskog broda koji bi kompenzirao dio postojećih slabosti, no projekt je blokiran kada se shvatilo da bi troškovi premašili 100 milijuna dolara. Ni prva faza gradnje malog minolovca nije jeftina. Do sada je potrošeno 6 milijuna, a za dovršetak minolovca trebat će još 2,5 milijuna dolara. </p>
<p>Od svih grana HV-a, »najživlje« je u zadnje dvije-tri godine u zrakoplovstvu. Samo ove godine, modernizirani su i servisirani borbeni zrakoplovi MiG-21 i helikopteri Mi-8. Isporučena je i postavljena većina novih američkih radara tipa FPS-117 i Falcon II te kupljen novi protupožarni zrakoplov tvrtke Canadair CL-415.</p>
<p>U idućem razdoblju, HRZ bi, prema posljednjim najavama, trebao modernizirati jednu eskadrilu helikoptera Mi-24, a značajnije ulaganje očekuje se i u protuzračnu obranu. Hrvatska, naime, ne raspolaže sustavima PZO-a za srednje i visoke domete, no očekuje se da bi ukupan broj lansera mogao zadovoljiti naše potrebe kada se njihova učinkovitost poveća uvezivanjem novih radarskih sustava te uvođenjem sustava za prepoznavanje. </p>
<p>Obzirom na količinu posla i potrebna sredstva, vojni analitičari procjenjuju kako bi Hrvatska mogla imati priličan staž u NATO-u kada potpuno modernizira svoju vojsku. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Pravi je i posljednji trenutak za hrvatsko ministarstvo mora</p>
<p>Samo ministarstvo mora trebalo bi shvatiti kao veliki institucionalni projekt koji bi imao jednu jedinu svrhu: omogućiti da se učini sve kako bi se jedinstvenu hrvatsku obalu, otoke i more zaštitilo - ne samo za nas, nego i za naše buduće generacije. Za vođenje i ostvarivanje takvog projekta stručnost je važnija od konkretnog političkog opredjeljenja. No, postizanje cilja tog »projekta« niti je samo pitanje profesionalne, a niti samo političke odgovornosti - to je danas za Hrvatsku već postalo pitanje povijesne odgovornosti</p>
<p>Posljednjih se dana u javnosti sve češće čuju rasprave o potrebi ustanovljenja hrvatskog ministarstva mora. To je naročito potaknuto nedavnim proglašenjem zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, te spoznajom da je Hrvatska time dobila pravni okvir, no da ga sada treba ispuniti odgovarajućim sadržajima kako bi se doista i postigla zaštita mora, obale i otoka, kao i racionalno upravljanje bogatstvima Jadrana.</p>
<p> Je li to moguće učiniti na optimalniji institucionalni način, te sistematičnije nego do sada? Budući da je među zemljama koje su imale takvo institucionalno iskustvo i Norveška - pomorska zemlja par excellence, a Hrvatskoj slična ne samo po upućenosti na more nego i po broju stanovnika - o mogućim korisnim spoznajama što bi ih Hrvatska od toga mogla imati razgovarali smo s dr. Davorom Vidasom, direktorom Pomorskog odjela u uglednom norveškom Institutu »Fridtjof Nansen« u Oslu. </p>
<p>• Nedavno ste izjavili kako je Norveška na otvorena pitanja svoje morske politike odgovorila kroz institucionalnu strukturu svojih ministarstava. Radi li se o iskustvu danas zanimljivom za Hrvatsku?</p>
<p>- Što se norveškog iskustva tiče, treba se vratiti tridesetak godina unazad. To je na globalnom planu bilo doba krupnih promjena u međunarodnoj politici s obzirom na more, a Norveška je već na početku sedamdeseteih razmatrala proširenje svoje jurisdikcije na moru. Namjera joj je bila steći isključiva prava ribolova nad golemim bogatstvima Norveškog mora, gdje su sve više zalazile strane flote. U toj se svojoj namjeri Norveška susrela s nekoliko krupnih prepreka, u mnogome sličnih onima s kojima se danas susreće Hrvatska, premda je bilo i važnih razlika.</p>
<p>U to je vrijeme Konferencija UN-a o pravu mora tek bila započela, a gospodarski pojas još nije bio prihvaćen u međunarodnom pravu. Norveška je politika tada razmišljala o mogućnosti proširenja ribolovnih prava na najviše 50 milja, no i to se činilo naročito smionim, gotovo isuviše optimističnim planom.</p>
<p>Naime, osim nesigurnog pravnog statusa, trebalo je riješiti niz pitanja razgraničenja na moru. Najteže među njima bilo je pitanje razgraničenja sa Sovjetskim Savezom u Barentsovu moru. To more nije samo iznimno bogato ribom, ono je tada bilo jedno od strateški najosjetljivijih područja svijeta. Znalo se također da će proširenje norveške jurisdikcije na moru kasnije zahtijevati sporazumno uređenje odnosa s Europom, čiji su ribolovni interesi ovdje bili veliki.</p>
<p>Kako bi se u svemu tome izbjegao prigovor unilateralizma, Norveška je, kao mala zemlja, odlučila svoja prava prvo afirmirati na međunarodnom planu, i to snažnim uključenjem u pregovore tada započete na Konferenciji UN-a o pravu mora, a onda proglasiti svoj novi pojas kada za to sazriju uvjeti. Stoga je bilo potrebno da glavni norveški pregovarač na toj Konferenciji ima i odgovarajuću političku težinu, te da je ona ujedno specifična za probleme mora. Zato je Norveška 1974. godine imenovala svog ministra za more, Jensa Evensena, čovjeka koji je u pitanjima mora ujedinjavao stručnost, iskustvo, viziju i karizmu.</p>
<p>Rezultat je, nekoliko godina kasnije, bilo proširenje norveške jurisdikcije na moru - ali ne od 50 milja ribolovnog pojasa, kako se isprva priželjkivalo, nego čitavih 200 milja isključivog gospodarskog pojasa! Tako Norveška još od kraja 1976. godine ima najveći gospodarski pojas u Europi. Nakon toga je osnovna zadaća ministra mora i njegovog tima bila nastaviti pregovore sa SSSR-om o uređenju odnosa u Barentsovom moru, jer je Norveška prvo proglasila svoj gospodarski pojas, a tek onda išla u daljnje raspravljanje o lateralnoj granici sa SSSR-om. </p>
<p>• Možete li nam reći nešto o ustroju tog norveškog ministarstva: kako je ono bilo organizirano, koliko je ljudi i kakvog profila u njemu radilo? </p>
<p>- Bez ulaženja ovdje u razne organizacijske detalje, koji su ipak specifični za svaku pojedinu zemlju, važno je znati što je bilo osnovno obilježje. Radilo se o vrlo maloj, nebirokratskoj organizaciji - s vrlo velikom efikasnošću. To je bilo moguće zbog stručnosti koju je ta institucija okupljala. Ustanovljena više u obliku tajništva, premda s formalnim statusom izjednačenim ministarstvu, ono je koristilo infrastrukturu drugih ministarstava.</p>
<p> U nekim drugim zemljama koje su imale ministarstvo mora, poput Francuske, model je bio drugačiji. Kakav će se točno model ustroja izabrati, doista ovisi o konkretnim potrebama svake pojedine države.</p>
<p>Važno je znati svrhu svake pojedine institucije. U norveškom slučaju radilo se prvenstveno o vanjskopolitičkoj svrsi, odnosno o doprinosu međunarodnoj afirmaciji gospodarskog pojasa, kako bi ga onda, kad se to postigne, Norveška i proglasila - a zatim nastavila pregovarati sa susjedima i ostalima o uređenju međusobnih odnosa. </p>
<p>U tom pogledu Hrvatska je jednim dijelom već zakasnila, premda je pitanje pregovora sa susjedima, kao i dijaloga s ostalim sredozemnim državama te EU-om u cjelini i dalje vrlo aktualno. </p>
<p>• Biste li za Hrvatsku sada predložili upravo norveški model?</p>
<p>- Što se tiče dijela okolnosti u kojima bi se ministarstvo mora u Hrvatskoj sada možda moglo osnovati, mislim da bi Hrvatska mogla imati koristi od norveškog primjera. To se u prvom redu odnosi na glavni zahtjev: za stručnošću i efikasnošću, umjesto stvaranja dodatne birokratske mašinerije, a ujedno i na fleksibilan pristup ustroju ministarstva.</p>
<p>Ali, ujedno je mnogo toga što nas razlikuje od Norveške. Glavni prirodni resurs Norveške iz mora jest nafta, a zatim i riba, potencijali što ih je ona na najbolji način znala iskoristiti. Hrvatski je glavni prirodni resurs jedinstvena obala s otocima i još danas čisto more - a usred Europe i Sredozemlja. To je dragocjena osnova koju treba čuvati, a ujedno golemi potencijal koji treba znati pametno iskoristiti. </p>
<p>Danas je za tu obalu i more u svijetu sve veći interes. Tako su, recimo, sada čitaoci londonskog »Sunday Times Travel Magazine« Hrvatsku proglasili za najpoželjniju turističku destinaciju u iduće dvije godine, a norveško veleposlanstvo u Zagrebu, zbog poplave interesa, na svojim web-stranicama upućuje sve zainteresirane (Norvežane) kako da se s upitima o kupnji nekretnina na hrvatskoj obali obrate drugim institucijama. To su samo dva od velikog broja najnovijih primjera.</p>
<p>Ono što Hrvatskoj danas doista treba jest institucija koja će biti brižni skrbnik njenih interesa na moru, ali i pas-čuvar tog dragocjenog prirodnog bogatstva. Ustroj eventualnog hrvatskog ministarstva mora trebao bi biti takav da može odgovoriti tim svrhama.</p>
<p>Tako nešto danas evidentno nedostaje i stoga je, velikim dijelom, i moglo doći do toga da hrvatska politika u danima i tjednima pred proglašenje zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa djeluje poput broda bez kompasa. Rasprava i glasovanje u Saboru 3. listopada to su zorno ilustrirali. Za usporedbu, francuski je parlament, u travnju ove godine, odluku o proglašenju zaštićenog ekološkog pojasa u Sredozemnom moru donio suglasnošću stranaka rijetko viđenom u tom parlamentu. Sasvim je jasno da Hrvatskoj treba znatno bolja koordinacija politike vezane uz more, da joj u tome treba bolje »očitavanje kompasa«. Ustanovljenjem ministarstva mora hrvatska bi politika u pitanjima vezanima uz more dobila tog »navigatora« koji joj tako očito nedostaje. </p>
<p>• Ali konkretno, na koji način bi se takve svrhe po Vašem mišljenju ostvarivale ministarstvom mora?</p>
<p> - Mislim da bi osnovni zadatak takve institucije u Hrvatskoj bio da prebrodi dvije linije sadašnje nedovoljne koordinacije u pitanjima vezanima uz more. Jedna linija, gdje je bolja koordinacija evidentno potrebna, jest bolje povezivanje vanjskopolitičkih s unutarnjepolitičkim razmatranjima vezanima uz more. Druga je potreba bolje koordinacije među nedovoljno povezanim resorima koji se odnose na more: ribarstvo, pomorstvo, zaštita morske okoline, zatim pitanja mjera kontrole, pa čak i odraz svega na turizam.Vlada kao cjelina isuviše je širok i opći forum da bi na odgovarajući način to mogla učiniti, dok su razne ad hoc osnovane radne skupine opet isuviše uske. </p>
<p>To se jasno pokazalo u nedavnom razvoju prema proglašenju gospodarskog odnosno ekološko-ribolovnog pojasa. No, sada je mnogo važnije kako će se to novo, još apstraktno pravo Hrvatske konkretizirati. Tek time Hrvatska može proglašenje pojasa okrenuti u svoju istinsku korist. Za to su, međutim, potrebne godine smislenog i organiziranog rada.</p>
<p>Tu treba biti svjestan činjenice da je hrvatska državna uprava ipak još vrlo mlada struktura. No, za razliku od toga, hrvatska je stručnost i znanost o raznim aspektima mora u zreloj dobi, jer ona se gradi na dugotrajnim, neprekinutim tradicijama.</p>
<p>Stoga bi ministarstvo mora trebalo biti i instrument koji bi omogućio smisleno korištenje hrvatskom stručnošću i znanošću u svrhe boljeg upravljanja resursima mora. To bi se moglo postići povezivanjem hrvatskih znanstvenih institucija i stručnjaka koji se bave raznorodnim disciplinama vezanima uz more - oceanografijom, ribarstvom, biologijom, ekologijom, gospodarstvom, pravom i drugima - kroz projekte primijenjene naravi.</p>
<p>Baš kao i mnoge druge bivše socijalističke zemlje, tako i Hrvatska danas ima sindrom vrsne stručnosti u pojedinim specijalističkim područjima, ali njihove slabe međusobne povezanosti. A znamo da u stvarnom svijetu, te naročito u međunarodnim odnosima, ništa nije problem samo jedne struke, niti se danas međunarodni politički problemi mogu rješavati samo političkom vještinom - danas je potrebno znanje i stručnost, i to multidisciplinarno. Ulog u takve projekte vraća se s golemim dividendama.</p>
<p>Takvi su projekti uobičajeni u Norveškoj, pa je tako za naš Institut norveška Vlada, odnosno razna njena ministarstva, čest naručilac projekata (stvarnih, a ne samo formalnih!) u kojima se izrađuju studije kao stručne platforme za daljnje političko diskutiranje i odlučivanje. To je ono što Hrvatskoj danas, u odnosu na more, jako treba - a nema nikakvog pravog razloga, osim organizacijskog, da to Hrvatska ne bi mogla ostvariti.</p>
<p>Tako bi i samo ministarstvo mora trebalo shvatiti kao veliki institucionalni projekt, možda ograničen na vrijeme mandata vlade. Takav bi »projekt« imao jednu jedinu svrhu: omogućiti da se učini sve kako bi se jedinstvenu hrvatsku obalu, otoke i more zaštitilo - ne samo za nas, nego i za naše buduće generacije. Za vođenje i ostvarivanje takvog projekta stručnost je važnija od konkretnog političkog opredjeljenja. No, postizanje cilja tog »projekta« niti je samo pitanje profesionalne, a niti samo političke odgovornosti - to je danas za Hrvatsku već postalo pitanje povijesne odgovornosti.</p>
<p>More državi omogućuje i daje mnogo posla </p>
<p>• No, nemamo li ionako previše ministarstava, pa da bismo sada osnivali još jedno dodatno?</p>
<p>- Doista se čini da Hrvatska ima popriličan broj ministarstava. No, isto se tako čini da bi se taj broj lako mogao racionalizirati, optimalnijom distribucijom funkcija. Pitanje ministarstava jest pitanje prioriteta zemlje, a prioriteti opet ovise o konkretnim okolnostima. U današnjim okolnostima, izgleda mi gotovo nespornim da su pitanja hrvatske pomorske politike i uopće odnosa prema moru i obali jedan od glavnih prioriteta zemlje. Tu leži izniman potencijal za daljnji razvoj, ne samo obale i otoka, već hrvatskog gospodarstva uopće. U tome je, a ne u deklaracijama i obećanjima, dio odgovora na sadašnji problem nezaposlenosti u Hrvatskoj, kao i srž odgovora na demografske probleme otoka, a i dijela obale. Uzmite norveški primjer. Nije nafta sama po sebi, već način korištenja tim prirodnim potencijalom ono što čini Norvešku bogatom zemljom - i što je također važno istaknuti, sve Norvežane, pa makar i one na krajnjem sjeveru zemlje, ujednačeno visokog standarda. </p>
<p>Na čitavu stvar možete i ovako gledati. Nije li pomalo paradoksalno da Hrvatska već dulje vrijeme ima ministarstvo za ono što nema - a to je članstvo u EU, a još nema ministarstvo za ono što odavno ima - za more? Pa to bi ministarstvo brinulo o 5835 kilometara hrvatske obale i otoka te o više od 50.000 četvornih kilometara mora pod hrvatskom jurisdikcijom. Tu ima mnogo posla! </p>
<p>Strateški je interes Hrvatske da postane član Europske unije. No, tu treba biti svjestan jedne važne distinkcije: nije interes Hrvatske da postane tek formalni član Unije, nego da postane stvarni član. Ona neće postati takav član odgovorima na 4560 tuđih pitanja, nego odgovorima na nekoliko vlastitih pitanja. Na njih će odgovoriti tek onda kada iskoristi vlastite potencijale koji joj stoje na raspolaganju. Ako to ne učini sama, iskoristit će ih drugi. A to nikako ne može biti niti strateški niti vitalni interes Hrvatske.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Šešeljevi radikali mogli bi u parlamentu imati i više od četvrtine zastupnika</p>
<p>»Ali, što mislite što donosi više glasova: »mi hoćemo u Europu« ili »mi ćemo se boriti protiv Haaga«? Jasno je, tko god došao na vlast, nema izbora. Kad biste zatražili iskreno i u četiri oka mišljenje nekog radikala što bi s Haagom da sutra dođe na vlast, on bi vam odgvorio da bi surađivao, jer zna da bi, ako to ne bi činio, istoga trenutka prestale sve veze za svijetom što bi bila katastrofa za srpsku naciju«</p>
<p>Zoran Lučić profesor je na beogradskom Matematičkom fakultetu i jedan od ključnih eksperata u CeSID-u, Centru za slobodne izbore i demokraciju, nevladinoj organizaciji koja s uspjehom nadgleda izbore u Srbiji baveći se paralelnim brojanjem glasova. CeSID-ove procjene pokazale su se tijekom godina, počevši od izbora na kojima je srušen režim Slobodana Miloševića, pa do neuspjelih predsjedničkih izbora 16. studenoga, kao vrlo pouzdane i precizne. Razlog tomu leži u pomnom praćenju ponašanja biračkog tijela i dobrom poznavanju »ponude« na političkom tržištu. Lučić je bio i OESS-ov promatrač izbora u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. </p>
<p>• Leži li razlog učestalih neuspjeha predsjedničkih izbora u Srbiji u neadekvatnom, nepromijenjenom izbornom zakonu koji nalaže izlazak birača u broju većem od 50 posto?</p>
<p>- To je točan razlog. Činjenica je da u razvijenim demokracijama taj cenzus ne postoji, a samim tim se otklanja i mogućnost neuspjeha izbora, ali ako tog cenzusa nema lako uspije i bojkotiranje izbora. U rujnu prošle godine, na prvim predsjedničkim izborima prvi krug izbora je uspio, ali je propao drugi jer ni jedan kandidat nije dobio apsolutnu polovicu glasova izašlih birača. Poslije toga su »ponude« na izborima bile male jer su dvije značajne grupacije, Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice i G17 plus Miroljuba Labusa, bojkotirale izbore. Da nije bilo cenzusa svi bi kandidati ušli u izbornu utrku i gotovo sam siguran da bi cenzus od 50 posto bio ispunjen. Uz to splasnuo je i entuzijazam u naciji i izbori su propali. Zagonetan je slučaj Koštunice koji je uvjerljivo pobjeđivao na prethodnim pokušajima ovaj puta nije sudjelovao iako je znao da bi, ako sudjeluje, sigurno pobijedio. DSS iz svog postupka nije izvukla nikakvu političku korist, pogotovo što svi koji su sudjelovali u predsjedničkoj kampanji sada s istim zahuktalim strojem mogu krenuti u parlamentarnu kampanju i biti u startu u prednosti. Međutim, tu je odgovor u razini psihologije što nije moja oblast istraživanja. Poslije uspjeha koji je postigao na izborima Tomislav Nikolić i njegovi radikali mogu s punim jedrima zaploviti u parlamentarnu kampanju.</p>
<p>• Zanimljiva je uloga malih stranaka zbog rušenja vlade i izazivanja parlamentarnih izbora, a sve s rizičnim izgledima da pređu izborni prag od pet posto i uđu u parlament?</p>
<p>- Radi se o samo jednoj maloj stranci koja je izazvala opisano, Socijaldemokratskoj stranci Slobodana Orlića, no ona je već dogovorila koaliciju s G17 plus i njezini su čelni osigurali mjesta u parlamentu, a imat će i ministarsko mjesto ako veći partner bude u vladi. Neke od malih stranaka će se pretopiti u Demokratsku stranku i to je racionalno, probitačna će primjerice biti koalicija Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića i Nove Srbije Velimira Ilića koja ima šanse preći prag. Mnoge male stranke su se kompromitirale zahvaljujući lošem ponašanju ministara iz tih stranaka ili lošem dojmu u javnosti. One će morati same i po svoj će prilici ispasti iz igre. Inače, cenzus od pet posto je užasno okrutan jer treba skupiti puno glasova da bi se ušlo u parlament i u tom se slučaju, za pet posto glasova, automatski dobiva 12 mjesta u skupštini koja broji 250 zastupnika. U prošlom sazivu je Arkanova Stranka srpskog jedinstva za 5,35 posto glasova dobila 14 mjesta. Čim uđete u srbijanski parlament, već ste jaki, u protivnom nemate ništa. </p>
<p>• Kakve su vaše procjene rezultata parlamentarnih izbora raspisanih za 28. prosinca?</p>
<p>- Unatoč navodnim favoritima - Demokratskoj stranci, DSS-u i G17 plus, ne bih nikako podcijenio Radikalnu stranku. Kandidat radikala Nikolić imao je na predsjedničkim izborima golemu podršku i dobio 1,2 milijuna glasova. Naravno, radikali nemaju iluziju da su to sve njihovi birači jer su za njih glasali i birači kojima je njihova opcija bliska, a nisu mogli za svoje favorite jer su oni bojkotirali izbore. Tako su radikali dobili i glasove DSS-a, a i one koji će na parlamentarnim izborima pripasti SPO-u ili socijalistima. Ipak, radikali očekuju između 60 i 70 mjesta u parlamentu. </p>
<p>• Bi li Vojislav Šešelj, da nije u Haagu, bolje kapitalizirao uspjeh radikala od Nikolića?</p>
<p>- Moguće je da će sadašnji način djelovanja radikala biti politički probitačniji. Aktualni su čelnici umjereniji, nemaju tako »pogan jezik« kao Šešelj, što bi moglo privući neke birače. Prateći izborne rezultate vidjeli smo da je na svim biračkim mjestima na kojima je Šešelj u predsjedničkoj utrci odnio prevlast izlaznost birača konstantno bila veća za desetak posto. U parlamentu bi se radikali mogli izboriti za najmanje četvrtinu zastupničkih mandata, a uz njih će najupješniji biti demokrati, DSS i G17 plus. Sami radikali tvrde da će biti drugi po izbornim rezultatima pa ni to teoretski nije daleko od zdravog razuma.</p>
<p> • Kakve su sada pozicije G17 plus, nije li se udaljila od reformskih principa i prozapadne orijentacije koja se vezala uz Labusa?</p>
<p> - Ta stranka tumara i udvara se biračima. Ne znaju kako bi profilirali svoje političke stavove, kako da budu prepoznatljivi. U tom smislu su radikali zapravo jedini profilirani. Kad pitate nekog radikala što misli o bilo kojem političkom pitanju, mislim da bi svi oni dali identičan odgovor - od odnosa prema Haagu ili crkvi pa do abortusa. Kod ostalih stranaka nije tako. </p>
<p>• Što to govori o stanju duha nacije? Vraćaju li se na scenu konzervativne, nacionalističke i izolacionističke snage?</p>
<p>- Nemam tu brigu i mislim da se to neće dogoditi. Radikali će imati dobar izborni rezultat, ali im je jasno da neće formirati vladu. Vladu će formirati stranke »s ove strane političke scene«, znači uvjetno rečeno reformske, no skeptičan sam po pitanju njezine stabilnosti. Premda, moguće je da vlada bude i stabilna ako se pomire interesi, zadovolje apetiti i taštine koje su dosad bile jako izražene. Može se dogoditi da ipak sve funkcionira kao što je dosadašnja vlada uspjela trajati iznenađujućih tisuću dana, a izdržala bi i do kraja mandata da ju je vodio Zoran Đinđić. Osobno se ne bih iznenadio nestabilnosti i kratkotrajnosti nove vlade. </p>
<p>• Koliki je utjecaj međunarodne zajednice na politički život odnosno izbore u Srbiji?</p>
<p>- Nemam informacija o tome. Znam da se rade istraživanja, da se vodi kampanja »izađi pa glasaj«, da postoje »žute mrlje« iz kojih se može iščupati neki glas jer reformske stranke svoje »zalihe« glasova mogu naći samo među apstinentima a ne među drugim strankama. A apstinente će biti teško motivirati jer je ukupna politička klima takva da su ljudi zgađeni političkim događanjima i to u privatnim razgovorima jasno pokazuju. Međutim, u izbornoj kampanji sugestije međunarodne zajednice nisu od nekog utjecaja. To će biti samo jedna od predizbornih tema. Što mislite što donosi više glasova: »mi hoćemo u Europu« ili »mi ćemo se boriti protiv Haaga«?</p>
<p> Međutim, tko god došao na vlast, nema izbora. Kad biste zatražili iskreno i u četiri oka mišljenje nekog radikala što bi s Haagom da sutra dođe na vlast. Odgovorio bi da bi surađivao, jer zna da ako to ne bi činio, istog bi trenutka prestale veze za svijetom i to bi bila katastrofa za naciju i za njih na vlasti pojedinačno. Ali, oni nisu na vlasti i mogu davati neodgovorne izjave i na taj način pridobiti dio biračkog tijela koji se želi junačiti i »pokazati zube«. To je vrijeme prošlo kad je Slobodan Milošević izgubio izbore i stranke takvog profila su poražene. Povratka na sukobe sa Zapadom nema i mislim da je to izvjesno tko god došao na vlast poslije izbora. Prividni sukob među sličnim strankama koji postoji oko tempa integracija su, čini mi se, malo isforsirane, jer se radi o borbi za glasače. Primjerice, G17 dijeli isto biračko tijelo s DS-om, a ne s radikalima i zato ih napadaju, to je razumljivo.</p>
<p> • Kako će daleko ići ti sukobi među sličnima? </p>
<p>- Postoji mogućnost da njima izazovu još veću apstinenciju jer je narodu odvratno gledati te svađe, pokazuju to i istraživanja javnog mnijenja. Možda se oni i opamete, treba vidjeti kako će se voditi kampanja. Bit će zanimljivo vidjeti prema kome i prema čemu će se uperiti bodlje, kako će demokrati i G17 plus, kome će radikali reći neku ružnu riječ - Koštunici, Vuku ili SPS-u, gdje to oni misle da mogu tražiti birače. </p>
<p>• S obzirom na vaša iskustva, jesu li izbori u Srbiji bitno drukčiji od nekih drugih zemalja u tranziciji?</p>
<p>- Situacija je gotovo neusporediva u prilog Srbiji. Primjerice, na izborima u Ukrajini neki su članovi izbornih povjerenstava bili ubijeni. Tamo se izbori razumiju na drugi način i puno dramatičnije: politički takmaci na izborima sukobljavaju svoje »vojske« i tko pokaže više snage u »viteškoj borbi«, taj je pobijedio. Mi smo ipak daleko odmakli od tih obrazaca i takvih poimanja demokracije.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Kušnje atlantskog partnerstva </p>
<p>Britanski je premijer neizmjerno koristan Bushu kao elokventni partner, koji će bolje od njega samoga javno braniti rat u Iraku... Čak i kritičari Tonyja Blaira priznaju da je rat protiv Iraka zagovarao s mnogo odlučnosti, hrabrosti, pa i stila. No uskoro će biti postavljeno pitanje - hoće li ga birači zbog toga kazniti kod kuće, odnosno je li transatlantsko partnerstvo s Amerikom postalo politički (pre)skupo?</p>
<p>JASNA ZANIĆ NARDINI</p>
<p>Winston Churchill imao je Franklina Roosevelta, Margaret Thatcher imala je Ronalda Reagana, Tony Blair ima Georgea Busha. U raznim permutacijama, »specijalni odnosi« između Britanije i Amerike postojano traju, a zajednički jezik i povijest čine se ključnim sastojcima te formule. Kada je međutim ovih dana George Bush pohodio London, bilo je očito da u starim transatlantskim vezama nije sve kao ranije. Bush je bio tek drugi američki predsjednik, nakon Woodrowa Wilsona, koji je kao kraljevski gost odsjeo u Buckinghamskoj palači. No dok su Wilsona daleke 1918., odmah po završetku Prvog svjetskog rata, Londončani dočekali ovacijama, za Busha su upriličili demonstracije. </p>
<p>Serija višednevnih protesta kulminirala je velikim maršem kroz London, koji je vodio do Trafalgarskog trga. Demonstranti, kojih je bilo stotinjak tisuća, na trgu su srušili improvizirani spomenik Georgeu Bushu, parodirajući rušenje Saddamovog kipa u Bagdadu u travnju ove godine. Razlog sve te provale narodnog neprijateljstva prema Bushu (ili »Toksičnom Teksašaninu« kako su ga zvali demonstranti) rat je u Iraku, kojeg osuđuje znatan dio Britanaca. Problema zbog toga ima i britanski premijer Tony Blair, kome su zbog Iraka i Busha dramatično pale akcije kod birača.</p>
<p>Blair je, treba li podsjećati, danas najodaniji Bushov partner. Najbolje o tome svjedoči britanski vojni angažman u Afganistanu i Iraku na strani Amerike. S jedne strane, britanskog premijera motivira jaki moralni imperativ obračuna sa zlom državnog nasilja i terorizma. S druge strane, kod njega postoji i jaka potreba da bude u što tješnjoj vezi s najmoćnijom nacijom na planeti. Sve to pribavilo mu je kod kuće dosta kritičara i neprijatelja - među onima koji se protive iračkom ratu. »Mi smo zaista mislili da će Blair i Novi laburisti promijeniti svijet nabolje. Tijekom šest godina (otkako je izabran 1997.) Blair je moju generaciju razočarao mnogo puta, ali je vrhunac bio rat s Irakom i ljubav između njega i Bushove administracije. On više nije naš«, objašnjava mlada britanska novinarka Laura Barton na stranicama američkog tjednika Newsweek. </p>
<p>Tony Blair vodi britanske laburiste, stranku koja se nalazi negdje između ljevice i centra, dok su George Bush i njegovi republikanci čvrsto na desnoj strani političkog spektra. Već i to čini njihovo političko partnerstvo pomalo neobičnim. Štoviše, prije Bushovog dolaska na vlast Blair je imao vrlo prisne odnose s njegovim demokratskim prethodnikom, Billom Clintonom. Blair i Clinton bili su si ideološki mnogo bliži nego Blair i Bush, a u jednoj su fazi zajednički promovirali i »treći put«, između kapitalizma i socijalizma. No njihovi odnosi nisu uvijek bili tako harmonični, kako se to izvana činilo.</p>
<p>Ugledni Timesov komentator i novinar Peter Riddell, objavio je nedavno knjigu »Hug Them Close« (»Stisnite ih u zagrljaj«), u kojoj majstorski opisuje dinamiku današnjih transatlantskih odnosa. Naslov knjige dolazi od fraze koju je navodno izrekao jedan britanski dužnosnik, opisujući na koji se način treba politički približiti Amerikancima - tako da ih se čvrsto zagrli i privine k sebi.</p>
<p> U pozadini takvog razmišljanja stoji uvjerenje da Britanija danas može igrati važnu međunarodnu ulogu jedino u partnerstvu s jedinom preostalom svjetskom velesilom. Riddell, dakle, otkriva da Blair zapravo nikada nije bio sasvim opušten u Clintonovoj blizini - osjećajući se kraj tog elokventnog i iskusnog državnika kao mlađi kolega i učenik. Blaira je smetala i Clintonova osobina da nešto obeća, a potom se predomisli. Njih dvojica najviše su se svađali zbog Kosova, jer se Bill Clinton nikako nije mogao odlučiti na vojnu intervenciju. Jednom su se devedeset minuta »vrlo ljutito« prepirali preko telefona, kako je kasnije posvjedočio britanski veleposlanik u Washingtonu, sir Christopher Meyer. </p>
<p>Potkraj 2000., nedugo prije nego je otišao s vlasti, Clinton je Blairu dao tri savjeta. Prvi je glasio da ne »zezne« svoje izbore kao Al Gore. Drugi je savjet bio: »Budi s Bushem jednako blizak kao što si bio sa mnom«. Kao treće, Clinton je preporučio Blairu: »Nemoj podcjenjivati Georga W. - on je pronicljiv i jaki političar te apsolutno nemilosrdan«. Šest mjeseci kasnije, na britanskim općim izborima, Blair je, po Clintonovu naputku, doista izbjegavao greške koje su Gorea stajale predsjedništva. I bez Clintonovog savjeta britanski premijer bi se vjerojatno nastojao opet čim više približiti Bijeloj kući, jednako kao što su to činili gotovo svi njegovi prethodnici nakon Drugog svjetskog rata. </p>
<p>Unatoč ideološkim razlikama, Tony Blair i George Bush su se već pri prvom susretu našli na istoj valnoj dužini. Njihovi su odnosi mnogo manje složeni nego između Blaira i Clintona - gdje je uvijek postojala određena napetost, kao između mlađeg i starijeg brata, ili učenika i učitelja. Po iskustvu je Blair sada stariji partner, pa Bushu često šalje poruke i dopise - kao što ih je u Drugom svjetskom ratu Churchill slao Rooseveltu. No kada je u pitanju politička moć, konce, dakako, drži Bush. U jednom po Blaira poraznom članku u časopisu Foreign Affairs, James Rubin (pomoćnik državnog tajnika u Clintonovo doba), tvrdi da Britanija kao saveznica ima malo utjecaja na Ameriku. </p>
<p>Domaći, britanski kritičari često prigovaraju Tonyju Blairu da od Amerike nije dobio ništa kao revanš za svoju lojalnu podršku. Prilikom nedavnog Bushovog posjeta Londonu, američki predsjednik imao je priliku da objavi neki ustupak Britancima - npr. oko puštanja britanskih građana uhićenih u bazi Guantanamo, da im se sudi kod kuće. No nije to učinio. Bush je mogao signalizirati i skoro ukidanje uvoznih tarifa pomoću kojih štiti američki čelik. Ni to nije učinio, premda mu zbog spomenutih tarifa sada prijeti trgovinski rat s EU. Politički, Blair nije imao mnogo od Bushovog posjeta. Fotografiranje u društvu američkog predsjednika trenutačno je nezahvalna stvar. U nedavnoj anketi »Mirrora« samo 27 posto upitanih izjavilo je da su Blairovi »specijalni odnosi« s američkim predsjednikom dobri za Britaniju, dok je 38 posto tvrdilo obratno. </p>
<p>Nekoć se govorilo o ambiciji Tonyja Blaira da postane prvim predsjednikom EU-a, kada takvo mjesto bude postojalo. No njegova bliskost s Georgeom Bushom ne bi bila dobra preporuka za taj položaj. U najnovijem broju lijevo usmjerenog britanskog lista »New Statesman«, ugledni britanski politolog David Marquand tvrdi da ključna linija podjele u unutareuropskoj politici danas postoji između onih koji žele biti dijelom američkog imperija, i onih koji to ne žele. »Nemoguće je istovremeno biti s obje strane linije«, nastavlja on, te dodaje: »Većina europskih vođa mrzi izvlačiti takav zaključak, ali ne biti dijelom američkog imperija mora implicirati stvaranje europskog pola moći«. </p>
<p>Blair međutim tvrdi da želi pripadati i Europi i Americi. Vrijeme će pokazati je li jedno i drugo moguće. Ne tako davno spominjao je i ambiciju da bude mostom između Starog kontinenta i Novog svijeta. Problem je u tome što proameričkim zemljama, kao što su Nizozemska, Danska ili nekim istočnim Europljanima, zapravo ne trebaju posrednici. One komuniciraju izravno s Washigtonom. Kada je riječ o drugoj grupi europskih zemalja, poput Francuske, Njemačke i Belgije, koje je američki tajnik za obranu Donald Rumsfeld posprdno svrstao u »staru Europu«, Blair ih nikako nije uspio pridobiti za iračku vojnu intervenciju. </p>
<p>Britanski premijer je međutim neizmjerno koristan Bushu u jednoj drugoj ulozi - kao elokventni partner, koji će bolje od njega samoga javno braniti rat u Iraku. Blair je Americi potreban i stoga da George Bush može reći kako vojnu intervenciju protiv Saddama nije izveo na svoju ruku, već u koaliciji s Britancima (te još nekim zemljama koje su dale manji vojni prilog). Posljednje snimke s Blairom i Kraljicom bile bi Bushu korisne kod kuće, tim više što je do američkih izbora samo godina dana, da opći dojam nisu pokvarile londonske demonstracije. </p>
<p>Bivši konzervativni ministar vanjskih poslova Douglas Hurd jednom se pohvalio da u svjetskom ringu Britanija boksa u višoj kategoriji od one kamo bi spadala po svojoj težini. Izgleda da je to ostala i ambicija sadašnje laburističke administracije, odnosno čovjeka koji je otjelovljuje - Tonyja Blaira. Čak mu i kritičari priznaju da je rat protiv Iraka zagovarao s mnogo odlučnosti, hrabrosti, pa i stila. Pitanje međutim glasi - hoće li ga birači zbog toga kazniti kod kuće, odnosno je li transatlantsko partnerstvo s Amerikom postalo politički (pre)skupo.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Superzvijezda sa spuštenim hlačama </p>
<p>Američki mediji tvrde da su Jacksona za zlostavljanje optužili roditelji 12-godišnjeg dječaka, a policija je dobro prerovala Jacksonovo imanje i zatražila ostale žrtve, ako ih je bilo, da se jave. Hoće li nečiji roditelji na brzinu doći do velikog novca, koristeći pri tome »razloge za sumnju« i djecu koja su vrijeme provodila s Jacksonom, ili je riječ o stvarnim grijesima pop-zvijezde, pokazat će, valjda, istraga </p>
<p>HRVOJE HORVAT</p>
<p>Brojne agencijske vijesti i televizijske snimke potrage, pretrage i predaje, sa slikama putovanja Michaela Jacksona od losangeleskog aerodroma do zgrade policije, pokazale su da puno širi krug od dežurnog osoblja za te stvari želi znati »o čemu je tu zapravo riječ«. Nije ni čudno znamo li za dosadašnji popis Jacksonovih »posebnosti« i životnog stila prema kojemu su mnogi ekscentrični bogataši male bebe. Na vječno pitanje je li Jackson iskorištavao malodobnu djecu trebao bi - ako ne Mulder i Scully zaduženi za superzvijezde spuštenih hlača - odgovor dati sudski postupak koji počinje 9. siječnja. Sve skupa već do sada djeluje kao »sapunica« s velikim tržišnim potencijalom. </p>
<p>Već smo se naslušali priča o Michaelu Jacksonu, bizarnih detalja na koje ste samo mogli odmahnuti glavom i reći da vas se ne tiču nečije ludosti pod maskom s kisikom, igranje s devama, lunapark na ranču »Neverland«, kirurška promjena fizionomije i boje kože, ili dječje maštarije čovjeka koji bi po godinama trebao biti barem donekle ozbiljan. Fascinacija likom Petra Pana kod Jacksona je uzela maha do te mjere da mu je čitav život pretvoren u adolescentsku bajku i igrokaz s izmišljenim likovima, ali nečiji mentalni »rush hour« i privatnost nisu briga ozbiljnog novinarstva, pogotovo ako je riječ o banalnim show-business ekscesima ispod svake razine zdrave pameti.</p>
<p>Jacksonov profesionalan rad doživio je zadnjih desetak godina pad proporcionalan povećanju njegove ekstravagantnosti i zanimanju javnosti za detalje iz bajke u koju pretvara svoj stvarni život, nudeći ga okolo poput menija koji svi žele provjeriti. Taman kad se stišala hajka s naširoko reklamiranim televizijskim dokumentarcem protiv kojega se pobunio čitav tim Jacksonovih odvjetnika i lansirao svoj »odgovor«, Jacko je opet uhvaćen u nedopuštenoj poziciji i malodobnom osobom u blizini. Višednevna potraga po Los Angelesu, optužba za pedofiliju i puštanje na slobodu uz tri milijuna dolara visoku kauciju vjerojatno će zapečatiti glazbenu karijeru talentiranog glazbenika koji je na početku rada s Jacksons 5 svima bio simpatično dijete. A gle u što se pretvorio - govore mnogi. </p>
<p>Riječ je o tipičnoj hollywoodskoj priči u kojoj je zamjena stvarnog života maštarijama skrhala nečiji zdrav razum i pretvorila ga u ridikula javne scene kojeg ne žalimo samo zato jer ima novca preko svake racionalne mjere, ali s kojim se valjda nitko ne bi htio mijenjati ni pet minuta. Jacksonove bizarnosti, stil života i razina promišljanja u javnim istupima djeluju »iščašeno« i onima s nižim pragom tolerancije prema nečijim »mušicama«. Nikada se nije uspjelo sustavno dokazati Jacksonove grijehe s pedofilijom i optužbe koje su u nekoliko navrata branjene sirupastom tezom o njegovom misionarski »humanitarnom«, skoro terapijskom prijateljstvu s djecom s kojom često provodi vrijeme na bajkovitom »Neverlandu«. No, sad su ga istražitelji uzeli na zub prilično ozbiljno, pa ako takve veze postoje, mogao bi dobiti po prstićima više nego se nadao, ako ih je stavljao tamo gdje nije smio. </p>
<p>Jackson se tereti za višestruko zlostavljanje djeteta za koje, ako bude osuđen, može dobiti od tri do osam godina zatvora po svakoj točki optužnice koja još nije javno objavljena. Budući da su posrijedi službena optužnica i sudski nalog za pretres, policija vjerojatno ima neke indicije, ali sve opet može završiti i kao dobro zapakirana priča. Američki mediji tvrde da su Jacksona za zlostavljanje optužili roditelji 12-godišnjeg dječaka, a policija je dobro prerovala Jacksonovo imanje i zatražila ostale žrtve, ako ih je bilo, da se jave. </p>
<p>Hoće li nečiji roditelji na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> doći do velikog novca, koristeći pri tome »razloge za sumnju« i djecu koja su vrijeme provodila s Jacksonom, ili je riječ o stvarnim grijesima pop-zvijezde pokazat će, valjda, istraga. No, niti sudski epilog niti popratne diskvalifikacije možda neće rezultirati javnim sablažnjavanjem: javnost je već senzibilizirana na Jacksonove ispade, mnogi ga već i sada brane i oplakuju, a ima i više nego dovoljno novca za obranu, nagodbu izvan suda i štošta drugo za izbjegavanje izravnog optužbenog linča. </p>
<p>Dio javnosti i fanatični poklonici rado će dočekati svaku slamku koju im Jackson dobaci. Sve skupa opet bi moglo završiti kao nezavršen skandal kojima je američka show-business historija ionako bogata. Jer, bogati i ekscentrični tipovi poput Jacksona tu su pred vama cijelo vrijeme, to im je stalan posao.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Gramatika je pitanje ispravnog načina mišljenja: Hoće li itko išta izgubiti zato što ne zna hrvatski</p>
<p>»Učiniti ćemo sve da poboljšamo standard...«, piše i govori netko. Ispravno je, dakako, »učinit ćemo« (ispravno se to izgovara sliveno, kao jedna akcenatska cjelina: učinićemo). Za tu posljednju pogrešku, krivnju valja tražiti na dvije strane. Prvo su krivi savjetnici dotičnog političara koji nemaju petlje reći: Dragi gospodine taj i taj, nije ispravno »učiniti ćemo« ili »nastojati ćemo«, nego »učinit ćemo, nastojat ćemo«. Ali ti savjetnici nerijetko su ljudi sluganskog mentaliteta koji se ne usuđuju proturječiti »gospodaru« / Ako enklitika više nije enklitika, onda je moguća posljedica i, još pogrešan, oblik »učiniti ćemo«. Volio bih ipak da se u tom jezičkom procesu uvažava i stav onih koji dobro govore ili pišu. Ali kada su enklitike u pitanju, onda dobar stilist može očekivati da će mu ih lektor premještati i postavljati na pogrešna mjesta, a književniku koji ispravno piše neki će kritičar ozbiljno prigovoriti zbog poretka riječi, koji je upravo onakav kakav bi, prema pravilima i prirodi dobroga književnog jezika, i morao biti / Onaj tko griješi u gramatici na takav način, griješi i u logici, odnosno u razmišljanju. Zato onaj tko to ne zna u petom razredu osnovne škole, ne može dobiti prolaznu ocjenu iz hrvatskoga. Ali ti kriteriji kao da ne vrijede i u politici i drugim područjima javnog života; kao da ne važe uopće izvan klupa osnovne škole. Problemi s enklitikom i pogrešnim padežnim oblicima samo su dio stanja koje zabrinjava</p>
<p>LUDWIG BAUER</p>
<p>Više nego ikad obasipaju nas porukama; više nego ikad grčevito usmjerenim na to da nas uvjere u svoju sliku svijeta. Neki nas mladi genij obavještava kako bi mogao »otići bilo gdje«, a ipak on ostaje u Hrvatskoj. </p>
<p>Njegovo je opredjeljenje za svaku pohvalu, ali ne bi škodilo da zna kako se hrvatski ne kaže »otići bilo gdje«, nego »otići bilo kamo«. Neki istaknuti političar izražava uvjerenje da je program napretka upravo program njegove stranke, odnosno »program kojeg smo usvojili«. Ne bi mu škodilo da zna kako se to hrvatski kaže program koji smo usvojili. »Učiniti ćemo sve da poboljšamo standard...«, piše i govori neki drugi. Ispravno je, dakako, »učinit ćemo« (ispravno se to izgovara sliveno, kao jedna akcenatska cjelina: učinićemo).</p>
<p>Za tu posljednju pogrešku, krivnju valja tražiti na dvije strane. Prvo su krivi savjetnici dotičnog političara koji nemaju petlje reći: Dragi gospodine taj i taj, nije ispravno »učiniti ćemo« ili »nastojati ćemo«, nego »učinit ćemo, nastojat ćemo«. Ali ti savjetnici nerijetko su ljudi sluganskog mentaliteta koji se ne usuđuju proturječiti »gospodaru«, a često i ne poznaju svoj jezik bolje od toga kome (u pogledu jezika - loše) služe. </p>
<p>Drugi je krivac za takav tip pogreške činjenica što se kod govornika hrvatskog jezika gubi osjećaj za enklitiku, nenaglašenu riječ koja se akcenatski naslanja na prethodnu, naglašenu. </p>
<p>Ispravan položaj enklitike u pismu i govoru jedno je od onih svojstava našeg jezika koje hrvatskom jeziku daju karakterističnu melodiju i ljepotu. </p>
<p>U skladu s tim, ispravno bi bilo reći »Ante je Marković svjedočio u Haagu« ili »Ante Marković svjedočio je u Haagu«. Umjesto toga, većina će ljudi reći i napisati neispravno »Ante Marković je svjedočio u Haagu«. </p>
<p>Tako će to objaviti i sve novine. Ono »je« postaje u takvom slučaju ili naglašeno ili se prisloni uz sljedeću riječ, pa time postaje proklitikom. Gubi se izvorna ljepota i ritam govora, a loše i neispravno polako postaje normom. </p>
<p>Zanimljivo je da među onima koji tako govore i pišu ima mnogo onih koji inzistiraju na razlikama između srpskoga i hrvatskog jezika i govora; zanimljivo stoga što takvo gubljenje enklitike jest karakteristika suvremenog srpskoga, a nije karakteristika lijepoga hrvatskoga standardnoga ili književnog jezika.</p>
<p>Naravno, prihvaćam činjenicu da se jezik neprestano mijenja i da na te promjene prečesto utječu oni čije je poznavanje hrvatskog ispod razine petog razreda osnovne škole. </p>
<p>Ako enklitika više nije enklitika, onda je moguća posljedica i, još pogrešan, oblik »učiniti ćemo«. Volio bih ipak da se u tom jezičkom procesu uvažava i stav onih koji dobro govore ili pišu. Ali kada su enklitike u pitanju, onda dobar stilist može očekivati da će mu ih lektor premještati i postavljati na pogrešna mjesta, a književniku koji ispravno piše neki će kritičar ozbiljno prigovoriti zbog poretka riječi, koji je upravo onakav kakav bi, prema pravilima i prirodi dobrog književnog jezika, i morao biti.</p>
<p>Kod one prethodno spomenute pogreške - »program kojeg smo usvojili« - riječ je o upotrebi pogrešnoga padežnog oblika. Pa zar ni padeže svoje ne poznajemo? Bojim se da je tako. Hrvatski jezik ima, uz ostale kvalitete, i svojstvo da u govoru i pisanju razlikuje živo od neživoga. </p>
<p>Primjerice, ako kažemo »To je roman pisca koji svi vole« - onda želimo reći da svi vole roman; ako pak kažemo »To je roman pisca kojeg svi vole« - onda tvrdimo da svi vole pisca. Primjer pokazuje da razlikovanje živoga od neživoga oblikom riječi nije nimalo beznačajno. Naravno, to je pitanje gramatike, ali je gramatika pitanje ispravnog načina mišljenja. Onaj tko griješi u gramatici na takav način, griješi i u logici, odnosno u razmišljanju. Zato onaj tko to ne zna u petom razredu osnovne škole, ne može dobiti prolaznu ocjenu iz hrvatskoga. Ali ti kriteriji kao da ne vrijede i u politici i drugim područjima javnog života; kao da ne važe uopće izvan klupa osnovne škole. </p>
<p>Problemi s enklitikom i pogrešnim padežnim oblicima samo su dio stanja koje zabrinjava. O bolnoj barbarizaciji našeg jezika možda najbolje govori upotreba dvojbenog oblika »tijekom«. Mnogi danas govore, pa i pišu: »tijekom jučerašnjega dana« umjesto »jučer«, »tijekom prošle godine« umjesto »lani«, »tijekom prijepodneva«, umjesto »prije podne«, »tijekom svibnja« umjesto »u svibnju« itd. </p>
<p>Naime, gotovo sve hrvatske riječi koje označavaju vrijeme imaju u sebi i značenje protjecanja vremena, pa je ono »tijekom« ne samo nakazno nego i suvišno.</p>
<p>Štošta u jeziku pošlo je loše i zbog toga što se nepotrebno progone ili izbacuju iz jezika riječi za koje se misli da su srpske. Pretjerano izbjegavanje riječi »da«, »izvještaj«, »takmičenje«, »hiljada«, »historija«, »penzija« i tome slično, ili protjerivanje latinskih naziva mjeseci - dakle, riječi koje nisu esencijalno srpske, za razliku od »ubjeđivanja«, »učestvovanja«, »prevazilaženja« - nepotrebno je siromašenje hrvatskog jezika. </p>
<p>Zašto za neki pojam ne bismo alternativno mogli koristiti ponekad i hrvatske ili pohrvaćene sinonime? Zato što se to ne sviđa nekim političarima?</p>
<p>Neke druge promjene u tom smjeru također predstavljaju siromašenje hrvatskog jezika. U modu je ušao pozdrav »bok« i istisnuo »zdravo«, što je bio hrvatski pozdrav i prije nego što je dobio ideološku konotaciju. </p>
<p>»Zdravo« je ostalo prihvatljivo samo u molitvi »Zdravo, Marijo«. Pozdrav »bog« primarno ima smisla za one za koje je to isticanje nabožnosti (iako među Deset zapovijedi ima i ona: Ne spominji ime Božje uzalud), ali što ako je u pitanju samo iskrivljeni oblik njemačke riječi »verbeugen«, odnosno klanjati se, dakle, barbarizam?</p>
<p>Siromašenju hrvatskog jezika pripada i to što je iz upotrebe gotovo nestalo predbuduće vrijeme. »Kada ćemo ući u Europu, tada će...« tvrde neki. Ispravno je »Kada budemo ušli u Europu, tada će...« Vrlina je hrvatskog jezika da se kod izricanja dviju budućih radnji jasno može, i mora, pokazati koja se događa prije. Slično je i s pretprošlim vremenom. Nije ispravno, iako se može čuti: »Kad sam stigao, ona je već otišla.« Ispravno je: »Kad sam stigao, ona je već bila otišla«.</p>
<p> Jedna prošla radnja dogodila se prije druge, a hrvatski jezik, pravilno upotrijebljen, može to izraziti.</p>
<p>O siromašenju i barbarizaciji našeg jezika moglo bi se, a vjerojatno i moralo, napisati mnogo više nego što stane u novinski članak, ali prosječni govornik hrvatskog jezika ne razmišlja previše, ili ne razmišlja uopće, o jeziku, to više što je naša pismenost, u kvalitetnijem smislu te riječi, izrazito slaba. </p>
<p>Stoga i nema mnogo smisla objašnjavati svakom prigodom tom prosječnom govorniku hrvatskog kako je, primjerice, »međutim« zapravo prilog, a nikako nije suprotni veznik, ali bi to i slična pitanja jezika morali znati svi lektori, a i oni koji se jezikom služe u javnoj uporabi.</p>
<p>Nažalost, nitko ništa neće izgubiti zato što govori neispravno i služi se »bantu« hrvatskim jezikom, jer to je gotovo, kako smo vidjeli, a i opet: nažalost, opće stanje. Ali ne bi škodilo da političari, koje prečesto slušamo, nauče hrvatski nešto bolje. </p>
<p>Jer nerijetko od loših političara i još gorih znalaca jezika potječu modeli pogrešne upotrebe hrvatskoga, ili pomodnost nakaznih, a suvišnih oblika i izraza, poput spomenutog »tijekom«, ili onoga »glede«, s kojim se danas ljudi samo rugaju, a još jučer su se pojedinci kitili tim izrazom kao dokazom svoje svakovrsne ispravnosti.</p>
<p>Autor je književnik; živi u Galgovu pod Okićem.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Doživljajno usmjerena nastava književnosti razvija duhovnost, postaje zrcalo u komu učenik vidi sebe</p>
<p>Suvremeni književni odgoj i obrazovanje ostvaruje se u multimedijskome okruženju u promijenjenim komunikacijskim i informacijskim okolnostima, te promijenjenom društvenom i moralnom kontekstu. Riječ je i o promijenjenom senzibilitetu mladih naraštaja, te mjerilima društvene promocije. U promijenjenim uvjetima i okolnostima tradicionalni model književnoga odgoja i obrazovanja ne može udovoljiti zahtjevima modernoga vremena (postmoderne), te spoznajama odgojnih znanosti / Istraživanja su pokazala da učenici gube interes za nastavu književnosti, čitanje književnih djela koja su propisana u školskoj lektiri, motivaciju za čitanje i učenje. Javlja se otuđenost od nastave i pribjegavanje »literarnom švercu« - preuzimanju gotovih sadržaja s Interneta ili Vodiča kroz lektiru koji nudi sadržaje djela</p>
<p>DRAGUTIN ROSANDIĆ</p>
<p>Usklađivanje književnoga odgoja i obrazovanja (nastave, izvannastavne i izvanškolske djelatnosti) sa značajkama suvremenosti i zahtjevima budućnosti nameće se kao vrlo aktualan društveno-pedagoški problem. </p>
<p>Suvremeni književni odgoj i obrazovanje ostvaruje se u multimedijskome okruženju u promijenjenim komunikacijskim i informacijskim okolnostima, te promijenjenom društvenom i moralnom kontekstu. Riječ je i o promijenjenom senzibilitetu mladih naraštaja, te mjerilima društvene promocije.</p>
<p>U promijenjenim uvjetima i okolnostima tradicionalni model književnoga odgoja i obrazovanja ne može udovoljiti zahtjevima modernoga vremena (postmoderne), te spoznajama odgojnih znanosti. </p>
<p>Potreba za promjenom paradigme književnoga odgoja i obrazovanja aktualizira se na više razina: razini sadržaja, didaktičke oblikovanosti sadržaja, ciljeva, organizacije kurikula, organizacije odgojno-obrazovnoga procesa, položaja učenika u nastavi, uloge učitelja u promijenjenoj paradigmi, na razini vrednovanja postignuća. </p>
<p>Svaka od spomenutih odrednica traži svestranije razmatranje i istraživanje u znanstvenim projektima.</p>
<p>U aktualnim nastavnim programima književnost se proučava i poučava u različitim sustavima. Osnovnoškolska nastava (razredna i predmetna) ostvaruje se u tematskom i kombiniranom tematsko-književnoteorijskome sustavu. Srednjoškolska nastava ostvaruje se u književno-teorijskome i književno-povijesnome sustavu u koji je uključena nacionalna i svjetska (pretežno europska književnost).</p>
<p>Srednjoškolska paradigma slijedi znanstvenu paradigmu teorije i povijesti književnosti. Tako koncipirana nastava nije usklađena s pedagoško-psihološkim odrednicama nastave književnosti, odnosno s književnim interesima učenika, književnim i čitateljskim razvojem, književno-kritičkim mišljenjem učenika u pojedinim razredima. </p>
<p>Neusklađenost paradigme (književno-povijesne i književno-teorijske) s pedagoško-psihološkim odrednicama književnoga odgoja i obrazovanja proizvodi negativne učinke, odnosno negativan odnos učenika prema nastavi književnosti.</p>
<p>Istraživanja su pokazala da učenici gube interes za nastavu književnosti, čitanje književnih djela koja su propisana u školskoj lektiri, motivaciju za čitanje i učenje. Javlja se otuđenost od nastave i pribjegavanje »literarnom švercu« - preuzimanju gotovih sadržaja s Interneta ili Vodiča kroz lektiru koji nudi sadržaje djela.</p>
<p>Promjena paradigme nastave književnosti utemeljuje se na spoznajama metodičke znanosti. Postoje različite suvremene koncepcije nastave književnosti koje odstupaju od tradicionalne paradigme, posebno kad je riječ o srednjoškolskoj nastavi koja »robuje« književnopovijesnoj paradigmi, predmetno-satnoj organizaciji nastave te predavačko-reproduktivnomu metodičkomu sustavu.</p>
<p>U prevladavanju tradicionalne paradigme posebna se pozornost daje izboru sadržaja, organizaciji sadržaja u kurikulu, organizaciji odgojno-obrazovnoga procesa, položaju učenika - uvažavanju njihove osobnosti te instrumentariju za mjerenje postignuća u literarno-čitateljskomu razvoju učenika i stjecanju literarne kompetencije.</p>
<p>Izbor sadržaja prilagođuje se doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika, a ne književno-povijesnim odrednicama. Sadržaji se ne usustavljuju u književno-povijesnim sustavima (sustavima književnih razdoblja i smjerova). Umjesto književno-povijesnih sustava uvode se tematski sustavi koji okupljaju djela iz različitih književno-povijesnih razdoblja nacionalne i svjetske književnosti.</p>
<p>U organizaciji odgojno-obrazovnoga procesa napušta se krutost predmetno-satne nastave, predavačko-reproduktivnoga sustava i monodisciplinarnosti. Uvodi se otvoreni metodički sustav koji se utemeljuje na didaktičkoj ponudi, slobodi izbora sadržaja, diferencijaciji oblika i postupaka (uvođenje timske nastave, projektne nastave, partnerske nastave i drugih oblika suradničke nastave). Mjerenje postignuća obuhvaća znanje i sposobnosti, odnosno stupanj literarne kompetencije.</p>
<p>U prevladavanju tradicionalne nastave književnosti utemeljene na književno-povijesnoj osnovi i predavačko-reproduktivnomu sustavu javljali su se različiti reformni pokušaji koji su se opredjeljivali za tematski sustav u sklopu cjelovite (kompleksne) nastave utemeljene na načelima korelacije (međupredmetne). </p>
<p>Reformni pokušaj poznat pod imenom doživljajna nastava dodjeljuje učenicima status subjekta, estetskoga subjekta.</p>
<p>Na načelima doživljajne nastave oblikuje se i školska interpretacija (zagrebačka metodička škola) koja učenicima dodjeljuje status estetskoga subjekta uvažavajući njihove doživljajno-spoznajne mogućnosti u literarno-estetskoj komunikaciji. Provedena su mnoga istraživanja o recepciji književnih djela, emocionalnomu i racionalnomu prihvaćanju književnoga djela te imaginativnomu reagiranju na književno-umjetničke sadržaje. </p>
<p>Nastava se usmjeruje prema razvijanju emocija, estetskih čuvstava, estetskih spoznaja, kritičkoga mišljenja, razvijanju literarne imaginacije. Doživljajno usmjerena nastava književnosti razvija duhovnost, proširuje doživljajne raspone i osposobljava učenike za vrednovanje književnih djela. Proživljena nastava književnosti odgaja čitatelje književnih djela i razvija stvarateljski odnos prema nastavi.</p>
<p>U austrijskome sustavu književnoga odgoja i obrazovanja postoje različite metodičke paradigme koje se izvode iz nastavnoga plana i nastavnoga programa za njemački jezik i književnost. Prema preporukama nastavnoga programa za njemački jezik (okvirnoga programa), učitelji odabiru metodičku paradigmu u skladu s pedagoškim uvjetima, interesima i potrebama učenika u pojedinoj skupini, školi ili kraju. U skladu s tim odabiru se udžbenici koji udovoljavaju potrebama odabrane metodičke paradigme.</p>
<p>U korpusu udžbeničke literature (udžbenika, čitanka, školske povijesti književnosti, književnih leksikona, priručnika poput Književnost u jednome pogledu) posebno mjesto pripada udžbeniku koji je utemeljen na teoriji proživljene nastave književnosti.</p>
<p>Autorski tim (Söllinger-Sokolicek-Söllinger-Letzbor) u udžbeniku »Proživljena književnost« (Erlebte Literatur) nudi model nastave književnosti koji se utemeljuje na teoriji literarno-estetske komunikacije u kojoj učenik očituje svoju individualnu duhovnu osobnost u iskazivanju emocija, misli, stavova, svjetonazora. Književno gradivo raspoređeno je u sustav književnih rodova i njihovih oblika (epski oblici, lirski oblici, dramski oblici, mediji).</p>
<p>Književni rodovi i vrste smješteni su u književno-povijesni kontekst - u sustav stilskih formacija. Poseban dio udžbenika obuhvaća pregled književno-povijesnih razdoblja prema periodizaciji znanstvene povijesti književnosti. Temeljna usmjerenost udžbenika iskazana je odrednicom »razumijevanje i interpretacija književnih fenomena«.</p>
<p>Metodički instrumentarij u udžbeniku temelji se na kritičkome i stvaralačkome čitanju književno-umjetničkih tekstova, razumijevanju jezika i poruka. Razumijevanje idejno-tematskoga sloja teksta služi kao poticaj za razvijanje razmišljanja o vlastitome svijetu, za smještanje poruka u vlastiti svjetonazor, za izricanje stavova o idejama koje su identificirane u djelu. </p>
<p>Tako književno djelo »prelazi« u duhovni svijet učenika i otvara im nove obzore u doživljavanju i razumijevanju aktualne životne stvarnosti, a nastava postaje zrcalo u komu učenik vidi sebe.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, umirovljeni sveučilišni profesor.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="8">
<p>U »Tuškanac« definitivno ide film</p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Prostor nekadašnjeg kina »Tuškanac« definitivno će biti prenamijenjen za filmsku djelatnost, moglo se čuti u petak navečer na tribini »O aktualnom trenutku i budućnosti Filmskog centra« u Kulturno informativnom centru.</p>
<p> Gradski ured za kulturu grada Zagreba podržava ideju pokretanja multifunkcionalnog filmskog centra, u kojem bi se, uz cjelodnevni filmski program kinotečnih i artfilmova, našli i biblioteka, videoteka i prostor za edukativnu djelatnost.</p>
<p> Prijedlog, podsjetimo, nije prošao na posljednjoj sjednici Gradske skupštine, ali to ne znači da je odbijen. Prijedlog će ponovno u proceduru, a odluku Grada da se Filmski centar useli u »Tuškanac« Ured za kulturu očekuje već u siječnju sljedeće godine, kazao je pročelnik Vladimir Stojsavljević. </p>
<p>Oko nekadašnjeg kina koje je danas u vlasništvu grada sukobili su se Kinoteka i Filmski centar, koji dijele prostor u Kordunskoj ulici. Filmski centar je pod ingerencijom grada, a Kinoteka Ministarstva kulture. </p>
<p>Na žalost, uz predsjednika Upravnog vijeća Filmskog centra Hrvoja Hribara i člana Vijeća Hrvoja Turkovića, u KIC-u nije bilo niti jednog predstavnika Ministarstva kulture. </p>
<p>M. I.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>SKAC i H-epicentar pomogli Vukovarki Mireli Ilak</p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Jelena Golubić iz organizacije H-epicentar uručila je ove subote u baru »Papaya« Katarini Šmalcelj iz Studentskog katoličkog centra (SKAC) skromnu, no ipak važnu donaciju od 2000 kuna, a koju će ona uručiti Mireli Ilak, dvadesetogodišnjoj Vukovarki i studentici dislociranog studija Visoke učiteljske škole u Vukovaru.</p>
<p> Mirela se, naime, stjecajem okolnosti mora brinuti o svojoj obitelji (bolesnoj mami i mlađoj sestri).</p>
<p>Novac je skupljen ove srijede na večeri dobre klupske glazbe u »Papayi«, a koja je posebna po tome što se svaki put odabere netko kome će se pomagati. Ovaj put se tako pomoglo Mireli koja je uz ovu donaciju dobila i oko 1400 kuna koje je SKAC skupio na javnoj tribini »Aktualni petak«, a između ostalog, ove nedjelje, u 20 sati, dogovoren je i koncert nekoliko zagrebačkih klapa i studenata Muzičke akademije. Sav prihod ide u korist Mirele. </p>
<p>¸></p>
<p>A. N.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>»Blackout« u Aquariusu proslavio deseti rođendan</p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Koncertom na kojem su nastupila gotovo sva poznata imena domaće hip-hop scene, kultna emisija Radija 101 »Blackout« proslavila je u petak u zagrebačkom klubu »Aquarius« deseti rođendan.</p>
<p>Projekt koji su 1993. pokrenuli DJ Frks i Phatphil, a kasnije im se pridružio Bizzo, s vremenom je postao okosnicom hrvatske rap kulture. Prema riječima zaslužnih za popularizaciju takvog izričaja, reakcije publike isprva su bile prilično obeshrabrujuće, no s vremenom su stvari došle na svoje pa je uz radio emisiju prije pet godina u »Aquariusu« zaživio istoimeni hip-hop program koji se održava svakog petka. </p>
<p>»Kad smo pokrenuli 'Blackout' zaista nismo mislili da ćemo tim projektom na svjetsku hip-hop kartu ucrtati i Hrvatsku, jer naši raperi surađuju s najvećim svjetskim zvijezdama. Sretni smo što nas je publika podržavala svih ovih godina i prepoznala da radimo najiskreniju glazbu«, rekao je Phatphil. Iako im kritičari nisu pretjerano nakloni, Phatphil ističe kako su mnogi glazbenici zahvaljujući upravo »Blackoutu« snimili svoje prve demosnimke, a zatim i albume od kojih su neki poput Bolesne braće i Ede Maajke nagrađeni i diskografskom nagradom »Porin«. Uz spomenute, rođendansku zabavu stihovima su proslavili General Woo, Target, Elemental, Krivično djelovanje i mnogi drugi. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Predstavljeni pobjednici natjecanja »The Best Model of Croatia«</p>
<p>DUBROVNIK, 22. studenoga</p>
<p> - Predstavnici Hrvatske na izboru »The Best Model of World«, koji će se početkom prosinca održati u Turskoj, u subotu su se u Dubrovniku predstavili novinarima. Dvadesetogodišnja Splićanka Ana Vladava i dvije godine stariji Damir Čančarević iz Zagreba, pobjednici ovogodišnjeg natjecanja »The Best Model of Croatia«, u hotelu »Dubrovnik President« pozirali su fotografima u haljinama i odjelima koje će 6. prosinca nositi u Istanbulu. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Slovenci proglašeni »Zlatnim parom euro-gradova«</p>
<p>VARAŽDIN, 22. studenoga</p>
<p> - U varaždinskom hotelu »Turist« održano je V. međunarodno natjecanje pod nazivom »Zlatni par euro-gradova 2003.«. </p>
<p>Nastupili su parovi iz Mađarske, Slovenije i Hrvatske, a najboljima su proglašeni Slovenci Tina Kuhelj i Anže Jakopin, inače peti na svijetu u akrobatskom rock and rollu. Viktoria Kiss i Balasz Pinter iz Mađarske osvojili su titulu »Srebrnog para«, a najbolje je nagradio tradicionalni pokrovitelj natjecanja »Zlatarna Križek« iz Velike Gorice. Posebnu nagradu organizatora i »City Centra Varteks« dobili su Ivana Žnidarić i Bojan Jambrović iz Čakovca. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Varaždinka Kristina Kolačko pobjednica »Vedrih nota«</p>
<p>VARAŽDIN, 22. studenoga</p>
<p> - U završnici 11. natjecanja mladih pjevačkih talenata »Vedre note« nastupilo je 12 pjevača iz Varaždinske i Međimurske županije, a prvo je mjesto osvojila Kristina Kolačko iz Varaždina. </p>
<p>Žiri, u kojem su bili Valentina Geci, Nikola Pomper i Ivica Franjković, njezin su nastup ocijenili najboljim, a nagradu za mladu pjevačicu osigurao je stalni pokrovitelj natjecanja, varaždinska tvrtka »Optika Rauš«. Posebna nagrada organizatora i »City Centra Varteks« dodijeljena je Varaždinki Valentini Ciglar za najbolji scenski nastup. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Trinaest milijardi svjetlosnih godina na jednoj karti</p>
<p>»Nova karta jedinstven je projekt jer smo prof. Richard Gott i ja posebnim mjerilima uspjeli na nju smjestiti cijeli svemir. Kad Mliječnu stazu, primjerice, stavite na kartu, galaktika u kojoj je Sunčev sustav izgleda kao zrnce prašine», kazao je za »Vjesnik« Mario Jurić </p>
<p>Mladi hrvatski znanstvenik, postdiplomac astrofizike na glasovitom američkom sveučilištu Princetonu, Mario Jurić, autor je nove karte svemira, koju je u najnovijem broju objavio ugledni New Scientist. Vijest je to koja je izazvala veliku pozornost. »Nova karta je jedinstven projekt jer smo prof. Richard Gott i ja posebnim mjerilima uspjeli na kartu smjestiti cijeli svemir, po prvi puta na istoj karti prikazani su dakle objekti najbliži Zemlji, pa sve do ruba svemira. To je bilo moguće snimiti zahvaljujući logaritamskim projekcijama«, rekao je specijalno za Nedjeljni Vjesnik, mladi znanstvenik.</p>
<p>No, kako se Mario uopće obreo u Americi? Kao dio studija astrofizike, na Princetonu se rade različiti projekti s različitim profesorima, kako bi bolje upoznali razna područja astrofizike, objašnjava Mario. Jedan od projekata na kojemu je radio bio je i sa prof. Richardom Gottom, o mjerenjima mase u svemiru, koji su uključivali logaritamske projekcije. Logaritamske projekcije imaju zgodno svojstvo, da omogućavaju da se objekti raznih veličina mogu staviti na istu kartu (npr. nešto što je blizu kao površina zemlje, i nešto što je daleko kao galaksija) - objašnjava Mario.</p>
<p> »To je pogotovo povoljno ukoliko želite na nekakav atraktivan, edukativan, način predstaviti rezultate zbivanja i rada u astrofizici kroz posljednjih nekoliko godina, jer astrofizika se bavi svime od »bliskih« stvari, kao npr. Mjesec, pa do najdaljih početaka svemira. Želite li staviti sve na jednu kartu, morate napraviti »mapu svemira«, a s ovom logaritamskom konformalnom projekcijom, mi smo napravili takvu mapu«, pojašnjava dalje Mario.</p>
<p>Iako su znanstvenici dosad objavili bezbroj raznih karata svemira, ovaj najnoviji projekt po svemu je drugačiji. »Različit je po tom što pokušavamo na istoj mapi prikazati objekte od najbližih zemlji, pa sve do ruba svemira. To nam omogućava logaritamska projekcija koju je popularizirao prof. Gott, tako da se »mjerilo« na mapi kontinuirano mijenja od dna do vrha mape, pokazujući sve veće i veće te udaljenije objekte kako se približavate vrhu. Riječ je o golemoj nakupini galaksija veličine 13 milijardi svjetlosnih godina, a svaka od tih galaksija ima sto tisuća svjetlosnih godina.. Kad Mliječnu stazu primjerice stavite na kartu, galaktika u kojoj je Sunčev sustav izgleda kao zrnce prašine. Da bi se razvukla na stranicu (papira), bile bi potrebne 62 milje papira«, objašnjava Mario.</p>
<p>Mario Jurić poznat je široj javnosti, poglavito zaljubljenicima u nebeski svod, po tome što je radeći u zvjezdarnici u Višnjanu, zajedno s Koradom Korlevićem 1999. godine, otkrio novi komet, koji je potom po njima dvojici i dobio ime. »Taj je komet otkriven tijekom rutinskog traženja asteroida, čime smo se bavili u Višnjanu. U trenutku kada je otkriven, nismo ga odmah identificirali kao komet, jer je bio toliko udaljen da mu se »rep« nije vidio. Međutim nekoliko mjeseci kasnije potvrđeno je da je ipak riječ o kometu, te je tada dobio ime po otkrivačima - Koradu Korleviću te meni«, pojašnjava Mario. </p>
<p>Koliko mu znanje koje je stekao u Višnjanu koristi na postdiplomskim studijima u Americi? Mario objašnjava kako je paralelno sa studijem fizike na PMF-u u Zagrebu, radio s Korlevićem na Zvjezdarnici Višnjan. Budući da je na Fizičkom odsjeku astrofizika vrlo malo zastupljena, praktičan mu je rad s Korlevićemn kompletirao odlična teoretska predavanja prof. Pavlovskog sa PMF-a. U Višnjanu su kreirali jedan od svjetski jakih programa otkrivanja asteroida, što je kasnije dovelo do suradnje s dr. Željkom Ivezićem koji radi na sveučilištu Princeton. </p>
<p>Rezultat te suradnje bio je njegov diplomski rad i sada već nekoliko objavljenih članaka o SDSS asteroidima. U tom smislu, navodi Mario, posebno su mu bili važni, rad u Višnjanu, jer ga je naučio metodama znanstvenog rada, a suradnja pak s dr. Ivezićem omogućila mu je pokazati rezultate tog rada na »svjetskoj sceni«, kaže Mario Jurić.</p>
<p>Lidia Černi</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Presađivanje kose dostupnije i ženama</p>
<p>U ranim danima presađivanja kose žene koje gube kosu nisu smatrane dobrim kandidatima za transplantaciju, ali nove tehnike čine taj postupak dostupnijim i ženama, objavila su dvojica newyorških liječnika.</p>
<p> U transplantiranju kose skine se jedna traka ili dio s pramenom kose s gušćega područja i pomoću donatorske kose nadomjesti se kosa na području gdje slabije raste. Prije više od dvadeset godina, dok je tehnika još bila nova, većini žena nije bila preporučljiva jer su rezultati bili ograničeni.</p>
<p>Starije su metode tražile uklanjanje kose s područja koje ćelavi kako bi se usadio transplantat i tako je »neto dobit« presađenoga tkiva bila manja. Kod žena je važan još jedan faktor: liječnici očekuju da će pacijentica biti nezadovoljna rezultatom koji ne može u potpunosti obnoviti gustoću mlade prirodno izrasle kose. No, usavršena nova tehnika kombinirana s realnijim ženskim očekivanjima čini postupak prihvatljivim i za većinu žena, kažu doktori Walter P. Unger i Robin H. Unger s Medicinskoga fakulteta Mount Sinai.</p>
<p>U članku u časopisu Journal of the American Academy of Dermatology kažu da je presađivanje kose često zaboravljen, a koristan način liječenja ženskoga gubitka kose. Iako bolje kirurške tehnike postoje već desetljećima, većina liječnika za njih ne zna, tvrde autori. U intervjuu Walter Unger objašnjava da su nekad liječnici morali skinuti okrugli komad tkiva s tjemena, a da bi ga postavili na željeno mjesto, s toga su mjesta morali ukloniti postojeću kosu, a tim su postupkom stvarani i mnogobrojni mali ožiljci.</p>
<p>Nove tehnike podrazumijevaju uzimanje jedne trake kose pa nakon šivanja ostaje samo jedan tanki ožiljak. Donatorsko se tkivo tada dijeli na sitne komade koji se usađuju u rupice na ciljanom mjestu. Ta metoda kirurgu omogućuje da transplantirane vlasi usadi među postojeće. </p>
<p>»Danas više ne skidamo postojeću kosu«, kaže Unger. Problem kod žena koje ćelave leži u tome što one često ne gube svu kosu na ograničenom dijelu, već im se vlasište ravnomjerno prorjeđuje pa nema dobroga mjesta za uzimanje »donatorskoga« tkiva. Nažalost, u takvim slučajevima, transplantacija kose nije pravi izbor. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="16">
<p>U Zagrebu se ne postavlja opera jer ne postoji čovjek koji može otpjevati Rigoletta </p>
<p>»U Zagrebu ne razmišljaju o tome da postave predstavu i pozovu mene da pjevam, jer sam najbolji za tu ulogu. Unatoč svemu, još sam na vrhu i prvi sam bariton u Hrvatskoj. Poznat sam i na talijanskim pozornicama i koncertnim dvoranama, a publika me dobro pamti po ulogama u Verdijevim operama«, kaže Kliškić </p>
<p>Ovogodišnja Nagrada hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje pripala je opernom umjetniku baritonu Ratomiru Kliškiću, prvaku Opere splitskoga HNK. Zahvaljujući velikoj upornosti, entuzijazmu i potpunoj predanosti pjevanju i glazbi, Kliškić je već na početku svoje karijere prepoznat kao vrhunski interpret, te je uvršten na popis najistaknutijih hrvatskih vokalnih umjetnika našega vremena. Publika ga pamti po naslovnoj ulozi u operi »Nikola Šubić Zrinski« koju je tijekom karijere pjevao više od 300 puta, a kao vrhunski belcanto bariton ostvario je nezaboravne uloge u Verdijevim operama.</p>
<p> Iako je gostovao na mnogim europskim i svjetskim pozornicama, te osvojio brojne domaće i inozemne nagrade, Kliškić je još uvijek zaljubljen u svoj Split, a najdraže su mu nagrade one dodijeljene u domovini.</p>
<p> »Svako priznanje puno mi znači, iako ih imam dosta i do sada nisam dobio još samo nagradu 'Vladimir Nazor'. Međutim, Nagrada hrvatskog glumišta je najznačajnija u mojoj karijeri, jer se ocjenjuje cjelokupni rad, a dodjeljuje ju struka. S druge strane, došla je iznenada, iako sam još uvijek aktivan i u top formi. Ovakvo priznanje sanjaju svi umjetnici«. </p>
<p> • Od kada ste 1974. godine debitirali u operi »Nikola Šubić Zrinski«, gdje ste pjevali naslovnu ulogu, to vas je djelo nastavilo pratiti kroz cijelu karijeru. </p>
<p>- Zaista je neuobičajeno prvi put izaći na pozornicu s tako velikom ulogom. </p>
<p>Dosta je riskantno i stresno i takvo što ne bih preporučio mlađim kolegama. Ipak, meni se to dogodilo, morao sam se dokazati i sada kada se osvrnem u prošlost, mislim da sam taj težak posao obavio na vrlo elegantan način.</p>
<p> Nakon prvog nastupa, Zrinski me zaista počeo pratiti kroz život, a tumačeći ga nebrojeno puta postao sam jedan od najboljih Zrinskih kod nas. </p>
<p>Ta opera mi je u srcu, još više od kada mi je sin Goran poginuo u Domovinskom ratu, jer ima jedna scena koju poistovjećujem s mojom osobnom tragedijom. Kao i Zrinski, prkosan sam i ponosan. I moj sin je poginuo kao junak i vidim ga kao hrabroga čovjeka koji je poginuo spašavajući drugog. Normalno je da s takvim mislima i osjećajima proizvodim nešto drugačije i posebno na pozornici. Međutim, da bi interpretacija Zrinskog bila kvalitetna, pjevač mora biti dobar umjetnik, domoljub i Hrvat koji osjeća ono što ta drama nosi. Uvjeren sam da bih tu ulogu mogao otpjevati bez problema i nakon dvije do tri godine pauziranja - toliko je osjećam, toliko je u meni... </p>
<p>Inače, Zrinski je jedna od mojih najomiljenijih uloga s kojom sam imao i problema. Iako sam bio izvrstan interpret u bivšem sistemu sam bio prozvan zbog ljubljenja zastave, okarakterizirali su me kao »podlogu« za nacionaliste. Što sam bio bolji, to se gore o meni pisalo. Važno djelo u mojoj karijeri je opera-oratorij »Petar Svačić« Jakova Gotovca, umjetnika koji je umro, a nije doživio praizvedbu tog svog remek djela na kojem je radio cijeli život. Praizvedba je bila upriličena u »Lisinskom« 1992. godine na Dan državnosti, nedugo poslije smrti moga sina.</p>
<p> Svačić je bio prijeloman trenutak u mojoj karijeri, jer sam znao ako ne prihvatim tu ulogu da više nikada neću zapjevati.</p>
<p> Ulogu sam spremao u suzama, misleći na sina, zamišljajući ga kao vojskovođu. </p>
<p> Jedino sam tako mogao ići naprijed u to vrijeme, a od praizvedbe »Svačić« je doživio još tri scenska uprizorenja. Samo sam ja imao čast pjevati tu zahtjevnu i tešku ulogu, sva tri puta. </p>
<p> • Iako ste proputovali dobar dio svijeta i gostovali na brojnim poznatim pozornicama, ostali ste vjerni svom gradu Splitu i matičnoj kući, splitskom HNK. </p>
<p>- Volim Split, more, ljude... Volim se ljeti kupati i uživati na brodu, a događalo mi se da zbog poslovnih obveza, nastupa i koncerata cijelo ljeto ne vidim plažu i more. To ne volim.</p>
<p> Da sam izgubio to što sam volio, bio bih sebi najveći neprijatelj. Imam samo jedan život i ne želim ga mijenjati za brdo novca. Nigdje na svijetu ne bih mogao uživati kao u Splitu.</p>
<p> Osim toga, kazalište se nalazi pored ribarnice tako da je prije proba uvijek zgodno otići po ribu. Prije nekoliko godina sam svojevoljno otišao u mirovinu jer sam se napjevao. </p>
<p>Nije bilo lako držati baritonski repertoar punih 20 godina i znati da vas nema tko zamijeniti. Morao sam biti zdrav, uvijek na visokoj profesionalnoj razini, bez greške! A to je stresno, posebno kad se priprema premijera. Sad se želim odmarati i pjevati kad to poželim. Imam angažman, gostujem i to je ono što želim. Uz sve to, još sam u top formi, imam dobru tehniku pjevanja i najbolji sam belkantist u Hrvatskoj.</p>
<p> </p>
<p>Ruždjaku mogu parirati samo ja </p>
<p>• Ističete da niste zadovoljni svojim umjetničkim statusom u Hrvatskoj.</p>
<p>- Toliko sam ogorčen na naša kazališta da bih o toj temi mogao knjigu napisati. Nanesena mi je velika nepravda, a najviše me boli što mi nije dodijeljena čast da pjevam na prvoj premijeri »Nikole Šubića Zrinskog« u samostalnoj državi. Razlog je taj što je tadašnji direktor opere Vladimir Kranjčević na operi angažirao svoje ljubimce, a ja, najbolji hrvatski Zrinski, morao sam otpasti. Na desetu godišnjicu smrti Vladimira Ruždjaka, zagrebački HNK postavio je »Nikolu Šubića Zrinskog«, koja je izvedena uz izravni televizijski prijenos. Opet nisam dobio ulogu, a poznato je da Ruždjaku mogu parirati samo ja. </p>
<p>Naša nacionalna kuća s operom »Zrinski« gostovala je u Budimpešti, a umjesto mene pjevao je Čeh, što je tragično. Da ne ostanemo samo na »Zrinskom«, valja istaknuti da zagrebačka opera više od dva desetljeća na repertoaru nema »Rigoletta«, što je za jednu matičnu kazališnu kuću nedopustivo. Opera se ne postavlja, jer u Zagrebu ne postoji čovjek koji može otpjevati Rigoletta. Ne razmišljaju o tome da postave predstavu i pozovu mene da pjevam, jer sam najbolji za tu ulogu. Unatoč svemu, još sam na vrhu i prvi sam bariton u Hrvatskoj. Poznat sam i na talijanskim pozornicama i koncertnim dvoranama, a publika me dobro pamti po ulogama u Verdijevim operama. Verdi je bio veliki znalac i nije ga lako izvoditi, a svakome tko ga dobro interpretira treba skinuti kapu. Zahvaljujući tehnici pjevanja kojom se služim, imam i širok repertoar na kojem se nalaze koncertne i domoljubne pjesme, sakralne izvedbe, kancone, te arije iz opera. Sretan sam jer sam postigao dobre umjetničke rezultate, a ostao sam vjeran svome gradu.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Današnja je kazališna misao u Hrvatskoj troma i boji se izazova i poraza </p>
<p>»Vidio sam jedan film o Picassu u kojem je radio 50 verzija jednoga motiva s kojim nije bio zadovoljan. Gogolj je spalio drugi dio »Mrtvih duša« jer nije bio zadovoljan. Znači poraz, odnosno osjećaj da nisi napravio ono što si htio ili što si čak i mogao pa nisi mogao, neminovno je u umjetnosti. A mi se svega toga danas bojimo. Radimo ziheraški«, kaže Vladimir Gerić </p>
<p>Vladimir Gerić, kazališni redatelj i prevoditelj s devet jezika; engleskoga, francuskoga, češkoga, makedonskoga, njemačkoga, poljskog, ruskoga, talijanskoga i slovenskoga, ovogodišnji je dobitnik nagrade za životno djelo, koju dodjeljuje Društvo dramskih umjetnika. Bio je to povod za razgovor u kojem govori o počecima svojega umjetničkoga djelovanja, o režijama svojih najznačajnijih predstava i općenito o umjetnosti i životu.</p>
<p>• Gospodine Geriću, što Vam znači dobivena nagrada?</p>
<p>- Svako priznanje čovjeku nešto znači. Možda ga pomiče korak naprijed u bolje, u smislenije. Ali ja osobno to, kao i mnoge druge stvari koje su bile nekakav moj uspjeh, ne doživljavam kao nešto posebno. Dobar razgovor s prijateljima, jedna mala igra s djecom, jedan lijepi dan ispunja me istim zadovoljstvom kao i nagrada ovakve vrste. Žalosno je da nagrade za života čovjeku ništa ne pomažu. Mi smo neko čudno društvo koje daje formalna priznanja. </p>
<p>• Što je uzrok tomu?</p>
<p>- Poremetio se sustav vrednovanja. Nekada se u nas dalo od umjetnosti živjeti za umjetnost, kao i u svijetu. A po sadašnjim vrednovanjima, pa i financijskim, stalno smo u egzistencijalnoj trci, stalno trčimo da zaradimo za najosredniji život.</p>
<p>l Kada biste sada rekapitalizirali svoj umjetnički rad, kako biste ga ocijenili? Što biste proglasili najboljim?</p>
<p>- To mi je teško reći, ali ja ću malo drukčije čuti to pitanje. Najbolje što sam u životu napravio je ono što sam uspio naučiti od nekoliko predivnih ljudi, naših vrhunskih književnika i povjesničara književnosti. I ne sluteći da ću se jednom baviti režijom ili prijevodom. Jer, mnogi su pokraj tih istih ljudi samo prozujali.</p>
<p>• Može li se režija naučiti?</p>
<p>- Režiji me je naučio život. Kada na sve gledam iz današnje perspektive čini mi se da me je i režiji i prevođenju naučilo moje življenje u siromašnim dvorištima, gdje sam slušao ljude različitih jezika. A i sŕm sam kao dijete roditelja tvrdih kajkavaca, koji su u Zagreb doselili iz Podravine, odpočetka učio standardni hrvatski, kao strani jezik. </p>
<p>Sve smo manje sposobni </p>
<p>za komunikaciju</p>
<p>• Proizlazi li Vam režija i kazalište iz jezika i govora?</p>
<p>- Na neki način da. Kao dijete u sebe sam primao govor, ono što ljudi nose u sebi i imaju potrebu reći u svakodnevnoj komunikaciji. Ili emotivnim sukobima, kojih je u mojem djetinjstvu, u tim otvorenim dvorištima bilo koliko hoćete, gdje je svatko svakome zurio u lonac i sve se znalo.</p>
<p>• Govor vam je ostao kao redateljska opsesija?</p>
<p>- To se poslije pokazalo. Stvari su se, same po sebi, počele slagati. Moja je majka imala izvrsno pamćenje i potrebu da sve što ima u sebi i što je proživjela u tvornici ispriča doma. I sve što je čula na misnoj propovijedi ona je doma interpretirala. To me je naučilo konverzaciji, komunikaciji između ljudi što je danas ugroženo, jer su ljudi sve manje sposobni na komunikaciju. Ali i sve manje spremni na komunikaciju. </p>
<p>• Je li iz govora, iz te potrebe, izrasla vaša izvrsna režija Handkeova Kaspara? </p>
<p>- Je. Kada sam pročitao taj tekst ja sam se skoro sledio. Ali sam se sledio i od toga da to baš nije lako napraviti. Tekst je bio blizak meni. Kao da sam to i napisao. Bio sam u mnogo čemu isto što i Kaspar. U njemu sam prepoznao svoje djetinjstvo. Bespomoćno, nedefinirano stvorenje koje još nije otkrilo mnoge vlastite osobine. Sjetio sam se prve izgovorene riječi, kojoj nisam znao pravo značenje. Zapravo, mislio sam da znači ono što nije značila. </p>
<p>Kasparova rečenica: Htio bih biti takav kakav nekoć bješe netko drugi, jako je primjenjiva na mene. Rečenica nije izgovorena ili napisana misao, kako su nas u školi učili. Rečenica se rađa iz čovjekova bića, koliko toga trenutka umiješ i znaš. Ili kako bi rekao Wittgenstein: Ne znaš ono što misliš da znaš, nego znaš ono što uspiješ izreći. To je Kaspar. </p>
<p>Otkrio sam ga u Ivici Vidoviću. Vidio sam da u njegovu tijelu ima nešto od toga. Neki pokret ga muči, nikada ga ne napravi do kraja, to su sve neki klajsti pokreti, introvetiran je, zatvoren kao i ja...U Kasparu se sabralo tolioko toga što je bilo identično Ivici i meni. </p>
<p> • Jeste li zadovoljni ljetošnjom predstavom »Na sveta tri krala ili kak očete«?</p>
<p>- Najviše sam sretan zbog glumaca, koji su predivni i izuzetno talentirani. Uopće imamo sjajnih glumaca ali nažalost ne dobivaju šansu. Ti mladi ljudi su spremni na pokušaje do kraja, na udaranje glavom o zid. I u tome sam otkrio dio svojega tijela i svojega ritma. Bez obzira što sam šutljiv i trom. </p>
<p>l Vidio sam dosta vaših iznimnih predstava; »Kaspara«, »Woyceka«, »Bubu u uhu«, »Bogi Ivač«.... Koju svoju predstavu smatrate najboljom? </p>
<p>- Bilo je i drugih predstava. Recimo, Šoljanovi »Galileo Galilei« i »Brdo«. U Varaždinu »Puno larme a za niš«, kajkavizirani Shakespeare..... </p>
<p>• Ipak koju smatrate najboljom? Je li to možda Krležina Agonija, s Nevom Rošić, Vanjom Drachom, Zlatkom Crnkovićem i pokojniom Draganom Milivojevićem?</p>
<p>- Pitanje vrednovanja predstave jest pitanje za »primatelja«, a ne »davatelja« predstave. Zaista nije bitno što ja mislim ili osjećam. Već je često rečeno - roditeljima su sva djeca (najčešće) jednako draga - čak i ona s određenim manama. Ali je istina da je o Agoniji napisano dosta vrlo dobrih kritika u kojima su glumci bili pohvaljeni, a redatelj ni spomenut. Na cijeloj stranici teksta. Mene kritičari nikada nisu gladili, moje najbolje predstave jednostavno su prešućivali. I Kaspar je u nas od kritike bio popljuvan, ali smo fantastične kritike dobili u Njemačkoj i Austriji. U Grazu Vidoviću doslovce nisu dali da ode s pozornice.</p>
<p>l Kakvo je danas hrvatsko kazalište?</p>
<p>- Uz obilje izvrsnih glumaca i predivnih glumica, ne zna se koja je ljepša i talentarinija, ipak nam je kazališna misao troma. Bojimo se izazova. Bojimo se poraza, što je za svaku umjetnost nešto s čim mora računati.</p>
<p> Vidio sam jedan film o Picassu u kojem je radio 50 verzija jednoga motiva s kojim nije bio zadovoljan. Gogolj je spalio drugi dio Mrtvih duša jer nije bio zadovoljan. Znači poraz, odnosno osjećaj da nisi napravio ono što si htio ili što si čak i mogao pa nisi mogao, neminovno je u umjetnosti. A mi se svega toga danas bojimo. Radimo ziheraški. </p>
<p> • Prati se moda?</p>
<p>- Da. Ali, ono što se nama danas prodaje kao kazališna novina radili smo prije 30 godina. Još bi nekadašnje predstave i danas stajale kao novina s jasnom vertikalom, koja je zapravo u mnogo čemu pretekla ono što se u Europi poslije dogodilo.</p>
<p>• Sputavaju li današnje kazalište tzv. teoretičari i zagovornici konceptualnoga kazališta?</p>
<p>- Da. Meni je kazališni konceptualizam teatar za glupane. Teatar koji sredstvima formalne, kinetičke naravi natura svoju ideju, ide mi na živce. Ja sam pametniji kada Hamlet na kraju svega što se dogodilo veli: a ostalo je šutnja, nego ako to kaže odmah na početku. Koncept je zapravo ono što određena umjetnost stvori u meni, a ne ono što mi redatelj idiot natura. Pa meni su najbolje predstave bile one koje su mi ostale kao neka mala tajna. </p>
<p>Kazališna je institucija u krizi </p>
<p>• Je li naše kazalište u permanentnoj krizi, kao što je tvrdio pokojni Tomislav Durbešić? </p>
<p>- I ja mislim da je kazalište u krizi otkada postoji. Ono je u krizi jer je u krizi kazališna institucija, a ne kazališna umjetnost. </p>
<p>• Znači li to da bi izišlo iz krize ako bi društvo izišlo?</p>
<p>- Da. Jer je svakodnevna potreba. Jer je cijeli život kazalište! Moja baka nije znala što je to kazalište, ali mi je, kada me je špotala, rekla da sam »glumec«. Nije znala da je glumac profesija, niti da je to praslavenska riječ, kojoj korijen »glum« na sanskrtu znači lakrdijašiti. Život se svakodenvno teatralizira. Najljepša je od kazališnih pojava Šeherezadina priča iz »Tisuću i jedne noći«. Šeherezadi je obećan život sve dok bude znala pričati. To je kazalište. Kada ulažeš i spašavaš svoj život da bi živio.</p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Zagreb sve bliži Lagosu, gradu bez identiteta</p>
<p>Akteri »nove« zagrebačke gradnje su »odabrani«, postaju sve praktičniji što su programi izgradnje impozantniji. Nikakvi ih dokumenti ne mogu zaustaviti, ni generalni ni detaljni. Što je gustoća izgradnje na parceli veća, to je procedura dolaska do »papira« brža. Ako je riječ o neboderu, onda se gradske stručne institucije pretvaraju u korporacijske uslužne tvrtke, gotovo u pravi »city express«</p>
<p>Rem Koolhas nizozemski arhitekt, novinar, pisac, mislilac..., autor koncepta izložbe »Mutations« održane u proljeće 2003. u Bordeauxu, pokazao je europskim arhitektima i urbanistima na primjeru nigerijskog Lagosa kako će se i što će u budućnosti upravljati gradom: tržište i ništa više. Pomogao im je da se oslobode ideje o »geniusu grada«, o posebnostima, o identitetu grada, a uveo je »generički« megapolis, grad-depo, »junkspace« kao paradigmu promjena.</p>
<p>Takav grad je »praktičan« i odgovara tržištu, Koolhas mu prognozira globalnu budućnost. Postaje li Koolhasov cyberspace iz Bordeauxa (zapravo afričkog Lagosa) realnost u Zagrebu?</p>
<p>Šetnja gradom, ne nužno Trnjem i ne nužno Trešnjevkom, iako je to područje postalo paradigmatsko za događanja u urbanizmu grada, otkriva da je Zagreb bliži Lagosu nego što mislimo, zasigurno bliži nego Koolhasovoj Nizozemskoj. Ta šetnja svakom, imalo podučenom o gradu, otkriva da je sadržaj i veličina novih kuća apsolutno i jedino određena tržištem. Investitor uspijeva u nemogućim situacijama izgraditi ono što može prodati.</p>
<p>Parametre »mjesta« zamijenili su parametri profita. Šetnja će nam otkriti da se »troši« postojeći javni gradski prostor, a ne gradi novi. Gustoća gradnje je višestruko povećana, a novih ulica nema. Na Trnju primjerice već posljednjih 30 godina nije realiziran ni jedan značajniji ulični potez. Miramarska se izgubila u Brezju, Lucićeva - Sveučilišna aleja, a zapravo Lucićeva »slijepa ulica« koja se zabušila u Vrbik, Prisavlje se nije pomaklo od Televizije. Strojarske ulice, iako predviđene u svim dosadašnjim generalnim planovima, nema ni u tragovima južno od Vukovarske.</p>
<p> Trešnjevka oko placa dobiva gustoće izgradnje koje su tri do četiri puta veće od postojećih bez ikakvih proširenja javnih prostora. Zagušenja oko trešnjevačkog placa su već vrlo blizu onima uz afrički souk (tržnicu). A ako tome dodamo prodaju na ulici i iz automobila oko tog placa uz obilje blata, pa već smo vrlo blizu onih fantastičnih slika prodaje na autocesti, koje je Koolhas sa svojom ekipom pohvatao po Africi i prodao u Bordeauxu kao senzaciju s kraja milenija koja govori o mogućem početku (kraju) novog milenija.</p>
<p>Recentna izgradnja na zagrebačkoj parceli višestruko prelazi sve parametre koji su u svijetu uobičajeni: na parceli u Parizu, primjerice, privatni poduzetnik može izgraditi kuću, površina koje (u svim etažama zajedno) smije biti samo 3,5 puta veća od površine parcele, uz zadovoljenje svih (vrlo kompliciranih) uvjeta - prava na pogled i prava na insolaciju susjedne kuće. Nakon ekscesa zvanog tour Montparnasse, za visoke kuće i velike gustoće je rezerviran La Defense, poslovni kvart koncipiran kao suvisli projekt koji ima svoju funkcionalnu logiku i logiku u slici grada (eklektičku doduše, ali ipak neku logiku). Javni prostori La Defensa su višeslojni i počinju duboko ispod razine prizemlja, a samo prizemlje »highdeck« je minuciozno opremljeno kao javni prostor sa svim pogodnostima za pješaka. Ispod tog »highdecka« je sve što je nužno za dostupnost te nove gustoće zbivanja, od TGV-a, metroa, do cestovnih »špageta« i garaža za automobile.</p>
<p>Lyon, grad po veličini primjereniji Zagrebu, svoju je poslovnu zonu visoke gustoće locirao na mjestu starih vojarni kao suvisli gradski projekt, projekt koji je uključio stanicu TGV-a, novi metro, programe kulture, stanovanja i javne prostore. Beč je za nebodere izradio poseban projekt koji je osim mogućih lokacija propisao checking listu od deset minimalnih uvjeta koje takva lokacija i kuća mora zadovoljavati.</p>
<p>Gradovi, dakle, čiji su ukupni standardi daleko iznad standarda Zagreba, od javnog prometa do opreme pješačkog prijelaza, limitiraju nove visoke gustoće izgradnje parametrima izgradnje koji su znatno niži od zagrebačkih, ili propisuju vrlo stroge uvjete za veliku izgrađenost. Takve građevine grade se kao dijelovi suvislih projekata koji nemaju granicu »između željezničke pruge i Savske« ili »između Lucićeve i Humboldtove« (parcela nebodera).</p>
<p> Naš urbani standard i nemoć da realiziramo novi javni prostor nam ne daje nikakvo stručno opravdanje da gradimo parcele sa gustoćama koje višestruko prelaze pariške, na primjer, još manje nam daje pravo da takve parcele gradimo gdje god se to investitoru prohtije - a da baš ništa nismo osmislili za grad. Nova radna mjesta i posao za građevinare bi ostvarili i suvislijim projektom. Odluke o ovakvoj gradnji se donose »telefonski« doslovno i preneseno. Često se pitam zašto je jedan investitor »kažnjen« pa je dobio »samo« četiri kata u ulici gdje njegov susjed gradi osam katova. A tipologija je »oranička« - kolika je bila nekada oranica tolika je danas kuća (minus 3 m sa svake strane). </p>
<p>Akteri takve gradnje su »odabrani« i »praktični« - (»dobri su organizatori«) i postaju sve praktičniji što su programi izgradnje impozantniji. Nikakvi dokumenti ih ne mogu zaustaviti, ni generalni ni detaljni: što je gustoća izgradnje na parceli veća to je procedura dolaska do »papira« brža. Ako se radi o neboderu onda se gradske stručne institucije pretvaraju u korporacijske uslužne tvrtke, gotovo city expres. Planovi se izrađuju preko noći i prepakiraju za javni uvid s javnog uvida za Skupštinu - tamo je glasački stroj osiguran. Čak se zaboravlja pogledati što je gradska (građanska jer je građani plaćaju) institucija već jednom izjavila o toj istoj gradnji.</p>
<p>A participacija građana - farsa zvana javni uvid? Građani mogu, za razliku od onih u Lagosu, sve reći što misle o novom poduzetništvu u njihovom kvartu: tu im i počinje i završava različitost od građana nigerijskog Lagosa. Gradnju mogu spriječiti jedino »dežuranjem na gradilištu«.</p>
<p>Čak će se i struka oglušiti pa će projektiranje najveće kuće na Vukovarskoj aveniji, i to na križanju s gotovo kultnom Sveučilišnom alejom, prepustiti investitorovom arhitektu. Bez insistiranja na javnom arhitektonskom natječaju. Bio bi red da to zahtjeva Udruga arhitekata, kad je već izrađivač plana to »zaboravio« unijeti u »provedbene odredbe«. </p>
<p>Čudno od Udruge koja se lavovski borila da se sve u generalnom planu Zagreba rješava natječajem, i to općim, da mogu sudjelovati svi arhitekti i oni renomirani i još neafirmirani. Za koje programe i građevine će ta Udruga tražiti javni natječaj?</p>
<p>Ako je kvaliteta življenja jedan od bitnih kriterija kompeticije europskih gradova za suvislim ulaganjem i interesom svjetskog kapitala onda ovakvom gradnjom grada rušimo granu na kojoj sjedimo. Mi smo na sreću naslijedili grad izuzetne kvalitete življenja i visokog standarda javnog prostora pa još uvijek imamo dosta visoki rejting, zahvaljujući reguliranom gradu prošlih stoljeća.</p>
<p>Nedavno se u Zagrebu održala promocija publikacije Werk, Bauen+Wohnen koja je čitav broj posvetila našem gradu: »Zagreb - Sequenzen«. Redakcija lista je povjerila Maxu Bosshardu i Christophu Luchsingeru, koji su se svojim putovanjima u Zagreb familijarizirali s gradom, da svojim čitateljima pokažu sekvence Zagreba. C. Luchsingera su impresionirale sekvence »koegzistencije različitih urbanističkih morfologija«. Grad je to u kojem »kao da nikada nije ni otvoren ideološki jaz između kamenog (povijesnog) grada s njegovim ulicama i otvoreno postavljenih građevina u ville radieuse (Novog Zagreba)«. (Ch.L.) Predstavljanje Zagreba u publikaciji dokazuje da građani Zagreba žive jednu drugačiju povijest grada nego građani Lagosa, da je poruka mjesta ovdje oduvijek vrijednost. Interesantan broj o jednom neotkrivenom gradu srednje Europe - otkrio ga je Max Bosshard i Christoph Luchsinger - da li će ga otkriti za nekoliko godina i Rem Koolhas u potrazi za junkspaceom?</p>
<p>Borislav Doklestić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Uspješni usprkos lutalaštvu i vječnom podstanarstvu</p>
<p>Vokalni ansambl »Vatroslav Lisinski«, prepoznatljiv po svojim neobičnim, renesansnim odijelima, ovoga je petka zaljubljenicima u glazbu u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu ponudio glazbeno-scenski spektakl. Režirala ga je Dubravka Obad, a povod mu je bila 20. obljetnica postojanja zbora. Koncert je bio netipičan - pjevači su se micali, šetali, dodirivali se rukama, provlačili se jedni ispod drugih, a i plesali su gagliardu, pavanu te farandolu, tri najpoznatija renesansna plesa.</p>
<p>Izvodili su madrigale engleskih, francuskih, talijanskih, španjolskih, slovenskih, kao i hrvatskih autora, a koncert su nazvali prema skladbi »Mač sad hvataj, ljuven Bože«, autora Andrije Motovunjanina. </p>
<p>Na ovo lijepo, što čovjeka oplemenjuje - glazba, zvonka radost - nadovezat ćemo nešto što ovaj zbor mori isto onoliko godina koliko zbor i traje. Vječni su podstanari i skitalice. </p>
<p>»Probe trenutačno održavamo na Prehrambeno-biološkom fakultetu u Zagrebu. Glavna je mana svega to što imamo samo dvije probe tjedno u točno određenim terminima, pa kada bismo i htjeli, nikako ne možemo imati pojačani ritam vježbanja«, požalila se Nedjeljnom Vjesniku uoči koncerta Heda Gospodnetić, dirigentica i osnivačica ovoga zbora. U toj nam je prilici izbrojila čak 33 mjesta na kojima su dosad održavali probe. </p>
<p>Zbor ima i manji sastav »Canticum« koji je u lipnju ove godine proslavio desetu godišnjicu. Oni, pak , imaju probe samo u jednom terminu, subotom u prostorijama župne crkve na Knežiji, a na njihovu sreću, ili nesreću, manji broj članova omogućuje im da probe održe i u stanu svoje dirigentice!</p>
<p>No, prošlonedjeljni tulum, priređen uoči koncerta, organizirali su na istome mjestu, u njezinom stanu, a kako to izgleda možete provjeriti i sami ako u svoj stan ugurate 40 osoba. Heda nam otkriva da su im i takvi susreti prilika za probu budući da se rješenju ovoga problema još uvijek ne nazire kraj. </p>
<p>»Najgore razdoblje možda je bilo ono kada smo jednu probu u tjednu održavali u prostorijama mjesne zajednice u Gundulićevoj ulici, a drugu kao gosti zbora »Sloboda« na Mažuranićevom trgu«, tvrdi Heda Gospodnetić objasnivši nam da su svaki put kompletne note morali seliti iz prostora u prostor, što uopće nije zanemariva hrpa papira. Naprotiv. Možda je isto, ako ne i gore razdoblje bilo kad su ispred jedne osnovne škole morali čekati sve do kraja nastave i potom točno od 19 do 20.30 sati odraditi svoj dio posla i zatim sve seliti vani.</p>
<p>Molbe gradskim vlastima šalju redovito. Prilažu i popise prostorija koje su napuštene, a i raspituju se kod društva koja su uspjela dobiti svoje prostore, u čemu je tajna njihovog uspjeha.</p>
<p>»Možda mi nismo dovoljno uporni«, kaže dirigentica, no odgovora iz Grada najčešće i nema, a onda kad im i odgovore, odgovor je, na žalost zbora, uvijek isti.</p>
<p>Entuzijazam u zboru, protivno svemu, živi punim plućima, čemu u prilog govori i ovaj koncert što su ga započeli spremati još krajem ljeta, a sve su skladbe, njih 25, prvi put naučili napamet«, ponosno će Heda. Broj su proba, ipak, pred nastup povećali zahvaljujući razumijevanju Muzičke škole »Vatroslav Lisinski« koja im je na korištenje ustupila neke svoje prostore.</p>
<p> U susret im je izašao i HGZ osiguravši dodatne termine za scenski dio uvježbavanja toga koncerta na kojemu su, na zamolbu režiserke Obad, izveli i motet »Ecce quomodo«, kako bi sve dobilo i jednu pomalo tužniju nijansu, nužnu za scenarij.</p>
<p>Zbor inače pjeva na više od 10 svjetskih jezika, a za 12. prosinca pripremaju i promociju svoga novog CD-a pod naslovom »Božić u svijetu«.</p>
<p>»Zbor je imao svoje uspone i padove.</p>
<p> Nije uvijek bio ni savršen, no u njemu, što je meni jako važno, postoji intenzivno druženje.</p>
<p> Mi smo kompaktna cjelina koja se druži i nakon probe«, zaključila je Heda Gospodnetić naš razgovor, a mi joj povodom Božića i povodom izlaska njihovoga božićnog CD-a želimo da kao dar od svoga Zagreba dobiju - ...</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Intima u lirskom ambijentu </p>
<p>Ovih dana izlazi iz tiska monografija Dražena Trogrlića, jednog od naših najboljih umjetnika srednje generacije. Tekst za monografiju napisala je Mladenka Šolman, a grafički ju je oblikovao Fadil Vejzović</p>
<p>U očekivanju nekih boljih vremena odnosno bolje kupovne moći, većina se naših galerija svojom ponudom u najvećoj mjeri bavi afirmiranim autorima i njihovim radovima. Onih drugih galerija koje se bave pionirskim zadatkom otkrivanja mladih talenata i investiranja u njihovu afirmaciju zapravo je vrlo malo. Budući da se u većini izloga ili galerijskih prostora u prvom planu gotovo uvijek nalaze radovi komercijalne naravi, ostaju tako nezapažene mnoge vrijednosti koje ne otkrijemo nikada ili prekasno.</p>
<p>Premda kod nas ne manjka kulturnih događanja u sklopu kojih se javnosti prezentiraju kako mladi tako i oni koje dobro poznajemo, izvjesno je da za određene autore naprosto uzmanjka kvalitetnija promocija. Tako je gotovo nemoguće pronaći radove jednog od naših najboljih umjetnika srednje generacije Dražena Trogrlića (1958). Dakako da je užurbanost vremena u kojem živimo danak koji svi plaćamo stoga od mnoštva agresivnih dnevnih informacija koje nas sustižu nerijetko propuštamo priliku da se podrobnije upoznajemo s dobrim sadržajima.</p>
<p>Budući da je ovih dana iz tiska izašla monografija koja će biti 4. prosinca u prostorima Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu predstavljena javnosti, koristimo priliku što nam je knjiga pružena na uvid, da naše čitatelje upoznamo s izuzetnom osobnošću autora o kojem je riječ. Prije svega zahvaljujući autorici teksta Mladenki Šolman i izvrsnom grafičkom oblikovanju Fadila Vejzovića, svi oni koji su dosad vidjeli knjigu, slažu se da zaslužuje najviše ocjene.</p>
<p> Prateći autora od njegovih prvih samostalnih slikarskih izlaganja, prvih grafičkih mapa pa do skulptura, upoznaje nas autorica Šolman s iznenađujuće bogatim svijetom Dražena Trogrlića. Odabrani presjek od onih prvih figuracija nastalih 1983., preko crteža, cinkopisa, linoreza, pastela, ulja, jajčanih tempera, mramora, čelika i stakla, pa sve do recentnih radova zacijelo je prikaz jednog od najcjelovitijih stvaralaca naše likovne scene.</p>
<p> Sam sa svojom životnom filozofijom, istovremeno oprezno budan i zatajno sentimentalan, Trogrlić je permanentno okrenut propitkivanju suodnosa čovjeka i svega što ga okružuje. Listajući ovu nadasve vrijednu knjigu, razotkriva nam se maestralni senzibilitet neposrednih životnih impulsa, pretočenog intimnog svijeta u ekspresivne i lirske ambijente. Kroz »poetska obitavališta svijeta«, slike Trogrlićeve koje su lazurnih utišanih tonova ili gustih pastuoznih namaza, kao ključ razumijevanja služe nazivi. </p>
<p>Nazivi poput »Zašto trčiš za mnom?«, »Zaboravljene duše«, »Za one koji su mislili drugačije«, »Povratak uoči odlaska« i dr., asociraju i naš je pokušaj pronicanja u intimni razgovor autora sa sobom, no ono što ostaje permanentna vrijednost i trajni izazov privlačenja na njegovim radovima to je postignuta atmosfera.</p>
<p> Poetska nota Trogrlićeva stanja duha ništa nije manja na skulptorskim radovima, kao što je to mali jajoliki granit 20×32×10 naziva »Pomrčina«, o kojoj M. Šolman kaže u tekstu: »Još je eksplicitnija »Pomrčina« (1992) - polegnuta jajolika forma sugestivne središnje usjekline/zijeva što poprima makabrične crte bilo da asocira krik žrtve ili tjeskobu mjesta bez zaštite. Snažnom rezonancijom jednostavnih formi kipar je izrazio bolnu slutnju rata i agoniju tragičnih događanja«. </p>
<p>Bez obzira bavi li se autor dalekim arhajskim ili suvremenim temama, kako na slikama, grafikama, skulpturama u podjednakoj mjeri prilazi im sofisticirano, odmjeravajući civilizacijske tragove i prirodno stanje, odmjerava čovjeka s djelom prirode. O suštini umjetničke potke autorove kaže Mladenka Šolman slijedeće: »Duboka intimnost Trogrlićeva djela otkriva imaginarni pejzaž sveobuhvatne prirode bića. Ona se iskazuje instinktivnim kretnjama i dubinskim motivacijama, te poput muzičke fraze naglih ili blagih prijelaza nudi obilje osjetljivih strujanja misli i osjećaja u adekvatnoj formi spontane plastičke orkestracije. Jednom glatkom, rafiniranom fakturom sublimirajuće materije svjedoči o nadvremenskoj dimenziji stvarnosti«. </p>
<p> Koristimo ovu priliku u povodu izlaska monografije o Draženu Trogrliću, koja je obuhvatila dvadesetak godina njegova umjetničkog stvaranja, da približimo našim čitateljima ovog, na tržištu umjetnina gotovo nepoznatog, ali važnog, autora. Budući da ga ne nalazimo često niti na izložbama a još rjeđe u galerijama, on je zbog svog nepodmitljivog umjetničkog i ljudskog morala ostao za sada najširoj javnosti nepoznat, držimo da će većem broju, kako kolekcionara tako ljubitelja prave umjetnosti, kao što je to bila i nama, ova knjiga otkriti neprocjenjivo bogatstvo umjetničkih svjetova .</p>
<p>Ivanka Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="21">
<p>Krpan slomio Vinkovčane</p>
<p>Na početku drugog dijela Petar Krpan je iz svlačionice istrčao s pogrešnim brojem na dresu, pa je nastavak utakmice počeo bez njega. Za svoju nesmotrenost Krpan je zaradio i žuti karton, no vrlo se brzo se iskupio pogocima</p>
<p>SPLIT, 22. studenoga</p>
<p> - Hajduk je uvjerljivom pobjedom od 3-1 u 15. kolu Prvenstva Hrvatske najavio četvrtak i uzvratni ogled Kupa Uefe protiv Rome. Splićani nisu blistali, ali su odigrali točno koliko im je potrebno da uknjiže nova tri boda. </p>
<p>Prvo poluvrijeme prošlo je bez natjecateljskog naboja. Vinkovčani su se u Split došli nadigravati, nisu branili svoja vrata po svaku cijenu. Stoga su imali nekoliko prigoda uglavnom u režiji brzonogog Ratkovića. U 8. minuti Žgela je glavom pokušao iznenaditi Runju, no pucao je jalovo. Veliku prigodu je sam sebi stvorio i Ratković, probivši se kroz obranu bijelih, ali je pucao neprecizno. S druge strane, Hajduk je imao niz prigoda, međutim dekoncentriranost Krpana i Bule uzrok su što se rezultat promijenio tek u 41. minuti. Tada je Natko Rački pokazao svoju golgetersku umjetnost i izvanrednim udarcem svladao vratara Marića. </p>
<p>Na početku drugog dijela Petar Krpan je iz svlačionice istrčao s pogrešnim brojem na dresu, pa je nastavak utakmice počeo bez njega. Za svoju nesmotrenost Krpan je zaradio i žuti karton, no vrlo brzo se iskupio pogotkom. U 52. minuti dobar centaršut Đolonge sproveo je iza vratara Marića. Deset minuta kasnije Krpan je postigao još jedan pogodak i zaključio utakmicu. Rijetko viđenim »slalomom« izmiješao je doslovno cijelu obranu Cibalije, a kad je izašao sam ispred vratara Marića, smirenim ga je udarcem savladao. Do kraja utakmice tempo igre je sasvim pao, pogotovo kod bijelih, što je iskoristio Ratković i krasnim pogotkom okrunio svoju solidnu igru na Poljudu. </p>
<p>Prije početka utakmice direktor Hajduka Fredi Fiorentini nagradio je Ninu Bulu dresom s brojem 750. Naime, Bule je u prošlom kolu u Zaprešiću postigao 750. pogodak za bijele otkad se igra HNL.</p>
<p>• Stadion na Poljudu</p>
<p>HAJDUK - CIBALIA 3-1 (1-0) </p>
<p>HAJDUK: Runje 6, Vejić 6, Rukavina 6, Đolonga 6, Blatnjak 6, Andrić 6 (od 62. Ćaćić -), Računica 6 (od 60. Grgurović -), Neretljak 6, Bule 6, Krpan 7,5, Rački 7 (od 65. Talevski -).</p>
<p>CIBALIA: Marić 5, Pernar 5, Leutar 5, Jozinović 5, Križanović 6, Pavličić 5 (od 75. Jurić -), Žgela 5 (od 72. Andričević -), Lajtman 5 (od 46. Raić-Sudar 5), Kovačević 5, Peraica 5, Ratković 6.</p>
<p>SUDAC: Vučemilović (Osijek) 6. GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Rački (41.), 2-0 Krpan (52.), 3-0 Krpan (63.), 3-1 Ratković (86.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Krpan, Računica, Raić-Sudar, Rukavina </p>
<p>CRVENI KARTONI: -</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Petar KRPAN</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Lackovićevo ozlijeđeno rame novi je Červarov problem</p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - U nedjelju (16.15 sati) u Sandefjordu će rukometaši Zagreba odigrati dvoboj petog kola Lige prvaka u skupini E. Domaćini im je norveški prvak, Sandefjord koji je gostovao u Zagrebu na otvaranju Lige prvaka. Tada je Zagreb pokazao kako se igra obrana i pobijedio 22-15 (10-5), ne dozvolivši Skandinavcima čak ni da pomisle na neko iznenađenje.</p>
<p>Pripremali su se zagrebaši onda vrlo temeljito za sudar s Norvežanima. Vidjeli su na kazeti da su Norvežani brzi, da mnogo zabijaju, ali ništa se od toga nije vidjelo u Zagrebu. Sandefjord se nije pokazao tako opasan, tek neugodan, ako mu se dozvoli. Kao ni Zagreb, ni Sandefjord nije imao lak raspored. Igrali su doma u 2. kolu i pobijedili mađarski Pick Szeged, ali nakon toga su zaredali dva gostovanja, u Veriji i Szegedu i oba izgubili. Nakon što su dobro upoznali sva tri momčadi, zagrebaši su stekli dojam da je Sandefjord možda i najlakši suparnik u skupini. Iako nijedan nije mačji kašalj. Ali nekako je dojam da bi se u Sandefjordu najlakše oteli bodovi za osminu finala.</p>
<p>Međutim, nije ni Zagrebu lako. Odlazak Ivana Markovskog više nitko i ne spominje, jer se Zagrebova beba, desno krilo Zlatko Horvat iskazao u utakmici protiv Filipposa. U svojim prvim europskim minutama, Zlatko je postigao sedam pogodaka bez ijednog promašaja. I sad, kad se čini da desna strana nije slaba točna, problem se pojavio na lijevoj strani. Jedini Zagrebov pravi šuter, Blaženko Lacković ozlijedio je rame, igrajući u Kutini protiv Moslavine. Vremena nije bilo mnogo i sad Lackovićev nastup ovisi samo o spretnosti liječničke struke. Ne treba ni govoriti koliko bi njegov nastup značio Zagrebu na gostovanju. No, Zagreb se ne predaje do posljednjeg trena, a kamoli tek da bi krenuo na put pomiren s porazom.</p>
<p>Inače, usprkos političkom angažmanu u predizbornoj kampanji, Zagrebov trener Lino Červar neće glasati. Kaže da u nedjelju ima mnogo važniju obavezu i da mu nikakvi izbori ne mogu pokvariti koncentraciju na utakmicu. A te će mu mnogo trebati, jer stanje u momčadi nije briljantno.</p>
<p>I. Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Plus četiri Mladosti u euro-premijeri</p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Premijera pomlađene momčadi hrvatskog vaterpolskog prvaka okončana je pobjedom s četiri pogotka razlike, Mladost je u dvoboju prvog kola skupine C Eurolige sa 10-6 (1-1, 3-3, 4-1, 2-1) nadigrala gostujuću Olympic Nicu. Iako su u prvoj polovici utakmice djelovali prilično nervozno i neuigrano, posljednje dvije četvrtine pokazale su očitu razliku u kvaliteti između Mladosti i francuskog prvaka, kao i veliki potencijal mladostaša u Euroligi.</p>
<p>- Odigrali smo u skladu s onim što smo se dogovarali tijekom tjedna. Četiri razlike je mnogo protiv Nice, ovo je odličan start u Europi. A možemo i puno bolje, plivački smo jaki, igramo jedan za drugoga. Mislim da ni sami nismo svjesni koliko možemo biti dobri, rekao je kapetan Mladost Vjekoslav Kobešćak.</p>
<p>Francuzi su uspjeli parirati mladostašima u prve dvije četvrtine. Lopte su im se nekoliko puta sretno odbile, pa su stoga imali nekoliko napada više, a time i više pogodaka. No, kada je nestalo nervoze u redovima mladostaša, kada je proradila veza najiskusnijeg trojca Rogin - Kobešćak - Čomahidze, prednost je rasla iz minute u minutu. Presudna je bila treća četvrtina, koju je Mladost pobijedila sa 4-1, dva pogotka upisao je Rogin, a po jedan Kobešćak i Čomahidze.</p>
<p>- Očekivao sam nervoznu igru u početku. Odigrali smo najbolje što možemo u ovom trenutku, no ima mjesta za napredak. Mislim kako smo ih totalno zbunili u situacijama s igračem više, a kad smo tome pridodali žestoki presing u obrani sve je bilo riješeno, komentirao je trener Mladosti Milorad Damjanić.</p>
<p>• Plivalište na Mladosti</p>
<p>MLADOST - OLYMPIC NICA NATATION 10-6 (1-1, 3-3, 4-1, 2-1)</p>
<p>MLADOST: Perčinić, Kucarov, Koljanin 1 (1), Nastran, Rončević 3, Milaković, Primorac, Jerković, Čomahidze 2, Rogin 2, V. Kobešćak 2, Dragčević, Kačić.</p>
<p>OLYMPIC NICA: Fratila, Csaszar 2, Komlosi 1, Viaud, Havenga 1, De Bruijn 1, Hrosik, Bourges, Uri, Cousin 1, Silvis, Gyurcsi, Amardheil.</p>
<p>SUCI: Rottuno (Italija) i Bras (Nizozemska). GLEDATELJA: 1200.</p>
<p>REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Mladost 6 (8), Olympic Nica 5 (9). ČETVERCI: Mladost 1 (1), Olympic Nica -.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Revaz ČOMAHIDZE.</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Inker naplatio Zagrebove promašaje</p>
<p>Svekoliki je dojam da je podjela kolača najpravičniji ishod, jer je Zagrebu apsolutno pripao primat u prvom dijelu, dok su gosti iz Zaprešića dominirali u nastavku</p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Nogometaši Zagreba i zaprešićkog Inkera okončali su svoj međusobni prvenstveni okršaj u Kranjčevićevoj miroljubivim remisom, baš kao što je to bilo i u prvom susretu ovog prvenstva u Zaprešiću. Drugim riječima, susret između Zagreba i Inkera završio je 1-1, a ostaje otvoreno pitanje tko je više dobio, odnosno izgubio ovom podjelom bodova.</p>
<p>S obzirom na to da je momčad Intera igrala bez skoro pola standardnog sastava, a Zagreb samo bez »požutjelih« Prosinečkog i Franje, proizlazi da su gosti napravili bolji posao. No, svekoliki je dojam da je podjela kolača najpravičniji ishod, jer je Zagrebu apsolutno pripao primat u prvom dijelu, dok su gosti iz Zaprešića dominirali u nastavku.</p>
<p> Dakako, da takve dvije potpuno oprečne ocjene o igri u prvom, odnosno drugom dijelu potiču na pitanja: odakle toliki pad u igri Zagreba, odnosno uspon u igri Inkera?</p>
<p>Odgovor leži u starom nogometnom pravilu da momčad koja ne iskoristi svoje brojne prilike mora za to platiti. A s obzirom na zbivanja na travnjaku, u prvom dijelu »zagrebaši« su se svojski ispromašivali. Prednjačio je, dakako, Đalović, jer se najčešće nalazio u prilikama. Zagreb je svoju premoć u tom dijelu okrunio majstorskim pogotkom Lovreka koji je u 25. minuti sve napravio sâm. Grudima je na rubu 16-erca uštopao loptu, krenuo u dribling, a onda Skulića »slomio«, pa pravom bombom svladao Horvata.</p>
<p> Kaže se za trenera Inkera Josipa Kužea da ima zanimljivu filozofiju da mu je zapravo najjači sastav onaj u nastavku. To su njegovi igrači potvrdili i ovaj put. Najprije su živost, dakako u veznom redu, unijeli svojim ulaskom Gondžić i Terkeš, da bi šlag na sve stavio Zvjezdan Brlek. Proveo je u igri ukupno 25 minuta, ali je europogotkom, udarcem sa 20-ak metara, pokazao zašto ga je Kuže čuvao kao tajno oružje. S obzirom na zbivanja do kraja utakmice, Inker je bio bliže pobjedi, ali je ipak glavnu priliku, pet minuta prije kraja, propustio »zagrebaš« Đalović.</p>
<p>• Stadion u Kranjčevićevoj </p>
<p>ZAGREB - INKER 1-1 (1-0)</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 6 - Žilić 6, Ješe 6, Smoje 6, Maras 5,5 - Mujdža 6,5 (od 84. Biskup -), Spahić 6,5, Pilipović 6,5 - Perković 6,5 (od 65. Babić 6) - Đalović 6, Lovrek 7 (od 75. Popović -)</p>
<p>INKER: Horvat 6 - Radeljić 6, Milić 6, Vidak 6, Pecelj 6 - Skulić 5,5, Ceraj 6, Mužek 5,5 (od 46. Terkeš 6,5) - Lalić 6 (od 46. Gondžić 6,5) - Katulić 6,5, Karabogdan 6 (od 65. Brlek 7)</p>
<p>SUDAC: Bebek (Rijeka) 7; GLEDATELJA: 1.500</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Lovrek (25.), 1-1 Brlek (74.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Lalić, Skulić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Kruno LOVREK</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Veličani od 0-2 do podjele bodova</p>
<p>VELIKA, 22. studenoga</p>
<p> - Nogometaši Kamena Ingrada plesali su na rubu poraza, gosti iz Zadra su vodili 2-0, no na kraju se Veličani ne mogu požaliti. Završilo je 2-2 i Veličani i Zadrani su podijelili bodove.</p>
<p>Nakon pola sata igre bez igre, »probudio« se Surać. Slično kao i protiv Zagreba, kad je Spahić pogodio vrata Galinovića, to je ovaj put učinio Surać. Povukao je loptu po sredini terena, i kad se našao na ivici kaznenog prostora, »fijuknula« je desnica, lopta pogađa gredu i velikom brzinom ušla je u mrežu nemoćnog Galinovića za 0-1. Domaćin je nastavio s nešto boljom igrom, ali se napad i dalje mučio s loptom. Zadar se odlično branio, a izvanredan je bio zadarski vratar Tvrtko Kale.</p>
<p>Veličani su napadali i u drugom poluvremenu, u 52. minuti su mogli izjednačiti. Kralj je odbijenu loptu sa 30 metara uputio prema vratima Zadra, ali je Kale ponovo napravio »čudo«. Puni sat igre donio je povećanje rezultata za Zadar. Surać je izveo korner, Galinović loptu izbio na 20 metara, tu se našao Bilaver i pogodio prazna vrata.</p>
<p>Domaćinu je trebalo 15 minuta da se sredi i konačno postigne gol. Mladi Lišnić bio je najprisebniji i jednu skoro neupotrebljivu loptu ubacio u mrežu iza vratara Kalea. Zadar se branio, domaćin je napadao i kad se činilo da ćemo vidjeti poraz Veličana, došlo je do izjednačenja. Ivo Smoje glavom je loptu sa strane ubacio u mrežu nemoćnog Kalea i tako spasio barem bod.</p>
<p>• Stadion Kamena Ingrada</p>
<p>KAMEN INGRAD - ZADAR 2-2 (0-1)</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 5, Kurilić 5, Zekić 5,5, Bajsić 6,5, Balašković 5 (od 63. Lišnić -), Čižmek 5 (od 46. Jakirović 6), Andričević 6, Kopunović 5,5 (od 46. Šaranović 6), Rendulić 6, Kralj 5,5, Smoje 7</p>
<p>ZADAR: Kale 7, Jurić 6, Zebić 5,5, Surač 6,5, Čustić 6 (od 56. Jurjević 5), Duilo 5,5, Brajković 5 (od 68. Kordić -), Tomas 6, Prpić 5 (od 88. Gović -), Krivić 5,5, Bilaver 6</p>
<p>SUDAC: Čulina (Zagreb) 6,5. GLEDATELJA: 1200</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Surač (29), 0-2 Bilaver (60), 1-2 Lišnić (75), 2-2 Smoje (89)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Smoje, Čustić, Zebić, Surać</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivo SMOJE</p>
<p>Drago Štajduhar</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Ćiro Blažević i dalje bez pobjede</p>
<p>KOPRIVNICA, 22. studenoga</p>
<p> - Slaven Belupo igrao je organiziranije i čvršće, osobito u prvom poluvremenu, i bez obzira na uspostavljenu ravnotežu Varteksa u drugom poluvremenu zasluženo je pobijedio sa 2-1 (2-0). Utakmica je bila fer, gotovo prijateljska s malo žutih kartona, a presudna je bila Varteksova loša obrana u prvom poluvremenu. Zadnji je Varteksov red puno »plivao« i omogućavao Koprivničancima da dođu u izgledne prigode.</p>
<p>Nakon početne inicijative Varteksa u 8. minuti Višković je izveo korner, a odbijenu loptu prihvatio je na 16 metara Posavec i prekrasnim udarcem postigao gol u gornji desni ugao Vasiljevog gola. Slaven Belupo imao je prigode i u razdoblju do drugog gola. Tako je u 23. minuti Posavec nakon slobodnog udarca sa 20-ak metara prihvatio loptu koja se odbila od živog zida i uputio udarac u stativu. U 24. minuti Dodik se našao sam pred Vasiljem i pucao mu u noge, a u 25. Višković je nanizao nekoliko obrambenih igrača Varteksa, došao do Vasilja koji je loptu odbio do Pejića, a ovaj je sa desetak metara pucao preko gola.</p>
<p>U 29. minuti bilo je 2-0. Akciju je počeo Posavec, dobacio je loptu na lijevo do Viškovića, a ovaj na suprotnu stranu do Dodika koji je majstorski matirao nemoćnog Vasilja. Jedino što smo od Varteksa vidjeli u prvom poluvremenu bio je jaki udarac Kastela sa 25 metara pokraj gola.</p>
<p>U drugom poluvremenu Varteks je imao inicijativu, u 56. Režić je opalio sa 20 metara, a Lisjak ju je u paradi fenomenalno obranio. U 72. minuti Varteks je svoju premoć okrunio pogotkom. Mujanović je sa 15-ak metara pucao iz kosa, Lisjak je bio nemoćan.</p>
<p>Oba trenera nakon utakmice i Ivan Bedi i Miroslav Blažević priznali su da je svakoj momčadi pripalo po jedno poluvrijeme, a realnost rezultata nije bila upitna.</p>
<p>Inače, uprava Slavena Belupa je prije utakmice poklonila cvijeće dvojici mladih reprezentativaca Nikoli Šafariću iz Varteksa i Igoru Galu iz Slavena Belupa za plasman na Europsko prvenstvo do 21 godinu, te Zdravku Međimurcu za rođendan.</p>
<p>• Gradski stadion</p>
<p>SLAVEN BELUPO - VARTEKS 2-1 (2-0)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun (od 32. Lisjak 7) - Međimorac - (od 13. P. Bošnjak 6,5), Gal 7, Jurčić 6,5, Božac 6,5 - Pejić 6,5, Vukojević 6,5, Landeka 7, Višković 7 - Posavec 8, Dodik 7</p>
<p>VARTEKS: Vasilj 6 - Kristić 5,5, Granić 5, Polovanec 5 - Mujanović 6, Kastel 5,5 (od 46. Režić 6,5), Šafarić 6, Sklepić 5, Fumić 5 - Halilović 5, Karić 5,5 (od 50. Pavličić 6)</p>
<p>SUDAC: Širić (Osijek) 7,5. GLEDATELJA: 2500</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Posavec (8), 2-0 Dodik (29), 2-1 Mujanović (72)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Polovanec, Kristić, P. Bošnjak, Režić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Srebrenko POSAVEC</p>
<p>Ivo Čičin Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Silovita završnica riječkih nogometaša</p>
<p>RIJEKA, 22. studenoga</p>
<p> - Šokantna utakmica na Kantridi. Iako će krajnji rezultat 3-1 (1-0) za domaćine sugerirati laganu pobjedu Rijeke, priča je bila sasvim drugačija. Riječani su igrali u prvih 20-ak minuta vrlo dobro, tada su i poveli, imali još tri stopostotne šanse, no nakon toga njihova se igra jednostavno raspala. Igrači iz Slavonskog Broda svoju su bolju igru uspjeli kapitalizirati jedanaest minuta prije kraja, i tada se činilo da će uspjeti doći do jednog boda. Ipak, Rijeka je uspjela postići dva pogotka u sudačkoj nadoknadi. Time su se igrači trenera Ivana Katalinića uspjeli izvući iz vrlo neugodne situacije.</p>
<p>• Stadion na Kantridi </p>
<p>RIJEKA - MARSONIA 3-1 (1-0) </p>
<p>RIJEKA: Bulat 5,5, Karabatić 5,5, Knežević 5,5, Milinović 5,5 (od 46. D. Tadić 5,5) Batkoski 5,5, Milas 6, Butić 6,5 (od 80. Tiganj -), Čaval 5,5, Shkembi 5,5, Samardžić 5 (od 68. Klić 6,5), Vidović 6,5. </p>
<p>MARSONIA: Vidaković 6,5, A. Petrović 6, Rogić 5, M. Tadić 5,5, M. Petrović 6, Jukan 6,5, Ačkar 6, Brnjić 6, Švađumović 5,5 (od 64. Marić -), M. Vuka 5,5, Vranić 5,5 ( 82. Barišić -)</p>
<p>SUDAC: Kurtović (Osijek) 6 </p>
<p>GLEDATELJA: 1000 </p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Butić (6.), 1-1 Jukan (79.), 2-1 Klić (90., 11 m), 3-1 Vidović (90.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Brnjić, A. Petrović</p>
<p>CRVENI KARTONI: A. Petrović </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Rajko VIDOVIĆ </p>
<p>Tomislav Suštar</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Magla odgodila utakmicu za nedjelju</p>
<p>OSIJEK, 22. studenoga</p>
<p> - Ni prst se nije vido pred nosom! Prava londonska magla postupno je, u poslijepodnevnim satima, obavijala Osijek, da bi u večernjem terminu slučajnom namjerniku prijetilo da se može i izgubiti u gradu na Dravi!</p>
<p>Stoga je i davno prije termina određenog za početak posljednje utakmice 15. kola Prve hrvatske lige, između Osijeka i Dinama, ljubiteljima nogometa postalo jasno kako od nogometa, bar subotnje večeri, neće biti ništa.</p>
<p>Točno u 17.30 sati, naime, sudac Miroslav Vitković iz Vinkovaca je zajedno s kapetanima Špeharom i Kranjčarom, održao kraći »miting« na sredini terena. Iz novinarske lože taj dogovor se mogao samo nazirati, pa smo sišli do travnjaka gdje smo saznali da je ogled odgođen za 17.45. Novi dogovor čak je naslutio početak, jer je Vitković odredio »da utakmica počne u 18 sati«, o čemu su bili obaviješteni i brojni gledatelji.</p>
<p>Pokazalo se, ipak, da su u pravu bili oni koji su se, i sat ranije, već odlučili vratiti kućama. Utakmica je, naime, odgođena, a predstavnici Osijeka i Dinama, u skladu s propozicijama, dogovorili su da novi termin utakmice bude u nedjelja u 13 sati. </p>
<p>A. K.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Neuhvatljivi Bode Miller, Ivica 22.</p>
<p>Borba za sam vrh ponovno je bila sjajna, ali je Bode Miller umanjio dah neizvjesnosti. Iako je u prvoj vožnji bio drugi, frenetičnim nastupom, ponovno u svakoj sekundi stavljajući maksimalni rizik ulaženjem u svaki zavoj, Miller je deklasirao konkurenciju u drugoj vožnji veleslaloma u Park Cityju</p>
<p>PARK CITY, 22. studenoga</p>
<p> - Drugi veleslalom sezone Svjetskog kupa, u prostranstvima Colorada i Park Cityja, samo je još više udario pečat ovogodišnje dominacije Amerikanca Bode Millera. Hrvatsko skijanje, pak, zastupao je Ivica Kostelić i 22. mjestom sebi priskrbio novih devet bodova.</p>
<p>Prva veleslalomska vožnja u Park Cityju nagovijestila je novo približavanje Ivice prema krugu najboljih deset, iako je bila prilično nekarakteristična kada je Ivica Kostelić u pitanju. Naime, praksa je pokazala kako je hrvatski skijaš uvijek bolje djelovao u donjem dijelu staze, međutim u Park Cityju se scenariji malo okrenuo. Jedna krupnija greška pri kraju staze odnijela je prilično vremena, pa je Ivica cilj ugledao sa više od sekunde zaostatka za najbržim Hansom Knaussom.</p>
<p>Nastavak utrke je ipak odgurnuo Ivicu bliže donjem dijelu najboljih trideset. Neritmična vožnja, pogreške koju su se vezale jedna za drugom, usporile su Ivicu i tako ga na kraju zaustavile na 22. mjestu.</p>
<p>- Nisam imao sreće. U prvoj vožnji sam kiksao na donjem dijelu, a u drugoj vožnji mnogo je sitnica uvjetovalo tako loš nastup. Nemam namjeru za izgovorom, no imao sam problema sa vidljivosti i ona me sputavala da osjetim sigurnost na stazi. Bio sam nesiguran i definitivno nisam zadovoljan jer znam da mogu bolje. No, ništa strašno. Idemo dalje, u nedjelju je slalom i prilika da popravim današnji rezultat, rekao je Ivica Kostelić koji će u nedjelju proslaviti rođendan u Park Cityju.</p>
<p>Borba za sam vrh ponovno je bila sjajna, ali je Bode Miller umanjio dah neizvjesnosti. Iako je u prvoj vožnji bio drugi, frenetičnim nastupom, ponovno u svakoj sekundi stavljajući maksimalni rizik ulaženjem u svaki zavoj, Miller je deklasirao konkurenciju tijekom druge vožnje.</p>
<p>Ostatak velikana bio je osuđen tek na lov za drugim mjestom. I donekle je austrijsko skijanje uzvartilo udarac s obzirom na slabe rezultate na otvorenju sezone u Söldenu. Schifferer je bio drugi, Knauss treći... Jako dobru formu za ovu sezonu najavio je prošlogodišnji pobjednik slaloma, Finac Kalle Palander, osvojivši peto mjesto. Pozitivno subotu može shvatiti i Hermann Maier, koji je unatoč velikim zdravstvenim problemima »uzeo« sedmo mjesto.</p>
<p>U svakom slučaju »hrvatski dan« trebala bi u Park Cityju biti nedjelja. Ivica Kostelić protiv Kalle Palandera, Bode Miller protiv Rainera Schönfeldera. Slalomski spektakl je, u svakom slučaju, zagarantiran...</p>
<p>• Rezultati veleslaloma: 1. Miller (SAD) 2:20.84, 2. Schifferer (Aut) +0.86, 3. Knauss (Aut) +1.00, 4. Covili (Fra) +1.06, 5. Palander (Fin) +1.13, 6. Blardone (Ita) +1.36, 7. Maier (Aut) +1.38, 8. C. Mayer (Aut) +1.69..., 22. Kostelić (Hrv) +3.02</p>
<p>Rezultati prve vožnje: 1. Knauss (Aut) 1:09.89, 2. Miller (SAD) +0.11, 3. Palander (Fin) +0.22, 4. Maier (Aut) +0.25, 5. Raich (Aut) +0.53..., 15. Kostelić (Hrv) +1.08...</p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Kukočeva rutina, nevidljivi Šundov i spasitelj Giriček </p>
<p>»Možda ružno zvuči, ali naša se igra isključivo vrti oko McGradyja. Od njega dosad nismo dobili maksimum, međutim od ostalih igrača želim da ga pokrenu. Tada prvo mislim na Giričeka, izvrsnog šutera, i upravo u njemu vidim svojevrsnog spasitelja Orlanda u ovom lošem nizu«, kazao je novi trener kluba s Floride Johnny Davis</p>
<p>WASHINGTON, 22. studenoga</p>
<p> - Hrvatski košarkaški kvartet pod svodovima Istočne konferencije prvih ovosezonskih mjesec dana može arhivirati u vlastiti dosje NBA lige pod radnim naslovom - očekivano.</p>
<p>Toni Kukoč se ni u svojoj 12. sezoni ne spušta ispod visoko postavljenih kriterija koje si je sam postavio. Gordana Giričeka je jedno vrijeme spriječavala ozljeda Ahilove tetive, Zoran Planinić se tek uhodava u NBA žrvanj, dok Bruno Šundov i nadalje zarađuje na najlakši mogući način - sjedenjem. Ili, kako bi nogometnim rječnikom opisali, Splićanin je član grupe TNT (trenira-ne igra-trenira). I tako šestu sezonu...</p>
<p>U klupko problema najviše je zamršen Gordan Giriček i njegov Orlando. Naime, poslije prvih jedanaest utakmica dograbili su tek jednu pobjedu. Klub s Floride u 15-godišnjoj povijesti nikada nije lošije startao u sezonu i na panj je postavljena glava trenera Doca Riversa. Novi čovjek koji je »instaliran« bio je dotadašnji asistent Johnny Davis, no serija se nastavila - nova dva poraza.</p>
<p>Gordan Giriček odigrao je ukupno tek pet utakmica, jer je nekoliko tjedana pauzirao zbog ozljede Ahilove tetive. Na parkete se vratio slavodobitno, a najbolju večer imao je u Sacramentu - postigavši 19 poena.</p>
<p>- Možda ružno zvuči, ali naša igra se isključivo vrti oko McGradyja. Od njega dosad nismo dobili maksimum, međutim od ostalih igrača želim da ga pokrenu. Tada prvo mislim na Giričeka, sjajnog šutera i u njemu vidim svojevrsnog spasitelja Orlanda u ovom lošem nizu, kazao je novi trener Johnny Davis.</p>
<p>U ovom trenutku Giričeka može ohrabriti i podatak što je drugi igrač na njegovoj poziciji Pat Garitty trenutačno na listi ozlijeđenih, pa će dobiti puno povjerenje i mnogo minuta. Dakle, u rukama McGradyja i Giričeka je veliki posao - pokrenuti umrtvljeni Orlando, uvjerljivo najgoru momčad lige s omjerom 1-12.</p>
<p>Toni Kukoč je i nadalje »zlatni šesti čovjek« Milwaukeeja. Na njegovoj poziciji u klubu forsiraju prvog strijelca Michaela Redda i Tima Thomasa. No, Kukoč gotovo rutinirano obavlja svojih dvadesetak minuta po utakmici. I ne spušta visoko postavljenu letvicu statistike, koju je stvorio u 12 sezona NBA lige. Uostalom, od ove sezone mladi trener Milwaukeeja Terry Porter nerijetko će naglasiti »kako je Kukoč igrač od njegovog najvećeg povjerenja«. Možda zvuči čudno jer prije desetak godina Porter se nije baš »ljubio« s jednim drugim Hrvatom - Draženom Petrovićem, kada su zajedno nosili dres Portlanda.</p>
<p>Zoran Planinić u New Jerseyju ima vrlo dobro perspektivu. Prva je učenje i svakodnevno trening-nadmetanje sa najboljim organizatorom igre u ligi Jasonom Kiddom. Druga je ogromno povjerenje svih u klubu što se očitava u postupnom povećanju minuta na parketu.</p>
<p>U sjeni svega što donosi NBA liga živi Bruno Šundov, danas igrač Clevelanda. Uz mizernu minutažu (igrao tek jednu utakmicu), Splićanin broji dane još jedne sezone u kojoj ima tek fantastičan pogled na parket i priliku rukovanja nakon utakmice sa svim zvijezdama najjače košarkaške lige na svijetu...</p>
<p>• Toni Kukoč (Milwaukee)</p>
<p>- 12. sezona u NBA ligi</p>
<p>- ovogodišnja statistika (12 utakmica, 9.4 poena, 22.2 minuta, 3.2 asistencije, 3.9 skoka)</p>
<p>• Gordan Giriček (Orlando)</p>
<p>- 2. sezona u NBA ligi</p>
<p>- ovogodišnja statistika (5 utakmica, 12.8 poena, 26.8 minuta, 2.0 asistencije, 2.8 skoka)</p>
<p>• Zoran Planinić (New Jersey)</p>
<p>- 1. sezona u NBA ligi</p>
<p>- ovogodišnja statistika (10 utakmica, 2.8 poena, 7.9 minuta, 1.0 asistencije, 0-5 skoka)</p>
<p>• Bruno Šundov (Cleveland)</p>
<p>- 6. sezona u NBA ligi</p>
<p>- ovogodišnja statistika (1 utakmica, 2.0 poena, 5.0 minuta, 0 asistencija, 1.0 skoka)</p>
<p>Stipe Karadžole</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Aškrabić tricom u posljednjoj sekundi potopio Cibonu</p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Očajnički pokušaj Ognjena Aškrabića s centra u posljednjoj sekundi na kraju se pokazao pobjedničkim za košarkaše Reflexa koji su slavili na gostovanju kod Cibone 82-80 (48-33) u 10. kolu Goodyear lige. </p>
<p>U drugom poluvremenu cibosi su uspjeli poništiti sjajan učinak iz prvog dijela kada su imali i 20 poena prednosti (48-28 u 18. minuti). Rimac i Penn otvorili su utakmicu s 11, odnosno 10 poena, u drugoj četvrtini Štimac se nadovezao sa tri trice. Cibona je u tom trenutku gađala briljantnih 9-14. No, sve što je prolazilo u prvih 20 minuta, Anzulovićeva momčad prosula je u nastavku u zonskoj obrani Reflexa. Stao je šut, a Zagrepčani nisu imali drugih rješenja. Beograđani su odigrali sjajnu obranu, k tome i u napadu pokazali raznovrsnost. Razigrao se centarski par Aškrabić-Plisnić, uz dobro vođene napade Zoroskog. Reflex je u 38. minuti bio vrlo blizu pobjede (79-75), ali je Jorović promašio dva slobodna bacanja. Potom je Rimac pogodio tricu za 78-79 i neizvjesnu posljednju minutu. Štimac je ubacio jedno slobodno bacanje, a potom je Sesar nakon promašaja Aškrabića, četiri sekudne prije kraja fauliran na ziceru te je pogodio jedno slobodno bacanje za vodstvo 80-79 i, činilo se, pobjedu Cibone. No, sve je preokrenuo Aškrabić... </p>
<p>- Sreća je nagradila igrače Reflexa za trud u drugom poluvremenu. Napravili smo glupost, pustili Aškrabića da na kraju povede loptu i neometano šutira. Ponovno smo imali neobjašnjivi pad u igri, izjavio je trener Cibone Dražen Anzulović.</p>
<p>- Za pobjedu protiv Cibone u Zagrebu morate imati malo sreće. U prvom poluvremenu cibosi su bili fantastični, rekao sam mojim igračima da pokušaju smanjiti razliku. Napravili smo veliki korak prema »final fouru«, kazao je trener Reflexa Vlado Đurović. </p>
<p>• KC »Dražen Petrović«</p>
<p>CIBONA VIP - REFLEX 80-82 (29-18, 19-15, 14-26, 18-23). </p>
<p>CIBONA VIP: PENN 16, Kus, RIMAC 16 (0-2), Krasić, Žižić 9 (1-3), GOLEMAC 6, Sesar 6 (1-2), Štimac 14 (2-4), Mance 5, MAMIĆ, Omerhodžić, POLJAK 6 (2-2). </p>
<p>REFLEX: AŠKRABIĆ 23 (4-4), Smith 14 (4-4), ZOROSKI 10 (1-2), JOROVIĆ 4 (2-4), Mandić, Krstović 6 (0-1), POPOVIĆ 2 (2-2), Vasić, Majstorović 6 (2-2), Ilić, Plisnić 11 (2-2), FFRIEND 6. </p>
<p>ŠUT IZ IGRE: Cibona 31-63 (49%), Reflex 28-58 (48%). </p>
<p>TRICE: Cibona 12-23 (52%), Reflex 9-23 (39%). </p>
<p>SKOKOVI: Cibona 39 (25+14), Reflex 24 (19+5). </p>
<p>SUCI: Pukl, Lovšin i Jeršan (svi Slovenija). GLEDATELJA: 1200.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ognjen AŠKRABIĆ. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Pristaše oporbe zauzeli zgradu gruzijskoga parlamenta</p>
<p>Tisuće prosvjednika predvođeni oporbenim čelnicima Mihailom Sakašvilijem i Ninom Burdžanadzeom upali su u zgradu parlamenta u kojoj se upravo održavala konstituirajuća sjednica novog saziva. Predsjednik Eduard Ševardnadze je i nakon upada odbacio mogućnost ostavke </p>
<p>TBILISI, 22. studenoga</p>
<p> - Tisuće pristaša gruzijskih oporbenih čelnika Mihaila Sakašvilija i Nina Burdžanadzea, koji traže ostavku predsjednika Eduarda Ševardnadzea, zauzeli su u subotu zgradu parlamenta u glavnom gradu Tbilisiju, u kojem je upravo bila u tijeku konstituirajuća sjednica novog saziva parlamenta. </p>
<p>Upad u parlament kulminacija je svakodnevnih demonstracija koje se protekla tri tjedna održavaju u Tbilisiju zbog osporavanih rezultata parlamentarnih izbora održanih 2. studenoga. Na izborima, za koje oporba tvrdi da nisu bili regularni, pobjedu su prema službenim rezultatima - objavljenima u četvrtak - odnijele dvije stranke naklonjene predsjedniku Ševardnadezeu. Nakon objave rezultata, oporbeni čelnik Mihail Sakašvili obećao je da će »zgaziti« vodstvo zemlje i najavio »mirnu revoluciju«. </p>
<p>U trenutku izbijanja nereda Ševardnadze je držao govor pred zastupnicima u parlamentu. Prije nego što su ga njegovi tjelesni čuvari doslovce odvukli sa govornice i izveli iz zgrade Ševardnadze je pokušao apelirati na prosvjednike: »Ovo je parlament, a ne ulica. Neka Gruzija vidi što se događa«. Ševardnadze se pred zgradom parlamenta obratio okupljenim pristašama te im je mirnim glasom poručio: »Odstupit ću sa svoje funkcije jedino ustavnim putem. Nikada neću otići, jer mi smo svi zajedno u ovome«. </p>
<p> Prema iskazima očevidaca, snage sigurnosti koje su okruživale zgradu parlamenta nisu pružale ozbiljniji otpor prosvjednicima koji su upali u zgradu. </p>
<p>Nakon zauzimanja zgrade, došlo je do tučnjave između prosvjednika i zastupnika lojalnih Ševardnadzeu, no situaciju je donekle smirio Sakašivili koji je sve pozvao na mir, nakon čega su zastupnici napustili zgradu parlamenta. </p>
<p>Nešto kasnije Sakašvili je rekao da Ševardnadze zasada može ostati na dužnosti, ali jedino kako bi raspisao prijevremene predsjedničke izbore. </p>
<p> Nakon što je oporba zauzela parlament, objavio je da će funkciju predsjednika države privremeno obnašati dosadašnja predsjednica parlamenta Nino Burdžanadze.</p>
<p> Gruzijski predsjednik zbog tih je događaja proglasio izvanredno stanje. Oporbu je optužio za pokušaj državnog udara i pozvao ministarstvo unutarnjih poslova i obrane da u zemlji uvedu red.</p>
<p> U međuvremenu, gotovo 3.000 oporbenih prosvjednika zauzelo je ured predsjednika u Tbilisiju. </p>
<p> Glasnogovornik gruzijskog predsjednika Eduarda Ševardnadzea kazao je da će vojska preuzeti kontrolu u zemlji ako novoizabrani parlament ne uspije u roku 48 sati provesti njegovu naredbu o uvođenju izvanrednog stanja. Dodao je da je predsjednik potpisao naredbu u kojoj se kaže da »će vojska i policija koordinirati sve državne agencije kako bi osigurale stanovništvo, spriječile udar a imat će ovlasti uhititi kriminalce«. </p>
<p>Kriza se u Tbilisiju pogoršava, a nekoliko je policajaca teško ozlijeđeno, objavio je gruzijski ministar unutarnjih poslova Koba Nartčemačvili. Naglasio je da je oporba nelegalno zauzela parlament i ozbiljno prekršila zakon.</p>
<p> Izvjestitelji s mjesta događaja, u međuvremenu su javili, da se ispred zgrade ministarstva unutarnjih poslova nalazi nekoliko vojnih oklopnih transportera, desetak autobusa i kombija te da je zgrada okružena vojnicima. </p>
<p>Prvi program gruzijske javne televizije prekinuo je u subotu navečer s emitiranjem, a razlog prekida programa nije poznat. »Ne znamo što se događa. Znamo samo da smo isključeni«, rekao je jedan televizijski djelatnik. (BBC/Reuters/J.Š.)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Irak: 15 mrtvih u napadu na dvije policijske postaje </p>
<p>KHAN BANI SAAD, 22. studenoga</p>
<p> - Najmanje 15 ljudi poginulo je u subotu u odvojenim napadima na dvije iračke policijske postaje sjeverno od Bagdada, priopćila je policija.</p>
<p> Američki vojnici u Khan Bani Sadu su izjavili da su u eksploziji automobila bombe ispred policijske postaje u tom gradu poginula šestorica policajaca i troje civila . U obližnjoj Baqubi, 65 kilometara sjeverno od Bagdada, šestero je ljudi poginulo, a 16 je ozlijeđeno također u eksploziji automobila bombe ispred glavne policijske postaje. Zgrada policije je jako oštećena u napadu. Osim toga, u subotu je zabilježen i incident kada su ispaljene rakete na civilni zrakoplov u vlasništvu tvrtke DHL-a koji se približavao bagdadskoj međunarodnoj zračnoj luci. Zrakoplov je pogođen, no unatoč tome uspio je prisilno sletjeti. Dužnosnik DHL-a u bagdadskoj zračnoj luci rekao je za Reuters da se zrakoplovu nakon polijetanja zapalio motor i da se vratio na aerodrom sigurno sletjevši. Prema njegovim riječima, uzrok požara se istražuje. Dužnosnici u zračnoj luci su rekli da je prema početnim naznakama raketa pogodila zrakoplov i izazvala požar. Rakete su već nekoliko puta bile ispaljivane na zrakoplove koji su se približavali zračnoj luci u Bagdadu, ali ovo je prvi put da je pogođen civilni zrakoplov. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Erdogan: Teroristi samoubojice bili su turski državljani </p>
<p>ISTANBUL, 22. studenoga</p>
<p> - Četiri bombaša samoubojice koji su u proteklih sedam dana u Istanbulu ubili više od 50 osoba bili su turski državljani, kazao je u subotu turski premijer Tayyip Erdogan.</p>
<p>Govoreći na sprovodu dvojice policajca ubijenih u eksploziji u četvrtak, Erdogan je kazao kako je Turska osramoćena time što su terorističke napade počinili njezini državljani.</p>
<p>Skupina povezana s terorističkom mrežom Al Qaidom preuzela je odgovornost za napade izvršene na dvije sinagoge prošle subote i za dva napada izvršena u četvrtak na britanski konzulat i banku HSBC. U tim je napadima poginulo više od 50 ljudi. Turska policija dosada je uhitila dvadesetak osoba osumnjičenih da su sudjelovali u tim terorističkim napadima. </p>
<p>Nekoliko tisuća prosvjednika okupilo se u subotu u nekoliko većih turskih gradova, želeći na taj način osuditi samoubilačke napade. U Istanbulu se na središnjem trgu Taksim na poziv sindikata i turskih nevladinih organizacija okupilo oko tri tisuće prosvjednika. Moto okupljanja bio je »Mir protiv nasilja i terorizma«. Mnogi okupljeni isticali su turske zastave izvikujući: »Ne ratu, da miru«.</p>
<p>Minutom šutnje odana je počast žrtvama samoubilačkih napada u kojima su tijekom tjedna poginule 52 osobe, a 750 ih je ranjeno. Slični su prosvjedi organizirani u Ankari i u gradu Izmiru. Organizatori i policija izvijestili su da je sve prošlo bez incidenata. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Njemačko savezno uređenje »na opasnoj kosini«</p>
<p>U uskom krugu, često prema nejasnim motivima, izrađuju se zakonski prijedlozi koji se prihvaćaju ili ne, ali se radi o procesu koji je i za nas ovdje često teško razumjeti i slijediti; još manje to onda mogu građani - izjavio je Franz Müntefering komentirajući rad Odbora za posredovanje</p>
<p>BERLIN, 22. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Gotovo sve reforme koje je socijaldemokratsko-zelena vlada Gerharda Schrödera progurala u donjem domu parlamenta, Bundestagu, blokirane su vijeću saveznih zemalja, Bundesratu. Kroničnu blokadu ključnih reformi u Bundesratu upoznala je i bivša crno-žuta koalicija Helmuta Kohla, tako da nije čudo da je nakon godina blokade postignut nadstranački konsenzus da nešto treba mijenjati.</p>
<p>»Naše savezno uređenje našlo se na opasnoj kosini«, dijagnosticirao je predsjednik Bundestaga Wolfgang Thierse, i odmah odredio lijek: utemeljenje Komisije za federalizam koja će se baviti modernizacijom sistema, ali i sasvim novom podjelom nadležnosti između saveza i pokrajina. </p>
<p>U njemačkom federalizmu, koji je po općem uvjerenju jedna od najvažnijih i najdemokratskijih tekovina njemačkog poslijeratnog poretka, uočavaju se tendencije koje ne samo da odudaraju od nastojanja za što efikasnijom i modernijom upravom već i postupno narušavaju uspostavljenu ravnotežu. </p>
<p>Zbog stalnog vraćanja pojedinih zakonskih prijedloga o kojima se između vladajućih stranaka i opozicije ne postigne suglasnost, parlamentarni Odbor za posredovanje, institucija koja je u početku zamišljena kao pomoćno sredstvo u demokratskom mehanizmu odlučivanja, dobiva sve važniju ulogu, ustvrdio je Franz Müntefering, šef kluba zastupnika SPD-a koji će voditi komisiju. »On je skliznuo u ulogu parlamentarnog nadomjeska, tijela u kojem se dogovaraju kompromisi, on ne zasjeda javno, nema transparentnosti. U uskom krugu, često prema nejasnim motivima izrađuju se zakonski prijedlozi koji se onda usvajaju ili ne, ali se radi o procesu koji je i za nas ovdje često teško razumjeti i slijediti; još manje to onda mogu građani Njemačke.« </p>
<p>S osnivanjem komisije se, uz crveno-zelene, složila i oporba. »Radi se o potrebi unošenja veće transparentnosti u proces političkog odlučivanja u Njemačkoj«, smatra šef frakcije Liberalne stranke Wolfgang Gerhard. No CDU za nastalo stanje itekako krivi i aktualnu vladu, tim više što je pojednostavljivanje birokratskih propisa bilo i jedno od njezinih predizbornih obećanja. Naime, u jesen 1998. je u prvom koalicijskom dogovoru crveno-zelenih stajalo: brzo će mu smanjiti suvišnu birokraciju i ukinuti nepotrebne propise. </p>
<p>Od tada je prošlo pet godina. Crveno-zeleni su zaista uspjeli ukinuti 89 zakona i 446 propisa, ali je ista vlada u isto vrijeme donijela 518 novih zakona i čak 1123 novih propisa. Ukratko, danas postoji oko 800 zakona više nego kad je ova vlada počela svoj mandat, što je u svijetu jedinstven pokušaj da se birokracija smanji povećavanjem količine zakona i važećih propisa. </p>
<p>Svojevrsni dvoznačni problem je i trenutni komplicirani odnos snaga u parlamentu: crveno-zeleni imaju većinu u donjem, konzervativni u gornjem domu. Rezultat je visoki stupanj demokratičnosti, ali i velika mogućnost blokade. U svakom slučaju, pokrajine se više nego ikad uključuju u savezno zakonodavstvo. </p>
<p>To je situacija koju tvorci poslijeratnog Ustava nisu predvidjeli na takav način; u interesu modernizacije i efikasnosti pokrajinski šefovi bi morali pristati na prenošenje većih kompetencija na savez. To stajalište zastupa savezna vlada. O svemu tome bi novoosnovana Komisija najprije trebala sačiniti izvješća, a onda i prijedloge promjena, do kraja 2004. U svakom slučaju svi se kunu da će se raditi u duhu nadstranačkog dogovaranja.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Prekinuta izgradnja nuklearne elektrane u Sjevernoj Koreji </p>
<p>NEW YORK, 22. studenoga</p>
<p> - SAD i njegove saveznici odlučili su na godinu dana prekinuti izgradnju nuklearne elektrane u Sjevernoj Koreji, što se smatra korakom ka potpunom napuštanju tog projekta kojemu se protivi administracija predsjednika Georgea W. Busha. </p>
<p> Organizacija koja gradi elektranu, Organizacija za energetski razvoj na korejskom poluotoku - KEDO, čuvat će mjesto izgradnje barem narednih godinu dana dok se nastavljaju napori radi uvjeravanja Sjeverne Koreje da napusti svoj program izgradnje nuklearnog oružja. U KEDO-u, osim SAD, sudjeluju Japan, Južna Koreja i EU.</p>
<p> Izgradnja elektrane dio je sporazuma između Washingtona i Pyongyanga iz 1994. prema kojemu je Sjeverna Koreja pristala zamrznuti svoj nuklearni program u zamjenu za dva reaktora koji se ne bi mogli iskoristiti za gradnju nuklearnog oružja.</p>
<p> Sporazum se počeo raspadati kada su Sjedinjene Države potkraj prošle godine priopćile da je Sjeverna Koreja priznala da radi na tajnom vojnom nuklearnom programu. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Pyongyang: Rumsfeld gori od Hitlera</p>
<p>SEOUL, 22. studenoga</p>
<p> - Sjeverna je Koreja napala u subotu američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda priopćivši da je on gori od Adolfa Hitlera. Službena novinska agencija KCNA javila je da su ovotjedne Rumsfeldove kritike na račun Sjeverne Koreje - kada ju je nazvao zloglasnim režimom - dovele u pitanje izglede za održavanje razgovora o rješavanju sjevernokorejske nuklearne krize.</p>
<p> »Nije iznenađujuće da je Rumsfeld rekao takvu glupost i zasjenio je i Hitlera... Međutim, ne možemo mu oprostiti zlobno klevetanje našeg dostojanstvenog i svetog političkog sustava bez obzira na to je li on politički patuljak, ljudski šljam ili histerična osoba«, navodi agencija.</p>
<p> »Ako njegove izjave predstavljaju stajalište Busheve administracije, onda su dovedeni u pitanje šesterostrani razgovori«. Prema procjenama analitičara, u Sjevernoj je Koreji u posljednjih deset godina od gladi umre milijun osoba. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="38">
<p>Budući da ne znam češki jezik, poslužio sam se prospektom na engleskom i onim što je govorio turistički vodič</p>
<p>U Vjesnikovoj rubrici Pisma čitatelja 6. studenoga objavljeno je pismo gospodina Franje Reicha »Je li Vjesnikov 'putopisac' putovao Češkom ili je prepisao neki njemački prospekt«, kao osvrt na moju reportažu iz Češke.</p>
<p> Istina je da češki jezik ne poznajem pa mi je prilikom posjeta (koji mogu potvrditi na nekoliko načina, pa i fotografijom) bio potreban vodič na nekom od stranih jezika. Gospodinu Reichu možda se neće svidjeti činjenica da se radilo o prospektu na engleskom jeziku. Stoga njegov navod da sam prepisivao iz njemačkoga prospekta (iz prve polovice 20. stoljeća!) ne stoji. Na žalost, ne mogu se pohvaliti, poput gospodina Reicha, solidnim poznavanjem češkoga jezika i povijesti niti sam na zidu tvrđave mogao pročitati kada je izgrađena. Stoga sam morao podatke crpiti iz, primjerice, izlaganja turističkog vodiča.</p>
<p> Ispričavam se svim čitateljima ako sam pritom i učinio pokoju gramatičku pogrešku ili pogrešku u imenovanju (proizašlu iz različitih imena u engleskom/hrvatskom/češkom jeziku). </p>
<p>Nijanse između »dvorac«, »tvrđava« i »zamak«, na žalost, nisu mi poznate kao Vama, a pretpostavljam ni većini čitatelja. Tekst je započet pričom o »Bohemiji« iz stilskog razloga, budući da je zbog njemačkog utjecaja koji je u to vrijeme bio dominantan, Češka u većem dijelu Europe bila poznata kao Bohemija. I danas ju, provjerite, u nekim turističkim agencijama, tako nazivaju.</p>
<p> Iskreno se nadam da su ostali čitatelji shvatili »između redaka« da je termin namjerno upotrebljen, sa svrhom uvođenja u srednjovjekovnu »atmosferu«. Očito je da Karlsberg i Karlskrone, tvrđave u blizini Karlštejna, kao i sam Karlštejn, nisu češke riječi pa ih se kao nazive može spomenuti jer se radi o istoj kategoriji.</p>
<p>Još jedna sitnica, ulaz ženama u zamak, oprostite, tvrđavu, bio je zabranjen u srednjem vijeku, a naravno, ne za vrijeme Čehoslovačke davne 1947. godine, kada ste ga s majkom posjetili i kada takva »diskriminacija« zasigurno nije postojala. Postoji, naime, priča po kojoj se žena, da bi ušla u dvorac, prerušila u muškarca. </p>
<p>VEDRAN HORVAT novinar Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Pod nasiljem se kod nas podrazumijeva samo upotreba šake, a kao dokaz nasilja modrica </p>
<p>Nasilje u obitelji strašna je pojava koju treba sprječavati na sve moguće načine, a nasilnike kažnjavati. Dobro je da se u posljednje vrijeme o tome sve više vodi računa i u zakonodavnim tijelima i u široj javnosti, ali, kao i uvijek, necivilizirani ljudi izopače dobru ideju, a nedobronamjerni je zloupotrijebe za neke svoje posebne interese.</p>
<p> Očit primjer bila je TV emisija Forum (18. studenoga) posvećena nasilju u obitelji jer su je sudionici pretvorili u feminističku farsu. Možda zbog sastava »okruglog stola«, u kojem je od šest sugovornika bilo pet žena, emisija se pretvorila u sotonizaciju muške prirode: jer da je u obitelji svaka četvrta žena silovana, svaka druga pretučena itd. </p>
<p>U početku se u Forumu govorilo o nasilju u obitelji općenito, no na kraju isključivo samo o muškarcima kao nasilnicima, ni jedne jedine riječi o ženskom nasilju! Prema onome što smo čitav sat vremena slušali, moralo bi se zaključiti da su nasilnici isključivo muškarci, a do takvog su pogrešnog zaključka sudionici došli zbog primitivnoga balkanskog poimanja prema kojem se pod nasiljem podrazumijeva samo upotreba šake, a kao dokaz nasilja modrica. </p>
<p>Svi su zaboravili da kod čovjeka, za razliku od životinjskog svijeta, postoji i psihičko, mentalno, verbalno, emotivno nasilništvo, koje zna biti strašnije od pljuske zadane u trenutačnoj ljutini jer obično djeluje dugotrajno te poput otrova razara brakove i obitelj. U nas se svake godine Svjetski dan protiv nasilja u obitelji obilježava plakatima sa slikom kakve uplakane žene s modricom na licu, nikada ni riječi o duševnom nasilju!</p>
<p> Dakako, kod verbalnog nasilja nema modrica na koži, ali zato ima neusporedivo više ožiljaka na duši i psihosomatskih bolesti kao što su visok krvi tlak, čir na dvanaesniku, razne neuroze, čak i samoubojstvo, a tomu treba dobrim dijelom pripisati i alkoholizam jer mnogi frustrirani muževi bježe iz »toplog obiteljskog gnijezda« da u krčmi nađu utjehu. </p>
<p>Ako je nasilje u obitelji bolest, a to bez sumnje jest, treba je kao i svaku drugu bolest liječiti uzročno. U pravilu svako fizičko nasilje u obitelji započinje na verbalan način, u kojem su muška i ženska strana u najmanju ruku ravnopravne. Fizičko nasilje je samo krajnji ishod. Prema tome, samim kažnjavanjem fizičkog nasilja, a zanemarivanjem njegova uzroka nasilništvo se ne može spriječiti.</p>
<p> Naš je zakon u tom pogledu dobar i jasan jer raspoznaje obje vrste nasilja, ne praveći među njima razlike, ali, eto, njegovu su plemenitu namjeru izopačili oni kojima je dokaz nasilja samo modrica na koži. Zato se u našoj zaostaloj sredini kod primjene zakonske mjere privremenog udaljavanja nasilnika iz obitelji automatski misli samo na muškarca koji je upotrijebio šaku, a nikad na ženu koja je upotrijebila jezik, makar se zna da jezik gore posiječe nego mač.</p>
<p>prof. dr. ŽELJKO POLJAK Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="40">
<p>Leš nestalog Slavka Hinića pronađen na Krbavskom polju</p>
<p>UDBINA, 22. studenoga</p>
<p> - Nestanak Slavka Hinića (73) iz Debelog Brda u općini Udbina prijavljen je 27. listopada, nakon čega su organizirane višednevne pretrage terena u koje se uključio i helikopter MUP-a. </p>
<p>Pretragom terena mrtvo tijelo Slavka Hinića pronađeno je u petak oko 13.50 sati na području Krbavskog polja u predjelu Brestov gaj. Vanjskim pregledom leša nisu uočeni tragovi nasilja, a tijelo je po nalogu istražnog suca prevezeno na patologiju sudske medicine KBC Rijeka, gdje će se obaviti obdukcija radi točnog utvrđivanja uzroka smrti. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Uhićen razbojnik s tjeralice</p>
<p>VARAŽDIN, 22. studenoga</p>
<p> - Varaždinski policajci u petak navečer uhitili su dvadesetšestogodišnjeg I. P. za kojim su prije nekoliko mjeseci raspisali tjeralicu. Do mladića su došli tako što su u kasnim poslijepodnevnim satima u petak opkolili cijelu Ulicu Josipa Kraša u Varaždinu i jugozapadni dio grada, a uhitili su ga nakon nekoliko sati. Mladić je osumnjičen za više provala u trgovine, kuće i vikendice, pokušaj otmice i razbojništvo, a u subotu navečer priveden je istražnom sucu koji ga je ispitao. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Kod dvojice hrvatskih državljana pronađen kokain </p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Zagrebački policijski službenici, u noći na subotu, uhitili su dvojicu neimenovanih hrvatskih državljana kod kojih su pronašli i oduzeli oko 66 grama kokaina. </p>
<p> Kad su policajci pokušali legitimirati jednoga od njih, 30-godišnjaka, počeo je bježati, no uhićen je i svladan zajedno s 29-godišnjakom. U bijegu je odbacio pištolj sa osam komada streljiva, koji je neovlašteno posjedovao, priopćila je policija.</p>
<p> Provjerom je utvrđeno da je u ožujku PU zagrebačka za tim pištoljem raspisala objavu jer je vlasnik podnio prijavu o nestanku oružja.</p>
<p> Pretragom stana 30-godišnjaka pronađene su bjanko prometna dozvola i knjižica vozila, koje su otuđene u rujnu prošle godine na makarskom području.</p>
<p> Uhićenici će, uz kaznenu prijavu, po završetku kriminalističke obrade biti privedeni istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo zloporabe opojnih droga.</p>
<p> Oba uhićenika višestruko su evidentirana za kaznena djela protiv imovine, a jedan od njih za kaznena djela protiv života i tijela, te kaznena djela protiv javnog reda.</p>
<p> Uhićenici do sada nisu evidentiran zbog zloporabe opojnih droga, izvijestila je policija. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>»Opelom« udario u ogradu, sletio u kanal i poginuo</p>
<p>NOVSKA, 22. studenoga</p>
<p> - U petak 21. studenoga oko 22 sata u Borovcu nedaleko Novske na cesti Novska - Nova Gradiška dogodila se teška prometna nesreća u kojoj je na licu mjesta poginuo Z. D. (31) iz Vrbovljana kraj Okučana. </p>
<p>Vozeći se iz pravca Okučana prema Novskoj, automobilom marke »opel ascona« našičkih registarskih oznaka, Z. D. je desnim prednjim kotačem zahvatio rubnik, a potom preletio cestu udarivši i potpuno uništivši betonsku odnosno željeznu ogradu te se odbio od ograde i zajedno s automobilom završio u kanalu kraj ceste. Od siline udarca Z. D. je na licu mjesta poginuo, a na automobilu je pričinjena velika materijalna šteta.</p>
<p>Sreća je što u trenutku nesreće iz suprotnog pravca nije nailazilo drugo vozilo, a ovo je već drugi vikend za redom da se na lokalnim cestama Novske događaju prometne nesreće s teškim posljedicama. </p>
<p>Z. S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="44">
<p>Kako proizvesti i zatim na svjetskom tržištu što bolje prodati autohtoni hrvatski prehrambeni proizvod</p>
<p>Na prijedlog stručnog povjerenstva od 22 je prijavljena projekta za novi program Ministarstva poljoprivrede i šumarstva - zasad odabrano njih pet. Razvoj novih proizvoda temelji se na stonskoj dagnji, izvozu mlade hrvatske govedine, marketinškoj pripremi tipičnih istarskih proizvoda kao što su med i tartufi, slavonskom kulenu i zagorskim puranima</p>
<p>Hrvatski poljoprivrednici mogu još nešto i proizvesti, ali to sve teže prodati na otvorenom domaćem tržištu. Kako bi se promijenilo sadašnje stanje, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva pripremilo je novi program pod nazivom - Marketinška priprema poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za izvoz.</p>
<p>Dr. Damir Kovačić, voditelj projekta iz tvrtke Agrarno savjetovanje, kaže da je riječ o autohtonim domaćim proizvodima, prepoznatljivog zemljopisnog podrijetla, tradicionalnog načina proizvodnje malog obujma s obiteljskih gospodarstva (uz nikakvu ili malu primjenu kemijskih inputa) i posebne kakvoće. </p>
<p>Ove tri odrednice, kaže dr. Kovačić, upravo su odgovor na potrebu unapređenja pozicije Hrvatske na međunarodnom tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, koja proizlazi iz sve zahtjevnijeg ukusa krajnjeg potrošača, svjesnog negativnog utjecaja konvencionalne tehnologije poljoprivredne proizvodnje na ekosferu.</p>
<p> Marketinški pristup, za razliku od ostalih pristupa tržišnom poslovanju, u žarištu promatranja ima kupca, čitav program temelji se na potrebi prilagodbe proizvoda i usluga izbirljivom potrošaču, posebno uvažavajući zahtjeve za standardizacijom roba i usluga, koja služi kao zaštitni znak u prepoznavanju određenih značajki proizvoda. </p>
<p>Zemlje Europske unije (EU) jamče svojim potrošačima kakvoću proizvoda različitim oblicima zaštite. To su proizvodi za znakom ekološkog i integriranog načina proizvodnje, zaštićenog zemljopisnog podrijetla, tradicionalnog načina pripreme, više kakvoće, zaštićenog imena i drugo. </p>
<p> Dr. Kovačić napominje da u Hrvatskoj napokon postoji pravni okvir, odnosno niz zakona, sličnih onima u EU-u, koji jamči autohtonost i autentičnost proizvoda, no ono što nedostaje jest inventarizacija stanja i mobilizacija potencijalnih proizvođača radi njihovog uključivanja u sustav kojeg prepoznaje globalno tržište.</p>
<p> Na prijedlog stručnog povjerenstva od 22 prijavljena projekta odabrano je zasad - pet. Razvoj novih proizvoda temelji se na stonskoj dagnji, izvozu mlade hrvatske govedine, marketinškoj pripremi tipičnih istarskih proizvoda kao što je med i tartufi, slavonskom kulenu i zagorskim puranima.</p>
<p> Ovaj projekt nastavak je istraživanja na projektu Izvozni marketing kulen, koji je pokrenula i financirala Vukovarsko-srijemska županija. Dr. Kovačić ističe da Hrvatska ima veći broj izvornih, odnosno tradicijskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koji bi mogli postati gurmanski specijalitet na i svjetskom tržištu hrane, ali u prvom redu domaćem turističkom tržištu. </p>
<p>Opća je ocjena da je slavonski kulen jedan od najvrednijih domaćih proizvoda. Ali postojeća ponuda kulena je neujednačene kvalitete, malog opsega i neprepoznatljiva, odnosno neizgrađenog vizualnog indentiteta. Ovakav kulen nije moguće pozicionirati kao hrvatski izvorni suhomesnati specijalitet i izvoziti na zahtjevna gastronomska tržišta. </p>
<p>Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da bi se kulen mogao najbrže tržišno afirmirati na gurmanskim tržištima Njemačke, Austrije, Švicarske i Italije, te naravno domaćem turističkom tržištu. Ova tržišta su odabrana kao ciljana tržišta za izvođenje projekta, kaže dr. Kovačić.</p>
<p>Planirano je, naime, provođenje 450 konceptualnih testova i 90 grupnih intervjua uz sezonsko ocjenjivanje kulena. Osim toga, detaljno će se istraživati specifični zahvati i mikroklimatski pokazatelji vezani uz postupak proizvodnje kulena. </p>
<p>Očekivano je dobro krenuo projekt stonske dagnje, suradnjom uzgajivača, prerađivača i istraživača, koji su uspjeli stvoriti nove proizvode na bazi »plodova mora«. Primjerice, na tržištu će se pojaviti dagnja u konzervi i slično.</p>
<p>S druge strane, kad je riječ o zagorskom puranu predviđeno je osnivanje zadruge za marketing zagorskog purana i organizacija prve prodajne pošiljke. No, tržišna pozicija purana na domaćem tržištu nije definirana, te na crnom tržištu dominiraju prekupci. Uz to, česta je zloporaba imena, niska proizvođačka cijena, kao i slabo iskorišteni tržni i prodajni potencijal.</p>
<p>Cilj projekta je razviti premijske marke i njezino uvođenje na tržište, preko marketinške zadruge u vlasništvu proizvođača zagorskih purana, zaključuje dr. Kovačić.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>U »Viktoru Lencu« plaše se stampeda vjerovnika</p>
<p>RIJEKA, 22. studenoga</p>
<p> - U Martinšćici je u subotu zavladao strah da bi već u ponedjeljak oko 350 nestrpljivih vjerovnika brodogradilišta »Viktora Lenca« moglo početi s pokretanjem zahtjeva za ovrhom, što bi značilo blokadu računa. Uz to, sindikalni vođa u »Lencu« Damir Bačinović, najavio je da će se u ponedjeljak donijeti odluka o štrajku. Radnici, naime, na ime plaća potražuju više od 20 milijuna kuna. </p>
<p>Ta je atmosfera posljedica činjenice da Vlada u petak nije prihvatila prijedlog ministra Ljube Jurčića da »Viktoru Lencu« izda jamstvo za novi kredit od 12 milijuna eura, već je zatražila da se taj prijedlog dopuni i razradi te da se bivši menedžment brodogradilišta, uključujući i Damira Vrhovnika, odrekne svojih dionica »Lenca«. </p>
<p> U »Lencu« sada pokušavaju dobiti na vremenu, odnosno uvjeriti vjerovnike i radnike da bi se trebali još malo strpjeti. Potvrđuje to i Vrhovnikovo priopćenje od petka uvečer, u kojemu on naglašava kako je spreman odreći se svojih dionica brodogradilišta (oko 5 posto), ali pod uvjetom da Vlada u narednih šest dana prihvati program restrukturiranja »Lenca«. Vrhovnik je, tvrdi, spreman, kao i njegovi bivši suradnici, prenijeti svoje dionice brodogradilišta na onoga kojega odrede banke investitori - IFC i Splitska banka, članica HVB grupe.</p>
<p> Teško je vjerovati da će u narednih šest dana Vlada ispuniti Vrhovnikov uvjet, odnosno prihvatiti program financijskog restrukturiranja »Lenca«. Izvjesnije je da će taj gorući problem hrvatskog gospodarstva ostaviti u nasljeđe novoj vladi. To bi za brodogradilište moglo biti pogubno, jer u ovom trenutku tom škveru treba 5,7 milijuna eura, koliko otprilike duguje radnicima i vjerovnicima. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="46">
<p>Hrvatska danas na izborima </p>
<p>Prvi neslužbeni rezultati izbora u nedjelju u 21.30 sati. »Odlučujući se za listu ili za kandidate, utječimo na vlastitu budućnost«, rekao je Crnić. Službeni rezultati bit će objavljeni nakon što prođu žalbeni rokovi i stignu materijali iz inozemstva, vjerojatno za desetak dana. Hrvatski sabor mora biti konstituiran 20 dana nakon proglašenja službenih rezultata, vjerojatno će biti konstituiran do kraja ove ili početkom sljedeće godine. Izbore prati 3640 promatrača Gonga i Srpskog narodnog vijeća te 77 stranih promatrača</p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Predsjednik Državnog izbornog povjerenstva (DIP) Ivica Crnić pozvao je u subotu građane da iziđu na parlamentarne izbore 23. studenoga. »Odlučujući se za listu ili za kandidate, utječimo na vlastitu budućnost«, rekao je Crnić. </p>
<p>Izbori u Hrvatskoj održat će se u nedjelju na 6795 biračkih mjesta. Birališta će biti otvorena od sedam do 19 sati, kada prestaje i izborna šutnja. Birači će moći birati između 5105 kandidata. Na izborima ima 359 stranačkih i neovisnih lista, te 79 kandidata i njihovih zamjenika za zastupnike nacionalnih manjina. </p>
<p> Na izborima mogu glasovati osobe koje su upisane u popise birača, uz predočenje osobne iskaznice ili putovnice. Osobe koje neće biti u popisima birača, moći će glasovati na temelju potvrda koje će uredi državne uprave izdavati u nedjelju. </p>
<p> O prvim neslužbenim rezultatima izbora, DIP će izvijestiti u nedjelju u 21.30 sati. Službeni izborni rezultati bit će poznati nakon što prođu žalbeni rokovi i kad stignu materijali iz inozemstva. Crnić je procijenio da će to biti 10 ili 11 dana nakon održanih izbora.</p>
<p> Hrvatski sabor mora biti konstituiran 20 dana nakon proglašenja službenih rezultata. Crnić kaže da će Sabor biti konstituiran vjerojatno do kraja ove ili početkom sljedeće godine. </p>
<p>Glasovanje u inozemstvu već je počelo, i ono traje u subotu i nedjelju. Crnić je rekao da se neće održati izbori u Istanbulu, u Turskoj, jer je naš konzulat udaljen samo 150 metara od mjesta najnovije eksplozije, pa je evakuiran. Inače, hrvatski državljani mogu u inozemstvu glasovati u 51 državi na 155 biračkih mjesta. Prvo je počelo glasovanje na Novom Zelandu, a završit će u Los Angelesu. </p>
<p>U biračke popise za ove izbore upisano je 4,371.608 birača, među kojima je 399.049 birača bez prebivališta u Hrvatskoj (tzv. dijaspora). </p>
<p>U biračke popise od I do X izborne jedinice upisano je 3,578.715 birača, zatim već spomenutih 399.049 birača je u popisu za izbornu jedincu za dijasporu, dok su za XII izbornu jedinicu u kojoj glasuju pripadnici manjina, upisana 393.844 birača. Za glasovanje u toj izbornoj jedinici upisano je najviše birača srpske nacionalnosti (294.784). </p>
<p>Broj birača po izbornim jedinicama podjednak je i kreće se od 314.822 u IV izbornoj jedinici, do 399.049 birača u izbornoj jedinici za dijasporu. Na prošle izbore izišlo je 3,003.710 birača, odnosno 70,77 posto. </p>
<p>Za provođenje ovih izbora, na biračka mjesta dostavljen je 5,459.701 glasački listić (usporedbe radi, za izbore 2000. godine na birališta je dostavljeno 5.413.000 glasačkih listića). </p>
<p>Za prvih jedanaest izbornih jedinica na birališta je za ove izbore dostavljeno 4,761.505 glasačkih listića (2000. godine dostavljeno ih je 4.711.000). Za pripadnike manjina u XII izbornoj jedinici dostavljeno je 698.186 glasačkih listića (2000. godine dostavljeno ih je 702.000). Izborna povjerenstva te općinska i gradska izborna povjerenstva imaju 6193 člana. </p>
<p>U provođenje izbora uključeni su brojni stručni timovi, među kojima je najviše pravnika i informatičara. Izbore će promatrati 3640 promatrača nevladinih udruga Gong i Srpsko narodno vijeće (2000. godine bilo je 7500 promatrača iz nevladinih udruga), te 77 stranih promatrača (2000. godine bilo ih je 230). </p>
<p>DIP će o odazivu birača prvi put izvijestiti na konferenciji za novinare u nedjelju u 12 sati, a s novim podaci izići će u 17 sati na svojoj internetskoj stranici www.izbori.hr. O tome kako su izbori protekli DIP će izvijestiti u 19.30 sati. Ministarstvo pravosuđa izvijestilo je da na dan izbora birači neće moći u popisu birača izmijeniti podatak koji se odnosi na nacionalnu pripadnost ili neki drugi podatak. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Glasovanje u BiH bez teškoća, samo uz prosvjed dvostruko upisanih </p>
<p>SARAJEVO, 22. studenoga</p>
<p> - Glasovanje na izborima za novi saziv Hrvatskoga sabora, koje je u subotu ujutro počelo u Bosni i Hercegovini, teče bez teškoća, izjavila je za Hinu Romana Bušić-Franulović, koordinatorica izbora u BiH pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Sarajevu. </p>
<p> Ona je potvrdila kako je svih trideset biračkih mjesta u BiH otvoreno u 7 sati, te da tijekom dana nije bilo nikakvih informacija koje bi upućivale na teškoće pri glasovanju.</p>
<p>Prema podacima o odzivu birača do 12 sati, na 14 biračkih mjesta pod izbornom ovlašću Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Mostaru glasovalo je oko 2000 birača. Ta su biračka mjesta otvorena u Mostaru, Širokom Brijegu, Čapljini, Tomislavgradu i u Livnu. </p>
<p> Na šest biračkih mjesta u Posavskoj županiji i Brčko Distriktu BiH, do 12 sati izašlo je nešto manje od 400 ljudi, što je oko dva posto registriranih birača na području Posavine. Tih šest biračkih mjesta otvoreno je u Orašju, u Seonjacima - bivšem općinskom središtu općine Ravne-Brčko i u Odžaku. </p>
<p> Prema podacima Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Banjaluci, do podneva je ondje glasovalo 50 birača od oko 6500 upisanih. U Bihaću je na birališta izašlo oko 80 glasača, a do sada su najbolji rezultati u Jajcu, gdje je do podneva glasovalo oko 140 hrvatskih državljana, ili oko 2,5 posto od 6500 upisanih. U tom dijelu BiH najslabiji je odziv hrvatskih birača u Prijedoru, gdje se do podneva pojavilo samo petnaestak državljana Republike Hrvatske.</p>
<p>Sva biračka mjesta pravodobno su opskrbljena ažuriranim popisom birača u izlistanom obliku i na CD-ovima. Postoje i popisi birača iz BiH po gradovima, što olakšava njihovu identifikaciju.</p>
<p> Kako bi se olakšalo glasovanje, dostupan je i popis osoba s pravom glasa koje su prije živjele u BiH, a u međuvremenu su se preselile u Hrvatsku.</p>
<p> S nekoliko biračkih mjesta vraćeni su glasači s dvostrukim prebivalištem - i u BiH i u Hrvatskoj, ali bez potrebne potvrde iz Hrvatske, koja se izdaje kako se ne bi dogodilo da glasuju u obje zemlje. Najviše je takvih slučajeva, prema podacima s birališta, bilo u Livnu, odakle je vraćeno 50-ak osoba, što je izazvalo njihovo nezadovoljstvo i verbalne prosvjede. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>U Beogradu i Subotici do 14 sati glasovalo oko 650 hrvatskih državljana </p>
<p>BEOGRAD/SUBOTICA, 22. studenoga </p>
<p> - Na dva biračka mjesta u Beogradu, u Veleposlanstvu i Konzulatu Republike Hrvatske, do 14 sati za predstavnike dijaspore u Hrvatskome saboru glasovalo je 350 birača. </p>
<p>Prema podacima Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, ondje je do 12 sati glasovalo nešto više od 300 hrvatskih državljana, privremeno ili stalno nastanjenih u Vojvodini. Prema podacima dobivenim u Veleposlanstvu i konzulatu, glasovanje teče bez ikakvih problema. </p>
<p> Za izbjeglice iz Hrvatske koji žive u Srbiji, Vlada Srbije i Povjereništvo za izbjeglice organiziraju autobusni prijevoz na birališta. Iz Niša je prijevoz za Beograd otkazan jer nije bilo zainteresiranih, a iz Šapca je od tisuću izbjeglica na glasovanje u Beograd došlo njih sedam. I na biralište u Subotici jednim su autobusom oko 11 sati stigli srpski izbjeglice koji žive u Baču i okolici. </p>
<p> Prema evidenciji Generalnog konzulata Republike Hrvatske, u Subotici biračko pravo imaju 22.622 hrvatska državljanina s prebivalištem u Srbiji i Crnoj Gori. Riječ je o vojvođanskim Hrvatima koji će na glasovanje doći također autobusima iz drugih dijelova te pokrajine. Prijevoz su im osigurali Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i Hrvatski narodni savez.</p>
<p> Postoci se ne mogu odrediti jer je mnogo onih koji nisu upisani u birački popis pa će se podaci davati u apsolutnim brojkama, kažu u Veleposlanstvu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Završen prvi dan izbora u Novom Zelandu, Australiji, Kini i Japanu </p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Do subote u podne završen je, zbog vremenske razlike, prvi dan izbora u Novom Zelandu, Australiji, Kini, Japanu i Maleziji, saznaje se u Državnom izbornom povjerenstvu (DIP). </p>
<p> Izbori za zastupnike Hrvatskog sabora u 11. izbornoj jedinici, u kojoj svoje zastupnike u Hrvatskom saboru biraju hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj, održavaju se, prema podacima DIP-a, u 50 država na 155 biračkih mjesta.</p>
<p> Branko Hrvatin, zamjenik člana DIP-a zadužen za izbore u dijaspori, rekao je da je prvog dana na biralištu u glavnom gradu Australije, Canberri, glasovalo 92 birača, a na četiri biračka mjesta u Melbourneu glasovalo je 427 birača. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Mesić: »Izađite na izbore ako ste odlučili da nam sljedeće četiri godine bude bolje«</p>
<p>»Novom mandataru Vlade bit će teško, ali ja mislim da ću dosta lako obaviti taj posao, jer računam na pamet naših građana. Ne treba se plašiti Europe, treba se plašiti izolacije, a svojim glasom građani odlučuju idemo li u izolaciju ili u Europu«, rekao je Mesić </p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić u subotu je, prilikom obilaska štandova Radija 101 i nevladinih udruga, pozvao građane da izađu na parlamentarne izbore te dodao kako očekuje da će odaziv građana biti veći nego što se predviđa. »Stojedinica« i udruge organizirale su, naime, akcije »Začepi nos i glasaj« i »Bukom protiv šutnje«, s ciljem da potaknu što više građana, posebno mlađih i žena, da iziđu na izbore. Mesić je potom bio gost Iskonova chat portala. </p>
<p>Građanima su se na štandovima dijelili promotivni materijali i kvačice za nos s natpisom »Začepi nos i glasaj«. I Predsjednik je dobio jednu takvu kvačicu, na što je rekao da će je staviti samo na jednu nosnicu. »Danas je dan šutnje i dobro je da se nakon toliko buke šuti, ali to ne znači da moramo biti neaktivni. Treba se sabrati, treba vidjeti bilance, utvrditi što je bilo, što je moglo biti i što treba biti nakon sutrašnjeg glasanja«, izjavio je Mesić. »Novom mandataru Vlade bit će teško, ali ja mislim da ću dosta lako obaviti taj posao, jer računam na pamet naših građana«, rekao je. Dodao je kako treba glasati za ono što će nas u standardu izjednačiti s onima kojima težimo, a to je Europa. »Ne treba se plašiti Europe, treba se plašiti izolacije, a svojim glasom građani odlučuju idemo li u izolaciju ili u Europu«, rekao je Mesić. </p>
<p>»Oni koji ne žele standard koji vrijedi u Europi, žele Hrvatsku u kojoj vrijedi pravilo 'pljačkaj i daj drugima da pljačkaju'«, naglasio je predsjednik Mesić te dodao kako u Hrvatskoj sada nema puno toga što se može pljačkati, te da sada treba stvarati. </p>
<p>Osvrćući se na novinarsko pitanje o velikoj koaliciji Mesić je poručio da se »varaju oni koji misle da se sa malo miraza može rješavati pitanje hrvatske budućnosti«. Dodao je kako njemu neće biti teško nakon izbora imenovati novog mandatara, no da su, ako se nova Vlada neće moći sastaviti, u Hrvatskoj izvjesni novi izbori. </p>
<p>Odgovarajući na novinarski upit o gospodarskoj budućnosti zemlje, Mesić je rekao kako se bez većeg broja zaposlenih ne može riješiti problem socijale i umirovljenika. »Teško je i zemljama koje imaju tri zaposlena na jednog umirovljenika, a kako ne bi bilo kod nas, gdje je jedan zaposleni na tri umirovljenika«, naglasio je Predsjednik. Prema njegovu mišljenju, Hrvatsku iz situacije mogu spasiti jedino proizvodnja i izvoz. </p>
<p>Predsjednik Stjepan Mesić bio je u subotu gost na Iskonovom chat portalu na kojem je odgovarao na mnogobrojna pitanja građana. Na pitanje chatera zašto treba glasati, Mesić je poručio zbog prava, odlučivanja te zbog koristi. »Izađite na izbore ako ste odlučili da nam naredne četiri godine bude bolje«, rekao je, a Hrvatsku u Europi vidi za deset godina. Tako je Mesić internauta rekao kako pristaje pokazati svoju imovinsku karticu, a odgovarajući na pitanje o Haaškom sudu Mesić je poručio kako u Haagu nema niti jednog Hrvata iz Hrvatske. »Ne šaljemo nikoga tko nas je branio u Haag, a Haag poziva one koji su osumnjičeni«, rekao je Mesić. </p>
<p>Mesić: Volim slušati Šajetu, Thompsonova glazba je »prekomplicirana«</p>
<p>Stipe Mesić je rekao kako je posjet Grčkoj bio koristan, a da su mu proročice u Delfima rekle kako će Hrvatska imati izbornog pobjednika. Na pitanje koga od naših glazbenika voli Mesić je rekao da je to Šajeta, te da mu je Thompsonova glazba »prekomplicirana«. Predsjednik je otkrio kako njegova supruga kuha vegetarijansku hranu, dok on ne voli kuhati, ali voli jesti čvarke. Kućni ljubimac je pas maltezer, a odaziva se na ime Fong. </p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Već se zaprijetilo članovima biračkih odbora</p>
<p>Uz Gong, građane su pozvali da izađu na birališta i Danijela Trbović Vlajki, Željko Mavrović i Miljenko Jergović </p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Na izborni dan, u nedjelju 23. studenoga, 3000 promatrača nevladine udruge Gong (Građani organizirano nadgledaju glasovanje) nadzirat će izbore diljem Hrvatske. U svim županijama bit će aktivne 63 mobilne ekipe Gonga. One će obilaziti biračka mjesta bez stalnih promatrača, kao i biračka mjesta s kojih će stizati dojave o nepravilnostima, najavljeno je na konferenciji za novinare u subotu, na dan predizborne šutnje. </p>
<p>Gong će prikupljati i obrađivati rezultate glasanja na sustavno sastavljenom slučajnom uzorku, određenom u 10 izbornih jedinica, a o tijeku izbornog procesa izvještavat će domaću i međunarodnu javnost. </p>
<p>Koordinatorica kampanje Suzana Jašić istaknula je kako su iz dijelova Slavonije i područja IX izborne jedinice (južno od Splita) već stigle anonimne dojave o prijetnjama članovima biračkih odbora. Temeljem takvih dojava Gong može jedino uputiti svoju ekipu u izviđanje i eventualno izvijestiti javnost, ustanovi li se da su one utemeljene. »Bitno je, međutim da građani odagnaju strah i stanu imenom i prezimenom iza dojava o pritiscima i nasilju, jer su nam za provođenje konkretnih mjera potrebni svjedoci«, poručila je Suzana Jašić. </p>
<p>Dodala je kako se hrvatstvo ne mjeri po tome koliko je netko glasan, već po tome u kojoj se mjeri poštuju hrvatski zakoni i pokazuje tolerancija prema onima koji misle drukčije. </p>
<p>U promatranje će se, na poziv Gonga, ipak uključiti 10 terenskih ekipa međunarodnih promatrača OESS-a, dok će Gong imati još šest svojih promatrača u inozemstvu. </p>
<p>Konferenciji za novinare pridružile su se i osobe iz javnog života - TV voditeljica Daniela Trbović Vlajki, nekadašnji boksač Željko Mavrović i književnik Miljenko Jergović. Oni su istaknuli značenje izbora i pozvali sve građane da preuzmu odgovornost, iskoriste svoje demokratsko pravo i izađu na izbore te daju glas onome za koga smatraju da će biti najbolji za njihovu budućnost. Jer u protivnom, u naredne četiri godine neće imati pravo prigovarati postupcima aktualne vlasti koju je izabrao »netko drugi«, rekli su. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Neraspoređeni policajci »stavili prosvjed u mirovanje«</p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Neraspoređeni policajci koji su od 20. ožujka 2002. (dakle punih 613 dana) prosvjedovali na Markovu trgu, u subotu su prekinuli prosvjed, odnosno, kako su rekli, »stavili su ga u mirovanje«. Vođa prosvjednika Filip Lacić kazao je da od nove vlade, bez obzira koje ju stranke sastavile, očekuju da objavi na osnovi kojih su kriterija oni otpušteni iz MUP-a. Ne budu li njihovi zahtjevi ispunjeni, neraspoređeni policajci najavljuju da će ponovno doći na Markov trg. </p>
<p>Njihov odvjetnik Berislav Živković dodao je da će prosvjednici nastaviti pravnu bitku i čekati rješavanje tužbi podnesenih Ustavnom sudu zbog otpuštanja iz MUP-a te dviju kaznenih prijava, podignutih zbog narušavanja prosvjeda 11. rujna 2002. Od toga dana prosvjed se odvijao u kapelici sv. Fabijana i Sebastijana, na čija vrata su neraspoređeni policajci u subotu izvjesili natpis sa svojim zahtjevima. Župniku Župe sv. Marka, Franji Prstecu, vratili su ključeve kapelice i darovali reljef svetog Mihovila, zaštitnika policije. </p>
<p>M. L.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Prisutnost novinara na sjednicama iznimka u svjetskim razmjerima </p>
<p>ZAGREB, 22. studenoga</p>
<p> - Ustavni sud radi od subote po novom poslovniku koji je s Ustavom usklađen tri godine nakon njegove promjene.</p>
<p> »Poslovnik je donesen tek sada, jer se o njemu dugo raspravljalo«, rekao je predsjednik Ustavnog suda Smiljko Sokol. Objasnio je da je, kao i prijašnji, i novi poslovnik napravljen po uzoru na poslovnik njemačkog Ustavnog suda.</p>
<p> »Dijelom je poslovnik i rezultat vizija o tome kako bi Ustavni sud i njegove stručne službe trebali biti organizirani«, kazao rekao je Sokol.</p>
<p> Poslovnik kojim se uređuje unutrašnje ustrojstvo suda i postupanje s podnescima, donesen je na početku studenoga na sjednici Ustavnog suda Hrvatske, a na snagu je stupio u subotu. </p>
<p> Poslovnikom je uglavnom institucionalizirana dosadašnja praksa suda u postupanju s podnescima građana a po mišljenju dopredsjednice suda, Jasne Omejec, za građane je najvažniji dio u kojem je uobičajena praksa pretočena u pisana pravila.</p>
<p>Poslovnikom je pojačana uloga sudaca i sjednice suda u odnosu na predsjednika suda, tako da je pri donošenju ustavnopravnih odluka predsjednik samo prvi među jednakima. S druge strane, pojačana je i jasno razgraničena njegova uloga u upravljanju sudom.</p>
<p> Novost vezana uz jačanje uloge sudaca jest i u tome, da se odluka mora objaviti u Narodnim novinama kada to zatraži sudac koji je u nekom predmetu izdvojio mišljenje.</p>
<p> Poslovnikom se osigurava i javnost rada suda, između ostalog i nazočnošću novinara na sjednicama suda, po čemu je taj sud iznimka i u svjetskim razmjerima.</p>
<p> Novost je da će akreditirani novinari morati potpisati izjavu kojom se obvezuju na čuvanje tajnosti osobnih podataka fizičkih osoba, nekih podataka o pravnim osobama i drugim strankama iz ustavnih tužbi, koji su im dostupni na sjednici suda.</p>
<p> Prijedlog da se u Poslovniku upotrebljava termin sudac-sutkinja nije prošao. Argument većine bio je da tako nešto nije previđeno Ustavom, dok su oni koji su podržali taj prijedlog smatrali da bi Ustavni sud na taj način svojim primjerom pridonio oživotvorenju Ustavom proklamirane ravnopravnosti spolova. Ni sve četiri sutkinje nisu glasovale za taj prijedlog. Dvije su, naime, bile protiv.</p>
<p>Zahvaljujući novom poslovniku, prvi će put od 1963., od kada u Hrvatskoj postoji Ustavni sud, dokumentacija suda starija od 10 godina biti pohranjena u Državnom arhivu.</p>
<p> Ustavom iz 2000. broj ustavnih sudaca povećan je sa 11 na 13. </p>
<p> Sud djeluje kroz dva šesteročlana vijeća za rješavanje ustavnih tužbi. Vijeća u šesteročlanom sastavu odlučuju i o žalbama protiv odluka Državnog sudbenog vijeća.</p>
<p> Postoji i stalno tročlano Vijeće koje obustavlja postupke ili odbacuje ustavne tužbe kad ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari, i četiri tročlana vijeća za rješavanje izbornih sporova.</p>
<p> Novost je da će umjesto dva dopredsjednika sud ubuduće imati jednog zamjenika predsjednika suda koji se bira na dvogodišnji mandat.</p>
<p> Mandat predsjednika suda traje četiri godine, a za predsjednika se može kandidirati svaki ustavni sudac. Bit će izabran onaj koji tajnim glasovanjem dobije većinu glasova svih sudaca.</p>
<p> Sadašnjem predsjedniku suda četverogodišnji mandat istječe početkom prosinca, a nekoliko je sudaca već ponijelo kandidature za to mjesto. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031123].
|
